Svećenici Derventskog dekanata4 Pjesma povratnika PSALAM 126 (125) Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je k'o da snivamo. 2 Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja.

1

2

3

Svećenici Derventskog dekanata župljanima u izgnanstvu

Braćo i sestre, Ove godine navršilo se dvadeset godina izgnanstva Hrvata-katolika

iz velikog dijela Bosanske Posavine. Mi, svećenici derventskog dekanata, organiziramo obilježavanje te obljetnice. Sadržaj programa je isključivo duhovne naravi. Želimo kroz tri dana u zajedništvu s vama, drugim svećenicima i našim biskupima napojiti se na vrelu naše vjere. Vjerujemo da još uvijek ima smisla moliti, nadati se i stvarati mogućnosti za povratak i novi život na ovim našim prostorima. Nađite, stoga, vremena za ovaj jedinstveni događaj na slavu Bogu, za dobro Crkve i za buđenje zavičaja iz obamrla stanja. Ovaj događaj je poruka prvenstveno vama, vjernicima koji su prisilno morali otići iz svoga kraja, ali i svima drugima koji su odlučivali i danas mogu odlučivati o našoj sudbini.

Narod koji je podnio veliko zlo - ubojstva, mučeništvo, progonstvo, pljačku, otimačinu - pa je zbog toga izgubio hrabrost i volju za svoje svetinje i ne vidi Boga i u takvim događanjima ne može imati utjehe ni mira u srcu, nego postaje najveći gubitnik s osjećajem vlastite krivice za svoju izgnaničku sudbinu.

Zavičaj nije blato, nije bezvrijedna prašina. Zavičaj ima dušu i srce. Zavičaj je poput stare majke, koju djeca sve više vole i sve više paze što je starija. Ne ostavljajmo je samu, ne prepuštajmo je drugome, ne trgujmo i ne prodajimo majku – grudu svoju. Ne brišimo svoje ime s tla na kojem smo došli na ovaj svijet, ni ime svoga oca, djeda, pradjeda, predaka svojih. Ne prezirimo utrobu u kojoj smo nastali i koja nas je hranila, ne brišimo sveto sjećanje koje je duša našeg života. Nemamo pravo na nebrigu, zaborav i odmetništvo od zavičaja i od predaka svojih koji su ovdje Boga slavili i od vjere živjeli.

Nemamo se čega plašiti, jer mi hoćemo graditi a ne rušiti; hoćemo saditi a ne čupati; hoćemo obnavljat, a ne zatirati. Hoćemo njegovati i razvijati međuljudske odnose a ne mrziti i ratovati. Želimo živjeti sa svima u ovoj zemlji kao braća na baštini svojih predaka. Želimo da naš povratak bude blagoslov za domovinu iz koje smo privremeno izgnani. Ne smijemo se stidjeti svoga zavičaja, niti se ponašati kao stranci prema baštini praotaca!

Neka nestane bojazni na svim stranama! Nek nastane povjerenje među svim ljudima! Neka pobijedi ljubav! Neka se opravda nada u srcima povratnika!

Dobro došli!

4

Pjesma povratnika

PSALAM 126 (125)

Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je k'o da snivamo.

2 Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja.

Među poganima tad se govorilo: "Velika im djela Gospodin učini!" 3 Velika nam djela učini Gospodin:

opet smo radosni!

4 Vrati, o Gospode, sužnjeve naše k'o potoke negepske!

5Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi.

6 Išli su, išli plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom,

noseći snoplje svoje.

5

BROJČANO STANJE KATOLIKA

BROJ KATOLIKA U GODINI

ŽUPA 1991. 2011.

1. BIJELO BRDO ŽUPA SV. IVANA KRSTITELJA

2191 33

2. BOS. BROD ŽUPA SV. ILIJE PROROKA

4780 83

3. BRUSNICA ŽUPA ROĐENJA B.D.MARIJE

1350 30

4. BUKOVICA ŽUPA SV. ANTE PADOVANSKOG

1250 5

5. CER ŽUPA KRISTA KRALJA

2950 35

6. DERVENTA ŽUPA SV. JURAJA MUČENIKA

8380 284

7. FOČA ŽUPA PREČISTOG SRCA MARIJINA

3990 169

8. G.MOČILA-SIJEKOVAC ŽUPA SV. ANTE PADOVANSKOG

1792 14

9. KOLIBE ŽUPA SV. MIHOVILA ARKANĐELA

1950 9

10. KORAĆE ŽUPA UZNESENJA B.D.MARIJE

3258 82

11. KULINA ŽUPA SV. PETRA I PAVLA

950 11

12. NOVO SELO ŽUPA PRESVETOG SRCA ISUSOVA

3050 105

13. PLEHAN ŽUPA SV. MARKA EVANĐELISTA

8120 96

14. SOČANICA ŽUPA SV. ANTE PADOVANSKOG

1750 6

15. ŽERAVAC ŽUPA SV. FRANJE ASIŠKOG

2720 110

UKUPNO

48481 1072

6

S KRIŽEM ZA ISUSOM

Uvjet za nasljedovanje Isusa: Mt 16,24 Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Mt 10,38Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.

Pođimo s križem za Isusom!

7

Župnik: Željko Marić

OSNOVANA

1921.

1991.

2012. VJERNIKA

2191

33

1. POSTAJA: ISUSA OSUĐUJU NA SMRT

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. – Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Židovska elita se žele riješiti Isusa, svoga sunarodnjaka, mladog rabina, konkurenta, kojega od početka prate u stopu ne bi li našli bilo što da ga mogu optužiti. Ništa nisu ni čuli ni vidjeli što bi zaslužilo bilo

8

kakvu optužbu, nego samo pohvalu. Ali zato je zavist narasla u srcima zlotvora toliko da je donesena odluka: Ubiti ga! Zar ubiti čovjeka koji nema nikakve krivice? Da, ubiti ga! Ima li u tome ikakve logike?! To nije važno. To je odluka potpuno pomračena ljudskog uma i srca. I nikakva druga presuda ne dolazi u obzir? Ne, samo ga ubiti! Ondašnji gospodar života i smrti, rimski upravitelj Pilat, ponaša se na prvi pogled korektno. Ali odluku ne donosi kako mu savjest govori, nego krajnje cinično, diplomatski, na temelju do srži pokvarene politike. Evo čovjeka, vašeg kralja! Činite s njime što hoćete! Sve bi to bilo očajno, kad bi glavni protagonist ove najveće drame u povijesti čovječanstva bio samo čovjek. Isus, naime, reče: Treba da Sin Čovječji bude ubijen. Sve je to po Božjem planu, kako bi ljudi svih vremena uvidjeli svoju zloću i Božju ljubav. Za spasenje čovjeka nužno je platiti neprocjenjivu cijenu. Bog s križa ne plaši, nego prašta i ljubi. Stoga je križ najočitiji znak ljubavi Božje naspram mržnje ljudske. Smiluj nam se, Gospodine.

9

OSNOVANA

1864.

1991.

2012. VJERNIKA

4780

83

Župnik: Marinko Grubešić

10

2. POSTAJA: ISUS PRIMA NA SE KRIŽ Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. – Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Čovjek grešnik je prividno uspio. Ponovno zaveden od Sotone, kao ono na početku u raju zemaljskom, donio je odluku: Osloboditi se Boga. Nije mogao drugačije pa je ishodio presudu poganina Pilata. Ubit će Isusa i to kao poganina: raspet će ga na križ. Na taj način hoće i spomen na njega vječno osramotiti. Isus se mogao zaštititi. On je Bog. Mogao je uništiti čovjekov zločinački plan. Ali ne. Bog hoće da sve čovječanstvo kroz sva vremena spozna njegovu ljubav. Zato Isus drage volje prima križ, iz ljubavi prema grešnom čovjeku. Bog voli čovjeka više nego što čovjek može i zamisliti. On ima veće srce od srca najbolje majke prema svome djetetu. Davno je On to rekao čovjeku: ako te i otac i majka napuste, znaj, ja te ostaviti neću. Smiluj nam se, Gospodine.

11

OSNOVANA

1910.

1991.

2012. VJERNIKA

1350

30

Župnik: Marko Hrskanović

12

3. POSTAJA: ISUS PADA POD KRIŽEM PRVI PUT

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. – Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Jedva ga je ponio. Toliko je teško to drvo koje ljutito natovariše na njega. Sav u krvi od glave do stopala. Krvlju mu natopljena nešivena haljina i duga kosa. Od krvi se ne može vidjeti lica. Cijelu noć i već pola dana mučili su ga na najokrutniji način. Sva mu je koža poderana od bičevanja. Nikada nitko nije toliko bičevan bičevima koji kidaju meso i prodiru do kosti. K tome, gdje su samo našli onakovo drvo s onakvim trnovima od kojega su – sigurno s velikom pažnjom da se ne ubodu - napravili krunu koju mu nabiše na glavu?! Može li itko od nas zamisliti sve te boli?! Kako je moguće sve to preživjeti?! I k tome natovariše na nj teško drvo za križ kojega bi i najjači, najzdraviji i najodmorniji čovjek s teškom mukom mogao nositi. Isus pade pod teretom križa. Moli Boga za snagu da može ustati i dovršiti ovaj plan za koji grešnici misle da je po njihovom. Ne misle oni ništa. Oni su pijani od ludosti. Ali zato Bog daje snage Sinu i on ustaje i nastavlja hod k cilju. Smiluj nam se, Gospodine!

13

OSNOVANA

1939.

1991.

2012. VJERNIKA

1250

5

Župnik: Marinko Filipović

14

4. POSTAJA: ISUS SUSREĆE SVOJU MAJKU Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. – Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Ima jedna bol, koja može biti i teža od vlastite. Na svom putu u smrt Isus susreće svoju Majku. Sva je u suzama od neopisive boli za Sinom. Mač boli joj probada srce. Nema sumnje, spremna je zamijeniti se sa Sinom, ali to je nemoguće. Nemoguće, jer zlotvori ne bi pristali na takvu razmjenu. Štoviše, neka pati i ona. Nek i ona umre od boli, njih se to ne tiče. A ne znaju da samo još malo imaju moć, jer Kalvarija nije daleko. Ni smrt nije daleko, i uskoro će biti pobijeđena. Nestat će bol i smrt, nastat će radost i život. Zna to Majka, jer joj neizreciva bol nije pomračila mudrošću Božjom prosvjetljeni um. Duh Sveti nije napustio njezinu dušu, nego joj daje nadljudsku snagu u savršenoj vjeri i predanju Božjem planu. Sve to zna Majka i u ovim najtežim trenucima njezina života, ali kao kod presvetog začeća Sina, i sada kaže: Evo službenice Gospodnje, neka bude po Tvojoj volji! Smiluj nam se, Gospodine!

15

OSNOVANA

1933.

1991.

2012. VJERNIKA

2950

35

Župnik: Josip Batinić

16

5. POSTAJA: ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. – Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Vide da Isus ne može više. Boje se da neće doći do Kalvarije, pa zgrabiše jednog plećatog čovjeka i na nj natovariše križ. Čovjek iz Cirene zvani Šimun vjerojatno nije htio sudjelovati u ovom zločinačkom pothvatu, a najmanje da pomogne kako bi taj pothvat uspio. Vjerojatno bi najradije učinio sve kako bi oslobodio Osuđenika. Ali ništa ne može protiv ove zločinačke organizacije iza koje stoje i vjerske i civilne vlasti, omraženi sluge rimskog carstva kao i Šimunovi sunarodnjaci. Ne može baš ništa protiv svjetske velesile, ni protiv moćnog židovskog suda. Ta što je on u usporedbi s rimskim carem, njegovim namjesnikom Pilatom, velikim svećenicima Anom i Kajfom, poltronom židovskim kraljem Herodom i ovom podivljalom masom. Ne može ništa drugo nego natovareni križ, guran od mase, nositi do Božje volje. Nije mogao ni slutiti da će njegovu dobru dušu milijarde ljudi upoznati, da neće biti svrstan među zločince nego među svece. Smiluj nam se, Gospodine!

17

OSNOVANA

1864.

1991.

2012. VJERNIKA

8380

284

Župnik: Filip Maršić Sestre: Milosrdnice sv. Vinka Paulskog:

s.Zorislava Katić, s.Petronila Kovačević i s.Vincenta Barač

18

6. POSTAJA: VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. – Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Ništa je nije moglo spriječiti, jer ljubav je hrabrija od svakog neprijatelja i jača od smrti. Progurala se kroz ono mnoštvo i prije nego je od službe za pratnju i smaknuće bila spriječena, ravno pred Isusovo lice, ispod križa. Veroniko, ne može se tim rupcem obrisati sva ta mješavina krvi, znoja, rana i nalijepljena prašina. Tako je, ali Veronika i ne prilazi Osuđeniku kao medicinska djelatnica, nego kao osoba koja drhti od tuge i boli što se sve ovo događa. Srcem svojim hoće makar malo ublažiti muku Isusovu, a onaj rubac je tek neznatni vidljivi znak. Ali taj neznatni rupčić, natopljen krvlju Isusovom, postade sveti simbol hrabre i svete žene u susretu s Bogom, kojega grijehom opijeno čovječanstvo hoće smaknuti. Smiluj nam se, Gospodine!

19

OSNOVANA

1839.

1991.

2012. VJERNIKA

3990

169

Župnik: Jozo Gogić, OFM

20

7. POSTAJA: ISUS PADA POD KRIŽEM DRUGI PUT

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. – Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Valjda je Šimun Cirenac posustao noseći križ, pa su ga oslobodili, a križ ponovno natovarili na Isusa. Sad je križ još teži, jer snage je manje. Stoga Isus opet pada. Pada i križ na njegovo krvavo i izranjeno tijelo. Teret križa udara i pritišće Isusa na pokamenjeni put, na kojem ostaje veliki trag krvi. Redari po svaku cijenu hoće da sve prođe u redu i na vrijeme. Po Isusu padaju udarci. Ono malo pomoći oko dizanja križa ne čine iz samilosti, nego iz nužde. Ta plaćeni su da Isusa živa doprate na stratište. Isusova usta kao da ljube prašinu iz koje je stvoren čovjek. Zatim kao da kaže sam sebi: da, valja ustati, dosta je odmora, put mi je još dalek, premda je Golgota tako blizu. Smiluj nam se, Gospodine!

21

OSNOVANA

1981.

1991.

2012. VJERNIKA

1792

14

Župnik: Ivan Tolj

22

8. POSTAJA: ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. – Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Na ovom najtragičnijem putu, putu u smrt, nakon najluđe presude u cijeloj povijesti čovječanstva, nisu svi bili podivljali. Osim spomenutih svetih likova na čelu s Majkom Marijom, bilo je još osoba s ljudskim srcem punim ljubavi. Takve su bile one žene što su se držale zajedno. Tresle su se od bolnog plača. Pognut pod križem, gotovo zalijepljenih vjeđa, Isus ih je vidio. On, Čovjek boli vidi tužne, tješi rasplakane. U njihove duše pune tuge ulijeva neku čudesnu utjehu, nadu, radost. Je li moguće da netko koga treba tješiti, pomoći, spasavati, sam tješi, pomaže i spasava! Takav je Bog Isus – Tješitelj i Spasitelj. Smiluj nam se, Gospodine!

23

OSNOVANA

1967.

1991.

2012. VJERNIKA

1950

9

Župnik: Ilija Marinović

24

9. POSTAJA: ISUS PADA POD KRIŽEM TREĆI PUT

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. – Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Je li to došao kraj podno Kalvarije? Čini se da dalje ne može ni koraka. Opet je pao. Ovaj put nema sumnje, neće se moći podići sam. Križ ga je tako pritisnuo da samo što ne izdahne. A još malo treba krvnicima za krvavi pir. Čini se, ako je ikome stalo da Isus dođe do cilja, onda su to oni – krvnici. Učinit će sve da ga dovedu živa na Golgotu, gdje, inače, u pijanom ludilu izvršitelji njihovi naredbodavci uživaju u samrtnim kricima pogubljenja. Ali, otkud mu tolika snaga i volja. Isus ustaje, grli križ kao nešto najdragocjenije, kao najdražu osobu, kao da to nije drvo nego predragi prijatelj, kao kad otac grli ljubljeno dijete. Zaslijepljeni od mržnje i umorni od batinanja, zaduženi za izvršenje presude pogledaju koliko još koraka treba do određenog mjesta. Dovikuju se ljutito, galame, žure se, jer sve mora biti završeno do sumraka, zbog najvećeg židovskog blagdana – Pashe. Nisu sasvim zadovoljni, ide se presporo, a tko zna koliko će Osuđenik još živjeti na križu. Ipak još uvijek ide po planu. Isus se sigurno približava Golgoti. Smiluj nam se, Gospodine!

25

OSNOVANA

1802.

1991.

2012. VJERNIKA

3258

82

Župnik: Ivan Marić, OFM Vikar: Velimir Zirdum, OFM

26

10. POSTAJA: ISUSA SVLAČE

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. – Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Hvala našim bogovima – rekoše pogani odahnuvši. Sad smo sigurni. Stigli smo na cilj. Skidaju s Isusa nešivenu haljinu, koju mu je Majka istkala. Svidjela im se. Imaju pravo svi na dio. Ali kako podijeliti jednu haljinu? Da je ne bi derali, baciše kocku, pa kome pripadne. Svakako je prljava i sva krvava. Ipak tko je dobije, imat će priličnu vrijednost, zna što će učiniti. Bit će mu to jedan od najvrednijih trofeja u cijelom krvničkom životu. Nisu svjesni da sve čine upravo onako kako je Bog davno dao napisati u najsvetijoj knjizi - Bibliji. Isus šuti kao janje koje vode na klanje. Svojim na silu ogoljelim tijelom šalje poruku svemu svijetu kroz sva vremena: Gol si došao na svijet, brate čovječe, gol ti je i s ovog svijeta poći. Smiluj nam se, Gospodine!

27

OSNOVANA

1967.

1991.

2012. VJERNIKA

950

11

Upravitelj župe: Marinko Filipović

28

11. POSTAJA: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. – Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Prvi krik, prvi udarac čekićem u klin kroza šaku. Nije običaj tako raspinjati osuđenika, nego ga vezati konopcem za križ, pa neka se muči na križu do konačne zapovijedi. Palicama će mu isprebijati golijeni, kako bi bili sigurni da osuđenik ne može sići s križa i otići daleko. Ovaj put je neki poseban razlog za ovakvo strašno mučenje. Taj razlog ne znaju izvršitelji kazne, i ne zanima ih. Znaju samo da će osuđenik prije umrijeti na križu ako mu prikuju ruke i noge, a do mraka mora umrijeti i biti skinut s križa, jer večeras počinje veliki Blagdan. Stoga su se odmah dali na posao. Što je u srcima tih ljudi? I oni su ljudi koji, valjda, znaju za sažaljenje i ljubav. Ili su toliko izgubljeni i zastrašeni od svojih poslodavaca da ništa ne znaju i ne osjećaju?! Kako shvatiti i naredbodavce i suce i izvršitelje zločina? U svakom slučaju samo je Bogu poznat misterij zla, a mi ga molimo da uvijek i sve u našem životu bude po Njegovoj volji! Sigurno je jedno, žrtva Isusova jest za spasenje svijeta. Smiluj nam se, Gospodine!

29

OSNOVANA

1911.

1991.

2012. VJERNIKA

3050

105

Župnik: Anto Trgovčević

30

12. POSTAJA: ISUS UMIRE NA KRIŽU Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. – Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Bliži se kraj Časa o kojem je Isus govorio svojim učenicima. Taj čas je prvenstveno njegova muka i smrt. Čujmo Isusa što govori s križa:

a. Oče, oprosti im jer ne znaju što čine (Lk 23,34)

b. Zaista kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju (Lk 23,43) – razbojniku pokajniku.

c. Eli, Eli, lema sabahtani (Mt 27,46) – Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!

d. Majci: Ženo, evo ti sina (Iv 19,26) e. Učeniku Ivanu: Evo ti majke (Iv 19,27 f. Žedan sam (Iv 19,28) g. Dovršeno je (Iv 19,30); Oče, u tvoje ruke

predajem duh svoj (Lk 23,44) Dovršeno je! Izvršio si savršeno volju Očevu. Savršeno je ostvaren Božji plan. Platio si cijenu ljudskog otkupljenja. Svima si s križa oprostio, i odmah si pokajničku dušu zločinca sa sobom u raj poveo. Ono najljepše što se može zamisliti, Majku si nam svoju darovao i nas si s dragim učenikom Ivanom u njezino krilo predao. U svojoj smrtnoj agoniji žeđao si za spasenjem naših duša. Hvala Ti, Gospodine, hvala Ti vječna Spasitelju, Bože naš!

Smiluj nam se, Gospodine!

31

OSNOVANA

1719.

1991.

2012. VJERNIKA

8120

96

Župnik: Ilija Kovačević, OFM Vikari: Mirko Filipović, OFM, Ilija Jerković, OFM, Filip Zubak

OFM, Mladen Ravnjak OFM

32

13. POSTAJA: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. – Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Kako je mogla preživjeti ovaj križni put svoga Sina? Toliku snagu može samo Bog dati majci. Nisu je pratila kola hitne pomoći ni liječnička ekipa, nije primila nikakvu injekciju za smirenje. Oko nje je nekoliko dragih osoba i Ivan, Isusov najmlađi učenik, miljenik. Majka grli križ svoga Sina, a zatim još jedan bolni ubod mača u srce. Divan, hrabar i bogat čovjek iz Arimateje, Josip, ishodio je od Pilata dozvolu da Isusa može sahraniti u svoju grobnicu. Sada skida Isusa s križa i polaže Majci u krilo. Majka osjeća neizmjernu bol, koja joj prožima sve žile, kosti, moždinu, zahvaća sve atome tijela i ispunja do dna dušu. Nijednu riječ nije rekla cijelim putem muke svoga Sina, ni sada ništa ne kaže, ali cijelo njezino biće, tijelo i duša, jasno govore: Bože, budi volja tvoja! Smiluj nam se, Gospodine!

33

OSNOVANA

1967.

1991.

2012. VJERNIKA

1750

6

Upravitelj župe: Josip Batinić

34

14. POSTAJA: ISUSA POLAŽU U GROB Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. – Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Za njega nije određeno grobno mjesto. Nema prava biti pokopan kao čovjek. Tamo će ga negdje strpati kao najgoreg zločinca, u neku jamu, da istrune i da nikoga ne zarazi i da mu ne bude spomena, neka ga se nitko više ne sjeća. Ali ugledni Josip Arimatejac spreman je dati sve svoje bogatstvo samo da Isusa dostojno pokopa. Nije važno, Pilate, koliko će to koštati. Josip će platiti sve troškove i za Isusa ustupiti grobnicu, koju je za sebe uredio. Nije ni slutio da će njegova grobnica već prekosutra biti slobodna, jer Isus je treći dan uskrsnuo od mrtvih. Smiluj nam se, Gospodine!

35

Župnik: Ivan Ćurić, OFM

Vikar: Andrija Zirdum, OFM OSNOVANA

1862.

1991.

2012. VJERNIKA

2720

110

ZAVRŠNA POSTAJA PROGNANIČKIH ŽUPA Spasitelju naš, mi – ostaci ostataka – u tvojih petnaest župa Derventskog dekanata, želimo ti na kraju Tvoga križnoga puta, putem koji nas dovede do jednog od tvojih porušenih svetišta, kao do stratišta, još nešto reći. Osjećamo iznemoglost na svom životnom putu.

36

Sada smo pali, lice nam je iznakaženo, cijelo biće nam je iznemoglo. U duši osjećamo studen. I svijest nam je pomućena, kao da ćemo svakog časa u komu pasti. Guši nas zrak koji je zatrovan nepovjerenjem. Zbog prošlosti i sadašnjosti strah nas je i budućnosti. Još uvijek odzvanjaju oni isti glasovi koji su tebe na križnom putu pratili: neka, tako im i treba, zaslužili su to. Neki se smiju našoj nesreći. Tvoja nam je pomoć nužna. Ne ispuštaj nas iz svoje ruke. Ne dopusti da budemo kao neka sjena ili jedva pamćena povijesna uspomena. Gospodine, ne daj da se osjećamo napušteni i izgubljeni. Ti si uvijek s nama, kako si već rekao svojim prvim učenicima. Ti si s nama na našem križnom putu. Ti nas pratiš više nego mi tebe. Daj da uvijek budemo svjesni te istine naše vjere. U tvojoj su ruci i nebo i zemlja. Sve je tvoje. Svi pojedinci, zajednice i države. Ti sve znaš i možeš. Ti ljubiš sve stvoreno više nego itko, i sebe si u smrt predao za spasenje svih. Pa ipak se usuđujemo moliti: Zauzmi se osobito za sve prognane, i za našu Posavinu. Skrati vrijeme našeg izgnanstva, ako je tvoja volja. Izlij svoj blagoslov na pustinju ovog dekanata da procvjeta obiljem radosnog i mirnog života. Želimo s tobom živjeti i tebe s drugima bez prestanka slaviti. Amen!

37

* Ovaj Križni put koji napisa Marko Hrskanović, župnik u Brusnici molili su vjernici 4. rujna 2010. godine o 100. obljetnici župe. Ovdje je djelomično prilagođen za ovu prigodu. Slike karata župa uzete su iz: Stanje katoličkih župa na području Bosne i Hercegovine između 1991. i 2011. godine, grupa autora, nakladnik BKBiH 2011.

***

IZ PROŠLOSTI

DERVENTSKOG DEKANATA

Priređeno uz pomoć dr. fra Andrije Zirduma

Derventski dekanat, smješten u središnjem dijelu Bosanske Posavine, obuhvaća oko dvije tisuće četvornih kilometara. Od Trstenca do Donjeg Svilaja naslonjen je na granicu s Republikom Hrvatskom i rijeku Savu te se vučjačkim gorjem spušta na rijeku Bosnu. Dalje granica rijekom Bosnom ide uzvodno do Kladara, utoka rječice Foče pa se obroncima Krnjina, Ljubića i Motajice spušta ponovno na rijeku Savu. Premda kraj nije velik, u prošlosti je imao neke posebnosti. 1. U kasnoantičkom razdoblju kraj je pripadao različitim biskupijama jer rijeka Sava stoljećima nije bila granica, nego poveznica i prometnica. Cijeli kraj Hrvati su nastanili još u vrijeme svoga dolaska. Nešto kasnije, ravničarski dio pripadao je Slavoniji a gorski bosanskoj pokrajini Usori, jer su granicu te dvije pokrajine činili visovi Vučjaka. Među njima je povremeno bilo napetosti pa je izgrađena utvrda Dobor kako bi se branili interesi i pristup Slavoniji.

38

O kršćanstvu na spomenutom prostoru svjedoče brojni tragovi srednjovjekovnih crkava od kojih se za neke može predpostaviti da su bile sagrađene na temeljima kasnoantičkih. Tragovi srednjevjekovnih crkava pronađeni su u: Koraću, Dubočcu, Kuljenovcima, Markovcu, Derventi, Živinicama, Plehanu, Velikoj, Podnovlju, Sočanici, Mišincima, Gornjoj Lupljanici i Velikom Prnjavoru. Ima nekih pokazatelja da su ih služili ćirilometodski svećenici na hrvatskom jeziku. 2. Prodorima Osmanlija cijeli je kraj bio izložen pljačkama i pustošenju. U ono doba jedini pravi plijen bili su ljudi koji su prodavani u roblje, i stoka koja je služila za rad i hranu. Neko vrijeme trgovišta robova bila su u Dubočcu i Brodu. Padom srednjovjekovne Bosanske države pod Osmanlije (1463.), Ugarsko-Hrvatsko kraljevstvo za obranu svojih krajeva u sjevernoj Bosni oformilo je Jajačku i Srebreničku banovinu. Naši krajevi pripadali su Jajačkoj banovini i bili su izloženi čestim ratnim sukobima. Kad su Osmanlije 1536. zauzeli Dobor, Brod, Gradišku i glavninu Slavonije, granica Osmanskog Carstva prenesena je sjevernije na Dunav i dalje pa su naši krajevi imali nešto mirnije razdoblje. Iz osvojenih krajeva povlačilo se svjetovno i redovničko svećenstvo a dušobrižništvo su preuzeli franjevci Bosne Srebrene sa sjedištem u Kraljevoj Sutjesci. Naime, franjevci su Ahdnamom sultana Mehmeda II. (1463.) postali građani Carstva a njihova je Provincija bila priznata kao jedina zakonita katolička ustanova u osvojenom dijelu Balkana. To će im ubrzo priznati i Sveta Stolica pa će između franjevaca, sve do

39

kraja osmanske uprave, imenovati biskupe, apostolske vikare. Da je u ovim krajevima živjelo katoličko stanovništvo, svjedoče župe i biskupska izvješća iz njih. Biskup fra Tomo Ivković u našem je kraju (1626.-30.) krizmao 3.403 katolika a njegov nasljednik fra Marijan Maravić (1645.-50.) 3.408. Dok su spomenuti biskupi bilježili krizmanike, fra Nikola Ogramić je (1675.) popisao župljane: Majevac/Plehan 860, Dubočac 2.000, Derventa 1.600, Sočanica 1.200, ukupno 5.460 katolika, što je za ono vrijeme velik broj. Onda je za naš kraj nastupilo teže razdoblje. Tijekom Velikog (bečkog) rata (1683.-99.) Osmanlije su istjerane iz južne Ugarske, Slavonije i dijela Srijema pa je granica s njima postavljena na rijeci Savi. Rat je, uz sukobe i stradanja, doveo i do seoba. Muslimani i dio pravoslavnog življa selio je prema Bosni i Srbiji a katolici iz Bosne i Hercegovini u susjedne hrvatske krajeve. Budući da su sutješki franjevci imali svoju misiju u okolici Budimpešte, dio našega puka preselio se u tamošnje napuštene krajeve. Ondje su franjevci osnovali župe i sagradili samostan. Istodobno se s obje strane Save učvršćivala i čuvala nova granica. Uz nju su Osmanije, po već ustaljenom običaju, doveli pravoslavne Vlahe da uz povlastice čuvaju granicu. Budući da se rijeka Sava često izlijevala i ostavljala prostrane močvare, oni se nastanjuju podalje od granice: Klakar, Vinska, Grk, Lužani, Kostreš, Agići, Miškovci, Trstenci. (...)

I pored toga što je mnogo katoličkog puka odselilo preko Save, njih je ipak značajan broj ostalo.

40

Tijekom XVIII. stoljeća cijeli prostor što pokriva Dekanat, a u početku i šire, služila je samo jedna župa Velika, današnji Plehan. Zbog sumnji u suradnju, ni franjevcima a ni katoličkim vjernicima nije bilo preporučljivo primicati se granici na rijeci Savi. I pored brojnih nedaća već je u prvom nepotpunom popisu 1742. na prostoru Dekanata bilo osam sela, 107 kućedomaćina i 878 katolika. A dvadeset i pet godina kasnije (1768.) župa Velika je, od ondašnje 32 župe u BiH, bila peta po veličini sa 2.961 katolikom. Taj će se broj samo povećavati.

Krajem XVIII. i početkom XIX. stoljeća, da bi sačuvalo svoju cjelovitost, Osmansko Carstvo je moralo pokušavati provoditi reforme u državnoj upravi, financijama i vojsci, što je za kršćane imalo malo učinaka a u islamskom feudalnom društvu nailazilo je na otpor koji će trajati sve do dolaska austrougarske uprave. Kako je bilo jadno stanje katolika u našem kraju, to (1865.) opisuje austrijski konzul vladi u Beču i za to navodi primjer iz sela Žeravca koje je bilo opterećeno dodatnim porezom od 120.000 pijastara. Zbog toga je zatvoreno 30 muškaraca. Mjesna vlast, htijući pod svaku cijenu dobiti spomenuti porez, odredila je da se zaplijeni cijeli imetak sela. Kad je to učinjeno, procijenjen je na 8.000 pijastara. Konzul zaključuje: „Ako ovo selo dadne sve do zadnje košulje, onda bi time bila plaćena petnaestina poreznog duga a stotine ljudi pale bi na prosijački štap.“ Broj se katolika stalno povećavao naravnim priraštajem a dijelom i doseljavanjem iz zapadne Hercegovine i Dalmacije. Godine 1827. na prostoru Denakata bilo je

41

5.636, a 1854. 7.830. katolika. Zato franjevci u sklopu prostrane plehanske župe otvaraju nova dušobrižnička središta u Koraću, koje će 1804. postati samostalna župa te u Foči 1839. godine.

Počelo se razmišljati o gradnji novih samostana. Franjevačka uprava (1852.) donijela je odluku da se, uz druge, na Plehanu sagrade crkva i samostan. Za to su 1853. dobili dopuštenje iz Carigrada. Uz skromnu kuću za tri svećenika na Plehanu, dovlačili su građu iz Vučjaka. Međutim, zbog jednog teškog incidenta projekt je nastavljen tek petnaest godina poslije. 3. Dolaskom austrougarske vlasti naš je kraj, nakon više od četiri stoljeća osmanskog vladanja, ponovno uključen u europske civilizacijske tokove. Austrougarska vladavina imala je velikih, vidljivih uspjeha. Rijeka Sava nije više bila granica nego put otvoren prema Europi. Ubrzo je građena željeznička pruga prema Sarajevu te dio suvremenih cestovih veza što je unaprijedilo gospodarstvo, zapošljavanje i standard ljudi. Uvedena je sloboda svih vjeroispovijesti, koje je države pomagala i štitila. Obnovljena je crkvena hijerarhija na području Bosne i Hercegovine, ustanovljena je Vrhbosanska metropolija, osnovano je nekoliko novih župa sa svjetovnim svećenicima, a neke redovnice preuzimaju dio školske i karitativne djelatnosti. U Derventi su 1872. Sestre milosrdnice otvorile prvu školu. Te dobre i lijepe odlike zasjenilo je to što država, zbog svojih interesa, nije željela rješavati agrarno pitanje, a glavnina je

42

kršćana u našem kraju bila i dalje u kmetovskom odnosu prema begovima.

Prvi svjetski rat (1914.-18.) donio je stradanje ljudi i bijedu u cijeloj Europi pa i našem kraju. Nakon rata raspala se Austro-Ugarska monarhija. Budući da se Srbija našla na pobjedničkoj strani, u novoj državnoj raspodjeli Europe BiH je uključena u monarhijsku Jugoslaviju na čelu sa srpskim kraljem. Protjerani su svi raniji poduzetnici, nositelji privrednog i kulturnog života, naseljavano je novo srpsko i crnogorsko stanovištvo. Pravoslavna je crkva bila u svemu povlaštena , a Katolička smatrana neprijateljskom pa je uglavnom bila ometana u svom djelovanju.

Tijekom Drugog svjetskog rata BiH je bila uvrštena u Nezavisnu državu Hrvatsku, a u Srbiji su Nijemci na vlast doveli generala Milana Nedića. Na obje strane uvedeni su nacistički rasni zakoni. To se drastično odrazilo na sudbinu cjelokupnog stanovništva naših krajeva, koje je masovno stradavalo.

No, kraj Drugog svjetskog rata bio je za Hrvate derventskog dekanata još tragičniji. Prema dosadašnjim istraživanjama, nakon rata ih je kudikamo više stradalo negoli u ratu. Preciznije brojke izgledaju ovako: u ratu je na različitim bojištima poginulo njih 659, od bombardiranja je stradalo 151, Čerkezi su ubili 14, Nijemci 9, ustaše 37, četnici 394, nesretnim slučajem je stradalo 75 i u partizanima ih je poginulo 87. Nakon rata na križnom putu stradalo je 1631, partizanska OZNA je ubila 788, a tzv. šumnjaci 58. Ukupan broj

43

stradalih iz derventskog dekanata u drugom svjetskom ratu i poraću iznosi 3889, ali brojka nije konačna, jer se i dalje podaci istražuju.

4. U posljednjem ratu sukobi su rezultirali velikim stradanjem vojnika i civila, jer je upravo područje derventskog dekanata bilo strateški interes srpskoj vojsci, potpomognutoj bivšom JNA, za zauzimanje i održavanje tzv. koridora za prolaz prema Srbiji. Lokalno Hrvatsko stanovništvo organizirano u dvije brigade HVO-a, u koje su bili uključeni najvećim dijelom i Muslimani-Bošnjaci ovoga kraja, nije moglo odoljeti količini oružja i brojnosti vojske koja je na njega nahrupila, te se 1992. povuklo preko Save. Iza sebe su ostavili cjelokupna svoja imanja i imovinu, koja je potom sustavno potpuno opljačkana, porušena i devastirana. Ratni plan spaljene zemlje ovdje je precizno ostvaren. Ni jedna crkva, kapela, škola, prodavaonica, pošta, kuća, gospodarska ili bilo koja druga zgrada koja je pripadala Hrvatima nije ostala čitava.

Završetkom rata, tzv. Daytonskim sporazumom ovaj je kraj predan na upravu entitetu Republika Srpska, koji je različitim administrativnim potezima još dugo nakon toga Hrvatima sprječavala ili ometala slobodno kretanje, kamoli povratak. U međuvermenu je proteklo previše vremena a uložilo se premalo sredstava da se barem popravi ono što je porušeno, a kamo da se stvore preduvjeti da povratnici mogu živjeti od svoga rada u svojim rodnim općinama. Do sada, dvadeset godina od egzodusa, u ovom dijelu Posavine

44

nije popravljeno još ni 3% hrvatskih kuća, a od prijeratnih 48. 481 Hrvata-katolika na području derventstskog dekanata danas trajno živi 1072. Najgore od svega je što je to stanje postalo normalno i što se normalnim smatra šutjeti o njemu, kao da se ništa nigdje nije dogodilo.

Nama kao vjernicima preostaje ne prihaćati zdravo za gotovo takvu katastrofu jednog naroda , ne prestajati vjerovati u dobro, nego nadati se i moliti Boga da na koncu ipak pobijede pravda i mir.

***

45

Rimski misal str.734-735.

Bože, tebi nitko nije tuđ, tvome srcu nitko nije dalek. Ne zaboravi naših izbjeglica i prognanika, potlačenih ljudi i izgubljene djece. Vrati ih u domovinu, a nama daj darežljivo srce prema svim potrebnima i došljacima. Bože, tvoj je Sin položio život da skupi tvoju raspršenu djecu. Daj da ova pomirna žrtva među ljudima unaprijedi zajedništvo i poveća bratsku ljubav. Gospodine, okrijepio si nas jednim kruhom i jednom čašom. Daj nam više čovječnosti prema došljacima i napuštenima, da se jednom svi nađemo u zemlj živih. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

46

47

ZAGREBAČKA FILHARMONIJA - orkestar 140-godišnje tradicije vrhunskog glazbovanja u Zagrebu i Hrvatskoj. Danas bez sumnje br. 1 simfonijski orkestar u domovini i jedan od najpoznatijih u regiji. Promotor glazbene umjetnostidiljem Hrvatske i kulturni ambasador Hrvatske u svijetu. Zaštitni znak grada u kojem djeluje, glazbena institucija slavne prošlosti i velike tradicije koja utjelovljuje urbanu sliku Zagreba kao srednjoeuropskog središta glazbe, umjetnosti i kulture. Daleke 1871. započela je profesionalna orkestralna aktivnost u Zagrebu, a 1920. orkestar je dobio ime koje i danas nosi. Kroz cijelo vrijeme u hrvatsku prijestolnicu donosio je najbolju klasičnu glazbu, a njegovu povijest pisali su prvorazredni šefovi dirigenti Friedrich Zaun, Milan Horvat, Lovro pl. Matačić, Mladen Bašić, Pavle Dešpalj, Pavel Kogan, Kazushi Ôno, Alexander Rahbari, Frank Shipway i Vjekoslav Šutej. Brojni proslavljeni solisti nastupali su uz Zagrebačku filharmoniju - od Yehudija Menuhina i Mstislava Rostropoviča, do Ive Pogorelića i Montserrat Caballé. Svi oni, kao i brojni slavni dirigenti - od Lorina Maazela i Zubina Mehte, do Rafaela Frühbecka de Burgosa i Valerija Gergijeva - potvrđuju veliku tradiciju i ugled ovog orkestra. Orkestar Zagrebačke filharmonije održava redovitu koncertnu sezonu u Zagrebu, bilježi brojne uspješne nastupe i zapažena gostovanja od Sankt Peterburga i Beča do Dalekog istoka. Redovito gostuje na vodećim festivalima poput Muzičkog biennala Zagreb i Dubrovačkih ljetnih igara, a uvijek se rado odaziva brojnim humanitarnim prigodama. Kroz desetljeća većpotiče hrvatsko stvaralaštvo, izvodeći, praizvodeći i snimajući brojna djela hrvatskih autora. U novo tisućljeće Zagrebačka filharmonija ulazi s posebnim ciljem da na svoje koncerte privuče još širu i brojniju publiku, a ponajprije mlade. Zbog toga svoju

48

djelatnost proširuje zanimljivim crossover programima i multimedijalnim projektima za djecu i mladež, kojim godišnje privuče i do 10.000 najmlađih posjetitelja. Posebnu brigu vodi o mladimtalentiranim glazbenicima, a najboljima dodjeljuje nagradu za Mladog glazbenika godine. Orkestar krasi i bogata diskografija ovjenčana brojnim nagradama poput hrvatske diskografske nagrade Porini izdanjima za cijenjene hrvatske i svjetske diskografske kuće (Virgin Classics). Pod vodstvom doživotnog počasnog šefa dirigenta, legendarnog maestra Milana Horvata i međunarodno priznatog maestra Uroša Lajovica kao gosta dirigenta i umjetničkog savjetnika, orkestar Zagrebačke filharmonije u novoj sezoni 2010./2011. ugošćuje najveća imena glazbene scene i priprema bezbroj glazbenih doživljaja koji se jednostavno ne smiju propustiti. (siječanj 2011.)

Akademski zbor "Ivan Goran Kovačić" utemeljen je 1948. godine. Zbor su vodili ugledni hrvatski glazbenici: Mladen Jagušt, Duško Prašelj, Lovro Županović, Adalbert Marković, Dinko Fio, Vladimir Kranjčević i Saša Britvić. Početkom 2003. vodstvo Zbora preuzima Luka Vukšić. Zbor "Ivan Goran Kovačić" nastupao je pod ravnanjem Lovre pl. Matačića, Milana Horvata, Pavla Dešpalja, Nikše Bareze, Vjekoslava Šuteja, Ive Lipanovića, Zubina Mehte, Sir Yehudija Menuhina, Krzysztofa Pendereckog, Marka Letonje, Lorina Maazela, Uroša Lajovica, Gerda Albrechta, Kazushija Ona, Aluna Francisa, Patricka

49

Fournilliera, Hansa Grafa, Kurta Masura, Pinchasa Steinberga, Gustava Kuhna, Dimitrija Kitaenka, Nicole Luisottija, Yakova Kreizberga i drugih. Zbor je ostvario mnogobrojna gostovanja u inozemstvu: SAD-u, Kini, Koreji, Meksiku, Velikoj Britaniji, Portugalu, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj, Italiji, Mađarskoj, Slovačkoj i Sloveniji. Nastupao je na znamenitim festivalima poput Maggio Musicale Fiorentino, Bečki svečani tjedni, Settembre musica u Torinu, Flaneries musicales u Reimsu, XXI. Festival francuske glazbe u La Chaise Dieuu, Festival Ljubljana, Varaždinske barokne večeri, Dubrovački ljetni festival, Pulsko ljeto te uz ugledne orkestre kao što su Bečki simfoničari, Moskovska državna filharmonija, Orkestar gradskog kazališta u Firenzi, Orkestar Nacionalne opere u Monte Carlu, Litvanski nacionalni simfonijski orkestar, Simfonijski orkestar Bari, Orkestar glazbene omladine Njemačke, Slovenska filharmonija i Sarajevska filharmonija. Kontinuirano surađuje sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT, te Simfonijskim puhačkim orkestrom HV. Visoki interpretativni dosezi Akademskog zbora “Ivan Goran Kovačić” potvrđeni su brojnim nagradama i priznanjima među kojima izdvajamo Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu, Nagradu grada Zagreba i Nagradu "Vladimir Nazor". Upravu zbora čine: Marija Štanfel, predsjednica zbora Iva Crnadak, Grga Ćurković i Hrvoje Šolman - članovi Upravnog odbora Dirigentu Luki Vukšiću u radu pomaže asistent Josip Nalis te vokalni pedagog Aleksandra Ćorluka. Voditelj zborskoga arhiva je Ante Živković.

50

Redoslijed sadržaja

1. Omot, prednja vanjska strana – Plakat 2. Omot, unutarnja strana – karta Dekanata 3. Svećenici Derventskog dekanata svojim prognanim župljanima 4. Pjesma povratnika – Psalam 126 (125) 5. Brojčano stanje katolika – Tabela 6. S križem za Isusom – Križni put (karte župa) 7. Kratki prilog iz povijesti 8. Hrvati – žrtve 1941.- 1947. 9. Molitve za izbjeglice i prognanike 10. Biskupi u BiH 11. Zagrebačka filharmonija 12. Ak.zbor Ivan Goran Kovačić 13. Omot, zadnja vanjska strana: Crkve s područja dekanata

51