9
1. POJAM I ODNOS STRATEKOG MENADMENTA, POSLOVNE I RAZVOJNE
POLITIKE
1.1. Vrijeme kao temeljna odrednica stratekog menadmenta
Vrijeme je temeljna odrednica stratekog menadmenta jer se u
vremenu uvijek neto dogaa i to kako poduzeu, tako i zaposlenicima,
dioniarima, vlasnicima, dobavljaima, kupcima, ali i na tritu.
Vrijeme se dogaalo u prolosti, dogaa se u sadanjosti, a dogaat e se
i u budunosti. To su, dakle, raznovrsni utjecaji koji generiraju
poslovne dogaaje i koji se u vremenu mijenjaju. Procjena sadanjih i
prolih procesa utjeu na budua dogaanja. Ti utjecaji su sljedei:
procjena sadanjeg trenutka, pojedinih imbenika, neizvjesnosti
buduih dogaanja, nastupa rizika, procjene ogranienosti resursa i
stavova o poslovnim ciljevima Procjena sadanjeg trenutka osnovna je
pretpostavka budueg poslovanja, a ona proizlazi iz steenih
iskustava, akumuliranih tijekom prijanjeg poslovanja. Neki od
imbenika koji su utjecali na poslovne dogaaje se mijenjaju. Mijenja
se i njihova kombinacija i intenzitet utjecaja. Neki nestaju, ali
se zato tijekom vremena javljaju novi imbenici, potpuno nepoznati
poslovodstvu poduzea. Neizvjesnost buduih dogaaja stalno pritiska
poduzee i trai od poslovodstva da ih anticipira unaprijed i
procjenjuje kako bi se oduprlo rizicima poslovanja. Ta se
neizvjesnost moe smanjiti kada se procjena buduih dogaaja i
utjecaja temelji na opsenom i intenzivnom istraivanju. Nastup
rizika, odnosno neizvjesnosti poslovanja u budunosti odnosi se na
(1) mogue krive procjene poslovnih procesa i (2) neadekvatne
prognoze. Naime, smanjivati neizvjesnost u budunosti znai poznavati
i razumjeti iskustva steena u prolosti. Kontinuiranim praenjem i
istraivanjem relevantnih ekonomskih faktora i procesa, rizik se moe
svesti na podnoljivu mjeru. Procjene ogranienosti resursa odnose se
na predmete rada i na sam rad. Ogranienost resursa se moe pojaviti
i u situacijama obilja ponude imovine i rada jer oskudica ne mora
biti vezana za kvantitetu izvora, nego u njihovoj kvaliteti.
Stavovi o poslovnim ciljevima se moraju temeljiti na sveobuhvatnim
i estim istraivanjima koja prate odnose i procese u okruenju i
unutar samog poduzea. Efikasna se poslovna i razvojna politika
poduzea, odnosno procesi stratekog menadmenta mogu efikasno
provoditi samo na temelju istraivanja dogaaja i procesa u prolosti,
sadanjosti i budunosti. Sadanjost se praktiki odnosi na prolost,
ako je u pitanju analiza injenica ili budunost, ako je u pitanju
prognoza ili projekcija. Svaki istraivaki proces unutarnjeg i
vanjskog okruenja odvija se postupnim napredovanjem u etiri faze:
utvrivanje injenica, analiza injenica, dijagnoza (utvrivanje stanja
i utjecaja) i prognoza ili projekcija. Prognoza je budua dinamika
ekonomske pojave koja proizlazi iz rezultata spoznaje u sadanjem
trenutku o dosadanjem razvoju i buduim utjecajima. Projekcija je
pak zacrtani cilj do kojeg se dolazi ekstrapolacijom, tj.
nastavljanjem sadanjosti u budunosti ignorirajui nove spoznaje.
Predvianje je istraivaki postupak utvrivanja relevantnih utjecaja
na budue poslovanje. Ti utjecaji su raznovrsne kombinacije
pojedinanih pojava i procesa. Valja rei da bez odreivanja vremenske
dimenzije, odnosno vremenskog horizonta, ovi su pojmovi magloviti i
neodreeni. Upravo vremenska neodreenost moe utjecati na nedovoljnu
konzistentnost poslovno-razvojnih odluka, a time i njihovu
nedovoljnu efikasnost. Vremenski horizont poslovne odluke ovisi o:
predvienom ekonomskom trajanju tehnologije kojom se odluilo
poslovati narednih godina i predvienim dogaajima koji predstavljaju
budue poslovno okruenje. Izbor tehnologije ovisi o trenutnom trinom
poloaju poduzea, o poslovnim ciljevima i o financijskoj snazi
poduzea. Odreivanje buduih dogaaja (potencijalno okruenje poduzea)
ovisi o subjektivnim i objektivnim mogunostima spoznaje i
utjecajima koje pojedino poduzee moe imati, s obzirom na sadanju i
buduu ekonomsku snagu. Moe se rei da je, kako openito u industriji
tako i u morskom brodarstvu, cilj stratekog menadmenta u funkciji
odrivog razvoja i napretka poduzea u budunosti. To pretpostavlja
smanjenje neizvjesnosti buduih dogaaja u odreenom vremenskom
horizontu kroz smiljeno upravljanje trinim rizicima.
1.2. Strateki menadment
Sadraj stratekog menadmenta, odnosno stratekog upravljanja,
objedinjuje znanstvena podruja uobiajeno poznata kao poslovna
politika i planiranje. Dok se poslovna politika zadrava na razini
praenja procesa, veza i odnosa samo unutar poduzea, fokusurajui se
na efikasno koritenje izvora poduzea i formiranje smjernica koje
pomau efikasnijem postizanju misije i ciljeva poduzea, strateki
menadment proiruje sadraje poslovne politike naglaavajui utjecaje
okoline i strategije. Strateki menadment sadri odreivanje: misije,
ciljeva, strategije i politika, kao smjernica za poslovno ponaanje.
Strateki menadment ukljuuje slijedea dva polja istraivanja: Prvo
polje okuplja studij stratekog menadmenta poduzea kao procesa i
obuhvaa formulaciju ciljeva, formulaciju i evaluaciju strategije,
dizajniranje organizacijske strukture, sustava i procesa i strateku
kontrolu. Drugo polje okuplja studij raznovrsnih funkcija i
odgovornosti najvieg poslovodstva, to ukljuuje razne aktivnosti kao
to su: koordinacija raznih poslovnih funkcija, sudjelovanje u
operativnom odluivanju, pregovaranje s predstavnicima vanjskog
okruenja i funkciju glasnogovornika poduzea. Prema tome dva su
najvanija koncepta podruja stratekog menadmenta: najvie
poslovodstvo i strategija. Najvie poslovodstvo je pojedinac ili
skup pojedinaca, koji je odgovoran za koordinaciju poslovnih
aktivnosti i razvoj ciljeva, te strategiju i glavne politike
poduzea, njegove organizacijske djelove i rukovodee funkcije.
Strategiju je tee precizno definirati. Moe se rei da strategija
opisuje i karakterizira naine kako se poduzee odnosi na razliite
utjecaje vanjskog i unutranjeg okruenja. Strateki plan je vremenski
odreen skup koordiniranih akcija poduzea, dizajniran radi
postizanja ciljeva poduzea putem jaanja ili modificiranja postojee
strategije. Strateki menadment je skup rukovodeih aktivnosti koje
instrumentaliziraju formulaciju, implementaciju, evaluaciju i
kontrolu strategija poduzea. Strateki pristup rukovoenja poslovima
u poduzeu zapoinje tijekom prvih desetljea prologa stoljea.
Strateki menadment se razvio 40-th godina prologa stoljea kada je
postalo jasno da ad hoc i reaktivna politika nije dovoljna, odnosno
da se poslovna politika mora temeljiti na proaktivnim i planski
smiljenim aktivnostima Strategija je kao pojam preuzet iz
starogrkog jezika. Rije strategus je oznaavala pojedince koje
odlikuje visoki vojni in (generale, ali i vojne asnike sa vrlo
irokim ovlastima). Strategija se najue vezuje za vojnu i politiku
vjetinu organiziranja i voenja ratova, te naina dolaska i
zadravanja na vlasti. Stoga se strategija definira kao vjetina
predvianja i usmjeravanja voenja vojnih i politikih dogaaja.
Istodobno, strategija je podrazumijevala i umjetnost, dakle neto to
je kreativno i intelektualno. Umjetnost pripreme i izbora, a
kasnije i operacionalizacije strategije istodobno je i umjetnost
kalkulranja rizika. Usvojena strategija je esto vrlo jednostavna, a
put do te jednostavnosti je najee vrlo sloen. Postalo je jasno da
se definiranje poslovnih aktivnosti u poduzeu mora temeljiti na:
utjecajima poslovne okoline i mogunostima plasmana proizvoda
odnosno usluge. Poslovanje poduzea se vie nije moglo osnivati samo
na proizvodnim mogunostima nego i na potivanju uvjeta i utjecaja
koje stvara okruenje (konkurencija i drava, odnosno globalno
okruenje). Jedan od prvih autora koji je strategiju definirao je
A.D. Chandler, Jr., i to kao: odreivanje temeljnih dugoronih
ciljeva poduzea, prilagoavanje smjerova poslovnih aktivnosti,
odnosno odreivanje koncepcija i izbor izvora (resursa) potrebnih za
postizanje zacrtanih ciljeva. Ovakva Chandlerova definicija
strategije implicira da je strategija vie proces nego koncept. U
biti sadri tri dimenzije: potrebu definiranja ciljeva, tj.
utvrivanja emu se tei, odnosno koji je konani cilj i/ili razlog
konkretne poslovne aktivnosti. plan akcija ili koncepcija, odnosno
kako treba djelovati da bi se postigao cilj i izvore potrebne da se
doe do zacrtanog cilja. Iza Chandlera je pojam strategije poduzea
poneto evoluirao u suvremeniji pristup koji naglaava ulogu
poslovodstva i direktora poduzea, te organizacijskih i rukovodnih
procesa. Strateko rukovoenje je proces koji se odnosi na
obnavljanje (prilagoavanje) organizacijske strukture poduzea i
stvara uvjete rasta, kao posljedica razvoja strategije, strukture i
sastava, potrebnog za postizanje takvog obnavljanja i rasta i
kreiranje efikasnog rukovoenja koje osigurava definiranje
strategije i njezine primjene. Proces stratekog rukovoenja
podrazumijeva pet temeljnih aktivnosti: odreivanje i izbor cilja,
odreivanje i izbor strategije, razraivanje strategije, odreivanje
organizacijske strukture, sustava i procesa na temelju potivanja
utjecaja okoline i kontrolu strategije. Interakcija meu navedenim
aktivnostima trai dinamiki pristup kojim se stalno tei
prilagoavanju u odnosu na: raspoloive izvore, konkurenciju i mikro
okolinu. Moe se zakljuiti da se pod pojmom strategija podrazumijeva
izbor jedne od opcija koje upravi poduzea stoji u datom trenutku na
raspolaganju u cilju: uvrivanja svojih pozicija na tritu, osvajanja
novih trita, privlaenja novih klijenata i poveanja konkurentnosti.
Pojam strategije vezan je za poslovne inicijative i nain poslovnog
pristupa poduzea tritu. Za razliku od mnogih odluka koje se donose
na niim razinama poduzea, strateke odluke obino dugorono
anticipiraju budua razdoblja i obvezuju cijelo poduzee.
1.2.1. Komponente stratekog menadmenta
Postoji stalna potreba kritikog promatranja i praenja snaga i
slabosti poduzea, te prilika i prijetnji, kako u vanjskom tako i u
unutranjim okruenju poduzea. Kritiko ispitivanje podrazumijeva
traenje objektivnih odgovora na slijedea pitanja: Koja je misija
poduzea? Kakav je meuodnos poduzea i okoline? Koji su poslovni
ciljevi? Traenje odgovora na ta pitanja je zapravo strateki
menadment, a sadraji stratekog menadmenta dobivaju svoj oblik koji
se moe opisati u sljedea 3 koraka: odreivanje strategije, primjenu
strategije i mjerenje i nadzor strategije. Misija (zadaa, posao,
poslovna orjentacija) je temeljna, jasna i kratka izjava poduzea o
razlogu postojanja. Ona objanjava temeljnu filozofiju poduzea. To
se postie traenjem odgovora na pitanja: Tko smo mi? Tko su nai
kupci, odnosno korisnici i to oni potuju? Zato postojimo? to ini
nae poduzee jedinstvenim? Koje impresije javnost oekuje od poduzea?
Poslovni ciljevi su svojevrsna odrednica i temelj poslovnog
djelovanja i poslovne analize minulih dogaaja. Radi toga ciljevi
moraju biti mjerljivi, razumljivi, realni, izazovni, hijerarhijski
postavljeni, odrivi i primjereni unutar poduzea. Utvrivanje
poslovnih ciljeva je izrazito korisno jer: osiguravaju zadravanje
eljenog pravca poslovanja, doputaju sinergiju, pomau pri
evaluaciji, utvruju prioritete, smanjuju neizvjesnost,
minimaliziraju konflikt, stimuliraju nastojanja, pomau pri
alokaciji resursa i pomau dizajniranju radnih mjesta.Odreivati
poslovne ciljeve znai izvriti izbor budueg stanja, izbjegavati
lutanja u vremenu i prostoru, te racionalno koristiti raspoloive
izvore. Ciljevima se preciziraju: nain, izvori, vrijeme i kontrola
ostvarivanja misije poduzea. Okolina poduzea dijeli se na unutranju
i vanjsku. Unutranja okolina se sastoji od: strukture, kulture i
izvora. Struktura je nain organizacije poduzea. Ona prati
strategiju i podrazumijeva komunikaciju u poduzeu, rukovoenje,
odnosno delegiranje prava i odgovornosti u postupku pripremanja i
izvravanja radnih zadataka. Kultura odraava misiju poduzea i prua
smisao identiteta poduzea (Tko smo? to radimo? Zato smo ovdje?).
Kultura poduzea predstavlja vjerovanja, oekivanja i vrijednosti
zaposlenika u poduzeu, koje se prenose s generacije na generaciju
zaposlenih. Izvori poduzea su: dugotrajna imovina, kratkotrajna
imovina i djelatnici sa svojim talentom, vjetinom, iskustvom,
znanjem i stavovima. Vanjska okolina se sastoji od gospodarskog i
socijalnog okruenja: Gospodarsko okruenje okuplja faktore koji
neposredno utjeu na poslovanje poduzea: dobavljai energije,
sirovine i ostali proizvodi i usluge potrebne za proizvodnju,
zaposleni sa njihovim sindikalnim udruenjima, opseg i
karakteristike konkurencije, trgovaka udruenja, sustav komunalne
infrastructure, financijske institucije, potroai, skupine sa
specifinim interesime, dravni sustav i dioniari. Socijalno okruenje
objedinjuje openitije faktore koji ne utjeu neposredno u kratkom
razdoblju na poslovanje poduzea. To su sljedei utjecaji:
gospodarska struktura, stupanj gospodarskog razvoja, tehnologija,
socijalna struktura, demografska struktura i pravni sustav s
prateom infrastrukturom.
1.2.2. Razine stratekog menadmenta
Poduzea koja proizvode jedan proizvod ili manji broj srodnih
proizvoda nemaju potrebu razvijati vie razina strategija. U
poduzeima koja imaju raznovrstan proizvodni program nuno je
razlikovati tri (3) razine strategije: korporativna, divizionalna i
funkcionalna strategija. Korporativna strategija se odnosi na
ostvarivanje ciljeva cjelokupnog poduzea (primjerice: odluke o
vrsti proizvoda, o vrstama posla, izvorima i kretanjima sredstava
prema pojedinim organizacijskim cjelinama poduzea i nainima
poveanja uinaka i uinkovitosti. Korporativna strategija odreuje
najviu razinu misije i ciljeva poduzea, a moe se dalje razvrstati
na izbor jedne od etiri daljnje strategije; Stabilna strategija
primjenjuju poduzea koja djeluju u stabilnoj okolini i koja
sukladno tome zadravaju istu misiju i ciljeve. Strategija rasta
koriste je vie od 50% poduzea i to stoga jer velik broj
rukovodilaca poistovjeuje rast s uspjehom. Rast znai porast
prodaje, kao posljedica smanjivanja trokova po jedinici uinka. Time
se stvara prostor za rast profita. Poduzea koja ostvaruju rast lake
saniraju greke i neuinkovitost, nego poduzee koje primjenjuje
stabilnu strategiju. U poduzeu koje primjenjuje strategiju rasta
postoji niz prednosti poput: napredovanja, promocije poduzea i
proizvoda kao i vrlo zanimljive poslove. Takvo je poduzee posebice
izazovno za poslovodstvo. Ako uspiju ostvariti svoje ciljeve,
dobivaju epitet pobjednika. Manifestacije strategije rasta su:
vertikalna integracija, horizontalna integracija, diverzifikacija,
fuzija, odnosno joint venture, koncentracija i investiranje.
Strategija kontrakcije relativno je nepopularna jer namee ideju da
je neto pogreno s primjenom prethodnih strategija i jer po svojoj
prirodi suava poslovanje i time pridonosi neuspjehu. Primjena ove
strategije stvara pritisak da se mijenjaju neke karakteristike
poduzea. Ova se strategija u praksi vrlo rijetko koristi a
manifestira se strategijama: snalaenja, naputanja i likvidacije.
Kombinirana strategija se prilino esto koristi. Praktina vanost ove
strategije jest mogunost da poduzee istodobno koristi nekoliko
razliitih strategija., zavisno o cilju u odnosu na svaki pojedini
proizvod i/ili organizacijski dio. Divizionalna ili poslovna
strategija usmjeruje se na unapreenje konkurentnosti proizvoda
poduzea u okviru gospodarske grane i/ili segment trita na kojem se
pozicioniraju pojedini proizvodi poduzea. Ovu strategiju razvijaju
i primjenjuju pojedini organizacijski dijelovi poduzea u namjeri
unapreenja korporativne strategije. Funkcionalna strategija nastoji
spojiti raznovrsne aktivnosti svake funkcije, kako bi se
unaprijedile karakteristike poduzea i poboljao radni proces i
poslovanje.
1.3. Poslovna politika kao dio stratekog menadmenta
Rije politika se esto javlja u dnevnim i strunim komunikacijama.
Suvremeno znaenje rijei politika potjee od starogrke rijei
politicos, kojom se izraava pojam vezan za neto to je dravno,
drutveno ili javno. Osnovno znaenje te rijei vezuje se za rije
polis, grad ili drava. U suvremenom smislu terminom politika
obiljeava se cjelokupnost svih mjera i utjecaja koji su usmjereni
na obranu interesa odreenih klasa, na osvajanje odnosno uvrenje
vlasti; istovremeno je politika odreeni pravac i metoda rada
stranke, drave, institucije, a osim toga i pojedine osobe kao
spretnost dravnika, teorija o upravljanju dravom, o dravnim
ciljevima i sredstvima za njihovo oivotvorenje[footnoteRef:2]. [2:
Kralj, J.: Poslovna politika, Informator, Zagreb, 1972., str.
108.]
U okvirima poduzea politika proizlazi iz strategije i strukture
poduzea i predstavlja smjernice za donoenje poslovnih odluka.
Politika organizacije je skup naela i smjernica koje osiguravaju
upravljanje i donoenje odluka. Poslovna politika poduzea obuhvaa
izbor i odreivanje koncepcija i ciljeva koje poduzee eli postii u
odreenom razdoblju, odreivanja naina i sredstava za njihovo
ostvarenje, te organizaciju i kontrolu njene
realizacije.[footnoteRef:3] [3: Gorupi, D.: Poslovna politika
poduzea, Centar za obrazovanje rukovodnih kadrova u privredi,
Ekonomski institut, Zagreb, 1993., str. 14.]
Poslovna politika, dakle, obuhvaa sve sadraje kojima se stvaraju
preduvjeeti za uspjeno poslovanje poduzea. Poslovnom se politikom
tei uspostaviti sinkronizacija rada svih zainteresiranih i to:
zaposlenika, kupaca, dobavljaa i vlasnika. Poslovna politika je
stvaralaka djelatnost kojom se trae i odreuju poslovni ciljevi, te
usmjeravaju konkretne poslovne aktivnosti kako bi se ti ciljevi i
ostvarili. To podrazumijeva i prilagoavanje organizacijske
strukture poduzea unutar sebe u odnosu na poslovne ciljeve, a radi
prilagoavanja okolini, a sve sa svrhom da se ostvare zacrtani
ciljevi. To je takoer i stalan proces usklaivanja tri naoko
suprotna interesa koji su u biti logino povezana, a to je interes
pojedinog djelatnika, interes poduzea i interes drutva.
1.4. Razvojna politika
Razvojnom se politikom tei izbjei besciljno kretanje koje esto
onemoguuje intenzivniji razvoj. Postoje tri razliita stajalita o
znaenju razvojne politike: Prvo stajalite upuuje na to da je
razvojna politika praktino poslovno ponaanje u svim situacijama
nastalim u poduzeu, a odnosi se na razvoj poduzea. Ovo stajalite
naglaava ulogu znanosti na definiranje ciljeva razvoja. Naime,
razvojna se politika treba oslanjati na istraivanjima a ne na
rutinu, tradiciju i intuiciju. Drugo stajalite upuuje na to da je
razvojna politika integrativni postupak kojim se izvrava izbor
ciljeva razvoja i naina osiguranja sredstava za realizaciju tih
ciljeva. Tree stajalite polazi od toga da je razvojna politika
poduzea tek segment razvojne politike drutva. Ovo stajalite
naglaava potrebu etikog pristupa, jer prema njemu uz poduzetniku
dimenziju razvoja, valja potivati i socijalnu dimenziju. Razvojna
politika moe, ali i ne mora biti pisani dokument; moe biti
kvaliteta kao opeprihvaena vrijednost u poduzeu. Isto tako moe biti
i filozofija poduzea, odnosno neko njegovo opredjeljenje. Ona je
takoer rumor kojega svi prihvaaju, potuju i provode. Svrha razvojne
politike ogleda se u tome jer se prednosti koje ostvari poduzee u
nekom razdoblju vrlo brzo izgube, npr. na podruju tehnologije
proizvodnje, kvalitete i cijene proizvoda, kanala prodaje i
distribucije, ekonomske propaganda ili organizacije poduzea. To je
stoga jer se sve brzo mijenja, pa je nemogue ostvarene prednosti
zadrati due vrijeme. Istodobno se trudi i konkurencija. Tei li se
razvoju poduzea, to znai neprekidno unapreenje u npr. visini
ostvarenog prihoda, veliini proizvodnih kapaciteta, proirenju
distributivne mree, osvajanjem udaljenih trita i sl., potrebno je
to raditi smiljeno prema unaprijed definiranim i opeprihvaenim
smjernicama. Odstupanja u realizaciji smjernica e biti dosta manje,
ako se razvoju pristupa na temelju unaprijed definiranih ciljeva,
koncepcije, naina, sredstava, organizacije i kontrole. Stoga se moe
rei da je razvojna politika: poslovna politika na dui rok; skup
opeprihvaenih pravila i smjernica koje predstavljaju okosnicu
prilagoavanja poduzea buduim uvjetima privreivanja unutar i izvan
poduzea; svjesna aktivnost djelatnika poduzea usmjerena na mogue
utjecaje u budunosti; program pregrupiranja u sadanjosti uoenih
relevantnih izvora i oekivanih utjecaja u budunosti kako bi se
postigla svrhovitost proizvodnih i trinih mogunosti poduzea u
narednim razdobljima; svjesna aktivnost kolektiva usmjerena na
prilagodbe u budunosti.
1.5. Ciljevi i naela razvojne i poslovne politike poduzea
Osnovni sustav ciljeva poslovne i razvojne politike bilo koje
gospodarske grane moe se izraziti kroz slijedee ciljeve: poveanje
rentabilnosti, poveanje proizvodnosti poveanje financijske i
materijalne imovine, razvijanje vanosti inovacije, poboljanje uinka
i efikasnosti rukovodioca, unapreenje uinkovitosti i poboljanja
stavova djelatnika i javna odgovornost Iznalaenje ravnotee izmeu
pojedinih ciljeva svakako je sloen, dugotrajniji i vrlo odgovoran
proces koji se sastoji u pripremi i odluci. Priprema je istraivaki
proces najee preputen strunjacima. Odluku donosi najvie
poslovodstvo, odnosno upravni (nadzorni) odbor, odnosno odbor
direktora (vlasnika). Donoenje odluke je kritian trenutak. To je
izraz: poslovne hrabrosti, stare dobre procjene, steenog iskustva i
poduzetnikog instinkta, koji podrazumijeva sublimaciju vrijednosti
kao to su inicijativa, sloboda i osobna energija. Praktino ponaanje
tijekom donoenja odluke o ciljevima treba se temeljiti na tri
spoznaje: treba izabrati ogranieni broj ciljeva meusobno povezanih
od vrha do dna poslovanja, ciljevi se moraju povezivati u dvije
dimenzije, od vrha do dna poslovanja, odnosno prema naredbodavnoj
liniji i prema pojedinim funkcijama, pri emu najveu panju treba
pridati odnosu nabave, proizvodnje i prodaje i kratkoroni ciljevi
moraju biti u funkciji dugoronih ciljeva. Pristup svakom ozbiljnom
poslu podrazumijeva potivanje nekih unaprijed odreenih naela
(principa, temeljnih kriterija ponaanja). Ta se naela odreuju
dogovorom ili odlukom autoritativnog pojedinca ili grupe s obzirom
na cilj posla. Temeljna naela su: racionalnost poslovanja, trajnost
(kontinuitet) poslovanja, stabilnost, usklaenost s ciljevima
drutvene zajednice, opa i naelna (poslovna i razvojna politika ne
treba ulaziti u detalje, ve samo naelno postaviti ciljeve,
elastinost i prilagodljivost (fleksibilnost) i javnost i jasnost.
Ciljevi i naela stratekog menadmenta se samo nadovezuju i
dopunjavaju ciljeve i naela poslovne i razvojne politike
poduzea.
2. VANIJE ODREDNICE RIZIKA I TRINIH RIZIKA MORSKOGA
BRODARSTVA
2.1. Pojam, uzroci i posljedice rizika
Rizik se openito moe definirati kao "nastup tetnog dogaaja i/ili
utjecaja u budunosti",[footnoteRef:4] ili "kao mogunost dogaanja
izvjesnog nepoeljnog rezultata"[footnoteRef:5], odnosno "rizik znai
biti izloen mogunosti loeg ishoda"[footnoteRef:6]. Rizik proistie
iz neizvjesnosti buduih dogaaja i kretanja. Sve odluke, pa prema
tomu i poslovne, donose se u sadanjosti, ali se odnose na budunost.
Pri tomu je najvei problem to nitko nezna tono kakva e budunost
doista biti. Ishod odluke je stoga neizvjestan i zavisi od
predvienih i stvarnih buduih kretanja svih relevantnih parametara.
Upravo zbog neizvjesnosti, sve su odluke u veoj ili manjoj mjeri
rizine. Uzroci rizika posljedica su generiranja neizvjesnosti
buduih dogaaja i kretanja svih onih parametara relevantnih za
odnosni rizik. [4: Mencer, I.: Strateki menadmemt i poslovna
politika, Sveuilite u Rijeci, Rijeka, 2003., str. 166. ] [5: Beni,
.: Osnove ekonomije, 3. izdanje, kolska knjiga, Zagreb, 2001., str.
337.] [6: Borge, D.: The Book of Risk, John Wiley & Sons, Inc,
New York, 2001., str. 4. ]
Rizici su razliiti i ovise o potencijalnoj opasnosti i znaaju
odluke koja se donosi; od onih relativno malih i svakodnevnih, pa
do velikih i sudbonosnih, ali isto tako od odluka potpuno osobne
prirode, pa do poslovnih odluka. Rizikom se mogu dovesti u
opasnost: imovina, odgovornost, novac i ljudi. Percepcija rizika
nema uvijek isto znaenje, pa ga stoga treba uzimati u kontekstu
odreenog problema. U kontekstu sigurnosti, rizik moe znaiti
opasnost po osobu, tetu za imovinu ili ekoloko zagaenje prirode.
Primjerice, moe se odnositi na opasnosti i pogibelji kojima je
izloena imovina poput broda i tereta u plovidbi morem po nevremenu.
Moe se odnositi i na rizik pojedinca kao to je prelazak pjeaka
preko ceste na mjestu koje nije oznaeno pjeakim prijelazom. To je
rizik iji ishod moe biti smrt nesmotrenog pjeaka. Svojom odlukom
prelaska ceste na nedozvoljenom mjestu, pjeak se svjesno upustio u
rizik smrtnog stradanja. Pojam se moe odnositi na osobni rizik
onoga ija je imovina izloena opasnostima razliitog podrijetla,
poput elementarnih nepogoda. Isto tako moe se odnositi na rizik
promjenjivih trinih kretanja usljed nepredvidivih konjunkturnih
ciklusa u pojedinim gospodarskim segmentima, politikih dogaaja ili
pak fizikih i ekonomskih posljedica teroristikih napada. Tipian
primjer rizika vezuje se za poduzetniki rizik, koji u sebi sadri
vrlo irok opseg raznih tipova rizika kojima je poduzetnik izloen u
svojim gospodarskim aktivnostima. Pojam rizika moe biti vezan i za
odgovornost. Primjerice odgovornost brodara za teret koji prevozi
ili odgovornost za odreene rizike koju osiguratelj ugovorom, to
jest policom osiguranja, preuzima od osiguranika.
Veina autora[footnoteRef:7] razlikuje dva tipa rizika kojima su
izloeni gospodarski subjekti: [7: Wijnholst, N., Wergeland, T.:
Shipping, Delft University Press, 1996., str. 543.]
sustavne rizike (engl. systematic risk) i nesustavne rizike
(engl. unsystematic risk). Sustavni rizici proistiu iz takvih
potencijalnih dogaaja ili odluka koje mogu utjecati na velik broj
resursa, pa se njihove posljedice osjeaju na svim tritima.
Primjerice iznenadna odluka 'OPEC'-a poetkom 70-ih godina o
poveanju cijene sirove nafte, izbijanje rata negdje na Srednjem
istoku ili promjena ekonomske politike u nekoj zemlji koja moe
utjecati na stopu inflacije ili kamatnu stopu, osjetit e se na
itavom sustavu razliitih trita. Takvi sustavni rizici su sastavni
dio trinih rizika. Nesustavni rizici vrsta su rizika koji tete
nekom pojedinanom resursu ili manjoj grupi resursa. Posljedice
takvog rizika nemaju vee razmjere i ne mogu utjecati na ira trita.
Ukoliko primjerice, direktor brodarskog poduzea mora odstupiti s
mjesta direktora zbog optube za rizino poslovanje ili prijevaru, to
svakako moe negativno utjecati i tetiti imovini tvrtke, ali teko da
e imati vee posljedice na tritu. Drugi primjer takvog nesustavnog
tipa rizika je trajk lukih radnika u luci za suhe rasute terete.
trajk e se vjerojatno negativno odraziti na manji segment trita
slobodnog brodarstva, ali nee imati utjecaja na trita linijskog,
tankerskog ili putnikog brodarstva. Nesustavni se rizici mogu
odnositi na poslovne rizike kao to su komercijalni rizici,
financijski rizici ili robni rizici. S obzirom da se dobar dio
poslovnih odluka donosi upravo u cilju smanjenja trinih rizika, dio
nesustavnih rizika se odnosi na trine rizike. Iako se izrazi
'rizik' (engl. risk), 'neizvjesnost' (engl. uncertainty),
'nestalnost' (engl. volatility) i 'poslovna prigoda' (engl.
opportunity) rabe gotovo svakodnevno u poslovnom ivotu, injenica je
da za njih nema jedinstvene, ope prihvaene definicije. S praktine
toke gledita e stoga najbolje posluiti slijedea definicija:
"Poduzetnika neizvjesnost je opi izraz za nedostatak znanja o
buduim promjenama utjecaja imbenika, koji u kombinaciji sa izloenou
poduzea riziku i njegovim potencijalom za djelovanje, rezultira
poslovnom prigodom i/ili rizikom."[footnoteRef:8] Nestalnost
odnosno promjenjivost, je u uskoj vezi s pojmom neizvjesnosti, a
odnosi se na sve tipove rizika. Situacija koja ima irok raspon
vjerojatnosti moguih ishoda, ima i veliki stupanj nestalnosti, u
pravilu nosi vei stupanj rizika od situacije sa manjim rasponom
distribucije moguih ishoda. Pri tome "vjerojatnost nekog ishoda
definira se kao izgled (ansa) da e ishod
uslijediti."[footnoteRef:9] [8: Frenkel, M., Hommel, U., Rudolf,
M., et al: Risk management: challenge and opportunity, Springer -
Verlag, Berlin, Heidelberg, New York, 2000. str. 279.] [9: Beni, .:
op. cit. str. 337.]
Primjerice, uprava tankerskog brodarskog poduzea koje ulazi u
slijedeu godinu sa istim sastavom svoje mornarice, smatra da ima
50% vjerojatnosti ostvariti slian profit kao i tekue godine kada je
ostvareno US$ 10 milijuna, jer su sve indicije da se tankersko
trite u slijedeoj godini nee znatnije izmijeniti. Ipak, s obzirom
na mogue iznenadne promjene tankerskog trita, smatraju da postoji
25% vjerojatnosti da profit bude manji za US$ 3 mil., ali isto tako
postoji 25% vjerojatnosti da profit bude vei za US$ 3 mil.
Distribucija mogueg profita se kree u rasponu od US$ 7 do 13 mil.
Meutim, ukoliko taj isti tankerski brodar u slijedeu godinu ulazi
sa bitno promijenjenim sastavom svoje mornarice, uprava moe
pretpostaviti da ima 50% vjerojatnosti da e se ostvariti ista dobit
kao i tekue godine. S obzirom da su promjenili sastav svoje
mornarice i da su predvianja trita za iduu godinu kontroverzna,
uprava smatra da ima 25% vjerojatnosti da profit bude US$ 20, ali
isto tako da ima 25% vjerojatnosti da uope ne bude profita, jer se
trite moe izmijeniti. U ovom sluaju se distribucija profita kree u
rasponu od US$ 0 20 mil. Oekivani profit je u oba sluaja US$ 10
milijuna, meutim, drugi sluaj je znatno riziniji, jer je raspon
distribucije moguih ishoda vei. Suvremene poslovne analize
definiraju rizik kao distribuciju moguih ishoda investicije ili
neke druge poslovne aktivnosti i izraavaju ga kao moguu pozitivnu i
negativnu standardnu devijaciju od oekivane vrijednosti ishoda.
Tako izraen, rizik odreene poslovne aktivnosti poprima statistiku
dimenziju pa ga se dade izmjeriti varijacijom distribucije
vjerojatnosti, tj. rasponom moguih odstupanja od predvienog ishoda.
Postoje i druge metode mjerenja rizika. Banke i druge financijske
institucije rabe postupak simulacije poznat pod nazivom VaR
(skraenica od engl. value-at-risk), odnosno vrijednost u riziku.
VaR uzima maksimalnu vrijednost od ukupne financijske imovine koju
poduzee moe izgubiti u nekom razdoblju u raliitim trinim uvjetima.
Najvanija dimenzija koja karakterizira rizik je intenzitet
neizvjesnosti, odnosno koliko je objektivno saznanje o poslovnoj
prigodi, riziku i konano o kretanjima utjecajnih faktora. Nastup
rizika, odnosno neizvjesnost poslovanja u budunosti odnosi se
na:[footnoteRef:10] [10: Mencer, I. (2003.): op. cit., str. 14.
]
mogunost krive ili nedovoljno tone procjene dosadanjih poslovnih
procesa i neadekvatne prognoze. S obzirom da se radi o buduim
kretanjima i dogaajima, parametri neizvjesnosti mogu se
kvantificirati iskljuivo subjektivnim procjenama. Primjerice,
kretanja na tritu mogu se pokuati predvidjeti i procjenom
kvantificirati samo na temelju izuavanja povijesnog razvoja
promjenjivosti parametara. Ovo je bitno naglasiti jer smanjivati
neizvjesnost u budunosti znai poznavati iskustva steena u prolosti.
Ta iskustva su temelj poslovnih nastojanja u budunosti. Treba
istaknuti da niti jedna od metoda mjerenja rizika nije bez
nedostataka, pa ih treba primjenjivati s oprezom. Temeljni
nedostatak proizlazi iz subjektivnosti procjene i iz injenice da je
u praksi vrlo teko, zapravo nemogue procijeniti sve determinirajue
parametre buduih kretanja i dogaanja i svrstati ih u matematiki
izraz. "Mjerenje rizika je mjerenje razine neizvjesnosti gdje treba
istovremeno ispitati posljedice opasnosti i vjerojatnost da se ona
dogodi, primjenom kombinacije prktinog iskustva i informacija koje
dotiu u sustav i u njegovo operativno okruenje."[footnoteRef:11]
[11: Russell, P. J. D., et al.: Managing Risk in Shipping, The
Nautical Institute, London, 1999., str. 6. ]
Odluke su individualan i subjektivan izbor jedne od vie moguih
opcija. Sve poslovne odluke donose ljudi: pojedinci ili tim. U
odnosu na odluke, postoje tri tipa stava prema riziku: razliit
nesklonost prema riziku, ravnodunost i elja za rizikom. Razliti
tipovi ljudi razliito reagiraju na neizvjesnu budunost koja moe
biti puna iznenaenja. Primjerice, fatalisti reagiraju u smislu 'to
bude - bit e' i preputaju se matici dogaaja bez ambicije da ih
promijene. Fanatici ne priznavaju neizvjesnost, strastveno vjerujui
u svoju viziju budunosti, ignorirajui sve druge mogunosti.
Znanstvenici imaju dosta konstruktivnije stajalite glede
neizvjesnosti. Oni su uvjereni da se neizvjesnost moe smanjiti
predvianjem buduih kretanja relevantnih parametara na temelju
znanstvenih metoda. Takav angairani pristup znanstvenika problemu
neizvjesnosti omoguio je poslovnim ljudima koji donose vane i
rizine poslovne odluke, da na taj pojam reagiraju neto drugaije:
"budunost jest neizvjesna ali nije i nezamisliva, pa zato onda ne
iskoristiti je za vlastiti probitak"[footnoteRef:12]. Osim toga u
poslovanju je ope poznato da vei rizik nosi i vee prinose. Rizik i
nagrada idu u korak jedno s drugim. Vea dobit je temeljni motiv
pojedinca poduzetnika ili poduzea zbog kojega svjesno ulaze u vee
rizike. Da bi ostvario dobit, poduzee ili pojedinac mora prihvatiti
rizik. Pitanje je samo koliki stupanj rizika, odnosno
neizvjesnosti. [12: Borge, D.: op. cit., str. 8.]
Projekti odnosno poslovi i investicije koje karakterizira niska
stopa povrata kapitala, imaju malu standardnu devijaciju. Raspon
distribucije moguih ishoda, odnosno varijacija distribucije
vjerojatnosti je takoer mala, pa je zato nizak i stupanj rizika.
Poslovi koji manje fluktuiraju i koji su sigurniji, imaju manju
stopu povrata, odnosno dobit. Nizak stupanj rizika podrazumijeva
konzervativni pristup poslovanja. Takav pristup pretpostavlja da
poduzee ili pojedinac posluje samo u segmentu vrlo sigurnih,
ustaljenih i dugoronih poslova, odnosno da investira u sigurne
investicije koje karakterizira stalan i siguran povrat uloenog
kapitala, ali i vrlo niska stopa povrata. Po svojoj strukturi i
veliini povrata, poslovi bez rizika sa garantiranim povratom imaju
vrlo sline karakteristike i svoju unutranju logiku kao uobiajene
kamate na tednju. Zbog toga vrlo malo fluktuiraju i stopa povrata
je vrlo niska. U pravilu, visina prosjene kamate na tednju nije
dovoljna da bi se izbjegao negativan utjecaj inflacije, koja u duem
vremenskom razdoblju moe ozbiljno nagristi osnovnu supstancu, tj.
vrijednost glavnice. Time moe prouzroiti gubitak realne
vrijednosti. Gubitak realne vrijednosti kapitala prikazan je u
slijedeem primjeru tednje uloenog kapitala u vrijednosti od 1
milijun kuna, uz godinju stopu inflacije od 6% i kamatu od 8%, koja
se svake godine potroi: nesklonost prema riziku,
Razdoblje Glavnica uz 6% inflacijeKamata 8%Danas Kn. 1,000.000
Kn. 80.000Za 12 godina Kn. 500.000 Kn. 40.000Za 24 godine Kn.
250.000 Kn. 20.000Za 36 godina Kn. 125.000 Kn. 10.000 Prema tome,
rizik i prinos imaju svoju vremensku dimenziju o kojoj ovise. Kako
vrijeme prolazi, poslovanja u tzv. sigurnim zonama s niskim
prinosima postaju zapravo sve rizinija, kako zbog inflacije tako i
zbog niske, najee nedovoljne akumulacije za vlastitu reprodukciju.
U tomu se krije bit opasnosti nisko rizinog poslovanja. Uostalom,
poslovanje iskljuivo u zoni bez rizika ukazuje na neinventivno i
bezidejno poslovanje s kojim se ne moe oploditi kapital poduzea i
koje nije u stanju ispuniti temeljni cilj poslovanja. Cilj
poslovanja poduzea je povrat kapitala i prinos koji bi trebao
obilno nadmaiti prosjenu kamatu na tednju. Ako to nije tako, onda
poslovanje poduzea nema smisla. S druge strane u pojmu rizika krije
se opasnost potencijalnog poslovnog neuspjeha. to je vei rizik, vea
je i opasnost gubitka, pa rizicima treba prilaziti promiljeno.
Zapravo treba procijeniti i rijeiti dilemu je li vea oekivana dobit
dovoljan argument za prihvaanje veeg rizika. "Premija za rizik kod
rizinog poslovanja predstavlja razliku izmeu oekivane stope prinosa
u odreenom poslovanju i stope prinosa kod bezrizinog
poslovanja."[footnoteRef:13] Iz toga proizlazi to je rizik vei,
potrebni su sve vei prinosi iz poslovanja, da bi se poduzeu
kompenzirali dodatni rizici. Stoga rizike ne treba izbjegavati.
Rizicima treba znati upravljati. [13: Beni, .: op. cit., str. 346.
]
Kako je prethodno istaknuto, trita morskog brodarstva su vrlo
promjenjiva i nestalna. Pored toga ponuda ne moe promptno reagirati
na kretanja i prilagoditi se zahtjevima potranje, pa za vee
poveanje ili smanjenje svjetske mornarice treba proi odreeno
razdoblje. Iz te dvije karakteristike: promjenjivost trita i
nemogunost prilagodbe ponude u kratkom roku, generiraju se zapravo
temeljni rizici u poslovanju gospodarske grane morskog brodarstva,
a to su trini rizici. Kako su oscilacije svih tipova trita morskog
brodarstva velike, openito se moe rei da je poslovanje morskog
brodarstva rizina djelatnost. Analogno takvom stupnju rizika,
primjereni su i prinosi. Naravno, prinosi nisu isti za sve brodare.
U pravilu, onim inventivnijim i kreativnijim brodarima koji poznaju
poslovne rizike u brodarstvu i koji u njih ulaze promiljeno, morsko
brodarstvo prua veliku prigodu vrlo uspjenog poslovanja. 2.2. Robni
rizici u meunarodnoj razmjeni
Meunarodna se robna razmjena ostvaruje izvozom i uvozom roba, a
izvoz i uvoz roba se ostvaruju prijevozom. Da bi se robe prevezle,
treba ih ukrcati, uskladititi, prekrcati i iskrcati sa prijevoznih
sredstava. Robe u prijevozu prelaze dravne granice, ali isto tako
planinske lance, kontinentalne putove, mora i oceane. Robe u fazi
prijevoza su izloene svekolikim rizicima. Iz toga proizlazi da se
robni rizici meunarodne razmjene generiraju iz imbenika koji tu
razmjenu zapravo karakteriziraju, a to su: velik broj sudionika u
trgovinskom i prijevoznom lancu, razliita prijevozna sredstva i
sredstva uskladitenja, velike zemljopisne udaljenosti, razlike u
klimatskim uvjetima zemlje ishodita i odredita, mogunost vremenskih
nepogoda i raznih nezgoda tijekom prijevoza, razlike u
legislativama zemalja izvoznica i uvoznica, razliitosti izmeu
zemalja izvoznica i uvoznica, kao to su npr. kulturoloke ili
religijske razlike i rizik ljudskog faktora. Svaka je meunarodna
robna razmjena sloena trgovinska transakcija koja involvira velik
broj sudionika u ukupnom lancu razmjene. Gospodarski subjekti koji
sudjeluju u takvoj jednoj razmjeni vrlo su razliiti. Od onih koji
imaju fiziki kontakt s robom, kao to su proizvoai i potroai, razne
vrste prijevoznika, zatim davaoci ukrcajnih, prekrcajnih i
iskrcajnih usluga na teretnim terminalima, pa do onih subjekata
koji nemaju fizikih kontakata s robom. Takvi subjekti koji uglavnom
nemaju neposrednog fizikog kontakta s robom, imaju
usluno-posredniki karakter i slue kao neka vrsta neophodnih
katalizatora procesa meunarodne razmjene. To su razna
specijalizirana trgovinska poduzea, brokeri, agenti, pediteri, ali
isto tako i banke ili druge financijske institucije. S obzirom da
robe u meunarodnoj razmjeni prelaze dravne granice, treba svakako
spomenuti da su u lanac takve razmjene redovito involvirani
carinski i drugi organi vlasti zemalja kroz koje roba prolazi od
proizvodnje do krajnjeg potroaa. Konano, da bi se istakla sva
sloenost transakcije meunarodne robne razmjene, valja rei da
proizvoa ne mora uvijek biti i prodava, ili jedini u lancu prodavaa
neke robe. Isto tako krajnji potroa ne mora biti, a najee i nije
jedini kupac dotine robe. Primjerice, roba se moe prodavati i
kupovati i pri tome promijeniti vie puta vlasnika, ak i u fazi dok
se kao teret prevozi na jednom od prijevoznih sredstava,
zahvaljujui dokumentu 'teretnici' (engl. Bill of Lading)
vrijednosnom papiru, koji predstavlja robu tijekom prijevoza. U
nekoj robnoj transakciji moe sudjelovati veliki broj gospodarskih
subjekata, pa je transakcija vrlo sloena. Neke transakcije mogu
biti manje sloene, pa stoga i jednostavnije. Svaka za sebe je
posebna, sa svojim specifinim zahtjevima. Meutim, ono to je
svojstveno svim transakcijama je da svaki od gospodarskih subjekata
u meunarodnoj robnoj razmjeni predstavlja neophodnu kariku u
ukupnom lancu, sa tono utvrenim poljem djelovanja, odgovornostima i
obvezama, koje u konanici omoguuju robnu razmjenu. Svi sudionici
robne transakcije moraju profesionalno i na vrijeme ispuniti obvezu
koju su preuzeli. Pored toga, obveze i radni zadaci sudionika se
moraju odvijati skladno i sinhronizirano po utvrenom redoslijedu,
dakle moraju biti koordinirani. Zakae li jedan od gospodarskih
subjekata, odnosno jedna od karika u tom lancu, lanac moe u
nepovrat puknuti tako da do razmjene niti ne doe. Posljedice
izostanka ili zakanjenja ve ugovorene i planirane razmjene mogu
biti neposredne tete na robi, ali i one posredne tete koje se
generiraju domino efektom zbog izostanka odnosno zakanjenja
razmjene. Primjerice ukoliko pediter u zemlji ishodita robe,
pogreno ispuni carinske ili druge pratee dokumente o teretu,
carinski ili sanitarni organi vlasti zemlje na odreditu ne moraju
dozvoliti isporuku robe uope, ili bar dok se ne predoe ispravni
dokumenti. Procedura oko ispravljanja dokumenata, odnosno izdavanja
drugih ispravnih, moe potrajati izvjesno vremensko razdoblje u
kojemu se mogu dogoditi vrlo neugodne promjene sa neeljenim
posljedicama. Prije svega ako je teret pokvarljive prirode,
stajanjem moe izgubiti svojstva, zbog kojih ga je kupac i kupio, pa
transakcija za kupca nema vie smisla, a teta je poinjena ne samo
time to je roba propala, nego je teta uveana za sve ve poinjene
trokove robne transakcije do momenta utvrivanja neuporabljivosti
robe. Na koncu, takvu pokvarenu robu treba ukloniti, unititi i
odloiti na deponije otpada, to takoer uzrokuje troak. Ukoliko se ne
radi o pokvarljivoj ve o sezonskoj robi (primjerice punom
kontejneru zimske kolekcije odjevnih predmeta), zadravanje takve
robe zbog neispravnih dokumenata moe prouzroiti takvo kanjenje, da
roba niti ne stigne u trgovine na vrijeme u vrh prodajne sezone, pa
jedino to preostaje je prodaja takve zimske kolekcije na snienju.
Konano ako se radi o robi kojoj se nita tetno ne moe prouzroiti
ekanjem, teta e ipak biti poinjena usporavanjem procesa razmjene i
usporavanjem tijeka kapitala, to kao posljedica moe ugroziti
likvidnost pojedinih sudionika u lancu razmjene. U vezi s tim,
zanimljiv je primjer moguih teta na robi koje proisteknu kao
posljedica neplaanja vozarine brodaru. Ukoliko naruitelj prijevoza,
kao jedan od sudionika transakcije meunarodne robne razmjene,
propusti platiti vozarinu, dolazi do usporavanja tijeka robe ili
pak do potpunog prekida ukupnog lanca jer brodar, da bi sebe
zatitio, moe aktivirati neki od pravnih ljekova koji mu stoje na
raspolaganju. Brodar moe zadrati teret dok ne primi vozarinu, u
kojem je sluaju izloen ne samo trokovima, ve i vremenskom
neizvjesnou rjeenja takvog problema, a roba dodatnim trokovima i
rizicima koji se akumuliraju ekanjem i zastojem u procesu razmjene.
Druga opcija brodara je zapljena tereta. Takvu opciju brodari
nerado koriste jer je to u pravilu vrlo rizina i skupa avantura, sa
uglavnom nepoznatim financijskim ishodom. Obe opcije mogu
prouzroiti zastoje u snabdijevanju proizvodnje i trita odnosnom
robom, zastoj i usporavanje procesa obrta kapitala, pa prema tome i
poremeaj u financijskom tijeku, koji esto vodi neplaniranim i
skupim kratkoronim zaduenjima kod poslovnih banaka. Jedan od
najdrastinijih primjera kidanja karike ukupnog lanca meunarodne
robne razmjene dogodio se 70-ih godina prigodom velikih nabavki
cementa za Nigeriju. Nigerijska vlada je u kratkom vremenskom
razdoblju kupila ogromne koliine cementa sa raznih strana svijeta,
koje su deseci i deseci brodova dovozili. Luka Lagos, inae vrlo
skromnih iskrcajnih i skladinih kapaciteta, uskoro je postala
sasvim zakrena, jer je dinamika iskrcaja brodova bila znatno
sporija od dinamike pristizanja brodova punih cementa. Brodovi su
ekali na iskrcaj na sidritu pred lukom mjesecima, neki ak i preko
godinu dana. S obzirom da cement ima ogranien vijek trajanja, na
veini brodova teret cementa se stvrdnuo, pa je i robna transakcija
tog cementa poprimila besmislen karakter. Sluaj se rasplitao i
vukao po sudovima godinama, a epilog je bio katastrofalan:
neposredna teta propasti velike mase cementa, trokovi 'dangube'
(engl. demurrage) za zadravanje brodova i trokovi uklanjanja ve
stvrdnutog tereta cementa iz brodskih skladita. Osim toga
upropatavanje tolike koliine proizvedenog cementa izazvalo je
poremeaj i neravnoteu na svjetskom tritu cementa. To je rezultiralo
porastom cijene cementa na tritu i u konanici skuplja cijena
proizvoda graevinske industrije. tetne posljedice su se zbrajale u
stotimama milijuna amerikih dolara. Do kidanja lanca snabdijevanja
cementom dolo je jer je resorni ministar u vladi Nigerije zahtjevao
osobnu proviziju za svaki kupljenu jedininu koliinu cementa.
Rukovoen iskljuivo kriminalnim motivima zgrtanja svog osobnog
blaga, korumpirani ministar je nekoordinirano, bez logistike
podrke, bez plana i nadzora kupovao cement u ime i za raun svoje
drave gdje god je stigao, to je prouzroilo tetu. Gornja rasprava se
ograniila samo na nekoliko primjera robnih rizika u meunarodnoj
razmjeni usljed kidanja lanca snabdijevanja robom nekog od
sudionika u lancu. Mogunost proputanja pojedinih sudionika da svoj
dio posla, zbog kojeg su angairani, izvre profesionalno i do kraja,
rezultiraju robnim rizicima. Stoga se moe rei da veliki broj
sudionika generira robne rizike u meunarodnoj robnoj razmjeni. to
je vie sudionika, vei je rizik. Prijevoz robe iz mjesta proizvodnje
do mjesta potronje u meunarodnoj razmjeni, vrlo se rijetko obavlja
samo jednim prijevoznim sredstvom. To je najee sloena aktivnost
koja obuhvaa nekoliko prijevoznih sredstava. Primjerice, teret
treba dopremiti iz proizvodnih hala kamionima, eljeznicom ili pak
rijenim brodovima na terminal ukrcajne luke na kojemu e se ukrcati
na brod. Isto tako nakon iskrcaja s broda teret treba razvesti
nekim od kopnenih prijevoznih sredstava na krajnja odredita. Pored
ukrcaja, iskrcaja ili prekrcaja tereta, esto se javlja potreba
uskladitenja tereta na terminalima. Takve manipulacije teretom
poput ukrcaja, iskrcaja, premjetanja, uskladitenja na terminalima
ili pak razliitim prijevoznim sredstvima, kao i promjene koje roba
prolazi u razliitim fazama prijevoza su rizine. U manipulaciji moe
doi do fizikog oteenja robe, kao na primjer teta na teretu koji pri
manipulaciji ukrcaja, zbog nepanje radnika udari o rub grotla
broda. Moe takoer doi, a esto i dolazi, do gubitka izvjesne koliine
tereta zbog stalnog prosipanja tereta iz grabilice kod ukrcaja ili
iskrcaja sipkih tereta. Robe su pri manipulaciji izloene utjecaju
atmosferlija kao to je kia, snijeg, hladnoa, toplina ili suneva
svjetlost. S obzirom da su neke robe vrlo senzibilne, takva
izloenost moe izazvati oteenja usljed djelominog ili potpunog
gubitka uporabnog svojstva robe. Oteenje tereta pri manipulaciji je
vrlo rairena pojava. Neke se vrste tereta mogu otetiti tijekom
prijevoza u skladitima prijevoznih sredstava. Svaka je roba
specifina na svoj nain i ima svoja posebna fizika i kemijska
svojstva, pa stoga i posebna pravila skladitenja i uvanja. Kako je
ve spomenuto, duljim stajanjem cement se moe stvrdnuti. Teret
ugljena isputa tijekom premjetanja i prijevoza zapaljivi plin, pa
ukoliko se redovito ne provjetrava, moe izazvati poar i eksploziju.
Posebno je rizian prijevoz opasnih i zapaljivih tvari. Primjer je
prethodno spomenuti LNG teret koji se mora tijekom cijelog
putovanja drati u rashlaenim uvjetima na temperaturi od -161C. Na
koncu, tijekom procesa prijevoza, neke su robe izloene rizicima
krae. To se posebice odnosi na finalne proizvode iroke potronje.
Problem je to se tete dogaaju i pored svih sigurnosnih pravila,
naputaka i propisa o manipuliranju i skladitenju pojedinih vrsta
tereta. Stoga se moe zakljuiti da se robni rizici generiraju zbog
razliitih prijevoznih i skladinih sredstava, kao i ljudskog faktora
tijekom prijevoza i skladitenja. to je vie prijevoznih sredstava
ukljueno u prijevoz nekog tereta od ishodita do krajnjeg odredita i
to je vie manipulacija teretom, to je vei i robin rizik. Udaljenost
ishodita i odredita robe takoer utjeu na robni rizik. Rizik nastaje
zbog vremenske razlike izmeu trenutka predaje robe na prijevoz i
isporuke robe na krajnjem odreditu. Faza meunarodne robne razmjene
ima svoj redoslijed dogaanja pojedinih operacija, pa prema tome i
svoju vremensku dimenziju. Od proizvodnje neke robe, do njezine
pojave u trgovinama neke druge zemlje protekne izvjesno vremensko
razdoblje. to je ova udaljenost vea, roba provede vie vremena u
fazi prijevoza, pa je i izloenost svekolikom riziku vea. Naime,
kroz to vrijeme moe doi do promijena vrijednosti i uvjeta na tritu,
poput recesije i opadanja cijene odnosnih roba u zemlji uvoza, moe
doi do izmjena uvoznih kvota i propisa, politikih promjena i
zaokreta u zemlji uvoza, pa ak i rata ili pak elementarnih
katastrofa. Primjerice, u jesen 2005. g., u sluaju poznatom pod
nazivom 'rat grudnjaka', zabrinuta za svoju tekstilnu industriju EU
je smanjila tako rei preko noi, dozvoljene kvote uvoza jeftinijih
tekstilnih proizvoda iz N.R.Kine. Tisue kontejnera punih tekstilnim
proizvodima, ve ugovorenih za sezonsku prodaju pred Boi, pristizali
su i gomilali se na europskim carinskim terminalima, jer promjenom
propisa nije bilo doputeno da se ta roba uveze u EU. Uvoz takve
robe bi izgubio svaki smisao ukoliko nebi stigla na vrijeme u
trgovine za sezonsku prodaju pred Boi. Problem je dobio prilino
otru politiku konotaciju, pa je i razrijeen politikim kompromisom
EU i N.R.Kine. Posljedice tog sluaja su osjetili, kako europski
uvoznici, tako i kineski izvoznici, jer dobar dio robe ipak nije
stigao u europske trgovine na vrijeme, pa se morao rasprodavati po
niim, izvansezonskim cijenama. Rizici robe u meunarodnoj se robnoj
razmjeni generiraju i zbog razlike u klimatskim uvjetima zemlje
ishodita i odredita. Kod prelaska iz hladnih zemljopisnih podruja u
topla tropska i obratno, zbog oroavanja i vlage izazvane
kondenzacijom, neke se vrste tereta mogu otetiti. Primjerice,
eljezni proizvodi mogu oksidirati i zahrati tijekom prijevoza,
itarice se mogu pokvariti uslijed vlage, a vlaan pamuk zapaliti i
izazvati poar. Tijekom prijevoza robe su izloene rizicima
vremenskih nepogoda, ali isto tako i moguim nezgodama prijevoznih
sredstava. Vremenske nepogode poput oluja i orkanskog nevremena u
zimskom su razdoblju uobiajena pojava u predjelima oceana sjevernog
Atlantsika i Pacifika, dok je pojava huricana uobiajena u jesenskom
razdoblju u predjelu Meksikog zaljeva. Ovakva nevremena mogu
prouzroiti tete na teretu uslijed prodora vode u skladite, oteenje
ili gubitak palubnog tereta. U najgorem sluaju mogu imati fatalne
posljedice stradanja posade, potonua broda i potpunog gubitka
tereta. U nezgodama prijevoznih stredstava, poput pomorske nezgode
sudara brodova, nasukanja, poara, iskakanja teretnog vlaka iz
tranica, sudara kamiona i slino, stradavaju ljudi, sredstva
prijevoza i teret. Teret je u fazi prijevoza, tj. roba u
meunarodnoj razmjeni u riziku od moguih nezgoda. Takva dogaanja
imaju za posljedicu kanjenje roba na destinaciju. U krajnje
nepovoljnom i fatalnom ishodu moe se dogoditi da roba uope ne doe
na odredite. Takve situacije mogu imati niz neeljenih posljedica za
sve sudionike prijevoza. Krajnji rezultat takvih posljedica je u
pravilu vei ili manji gubitak. Ovisno o intenzitetu nezgode,
gubitak se moe manifestirati u rasponu od sporijeg obrta kapitala,
pa sve do supstancijalnog gubitka sredstava. Razlike u
legislativama zemalja izvoznica i uvoznica, kao i njihove
kulturoloke razlike takoer generiraju robne rizike. Ukoliko nisu
ispotovani do kraja svi propisi zemlje u koju se roba uvozi moe doi
do zabrane uvoza i zastoja isporuke tereta. Propisi se mogu
odnositi na tono utvrene sigurnosne, sanitarne i druge standarde
koje roba mora ispunjavati da bi se mogla uvesti. Mogu se odnositi
i na odreene dokumente koje treba prezentirati vlastima u trenutku
prelaska granice. Primjerice, amerika sanitarna inspekcija nebi
odobrila uvoz i iskrcaj robe kojoj je jedna od sastavnih komponenti
azbest koji je kancerogen i kao takav zabranjen za uporabu. Isto
tako vlasti europskih zemalja nebi dopustile uvoz neobraenih
trupaca nekih vrsta drva podrijetlom iz tropskih podruja sa kojih
nije odstranjena kora, jer je dokazano da se u kori razmnoavaju
posebno agresivni i tetni insekti koji mogu inficirati domae biljne
vrste. Propisi se mogu odnositi i na dozvoljenu kvotu uvoza neke
robe u zemlju uvoznicu. Primjerice, za 2007. godinu zbog zatite
domaih proizvoaa eljeza, SAD moe propisati dozvoljenu kvotu uvoza
eljeznih proizvoda iz Velike Britanije i time ograniiti uvoz na
godinju kvotu od 500.000 tona. Ukoliko se ne potuju kulturoloke pa
i religijske osobitosti zemlje u koju se uvozi, roba moe doi u
rizik. Primjerice, mesne preraevine u kojima ima sastojaka
svinjskog mesa, apsolutno je besmisleno izvoziti u zemlje arapskog
svijeta. Naime, muslimanska religija ne doputa kozumiranje
svinjskog mesa, pa bi se pored tete robe koja bi ostala neprodata,
moglo desiti da se potencijalni kupci uvrijede kad im se takav
proizvod ponudi. Dakle, robe u meunarodnoj razmjeni izloene su
mnogim rizicima. Te rizike je mogue smanjiti profesionalnim odnosom
prema poslu, kao i opsenim pripremama. Stoga je potrebito posebno
obratiti panju na sve detalje, kao i iskoordinirati sve gospodarske
subjekte koji u takvoj jednoj razmjeni sudjeluju, da bi se robna
razmjena obavila do kraja i sa to manjim tetnim posljedicama,
odnosno rizicima.
2.3. Financijski rizici u vanjskoj trgovini
Poslovi vanjske trgovine zahtjevaju intenzivnu financijsku
podrku. Ta podrka se sastoji iz poslova i aktivnosti utvrivanja
potreba za financijskim sredstvima neophodnim za odreenu
transakciju vanjske trgovine. Potrebna financijska sredstva odnose
se na pribavljanje, koritenje i praenje tijeka financijskih
sredstava. Zatim na usmjeravanje cirkulacije financijskih sredstava
i nadzor koritenja financijskih sredstava u odnosu na odreenu
vanjsko trgovinsku transakciju. Iz takvih opsenih aktivnosti
generiraju se financijski rizici u vanjskoj trgovini. Naime,
"financijski rizik usko je vezan za ostvarivanje dostatne
likvidnosti i solventnosti".[footnoteRef:14] [14: Mencer, I.
(2003.): op. cit., str. 169.]
Financijski rizici u vanjskoj trgovini obuhvaaju one rizike koji
su vezani za financijsko praenje aktivnosti vanjske trgovine. Mogu
se definirati kao rizici kojima su izloene vrijednosti predmeta
vanjskotrgovinske razmjene kao to su roba i novac, a koji proistiu
iz financijskih aktivnosti. Financijski rizici mogu poprimiti razne
oblike rizika kao to su: kreditni rizik, rizik promjene kamatne
stope, rizik likvidnosti i rizik financijskih operacija, ukljuujui
rizik transfera financijskih sredstava. Financijski rizici koji
proistiu iz vanjsko-trgovinskog poslovanja, mogu se podijeliti na
slijedee temeljne grupe u kojima se generira: rizik zemlje iz koje
se izvozi i u koju se uvozi, rizik izvoznika i rizik uvoznika,
rizik promjene teaja valuta, rizik promjene kamatne stope i rizik
prihvaanja pojedinih ugovornih klauzula o odgovornosti. Rizik
zemlje (engl. country risk) se generira iz razlika financijskog
sustava izmeu pojedinih zemalja. Svaka zemlja je specifina na svoj
nain. U zemljama koje su politiki i ekonomski stabilne i koje imaju
ureenu financijsku regulativu, razvijen sustav bankarskih i drugih
financijskih institucija, razvijen sustav financijskog nadzora, kao
i ve uhodane standarde dobrih poslovnih obiaja, financijski rizik
je manji. Suprotno tome, u nestabilnim politikim i ekonomskim
sustavima rizici su vei. Takve razlike meu zemljama generiraju
rizike financijskih operacija u vanjskoj trgovini, a najee se
odnose na rizik transfera novanih sredstava. Naime, bitan sastavni
dio svake vanjsko trgovinske transakcije su neophodni transferi
novanih sredstava. U lancu svake trgovinske transakcije sudjeluje
velik broj sudionika od kojih svaki oekuje da bude namiren prema
ugovoru i na vrijeme. Kupac mora platiti robu prodavaocu. Naruilac
treba platiti vozarinu za uslugu pomorskog prijevoza morem. Brodar
mora platiti luke naknade, usluge pretovara robe na terminalu i sve
ostale dobavljae. Izostanak ili kanjenje novane doznake na raun
bilo kojeg od sudionika u vanjsko-trgovinskom lancu moe prouzroiti
poremeaj u transakciji. Takvi poremeaji u tijeku novca mogu se
manifestirati kroz razliite pojavne oblike, od onih manje ozbiljnih
koji se mogu sanirati bez veih posljedica, pa do vrlo ozbiljnih
posljedica. U drastinim sluajevima moe se izazvati prekid
transakcije, ali i domino efekt koji bi, zbog nelikvidnosti nekog
od sudionika lanca, mogli osjetiti gospodarski subjekti koji nisu
niti neposredni sudionici tog lanca. Na primjeru kanjenja doznake
za pokrie trokova lukih naknada za brod u ukrcaju tereta u nekoj od
luka zemalja u razvoju, mogu se sagledati dimenzije viestrukih
posljedica takvog, na izgled bezazlenog kanjenja. Za pokrie lukih
trokova brodar je trebao poslati avans svom agentu. Brodar je
uredno doznaio traeni iznos preko svoje banke, na bankovni raun
svog agenta u ukrcajnoj luci. S obzirom da banka brodara nema
direktan odnos sa bankom agenta, transfer te doznake se morao
obaviti preko dvije korespodentne banke, to je uzelo nekoliko dana
dodatnog vremena. Kada je, meutim, doznaka trebala biti na raunu
agenta, u njegovoj banci su tvrdili da jo nije primljena. Potraga
za doznakom je uzela jo slijedeih desetak dana, prije nego je
potvreno da je doznaka stvarno sjela na raun agenta. Uzrok takvom
kanjenju je iskljuivo u looj organiziranosti bankarskog sustava
zemlje u razvoju u kojem brodarev agent djeluje. Posljedica je
kanjenje doznake za 15 dana i domino efekt tog zakanjenja. Kako
agent nije primio doznaku, nije mogao niti podmiriti luke trokove
broda, pa je brodu zabranjeno isplovljenje iz luke, iako je teret
ve bio ukrcan. S obzirom da je prema kupoprodajnom ugovoru u banci
otvoren akreditiv, koji se mogao iskoristiti tek sedam dana nakon
prezentacije teretnice i potvrde isplovljenja, zadravanje broda s
teretom prodavaocu je prouzroilo kanjenje naplate. To je utjecalo
na likvidnost prodavaoca i primoralo ga da konsolidira svoje
financijske obveze pokuajem odgaanja isplate komitentima, ili
uzimanjem kratkoronih kredita. Zbog tog kanjenja, naruitelj ima
pravo u arbitranom ili sudskom postupku traiti naknadu tete od
brodara. Brodaru je kanjenje isplovljenja prouzroilo zakanjenje
naplate vozarine, sa vrlo slinim posljedicama po likvidnost, ali
isto tako i gubitak fonda vremena provedenog u ekanju i zadravanju
broda. Taj se gubitak moe pokuati bar dijelom doknaditi u
arbitranom postupku ili pred sudom. Takav postupak je skup i
dugotrajan, a ishod sudske, odnosno arbitrane odluke moe biti
krajnje nepredvidiv. Osim toga, brodaru je takvo zadravanje broda
prouzroilo kanjenje na stojnice za ukrcaj slijedeeg tereta, pa vie
nije ni siguran hoe li uspjeti zadrati slijedee zaposlenje, ili e
morati traiti neki drugi teret. Kupcu je takvo kanjenje u
isplovljenju broda izazvalo poremeaj u opskrbi sirovinom neophodnom
za nastavak proizvodnje, pa prema tomu i poremeaj u financijskom
tijeku. Financijski se rizik izvoznika u vanjsko trgovinskom
poslovanju svodi na to da mu raun ostane nepodmiren, odnosno da doe
do kanjenja u plaanju. Kanjenje u naplati dovodi do poremeaja
tijeka novca, sa slinim posljedicama kao u prethodnom primjeru. Pri
tome valja naglasiti da je svakako jedan od najveih rizika
izvoznika insolventnost uvoznika, odnosno kupca. Vrlo slinim
financijskim rizicima je izloen i uvoznik, jer moe iz bilo kojih
razloga zakasniti u podmirenju vlastitih obveza prema izvozniku.
Financijske se transakcije u vanjskoj trgovini obavljaju u
razliitim valutama. Meusobni se odnosi valuta gotovo svakodnevno
mijenjaju i fluktuiraju, pa se iz te injenice generiraju rizici
teajnih razlika. Primjerice, ako je plaanje robe ugovoreno u
amerikim dolarima, onda kupac robe na dan dospjea plaanja mora
doznaiti prodavaocu upravo amerike dolare, bez obzira to kupac tu
robu na lokalnom tritu moe realizirati iskljuivo u Eurima, kunama,
ili nekoj drugoj valuti. To znai da kupac koji ostvaruje svoj
prihod na tritu u kunama, mora kod banke razmijeniti svoje kune u
amerike dolare, da bi mogao platiti robu prodavaocu. Odnos kune i
dolara je poznat u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora, ali s
obzirom na vremensku distancu do trenutka plaanja obveze, taj se
odnos moe promijeniti. Ako je primjerice, teaj u trenutku sklapanja
ugovora bio Kn. 6,10 za 1,- US$, na vrijednost posla od US$ 10
milijuna, protuvrijednost u kunama je iznosila 61 milijun. Nakon
dva mjeseca kada je nastupila obveza plaanja, US$ je ojaao u odnosu
na Kn., teaj se promijenio i iznosio Kn. 6,25 za 1,- US$, to znai
da uvoznik mora za isti iznos US$, u tom trenutku potroiti 1,5
milijun kuna vie. Moe naravno doi i do obrnute situacije da kuna
ojaa u odnosu na ameriki dolar. To je rizik razlike teaja i s njime
se moraju nositi svi sudionici u vanjskoj trovini. Instrument
prevladavanja rizika teajnih razlika je najee valutna klauzula u
ugovorima, koja se aktivira onog trenutka kada teajna razlika pree
ugovoreni prag. Brodari koji koriste dugorone kredite, suoeni su s
rizikom promjene kamatne stope. Tijekom kreditnog razdoblja moe doi
do promjene kamatne stope. Do takve promjene najee dolazi kada
sredinja banka drave pod ijim je nadzorom poslovna banka koja je
davalac kredita brodaru, propie promjenu kamatne stope. Takva se
promjena odraava i na sve postojee kredite. Promjena kamatne stope
se moe odnositi na smanjenje i na poveanje. Smanjenje kamatne stope
ne predstavlja rizik, jer se smanjuje troak kapitala, pa to
neposredno smanjuje izdatak brodara. Mogunost porasta kamatne stope
predstavlja rizik za brodara, jer e se suoiti sa veim trokovima
kapitala. Rizik porasta kamatne stope se donekle moe ublaiti
terminskim ugovorima. Upravljanje ovakvim rizikom u praksi je teko
ostvarivo. Valja rei da ovakvi rizici nisu esta pojava. Osim toga,
s obzirom da se radi o dugoronim kreditima, za pretpostaviti je da
e u razdoblju otplate kredita doi, kako do poveanja tako i do
smanjenja kamatne stope, to bi trebalo uravnoteiti ukupne trokove
kapitala u datom razdoblju. Ako to nije tako i ako se kamatna stopa
odreene valute naglo povea i ostane tako dulje vrijeme, za
pretpostaviti je da je dolo do unutranjih strukturnih promjena u
zemlji dotine valute. Na takve promjene esto reagira mehanizam
trita, pa se poveanim prinosima znaju kompenzirati vei trokovi
kapitala. Ugovaranje pojedinih klauzula u ugovorima vezanim za
transakciju vanjske trgovine, poput kupoprodajnih ugovora, ugovora
o prijevozu tereta i drugih ugovora, obvezatno generiraju
financijske rizike. Pri tome je ugovaranje naina plaanja vrlo
bitno. Primjerice, izvoznik je u veem riziku ukoliko prihvati nain
plaanja prema otvorenom raunu. Plaanje akreditivom je neto
sigurnije, dok je plaanje unaprijed odnosno predujmom, najmanje
rizino. Za uvoznika je redoslijed rizika obrnut. Na isti nain je za
brodara rizina naplata vozarine. Vozarina plativa unaprijed je
najmanje rizian nain naplate vozarine. Vozarina plativa nekoliko
dana po isplovljenju broda je svakako rizinija, dok klauzula
naplate vozarine na odreditu broda podrazumijeva za brodara vrlo
visok stupanj rizika. U ovom su dijelu raspravljeni financijski
rizici koji proistiu iz financijskog praenja poslovanja vanjske
trgovine. Promiljenim planiranjem i praenjem financijskog tijeka,
financijski rizici u vanjskoj trgovini se takoer mogu umanjiti i
svesti u razumne granice. Meutim, financijski rizici se se ne
iscrpljuju samo u takvim aktivnostima poduzea, ve se isto tako
generiraju investicijama, kreditnim zaduenjima i drugim
aktivnostima poduzea, kao to je pravna ili komercijalna aktivnost,
pa spadaju u razliite skupine rizika, posebice trinih rizika, koji
e se raspraviti u nastavku.
2.4. Komercijalni i nekomercijalni rizici
Komercijalni i nekomercijalni rizici obuhvaaju iroku grupu
rizika. Razlikuju se meusobno po aktivnostima iz kojih se
generiraju. Komercijalni rizici spadaju u skupinu poslovnih rizika.
Oni proizlaze iz marketinkih aktivnosti poduzea i to dijela
komercijalnog poslovanja: prodaje i nabave. Nekomercijalni rizici
ne proizlaze iz komercijalnog poslovanja, iako su na odreeni nain
povezani s poslovanjem. To su svi oni rizici, poput elementarnih
nepogoda, pomorskih nesrea i nezgoda prouzrokovanih ljudskom grekom
ili nemarom, koji se mogu osigurati i koji se uobiajeno pokrivaju
policom osiguranja kod osiguravajuih drutava. Svrha osiguranja je
eliminiranje i kontrola nekih rizika kojima su izloene fizike i
novane vrijednosti poduzea. Policom osiguranja, odreene vrste
rizika se ugovorno prenose na osiguratelja. Osiguranje je ugovor
izmeu osiguranika i osiguratelja u kojem osiguratelj preuzima
doknaditi odreene tete i gubitke osiguraniku, koje su proizale iz
odreenih rizika predvienih ugovorom, do visine iznosa predvienog
ugovorom o osiguranju. Osiguranik za to plaa osiguratelju premiju
osiguranja. Osiguranjem bi se mogli pokriti svi rizici, pa tako i
poslovni ili pak trini, ali bi premija bila toliko velika, da nebi
imalo nikakvog smisla. Primjerice, osiguranje rizika izgubljene
dobiti iz razloga to je ugovoren prijevoz tereta po trinoj
vozarini, koja je u trenutku ugovaranja prijevoza bila manja od
vozarine koja je kasnije dostignuta na tritu u trenutku poetka
ukrcaja tereta, bilo bi besmisleno. Premija osiguranja takvog
rizika je toliko visoka da nema svrhe takav rizik osiguravati.
Stoga je uobiajeno da se osiguranje u morskom brodarstvu odnosi na
rizike koji su vezani za pogibelji pomorskog pothvata. Predmeti
osiguranja su brodovi, teret i druge vrijednosti izloene rizicima
pomorskog pothvata, zatim odgovornost brodara prema treima, kao i
vozarina, komisija, dobit, predujam, kredit ili drugi financijski
interesi izloeni pogibeljima mora. Osiguranje se moe odnositi na
osiguranje djelominog ili potpunog gubitka (engl. Total Loss i
poblie Hull and Machinery) i na pokrie rizika iz domene klupskog
osiguranja, tzv. 'P&I' (engl. Protecting and Indemnity).
Primjerice, rizik za tetu koju brod u manovri pristajanja moe
poiniti drugom brodu ili nekoj drugoj imovini, zato jer mu otkae
stroj, ili jer je zapovjednik naprosto pogrijeio, nije komercijalni
rizik. Nesree se dogaaju kada ih se najmanje oekuje. Takav rizik je
pomorska nezgoda, i spada u odgovornost brodara prema treima, a
uobiajeno se pokriva policom osiguranja. Valja istaknuti da samim
osiguranjem ne prestaje odgovornost osiguranika. Primjerice ukoliko
krcatelji stalno imaju zahtjeve za naknadu tete na teretu zbog
oteenja tereta pri manipulaciji ukrcaja i skladitenja prema
linijskom brodaru, onda je oigledno da je linijski brodar taj, koji
nije izorganizirao manipulacije teretom i skladitenje s dunom
panjom urednog brodara, jer se iste tete sustavno ponavljaju na
svakom ukrcaju. Osiguravajue drutvo, odnosno P&I Club, koje je
te rizike preuzelo u ime i za raun brodara, vrlo brzo e uoiti
problem, jer stalno nadoknauje tete krcatelju. Zahtjevat e od
brodara da otkloni uzroke loe manipulacije teretom i da se ubudue
ponaa s panjom urednog brodara. Ukoliko brodar ne otkloni efikasno
uzroke nastajanja teta, osiguratelj mu moe osporiti pravo na
kompenzaciju naknade tete, a moe mu ubudue drastino poveati premiju
osiguranja. Slian primjer su tete koje se dogaaju na teretu uvijek
istom brodu zbog prodora vode u skladite tijekom pomorskog
prijevoza, ili tete u manovri pristajanja koje se dogaaju uvijek
istom zapovjedniku na raznim brodovima brodarskog drutva.
Osiguratelj e to vrlo brzo uoiti. Zbog toga e uvjetovati daljnje
osiguranje inzistiranjem da se uzroci otklone. U prvom sluaju e
zahtijevati da se poprave poklopci grotla na brodu, tako da vie ne
bude proputanja koje uzrokuju tete. U drugom sluaju e zatraiti da
se iskljui zapovjednik kojemu se stalno dogaaju nezgode u manovri
pristajanja. U oba sluaja e vjerojatno doi do poveanja premije
osiguranja za idue razdoblje, ukoliko osiguratelj ocijeni da mu
osiguranik, svojom nemarnou prelazi prag rizine skupine
osiguranika. Premija osiguranja je dio inputa pomorsko brodarske
usluge, pa vea premija smanjuje konkurentnu sposobnost brodara na
tritu. Za razliku od nekomercijalnih, komercijalni rizici su
sastavni dio poslovnih rizika i generiraju se u svim fazama i
aktivnostima prodaje odnosno nabave, pa se prema tome mogu i
grupirati na slijedee temeljne skupine: rizik formiranja cijena
proizvodima ili uslugama, rizik izbora kanala prodaje odnosno
nabave, rizici pojedinih klauzula kod zakljuivanja ugovora i rizik
realizacije ugovora. Cijena je novani izraz vrijednosti roba i
usluga i jedan je od najvanijih prihoda poduzea. Umnoak
realiziranih koliina roba odnosno usluga i prodajnih cijena
predstavlja bruto prihod poduzea. Cijene proizvoda i usluga se
utvruju temeljem ponude i potranje (trini princip) i temeljem
trokova inputa (trokovni princip). Koji e se princip formiranja
cijene primijeniti, ovisi u prvom redu o strukturi trita. U
uvjetima monopola primijenit e se trokovni princip. U uvjetima
perfektnog konkurentskog trita moe se jedino primijeniti trini
princip, jer je cijena izraz odnosa ponude i potranje na tritu u
nekom trenutku i na nju se ne moe utjecati. U takvim uvjetima kada
su trine cijene zadane, izraun trokova inputa slui da bi se
usporedilo financijske efekte raznih mogunosti koje trite nudi, ali
i da bi se vidjelo je li i koliko trite verificiralo proizvod ili
uslugu u odreenom trenutku. U stvarnosti, strukture pojedinih trita
rijetko poprimaju ekstremne oblike i ee su gradacije strukture
trita koje se kreu negdje izmeu perfektnog konkurentskog i
oligopolnog, odnosno oligopsonog trita. Pored toga robe nisu iste.
Neke su homogene, pa se ne razlikuju posebno jedna od druge. Druge
se pak robe razlikuju umnogome od ostalih slinih roba i imaju
posebna svojstva koja ih diverzificiraju na tritu i kod potroaa
stvaraju specifinu potrebu i elju za njima. Moe se rei da razlike i
posebnosti u robama, tritima i trinim strukturama, uvjetuju nain
formiranja i visinu cijena. Stoga se formiranje cijena vri
kombinacijom trinog i trokovnog principa, ali i subjektivnom
procjenom visine cijene koju e trite prihvatiti. Logino bi bilo da
su u cijeni robe ili usluge sadrani trokovi inputa i dobit. To je
opa tendencija. Meutim, stvarnu vrijednost robe u datom trenutku
odreuje trite djelovanjem ponude i potranje. To znai da se moe
dogoditi da roba na tritu ne postigne niti dovoljnu cijenu kojom bi
se pokrili trokovi inputa. U tom sluaju, posao e dobiti negativan
predznak i poduzee e ostvariti gubitak. Moe doi i do obrnute
situacije, da potranja iz nekog razloga poraste, pa da roba na
tritu poprimi viu cijenu i da poduzee ostvari ekstra dobit. Dananja
trita roba i usluga karakteriziraju otvorenost, transparentnost,
uglavnom visok stupanj konkurencije, ali i vrlo visok stupanj
promjenjivosti i nestalnosti. To znai da je trite vrlo senzibilno
na cijene, pa je formiranje cijene rizian posao. Interes je poduzea
da svoju robu proda po to veoj cijeni, pa e u tom cilju nastojati i
formirati cijenu svojoj robi. Rizik je, meutim, da se po takvoj
cijeni roba slabo ili pak nikako ne prodaje. To uzrokuje visoke
trokove skladitenja i uvanja, a povrat uloenog novca je spor. Da bi
se takva roba prodala, treba smanjiti cijenu na niu razinu prodajne
cijene, to svakako umanjuje uinak posla. Da se odmah ilo sa
umjerenom cijenom, rizik bi bio manji, jer je vjerojatno da bi se
po takvoj umjerenoj cijeni prodala dosta vea koliina robe u kraem
vremenu, to bi rezultiralo veim bruto prihodom i brim povratom
uloenog novca Slian se problem rizika javlja kod formiranja cijena
aranmana turistikih krunih putovanja. U punoj sezoni kada je
potranja za takvim putovanjima vrlo jaka, formira se puna cijena na
slinoj razini cijena kakve nude i konkurentska brodarska poduzea. S
obzirom na vrlo veliku potranju u punoj sezoni, nema velikog rizika
da e brod poluprazan isploviti na putovanje. Problem nastaje u
razdobljima izvan sezone, kad treba formirati takve cijene koje e
biti dovoljno niske da privuku to vei broj putnika, dakle, bar na
razini ili ispod konkurencije, a ipak dovoljno visoke da bi se
ukupni uinci isplatili, odnosno da bi pothvat imao smisla. Pitanje
isplativosti posla turistikog putovanja u podsezoni valja
razmotriti u kontekstu dnevnog fiksnog troka kojeg brod uvijek ima.
Naime, ako ne plovi, ekanje tog broda na mrtvom vezu je isti
gubitak koji je jednak umnoku dnevnog fiksnog troka sa danima
ekanja. Ako plovi poluprazan, dakle, sa manjim brojem putnika koji
su k tome platili jeftiniju cijenu turistikog aranmana, brodar
sigurno nee zaraditi. Najvjerojatnije e ostvariti izvjestan
gubitak, ali taj gubitak e biti znatno manji nego da stoji vezan i
bez posla. Klju uspjeha iskoritenja takvog broda i u mrtvoj sezoni
lei upravo u formiranju cijene, a u tome se krije i rizik.
Formiranje cijena dio je politike cijena koju poduzee provodi u
odnosu na trite. Poduzea sa specifinim proizvodom ili uslugom imaju
iroke mogunosti provoenja politike cijena. Suvremeni kontejnerski
linijski brodar, odnosno nosioc logistikog lanca snabdijevanja,
spada u gospodarske subjekte vrlo specifine usluge koju nudi, pa
moe provoditi vrlo aktivnu politiku u formiranju cijene svoje
kompletne prijevozne usluge na bazi 'od vrata do vrata'. Takva
aktivna politika cijena ukljuuje diferenciranje korisnika njihovih
usluga i primjenu diskriminacije cijena. Ako korisnik stalno
koristi uslugu istog logistikog lanca, odnosno istog linijskog
morskog brodara i ako k tome povjerava na prijevoz veliki broj
kontejnera, onda ima veliku pregovaraku snagu koju brodar ne moe
ignorirati. Brodar klijenta sa takvim potencijalom mora znati
prepoznati i stimulirati ga posebnim rabatom, tj. popustom, kojeg e
mu odobriti na osnovni vozarinski stav. U takvim se rabatima krije
rizik, jer se moe desiti da se favoriziranjem jednog klijenta,
drugi osjete zapostavljeni. Za razliku od linijskog, u slobodnom
brodarstvu su mogunosti aktivne politike formiranja cijena dosta
manje. Gotovo da ih i nema. Tereti su suhi, rasuti, homogeni i sa
stajalita prijevoza slini. Takvi su i brodovi slobodnog brodarstva.
Zamjenjivi su jedni drugima, pa nema govora o veoj diverzifikaciji
usluge pomorskog prijevoza u slobodnom brodarstvu. Na takvom
konkurentskom, ali i vrlo nestalnom tritu, vozarina je izraz odnosa
ponude i potranje tog trita i u datom trenutku je zadana, pa
brodari zaista nemaju prostora aktivno utjecati na njeno
formiranje. Ono to meutim brodari u slobodnoj plovidbi aktivno
mogu, jest vjetina komercijalnog voenja svoje mornarice. Vjetina
voenja se sastoji od procjene kako e zapoljavati brodove. Hoe li ih
zaposliti prema Pacifiku ili Atlantiku ili pak kombinirano i hoe li
zakljuivati na spot od putovanja do putovanja, ili e ih zakljuiti
na dugorono time charter razdoblje. Takve opcije zapravo generiraju
komercijalne rizike brodarima slobodne plovidbe. Moe se primjerice
zamisliti teta koju bi brodar mogao pretrpjeti krivom procjenom
kretanja budueg trita, pa na poetku uzlaznog razdoblja
konjunkturnog ciklusa, zakljui brod za godinu dana unaprijed, za
visinu vozarine koja je na tritu vrijedila na dan zakljuenja
ugovora, pretpostavljajui da e se takva ili ak nia vozarina zadrati
cijelu iduu godinu. Ako bi kratko vrijeme iza toga vozarine
porasle, spomenuti brodar od toga nebi imao nikakve koristi, a
izgubio bi u nepovrat rijetko razdoblje konjunkture i mogunost
akumuliranja neto novanih sredstava za obnovu svoje mornarice, ili
bar za razdoblje ponovnog depresivnog trita. Rizik izbora kanala
prodaje takoer spada u komercijalne rizike. Trita su dostupna
ponuau robe ili usluge neposredno ili posredno preko posebnih,
najee ustaljenih kanala prodaje. Neposredan odnos prodavaa i
korisnika je svakako najkvalitetniji, jer ne treba plaati komisije
posrednicima, stvara dugoroan poslovni odnos meu poslovnim
partnerima i moe uroditi stratekim partnerstvom. Meutim, moe se
razviti i u suprotnom smjeru. Kako svaki subjekt iz poslovnog
odnosa ima suprotne interese i skrivene adute, pregovori mogu
poprimiti neeljene i temperamentne tonove, pa kad se zagrebe
povrina konvencionalne poslovne uglaenosti, partneri se ukau jedan
drugome u svojim pravim poslovnim, gotovo vuijim mentalitetima. Tu
se krije rizik neposrednog odnosa, pa je i to jedan od razloga da
partneri radije koriste profesionalne posrednike tj. agente i
brokere. Osim toga to su dobro informirani i kao specijalizirani
tono znaju tko je tko na tritu i kakve su ije potrebe, to su vrlo
profesionalni glede asistiranja kod sklapanja ugovora, brokeri i
agenti znaju i kakve temperamentne komentare treba preutjeti i kako
oistiti pregovore od nesuvislih i bespotrebnih komentara. Stoga je
posrednik neka vrsta katalizatora posla, a izbor pravog posrednika,
odnosno kanala prodaje za neki odreen posao, vrlo je bitan. Postoji
uglavnom tri tipa brokerskih kua koje su aktivne na tritu morskog
brodarstva: brokeri brodara, brokeri tereta odnosno naruitelja i
kompetitivni brokeri. Svaki od brokera ima svoj odreeni segment
djelovanja na tritu. Vrlo je esta pojava da poduzea imaju svoje
ekskluzivne kanale prodaje ili nabave, odnosno ekskluzivne
brokerske kue preko kojih plasiraju na trite svoje ponude. Takve
brokerske kue obino obavljaju za svoje klijente dio marketinkih
aktivnosti. Uobiajeno su im i komisije neto vee i to ne samo zbog
lojalnosti klijetu, ve i radi veih trokova koje takva lojalnost i
ekskluziva nose. Posrednici za svoj posredniki, agencijski ili
brokerski posao dobijaju proviziju (engl. commission ili brokerage)
koja im pripada u visini ugovorenog postotka od vrijednosti posla.
Primjerice, u morskom brodarstvu pojedinana brokerska provizija
obino iznosi 1,25% ili 2,50% od vozarine, s tim da se u tankerskom
brodarstvu kod velikih koliina tereta i, dakle, velikih vrijednosti
ukupne vozarine, provizija moe spustiti do 0,75%. S druge strane na
nekim posebnim tritima specijalnih tereta poput tekih tereta i
izvangabaritne opreme, gdje treba potroiti dosta vremena, truda i
novca da bi se ugovorili prijevozi, ekskluzivna brokerska provizija
moe dosei do 5% od vozarine. U zakljuivanju jednog tereta moe
sudjelovati nekoliko brokerskih kua razliitog tipa. Brokerske
provizije brodar plaa od vozarine i one su neophodne. To je 'nuno
zlo' za kvalitetan pristup tritu. Bilo bi preskupo, pa stoga
iracionalno kad bi brodar sam organizirao svoju vlastitu mreu
brokera. Iz temeljnih funkcija kanala prodaje i nabave generiraju
se komercijalni rizici izbora kanala. Hoe li brodar preferirati
izbor ekskluzivnog brokera, ili e kanalizirati svoju poziciju na
otvoreno trite, zavisi od brodareve komercijalne procjene. U svakom
izboru se krije i dilema kvalitete izabranog kanala, koji u sebi
nosi rizik. Svaki ugovor sadri volju stranaka iz ugovora da ga
izvre. U kupoprodajnom ugovoru je to volja prodavaoca da proda
odreenu koliinu tono naznaene robe kupcu i volja kupca da tu robu
kupi i da za nju plati prodavaocu ugovorenu cijenu. U pomorsko
prijevoznom ugovoru to je volja brodara da svojim brodom preveze
teret iz ukrcajne u iskrcajnu luku i volja naruioca prijevoza da za
tu uslugu plati brodaru ugovorenu vozarinu. Takav jednostavan
koncept ugovora u praksi poprima vrlo sloene oblike, jer ugovorom
treba predvidjeti sve situacije koje mogu nastati njegovim
izvrenjem i tono razgraniiti odgovornosti, prava i obveze pojedinih
gospodarskih subjekata. Stoga, svi ugovori openito, pa tako i
ugovori o pomorskom prijevozu, pored bitnih sastojaka kao to su
cijena odnosno vozarina, vrsta i koliina tereta, luke ukrcaja i
iskrcaja i vremena poetka odvijanja ugovora, sadre jo itav niz
klauzula koje stipuliraju pojedine mogue situacije. Te su klauzule
podlone promjenama i posebno se ugovaraju. Ugovori su uglavnom
tipski i svaki tip ugovora ima u sebi ve formulirane prijedloge
klauzula, to proces ugovaranja ini jednostavnijim. Koliko god su
klauzule institucionalizirane raznim meunarodnim konvencijama,
regulacijama i propisima, kao primjerice 'Incoterms 1953', svaki
ima svoje posebnosti i za svaku se pregovara. Sve te klauzule
ugovora generiraju rizike. Primjerice, vrlo je vano utvrditi
granice odgovornosti brodara, naruitelja ili lukog terminala pri
ukrcaju tereta na brod. Zapoinje li odgovornost brodara primitkom
tereta na terminalu, pod ekrkom ili prijelazom ograde broda ili je
njegova odgovornost zapoela ukrcajem tereta u brodska skladita.
Odgovornost znai i financijsku obvezu osiguranja tereta u pojedinim
fazama prijevoza. Vano je utvrditi dozvoljeno vrijeme za ukrcaj
i/ili iskrcaj tereta u i iz broda, tzv. stojnice (engl. laydays),
kao i detalje kao to je poetak raunanja tih stojnica, kako se rauna
vrijeme stojnica preko nedjelje i praznika i slino. Prihvaanje
pojedinih stipulacija u klauzuli o raunanju vremena moe u izraunu
rezultirati dangubom (engl. demurrage) broda, koju je naruitelj
obvezan platiti brodaru jer je u luci potroeno vie fonda vremena od
ugovorenog, ili pak utedom (engl. despatch) koju je brodar duan
doknaditi naruitelju, jer je ukrcaj, odnosno iskrcaj zavrio prije
ugovorenog vremena. Na primjeru razlike u prihvaanju jedne od
klauzula koja odreuje tko snosi trokove ukrcaja i iskrcaja, mogu se
vidjeti rizici kojima se brodarsko poduzee izlae prihvaanjem
pojedinih klauzula. 'Incoterms 1953', predviju za ukrcaj i iskrcaj
jednu od slijedeih klauzula: 'FIO' (engl. free in and out) ili
'FIOS' (engl. free in, free out and stowed) ili pak 'FLT' (engl.
full liner terms). Kod 'FIO' i 'FIOS' klauzule, trokove ukrcaja na
brod i iskrcaja s broda na terminal snosi naruitelj prijevoza, s
tim da kod klauzule 'FIOS' naruitelj snosi jo i dodatne trokove
slaganja i uvrivanja tereta u brodskom skladitu. Klauzula 'FLT'
znai da trokove ukrcaja, slaganja u brodska skladita, uvrivanje
tereta u brodu i iskrcaj na terminal odredine luke, snosi brodar.
Onaj koji snosi te trokove, snosi i odgovornost za teret pri pri
manipulaciji ukrcaja ili iskrcaja, to znai da snosi trokove
osiguranja takvih manipulacija teretom. Svrha ovog rada nije
ulaziti u detalje pojdinih klauzula kojih je u ugovorima o
pomorskom prijevozu vrlo mnogo, ve samo ukazati na njih kao jedno
od mjesta generiranja komercijalnih rizika. To je od izuzetne
vanosti u procesu identificiranja generatora rizika poduzea morskog
brodara. Rizici realizacije ugovora spadaju u grupu rizika ije
posredne i neposredne posljedice mogu prouzroiti vrlo velike
gubitke. Stoga realizaciju svakog ugovora treba paljivo pratiti.
Primjerice, da bi se zakljueni ugovor o pomorskom prijevozu poeo
ostvarivati, brodar treba postaviti u luku ukrcaja, u okviru
ugovorenih stojnica, prazan brod sa istim skladitima i u svakom
pogledu spreman primiti ugovoreni teret. To je prvi preduvjet
realizacije ugovora. to bi se meutim, moglo dogoditi ako brodar
nije u stanju postaviti brod u predvienom vremenu iz raznih
razloga. Primjerice, brod moe zakasniti jer je zbog kvarara u
stroju izgubio vrijeme u popravku ili zbog vrlo sporog iskrcaja
prethodnog tereta, koji je mogao biti izazvan trajkom lukih
radnika. U tom sluaju naruitelji imaju dvije opcije. Jedna je
zadrati ugovorene pozicije i produiti brodaru stojnice. Negativne
posljedice e za naruitelja biti viestruke. Kanjenje tereta moe
izazvati usporavanje tijeka proizvodnje. Vjerojatno e doi do
dodatnog troka uskladitenog tereta na ukrcajnom terminalu.
Naruitelj e imati kanjenje u obrtu kapitala, ali i mogue
aktiviranje odgovornosti iz nekog drugog ugovora prema treima, koji
iako nisu stranke u prijevoznom ugovoru, mogu imati interes da
teret ne kasni. Brodar e imati sline posljedice. Kanjenje broda je
ionako za brodara isti gubitak izraen umnokom dnevnog troka broda
sa danima kanjenja. Zakanjenje na ukrcaj e rezultirati kasnijom
naplatom vozarine, to e brodaru usporiti obrt i tijek novca, a to e
se odraziti na njegovu likvidnost. Realizacija ugovora generira
rizike, stoga svaki sudionik mora paljivo pratiti realizaciju
pojedinog ugovora i u sluaju nekog nepredvienog zastoja, treba
napraviti sve s dunom panjom dobrog gospodarstvenika u okviru
svojih obveza, odgovornosti i djelokruga rada, da bi se otklonili
uzroci zastoja i ublaile eventualne posljedice.
2.5. Trini rizici u morskom brodarstvu
Trine rizike moemo definirati "... kao rizike smanjenja
vrijednosti imovine tvrtke, radi promjena u kretanju relevantnih
trinih parametara, kao to su npr. cijene kapitalnih resursa i
promjene u makroekonomskim imbenicima"[footnoteRef:15]. Mencer
povezuje trini rizik "... s mogunou neostvarivanja predviene razine
prodajne cijene, s obzirom na nepredvidivi nastup konkurencije ili
zakonskog akta"[footnoteRef:16]. [15: Frankel, M., Hommel, U.,
Rudolf, M., et al.: op. cit. str. 5.] [16: Mencer, I. (2003.): op.
cit., str. 169.]
Trini se rizici u morskom brodarstvu generiraju iz temeljnih
karakteristika trita, a to su promjenjivost i nestalnost.
Promjenjivost i nestalnost trita se javljaju kao posljedica
nepodudaranja ponude i potranje. Stalne promjene u odnosima
determinirajuih imbenika trita morskog brodarstva u raznim
smjerovima i s razliitim intenzitetima djelovanja, rezultiraju
stalnom neravnoteom trita zbog konjunkturnih ciklusa. Konjunkturna
kretanja se javljaju u nepravilnim vremenskim ciklusima, a
izraavaju se neprestanim promjenama vozarinskih stavova, ali i
promjenama u vrijednostima kapitalnih resursa, tj. brodova. Meutim,
koliko god trite osciliralo u nepravilnim ciklusima, u duljem
vremenskom razdoblju promatrano, uoava se ravnotea trita. Stoga se
moe rei da je ravnotea samo tendencija, odnosno prosjek koji se
ostvaruje neprekidnim odstupanjem od njega, a promjenjivost i
nestalnost trita morskog brodarstva je injenica iz koje proistiu
trini rizici i sa kojom se brodari moraju nositi. Svrha ovog rada
nije ulaziti u detalje pojdinih klauzula kojih je u ugovorima o
pomorskom prijevozu vrlo mnogo, ve samo ukazati na njih kao jedno
od mjesta generiranja komercijalnih rizika. To je od izuzetne
vanosti u procesu identificiranja generatora rizika poduzea morskog
brodara. Trini se rizici u morskom brodarstvu mogu grupirati u
dvije skupine. Prvu skupinu sainjavaju sustavni rizici, koji su ve
spomenuti u prethodnoj raspravi o pojmu rizika. To su oni dogaaji
ili odluke koje rezultiraju utjecajem na svim tritima, pa i tritima
morskog brodarstva, jer imaju irok opseg ekonomskog djelovanja.
Takvi trini rizici su objektivne prirode, jer na njih brodar ne moe
utjecati. Druga vrsta trinih rizika proizlazi iz mogunosti da trite
ne verificira brodarskom poduzeu vrijednost usluge pomorskog
prijevoza u dostatnom iznosu. Tada ne moe doi do povrata trokova
inputa koje je brodar rtvovao za proizvodnju odreene prijevozne
usluge. Ove vrste rizika su subjektivne prirode, jer se generiraju
stratekim odlukama uprave poduzea temeljenim na pogrenim
procjenama. Sustavni rizici proistiu iz dogaaja ili odluka koje
posredno ili neposredno imaju utjecaj na determinirajue imbenike
morskog brodarstva, prije svega ponudu i potranju. Agregatnu ponudu
na tim tritima u nekom trenutku, sainjava ukupna svjetska trgovaka
mornarica svake pojedine vrste brodarstva koja djeluje na jednom od
tipova trita morskog brodarstva: linijskom, slobodnom, tankerskom
ili putnikom. Agregatnu potranju sainjava potreba za meunarodnom
robnom razmjenom pojedinih grupa tereta u nekom trenutku.
Sueljavanje te dvije veliine na tritu u odreenom vremenskom
trenutku rezultira odnosnom vozarinom u tom trenutku. Visina
vozarine indicira stupanj neuravnoteenosti odnosa ponude i
potranje. Kako su trita vrlo senzibilna, kretanja odnosa ponude i
potranje ovise o mnogo emu. Do promijena tih odnosa dolazi usljed
promjenljivosti stanja i odnosa u svjetskoj ekonomiji, politikih i
ratnih dogaaja, promjenama institucionalnih imbenika, kao i
prirodnim i ekolokim katastrofama. Osim promjena odnosa ponude i
potranje, utjecaj promjena ovih imbenika mogu rezultirati i
promjenama trokova inputa pomorskog prijevoza. U nastavku se navodi
nekoliko primjera sustavnih rizika. Prethodno spomenuti primjer
sustavnog rizika je mogua odluka 'OPEC-a' o poveanju cijena sirove
nafte. Takvo e poveanje cijena cijena rezultirati poveanjem svih
proizvoda vezanih za sirovu naftu, poput proizvoda industrije
plastinih masa, ili poskupljenja naftnih derivata i lananoga
poskupljenja itavog niza proizvoda i usluga kojima su nafta i
derivati jedan od imbenika inputa proizvodnje. Odluka o
poskupljenju sirove nafte odrazit e se i na smanjenje potranje za
sirovom naftom, pa e u segmentu trita tankerskog brodarstva doi do
smanjenja potranje za tankerima. Manja potranja e rezultirati
obaranjem vozarina na tankerskom tritu. Posljedice odluke o
poveanju cijena sirove nafte osjetit e se u svim vrstama morskog
brodarstva zbog poveanja trokova goriva brodova, to e utjecati na
smanjenje financijskih efekata eksploatiranja brodova. Sustavni se
rizici odnose i na posljedice ekolokih katastrofa. Prethodno
spomenuti primjeri pomorskih nezgoda tankera 'Exxon Valdez',
'Prestige' i 'Erica' izazvali su neposrednu posljedicu ekolokih
katastrofa, ali i niz posljedica koje su se posredno odrazili na
gotovo sve segmente morskog brodarstva. Odgovornost brodara za tete
u takvim sluajevima moe nadmaiti vrijednost broda i tereta.
Posljedino, premije osiguranja su se drastino poveale, to je
pridonjelo rastu trokova eksploatacije brodova. Pored toga,
postupno je uveden zahtjev za izgradnju novih brodova sa dvostrukom
oplatom, to je neophodna mjera sigurnosti, tako da su takvi brodovi
postali sustavno skuplji u eksploataciji. Prirodne nepogode
orkanskog nevremena, poznate pod imenom 'Katrina' i 'Rita',
poharale su Meksiki zaljevu koncem ljeta 2005. god. Poprimile su
zastraujue katastrofalne razmjere i