1.PROCES(FRANZ KAFKA)U ovom djelu govori se o hapsenju Jozefa
K.kojeg su posjetila dvojica neznanaca i priopila mu da je uhapen,
ali mu nisu htjeli rei zato. U njegovom zivotu se ne mijenja nista
znacajno,, ali tog jutra mu nije donesen rucak koji je Ana trebala
da donese i bilo mu je cudno kako je gospoda Grubach pustila te
neznance unutra. Pozvali su ga na saslusanje i on je dosao na
adresu koja je bila na papiru, ali to nije bila sudnica, nego kuca.
Na pocetku se branio misleci da ce dobiti simpatije slusatljea jer
su se cas smijali, cas sutili. Iduce nedjelje je ponovo pozvan na
sud gdje mu je zena nudila se da je odvede i takodjer obecala mu
pomoci u vezi njegovog proca, ali dosao je student koji je vodi i
to Jozef nije mogao sprijeciti. Od atmosfere u sudnici Jozefu
dolazi muka, to vide djevojka i jedan covjek koji ga provocira i
vode ga napolje gdje se puno bolje osjeca.Jozef je pokusao da stupi
u kontakt sa gosp. Burstner.Pisao joj je pisma, ali nije bilo
odg.Jednog jutra on cuje neku buku i sazna kako se gosp.Montag seli
u sobu gosp. Burstner. On sa Montag razgovara o Burstner i nakon
rrazgovora odlazi u njenu sobu, ali nje tamo nije bilo. Jednog dana
susrece 3 covjeka koja su mu se pozalila da ce ih sibac isibati, i
on im je pokusao pomoci, cak mu daje i novac, ali on ne odustaje i
odbija to sve. Kada je Jozefov stric cuo za proces on dolazi,i
govori mu kako je njegov slucaj stetan za cijelu obitelj, te ga
nagovara da pronadju odvjetnika i vodi ga kod jednog prijatelja
odvjetnika. Posto je odvjetnik bolestan tu srecu njegovateljicu
Leni koja je odmah primijetila Kafku, a i on nju, te odlazi s njom
u sobu,razgovaraju o ljubavnicama, procesu, itd. a stric ostaje sa
odvjetnikom. Stric ga pokorava sto ga je ostavio i cak je pokisao.
Jozef mnogo razmislja o procesu te smatra da to treba uzeti u svoje
ruke. Zeli otkazati odvjetnika i odlucuje sam napravioti prestavku,
ali ne zna zbog cega je osudjen. Jedan tvornicar za vrijeme rada u
banci mu govori da ode do slikara Titorelija.On odlazi kod njega i
tu srece djevojcice koje mju pokazuju put do slikara.On mu govori
da ce pomoci, a zauzvrat Jozef od njega kupuje stare slike. Jozef
dolazi kod dvokata i tu susrece Blocka, a i Leni i naslucuje da
izmedju njih ima nesto, ali oni tvrde da tu nema nicega. U banku
dolazi Talijan, da mu Jozef pokaze spomenike i tesko se
sporazumijeva s njim.Kada su zavrsili, Talijan ode u katedralu, a
za njim Jozef da mu pokaze, medjutim kada je tamo dosao njega nije
bilo. Sreo je svecenika s kojim razgovara o procesu i on mu prica
pricu o vrataru i seljaku. Uci njegovog 31. Rod u 9h u Kafkin stan
dolaze dva gospodina, koja ga vode. On je mislio da je to neka
sala, ispitivao ih je,ali mu nisu odgovaralai. Ugledao je
gospd.Burstner, ali mu nije bilo to vazno.Isao je i presoustio se
pratiocima.Kada su stigli do kamenoloma, jedan skide Kafki odjecu,
dok je drugi trazio mjesto. Posadili su ga na kamnen ,nagnuli
glavu, a njemu se motalo hiljadu pitanja.Jedan ga uhvati za
grkljan, a drugi zari noz i okrenu dvaputa.Umire kao
pas.JOZEF-bankasrski cinovnik, otudjen, pragmatican, vodjen svojim
interesom,navikao da cini i preduzima korisno.Zivi bez visih
ciljeva i dosta monoptono.on zivi u drustvu a ne zna za skrivene
mehanizme po kojima to drustvo funkcionise. On zivi u svijetu bez
duse i Boga.Sve je potonulo u sivilo svakodnevnog trajanja u kome
se ne supostavlja razlika sarenilo ljudskog zvota.Apsurdno je sto u
tom svijetu vladaju sudovi o kojima pojedinac nista ne zna i oni
odlucuju i sudbini covjeka, a cak i crkva se nalazi na njihovoj
strani i covjek je bespomocan.Ovdje se ukida sloboda, pristuan je
strah i strepnja, ubijanje licnosti i ta licnost je osudjena na
neizvjesnost trajanja.
2. STRANAC(ALBERT CAMUS) To je kratak roman u dva dijela u kojem
se opisuje jednolian i besmislen ivot mladog slubenika Mersaulta u
Aliru koji se potukao s njegovim prijateljima. S vi dogaaji su
ispriani kao ispovjedi glavnog junaka koji je u tamnici i s
podjednakim mirom govori o proteklim zbivanjima kao i o smrti koja
mu preostaje. Dogaaji koji se niu u ovom romnu nemaju smisla i svi
su apsurdni kao to je primjer sukob Raymonda i Mersaulta s dvojicom
Arapina. Merso je mislio kako su ih vidjeli kada su ulazili u
autobus s torbama za kupanje.Masson i Merso usporie, a Raymond je
iao prema svom tipu. Raymond je tada prvi put udario i odmah je
pozvao Massona, i on je udario drugog, a zatim ree Raymondu da pazi
jer ima no protivnik,ali mu je ruka ve bila rasporena. Stranac se
razlikuje od drugih romana po tematici koja ne govori o ratu,
politici nego privatnim problemima jednog mladia.Mason je krenuo na
obalu, ali mu Merso ree da e ga pratiti, tamo su opet vidjeli
Arapina, ali nisu pucali u njih. Nakon nekog vremena pojavi se
Raymondov tip i pokaza Mersautu no. Merso je imao u kaputu
Raymondov revolver, on je pucao.Poto je bio uhapen vie puta, imao
je advokata koji je bio malan, sijed, u tamnom odijelu s nekom
udnom kravatom. Saznali su da mu je majka umrla, i advokat ga upita
kako se osjeao taj dan, ali on je odgovorio da je izgubio naviku da
ga ispituju u da mu je tesko da ga o tome obavijesti. Uobiajeno je
ako nekome umre majka, osjeaj tuge i alosti, ali za Mersauta je to
bilo normalno kao da je proitao vijest u novinama, i kao da se radi
o nekom drugom. U poetku su mnogi mislili da je to zbog oka,ali
kasnije kada su vidjeli da se stvari ne mijenjaju shvatili su da on
zapravo nema emocije ni prema emu. On kao da je jedva ekao sahranu,
da to rijei i da se vrati na posao, a na sahrani se ponaa skrzo
normalno, pije kafu, jede, a ve sutra odlazi sa prijateljicom
Marijom na kafu. Merso je pozvan na sasluanje, on opisuje dan kada
se to desilo, govori o Raymondu, obali, kupanju, svai. Sudac ga je
upitao nekoliko stvari, pitao ga je i da li vjeruje u Boga, on mu
odg. Da ne vjeruje. Nakon 11mjeseci istrage, stavili su ga u samicu
gdje je leao na daskama. Jednog dana uvar mu ree da ima posjetu, to
je bila Marija.Razgovarali su o njegovom izlasku, vjenanju,
Raymondu, i najtee mu je bilo na poetku, sve dok nije dobio misli
zatvorenikA. On se osjetio spremnim da sve opet proivi. Osjetio se
sretnim, elio je da se sve zavri da na dan njegovog smaknua bude
mnogo gledalaca.MERSO- Kroz cijeli roman Mersault je ravnoduan po
pitanju postojanja, djelovanja, te ivota openito.Njegovi pogledi
dolaze do izraaja kad biva optuen za ubojstvo,a za kaznu mu porota
izglasa smrt i onu fiziku, ali ga pritom i moralno osudi na smrt
izvrgnuvi ga javnom ruglu.On ne ali ni zbog ega, niti zbog majine
smrti, niti zbog zloina koji je poinio, to jednostavno zbunjuje i
plai drutvo.Nema ni trunke kajanja kao da eli dati doznanja da ga
osude na to viu kaznu.Ljude zapravo zbunjuje to to on niti pred
likom Krista ne osjea nikakav stid niti kajanje. On je nevjernik,
ne vjeruje ni u kakav ivot poslije smrti.Za Mersaulta je Bog, kao i
ljudsko postojanje, jo samo jedan u nizu apsurda, jer nije od ovog
svijeta, nije opipljiv i vidljiv ljudskim oima. Mersaultova
razmiljanja o ivotu i ljudskom bivstvovanjunajvie dolaze na vidjelo
kada odbija ispovjednika, i na kraju ga ipak primi ali svelikim
negodovanjem.Za Mersaulta je postojanje stvar iste sudbine, a
sudbina je jedino u to je on jo vjerovao. Smatra da nije vano da li
si dobar ili lo, poten ili nepoten, hrabar ili kukavica, jer
svakoga na kraju stigne ista apsurdna i surova smrt. Mersault je
stranac ljudima i to je jedini problem zbog kojeg ga ljudi osuuju.
Oni jednostavno ne mogu predoiti da netko nema osjeaja ni za to i
to ih jednostavno zastrauje. Mersault je jedino uivao u
prirodi.SALAMAN- Mersaultov prvi susjed. Imao je starog psa
prepeliara koji je imao neku konu bolest pa mu je poispadala sva
dlaka i tijelo mu je bilo osuto pjegama i krastama. ivei tako s
njim, obojica sami u jednoj sobici, stari Salaman bio mu je najzad
potpuno slian. I on je imao crvenkaste kraste na licu i ukaste i
proreene dlake. A i sam pas bio je povijen kao i njegov gospodar,
imao isturenu njuku i izduen vrat. Izgledalo je kao da su iste
rase, mada su jedan drugog mrzili. Svakog dana starac je psa
izvodio u etnju. Uvijek je grdio i tukao psa, ali ga je stvarno
volio. On mu je bio sve. Kada ga je izgubio bio je utuen i sve je
pretraio da bi ga naao.RAYMOND- Onizak ovjek, veoma razvratan i
prijatelj Mersaulta, te njegov susjed.U tom kraju govorilo se da
ivi od ena. A kada bi ga neko upitao ta je po zanimanju, odgovorio
bih magacioner.Niko ga nije volio, ali je Merso esto razgovarao sa
njim. Raymond je pak slika radnikog drutva onog doba, on zapravo
uiva u ivotu i ima veoma neobian odnos prema enama on smije njih
varati, ali one ne smiju ni u kom sluaju njega varati.Mersault,
kako nije imao miljenja o svemu to se dogaalo oko njega, tako nije
imao miljenje o prijateljstvu. Raymond je odreivao i Mersaultov
odnos prema enama posebice onaj prema Mariji.MARIE- Mersaultova
prijateljica, daktilografkinja u njegovu uredu, a kasnije i njegova
ljubavnica. To je ena prema kojoj nije osjeao nita drugo osim same
seksualne privlanosti koja je vidljiva u njegovim opisima Marije
dok ju je gledao ili je se prisjeao. Mnogo je elio, jer je imala
lijepu haljinu sa crvenim i bijelim prugama i kone sandale.
Nazirale su se njene vrste grudi a od sunca preplanulo lice
podsjealo je na cvijet.Mersault je u Mariji vidio samo seksualni
objekt, a to se najbolje vidi u trenutku kad ona predloi da se
vjenaju.Te veeri Marija doe po mene i upita me da li bih se s njom
oenio. Odgovorih joj da mi je to svejedno i da bismo mogli to
uiniti ako ona to eli.Tada je ona htela da zna da li je volim.
Odgovorih joj, kao to sam to ve jednom uinio, da to nita ne znai,
ali da sam siguran da je ne volim.On ju ak nije nikada niti barem
malo volio, a jo manje toliko da se vjena s njom. Kroz ovo se samo
jo jednom potvruje Mersaultova ravnodunost.Kasnije kada je bio u
zatvoru je razmiljao o Mariji, pitao se zato ne dolazi, i govorio
da se moda umorila od toga da bude ljubavnica ovjeku koji je osuen
na smrt.
O romanu..."Stranac" je i kazivanje o apsurdu besmislenog
postojanja, o suvinim ljudima, suvinim zato to su odbaeni i zato to
ne nalaze sebe, to ne mogu da dokue svoju ljudsku sutinu, smisao i
cilj. Takvi ljudi su prije svega stranci sebi samima, jer neto
htjeti, eljeti, znai izazvati apsurd. Camusovo miljenje o takvom
ponaanju je:"onaj tko ne pokazuje osjeaje na grobu svoje majke biva
osuen na smrt." Slika njegova karaktera na tom pogrebu je dokaz da
nevjeruje u boansku rije. Za njega smrt je konaan kraj. On odgovara
kratkim reenicama kao to su: sve je svejedno, to nita ne znai,...
Ima uvijek pripremljen odgovor kao da je tekst nauio napamet to
znai da mu je dosadno razgovarati s ljudima i eli se to prije
udaljiti od njih. Prije svake konverzacije preispituje sebe i daje
krive zakljuke o tome to e drugi o njemu misliti. Mersault ne osjea
mrnju prema Arapinu jer po njemu i to nita ne znai. Mersault
zajedno s djevojkom Marijom, prijateljem Raymondom, Massonom i
njegovom enom provodi lijep ljetni dan sve dok ne shvati da ih
slijede dvojica Arapa. Jedan Arapin je bio Raymondov neprijatelj i
brat Raymondove ljubavnice koju je Raymond tukao jer ga je varala.
Na vrhuncu borbe, Raymond je ranjen, a mersault uzima raymondov
revolver i ubija jednog od Arapa bez razloga. Bitnu ulogu ima
svjelost i vruina. Svjetlost i arko sunce samo pojaavaju eksternu,
vanjsku vruinu i vruinu Mersaultova tijela, tj. da dinamiki izvri
plan ubojstva. Roman se zove Stranac zato to se njegov glavni lik u
svom ponaanju, odnosu s drugim ljudima "odstranio", otuio od drugih
i od samog sebe. Kao da ivi tuim ivotom, nema svog miljenja. Iz
Mersaultova razgovora sa sveenikom doznajemo da ne vjeruje u Boga,
pokajanje, oprotenje, ne zna ta je to grijeh, eli samo
umrijeti.
3.EKAJUI GODOA(SAMUEL BECKET)U iekivanju Godota je drama od dva
ina, koju igraju Vladimir i Estragon koji ekaju Godota. ekaju
Godota pod stablom na cesti i razmiljaju o smrti, rjeenju,
razbojnicima koji su ih istukli do smrti, vjeanju. Tada dolazi
Pozzo(Poco) i objanjava im pjesniki kako izgleda sumrak, pa im je
pokazivao kako Lucky plee, misli. Tada se oproste od njih , Pozzo i
Lucky odlaze. Nakon toga dolazi djeak da porui da e Godot sutra
doi. Ne znamo ko je Godo niti kako ih on moe spasti i od ega. Ali
ne znaju ni oni neto su od njega traili, mada nista odredjeno, nego
onako, a tako im je on i odgovorio. Sastanak je ugovoren sa istom
dozom neizvesnosti i neodredjenosti. Estragon nista o Godu ne zna,
a Vladimir nije ni siguran u ime, a i ne poznaje ga kad vidi Poca
prvi put on misli da je Godo. Ime Godo, cekanje spasa, glasnik
potvrdjuje da Godo ima bijelu bradu. Godo nije Bog,on je sve od ega
se oekuje spasenje. Ne znamo ko je ta poslednja istanca ovjekove
nade (Godo).Poetak drugog ina je isti, Vladimir dolazi na isto
mjesto u isto vrijeme, ali bez Estragona jer je dobio batine iz
ista mira, pretukli ga neki ljudi. Razgovaraju o sinonjim
dogaajima, zamjeuju da je netko zamijenio cipele i one sada
pristaju Estragonu, tj. nisu mu tijesne kao one to je sino ostavio
na zidiu. Lie se pojavilo na drvetu, a no ranije je bilo ogoljeno.
Tada dolaze Pozzo i Lucky, samo to je Pozzo oslijepio. Uskoro naie
djeak. Vladimir mu kae isto to i onome djeaku koji je juer doao -
kae da e Godot doi sutra. U to se i Estragon probudi i oni se
probaju objesiti o drvo s pomo Estragonovog pojasa za hlae. Ne
uspijevaju jer je konop preslab, pa obeaju sebi da e se sutra
objesiti ako Godot ne doe.VLADIMIR I ESTRAGON- oni su komini
likovi. Ono sto nije komicko to je pre svega to sto mi ne znamo ko
su oni,ali ne znaju ni oni nesto su trazili od Godoa, mada nista
odredjeno, nego onako, a tako im je on i odgovorio. Sastanak je
ugovoren sa istom dozom neizvesnosti i neodredjenosti. Estragon
nista o Godu ne zna, a Vladimir nije ni siguran u ime, a i ne
poznaje ga kad vidi Poca prvi put on misli da je Godo. Nisu sigurni
u juce i danas, u vrijeme. Cipele su prvo tijesne, poslije su
prevelike, pa ih Estragon odbija, a ne razaznaju ni boju, niti je
se sjecaju.U nemogunosti da se odlue ta bi trebali initi, oni nita
ne ine, ak na kraju kada odlue otii pa doi ponovo sutra sa uetom,
govore hajdemo i jedan i drugi, ali opet ostaju na mjestu.Njih
dvojica su kao parabola cijelog ovjeanstva. VLADIMIR je jedan od
dvojce glavnih likova. On je Estragonov najbolji prijatelj i drue
se celi ivot, a poto je fiziki razvijeniji od Estragona tokom
njihovog drugarstva ga i zatiuje. On je solidno obrazovan. *
ESTRAGON je drugi od dvojce glavnih likova. Vladimirov najbolji
prijatelj i uvijek su zajedno, uprkos tome to je Estragon mongo
puta predloio da se rastanu. Estragon je manji i slabiji, i puno
gluplji od Vladimira te je zato uvek pod njegovom protekcijom.LUCKY
I POZZO- Pozzo je putnik koji se pojavljuje sa slugom Lukijem.On se
ponaao bahato. POCO je sporedan lik u ovoj drami. On je pametan
putnik koji se kroz dramu pojavljuje sa svojim slugom Lakijem.
Glavne likove nauio je dosta stvari, ali u drugom inu je oslepeo i
jedini oslonac mu jeLuki. * Liki je Pocov verni sluga. On je ve
star i nije sposoban za nita zato svoje poslove sluenja obavlja to
bolje moe u nadi da e ga Pozo zadrati. Pre je znao mnogo stvari kao
ples, itanje i miljenje. Na Pocovu naredbu jednom je igrao i
mislio, ali ne ba uspeno. U zadnjem inu saznajemo da je Laki
gluvonem.DJEAK-radi za Godoa. Svaki dan je obavetavao Vladimira da
e Godo doi sutra, no Godo nije doao. Njegov brat i on rade kod
Godoa i poprilino im je dobro, osim to Godo tue njegovog brata
povremeno.
4.SLIKA DORIANA GREJA(OSCAR WILDE)Slika/portret je nain da se u
vremenu uhvati jedan trenutak i da taj trenutak u sebi sadri i
prolost i sadanjost i budunost, da se prema njoj ravna ovjekov lik
i duh. U ovom sluaju, ono to je trebalo ostati u vjenosti, nije
ostalo, ve je Dorian, ostao vjeito mlad. Tri glavna lika Dorian,
lord Henry Wotton i Basil Hallward imaju razliita osjeanja prema
slici. Dorian se, isprva, divi samome sebi i uvia svoju ljepotu, a
zatim pada u oaj nakon to mu lord Wotton ukae kako mladost nee
zauvijek trajati. to nam bogovi daju, brzo opet oduzimaju. Pred
vama je samo nekoliko godina, kad moete uivati ivot, zbiljski,
usrdno i dokraja. Ode li mladost, napustit e vas i ljepota, i onda
ete mahom osjetiti da je kraj vaim pobjedonosnim slavljima, ili da
se morate zadovoljiti s onim beznaajnim pobjedama, to e u vaem
sjeanju na prolost biti gore od poraza. Nakon to Dorian zaeli vjenu
ljepotu, slika postaje ogledalo njegove due. Ona mu pokazuje ko je
zapravo on. I Lord Wotton stvara od sebe sliku, meutim, iako samo
na momente, slika pravog Wottona, porodinog ovjeka, licemjera,
kukavice izlazi na vidjelo. Dorian se ne razlikuje od drugih u
eljama, on se samo razlikuje po tome to je uspio u svojoj
namjeri.Za Basila, potret pokazuje njegovu duu i stoga on isprva i
ne eli da ga predstavi javnosti. Prvi stupanj ka njegovoj propasti
se desio kada je pogledao sebe i predvidio budunost. Drugi stupanj-
kada je poelio da bude u djelu i da djelo bude u njemu, a trei kada
je djelovanjem svoje due postao onaj koji oblikuje. Dorian nije bio
zaljubljen u pravu Sybil, ve u njezinu sliku, kada je ona postala
realnost, on je izgubio interes u za nju. Dorijan Grej rodio se
onog momenta kada je slikar Bajazit zapoeo slikati njegov
portret.Slikar je bio oaran Dorijanovom ljepotom,oaravala ga je
njegova linost jer do tog trenutka kada se zaljubio u Dorijanovu
ljepotu bio je sam svoj gospodar,ali sada mu se vie nije inilo
tako.Narcis je vidio sliku svoga portreta i bio je zaprepaten
prizorom,bio je sam sebi ruan,po prvi put vidio je sebe na taj
nacin. Zato to je slikar uhvatio njegovu unutranjost a ne fiziku
ljepotu;inilo se kao da mu je ukrao duu,bila je to jedna velika
praznina.Dorijan je esto gledao pozorine predstave.Htio je da
iscrpi i sazna sve.Volio je pozorine predstave jer je meu
njima,mislio je,pronaao savrenstvo,jedno od mnogih za kojima je
tragao.Zvala se Sibila i glumila je uzviene linosti,jednom je bila
Julija,jednom Lauru.Meutim,kada su se upoznali on je upoznao nju,ne
Juliju,ne Lauru,nego nju obinu djevojku koju je zbog te obinosti
poceo mrziti.Htio je da svi ljubavnici svijeta uju njihov
kikot,govorio je svome prijatelju Henriju. Ali,upravo ta obina
pojava je ubila njegovu ljubav,razbuktala mastu,bila je savrena a
postala je plitka i tupa.Nije elio vie misliti o njoj jer je ona
unitila pjesmu njegovog ivota.A on,nikada nee biti takav,on e biti
savren.Uzeo je no i zario joj u srce.Zaljubio se ponovo.20 godina
nakon toga bio je zatvoren u sobi,izolovan od ljudi koji su ga
oboavali i divili mu se.Tih 20 godina Dorijan ostaje jednako
lijep,moda ljepi,za toliko godina nije se nimalo promijenio,moda je
to bila njegova najvea kletva.Pronasao je izvor vjene
ljepote.Portret za koji je mislio da je uniten,postojao je i stario
dok je Dorijanova ljepota ostala ista.Time se pokazalo koliko je
unutranjost vana a spoljanja ljepota ne, jer je Dorijan ivio s
ljepotom ali bez due.Izaao je nakon 20 godina opet u svijet. Jedne
veeri brat djevojke koju je Dorijan ubio, pronaao ga je da bi
osvetio sestrinu smrt.Susreli su se na ulici,Dorijan je imao
kapuljau na glavi.Skinuo je kapuljau i ovjek sa noem u ruci vidio
je momka koji je imao samo dvadeset godina koji mu je objasnio da
nije mogao poiniti taj zloin jer bi onda on tada po pravilu imao
jednu godinu kada se to dogodilo.To je bio momenat kada je Dorijan
sebi spasio ivot a u tome mu je pomogla nita drugo do njegova
ljepota. Da bi doao do savrenstva za kojim je toliko tragao morao
je ubiti slikara i unititi svoj portret.Ubio je slikara zajedno sa
ubicom kojeg je unajmio i u tom 1.cinu on je ubio sebe.Ugledao je
sliku i vidio portret ovjeka koji je ostario,zagledan 15 minuta u
taj prizor znao je da gleda u udoviste.To udoviste na ruci je imalo
prsten,i to je bio jedini dokaz za Dorijana da je to zaista bio on.
Prsten je bio simbol materije,bogatstva koje je ostalo isto,pa je
Dorijan gledao u njega kao da je to najvea vrijednost portreta.
Slika je ostala slika mladog Dorijana a na podu tavana leao je
starac.
5.KRIK I BIJES
Otac odvjetnik, umire kao kronini alkoholiar, upropastivi svoje
imanje i ostavivi za sobom enu, ker, sinove i staru sluavku
(crnkinju) da se snalaze kroz ivot kako znaju i umiju. Roman je
podijeljen na etiri poglavlja, i svako poglavlje prikazuje tok
svijesti trojice brae Compson: Benjia, Quentina, i Jasona, uz jo
jedno dodatno poglavlje koje je ispriano u treem licu. Prvo
poglavlje je unutranji monolog Benjia, tridesettrogodinjeg idiota
koji ne govori, nego samo stenje ili zavija, ali je njegov tekst
uglavnom ist i jednostavan, iako ne i lako razumljiv. Benji je
uvijek u pratnji crnog djeaka Lustera. Benji i Luster najprije
gledaju kako se na susjednom zemljitu igra golf. Kasnije saznajemo
da je i to igralite nekad bilo panjak Compsonovih, namijenjen da
bude Benjievo vlasnitvo, ali prodan da bi se platili trokovi za
vjenanje sestre Candance (skraeno Caddy)i trokovi studija brata
Quentina. Za vrijeme igre, jedan od igraa zove Caddie, to Benjia
asocira na sestru. ). U sjeanje mu se vraaju prizori iz djetinjstva
u vezi sa sestrom, i tad Benji uvijek pone jaukati. Luster je itav
dan zaposlen traei 25 centi koje je izgubio, kako bi mogao ii u
cirkus. Najstarije sjeanje je iz 1898. godine: kada im je baka
umrla, etvero djece Compsonovih prisiljeni su igrati se van tijekom
pogreba.Da bi vidjela to se dogaa unutra Caddy se popela na stablo
u dvoritu, a njena braa-Quentin, Jason i Benjy-primijetili su da
joj je donje rublje prljavo. Ostala sjeanja u ovom dijelu su
Benjaminova promjena imena , kraj afere njegovog ujaka Mauryja s
gom. Patterson, Caddyn gubitak nevinosti, njen brak i razvod,
Benjyjeva kastracija te smrt njegova oca Jasona i brata Quentina.
Drugi dio prati Quentina, najinteligentnijeg od Compsonovih. On je
u potpunosti opsjednut moralnim padom svoje sestre Caddy. Quentin
pati od teke depresije i na granici je ludila te je on jo
nepouzdaniji pripovjeda nego njegov brat Benjy. Radnja se odvija
zadnjeg dana Quentinova ivota. On je bruco na Harvardu te vrijeme
provodi lutajui ulicama Cambridgea. Razmilja o nesposobnosti ovjeka
da se odupre vremenu i prisjea se obitelji, naroito oca alkoholiara
i sestre Caddy. Ona je naputena od svih Compsona jer ju je ostavio
mu, shvativi da dijete koje je nosila nije njegovo. Caddy je,
naime, zatrudnjela s Daltonom Amesom kojeg Quentin prezire te se
neuspjeno pokuao obraunati s njim. Quentin je zgroen sestrinim
promiskuitetom te bi elio preuzeti njene grijehe. Ocu govori da je
poinio incest, pokuavajui ju opravdati, no on mu ne vjeruje. Ubija
se, nesposoban da se nosi s nemoralom svijeta oko sebe. Trei dio
isprian je iz perspektive Jasona, treeg sina Compsonovih. On je
nakon smrti oca i samoubojstva starijeg brata Quentina postao glava
obitelji. S njim jo ivi i majka, te neakinja Quentina. Majka se
jada Jasonu kako Quentina markira iz kole, i boji se da bi
ravnatelj kole mogao pomisliti kako ona nema nikakve vlasti nad
njom. Jason joj eli odrati prodiku, meutim osjetljiva majka se boji
da bi on mogao biti pregrub. On gubi ice i odlazi iz njene sobe.
Radnja se odvije na Veliki petak, dan prije Benjaminova odjeljka.
Prikazuje jedan dan u Jasonovu ivotu te daje sliku svakodnevice
obitelji Compson. On uzdrava majku Caroline, brata Benjamina te
Caddynu ker koja se takoer zove Quentin. Jason je grub, cinian te
povrh svega sebian i krt. Novac to ga Caddy alje keri uzima za
sebe. Prezire Benjyja i Quentin s kojom se svakodnevno svaa. Za
Benjamina se skrbi samo stara slukinja Dilsey. etvrto poglavlje je
kronoloki i posljednji dogaaj u knjizi, i slijedi nakon Benjieva
monologa, kad se Quentin sputa preka drveta i bjei od kue sa
Jasonovim novcem. Poglavlje je usmjereno na Dilsey, jedine normalne
osobe u kui Compsonovih.Benjamin (Benji)-Rodio se kao MauryCompson
ali kasnije su mu promijenili ime u Benji. Najmlae dijete u
obitelji,gluhonijemi idiot,koji svoje reakcije i uzbuenja izraava
zavijanjem, stenjanjem ijaukanjem. Nema dovoljno razbora ak ni za
sebinost, on je poputivotinje, ali poznaje njenost i ljubav, iako
ne umije imenovati. Zbogsvog idiotizma nije podvrgnut zakonima
intelekta i volje, pa ne potpadapod strogi kodeks obiteljske etike.
Benji dogaaje koje pria nie ponaelu slobodne asocijacije. Pria
idiota Benjia puna buke i bijesa nijesamo uvodni dio, nego i jezgra
romana. Benji zapravo nagovijetava cijeliroman i sve njegove likove
u karakteristinim situacijama.Quentin Compson III. Najstarije
dijete Compsonovih, neurotini student na Harvardu. On je prototip
mladia kojega opsjedaju misli o incestu i samoubojstvu.Quentinov
duh je sloen i neprestano se odaje apstrakcijama, eleginim
meditacijama, patetinim uspomenama i boleljivoj introspekciji.
Quentin je glavni karakterni simbol etikih principa tradicionalnog
humanizma svoje obitelji, ponosan i puritanski moralan.Jason
Compson IV. Odgovoran i zreo, ali pokvaren glavar obitelji nakon
oeve smrti. Jason je simbol svega to je Faulkner nazvao snopesism
(eng.=snobizam), on je moderni naturalizam i animalizam primitivne
i surove klase skorojevia. Jasonovo djelovanje pokree materijalno
(konkretno novac), a krivca za svoj neuspjean ivot trai u drugima.
Istovremeno on je i sadist, jer budui da on nije uspio u ivotu,
namjerava ga svima oko sebe dodatno zagorati. Na kraju ga stie
svojevrsna poetska pravda kad Quentina krade novackoji je ustvari
njen, i bjei sa cirkusantom. To je ujedno i konaan udarac obitelji
Compson, nakon kojeg poinje njeno sve bre propadanje.Candace
(Caddy) Compson Samovoljna i putena nimfomanka, udaje se za jenkija
i bankara Herberta Heada, meutim raanjem nezakonite keri Quentine
poinila je grijeh protiv morala, protiv obiteljske tradicije, i
protiv ekonomskih interesa obitelji. Razvodi se i odlazi u drugi
grad, dok ker ostaje u kui Compsonovih. I prije je prilino esto
mijenjala mukarce (Charlie, Dalton Ames), a ponudila se i bratu
Quentinu.Jason Compson III. Glava obitelji, otac trojice brae i
Caddy, po zanimanju odvjetnik, sklon piu. Hobi je pisnje o
stanovnicima Jeffersona, i zapisivanje nekih, po njemu vrijednih
filozofskih misli. U njegovo vrijeme poinje propadanje obitelji
Compson, jer je on prodao sve posjede osim same kue sa vrtom,
barakom za crnce, stajama i hambarima. Umire 1912., i nakon njega
obitelj preuzima sin Jason.
6.CVJETOVI ZLA(CHARLES BODLER)Baudelaire itave cikluse pjesma
posveuje enama. Njegov odnos prema eni izuzetno je udan. Za razliku
od ostalih pjesnika koji su enu uzdizali do nebeskih visina,
Baudelaire prezire enu nazivajui je s demonom, muenicom,
prokletnicom. ene Baudelaire smatra ogranienim, glupim i sposobnim
samo da zadovoljavaju mukarca. Iao je iz krajnosti u krajnost, udi
se to ena ima pristup u crkvu. ene koje su inspirirale Baudelaire
bile su Jeanne Duval ili Crna Venera, Apolonije Sabatier, Bijela
Venera i Marije Danlrme Madona. Crna Venera bila je mulatkonja i
Baudelaire je njoj posvetio itav jedan ciklus pjesama: Nakit,
Egzotini miris, kosa, Vampir, Zeba. Crna Venera je prostitutka,
monstruozna mjeanka, laljiva, nemilosrdna, samouvjerena i
alkoholiarka koju pjesnik ipak pretvara u predivnu djevojku. Ljubav
se dijeli na dvije komponente, seks i erotiku. Seks je esto fiziki
kontakt, dok je erotika neto duhovno to se dogaa u ovjekovoj psihi
i to obino nema nikakve veze s fizikim kontaktom. U Baudelairovim
pjesmama prevladava erotika i ljubavni zanos prema enama simbolima
ljepote i zla koje pjesnik istovremeno voli i mrzi. U pjesmi
Suglasja Baudelire je iznio vlastitu poetiku. Osnovni je zadatak
pjesnika da uoava i pronalazi u toj "umi" simbola analogije,
suglasnosti, a ta srodnost svih elemenata prirode poetski se moe
izraziti samo simbolom, usporedbom, metaforom, alegorijom.
Baudelaire je svojom poezijom, unosei u nju ponovo subjektivni
osjeaj kao bitnost, ali ne u romantiarskom smislu, ne iznosei
toliko goli osjeaj koliko "duu", psihu ovjeka - a s druge strane
ostvarujui posebnu viziju ivota - doista otvorio put poeziji i uope
stvaralatvu simbolista, koji e se pojaviti kao direktna reakcija na
parnasovce i njihovu poeziju.
7.PREOBRAAJ(FRANZ KAFKA)Kafka u ovom djelu prikazuje otuenost
Gregora. On je ovjek, ali je sasvim drukiji, razliit i stoga ga
nitko ne voli, cijela obitelj ga mrzi i hoe ga se rijeiti tako da
bi ih to manje osramotio. Jedino se sestra brine za njega. Unato
svemu Gregor je usamljen jer osim sestre on nema nikoga, cijeli
njegov svijet je mala soba iz koje nesmije izai. Jako se bojao oca
koji ga je mrzio i htio je uiniti bilo ta da bi ga se rijeio. To se
i dogodilo, on je bio krivac za njegovu smrt kad ga je pogodio
jabukom u lea. Mama ga je takoer voljela, ali upravo zbog toga ga
njie eljela vidjeti jer nije podnijela sve to.Gregor Samsa probudio
se jednog jutra preobraen u kukca. Po zanimanju je bio trgovaki
putnik i cijela je obitelj ovisila o njemu. Nije se zaudio tome, ve
je samo htio to prije stii na posao. Sumnja njegovih ukuana zbog
zakljuanih vrata njegove sobe sve je vie rasla, a uskoro je stigao
i prokurist iz njegove tvrtke provjeriti zato ga jo nema na poslu.
Zbog toga se Gregor mukom izvukao iz kreveta. Jedva se pomicao.
Gregor je ukuane pokuavao umiriti, ali mu je glas bio toliko
promijenjen da ga nisu razumjeli. Kad je napokon uspio izai iz
sobe, majka je pala u nesvijest, a prokurist je pobjegao od
straha.Gregor je krenuo za njim u namjeri da mu objasni to se
dogodilo, no otac ga je tapom potjerao natrag u sobu. Usput se i
ozlijedio. Sutradan mu je ujutro sestra donijela svakakve vrste
jela da ispita njegov ukus. Njemu su poela prijati samo jela
zahvaena truljenjem. O njemu se brinula samo sestra: donosila mu je
hranu, istila za njim, dok je on za to vrijeme leao pokriven
plahtom kako ga ona ne bi vidjela. Iako nije komunicirao s ostatkom
obitelji, uo je da je otac nakon sloma svog poduzea uspio spasiti
neto novca koji e pomoi obitelji. A sestra je odluila isprazniti
Gregorovu sobu kako bi on mogao puzati po zidovima. I kada je
Gregor osjetio da mu oduzimaju sve to ga podsjea na njegovu ljudsku
prolost, reagirao je agresivno. Oajniki se trao sobom pokuavajui
spasiti bar neto, zbog ega njegova majka, uasnuta, pada u
nesvijest. Tada dolazi otac i mislei da je Gregor poinio nasilje,
ranjava ga jabukom, koja je ostala u njegovom tijelu. Gregor bi s
nostalgijom kroz vrata promatrao oca, koji se ponovno zaposlio, te
majku i sestru. Sve su vie zaboravljali Gregora, unajmili slukinju,
te im on vie nije bio potreban. Sve dok jedne veeri nije uo
obiteljski razgovor, u kojem sestra govori da ga se trebaju
rijeiti. Poraen, Gregor se vraa u sobu uvi kako se za njim okree
klju. Te noi, prisjeajui se obitelji, Gregor umre. Sutradan ga
nalazi slukinja, a kad uju tu vijest, cijeloj obitelji kao da je
pao teret sa srca i odlaze na izlet.OTAC- Odnos oca prema svom sinu
Gregoru je grub, on ga mrzi i ne smatraga sinom. Takav odnos
proizlazi iz Kafkina odnosa prema svom ocu.Otac Gregora tuce i ne
pusta ga da uopste da izadje iz kuce, ne pusta ga cak niiz sobe.
Tako je bio grub da ga je gadjao jabukama i jednom ga je pogodiou
ledja, a poslije umire zbog toga.MAJKA- Majka voli sina Gregora,
ali ga se srami i stoga ga ne zeli vidjeti.Ipak se na kraju
dovoljno sabrala da bi isla k njemu. Tako je i on biosretan, jer
njemu je bilo dovoljno da cuje njihov glas da bi se
razveselio.GRETA-Greta je jedina u obitelji koja stvarno voli
Grogora, ona se brine za njega,hrani ga i pomaze mu kad god moze.
Grogor je isto volio nju i stoga mu jebilo zao sto joj nije rekao o
namjerama da ju upise u konzervatoriji,buduci da je tako lijepo
svirala. No i ona ga pocinje zanemarivati.
8. STEPSKI VUK(HERMAN HESSE)Govori o Harryju Halleru, osamljenom
i nezadovoljnom intelektualcu u potrazi za izlazom iz ivotne krize
u koju ga je dovela podvojenost vlastite linosti izmeu ljudske i
vuje prirode. Harry Haller je intelektualac u kasnim etrdesetim
godinama, koji ivi sam, a nain ivota mu je vrlo neuredan jer se
zbog svoje prirode ne moe uklopiti u normalno graansko drutvo.
Harryjeva linost je podijeljena u dva suprotstavljena pola koja si
meusobno smetaju: ljudski (simbol umnog, plemenitog i kulturnog) i
vuji (simbol nagonskog, divljeg i surovog). Za vrijeme jedne
veernje etnje gradom i obilaska krmi gdje trai utjehu u alkoholu,
susree neobinog ovjeka koji mu daje knjiicu "Traktat o Stepskom
Vuku". Knjiga je hladna psiholoka analiza kojoj je predmet sam
Harry Haller. Traktat mu ne donosi puno novih spoznaja, ali ga
potie na razmiljanje o vlastitom identitetu i ivotu; razmilja o
samoubojstvu. Uskoro susree mladog profesora kojeg otprije poznaje,
i prihvaa njegov poziv na veeru. Ona zavrava potpuno neuspjeno -
Harry je razoaran malograantinom profesora i njegove ene, a
nezadovoljan je i samim sobom. U sasvim oajnom stanju upuuje se u
krmu "Kod crnog orla" preporuenu od strane misterioznog ovjeka koju
mu je dao "Traktat o Stepskom Vuku". Tamo upoznaje Herminu,
djevojku koja ga sasvim dobro razumije i obeava mu pomoi. Hermina
ui Harrya plesati i uvodi ga u potpuno novi nain ivota. Upoznaje ga
s lijepom kurtizanom, Marijom, koja mu postaje ljubavnica, i
saksofonistom Pablom zahvaljujui kojem poinje cijeniti jazz. Harry
je sada sretan premda ponekad osjea da ta srea nije ono to on
zapravo trai. Istovremeno se komplicira njegov odnos s Herminom;
ona ga eli navesti da se zaljubi u nju i zatim ju ubije jer je ona
zapravo slina njemu iako se ponaa na drugaiji nain. Hermina ga
poziva na krabuljni ples gdje se konano zaljubljuje u nju. Po
zavretku plesa ostaje s njom i Pablom. Harry konano zakljuuje da
mora prihvatiti humor kao rjeenje svoje krize, nauiti se smijati
svijetu i sebi samome. HARRY- jedan osrednji, vrlo depresivnan,
osjetljiv ovjek po imenu Hari Haler koji je stavljen u haos
prolaznog vremena, jedanput se mui da ubije onaj dio u sebi o kome
je nauio da govori kao ivotinji, drugi put on joj poputa. ovjek i
vuk - tek to intelektualno razlikovanje ini raskid stvarnim-u
stalnom ratu vrebaju jedan drugog, mrze se i preziru se, pokuavaju
da se sakriju pred sobom, tee da jedan drugog savladaju. Hesse
prikazuje jedno duhovno-duevno prelamanje ovjeka, ovjeka vujaka.
Posvetio se razmiljanju i knjigama, ne bavei se nikakvim praktinim
poslom. Dugo je ostajao u krevetu.Soba mu je uvek bila puna
razbacanih knjiga, opuaka od cigareta, imao je slike po
zidovima.Osjeao da ga ivot odbija i odbacuje.
9.EST LICA TRAE AUTORA (LUIGI PIRANDELO) Nadzornik strojeva
odlazi, a poinju pristizati Glumci i Glumice kako bi sudjelovali u
pokusu Pirandellova komada "Igra uloga". Majstor pozornice utiava
Glumce jer dolazi Redatelj. Redatelj se prvo raspita ima li pote, a
zatim ree Majstoru pozornice da upali malo vie svjetla jer je
premrano. Svi su tu, no nema Prvakinje. Ona kasni kao i uvijek, no
ubrzo dolazi, sva u bijelom, nosei psia. Psia preda Majstoru
pozornice da ga odnese u garderobu. U meuvremenu u dvoranu ulazi
kazalini vratar. Dolazi do Redatelja najavljujui est osoba koje
zbunjeno ulaze u dvoranu. (Kako bi se razlikovale od Glumaca, Osobe
nose maske koje prikazuju njihove temeljne osjeaje: grinja u Oca,
osveta u Pastorke, preziranje u Sina, bol u Majke.) Osobe trae
autora. Redatelj govori da tu nema nikakva autora jer nemaju pokus
nikakva nova komada, na to Pastorka ree da bi njih estero mogli
biti njegov novi komad. Redatelj im govori neka odu jer on ne eli
imati posla s luacima. Otac govori da su on i petero ostalih
nastali kao osobe komada, na to Redatelj i Glumci prasnu u smijeh.
Otac povrijeeno kae da mu je ao to se tako smiju jer Osobe nose u
sebi bolnu dramu, kao to se to moe vidjeti po Majci koja je
zavijena u crninu. Pastorka pokazuje svoju strast pjevanjem i
plesom. Govori kako e ona uskoro nestati, kad Djevojica bude umrla
i napustila svoju majku, kad Djeak napravi najveu od svojih
budalatina. Ona mora nestati jer je bila intimna s Ocem i vie se ne
vidi u toj obitelji, ne moe gledati kako Sin nanosi Majci bol jer
je ljubomoran na Djeaka i ne eli Majku priznati kao svoju majku.
Pastorka i Sin tad napadaju Oca. Pastorka kae da joj je Otac
ponudio sto lira za "uslugu", a i Sinu je htio platiti kako bi
smirio svoju savjest. Majka se zgraa nad Pastorkinim rijeima.Otac
Majku daje svome Tajniku s kojim je ona rodila troje djece. Tajnik
je umro, a Otac je ve prije toga napustio obitelj pa Majka poinje
raditi u krojakom salonu kako bi uzdravala obitelj.To je zapravo
bila javna kua, u kojoj Pastorka zarauje novac kao prostitutka, a
iscrpljujui je posao Majke samo zastor koji prekriva obitelj. Otac
dolazi u javnu kuu te odlazi u sobu i spava s Pastorkom. Tu priu
priaju lanovi obitelji, a na pozornici se zbiva neto posve drugo.
Glumci i Redatelj pripremaju probu nove Pirandellove komedije, ali
tada dolaze navedeni lanovi obitelji i trae da se izvede jedna
''njihova drama'', na koju su glumci i Redatelj pristali, i svoju
priu iznose na pokusu.Tada su se vidjele razlike izmeu pozornice i
stvarnoga ivota jer su na pozornici stvarni samo glumci, a lanovi
obitelji dolaze iz neke druge stvarnosti. lanovi obitelji tada
postaju vlastiti glumci. Glume sebe na temelju onoga to se dogodilo
u stvarnom ivotu. Kako se Otac vrati obitelji i prihvaa ih u kuu,
to stvara neodriv poloaj. Sin se zatvara u neprijateljsku utnju,
Djevojica se utapa u bazenu.Zajedno s tom dramom proivljavaju jo
jednu. Samo oni mogu prikazati svoju vlastitu tragediju, samo je
oni mogu ivjeti. To je vjena drama. U drami se isprepliu dvije
radnje i dvije stvarnosti.Majka - Majku kao da je prestraio i
unitio nepodnoljiv kret sramote i ponienja. Ogrnuta gustim udovikim
florom, skromno je obuena u crninu, a kad podigne koprenu pokae
lice koje nije slabunjavo nego kao od voska, a pogled joj je uvijek
sputen.PaStorka - Osamnaestogodinja Pastorka je bezona, gotovo
bestidna. Vrlo lijepa, i ona nosi crninu, ali udara u oi njezina
elegancija. Odaje prijezir prema plaljivu, ojaenu, i gotovo
izgubljenu dranju malog brata.Sin - ima dvadeset i dvije godine,
visok je, gotovo ukruen u suzdrivu prijeziru prema Ocu i namrgoenoj
ravnodunosti prema Majci, nosi ljubiasti ogrta i dug zelen al oko
vrata.Prvakinja - Sva je odjevena u bijelo, s velikim izazovnim
eirom na glavi i s draesnim psiem u rukama. Potri kroz red stolica
i urno se popne jednim od stepenica.Djeak - od etrnaest godina koji
je takoer u crnini...Djevojica - kojoj su oko etiri godine i koja
je obuena u bijelo s crnom svilenom vrpcom oko struka.- Djeak i
Djevojica ne govore.10. ELAVA PJEVAICA Radnja poinje u tipinom
engleskom domu sa tipinom engleskom obitelji - obitelji Smith. G.
Smith ita novine i saznaje za smrt Bobbyja Watsona. Iz jednog
besmislenog imena i smrti te iste osobe, Smithovi upoznaju itatelje
sa obitelji Watson, u kojoj se svi (i keri i sinovi i bake i
djedovi...) zovu Bobby, a prezivaju Watson. Tada na scenu dolazi
slukinja Mary koja Smithovima opisuje svoj dan, te im se ujedno
predstavlja kao njihova slukinja. Kao replika njezinom kratkom
monologu, Smithovi ponavljaju sve to je ona rekla i nadaju se da je
da je dan provela radei ba to. Tada dolaze i Martinovi, brani par,
koji ulaze u kuu i sjedaju za stol. Tada Ionesco zapoinje sa
ironiziranjem njihovog branog odnosa. Martinovi, unato injenici da
su vjenani, ponu sa upoznavanjem i iznoenjem vlastite prolosti.
Nakon injenica da su iz istog mjesta, da su iste godine doli u
London, da ive u istom stanu i da imaju istu djecu, njih dvoje
shvaaju da su brani par. Tada na scenu dolazi Mary i negira sve to
su Martinovi rekli tvrdei da to uope nisu oni te da je sve to su
rekli neistinito. Tada se konano pojavljuju i Smithovi te ponu
razgovarati sa Martinovima, no usred razgovora zauje se zvono na
ulaznim vratima. Nakon to se zvono ulo nekoliko puta i na vratima
nije bilo nikog, ga. Smith je odustala od otvaranja. No, kada se
zvono ulo jo jednom, g. Smith je otiao vidjeti tko je i na vratima
je bio vatrogasni kapetan. Nakon to su utvrdili da vatrogasni
kapetan nije zvonio prije, taj isti je poeo priati svoje doivljaje,
imajui na umu da mora ii im ga zovnu. Njegove prie su besmislene,
apsurdne i neistinite, no zabavljaju Martinove i Smithove koji
uvijek imaju nekakve komentare i stalno mole kapetana da im jo
pria. No, ponovo dolazi Mary, te se otkriva simpatija izmeu nje i
kapetana. Nakon toga, kapetan odlazi, svi ga isprate i vrate se na
svoja mjesta. Iako naslov nosi ime prema njoj, lik elave pjevaice
se u djelu ne pojavljuje niti jednom. Autog taj lik nije stavio ak
ni na popis likova. Iako bi taj lik trebao biti meu glavnima, lik
elave pjevaice samo se spominje u drami, i to samo jednom, u
prolazu, tijekom odlaska vatrogasnog kapatena: VATROGASNI
KAPETAN:(Poe prema vratima, pa stane)Usput reeno, to je s elavom
pjevaicom?(Svi zaute u neprilici) Gospodin i Gospoa Smith su
predstavnici tipine engleske obitelji. Radnja cijele drame dogaa se
u njihovom domu kojeg Ionesco opisuje tipino engleskim. Prema
njemu, sve njihovo, pa i oni, su tipino engleski. Oni ugouju
Martinove i vatrogasnog kapetana, te sa njima vode razgovor koji od
donekle normalnog prelazi u besmisleno nizanje rijei i slova.
Gospodin Donald Martin i Gospoa Elizabeth Martin su druga obitelj
iz drame. Oni na poetku drame dolaze kod Smithovih kao par, no pri
ulasku u dom, oni se ne poznaju. Nakon kratkog besmislenog
razgovora njih dvoje konane ustanove da ive u istom stanu, te da su
vjenani jedno za drugo. Mary je slukinja Smithovih. Mary se ne
pojavljuje puno u drami, ali u svojim pojavljivanjima esto nabacuje
neke informacije koje su kontradiktorne onim to su izrekli Smithovi
ili Martinovi. Vatrogasni kapetan je lik koji samo privremeno svraa
kod Smithovih na razgovor. Dok je tamo, on Smithovima i Martinovima
pria svoje dogaaje i stalo brine mora li ii. Prie koje on pria pune
su besmislica i neistina, ali dvama obiteljima one se jaku
sviaju
11.STO GODINA SAMOERoman hronoloki prati obitelj Buenda i
povijest mitskog sela Macondo. Iako naslov knjige direktno upuuje
na to da radnja romana traje stotinu godina, ona zapravo nije
strogo ograniena u tom vremenskom periodu i mnogi kritiari se slau
u tvrdnji da je "sto godina" upotrebljeno kao metafora. Ova
neodreenost vremena pridonosi tumaenju vremena na nain svojstven
samom romanu, u kojem se isprepliu pomisli i utisci da se vrijeme
ponavlja, mijenja brzinu ili potpuno prestaje tei u razliitim
dijelovima prie i da se svi dogaaji na neki nain zbivaju
istovremeno.Pisac poinje sa vodom za streljanje nesto sto ce doci
na svoje i postati jasno tek tamo polovinom romana, pa je otisao u
proslost kada je Makondo bilo utopija, pa na 21 str. Dotakao se
Ursuline Cukunbabe i nekih dogaaja vezanih za to vrijeme, pa putuje
opet u jos dalju buducnost; mnogo godina kasnije, tokom drugog
graanskog rata pukovnik Aurelijano Buendia pokusao je da pree isti
taj put kako bi zauzeo Rioachu,pa opet kako je pukovnik kao dijete
sa bratom i ocem pravio kojekakve izume, to bi se moglo zakljuciti
da dogaaji se redaju retrospektivno.I gen.Jos Arcadio
BuendaPatrijarh obitelji Buenda, Jos Arcadio Buenda je ovjek jake
volje, koji se "otuuje" od svoje obitelji u trenutku kad postaje
voen interesom za filozofske misterije. Buenda je vodio Macondo u
ranim godinama sela, a njegovo se prisustvo u prii gubi kad on
poinje ludjeti, traei kamen mudraca. Vremenom je izgubio razum i
poeo govoriti na latinskom. Od tada, on je ostao vezan za stablo
kestena. Prije smrti njegova ga ena rsula oslobaa i vodi u njegovu
sobu. On se pred sam trenutak smrti vraa pod stablo kestena i tu
umire.rsula Iguarnrsula, ena Josa Arcadia Buende, jedan je od
glavnih likova romana, iji se ivotni vijek protee kroz gotovo sve
generacije obitelji. Ona je ta koja nadzire obitelj, vodi kune
poslove i brine se i o samom Jos Arcadiju Buendji.II.gen Jos
ArcadioJos Arcadio je bio prvoroeni sin Josea Arcadia Buende, od
kojeg je naslijedio upornost i impulzivno ponaanje. Ljubavnica mu
je bila Pilar Ternera, koju ostavlja na poetku njezine trudnoe.
Pridruuje se Ciganima i odlazi od obitelji. Vraa se u Macondo
nekoliko godina kasnije kao odrastao ovjek, tvrdei da je plovio
morima svijeta. Po dolasku se eni svojom posvojenom sestrom
Rebecom, s kojom je protjeran iz obiteljskog doma. Umire od rane
zadobivene od nepoznatog hica, par dana nakon spaavanja svog brata
od smrtne kazne.Pukovnik Aureliano BuendaAureliano Buenda je bio
drugi sin Jos Arcardia Buenda i prva osoba koja je roena u Macondu.
Ime je dobio po svom pretku. Aureliano je proplakao u majinoj
utrobi i rodio se otvorenih oiju. Pokazao se nesposobnim za ljubav.
Smatrao je da posjeduje nadnaravnu mo predskazivanja onog to e doi,
jer ono to je rekao bivalo je istinom. Bori se na strani
konzervativaca i uestvuje u 32 rata te vie puta uspijeva umai
smrti. Izgubivi interes za ratovanje, potpisuje mirovni ugovor i
vraa se kui.Aureliano nije bio samo ratnik, ve i pjesnik. U
podmakloj dobi postupno gubi pamenje i postaje neosjetljiv na
dogaanja oko sebe. Provodi dane u radionici izraujui zlatne ribice.
Mijenjao ih je za novie koje je talio i ponovo izraivao nove
ribice. Umire pod stablom za koje njegov otac godinama bio
privezan.Remedios MoscoteRemedios je najmlaa ki konzervativca i
upravnika, Don Apolinara Moscotea. Ono to ju je najvie inilo
privlanom bila je njezina prekrasna put i smaragdno-zelene oi.
Udala se za pukovnika Aureliana kad je imala samo 12 godina. Bila
je toliko mlada kad se pukovnik zaljubio u nju da su morali
priekati s vjenanjem do njenog ulaska u pubertet. Na ope
iznenaenje, ona postaje divnom i simpatinom suprugom i zadobija
svaiju naklonost. Bila je jedina osoba koja se brinula za Jos
Arcardia Buendu za vrijeme njegove bolesti. Ipak, ubrzo umire pri
porodu.
AmarantaAmaranta je bila tree dijete Jos Arcardia Buende i
odrasla je zajedno sa svojom polusestrom Rebecom. Ljubav i njenost
koju je gajila prema njoj prerasli su u ljubomoru i zlobu kad se u
njihovom ivotu pojavljuje Pietro Crespi. Obje su ga arko eljele.
Amaranta je ak izjavila da e ubiti Rebecu ako se uda za Pietra
Crespia, no nakon Remediosine smrti, Amaranta se kaje zbog toga i
proivljava emocionalnu krizu. Kad se Rebeca udaje za Jose Arcadia
umjesto za Pietra, Amaranta odbija svakog udvaraa pa ak i Pietra
Crespia, koji se zbog toga u oaju ubija. Jedan od udvaraa bio je i
najbliskiji prijatelj njezinog brata Aureliana, pukovnik Gerineldo
Marquez, ali ona odbija i njegovu prosidbu zbog neodreenog razloga.
Imala je neseksualne odnose sa svojim ne?acima, Aurelianom Jos and
Jos Arcardiom. Predosjetivi dolazak smrti, Amaranta je poela tkati
svoj pogrebni pokrov. Kad je zavrila s tkanjem, umire kao djevica i
osamljena usidjelica, no donekle zadovoljna jer se pomirila sa
svojom sudbinom.RebecaRebeca je siroe koje obitelj Buenda posvaja,
jer pretpostavljaju da je ona kerka Ursulinih daljnjih roaka. Ona
je u poetku bila vrlo povuena, odbijala je govoriti i imala je
neobinu naviku da jede zemlju i vapno sa zidova kue te da sie prst.
Sa sobom donosi vreu s kostima svojih roditelja i razgovara jedino
sa slugama Visitacion i Cataureom. Pojavljuje se nakon to Jos
Arcardio odlazi s Ciganima. Iako je odrasla u domu obitelji Buenda,
biva istjerana iz njega nakon to se udala za Jos Arcardia. Jos
Arcardijeva misteriozna smrt je na zamren nain povezana s Rebecom,
koja nakon toga ivi izolirana od ostatka svijeta. Isti su lik
pojavljuje u Mrquezovim novelama ija se radnja takoer odvija u
Macondu.
12.AROBNI BRIJEG(THOMMAS MAN)Knjiga je inspirisana Mannovim
trotjednim putovanjem u vajcarsku u posjet svojoj bolesnoj eni u
sanatorijum, 1912. godine. Prvi dio knjige tano biljei Mannove
utiske samog mjesta i njegove kulture. Kao i Hansu Kastorpu,
glavnom liku, i Thomasu Mannu je bilo dijagnosticirano vlano mjesto
u pluima, pred kraj njegove posjete, ali, sreom, on nije ostao.
Mann je odluio da opie opasnost pred mjeavinom slobode i bolesti
koja mlade ljude izoluje i odvraa od stvarnog i aktivnog ivota.
Originalno, arobni brijeg bio je zamiljen kao novela veliine Smrt u
Veneciji. Meutim, Mann je uskoro shvatio da pria sama uzima svoj
tok. Poetak Prvog svjetskog rata primorao je Manna da obustavi rad
na romanu i ponovo procijeni svoje gledite o evropskoj kulturi.
Poslije rata pregledao je sav materijal, osmiljajui ga ovaj put kao
kritiku na nezdrave i destruktivne sile koje kovitlaju Evropom i
koje su u nekoliko godina dovele do rata na sile koje je smatrao
iskljuivo odgovornim za krvavu katastrofu. Bilo mu je potrebno 12
godina da zavri ono to je vidio kao ozbiljnu alu. Knjiga je odmah
primila priznanje kod izdavaa u Njemakoj i brzo postala popularna u
Evropi i Americi. Mann je smatrao da arobni brijeg treba da se ita
dva puta da bi se potpuno uivalo. Dobio je Nobelovu nagradu, 5
godina kasnije, 1929.Kratki sadraj:Hans Kastorp, 23-godinji inenjer
parobrodarstva iz Hamburga dolazi po preporuci svog ljekara i
ujedno u trotjednu posjetu svom roaku Joahimu Cimsenu, u
sanatorijum u Davosu, u vajcarskoj. Pred kraj svog boravka ljekari
mu dijagnosticiraju vlano mjesto u pluima i on ostaje u
sanatorijumu na neodreeno vrijeme. Tu upoznaje nain ivota i obiaje,
stie prva poznanstva, od kojih je najvanije ono sa italijanskim
knjievnikom humanistom, Lodovikom Setembrinijem. Kastorp se
zaljubljuje u ruskinju, Kalvdiju Sosa, i jedne pokladne noi
izjavljuje joj ljubav. Madam Sosa odbija njegovo udvaranje i odlazi
u Dagestan. Setembrini ga upoznaje sa jezuitom, Leom Naftom, koji
pokuava da utie na Kastorpa svojim pesimistikim i konzervativnim
stavovima. Joahim odlazi u ravnicu, ali se ubrzo vraa, jo bolesniji
i ubrzo umire. Sukob Nafte i Setebrinija za Kastorpovu duu se
zavrava dvobojem u kojem Setembrini ispaljuje hitac u vis, a Nafta
puca sebi u glavu. Madam Sosa se u sanatorijum vraa u pratnji
Menera Peperkorna, vitalnog holananina sa Jave. Mener je izuzetna i
dominantna linost, ali pod pritiskom bolesti izvrava samoubistvo. U
Evropi se rasplamsava prvi svjetski rat i Kastorp poslije 7 godina
provedenih u Davosu odlazi u ravnicu da se bori. Mann poruuje
itaocu da su Kastorpovu izgledi da preivi prilino ravi, ali da to
pitanje ipak treba da ostane otvoreno.
HANS KASTORP je 23-godinji inenjer parobrodarstva iz Hamburga.Po
preporuci svog ljekara, poslije zavrnih ispita, dolazi na trotjedni
odmoru sanatorijum Berghof, u Davosu, vajcarska. U ovom
santorijumusmjeten je i njegov roak Joahim Cimsen i Kastorpov
dolazak je ujedno iposjeta bolesnom roaku.Hans Kastorp je sauvao
samo blede uspomene na svoj pravi roditeljski dom; oca i majku
jedva da je i znao. Oni su umrli u kratkom razmaku izmeu njegove
pete i sedme godine, prvo majka, sasvim iznenada i u oekivanju
poroaja. Hans Herman Kastorp, otac malog Hansa je vrlo neno voleo
svoju enu, a ni sam nije bio od najjaih i nije mogao s tim da se
pomiri. Dobio je zapaljenje plua i poslije samo pet dana umro. O
Hansu se brinuo djed, Hans Lorenc Kastorp i taj razmak vremena,
samo godinu i po dana, provelo je siroe, Hans Kastorp, u kui svoga
dede, u jednoj kui na Esplanadi. Meutim, i djed je ubrzo umro od
zapaljenja plua i brigu o Hansu preuzeo je njegov ujak, konzul
Tinapel. Ba zbog ranog gubitka roditelja Hans je u svom nemirnom
srcu osjeao potrebu za oinskim autoritetom.Hans Kastorp je imao
plave oi, rie brkove i rioplave obrve; bio je koljenovi i njegovi
sugraani su ga posmatrali ispitivaki, pitajui se kakvu li e javnu
ulogu igrati. Kad je tek doao u sanatorijum neprestano je naglaavao
razliku: VI ove, MI dole; kao da se podsvjesno boji ostajanja. Iz
istog razloga nije kupio krznenu vreu nego cebad, jer vrea bi ve
znaila ostajanje. Kastorp u prvim danima nije napravio nikakva
poznanstva. Po svojoj prirodi bio je povuen, a povrh toga osjeao se
kao gost i nezainteresovani posmatra.. Kasnije je upoznao ljude
koji su sjedili za njegovim stolom, a od svih ljudi, na njega je
najvei utisak ostavio italijanski knjievnik, Lodoviko Settembrini.
Radovao se to ga ovaj ovjek pouava, opominje, i pokuava da utie na
njega. Kastrop je human ovjek, sa Joahimom posjeuje teke bolesnike
i moribunde. Njegova elja da pomogne poticala je iz vie motiva;
interes za medicinu i protest protiv egoizma koji je tu vladao bili
su samo neki od njih. Najvanija je bila njegova potreba da ivot i
smrt shvati ozbiljno. On je osuivao ljude koji su pod izgovorom
kakvog lakog oboljenja dolazili u sanatorijum samo da uivaju,
zaboravljajui da je i on doao iz istog razloga i da je i on jedan
od takvih. Dok pomae drugima Kastorp je oseao kako mu se srce iri
od sree, kako ga obuzima radost koja je poivala na oseanju da je
ovo to ini korisno.Ubrzo njegovu panju privlai ljupka ena
bademastih oiju (koje ga podsjeaju na oi njegovog poznanika iz
kole, Psibislava Hipea, koji mu je jednom ljubazno posudio olovku i
koji je malog Hansa privlaio na neobian nacin), i maijeg hoda, koja
u trpezariju ulazi uz estoki tresak vrata, to Kastorpa strano
ljuti. Izvjestan nedostatak samostalnosti stvorio je kod njega
potrebu da uje kako s tree strane potvruju da je madam Sosa divna
ena, a sem toga, ovaj mladi je eleo da ga neko spolja ohrabri, da
bi se predao oseanjima kojima su se neprijatno opirali njegov razum
i njegova svest. Iako je Hans oaran Klavdijom, ne preduzima nita da
je upozna. Meutim, dovoljno je bilo samo da pomisli na nju, pa da
ve ima osjeanje koje se slae sa lupanjem srca. U svakom asu svog
razdrobljenog dana mislio je na nju, na njena usta, njene jagodice,
njene oi, iji su mu se boja, oblik i poloaj urezali u duu, na njena
oputena lea, na dranje njene glave, na vratni prljen na prorezu
njene bluze za potiljkom, na njene ruke preobraene pod najtananijim
tilom s tim slikama bio je povezan strah, silno uzbuenje, nada koja
se gubila u neem neodreenom, bezgraninom i potpuno pustolovnom,
radost i strah bez imena, ali od koga se srce mladievo ponekad tako
naglo stezalo. Dakle, sutinu njegove ljubavi nije sainjavala njeno
sentimentalna sjeta. To je pre bila dosta smela i neodreena
varijanta te zaluenosti, meavina jeze i vatre, kao stanje oveka u
groznici ili kao kakav oktobarski dan u ovim visinskim predelima; a
to mu je u stvari nedostajalo, bilo je ba neko oseajno sredstvo
koje bi povezalo te ekstremne delove. Svi su ve znali za Kastorpovu
zaljubljenost i posmatrali su ga ironino, dok je on zanijet i
smijeei se strasno, sa onom vrelinom u obrazima gledao ukoeno u
izvjesnom pravcu i njegova ljubav prema ovoj neobinoj eni ostala je
nijema sve do jedne pokladne noi kad je konano skupio hrabrosti da
joj prie preko cijele sobe, i ba kao nekad Psibislavu, zatrai
olovku. To vee izjavljuje joj ljubav na francuskom, ali biva
pristojno odbijen. Madam Sosa vec idui dan odlazi u Dagestan. Dok
se Joahimu uri u ravnicu i u vojsku, jer ozbiljnost postoji samo
dole, u ivotu, Hans i ne razmilja o odlasku, pjevajui Bregovi su
stanita slobode! on uiva u svojoj bolesti bez posljedica pomijeanoj
sa osjeajem bezgranine slobode. Kad je Joahim odluio da ode, Hans
se prvi puta uplaio. Je li mogue da e me on ovde gore ostaviti
samog? To bi bilo u tolikoj meri ludo i strano da oseam kako mi se
lice ledi i srce nepravilno kuca, jer ako ja ovde gore ostanem sam,
onda je sa mnom zauvek svreno, jer ja sam nikad, nikad vie, neu nai
put u ravnicu Hans se zavarava i samo odgaa trenutak odlaska.
Berens ga je pregledao (kad je otputao Joahima) i saoptio mu da je
potpuno zdrav (veina ljudi bi se ovoj dijagnozi obradovala i jedva
je doekala, ali Kastorp nije elio da u nju vjeruje, odluio je da
ostane sve dok ga Berens ne otpusti izlijeenog, a ne ovako kao
danas). Poslije dvogogodinjeg boravka u planini, Hans je stekao
zatvorenu samouvjerenost jedne sredine sa posebnim shvatanjima i
Oni u ravnici mogli su samo da slegnu ramenima i da konano dignu
ruke od njega, a za njega je to znailo potpunu slobodu od koje je
njegovo srce malo -pomalo prestalo da strepi. Iz potpune
otupjelosti koja je ve prelazila u razdraljivost, Hansa je izvukla
elja da naui da skija. Kad je Settembriniju saoptio svoju ideju, on
je bio oduevljen, jer to je bio prvi pomak njegove due u ustajaloj
atmorsferi Berghofa: Kakva divna ideja! Dve godine provesti ovde i
biti sposoban za takvu ideju. Ah, ne, vae srce je zdravo, nema
razloga da ovek oajava radi vas. Bravo, bravo! Kastorp je nauio da
skija zbog toga to se u dui stidio to visoku planinu i snijenu
meavu posmatra iz svog ugodnog zaklona, sa svog balkona. Skijanje
mu je prualo eljenu usamljenost, najdublju usamljenost koja ga je
stavljala u situacije oveku potpuno strane i opasne. U ogromnoj
planini, okruen mrtvom tiinom gdje stalno pada snijeg, Kastorp dete
civilizacije, osjeao se potpuno nesigurno, ali njegova ula i duh
davno su se bila navikla na takva osjeanja, gore u Berghofu. Za ono
to se deavalo u dui Hansa Kastorpa postojala je samo jedna rije:
izazivanje. Jednom prilikom naao se usred snijene oluje i u
groznici proivljava viziju raja, savrenog ostrva, gdje su svi
lijepi, zdravi, pametni i sreni; i krvavog rituala rtvovanja.
Poslije sedam godina kod Kastorpa nastupa potpuna emocionalna
otupjelost i otuenost od porodice, njegova sentimentalna osjeanja
bila su svedena na nulu. Hans Kastorp je gledao oko sebe video je
samo jezive i podmukle stvari, i znao je ta vidi: ivot van vremena,
bezbrian i beznadezan, ivot aktivne raskalaenosti u stagnaciji,
mrtav ivot. I taj je ivot ostao takav sve do poetka prvog svjetskog
rata, kad se Kastorp naglo budi, i kao u magnovenju shvata da ne
smije vie ni minuta ostati u sanatorijumu, pakuje svoje stvari i
odlazi da se bori. Proao je razliita iskustva i od mlade i
neformirane linosti pronaao svoj put. Tragino je to je njegov poziv
dimom ispunjeno ratite i krvava borba. Na kraju, sam pisac kaze da
je ova pria, ova istorija ispriana zbog nje same, ne zbog Hansa
Kastorpa, bezazlenog siroeta ivota, jer on je bio jednostavan, samo
je morao proi kroz duboko iskustvo bolesti i smrti, da bi dostigao
zdravlje i pamet.) Settembrini i Naphta Mann koristi ove likove da
suprostavi ideologije optimistinog humanizma i pesimistinog
apsolutizma na neoekivan nacin. Kroz svoje uvijene argumente na
kraju dou do zakljuaka potpuno drugaijih od onih koji bi se
oekivali. Ali, Mann ih jasno karakterie kao sutinski povezane, kao
dvije strane istog novia. Nijedan ne moe da postoji bez onog
drugog, zato Settembrini prati Naphtu kad se ovaj preseli u
privatan stan, a njihovi argumenti su tako povezani, da esto, dok
suprostavljaju miljenja, pobijaju sami sebe. Sudbina svakog lika je
takoe paljivo napisana, i predstavlja komentar na pogled na ivot
ovih likova. Naphtino samoubistvo za vrijeme duela naglaava
destruktivnu prirodu apsolutistikog pogleda. Settembrinijevo
optimistino shvatanje jednostavno dovodi do razoaranja.Vrijeme
arobnog brijega:Vrijeme Vrlo rano Hans Katorp je otkrio poremeaj
vremena u Davosu, gdje godinja doba prolaze kao sedmice i njegov 7
godina dug boravak izgleda kao jedno ljeto. U poetku mu je bilo
strano teko da prihvati takvo rasipanje vremena. Joahimu, njegovom
roaku, ljekari su bili odredili pola godine boravka u sanatorijumu.
uvsi to, Kastorp je estoko odreagovao:Pola godine? Jesi li ti lud?
() Pa ti si ve pola godine ovdje! Ta nema se toliko vremenaDa,
vremena, ree Joahim i klimnu glavom vie puta pravo, preda se, ne
obraajui panju na dobronamjerno negodovanje svog roaka. Ovdje se
naprosto igraju ljudskim vremenom, prosto da ne vjeruje. Tri tjedna
su za njih kao jedan dan. Vidjet e ve. Sve e to vec nauiti, ree i
dodade: ovjeku se ovdje izmijene pojmovi. I zaista, vrijeme je udna
zagonetka i teko je razjasniti ga.Ali vama ovdje mora da vrijeme u
stvari brzo prolazi, primijetio je Hans Kastorp. Brzo i lagano,
kako se uzme, odgovori Joahim. Ono uopte ne prolazi, da ti pravo
kaem, nije to nikakvo vrijeme, niti je ovo nekakav ivot. Jo prvi
dan Katorpu se inilo da ve due vrijeme boravi u Davosu, inilo mu se
da je tu postao stariji i pametniji. Razmiljanja o vremenu potpuno
zaokupljaju Kastorpa: Dakle, ta je vrijeme? Mi prostor opaamo
svojim organima, svojim ulom vida i ulom pipanja. Lijepo. Ali kojim
ulom opaamo vrijeme? () Mi kaemo: Vrijeme prolazi. Lijepo, pa neka
prolazi. Ali, da bismo ga ga mjerili Da bi moglo da se mjeri,
moralo bi da prolazi ravnomjerno, a gdje pie da je tako? Za nau
svijest nije tako, mi samo reda radi pretpostavljamo da je tako, i
nae mjere samo su konvencijaU Berghofu vrijeme se potpuno usporava,
potpuno staje; kako kae pisac talasi vremena valjaju se uvijek u
jednolinom ritmu. I dok godina dana znai toliko mnogo u ivotima
ljudi u ravnici, jer donosi tako mnogo promjena, u Berghofu to je
samo neto dua jedinica vremena, jer vrijeme u Berghofu kao da je
stalo, poput vode u nekoj ustajaloj bari. U sanatorijumu vrijeme
tako brzo prolazi (ili ne prolazi uopte), dijelom to nikom nije ni
stalo, to niko ne haje da li su prole sedmice ili mjeseci. Jedino
za vrijeme mjerenja temperature, etiri puta na dan, moe se zaista
uoiti ta je jedan minut, ili ta je itavih sedam minuta, koliko
traje mjerenje. Jer samo tih sedam minuta je zaista trajalo i imalo
ilavu vrijednost; tih sedam minuta se pretvaralo u pravu malu
vjenost.U sanatorijumu nijedan izgovor za svetkovanje i zveket asa
nije ostajao neiskoriten, tu su se esto pridruivale i line i
neredovne svetkovine, tako da su svi roendani, generalni pregledi,
divlji i pravi odlasci bili proslavljani aenjem u restoranu.
Meutim, godinjica dolaska nije obiljeavana niim drugim sem utanjem.
Preko nje se prelazilo, zaboravljalo se da joj se ukae panja, i
svako je mogao pretpostaviti da ni drugi ne misle na nju. Na
raspored vremena svakako se mnogo polagalo; pazilo se na kalendar,
na redoslijed dana i njihovo prividno vraanje. Ali mjerenje i
brojanje onog vremena, koje je za svakog pojedinano bilo vezano za
ovaj prostor gore, mjerenje dakle, linog i individualnog vremena to
je bila stvar onih kratkoronih pacijenata i poetnika. Stari
bolesnici su voljeli u tom pogledu ono vrijeme to se ne mjeri, sto
nezapaeno protie, voljeli su dan koji ostaje uvijek isti, i svaki
je od njih finim instinktom pretpostavljao da i drugi eli ono to i
on sam. Smatralo se da je savreno neumjesno i brutalno rei nekome
da se dotinog dana navravaju tri godine otkako je doao to se nije
deavalo.Poslije 6 godina provedenih u sanatorijumu, Hans vie nije
mogao da odgovori ni na jedno pitanje koje se ticalo vremena.
Koliko je Joahim ivio ovdje gore s njim do svog divljeg odlaska?
Koliko je vremena u svemu ivio s njim? Kad se, prema kalendaru
desio taj prvi prkosni odlazak? Koliko je vremena Joahim bio
odsutan? Kad se vratio? Koliko je Hans Kastorp sam proveo ovdje dok
se Joahim nije vratio, a koliko kasnije kad je ovaj zauvijek rekao
zbogom vremenu? Koliko je gospoa Sosa bila odsutna? Koliko je
zemaljskog vremena proivio Hans Kastorp ovdje u Berghofu? Koliko mu
je godina? I na mnoga druga, slina pitanja, Hans nije mogao da da
odgovor. Meutim, da je zaista htio, mogao je Kastorp uz malo truda
sve da izrauna i tako ukloni neprijatnu neizvjesnost. Ali, to se
njega samog tie, njemu to moda i nije bilo naroito ugodno, ali on
nije ni pokuavao da uini neki napor da se oslobodi te nejasnoe i
rasplinutosti i da bude naisto s tim koliko je ve vremena ovdje
proveo; a ono to ga je u tom spreavalo bio je nemir njegove
savjesti, premda je oevidno najgora nesavjesnost ne obazirati se na
vrijeme. I Naphta i Settembrini esto raspravljaju o vremenu.
Usporavanje i rasipanje vremena povezano je sa truljenjem i
bolesnom prirodom Davosa, ali do gubitka osjeaja za vrijeme dolazi
i zbog prijatne atmosfere u kojoj pacijenti uivaju. Pacijenti gube
osjeaj za vrijeme djelimino zbog strogo regulisane dnevne rutine,
zbog koje se jedan dan ne moe razlikovati od drugog pet obroka
dnevno, dva sata obaveznog odmaranja, stalno mjerenje temperature
svaki dan isti je kao i prethodni.Poruka koju nosi arobni brijeg
je: Kad ne bi bilo vremena, ne bi bilo ni napretka ovjeanstva i
svijet bi bio samo smrdljiva i ustajala bara.Vrijeme je boji dar
dat ovjeku da ga koristi u svrhe ovjeanstva i napretka.
13.DRAME(SAMUEL BECKET)Beketovi junaci su prosli kroz istoriju
da bi na drugoj strani videli zastrasujuce istine o ljudskom
zivotu. Oni ne mogu da odlucuju ni nasta. Vreme je osnovni dramski
prostor u kojem se odvija radnja u ovim dramama. Jedna od velikih
tema Beketove literature. Tekst o Prustu govori o tome: ne mozemo
umaci jucerasnjici ni sutrasnjici. Govori se o korozivnoj snazi
vremena.Beketova metafora RAKA VREMENA. Najveci ljudski greh sto se
rodio (Kalderon). Ham u Kraju partije prekoreva roditelje sto su ga
doneli na svet. Kao i u grckoj drami, i kod Beketa je VREME
UNIVERZALNI, KOSMICKI POREDAK KOJEM SU SVI PODREDJENI. Vreme
postaje najopipljivije u starenju i raspadanju mesa. Fizicke patnje
starosti stvaraju jednu stvarnost koju junaci drame obicno nemaju :
mi postajemo svesni NJIHOVOG CELOKUPNOG BICA. Vladimir i Estragon
(prvom smrdi iz usta i ima obolele bubrege, drugom smrde noge),
oslepeli Ham, oduzet , u invalidskim kolicima i mucen ritmicnim
fizioloskim potrebama, njegovi roditelji u kontejnerima, bez nogu;
Vini sto otne u humknu, stara i mecena, ostareli i izlapeli Krap;
glave iz urni koje se secaju odlomaka svoje banalne ljubavne
istorije, Dzo koga muce glasovi iz secanja. To su TOTALNI LJUDI, ma
kako to zvucalo paradoksalno. Ljudi sacinjeni ne samo od odluka i
razloga vec i osd krvi i mesa. To je glavna razlika sa klasicnim
teatrom, kod koga telo nikada nije do kraja stvarno !