TERMOOKSIDATIVNE PROMENE MASTI • Pri višim temperaturama (≥150 o C) u prisustvu vazduha, uz oksidaciju dolazi i do termooksidacije. • Stepen termooksidacije zavisi od vrste masti, temperature i dužine zagrevanja. • Produkti termooksidacije: ciklične masne kiseline, dimeri i polimeri termoglicerida, oksipolimeri itd. REVERZIJA • Kvarenje ulja, najčešće sojinog. • Nakon kraćeg vremena čuvanja javlja se neprijatan miris (na sirovinu, na ribu). • Nije nađen uzrok reverzije. • Ulja niskog peroksidnog broja mogu takođe da podležu reverziji. • Pretpostavlja se da razgrađeni produkti linolne kiseline uslovljavaju neprijatan miris ulja, stvara se alkohol, 2-pentilfuran. CH 3 (CH 2 ) 3 CH 2 C O CH CH CH
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
TERMOOKSIDATIVNE PROMENE MASTI
• Pri višim temperaturama (≥150oC) u prisustvu vazduha, uz oksidaciju dolazi i do
termooksidacije.
• Stepen termooksidacije zavisi od vrste masti, temperature i dužine zagrevanja.
• Produkti termooksidacije: ciklične masne kiseline, dimeri i polimeri termoglicerida,
oksipolimeri itd.
REVERZIJA
• Kvarenje ulja, najčešće sojinog.
• Nakon kraćeg vremena čuvanja javlja se neprijatan miris (na sirovinu, na ribu).
• Nije nađen uzrok reverzije.
• Ulja niskog peroksidnog broja mogu takođe da podležu reverziji.
• Pretpostavlja se da razgrađeni produkti linolne kiseline uslovljavaju neprijatan
miris ulja, stvara se alkohol, 2-pentilfuran.
CH3(CH2)3CH2CO
CH
CHCH
REAKTIVNI OBLICI KISEONIKA
Orbitala
s*2p
p*2p
p 2p
s 2p
s*2s
s 2s
s*1s
s 1s
Orbitala
s*2p
p*2p
p 2p
s 2p
s*2s
s 2s
s*1s
s 1s
(1DgO2) (1Sg+O2)
O2e
redukcijasuperoksid-anjon radikal
O2
O22e
redukcijaO2
2 2HH2O2
peroksidni jon
vodonik-peroksid
O23e
redukcijaO2
3
hipotetickiproizvod - pre-kursor oksida i oksena
O
H
OH H2O
+
hidroksi radikal
O24e
redukcijaO
2 4H2 H2O2
O2
2H
ANTIOKSIDANTI
Termin “antioksidant” podrazumeva sve supstance koje, prisutne u ma-
njoj koncentraciji u odnosu na supstrate koji se oksidišu, mogu da spreče ili
značajno smanje njihovu oksidaciju. Generalno, značaj antioksidanata ne-
sumnjivo je u tome što štite prehrambene proizvode od oksidativnih
transformacija, a sa druge strane su podrška i dopuna in vivo postojećem
antioksidativnom sistemu zaštite razvijenom kod svih aerobnih organizama.
Inhibicija oksidacije:
• minimiziranje uticaja fizičkih faktora (vrste pakovanja);
• inihibicija autooksidacije;
• inhibicija fotosenzitivne oksidacije;
• inhibicija i inaktivacija enzima.
Po načinu delovanja antioksidanti se mogu podeliti na:
► primarne,
► sekundarne i
► tercijarne.
Primarni antioksidanti su antioksidativni enzimi ili enzimski sistemi
koji sprečavaju nastajanje novih slobodnih radikala, odnosno učestvuju u
stvaranju primarne odbrane od reaktivnih radikalskih vrsta. U ovu grupu anti-
oksidanata spadaju enzimi superoksid dismutaza (SOD), glutation peroksi-
daza (GSH) i katalaza (CAT) kao i neki proteini (transferin, ceruloplazmin) .
Sekundarni antioksidanti su uglavnom sekundarni metaboliti bilja-
ka i životinja. U ovu grupu antioksidanata ubrajaju se vitamin E, vitamin C,
terpeni, azotna jedinjenja (alkaloidi, amini, aminokiseline, derivati hlorofila) i
fenolna jedinjenja.
Tercijarni antioksidanti deluju tako što obnavljaju strukturu ćelije
oštećene dejstvom slobodnih radikala npr. enzimi koji obnavljaju DNA i me-
tionin sulfoksid reduktaza.
U cilju smanjenja stepena oksidacije u prehrambenim proizvodima, ne-
koliko sintetičkih antioksidanata, butilhidroksianizol (BHA), butilhidroksitolu-
en (BHT), terc-butilhidrohinon (TBHQ), propilgalat (PG), koriste se zbog svo-
je visoke stabilnosti, efikasnosti, niske cene i ostalih dobrih osobina.
OCH3
OH
C(CH3)3
CH3
C(CH3)3
OH
(H3C)3C
BHA BHT
Međutim, njihova upotreba u prehrambenoj industriji je limitirana zbog
sumnje da pokazuju toksikološke efekte, tj. da deluju kao promotori u karci-
nogenezi. Mnoge naučno-istraživačke studije ukazuju na veću efikasnost i
zdravstvenu bezbednost prirodnih antioksidanata izolovanih iz biljaka,
mikroorganizama, gljiva i životinjskog tkiva.
Inihibicija autooksidacije:
LOO + AH LOOH + A
LO + AH LOH + A
A + LOOH AH + LOO
A + LOO AOOL
A + A neradikalski proizvodi
A + LH AH + L
AH + LOOH A + LO + H2O
AH + O2 A + HO2
AOOL AO + LO
A + O2 AOO
Antioksidanti su jedinjenja veoma različite strukture. Osnovne klase
prirodnih antioksidanata su:
• Tokoferoli i tokotrienoli
• Askorbinska kiselina
• Fenolna jedinjenja
- Fenoli
- Fenol-karbonske kiseline
- Fenilpropanoidi
- Naftohinoni
- Ksantoni
- Stilbeni
- Flavonoidi
- Fitoaleksini
- Tanini
• Terpeni
• Karotenoidi
• Melanoidini
Tokoferoli i tokotrienoli poznati pod nazivom vitamin E, su važni
mikronutritienti. To su liposolubilni prirodni antioksidanti prisutni u biljnim
uljima (kao palmino, ulje pirinčanih mekinja, ulje ječma, kokosa, kukuruza,
suncokreta i ulje semena kaučuka). Palmino ulje je neuporedivo najboga-
tije vitaminom E, u odnosu na navedena ulja. Nalaze se u malim količina-
ma i u semenu drugih biljaka.
O
MeMe
HO
R1
R2 R3
LO2 + LOOH +
LO2 +
O
MeMe
O
R1
R2 R3
O
MeMe
O
R1
R2 R3 O
MeMe
O
R1
R2 R3O
O
L
TH + TH T + TH2 T – tokoferilhinon; TH2 – a-tokoferol