STALEŠKI GLASNIK · kojih desetak kilometara a uz 1 ošu hranu, kako se to dosta često u ratu dešava, ili uz ležaj na slami, pod šatorom — evo ti neminovnih posljedica : Opća

STALEŠKI GLASNIKB R O J 11. PR IL O G „LIJEČ N IČ K O M V IJE SN IK U “ 1914.

Čuvajmo si zdravlje!K ad sam ovih dana tražio po listinama gubitaka i vijestima o ranjenicima

i bolesnicima, što ih izdaje ratno ministarstvo, nemilo me se dojmio veliki broj oboljelih liječnika. A tek ako pomislimo, da te listine podaju sliku o zdravstvenom stanju naše vojske od barem mjesec dana unatrag (nije nikakovo čudo da prolazi toliko vremena, dok se sigurni podaci o pojedincima sakupe) onda izlazi taj broj još kud i kamo veći. Malko sam se zamislio nad tom pojavom. T ä to su ogrom­nom većinom mladi ljudi, ti naši kolege, koji su eto na ratištu oboljeli, sami po­moćni liječnici i zamjenici pomoćnih liječnika, sve sama rezerva, pak tu i tamo koji nadliječnik, pak pukovnijski liječnici. Dakle listom ljudi ispod 40 godina, tu i tamo možda koji da mu broji najviše 45 godina. Priznajem i pojmim, da su životne prilike u ratu loše, da su napori veliki, tjelesni i duševni, da su ljudi izvrgnuti mnogim nepogodama, kojima nijesu privikli, ali uza sve to bio sam ipak neugodno iznenadjen velikim brojem oboljelih kolega. A uzrok tom u? Manjka im otporna sn ag a!

Svi ovi apsolutno i relativno još mladi ljudi još se nekako drže u svojim boravištima, obavljaju svoje zvanične poslove, pohadjaju svoje bolesnike, ordini­raju i voze se bilo dalje ili bliže, dok im je dobre hrane i urednog ležaja na kome mogu makar i nemirno otpočinuti. A li traži ti od njih, da koji dan i noć rade na povijalištu, da par dana sprovedu na konju ili možda i pješke provale kojih desetak kilometara a uz 1 ošu hranu, kako se to dosta često u ratu dešava, ili uz ležaj na slami, pod šatorom — evo ti neminovnih posljedica : O pća klonulost, obnemoglost, oboljenja.

I ja se tome ne čudim, samo držim, da je i ova okolnost jedan memento, u koji se moramo dublje da zamislimo i da o tome koju riječ povedemo.

T ä poslovično je, da postolari imadu najgore cipele. Pa tako je i sa liječ­nicima i njihovim zdravljem. Pomislite samo, kako mi svi živimo, bar mi svi, koji hoćemo da od našega zvanja živimo, da si obitelji pristojno i staležu dostojno opskrbimo, pak ako je moguće još koju krajcaru za stare dane prištedimo. Je li to čovjeka dostojan život? Je li se mi ikada možemo s mirom i zadovoljstvom, onako s duševnom sigurnošću, podati otpočinku, ili bilo kakovom duševnom ili tjelesnom užitku, domjenku, kakovom dolce far niente, kakovom komoditetu, što je sve nužno potrebno radinom čovjeku, osobito intelektualnom radniku? H oćeš li sjesti k ručku ili večeri, koja je dosta puti i pokvarena od predugog čekanja, hoćeš li s obitelju poći na šetnju, ideš li u kazalište ili koncerat, želiš li poslije objeda malo da prilegneš i otpo- čineš, — jesi li ikada miran i siguran da ćeš se tomu veselju, tomu užitku i zbilja moći podati, a da ti ne bude pokvaren, da ne budeš u njemu smetan ? M ožeš li jednu samu večer leći spokojan u krevet s onim čuvstvom sigurnosti, kakovim drugi pravednici liježu na počinak? Ili da spomenem samo jednu skoro smiješnu sitnicu : može Ii liječnik onako u zimsko doba, kad bura ulicama mete, a snijeg po oknima sipa, na večer uz toplu peć a dobru rasvjetu, u krugu svoje obitelji svući cipele, pak u papučama sjediti u naslonjaču i popušiti dobru trabuku ? M ože li se liječnik mirno i spokojno, a da ga savjest ne grize, podati počešće športu i izostajati par sata po podne od kuće? Baš si se lijepo spremio za tenis ili za rodlanje, onako u debelom sviteru, čarapama i sniježnoj kapici. Zovu te bolesniku! Pa zar ćeš u sviteru pred bolesnika? A jde, moraš se preobući, a ve-

190

selje ti je za ono popodne pokvareno. Ili sjedneš da m uziciraš! Baš si se podao m uzi! Smetaju te, zovu te, moraš da prek ineš! E , ali reći će tkogod, da sve to i nije za liječnika! A kako da nije? Z aš to ne? Z ar će liječnik uvijek samo da hoda s namrštenim obrvama okolo? T o bi bio loš liječnik! O dakle mu ona ve­drina duha i elasticitet, koji su za liječnika sa svim mogućim ekstremnim peripe­tijama svakidanjeg mu djelovanja apsolutno potrebni? Baš naprotiv! Ja držim, da liječnik mora da bude što svestraniji, ako hoće da bude spreman prilagoditi se psihi svojih tako raznovrsnih pacijenata, ako hoće da bude ne samo liječniktijela i zaslužitelj onih tužnih krunica, nego i povjerenja vrijedni prijatelj i tješiocduše bolesnikove. Ili pomislite samo ljeti kupanje u rijeci! Drugi se gradjani lijepo pomalo otšetaju do rijeke, tamo se u parku kupališta ili na žalu malko odmaraju, da ne moraju odmah vrući skakati u rijeku, a onda se lijepo čeprkaju i perkaju po vodi, plivaju, a poslije toga se komodno obuku, pak će malko što i založiti u kupališnoj restauraciji (zato se i zove restauracija, jer se tamo ljudi restaurišu) ili će se lijepo polako opet otšetati kući.

M ože li si to liječnik ljeti svaki dan priuštiti ? Vidjevam kolegu, kako do­leti na kupalište, brzo se svuče, odmah u vodu, čas bude tamo, pak opet brže bolje u grad, pak opet oblijeći bolesnike. Jel to kupanje ? M ože li te to osvje­žiti i okrijepiti?

A pomislite samo na slučajeve, kad i liječniku pridodje kakova boljetica. Recimo dobar bronhijalni katar, angina, mala influenca. Je li liječnici radi toga liježu u krevet ? Imaju li oni vremena da se čuvaju, da svoju bolest odleže, da se liječe ? Svaki najzadnji član okružne blagajne zvat će si pet puta liječnika u kuću i pit će medicine, a ja sam jednom po buri i najvećoj kiši išao jednoj bolesnici, da je operišem radi mastitide, a imao sam anginu sa 39° C vrućine.

Mnogo škode liječnicima i slučajevi, gdje moraju brzo, nervozno i nestrpljivo raditi. Imaš u ordinaciji par bolesnika. Lijepo ih redomice obavljaš. U to ti dodje telefonska ili usmena obavijest, da imaš smjesta, odmah, požuriti se ovomu ili onomu bolesniku, jer da mu je naglo pozlilo itd. Sto ćeš sada ? H oćeš li ba­citi napolje te siromake, koji te već sat dva čekaju, ili ćeš odbiti onaj prešni posjet i otputiti ga drugom liječniku ? Rado bi jedno i drugo da obaviš. Pobrzaš ordinaciju, onda letiš k onomu bolesniku, tamo te već nestrpljivo čekaju, te će ti eventualno i predbaciti, da si tako kasno došao, uz put može te još tko i za­ustaviti, pak te umoliti, da samo na jedan čas skočiš k njegovom bolesniku, ili da te samo sa dvije tri riječi nešto upita, onako uz put, jer te je baš tako lijepo sastao. O vo ide na živce! A rad uz nepovoljne vanjske prilike i okolnosti? R e ­cimo porod vani u selu, u noći, u cičoj zimi. Pam tite, ovakav porod je uvijek na kraju sela, u zadnjoj kući, na kraju dvorišta, u zadnjoj i najmanjoj sobici, koja je prenatrpana svim mogućim kumama, tetama i susjedama. K ad si se iz­mučio, onda se voziš onako vruć opet natrag kući. A u jutro moraš ustati i ra­diti, kao da si se najbolje ispavao. A što da kažem tek o duševnim tjeskobama i brigama, koje liječniku danomice pridolaze. Je si Ii kod ovog bolesnika pravo pogodio, nijesi li onome možda naškodio, ne tereti li te možda krivnja s ovog ili onog nepovoljnog svršetka ? Jer tko će da poreče, da je težak bolesnik i teška briga za liječnika! A ko bi liječnik što pogriješio i svomu bolesniku naškodio, („primum nil nocere“ !) može li |se to uvijek tako Iako popraviti ? Imade li tu kakova viša inštancija, koja će apelacijonim putem popraviti ono, što je niža po­kvarila, kao kod suda ili u upravi ? Nijesu li te danomične brige sasvim dobra podloga da priprave terain za etijologiju arterioskleroze ?

Pak onda prenos infekcijoznih bolesti u obitelj, kajanje, grižnja savjesti zbog toga, pak onda možda uz zvanične još i materijalne brige, nezahvalnost bolesnika, intrigue, nekolegijalnost konkurencije, mimoilaženje kod unapredjivanja itd. itd. itd.

Opširno moglo bi se o tome knjige napisati. Mi smo samo najmarkantnije i najdrastičnije primjere i momente tek letimično istaknuli, da pokažemo kako liječnik u zdravstvenom pogledu živi život, koji je sasvim svoje vrsti, koji se ni

19t

iz daleka ne može sravniti sa životom bilo kojega akademskoga pak i drugih staleža. 1 ne ima staleža više na svijetu, čiji bi predstavnici morali ovako uvijek i bez prestanka biti spremni kao što su liječnici. Ja se ne mogu uopće sjetiti, da li ima još kojega zvaničnika i radnika, koji bi za svoj počinak i odmor ovako nesiguran bio, kao što je liječnik.

A kako izgleda s dopustom ? Privatni liječnik (ako je bogat, a to su rarae aves) može dašto da ide na dopust, kadgod ga je volja. Može doduše svaki da ide, ali ako to kroz par godina prakticira, ne znam kako će izdržati klijen­telu. Samo uz najveće materijalne žrtve može liječnik da ide na dopust. A to će si današnji dan svaki dva put promisliti.

A i naši uredovni liječnici vrlo teško mogu na dopust. Prema naredbi kr. zem. vlade od 20. svibnja 1902. broj 84 .968 /901 . moraju si kr. kot. liječnici za 8-dnevni dopust sami naći zamjenika, nu „takovo zastupanje ne smije teretiti ze­maljski budget“ . A ko pak liječniku podijeli dopust kr. zem. vlada ili veliki župan bolesti radi, iz obiteljskih obzira ili drugih razloga, onda imade kotarska oblast vladu izvijestiti, tko će na dopust odilazećega liječnika zamjenjivati. Iz ovoga dakle slijedi, da se kr. zem. vlada ne brine za zamjenika, nego da joj se taj ima istom javiti. M orat će si ga dakle liječnik sam naći. A što je ako si ga ne može naći, što u istinu uvijek i ne će biti tako lako. E onda je stvar jednostavna. O n onda ne može na dopust. Zgodan sam arangement jednom sam doživio. U gradu, u kojemu je bilo i sijelo kr. kot. oblasti, obolio je kotar, liječnik. Privatne njegove stvari preuzeli su dragovoljno i besplatno kolege, njegov vanjski uredovni posao, komisije, ambulatorij za trahom u kotaru itd. bio je reduciran na minimum, a za riješavanje spisa „posudili“ su si mjesnog gradskog kotarskog liječnika. Glavno su dakle spisi, akti, iskazi i izvješća! O sv. Birokracijo !

Iz ove mase komponenata, iz kojih rezultira potkapanje liječnikovog zdravlja i koje bi mogao prispodobiti cijelomu leglu crva, što rastaču zeleni dub, samo bi tri htio posebno istaknuti i naglasiti, a to s u :

1. Naporni tjelesni, a još više duševni rad, koji najviše škodi živcima iustrojima za opticanje krvi sa svim ostalim pogubnim konzekvencijama;

2. Zanem arivanje i lakoumno zapostavljanje vlastitih makar i manjih boljetica i oboljenja, — te napokon

3. Pomanjkanje dopusta, pomanjkanje dovoljnog otpočinka.O vo su tri najubitačnije nokse na koje se mogu sve ostale napokon s la­

koćom svesti, koje najviše škode zdravlju liječnika, tako te je baš liječnički staležna zlu glasu, da mu se članovi brzo izrabe, a poprječni je život liječnika prora- čunan po Amerikancima na 59 godina. A ko uzmemo da liječnik ne može doći do potpuno razvijene prakse prije svoje 30. godine a da sa 50. godinom već znatno počinje opadati, onda dolazimo do rezultata, da praksa može poprječno trajati oko 30 godina, nu za potpuno gospodarsko izrabljivanje iste da preostajejedva više od 20 godina.

O vo su tako žalosne činjenice, da bi se svakoga misaonog liječnika morale najozbiljnije kosnuti i potaknuti ga na to, da se malko zamisli u tu i takovu sudbinu svoga staleža i u svoju vlastitu sudbinu. Mnogi će doduše biti takosretan, da bude iznimka, ali nitko neka ne precijenjuje svoju vlastitu snagu, astatistika je stroga i ozbiljna znanost, koja se tako lako ne vara.

Pita se s a d a : kad već liječnici sve svoje znanje i umijenje ulažu oko liječenja pojedinaca, te vode i prednjače u svakom nastojanju oko pridizanja na­rodnog zdravlja uopće, a idu u tome pomoću profilakse i higijene te zdravstvenog redarstva tako daleko, da punim silama pomažu oko odsijecanja one iste grane na kojoj sami sjede, dali nijesu oni ne samo samima sebi nego i svomu narodu dužni da i na svoje vlastito zdravlje malo pripaze, jer kako će moći oko narodnog zdravlja nastojati, ako sami ne budu zdravi ?

Odgovor na ovo je pitanje naravno jestan i dijagnoza kao i etijologija bila je laka, nu pita se i za terapiju, a još više za profilaksu.

192

H ajde da pokušamo, da i na ovo pitanje nadjemo pravi odgovor.N a prvi pogled izgleda stvar laka. Prvoj noksi ne može doduše liječnik

sasvim izbjeći, jer ne leži u rukama pojedinca, da si posao tako uredi da ne bude prenaporan, da mu ne bude po zdravlje štetan, jer ako iole drži nešto do svoje reputacije, ako je ambicijozan, ako mu je do toga stalo, da imade praksu i da mu ona unaša lijep dohodak, onda je svakako svaki liječnik pravi rob općinstva te se mora naravno i svakomu pozivu u svako doba odazvati bio on umoran ili ne. A li est modus in rebus sunt certi denique fin es!

Imade kolega koji tako grozničavo ambicijozno rade, da se upravo do zadnje kapi krvi, do zadnjega trzaja svojih živaca iscrpe a posljedica je takovog života haemorrhagia cerebri sa 40 godina, ludilo sa 4 5 —50 godina itd., kako smo na žalost zadnjih par godina imali prilike doživjeti.

I drugoj noksi od naših triju spomenutih mogao bi svaki liječnik prividno lako izbjeći, samo da ozbiljno hoće. A ko imade influencu, bronhitidu, laringitidu, anginu s povišenom temperaturom, tko ga sili da izlazi na polje, da drugomu za volju svoj vlastiti život na kocku stavlja ? Pak ipak nije ni tomu tako lako izbjeći. Još još u mjestima, gdje imade više liječnika! P ak i tamo će liječnik teškog srca moliti kojega drugoga kolegu, da mjesto njega ide bolesniku iz koje dobre stare i privržene mu kuće svoje klijentele, te će radje riskirati da i sam sebi naškodi, nego li da poziv odbije. A što može tek liječnik na selu, gdje je sam ? T u je nešto drugo. T u se savjestan liječnik u istinu žrtvuje za dobro povjerene mu klijentele s preziranjem vlastite životne pogibelji. A li u gradu u istinu ne znam zašto si ne bi liječnik priuštio, da odleži svoju anginu ili influencu, kad to svim drugim ljudima tako uporno preporuča, dapače od njih najvećom strogošću i zahtijeva.

A kako je u pogledu dopusta ? I tu se na prvi pogled ne može tako lako razumjeti, zašto da si liječnik ne uzme dopust, ako mu je potreban, pak makar i uz veće ili manje materijalne žrtve. A kako mu ne bi bio p o treb an ! Liječnik daleko napornije i intenzivnije duševno radi nego mnogi drugi akademski staleži, pak svi idu na dopuste. Z a r da ga liječniku ne treba? Pak ipak kako si malo liječnika priušte redoviti godišnji d o p u s t!

A ko dakle moramo priznati, da bi svim tim spomenutim škodljivostima po svoje zdravlje (koje je tako skupocjeno) liječnik s više ili manje lakoće mogaoizbjeći, samo kad bi ozbiljno htio, onda mora biti ipak nekakav važan razlog,zašto liječnici usprkos bolje uvidjavnosti ipak u tome tako griješe. A ko tomu zlu dublje potražimo korijen, onda ćemo naći, budimo samo iskreni, da to nije toliko plemenito altruističko zatajivanje vlastite osobe i skrajnja požrtvovnost, nego svaki- danja sasvim obična i naravna pak zato i skoro neizbježiva b o r b a z a o p s t a n a k , ili da se malo drastičnije izrazimo : s t r a h o d k o n k u r e n c i j e .

Puni priznanja za humanitet, altruizam, ljubav prema bližnjemu i požrtvovnost, što ih kod svih liječnika svih naroda uvijek nalazimo, moramo ipak dozvoliti, da je borba za opstanak glavni zadnji uzrok, zašto toliki liječnici i preko svojih sila rade, zašto zanemaruju svoje vlastito zdravlje i zašto ne idu na dopust.

Pak kad je tomu tako, onda će mnogi reći, da se tomu uopće ne daizb jeći: zakonu borbe za opstanak podvrgnuto je svako biće na zemlji, pak ne mogu ni liječnici da budu iznimka.

Pak ipak imade jedan lijek, koji bi na sve te štetne uplive upravo čarobno mogao djelovati, koji bi za liječnički stalež značio pravi spas i oslobodjenje od svih veriga i okova, u koje su se sami dragovoljno sputali, u kojemu bi se stalež mogao kao u čarobnom izvoru da okupa i da izadje krasan, čil i svjež — a taj arkanum nije ništa drugo nego — p o š t e n a , i s k r e n a k o l e g i j a l n o s t .

Priznajte je svi, prisegnite na nju svi, uvedite je medju nas čistu i nepa­tvorenu, pak da vidite, ne će li nastati za naš stalež život kao u eldoradu. Jer ako imam poštenoga kolegu, zašto da ga ne umolim da me koji put odtereti, ako mi se posao preko glave nagomilao a ne mogu ga obaviti nego uz cijenu štete

193

po vlastito zdravlje ? A ko imam dobrog i iskrenog kolegu, zašto da mu ne predam svoje bolesnike u slučaju vlastitog oboljenja ? A ko sam potreban otpočinka i do­pusta, zašto da si ga ne priuštim, pak makar povjerio svu svoju praksu pak na­ravno i dohodak svomu kolegi, kad znam, da će za koje vrijeme opet on ići uz iste uvjete na dopust ?

E to jednostavnog i sretnog riješenja po nas ! Pak zar je to tako teško pro­vedivo? Z ar ona lijepa prava kolegijalnost medju nama nije moguća? M ožda ip a k ! Kušajte samo, gospodo drugovi, pak ćete vidjeti, da ide, da mora da ide. Nu na svaki način medice cura te ipsum i pazi na zadnje kotače !

Dr. I. H .

Bilješke.Propisi, ustanove i naredbe glede pristojba gradjanskih, po vojnom eraru u slučaju

rata na službovanje pozvanih liječnika.P r i s t o j b e n i k z a c. i kr . v o j s k u K — 4 II. D i o . P r i s t o j b e z a

v r i j e m e s p r e m e .§ 73. Pučko-ustaški obvezanim liječnicima pripadaju pristojbe vojničkih

mjesečnih plaćenika najnižega stepena X I. vojničkog rangovnog razreda. (T o vrijedi za one liječnike, koji su doduše pučko-ustaški obvezani, ali nijesu po vojnom eraru pozvani, da kod čete služe, nego su u vojničkim bolnicama na službovanje pridijeljeni). M jesečno K 3 6 2 '— .

Pobliže tumačenje ovoga § vidi Prilog 47. od 26. IX. 1914. N aredbenika za c. i kr. vojsku.

§ 74. Kod stalnih vojničkih zdravstvenih zavoda upotrijebljeni gradjanski liječnici dobivaju za vrijeme svoga službovanja — uključivo putnog troška iz svoga boravišta u odredište i natrag — uz prolaznu stanarinu u visini kako je za nadliječnike odmjerena, h o n o r a r od 20 K dnevno. Isti se isplaćuje svakoga mjeseca unaprijed. (Prolazna stanarina iznaša 72 fil. dnevno). Ukupno dakle circa K 6 2 2 '— mjesečno. (T o vrijedi za one liječnike, koji su se već u mirnodoba izjavili spremnima, da će u slučaju rata primiti mjesto u stalnim vojničkimzdravstvenim zavodima, te ih je vojni erar kao takove držao u evidenciji).

§ 76. govori o pristojbama za obitelji onih mjesečnih plaćenika, koji susvoju obitelj morali ostaviti. Prema tome paragrafu pripada i obiteljima liječnikastanarina po II. stanarinskom razredu t. j. K 2 1 7 '— četvrtgodišnje unaprijed.

Zakonski članak LXVIII. od god. 1912. „ 0 ratnim podavanjima“.Kako je poznato, može vojna uprava po ovomu zakonu prema potrebi

pozvati i svaku osobu u dobi od 42. —50. godine na službovanje. Dakle i liječnike, koji stoje u tim godinama, ma da nijesu nikada ni služili.

Po § 7. ovoga zakona pripada ovakovim osobama nagrada, koja se svakog1., II. i 21. u mjesecu isplaćuje.

(V idi konačno priopćenu naredbu kr. ug. ministarstva za zem. obranu br.139., 611. od 8. X . 1914. koja glasi:)

N a r e d b a kr . ug. m i n i s t r a z a z e m a l j s k u o b r a n u .Br. 139/611. Budimpešta, 8. listopada 1914.Nagrada gradjanskih liječnika i bolničara.

U pogledu nagrade gradjanskih liječnika, kao i bolničarskog i poslužnog osoblja, što su na temelju brzojavne naredbe moje broj 15642., pr. 20. od tekuće godine prema nastaloj potrebi upotrebljeni u gradjanskim bolnicama, te u pogledunačina zaračunavanja nastalih troškova naredjuje se kako slijedi:

1. Z a liječnike pripada na temelju § 7. zakona o ratnim davanjima (za­konski članak L X V III. od godine 1912.) dnevna kvota pristojba prema najnižem stepenu IX . vojničkog rangovnog razreda, za bolničare dnevno 5 (pet) kruna, a za poslužnike dnevno 3 (tri) krune.

194

Mjesečnim plaćenicima IX . vojničkog rangovnog razreda pripadajuće pri­stojbe jesu slijedeće :

M jesečno :M jesečna p l a ć a K 2 5 0 '—O tkupnina za časničkog služaka K 16' —

U kupno • K 2 6 6 '—D nevna kvota toga iz n o s i K 8 '88D nevno :Pripadnosni d o p la t a k K 3 ' —Prolazno stanarinski doprinos do uključivo 5. vojničkog stanarinskog

razreda 70 filira, od 5. do 10. vojničkog stanarinskog razreda • K — '52Sveukupna dnevna pristojba dakle iznosi 12 kruna 58 filira, odnosno 12

kruna 40 filira.O ve pristojbe valja pravoovlaštenicima 1., 11. i 21. dana svakog mjeseca

unaprijed u tečaj staviti.U svrhu, da se tako nastali troškovi po ces. i kr. ratnom etatu refundiraju,

imat će se odnosne računske isprave (namire pravoovlaštenika) mjesečno naknadno priposlati teritorijalno nadležnim vojničkim zapovjedništvima (Budapest, Poszony, Kassa, Tem esvär, Nagyszeben i Z agreb) odakle će se nastali troškovi od slučaja do slučaja naknaditi.I z v a d a k i z „ N a r e d b e kr . ug. m i n i s t a r s t v a z a z e m . o b r a n u br .

123.489/5. od 13. X . 1914.“)Nagrade liječnika.U pogledu nagrade liječnika, koji se za obavljanje zdravstvene službe kod

domobranskih u mirovnim postajama zaostalih postojba najmiti imadu, odredjujem:1. Z a vrijeme potrebe može uz nagradu do 8 K dnevno, u isključivo do­

mobranskim postajama, domobransko postajno zapovjedništvo liječnika najmiti.2. U zajedničkim postajama ima se obzirom na § 33. H-14. dio I. iznajm-

ljenje sporazumno sa zajedničkom vojskom urediti.3. Svaka pogodba ima se i na to protegnuti, da povjerba s onim danom

sama po sebi prestaje, na koji dan čete postaju ostave.O va naredba tiče se onih liječnika, koji u mirovnim postajama obavljaju

takozvanu „M arodevizitu“ , pregledbu boležljivaca, manjih vojničkih odjela kao što su kolodvorske i željezničke straže, primorsko-obranbeni odjeli itd. O vo su privatni gradjanski liječnici, koji su jedino ad hoc najmljeni. Prije je dnevnica za ove iznašala 5 K. O ve pristojbe imadu se dizati na namiru (po ljestvici II. biljegovanoj) kod zapovjednika dotičnog vojničkog odjela ili kod nadležnog gospodarskog ureda. U tom slučaju imade zapovjednik na namiri potvrditi, da je liječnik svoju službu obavljao.

0 jednoj naredbi.R adi se o naredbi kr. hrv. slav. dalm. zemaljske vlade, odjela za unutarnje

poslove od 26. VIII. 1914. br. 58729 g l e d e z d r a v s t v e n o - r e d a r s t v e n i h i i z v a n r e d n i h r a z u d a b va m r t v a c a .

N aredba ko naredba. Čovjek čita i nailazi na same poznate stvari. Cijela naredba i nije drugo nego pobliže tumačenje § 31. si. a), b) i c) zakona o zdravstvu od 1906. i ministarske naredbe od 8. IV . 1857. Dakle nihil novi sub sole. Nu najednom naidješ na jednu staleški zanimivu pikanteriju. T očka 5. citirane naredbe g lasi: „Z a obavu zdravstveno-redarstvene razudbe u slučajevima pod točkom 1. si. a) i b) (razudba radi ustanovljenja dijagnoze zarazne) bo­lesti, ako je ona dvojbena ili radi drugih javnih a ne kazneno-pravnih obzira n e p r i p a d a u r e d o v n i m l i j e č n i c i m a p o s e b n a p r i s t o j b a (potcrtano po uredništvu), nu ako se obavlja izvan njihovih sjedišta, pripadaju im povje- renstvene pristojbe propisane za zemaljske odnosno općinske činovnike.

A ko uredovnoga liječnika zamijenjuje privatni liječnik, pripadaju mu pri­stojbe odredjene sudbeno-liječničkim vještacima za razudbu mrtvoga tijela.

195

U slučajevima pod točkom 1. si. c) (razudba samoubojica na zahtjev in te­resenta) pripadaju te iste pristojbe i uredovnim liječnicima“ .

No dakle hvala bogu, sada je stvar barem svakomu nedvojbeno jasna. Bilo je naime mudraca (medju te spada i skromni pisac ovih redaka), koji su § 35. zakona o zdravstvu od g. 1906. : „T rošak za razudbu mrtvaca podmiruje ona oblast, koja je razudbu odredila . . tumačili onamo, da ako politička oblast svomu političkomu liječniku odredi, da obavi razudbu, da si onda taj liječnik smije i t. z. političku razudbu zaračunati, kao da je obavio sudbenu razudbu, i to naravno od svoje oblasti, općine, grada, kot. oblasti, koja je razudbu odredila. Z dravstveno- redarstveni liječnici podali su se već najljepšim iluzijama, neki slavili su prave orgije od veselja, kako će si od sada računati masne pristojbe za zdravstveno- redarstvene razudbe (nije to šala — t r i f o r i n t a s r e b r a ) . A li kako se vidi bili su premalo politički, a najnovija naredba prizvala im je opet u pamet onu staru : „nobena naglost nič ne vala“ . — r.

Iz Budimpešte javljaju „Medicinskoj klinici“ :Liječnici glavnoga grada trpe na pomanjkanju organizacije za vrijeme rata kao i na pomanjkanju katastra o provizorno ili možda i definitivno ispražnjenim mje­stima. T im e se propušta najljepša prilika, da se prekobrojnim gradskim liječnicima nadje namještenje na ladanju. M edicinare namješta dekan, dočim se za tolike liječnike glavnoga grada, koji su bez posla a bili bi voljni da rade, nitko ne brine. Ratni pripomoćni ured posreduje takodjer namještanja liječnika, nu uslijed opozicije vrhovnog zdravstvenog vijeća nije se ni ovdje moglo prodrijeti s uredjenjem katastra, koji u Beču izvrsno funkcijoniše. Zemaljski pak liječnički savez ograničio se je jedino na sabiranje milodara za one obitelji liječnika, koje su lišene svoga hranitelja. Uslijed preobilnog natjecanja glavnogradskih liječnika snizili su medjutim kr. ug. ministarstvo za zemalj. obranu i zdravstveni odjel IV . zbora do sada sa 20 K ustanovljenu dnevnicu gradjanskih liječnika na 10 K, dočim jednostavni bolničar dobiva 8 K i opskrbu. (O vdje je i opet „M edicinska klinika“ loše i površno informirana. V idi naredbe koje o tome predmetu donašamo).

Cijepljenje protiv kolere u našoj vojsci.Pošto je opasnost širenja kolere medju našom vojskom vrlo velika, uvelo

se je po vojnoj upravi obligatno cijepljenje protiv kolere svekolike na ratište polazeće i tamo već nalazeće se momčadi.

Donašamo niže uputu za cijepljenje, koja je izdana po ministarstvu za zemaljsku obranu u Budimpešti i koja je naravno identična sa sličnom uputom za c. i kr. vojsku.

O va uputa, kako je god kratka, tako je jezgrovita i iscrpiva, te donaša za pravo sve što treba o cijepljenju znati.K r. ug. ministar za zemaljsku obranu.Br. 149.811. 5. - 1914.

U p u t a z a z a š t i t n o c i j e p l j e n j e p r o t i v k o l e r e .C j e p i v o . Z aštitno cjepivo protiv kolere sadržaje mrtve dakle za okuženje

nepodesne kolerne bakterije.N a b a v a . Cjepivo ima se nabaviti u državnom bakterijološkom zavodu u

Budimpešti IX . Räkos utza br. 9.N arudžba ima se pismeno ili brzojavno upraviti neposredno zavodu uz

oznaku, koliko će se osoba ucijepiti i uz naznaku odredišta.Uslijed velikog broja zahtjevanja razašiljat će zavod cjepivo po redu narudžbi.N a č i n c i j e p l j e n j a . Tekuće cijepivo valja držati u zatvorenoj staklenki

na hladnom mjestu te ga prije upotrebe dobro stresti.K ada se mnogo njih na jedan put cijepe, valja cjepivo sasuti u 3— 4 pret­

hodno očišćene i ugrijane šalice od porculana u tu svrhu, da se po redu upo­trebljavane šalice od porculana uzmognu odmah po ispražnjenju, a da se ne prekida posao cijepljenja, po asistentu ponovno očistiti.

196

Cijepljenje im aše putem uštrcanja pod kožu preduzeti na takovom (s jodnom tinkturom, eterom ili vinovom žestom) prethodno očišćenom dijelu tijela, koje jenajmanje izvrženo pritisku na pr. oko trbuha iznad prepona.

Z a ucijepljenje najbolje je da se upotrebljava Pravazova štrcaljka, od koje se igla ima nakon svakog cijepljenja radi čišćenja izm ijeniti; u tu svrhu valja u pripremi držati barem 6 — 8 igala, e da se već upotrebljene igle što prije iskuhaju u čistoj posudi na lampi vinske ž e s te ; upotrijebi li se igla od platine, dosta je iglu ugrijati nad svjetiljkom vinske žeste.

Kod jednokratnog cijepljenja ima se ucijepiti cjepivo od jednog kubičnog cm, nu mnogo je probitačnije dvokratno cijepljenje, koje pruža jaču i trajniju zaštitu ; u tom slučaju valja kod prvog cijepljenja uštrcati pol kubičnog cm, poslije toga za tjedan dana kod drugog cijepljenja I kubični cm cjepiva.

Nakon cijepljenja za nekoliko sati nateče mjesto cijepljenja, nastaje osjet­ljivim, katkada nastupi neznatan porast topline, eventualno umornost i pozlilost; nu ove pojave nijesu opasne te ih nestaje za 1—2 dana.

Nu obzirom na to imadu se ipak čete, koje polaze na bojište, po mo­gućnosti cijepiti jedan tjedan prije polaska, svakako barem dva dana prije.

Oni, koji su već na koleri oboljeli ili se sumnja, da su oboljeli, ne imadu se cijepiti, jer ovo sredstvo ne ima ljekovite moći.

*Pobližeg komentara ovoj uputi ne treba.Referent cijepio je prema ovoj uputi uz pomoć dvaju zdravstvenika u dva

dopodneva oko 600 momaka, potrošivši u svemu oko 5 sati. V idi se dakle, da cijepljenje ide vrlo brzo, ako je dobro organizovano. Podčasnik proziva momčad po imeniku, jedan zdravstvenik maže cijepno mjesto jodnom tinkturom, a drugi puni Pravazove štrcaljke i mijenja igle, koje nijesam uvijek na novo iskuhavao, nego sam iskuhane igle držao u posudici sa 5 % karbolnom otopinom.

Pri tome opaža se opet neugodni učinak jodne tinkture, što čini kožu vrlo tvrdom i oporom, tako da jedva propušta iglu. Ipak je ovo vrlo zgodan način dezinfekcije, jer ga možeš prepustiti svakomu „frajtu“ a povrh toga jasno vidiš koje je mjesto raskuženo, dok to kod otiranja eterom ili žestom ne poznaš, ako nijesi neposredno prije uštrcanja sam osobno raskuživao. R užna maltretacija vla­stitih prstiju lijeve ruke, kojom prihvaćaš jodnom tinkturom namazanu kožu u nabore, ne dolazi naravno u obzir.

Poslije cijepljenja imala je svekolika momčad dva dana „prosto od službe“ . T a dva dana imao sam najmanje „m aroda“, niti mi se je i jedan momak javio bolestan radi zlih posljedica nakon cijepljenja. Dr. I. H .

Liječničko društvo f/. kotara grada Beča obdržavalo je 17. listopada sjednicu, u kojoj je predsjednik prof. K ö n i g s t e i n govorio o zakonu o r a t n i m p o d a v a n j i m a o d 1912. te je svim liječnicima, koji po ovom zakonu dolaze u obzir (u dobi od 43— 50. godine) najtoplije pre­poručio, da se što prije d o b r o v o l j n o za službu prijave. Ovi liječnici bit će namješteni u karantenskim bolnicama etapnog područja, u kojima će se sa ratišta dolazeći ranjenici i bolesnici podvrći 5-dnevnom opažanju prije nego li se smjeste u bolnicama većih gradova. Ovakovi liječnici dobivaju po ustanovama zakona o pošastima K 3 0 '— dnevno, a njihove udovice i siročad, ako liječnik pogine od zarazne bolesti, imadu pravo na opskrbu. Liječnici pak, koji su obvezani po zakonu o ratnim podavanjima, a č e k a j u dok budu na službovanje pozvani, dobivat će samo K 8 '— dnevno, a njihove obitelji ne imaju pravo na opskrbu. (O vako mudruje staleški referenat „M edizinische Klinik“ . O dakle njemu svi ti krivi podaci, to neka bog znade. M i donašamo u današnjem broju naredbu kr. ug. ministarstva za zem. obranu, u kojoj je tačno izračunano, da ta dnevnica po § 7. citiranog zakona iznosi K I2 '40. A nije moguće da su te dnevnice u Austriji manje nego li u ugarskoj poli monarhije. Nadalje držimo naivnim kad netko misli da će mu erar plaćali 30 K , kad ga može imati za 12 K dnevno).

197

Organizacije blagajničkih liječnika u Berlinu složile su se u pogledu zastupanja blagajničkih liječnika za vrijeme rata onamo, da je zastupanje u principu besplatno. Pogodbe izmedju kolega dopustive su, te se smatraju njihovom privatnom stvari. G dje se ne može postići besplatno zastu­panje, dozvoljava se zamjeniku najviše jedna trećina dohotka, što ga ono mjesto odbacuje, a dvije trećine moraju da na svaki način zastupanom kolegi i njegovoj obitelji ostanu osigurane.

Službena priopćenja Zemaljske blagajne za potporu bolesnih radnika i za osigu-ranje proti nezgodama.

I.O k r u ž n i c a u p r e d m e t u i s p l a t e b e r i v a l i j e č n i c i m a , k o j i s u

m o b i l i z o v a n i .Br. 8400 ,— 1914.

S v i m m j e s n i m o r g a n i m a z e m a l j s k e b l a g a j n e .Budući da su uslijed sveopće spreme mnogi blagajnički liječnici nastupili

aktivno vojničko službovanje: budući da je nadalje uslijed pomanjkanja posla i obu­stave raznih tvorničkih i obrtničkih poduzeća broj članova pojedinih mjesnih organa u nekojim područjima znatno pao, te se tako i posao preostalih blagajničkih li­ječnika razmjerno smanjio, zemaljska blagajna u povodu pomanjkanja propisa, koji bi odredjivali, koja se beriva za slučaj mobilizacije blagajničkim liječnicima ispla­ćivati imadu, obnalazi ovime odrediti, da se do dalnje odredbe ili do vremena, dok nadležni samoupravni organi ne donesu svojih zaključaka, mjesne blagajne imadu za taj slučaj držati slijedećih odredaba :

I. u slučaju, da su blagajničkim liječnicima ugovorom o namještenju ilislužbovnikom (n. pr. kod okružne blagajne za osiguranje radnika u Zagrebu „N a­putkom za liječnike od 18. studenoga 1902.“) za slučaj mobilizacije osigurana sta­novita beriva, imadu blagajne liječnicima, koji su prigodom vojne spreme nastupili aktivno vojničko službovanje, isplaćivati beriva kroz vrijeme i u onoj visini, kako je to ugovorom ili službovnikom odredjeno;

II. u slučaju, gdje liječnicima ugovorom o namještenju nijesu za slučaj mo­bilizacije osigurane nikakove pogodnosti, ili gdje taj slučaj uopće nije predvidjen,imade blagajna svojim liječnicima, koji su mobilizovani, obustaviti beriva sa p os­ljednjim danom onoga mjeseca, u kojem su svoju vojničku službu nastupili.

U koliko su blagajne u takovim slučajevima svojim mobilizovanim liječ­nicima ipak isplatile kakova beriva, imadu se ta isplaćena beriva prigodom povratka liječnika u blagajničku službu obračunati.

III. Blagajničkim liječnicima, koji su prigodom uslijedile vojne spreme mobili­zovani, a kojima je blagajnička služba glavno zanimanje, te kojima je poprječni godišnji broj članova iznašao barem 800 članova, može ravnateljstvo mjesne bla­gajne dozvoliti isplatu njihovih beriva za prva dva mjeseca aktivne vojničke službe, dočim se isplata beriva nakon toga vremena ima bez iznimke (izuzev slučaj tač.I. ove okružnice) do povratka liječnika u blagajničku službu obustaviti.

IV . U liječničkim područjima, u kojima se je broj članova prigodom mobili­zacije smanjio za toliko, da se uslijed toga i liječnička beriva prema poslu liječnika ukazuju razmjerno previsokima, imadu blagajne beriva odnosnih liječnika sniziti tako, da u nijednom slučaju naplata ne će iznašati više od 4 K po članu godišnje.

Prigodom tog preuredjenja beriva svojih liječnika imadu blagajna postupati na slijedeći n ačin :

1. Blagajne imadu ponajprije uznastojati, da sporazumno s liječnikom, pre­dočivši mu stanje članova u njegovom području i uslijed toga nemogućnost plaćanja dosadanjeg liječničkog honorara, urede njegova beriva tako, da ista ne će prelaziti godišnji honorar, odredjen u § 16. ugovora zemaljske blagajne i društva blagajničkih liječnika, koji je otisnut u „G lasniku“ broj 9/1914. na strani 152 —159.

Blagajne mogu tom prigodom svoje liječnike upozoriti, da isti ugovor nije

198

još stupio na snagu, jer se uslijed sadanjih prilika nije po organima zemaljske blagajne provesti mogao, ali da su blagajne ipak voljne naplatu svojih liječnika urediti po ustanovama tog ugovora.

Z a temelj ustanovljenja beriva ima se uzeti stanje članova od mjeseca rujna t g., a ugovor s liječnikom valja sklopiti najkasnije do konca mjeseca listopada t. g.

U koliko liječnik uživa i stalni putni paušal za obavljanje liječničke službe izvan svog sjedišta, valja isti prema potrebi sadanjeg vanjskog poslovanja urediti, odnosno, razmjerno prema sniženju liječničkog honorara, sniziti.

2. U slučaju, da se s pojedinim liječnicima sporazum nikako postići ne bi mogao, valja sadanji njihov ugovor najkasnije sa 1. studenoga t. g. propisno prema postojećem ugovoru otkazati.

U svim onim slučajevima, u kojima bi uslijed posebnih mjesnih prilika provedba ove odredbe bila od eventualnih štetnih posljedica po blagajne i njene članove, imat će blagajne posebnim tačno obrazloženim izvješćem zatražiti posebnu uputu ove zemaljske blagajne.

V . U područjima, koja su uslijed mobilizacije liječnika ili prekinuća ugovora ostala bez liječnika, valja po mogućnosti što prije namjestiti novoga liječnika, ili dotično područje povjeriti liječniku susjednog područja. Naplata liječničke službe u tom slučaju ima se urediti ugovorom i to prema tač. IV ./I. ove okružnice.

U ugovorima, kojima se namješta liječnik za područja, koja su uslijed mo­bilizacije ostala bez liječnika, valja odrediti, da isti valjaju samo za vrijeme, dok mobilizovani liječnik opet ne nastupi svoje službovanje.

VI. U slučajevima, u kojima blagajne svojim članovima uslijed pomanjkanja liječnika ne će moći davati besplatno liječenje, a uslijed toga ni besplatne ljekarije, imat će blagajne postupati u smislu ustanove alineje posljednje § 55. zak. čl. X I X .: 1907. i § 43. temeljnih pravila zemaljske blagajne prema ovdašnjoj okru­žnici od I. listopada 1913. broj 8658/1912. (G lasnik 1912. str. 472.).

VII. Konačno se blagajne upućuju, da u svim prijepornim pitanjima, koja prigodom provedbe ove okružnice nastanu izmedju blagajna i liječnika u pogledu vršenja liječničkih posala ili pogodjene plaće, imade u smislu alineje posljednje § 133. zak. čl. X IX .: 1907. odlučiti kr. zemaljski ured za osiguranje radnika, u koliko takav prijepor ova zemaljska blagajna u svom djelokrugu izravnati ne bi mogla. Uslijed toga valja i sve takove prijepore obrazloženim izvješćem ovamo predložiti.

U Zagrebu, dne 25. rujna 1914. Ravnatelj:Dr. Bazala v. r.

II.K a d s e t r b u š n a k i l a i m a s m a t r a t i n e z g o d o m u p o s l u ?

O d profesora dr. Biera.M ora se priznati, da trbušna kila može nastati uslijed nezgode. N o to se

vrlo rijetko dogadja. D o lih posve neznatnih iznimaka razvija se kila posve po­lagano i dugo se sprema, prije nego se pokaže. Kila nastala uslijed nezgode po­javljuje se u dva različita oblika:

I. Uslijed teške vanjske sile trbušne se stijenke poderu. Iz otvora, koji se napravio, može izići kila. O vo se može pojaviti na najrazličitijim mjestima tijela, dapače na takovima, na kojima se tipični oblici kile ne pojavljuju. No mogu biti ozljedjeni i poznati trbušni predjeli, koji se tim lakše pokidaju, što se ovdje radi o slabim mjestima potrbušine.

Ovu je vrst kile lako prepoznati. V azda je djelovala teška sila, koja ozlje- djenoga čini odmah nesposobnim za rad. O čevidne pojave, naročito izljev krvi, ne dopuštaju nikakove sumnje, da tu postoji neki savez. Samo je po sebi razu­mljivo, da u ovim slučajevima postoji oštetna dužnost.

II. Kila nastane uslijed „unutarnje sile“, u glavnom uslijed povišenja trbušnog pritiska. Nezgoda sastoji redovito u tom, da se čovjek „pretegne“, ili da se inače snaga neobično napne. O va je vrst kile za osiguranje proti nezgodi praktično

važna, pošto pravo riješenje nailazi na tako velike poteškoće, kao što jedva nakom drugom području nezgode. O vdje treba razlikovati dva podrazdjela:

1. U vrijeme nezgode nije još postojala prijedorna kesa, i crijeva su naprijed potisnula opnu potrbušnicu. Ovakova kila može nastati samo, ako se pokidalomišićno, suhožiljno i vezno tkivo. Nu čini se, da se kod kile, koja bi imalanastati navodno uslijed nezgode, još nikad nije bez prigovora dokazalo, da su ozljedjeni takovi dijelovi. Mora dakle da je ovaj oblik kile uslijed nezgode u naj­manju ruku izvanredno rijedak.

2. V eć prije nezgode postojala je prazna prijedorna kesa, dakle neka pri- rodjena podloga za stvaranje kile. Uslijed jakog povišenja trbušnog pritiska crijeva budu potisnuta u dosad praznu prijedornu kesu. Velika većina ovih bolesnika dobila bi bila sigurno kilu kasnije i bez nezgode, nu mora se dopustiti mogućnost, da crijeva ne bi možda nikad pala sprijeda u prijedornu kesu, da nije bilo nezgode, i stoga se u ovim slučajevima mora priznati otštetna dužnost.

Svakako je i ova vrst „kile“ vrlo rijetka, a da se prizna, ima se tražiti slijedeće:

a) Nedvojbeno mora da predleži nezgoda u smislu zakona, a izvid mora iznijeti, da je nezgoda kadra prouzročiti jako povišenje trbušnog pritiska.

b) Velike boli moraju ovakovog bolesnika najmanje prisiliti, da posao odmah obustavi. Redovito će takav u ovakovim slučajevima doista odmah liječnika po­tražiti. Važnije, nego što su boli koje se mogu simulirati, jesu iznenada nastupila bljedoća, nastupi nesvjestice, umanjeno i pospješeno bilo. Nema li ovih pojava, kila se spremala, i bila bi vrlo skoro i bez nezgode kasnije nastala.

c) Kila smije biti samo mala, najviše velika kao kokošje jaje. N e smije sama od sebe natrag zaći, niti se dati lako natrag vratiti, a ako se ovo dogodi, ne smije se lako opet pojaviti.

d) Mala kila, koja se odmah stisne, ima se sigurno otštetiti.e) Neobična veličina i pomičnost kile govore sigurno, a ako podjedno po­

stoji jedna ili više drugih kila, vjerojatno proti tom, da je kila nastala uslijed nezgode.0 Pogrješno je mišljenje, da kratko pred tim poduzeta liječnička pregledba,

kojom je konstatirano, da kila ne postoji, govori sigurno za „nezgodnu kilu“ . Jer često put nestane kile na dulje vrijeme, i opet se tad povrati.

Dalnje je važno pitanje, da li se može postojeća kila uslijed nezgode s jednim naporom povećati i pogoršati. O va se mogućnost ima samo tada dopustiti, kad se jasni tragovi ozljede na kili dokazati mogu.

Nu i od ono vrlo malo kila, koje se, uporabljujuć opisano mjerilo, mogu smatrati, kao da su nastale uslijed nezgode, sigurno se velika većina s nepravom otštećuje. Jedini naime sigurni znak „nezgodne kile“ , tragovi ozljede, mogu se samo u posve rijetkim slučajevima dokazati, a svi drugi znakovi su vrlo nesigurni.

Pored množine simulanata mnogi bez dvojbe rade u najboljoj vjeri, ako svoju kilu svedu na nezgodu. Jer kod laika je vjera, da kila nastaje uslijed neke sile, duboko uvriježena, tim više, jer se mora priznati, da nezgoda“ često bolesnicima prouzrokuje neugodne osjećaje u kili, o čijoj egzistenciji prije nijesu imali ni pojma. Liječničko iskustvo ne može ovo shvaćanje potvrditi. Stoga se svakako preporuča, da nadležne oblasti kod priznavanja „nezgodne kile“ vrlo oprezno postupaju.

m .Z a k o n n e o b v e z u j e b l a g a j n u n o s i t i t r o š a k , k o j i j e n a s t a o l i ­

j e č e n j e m č l a n o v a u i n o z e m n i m j a v n i m b o l n i c a m a .26. VIII. 1914. Br. 1 8 2 0 .-1 9 1 4 . Z . bi. za p. b. r. i za o. p. n.

Uvažujući tamošnje mnijenje nalazi kr. ovaj zemalj. ured temeljem ovlasti § 175. zak. čl. X IX .: 1907. dokinuti zaključak ravnateljstva bolnopotporne bla­gajne hrv. trg. društva „M erkur“ od 6. srpnja t. g točka 19., u koliko je njime dopitan putni trošak u Beč i natrag članu Franji A ronu iz Osijeka.

Budući da zakon ne obvezuje blagajnu nositi trošak, nastali liječenjem u inozemnim javnim bolnicama, ne ima dvojbe, da je time isključeno nošenje putnog

199

200

troška u takovu bolnicu, jer su doprem ni troškovi zapravo sastavni dio bolničkog troška (§ 58. zak. čl. X IX .: 1907. na koncu).

Iz okolnosti, što je blagajnički liječnik dao izražaja svomu liječničkomu uvjerenju, da je u konkretnom slučaju najpodesnije liječenje na bečkoj klinici, ne proizlazi za blagajnu obveza, koja nije u skladu sa zakonom.

Školski liječnici u Bosni.U Sarajevu namještena su od 1. III. o. g. dva školska liječnika, uvrštena u

činovnički s ta tu s ; naredne godine uzet će se još dva praktička liječnika i jedna liječnica. Instrukcija, koja im je dana, u glavnom odgovara austrijskoj, tek je u detaljima nešto opširnija. Prema njoj spada u djelokrug škol, liječnika : 1. H igi­jena školske zgrade, unutarnje uredjenje i učila ; 2. higijena poduke ; 3. zdrav­stveni nadzor učenika ; 4. podupiranje gradskoga liječnika u suzbijanju i zapreči- vanju priljepčivih bolesti u šk o li; 5. poduka u higijeni i anatomiji tijela. — U učiteljskom su zboru učitelj i liječnik jednaki. Liječnik sudjeluje kod školskih konferencija, i u pitanjima, koja se tiču zdravstva, imade ne samo savjetujući nego i odlučujući glas. S učiteljem valja da se liječnik uzajamno posavjetuje, da zajedno porade oko poboljšanja i odstranjenja pronadjenih zdravstvenih pogrje- šaka i zabluda.

Sitne vijesti.I Dr. Savka Kolar. |

Vršimo tužnu i neobičnu dužnost: oplakujemo gubitak prve kolegice. U naponu snage, nakon teških studija i borba, kada je kao sekundarij bolnice u Sarajevu uhvatila čvrsto tlo za dalnji uspješni i blagotvorni rad, u 32. god. ži­vota, shrvala ju kratka i teška boljetica, od koje je umrla u sanatoriju u Zagrebu dne 5. studenoga o. g. Našem dostojnom drugu, našoj prvoj pokojnoj kolegici sačuvat ćemo trajnu uspomenu.

Odlikovanje.Dr. F . P e t e k, okr. zdravnik v Velikovcu (K oroško) dobil je zlati za­

služni križec z vojno dekoracijo za uspešno zdravniško delovanje na bojišču.Novi član.

„Z boru" je pristupio kao redovit član g. dr. Ivan S c h m i d t, opć. liječ­nik u V el. Grdjevcu.

Premještenja.Premješteni su kr. kotar, liječnici: Dr. Petar J o v a n o v i ć iz Pakraca u

Klanjec a Dr. Ljudevit K r i ž iz Klanjca u P akrac; Dr. Gjuro S u ž n j e v i ć iz Vrginmosta kr. kot. oblasti u Stubici, sa sjedištem u Mariji B istric i; Dr. Gjuro B u t o r a c opet natrag u Viroviticu.

Kolegijalna je dužnost sviju članova „Z b o ra“ , da u svakom pogledu podupru rad „Z b o ra“ . U zadnje doba članovi su vrlo odnemarili svoje društvo, ma da im „ Z b o r“ pruža jednako obilno štivo preko L. V . te i inače svugdje radi za interese članova i njihovu znanstvenu naobrazbu. Doduše, teška su vremena nasrnula i na naš znanstveni rad — no baš u takovim vremenima treba da se izdigne naša znanost i pokaže naš solidaritet, veličina našeg zvanja. Ogrom an broj naših kolega povučen je u vrtlog ratno-medicinskoga rada ; i premda ih taj rad znatno iscrpljuje, ipak valja da se sjećaju svog društva, da vrše svoje dužnosti prama njemu i uplaćuju svoju članarinu, tim više, jer većina kolega ipak financijalno znatno ne stradava. Uz članarinu neka svi naruče i Zborov „Popis medicinskih djela“ (K 3 ‘80), što ga je „Z b o r“ po želji mnogih kolega uz znatne žrtve izdao.

V lasnik i izdavatelj: „Z bor liječnika kralj. H rvatske i S lavonije“ u Zagrebu.U rednik : dr. V l a d i m i r J e l o v š e k . T isak Pučke tiskare d. d. u Zagrebu.