Skripta EU
Skripta EU
Novembar-decembar 2008
EUROPSKA UNIJA I EUROPSKO PRAVO
Europska unija je jedinstvena meuvladina i nadnacionalna
zajednica europskih drava, nastala kao rezultat procesa suradnje i
integracije koji je zapoeo 1951. godine izmeu est drava: Francuska,
Zapadna Njemaka, Italija, te zemlje Beneluksa Belgija, Luksemburg i
Nizozemska. EU formalno je uspostavljena 1.11.1993. godine,
stupanjem na snagu Ugovora o EU, poznatijeg kao Ugovor iz
Maastrichta i danas broji 27 zemalja lanica.
19.09.1946.Govor Vinstona erila u Cirihu. Prijedlog za
formiranje Sjedinjenih Drava Europe koja bi poivala na odgovarajuem
okviru neophodnom za osiguranje mira, bezbjednosti i slobode, a u
emu bi ledersku ulogu imale Francuska i Zapadna Njemaka.
1947.Maralov plan - Govor G. Marala, tadanjeg ministra vanjskih
poslova SAD, gdje na Harvardskom Univerzitetu iznosi Plan ekonomske
obnove Europe.
1948.Zapadnoeuropske drave prihvataju ameriku ponudu i njen
institucionalni okvir, tj. Organizaciju za europsku ekonomsku
suradnju (OEEC).
17.03.1948. Potpisan je Briselski pakt izmeu Velike Britanije,
Francuske i zemalja Beneluksa s ciljem zajednike odbrane, a koji je
poslije preimenovan u Zapadnoeuropsku uniju.
7-10.05.1948.U Den Hagu odran Europski kongres koji je trebao
povezati razne europske pokrete i stvoriti europsku uniju ili
federaciju.
5.05.1949.Potpisan Statut Vijea Europe, te usvojena Konvencija o
temeljnim pravima i slobodama ovjeka, osnovana Komisija i Sud za
ljudska prava, usvojena Europska socijalna povelja...
9.05.1950.Francuska objavljuje tzv. umanov plan, projekat
stvaranja nadnacionalnog organa koji bi ujedinio industriju ugljena
i dva najvea europska proizvoaa, Njemake i Francuske, u Europsku
zajednicu za ugljen i elik, te onemoguio svaki budui rat izmeu tih
zemalja. Autor tog plana bio je an Monet, francuski ekonomist, ali
je naziv dobio po elikaRobertu umanu, francuskom ministru vanjskih
poslova, zbog njegovih zasluga u pregovorima i provedbi plana.
Taj dan se slavi kao Dan Europe.
18.04.1951.PARIKI UGOVOR
U Parizu je potpisan ugovor o osnivanju Europske zajednice za
ugljen i elik ime je stvorena prva Europska zajednica. Zemlje
potpisnice Parikog ugovora su bile: Francuska, Zapadna Njemaka,
Italija, te zemlje Beneluksa Belgija, Luksemburg i Nizozemska.
Ugovor stupa na snagu 23.17.1952. godine.
U osnovi ovaj ugovor tei uspostavljanju zajednikog trita za
ugalj i elik:
ukidanjem uvozno-izvoznih ogranienja,
regulisanjem reima konkurencije i dravnih subvencija,
u cilju osiguranja redovnog snadbjevanja trita ugljenom i
elikom.
Ugovor konstituie i institucionalnu strukturu: Visoku vlast,
Savjet ministara, Parlamentarnu skuptinu i Sud.
Visoku vlast ini devet lanova, strunjaci koje imenuju vlade
drava lanica. Parlamentarna skuptina je sainjena od predstavnika
nacionalnih parlamenata. Savjet ine predstavnici nacionalnih vlada
nadleni ministri. Sud ini devet sudija, a osnovni zadatak mu je
tumaenje i primjena Ugovora. Visoka vlast moe da donosi
pravnoobavezujue odluke vinom glasova.
Europska zajednica za ugaljen i elik je koncipirana kao
vremenski ogranien projekat ugovor potpisan na 50 godina i istekao
2002.
1952.Francuska, Zapadna Njemaka, Italija, te zemlje Beneluksa
prave naredni korak i pokuavaju uspostaviti zajednicu u oblasti
odbrane, te zakljuuju poseban Ugovor o osnivanju Europske
odbrambene zajednice (OEZ), ali on ostaje nerealizovan zato to je
francuski parlament odbio da ga ratifikuje.
Kao razlog neuspjeha u ovom sluaju se najee navode tri
uzroka:
nespremnost Francuske da se suoi sa makar i djelominim
naoruavanjem Njemake,
odsustvo Velike Britanije, u to vrijeme vojno najsnanije
europske drave, ali i drave koja jasno daje prednost ekspanziji
NATO-a,
nepostojanje zajednike vanjske politike kojoj bi odbrambeni
savez trebao da slui.
Isti period prati i neuspio pokuaj uspostavljanja Europske
politike zajednice, iji su principi i institucionalni okviri bili
koncipirani tomom 1953.
1-2.06.1957.U Mesini, na inicijativu zemalja Beneluksa, na
sastanku ministara vanjskih poslova Europske zajednice za ugljen i
elik predlae se ekonomsko povezivanje zemalja lanica te
zajednice.
25.05.1957.RIMSKI UGOVOR
Ovlateni predstavnici 6 drava, u Rimu potpisuju ugovori o
osnivanju Europske ekonomske zajednice (EEZ) i Europske atomske
zajednice (EUROATOM), koji stupaju na snagu 1.01.1958. godine.
Osnovni cilj EEC-a:
Carinska unija,
etiri osnovne slobode slobode kretanja roba, usliga, ljudi i
kapitala,
Fer trina utakmica,
Kontrola dravnih subvencija,
Zabrana poreske diskriminacije uvoza,
Zajedniki trgovinski natup prema treim temljama,
Neophodan stepen koordinacije u oblasti makroekonomske
politike.
Zemlje potpisnice imaju zajednike politike u oblasti:
poljoprivrede, transporta, socijalne politike i odnosa sa ranijim
kolonijama.
Osnivaki ugovori su vremenom od obinih meunarodnih sporazuma
prerasli u ustavnu povelju Zajednice.
EUROATOM je usmjeren na stvaranje neophodnih uvjeta za brz
razvoj atomske energije (u civilne svrhe). U tom cilju ugovor
statuira zajedniku politiku u oblastima: istraivanja, sigurnosnih
standarda, investicija i postrojenja, snadbjevanja rudom i gorivom,
primjene atomske energije, vlasnitva povodom fuzionog materijala,
meunarodne saradnje u oblasti nuklearne energije, te uspostavljanje
zajednikog trita u ovoj oblasti.
Januar 1966.LUKSEMBURKI SPORAZUM
Francuska u junu 1965. godine naputa rad Savjeta (kriza
mehanizma odluivanja), i takvo stanje traje sve do skupa u
Luksemburgu u januaru 1966. godine.
Luksemburki sporazum/kompromis jeste saglasnost o odsustvu
saglasnosti, a sutina mu je uvoenje de facto veta pri odluivanju u
savjetu.
Francuska insistira na pravu veta u sluajevima kada se pred
veinsku odluku isprijee veoma vani interesi njedne ili vie drava
lanica, odnosno na nastavku pregovora sve dok se ne postigne opa
saglasnost.
1.07.1967.Ugovor o Institucionalnom objedinjavanju tijela triju
zajednica u zajedniku Komisiju i zajedniki Savjet.
Ova institucionalna struktura: Komisija, Savjet, Parlament i
Sud, e u osnovi ostati temelj na kome poiva komunitarno zdanje.
Kada je rije o instituacionalnoj strukturi Zajednice, a potom i
Unije, na sceni je tzv. Organizaciono jedinstvo i funkcionalna
razliitost.
Juli 1968.Uspostavljena je carinska unija zemalja EEZ-a.
1969.Zavrni kominike na Samitu efova drava i vlada odranog u
Hagu 1969. godine, i tzv. Davinjon izvjetaj ministara vanjskih
poslova 1970. godine , koji kao prvi korak na putu politikog
povezivanja predlae saradnju u oblasti spoljne politike.
Paralelno sa ovim, poetkom 1970-tih, kljuni poticaj dobija i
saradnja u monetarnoj oblasti. U tzv. Werner izvjetaju iz 1970.
godine predloen je desetogodinji rok za uspostavljanje ekonomske i
monetarne unije.
1970.
1975.Ugovor o pitanjima budeta - Odluka o vlastitim prihodima,
tj. konstituisanju zasebnih komunitarnih izvora finansiranja.
Osnovni izvori komunitarnog budeta su dabine u oblasti
poljoprivrede, carine, dio PDV-a ostvaren u dravama lanicama, te od
1988. godine doprinost u skladu sa BNP drava lanica.
1973.Podnijet prijedlog za neposredni izbor za Europski
parlament.
Do tada podrazumjevao je Parlamentarnu skuptinu kao posredno
predstavnitvo graana Zajednice, ali tek nakon nekoliko godina
Savjet donosi Odluku o neposrednim izborima za Europski
parlament.
Prvi izbori u skladu sa ovom odlukom su odrani 1979. godine.
Sredina
1980-tih.BIJELA KNJIGA program 92 pred Maastricht
Bjela knjiga je dokument Komisije kojim su nagovjetene radikalne
mjere u cilju uspostavljanja i djelovanja jedinstevenog trita.
Godina 1992 je nagovjetena kao granica za obavljanje svih
poslova.
Takoer, ovo je period oivljavanja integracionog procesa oznaen
prijemom novih est drava lanica (Velika Britanija, Irska, Danska,
Grka, portugal i panija), te obnavljanjem inicijativa za
povezivanje u prostoru politike suradnje (poziv na stvaranje
Europske unije Pariki samit 1972.).
Pojavljuje se prva inicijativa za oivljavanje komunitarnog
projekta, tzv. Gener-Kolumbo plan iz 1981. godine. Meutim, opet
izostaje podrka svih vodeih drava (Francuska u to vrijeme vlada
socijalista), a nastojanja na politikom planu ne idu dalje od
Sveane izjave o EU efova drava i vlada iz 1983. godine.
Saradnja u okviru EZ raste i na nivou nevladine ekonomske i
intelektualne elite. Dok industijski lobi zagovara jaanje ekonomske
suradnje, Europski parlament usvaja nacrt Ugovora o Europskoj uniji
poetkom 1984. godine.Uspostavljaju se dva specijalna komiteta:
tzv. Dod komitet zadatak da ispita mogunosti eventualne
institucionalne reforme,
tzv. Andonino komitet da ispita mogunosti eventualne
institucionalne reforme povodom konstituisanja Europe naroda.
Konstituisanje nove Komisije obavljeno je 1984. godine i na
njeno elo dolazi ak Delor.
Bijela knjiga predvia ukidanje preostalih fizikih, tehnikih i
fiskalnih prepreka slobodnom prometu robe, usluga, radne snage i
kapitala do poetka 1992. godine.
17.02.1986.Jedinstveni europski akt (JEA) je potpisan
17.02.1986. godine u Hagu, a stupio je na snagu 1.07.1987.
godine.
Jedinstveni europski akt:
jaa komunitarni mehanizam odluivanja i usvajanja pravnih
akata,
iri nadlenost zajednice u odreenim oblastima,
najavljuje na nivou ustavnog teksta: Europski savjet i Sud prve
instance.
JEA je dogradnja onog to je ve bilo ostvareno aktivitetom
Europskog suda. Takoe, stavlja Europski parlament u mnogo
povoljniji poloaj u odnosu na Savjet.
7.02.1992.
1.01.1999.UGOVOR O EU Maastricht
Ugovor o Europskoj uniji potpisan je u Maastrichtu 7.02.1992.
godine, a stupio je na snagu 1.11.1993. godine. Drave lanice
uspostavive su EU te time ujedno oznaile novu etapu u integriranju
naroda Europe u sve vru uniju, u kojoj se odluke donose to je blie
graanima.Kljune novine Ugovora o EU:
proglaena Unija drava lanica,
saradnja u oblastima vanjske i bezbjedonosne politike, te
unutranjih poslova i pravosua,
blia saradnja grupe drava lanica,
princip supsidijarnosti je dignut na rang osnovnih
konstitutivnih principa,
uvedeno je unijsko graanstvo, uvoenje jedinstvene valute,
statuiran Komitet regija,
ustanovljen Ombudsman,
dodatno proirenje djelatnosti Zajednice u prostorima
obrazovanja, kulture, javnog zdravstva, zatite potroaa i
transeuropskog povezivanja,
Europski sud je ovlaten da izrie novane kazne dravama lanicama u
sluaju neprimjenjivanja/krenja komunitarnog prava.
Ciljevi Unije su:
da podstie privredni razvoj,
provoenje zajednike vanjske i bezbjedonosne politike,
uvoenje prava graanstva EU,
da jaa suradnju u oblasti pravosua i unutarnjih poslova,
uva cjelovitost acquis communautaire.
Ovim ugovorom iz preteno gospodarske integracije prerasta u
politiku uniju.
Tri stuba EU:
1. Komunitarni segment
Dinamika ostvarivanja ekonomsko-monetarne unije generalno prati
trostepeni pristup nagovjeten u tzv. Delor izvjetaju, a to
znai:
prva faza 1.01.1990,
druga faza 1.01.1994,
trea faza 1.01.1999. godine kada se uspostavlja monetarna
unija.
Maastrichtski ugovor ne uvodi Europsku centralnu banku ve u
drugoj fazi, ve na njeno mjesto postavlja Europski monetarni
institut (EMI).
2. Unijski segment
Ciljevi zajednike politike u oblasti vanjske politike i
bezbjednosti su:
ouvanje nezavisnosti i integriteta Unije,
jaanje bezbjednosti Unije i drava lanica,
ouvanje mira i meunarodne sigurnosti,
unapreenje meunarodne suradnje,
razvoj i ouvanje demokratije i vladavine prava.
3. Pravosue i unitarnji poslovi
U okviru Maastricht ugovora, statuira sljedee oblasti suradnje
drava lanica: azil, reim i kontrola prelaska vanjskih granica drava
lanica, imigracija i boravak dravljana treih drava, borba protiv
narkomanije, meunarodni kriminal, pravosudna suradnja u civilnim i
krivinim predmetima, carinska suradnja, Europol.
Ugovor nije mogao stupiti na snagu bez ratifikacije u svim
dravama lanicama. Za stupanje na snagu Maastrichtskog ugovora bila
je neophodna ratifikacija u skladu sa nacionalnim ustavnim
procedurama. U sluaju veine drava lanica to je podrazumjevalo
intervenciju parlamenta, izuzev u Irskoj i Danskoj, gdje je bio
neophodan i referendum graana.
2.10.1997.AMSTERDAMSKI UGOVOR
Petnaest drava lanica potpisali su ugovor u Amsterdamu
2.10.1997. godine, a koji je na snagu stupio 1.05.1999. godine.
Amsterdamski ugovor je trebao da raisti Maastrichtsku
zaostavtinu i nae odgovarajua rjeenja povodom pitanja:
revizije trostubne strukture EU,
irenje postupka saodluivanja,
dogradnje odredbi u oblasti pravosua i unutarnjih poslova,
irenje komunitarne nadlenosti u oblastima energije, civilne
zatite i turizma,
hijerarhijskog struktuiranjakomunitarnih pravnih akata.Oblasti u
kojima je trebalo intervenisati su:
sloboda, sigurnost i pravda, unija i graani,
efikasna i koherentna vanjska politika,
institucije EU,
fleksibilnost.
Intervencije dogradnje Osnivakih ugovora (Amsterdamski ugovor
nije osnivaki):
Blia suradnja,
Daljnja promocija ljudskih prava i sloboda,
Prenoenje dijela III stuba u komunitarni stub,
Dogradnja institucionaliziranog okvira i procesa odluivanja,
Daljnje irenje komunitarne nadlenosti,
Uvoenje naslova posveenog zapoljavanju u Ugovoru o EZ.
Posredstvom Amsterdamskih novela meu ciljeve Unije stie i: visok
nivo zapoljavanja
postepeno oblikovanje zajednike odbrambene politike,
jaanje Unije kao prostora slobode, bezbjednosti i pravde.
Sankcionisanje povrede osnovnih ustavnih principa Savjet je
ovlaten da konstatuje ozbiljnu i trajnu povredu osnovnih principa
na kojima poiva EU (sloboda, demokratija i vladavina prava).
26.02.2001.UGOVOR IZ NICE
Meuvladina konferencija je sazvana tokom februara 2000. godine,
a ugovor kojim je okonan njen rad potpisan je u Nici nakon godinu
dana, odnosno 26.02.2001. godine.
Ugovor iz Nice je doivio istu sudbinu kao i Ugovor iz
Maastrichta, jer je on posrnuo na referendumu graana u Danskoj, a
Ugovor iz Nice na referendumu u Irskoj.
Ugovor iz Nice ine dva dijela:
Izmjene i dopune Ugovora o EU,
Izmjene i dopune ugovora o osnivanju triju zajednica (EZU, EEZ,
EUROATOM).Ugovor iz Nice je zakljuen na neogranieno vrijeme, i po
karakteru je revizioni, a ne osnivaki.
Prate ga etiri protokola posveena; predstojeem proirenju EU,
statut Europskog suda, finansijsim konsekvencama isteka ugovora
EZU, odredbe vezane za prelazni period u povodu slobode kretanja
ljudi, te 24 deklaracije uz Zavrni akt.
Osnovni rezultati Ugovora iz Nice vezani su za:
reviziju institucionalnih aranmana,
irenje domaaja odluivanja u Savjetu putem kvalifikovane
veine,
irenje domaaja postupka saodluivanja pri usvajanju pravnih
akata,
reforma pravosudnog mehanizma,
dogradnja mehanizma blie suradnje.
Za razliku od predhodnih, ovaj Ugovor je objavljen u Slubenom
listu Europske Unije.
IRENJE EUROPSKE UNIJE
DRAVE UTEMELJITELJI
1951 - Francuska, Njemaka, Italija, Holandija, Belgija i
Luksemburg
PRVO PROIRENJE
1973 Velika Britanija, Danska i Irska.DRUGO PROIRENJE
1981. Grka
1986 Portugal i panija
TREE PROIRENJE
1995 Austrija, Finska i vedska.
ETVRTO PROIRENJE
2004 eka, Estonija, Kipar, Latvija, Litvanija, Malta, Maarska,
Poljska, Slovaka i Slovenija.
2007 Bugarska i Rumunija
Norveka je prijem traila u dva navrata 1960.tih, i 1990-tih, ali
u skladu sa nacionalnim referendumom odbija ponudu za prikljuenje.
Island je prijem traio takoer dva puta 1970-tih i sredinom
1990-tih, ali odbija ponudu za prikljuenje. Balkan:
Regionalni pristup
Krajem 2000. godine operacionalizira ideju Procesa stabilizacije
i pridruivanja u kojeg ukljuuje Albniju, BiH, Hrvatsku, SR
Jugoslaviju i Makedoniju.
U solunu 2003. godine jo jednom nagovjeten prijem u EU.
Hrvatska zakljuuje Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju, a
status kandidata formalno stekla u jesen 2005.
Sporazum o stabilizaciji i pridravanju jo je zakljuen i sa:
Makedonijom 2001 (promaknuta u zemlju kandidata 2005), Albanijom
2006, Crnom Gorom 2007, BiH 2008. Poloaj Turske:
Sa ovom zemljom Zajednica ima posebne ugovorne aranmane ve od
poetka 1960-tih.
Turska podnosi formalni zahtjev krajem 1980-tih.
Tek 2005. formalno priznat status zemlje kandidata.
SAD politikim pritiskom stoji iza neukljuivanja Turske u EU
(Kipar. Kurdi, politike i kulturne predrasude).
PARALELNI INTEGRACIONI PROCESI
OECDOrganizacija za Europsku ekonomsku suradnju utemeljena
Konvencijom potpisanom u Parizu aprila 1948.
Njen osnovni cilj je bio ekonomski oporavak ratom razruene
Europe, pri emu je osnovni kljuni instrument bio Maralov plan.
SAVJET EUROPEStatut Savjeta Europe potpisan je 5.05.1949. godine
u Londonu.
U ulozi osnivaa nalo se deset zemalja: Belgija, Francuska,
Holandija, Luksemburg, Velika Britanija, Danska, Italija, Irska,
Norveka i vedska.
Osnovni cilj ove organizacije sublimira krovna ideja:
demokratija, ljudska prava i vladavina prava.
Sjedite je u Strazburu.
1950. godine donosi Europsku konvenciju o zatiti ljudskih prava
i sloboda.
NATOPokuaj komunitarizacije sektora odbrane s poetka 1950-tih
zavrio neuspjehom nije ratifikovano od strane francuskog
parlamenta. Gledajui iz perspektive EZ ovaj prostor ubrzo popunjava
NATO (osnovan u proljee 1949), tanije prijem Zapadne Njemake u ovu
meunarodnu vojnu organizaciju (1954).
NATO je inaugurisao ideju Partnerstvo za mir.
ZEU1948, u skladu sa Briselskim paktom/ugovorom poinje vojna
suradnja veeg dijela lanica EZ. Nekoliko godina kasnije, u skladu
sa Parikim protokolom iz 1954. godine uspostavlja se
Zapadnoeuropska odbrambena unija (ZEU/WEU).
OSCEEuropska Konferencija za sigurnost i suradnju u ijem radu
uestvuju sve drave lanice EU CSCE.
Ova organizacija je nastala u skladu sa Zavrnim aktom meunarodne
konferencije (tzv. Plava knjiga) odrane prvi put 1973. godine u
Helsinkiju, a potpisane 1975.
1995. godine mijenja naziv i postaje Organizacija za bezbjednost
i suradnju u Europi OSCE.
EFTAEuropsko udruenje za slobodnu trgovinu nastaje sredinom
1950-tih.
Osnivai: Austrija, Danska, Norveka, Portugal, vedska, vicarska i
Velika Britanija, a kasnije im se pridruuju Island, Finska i
Lihtentajn.
BENELUKS UNIJA1.01.1948. Belgija, Holandija i Luksemburg
uspostavljaju carinsku uniju
SJEDITA
STRAZBUR
Sjedite Europskog parlamenta
LUKSEMBRUG
Sekretarijat Europskog parlamenta
Sjedite Europskog suda
Sjedite Europske investicione banke
BRISEL
Sjedite Komisija i Savjeta
FRANKFURT
Sjedite Europskog monetarnog instituta
Sjedite Europske centralne banke
HAG
Europol
LITVANIJA
Sjedite Instituta za jednakost spolova
POLJSKA
Sjedite Agencije za saradnju u kontroli vanjskih granica EU
Evropska unija se predstavlja kao tipina meunarodna organizacija
koja djeluje u odreenim oblastima i koja je kao takva pod kontrolom
drava lanica. Sa druge strane, njena jurusdikcija je izuzetno
obuhvatna, njene institucije uivaju visok stepen nezavisnosti u
odnosu na drave lanice, a njeni pravni akti neposredno djeluju na
cjelokupnom prostoru zajednice, obavezujui kako drave lanice tako i
fizika i pravna lica. U sluaju sukoba, pravna pravila sadrana u
njenim aktima imaju prvenstvo u odnosu na nacionalne pravne akte, a
konana instanca u zatiti ovih prerogativa i prava je Sud, dostupan
ne samo dravama lanicama, nego i pojedincima.
PRAVNA PRIRODA EVROPSKE ZAJEDNICE I EVROPSKE UNIJE1.EVROPSKA
ZAJEDNICA
Evropska zajednica u pravnom smislu je plod komunitarnog prava
kao takvog, tanije specifinosti koje mu je svojom praksom pripisao
Evropski sud. Teorijska objanjenja i doktrinirani stavovi su
rasporeeni u irokom luku na ijem je jednom kraju insistiranje na
meunarodnopravnom karakteru Zajednice, a na drugom insistiranje na
njenom federalno-dravnom karakteru. Meuprostor pak, zauzimaju
brojni stavovi povodom sui generis karaktera Evropske
zajednice.
1.1 Evropska zajednica kao meunarodna/nadnacionalna
organizacija
Prema jednom miljenju, Evropska zajednica je tek jedna od
meunarodnih organizacija. Ovdje razlikujemo autore koji kao
prethodni uvode kriterijum cilja. Rije je o onima koji razlikuju
meunarodne organizacije usmjerene ka saradnji i meunarodne
organizacije usmjerene ka integraciji, pri emu su samo prve
meunarodne organizacije u uem smislu. Prema ovom shvatanju Evropska
zajednica nije nezavisan politiki i pravni poredak- ona sutinski
zavisi od drava lanica. Drugim rijeima, kao i inae u meunarodnom
pravu, gospodari njene sudbine su suverene drave lanice. Diskretni
arm ovog pristupa lei u injenici da on omoguava upotrebu
standardnog, tradicionalnog pravnog pojmovnog aparata, prije svega
javnopravnog.
1.2. Evropska zajednica kao federacija u nastajanju Dio autora u
Evropskoj zajednici prepoznaje dravu u nastajanju, odnosno jedan
vid vlasti ili upravljanja koji posjeduje kljune elemente federalne
ustavne drave. Imajui uvidu Evropsku zajednicu, ilustrativni su
stavovi koje Hallestein, prvi predsjednik Komisije, ali i eminentan
pravnik, iznosi ve tokom 60-tih zagovarajui ideju savezne drave u
nastajanju.
U Hallstenovom pristupu Evropska zajednica se shvata kao pravna
zajednica. Evropska zajednica je iskljuivo tvorevina prava- tu
ustav prethodi organizaciji, kao djelo drava, ali ne i naroda kao
politike, organske zajednice. Zajednica se razlikuje od drave drava
kao organizacija i narod kao zajednica zajedniki donose ustav.
Vremenom teorijski pristup odnosu drave i ustava se mijenja. Ustav
se vie ne shvaa kao djelo prethodno postojee drave, odnosno drava
nije njegov predmet i pretpostavka. Radije, princip demokratije
nalae da se drava shvati kao ustavna, tj. kao ustavom
konstituisana. Iz injenice da su drava i Zajednica produkt prava
mogue je izvesti zakljuak o Evropskoj zajednici kao jedinstvenom
poretku koji u sebi objedinjuje pravne poretke drava lanica i
pravni poredak Zajednice. Nadnacionalni pravni poredak i nacionalni
pravni poreci su povezani u uslovljeni u mjeri koju je najuputnije
shvatiti kao jedan/jedinstven pravni poredak. Drave tanije njihovi
organi gube samostalnost, alias suverenost, i postaju agenti
Zajednice, odnosno nadnacionalnog pravnog poretka. Istovremeno,
ustavi drava lanica i ustav Zajednice su integrisani u
jednu/jedinstvenu ustavnu federaciju, odnosno u ustavni savez. Ovaj
pristup bi se dobrim dijelom mogao nazvati
konsocjativno-federalnim.1.3. Evropska zajednica kao ciljem
opredjeljena organizacijaU treu skupinu mogue je svrstati autore
koji generalno slijede (neo)funkcionalistiki pristup u analizi
Evropske zajednice. Ovdje su od posebnog interesa slijedea dva:
Zwekverband i Regulativna drava. Kod prvog treba spomenuti H.P.
Ipsena, odnosno njegovu viziju zajednice kao specifinog
administrativnog saveza/unije funkcionalne integracije, izloenu ve
poetkom 70-tih. Za Ipsena je Evropska zajednica instrument
birokratsko-tehnokratske realizacije odreenih povjerenih joj
ciljeva. Pri tome je rije o demokratsko legitimnim
(demokratsko-ustavnim) utemeljenim ciljevima- odredile su ih drave
lanice. Meu ciljevima centralni je onaj koji ima u vidu
uspostavljanje zajednikog trita, a u skladu s tim i Ugovor o
Evropskoj ekonomskoj zajednici ima centralni poloaj. Ideju Evropske
zajednice kao regulativne drave zagovaraju brojni autori, meu
kojima posebno mjesto zauzima Majone. Kod ovih autora je mnogo
uoljiviji element deregulacije, odnosno fokusiranje ekonomske
dimenzije integracije u okviru zajednice. Regulativni model drave
karakterie to to se institucije vide kao sredstva za ostvarivanje
odreenih ciljeva, a ne kao cilj za sebe. U pitanju je funkcionalni
pristup Evropskoj zajednici. Ovdje je u centru panje ekonomije
odnosno trite i integracija u odreenim oblastima. 1.4. Evropska
zajednica kao
postmoderna,nedravna,policentrina,(kon)federacija,politika
zajednicaU etvrtu skupinu mogue je izdvojiti autore koji teite
stavljaju na nedravni karakter zajednice. U ovoj perspektivi
Evropska zajednica se prepoznaje kao nadnacionalna politika
zajednica, sa vlastitim ustavom i demokratskim legitimitetom, ali i
sa visokim stepenom policentrinosti. Kod ovog pristupa posebno
mjesto zauzimaju Vajler i MacCormick. Vajler u centar analize
stavlja nekoliko kljunih aspekata evropske integracije: specifian
odnos nadnacionalnog prava i nadnacionalnog politikog procesa,
evoluciju komunitarnog prava, ulogu judikature Evropskog suda i
njenu ustavno-legimitizirajuu dimenziju, te zajednike vrijednosti i
mogue pravce razvoja integracije. Osnovni doprinos MacCormicka
jeste ukazivanje na mogunost da se Evropska zajednica, odnosno njen
pravni poredak, analizira na koherentan teorijski nain koristei pri
tome relevantne socioloke i politoloke uvide. Njegov pristup
ukazuje na teorijski potencijal razdvajanja pojmova: pravo, drava,
prinuda i na to oslonjene vizije pravnog pluralizma. Pojam pravni
pluralizam podrazumijeva istovremeno paralelno postojanje vie
pravnih sistema, pravnih mrea ili pravnih poredaka na istom
geografskom prostoru. Ovdje je federalizam mogu i bez drave u
njenom tradicionalnom smislu- on podrazumijeva i pravo bez drave,
ustav bez dravnosti odnosno potpun politiki sistem bez potpuno
razvijenog dravnog aparata, visokog nivoa javne podrke i masovne
politike participacije.2. EVROPSKA UNIJADoktrinirane pristupe
prirodi Evropske unije mogue je svesti na tri shvatanja.
2.1. Evropska unija kao okvirna struktura meunarodne saradnje
Prema ovom shvatanju Evropska unija predstavlja puku svodnu
konstrkuciju, pod ijim krovom djeluju tri, odnedavno dvije
meunarodne organizacije( EZ i Euroatom) i dva segmenta meudravne
saradnje. U ovoj viziji Unija ivi kao svojevrstan parazit na
institucionalnom i pravnom tijelu Zajednice. Budui da nema svoje
institucije Unija nije meunarodna organizacija, nema pravni
subjektivitet. Kako nije subjekt meunarodnog prava, Unija ne moe ni
imati vlastite institucije.2.2. Evropska unija kao jedinstvena
meunarodna organizacijaPo ovom shvatanju Evropska unija predstavlja
novouspostavljenu jedinstvenu meunarodnu organizaciju sa vlastitim
pravnim poretkom koji objedinjuje zajednice i dva meuvladina
segmenta ili stuba. Evropska unija predstavlja posebnu i osobenu
ustavnu strukturu. U toj strukturi kljuni elementi jedinstva
iskazuju se posredstvom: zajednikih ciljeva;
zajednikih vrijednosti;
zajednikih postupaka Osnivakih ugovora;
Svakodnevna aktivnost Savjeta (ministara) pokazuje da on de
facto djeluje komunitarno u prostorima sva tri stuba, u kom pravcu
govori i djelovanje Coreper mehanizma. Zakljuuje se, budui da u
sluaju Evropske unije u nekoliko pravnih reima djeluju iste
institucije, ovi reimi ine jedinstvenu organizaciju, odnosno u
pitanju su institucije jedne organizacije. Uspostavljanjem Evropske
unije drave lanice su stvorile meunarodnu organizaciju sa vlastitim
pravnim ivotom. Evropska zajednica odnosno komunitarni pravni
poredak svoj sui generis karakter prenosi i na Evropsku uniju
postepeno komunitarizirajui preostale unijske segmente ukljuujui i
elemenat neophodnog jedinstva.2.3. Evropska unija kao meunarodna
struktura sui generisU ovoj skupini su autori koji u Evropskoj
uniji prepoznaju specifian okvir saradnje drava lanica u oblastima
vanjske i unutranje politike, koji u odsustvu vlastitog u tu svrhu
posuuje, koristi institucionalni i pravni okvir Evropske zajednice.
U ovoj perspektivi Evropska zajednica zadrava svoj organizacioni
identitet i nezavisnost kao nadnacionalna meunarodna organizacija,
s tim da ga stavlja na raspolaganje Uniji za ostvarenje njenih
ciljeva. Ovdje je Evropska unija bez vlastitog meunarodnog pravnog
subjektiviteta i institucija, ali je ipak struktura sui generis, a
ne tek puki okvir meunarodne saradnje drava lanica. Kljuni elementi
komunitarnog institucionalnog okvira su na upotrebi, ali ne dravama
lanicama, nego Uniji kao posebnom entitetu. U skladu sa tim,
Evropska unija predstavlja specifian institucionalni okvir. U prvom
planu je osobenost strukture s tim da se kvalifikativ sui generis
vee za samu Evropsku uniju i sve to naglaenije smjeta u
meunarodnopravni kontekst.2.4. Evropska unija kao politiko-pravna
zajednica sui generisU pitanju je sloena drutvena struktura koju
utemeljuje koegzistencija nezavisnih, uzajamno povezanih, javnih
vlasti, koje nuno ne podrazumijevaju dravnost na svakom nivou, sa
jedne strane, te graanstvo koje dopunjava, a ne zamijenjuje
nacionalno graanstvo/dravljanstvo sa druge strane. U mjeri u kojoj
je ustav izraz suvereniteta, u sluaju Evropske unije on
podrazumjeva dva izvora. Prvi je prenos ili ustupanje ili
delegiranje vrenja dijela suvereniteta od strane drava lanica, a
drugi opat volja naroda.2.5. Mogua pojmovna odreenjaZagovornici
njenog organizacionog i pravnog identiteta Uniju vide kao
meunarodnu organizaciju sui generis, odnosno kao manje ili vie
osobeno organizaciono ustrojstvo drava lanica. Konfederalna
perspektiva- prvo treba pomenuti one koji smatraju da je Evropska
unija, I pored niza osobnosti, tek jedna verzija tipine
konfederacije. Pojam konfederalnog po pravilu podrazumjeva element
nadnacionalnog, s tim da dio autora insistira na transnacionalnoj
dimenziji tzv. Evropskog ili unijskog konfederalizma. EU kao
konfederalni komonvelt- od britanske pravne tradicije dolaze
sugestije o komonveltu kao pojmu koji na najbolji nain pokazuje
osoben karakter Evropske unije kao dijela ireg, evropskog
postmodernog politikog i pravnog okruenja koji je tradicionalnu
suverenu dravu ostavilo iza sebe. Tako MacCormick preporuuje
navedeni pojam Unije , u kojem ni jedan entitet ne raspolae dravnom
suverenou u punom, klasinom smislu, niti na to pretenduje. U centru
je dakle zajedniko dobro. EU kao postmoderna, konsocijacijska
konfederacija- dio autora konfederalnu viziju Evropske unije
elaborira na ideji mjeovite vlasti, kao predapsolutistikog oblika
vladavine, odnosno vrenja vlasti ili upravljanja, to bi u aktuelnom
politikom diskursu bilo: na ideji konsocijacije. Ovakvo vienje
Evropske unije zagovara Majone. Evropska unija je prototip
postmoderne konfederacije, odnosno Monteskjeova konfederalna
republika, shvaena kao mjeovita vlast materijalizovana posredstvom
ugovorom regulisanog odnosa suverenih drava, u cilju proizvodnje
zajednikih dobara, kao to su kolektivna sigurnost ili ekonomska
integracija. 2.6. Federalna perspektivaZnatno vei broj autora
pokazuje sklonost pristupu Ustavnog suda Njemake Evropskoj uniji u
obrazloenju uvene Mastriht odluke s poetka 90-tih. Kao kljuni
ponuen pojam Staatenverbund. Izraz sugerie organizaciono ustrojstvo
koje je neto vie od konfederacije, tj.saveza drava, ali i manje od
savezne federalne drave. Ovo vienje EU pripada pristupu koji je
prigodno nazvan nedravnim.2.7. Evropska unija kao vieslojni sistem
vlasti, upravljanja, ustavnostiPolazni stav izlae Pernice- prirodu
Evropske unije ne podrazumijeva njeno vienje, kao meunarodne
organizacije kojom gospodare drave lanice. Rekao bi Pernice
prav(n)a priroda Unije podrazumijeva ideju vieslojnog ustavnog
sistema, kojeg ine lokalni, regionalni, nacionalni i evropski nivo
politike integracije i djelovanja. U pianju je sistem vieslojne ili
slojevite nadlenosti uspostavljene u cilju maksimalno efikasnog
zadovoljavanja potreba graana na odgovarajuem nivou. Elementi
vieslojne ustavnosti- pet kljunih elemenata:
Prvo, u procesu globalizacije drave su sve manje sposobne da
odgovore izazovima i da efikasno zadovoljavaju potrebe svojih
graana kada je rije o miru, bezbjednosti, blagostanju.
Drugo, gledano iz istorijske perspektive, postoje brojni naini
uspostavljanja ustava. On je pravni instrument kojim se ljudi na
odreenoj teritoriji dogovaraju o uspostavljanju institucija javne
vlasti radi postizanja odreenih ciljeva u zajednikom ili optem
interesu, definiu svoja prava u odnosu na te institucije i svoj
status kao graana tako uspostavljene organizacije, zajednice ili
polisa.
Tree, proces o kome je rije znaajno utie na stvarnost
nacionalnih ustava i nacionalnih pravnih sistema. Svaka izmjena i
dopuna Osnivakih ugovora koje Evropski sud sa punim pravom naziva
ustavnom poveljom pravno ureene zajednice, povlai za sobom preutnu
ili izriitu modifikaciju nacionalnih ustava, to moe znaiti i
siromaenje ovlatenja na nacionalnom nivou i njihovo premjetanje na
evropskom nivou.
etvrto, kao rezultat evropske integracije graani drava lanica su
prihvatili viestruki identitet- lokalni, regionalni, nacionalni,
evropski, koji odgovara razliitim nivoima politike zajednice kojoj
pripadaju kao graani.
I peto, poimanje evropske integracije kao procesa vieslojnog
konstitucionalizma, putem kojeg se raspodjela vlasti koju dijele
nacionalni i evropski nivoi upravljanja konstantno reorganizira i
preusmjerava, dok istovremeno legitimnost svake vlasti poiva na
istim graanima, znai podizanje svijesti o injenici da Evropska
unija nije strana, neimenovana, otuena....vlast, nego na vlastiti
instrument politikog djelovanja.
2.8. Evropska ustavna arhitektura U predstavljanju ustavne
arhitekture Evropske unije veina koristi metaforu grkog hrama koje
je u znaku tri nosea stuba. Prvi stub ine tri zajednice- trenutno
samo dvije. Drugi stub ini novoustanovljena, odnosno proirena
saradnja u oblastima vanjske politike i bezbjednosti, a trei
saradnja u oblasti pravosua i unutranjih poslova. Prvi stub ima
ulogu osnovnog, centralnog, noseeg, a preostala dva dopuna, podrka.
Povezuje ih jedinstvena institucionalna struktura i take proimanja
zajednikog djelovanja u okviru Evropske zajednice i saradnje u
unijskim segmentima, odnosno jedinstveni set ciljeva i vrijednosti.
Na jednoj strani je domen nadnacionalnog, zajednikog odluivanja i
djelovanja-komunitarni stub, a na drugoj dva podruja naglaenije ako
ve ne i dominantno meuvladine saradnje- unijski stubovi. Predloeni
Ustav nije stupio na snagu, a umjesto njega koncipirani Reformski
ugovor ostavlja prostor za dokazivanje da je sutbna konstrukcija
unije i dalje prisutna. Evropska unija nije zatvoreni ustavnopravni
sistem, ona je otvoren politiki proces. Ona je tek sekvenca
evropskog federalnog kontinuuma.ELEMENTI POLITIKOG USTAVNOG
USTROJSTVA
1.FLEKSIBILNOSTFleksibilnu zajednicu jasno nagovjetavaju
svojevremeni mehanizam pariteta valuta, te posebni aranmani dijela
drava- npr. engen sporazum. U oba sluaja je izostalo uee svih drava
lanica, a u drugom je grupa drava lanica djelovala i mimo okvira
ustanovljenog Osnivakim ugovorima. U nastojanju da izrazi arenilo
pravnih aranmana i njihove praktine realizacije, doktrina koristi
brojne izraze, a osobito: fleksibilnost, diferenciranost,
varijabilnost, asimetrinost...integracije, Zajednice, Unije,
Evrope. Istovremeno, dio autora pravi razliku izmeu primarne i
sekundarne fleksibilnosti (prvi sluajevi asimetrinih aranmana koji
su utvreni odredbama Osnivakih ugovora i drugi aranmani koji su
ustanovljeni aktima komunitarnih institucija). Svi ukazuju na
fenoman koji je dio evolucije integracionog projekta, nastojei pri
tome da izraze njegovu kvantitativnu, kvalitativnu i vremensku
dimenziju. Treba konstatovati da je nakon Mastrihtskog ugovora i
Amsterdamskih amandmana fenomen fleksibilnosti postao dio ustavnog
okvira i u formalnom smislu. Aktuelni ustavnopravni reim poznaje
fleksibilnost olienu u mehanizmu pojaane saradnje u sva tri unijska
okvira.1.1. Pojaana saradnjaSistem pojaane saradnje ima u vidu
budue aranmane. Ovaj sistem poiva na principu odobrenja, kojeg u
pravilu daje Savjet. Sistem je koncipiran kao unijski- institut
pojaane saradnje je u funkciji ostvarivanja ciljeva Unije kao
cjeline, odnosno zatite i jaanja njenih interesa. Kada je rije o
uslovima za uspostavljanje pojaane saradnje kriterijumi su: mora
biti u slubi promocije ciljeva Unije i Zajednice, mora potivati
acquis communautaire,
mora ostati u okvirima nadlenosti Unije ili Zajednice,
ne smije podrivati unutranje trite,
ne smije predstavljati prepreku ili sredstvo diskriminacije u
trgovini izmeu drava lanica,
mora obuhvatiti najmanje osam drava lanica,
ne smije uticati na odredbe Protokola o integraciji engen
acquis-a,
mora ostati otvoren za sve drave,
mora predstavljati posljednje sredstvo.Pojaana saradnja ne moe
posluiti kao sredstvo opstrukcije principa na kojima poiva
nadlenost Zajednice/Unije. Projekt pojaane saradnje podrazumijeva
odgovarajuu lojalnost drava koje u njemu ne uestvuju. U odnosu na
mehanizam odluivanja i instrumente djelovanja, pojaana saradnja
podrazumijeva komunitarni institucionalni okvir, uz odreena
ogranienja koja zavise od ustavnog osnova djelovanja, tj. odredbe
Osnivakog ugovora na osnovu kojeg se donosi akt ili preduzima
mjera. Kada Savjet odluuje kvalifikovanom veinom, na odgovarajui
nain se primjenjuje sistem vrednovanja glasova u smislu ugovora o
EZ. U sluaju da je za donoenje odluke u Savjetu potrebna
jednoglasnost, to se odnosi samo na lanove/drave uesnice u pojaanoj
saradnji. Iako odluke konano donose samo drave uesnice saradnje,
ostale drave u principu mogu uestvovati u raspravi o predmetnim
aktima i mjerama. Odluku o uspostavljanju pojaane saradnje odnosno
njenom odobravanju, na prijedlog Komisije ili na inicjativu
najmanje osam drava, donosi Savjet kvalifikovanom veinom, nako to
je o tome konsultovao Evropski parlament. Bilo koja od drava lanica
ima pravo zahtjevati da se pitanje uspostavljanja pojaane saradnje
proslijedi Evropskom savjetu. Zahtjev da se proslijedi Evropskom
savjetu e postaviti drava koja ima odreene rezerve u vezi
predloenog projekta. Ovaj zahtjev je mogue postaviti bez
obrazloenja. I pored protivljenja zainteresovane drave tj. njenog
insistiranja da se pitanje proslijedi Evropskom savjetu, odluku o
uspostavljanju pojaane saradnje kvalifikovanom veinom moe donijeti
Savjet ministara. Kada je rije o finansiranju aktivnosti u okviru
pojaane saradnje, princip je da trokovi padaju na teret drava
uesnica. Pravni reim pojaane saradnje je u nadlenosti Evropskog
suda. Ovo znai da Sud moe vriti kontrolu zakonitosti uspostavljanja
pojaane saradnje u okviru II stuba. Sud u principu moe kontrolisati
zakonitost, odnosno ustavnost odluke o davanju saglasnosti o
uspostavljanju pojaane saradnje. Sud moe nadzirati postupak
uspostavljanja pojaane saradnje. 1.2. Pojaana saradnja u
komunitarnom segmentuPostupak uspostavljanja mehanizama pojaane
saradnje u komunitarnom segmentu podrazumijeva saglasnost Savjeta,
do koje se dolazi odlukom kvalifikovane veine, nakon to je o tome
pribavljeno miljenje Evropskog parlamenta. Drave koje namjeravaju
uspostaviti pojaanu saradnju odgovarajui zahtjev dostavljeju
Komisiji koja tim povodom zauzima jasno opredjeljen stav.komisija
povodom ovakvog zahtjeva moe podnijeti prijedlog Savjetu na konano
odluivanje. Uloga Komisije je dodatno naglaena u sluajevima
ukljuivanja drava lanica u ve postojei mehanizam pojaane saradnje.
Zainteresovana drava o svojoj namjeri obavjetava Savjet i Komisiju.
Komisija dostavlja miljenje Savjetu u roku od tri mjeseca od
prijema izjave, a u narednih mjesec dana odluuje o zahtjevu. Pri
tome Komisija moe postaviti i posebne uvjete koje treba zadovoljiti
prije nego to se krug drava ukljuenih u pojaanu saradnju
proiri.
1.3. Pojaana saradnja u III.stuba
Uz ve pominjane opte kriterijume potrebno je zadovoljiti i
dodatne uslove. Prvo, bilo koji vid pojaane saradnje u ovoj oblasti
mora biti usmjeren na poticanje breg uspostavljanja prostora
slobode, bezbjednosti i pravde. I drugo, predloena saradnja mora
uvaavati nadlenosti Zajednice i ciljeve Unije u ovoj oblasti.
Odobrenje za uspostavljanje pojaane saradnje u okviru III. stuba
daje Savjet, postupajui po prijedlogu Komisije ili na inicjativu
najmanje osam drava lanica i nakon konsultovanja Evropskog
parlamenta. Savjet odluuje kvalifikovanom veinom. Bilo koja drava
lanica moe pristupiti ve uspostavljenoj pojaanoj saradnji u okviru
III. stuba. O svojoj namjeri obavjetava Savjet i Komisiju. Komisija
treba da dostavi miljenje savjetu u roku od tri mjeseca od prijema
notifikacije i tom prilikom moe postavljati i posebne uslove,
tanije davati preporuke koje smatra neophodnim u cilju prikljuenja
ve postojeem aranmanu. U narednih mjesec dana tj. u roku od etiri
mjeseca od notifikacije namjere, Savjet treba da odlui o zahtjevu,
ukljuujui i eventualne posebne uslove za pristupanje. Ako se u ovom
roku Savjet ne izjasni smatrat e se da je zahtjev odobren. U odnosu
na reim ukljuivanja u ve postojei aranman, u komunitarnom segmentu
treba istai tri stvari. Prvo, za razliku od rjeenja u komunitarnom
segmentu, gdje o tome odluuje Komisija, ovdje odluku donosi Savjet.
Drugo, u ovom segmentu utanje nadlene institucije znai odobravanje.
I tree, ova posljednja hipoteza iskljuuje eventualne dodatne uslove
za prijem u postojei aranman. 1.4. Pojaana saradnja u okviru II.
StubaPojaana saradnja u ovoj oblasti mora biti u slubi interesa
Unije kao cjeline i ouvanju vrijednosti u kojima je ona utemeljena.
Uz to pojaana saradnja mora uvaavati: principe, ciljeve, generalne
smjernice, zajednike vanjske i bezbjednosne politike,
nadlenosti Evropske zajednice,
koherentnost svih unijskih politika i vanjskog djelovanja
Zajednice.
Saglasnost za uspostavljanje pojaane saradnje daje Savjet. Ovdje
se drave sa zahtjevom direktno obraaju Savjetu , koji ga prosljeuje
Komisiji i Evropskom parlamentu. Komisiji da bi o njemu dala
miljenje, a Parlementu radi informisanja. Svoju odluku Savjet
donosi kvalifikovanom veinom. Kod pristupanja pojaanoj saradnji
postupak je isti kao i kod III. stuba samo to drava direktno
podnosi zahtjev Savjetu, kao to smo ve rekli. I ovdje Savjet
djeluje kvalifikovanom veinom, s tim to treba skrenuti panju na
nain njenog utvrivanja. Odluka je usvojena samo ako iza nje stoje
dvije treine glasova, datih od strane najmanje deset drava lanica.
Odluivanje Savjeta u ovoj oblasti principjelno podrazumijeva
jednoglasnost, s tim da uzdravanje od glasanja ne sprijeava
donoenje odluke. Drava lanica koja se uzdrava od glasanja tim
povodom moe dati i zvaninu izjavu, u skladu s kojom nije obavezna
primjeniti odluku u pitanju, ali i prihvata da ona obavezuje Uniju-
tzv. konstruktivna apstinencija. To znai da e se drava koja je
upitanju uzdravati od bilo kakve aktivnosti koja bi mogla biti
suprotna ili bi mogla sprijeiti akciju Unije. Ako se od glasanja
uzdre drave iji glasovi predstavljaju vie od treine glasova odluka
se nee smatrati usvojenom. Meunarodni sporazumi ne pretpostavljaju
saglasnost svih drava lanica Unije.2.NADLENOSTSistem Evropske
zajednice poiva na principu dodjeljenih, prenijetih ili ustupljenih
ovlatenja. Izvan prostora unijske iskljuive nadlenosti ili
odgovarajueg dijela zajednike, podjeljene, paralelne... nadlenosti,
jeste prostor nadlenosti drava lanica. Operacionalizacija ovog
principa znai da svaki akt, mjera ili djelatnost Zajednice mora
biti pravno utemeljen, bilo u Osnivakom ugovoru bilo u komunitarnom
propisu koji ga provodi. Mimo oblasti u kojima vii nivo vlasti ima
iskljuivu nadlenost u sluaju Zajednice princip insistira na
odluivanju niih nivoa vlasti, ukljuujui i regionalni nivo. To je
princip supsidijarnosti. Princip proporcionalnosti- obaveza
zajednice da svoju nadlenost ostvaruje sredstvima koja su neophodna
za postizanje eljenog cilja tj. koja su srazmjerna ili
proporcionalna.2.1. Iskljuiva nadlenost zajedniceOdgovor povodom
nadlenosti Zajednice prvenstveno nude uvodne odredbe Ugovora. Dio
autora konstatuje da Zajednica moe raunati samo na iskljuivu
nadlenost u sljedee tri oblasti: carine;
zajednika trgovinska politika;
zajednika ili opta pravila trine konkurencije.
Drugi dio autora govori o iskljuivoj nadlenosti zajednice u:
vanjska trgovinska politika;
ouvanje morskih biolokih resursa;
monetarna politika.
Komisija iskljuivu nadlenost Zajednice vidi kao znatno
obuhvatniju. Po njenom miljenju takva nadlenost je vezana za sve
oblasti u kojima je zajednica obavezna djelovati i za koje joj je
data odgovornost, a to ukljuuje:
osnovne slobode u kontekstu unutarnjeg trita;
zajedniku trgovinsku politiku;
poljuprivredu;
konkurenciju;
transport i ;
zatitu ribljeg fonda.
Uobiajno je istai da je u sluaju komunitarne iskljuive
nadlenosti u pitanju konaan i neopoziv prenos ovlatenja od strane
drava lanica. Vertikalna podjela nadlenosti- prije svega izmeu
Zajednice i drava lanica, emu e evolucija integracije u sve veoj
mjeri dodavati i regije kao svojevrsni trei nivo vlasti.
Horizontalna podjela nadlenosti podrazumijeva nain, odnosno pravne
instrumente kojima se Zajednica slui u ostvarenju onog to u njenu
nadlenost spada ratione materiae, te nain njihovog usvajanja. Ovdje
postoji odsustvo onog to bi se generalno moglo nazvati jedinstvenim
zakonodavnim postupkom. U vezi sa iskljuivom nadlenosti Zajednice
treba ukazati i na uinke odreenih doktriniranih pristupa na kojima
insistira Evropski sud. Prva je doktrina supremacije tj. stav o
prednosti komunitarne norme u sluaju sukoba sa normom drave lanice.
Druga je doktrina preempcije, tj. stav da djelovanje komunitarnog
nivoa vlasti u odreenoj oblasti sprijeava djelovanje drave lanice.
U mjeri u kojoj Zajednica nije sekundarnim propisima regulisala
odreeno pitanje, drave lanice mogu zadrati postojei nacionalni
pravni reim ili uvoditi novi pod uslovom da je on u saglasnosti sa
Ugovorom, o emu konanu rije ima Evropski sud.
lan 308- dopunski, rezervni, fleksibilni.....osnov- na
raspolaganju samo u odsustvu specifinog osnova, a u funkciji je
ostvarivanja svih ciljeva Zajednice.
lanovi 94 i 95- harmonizacioni osnov- lan 94- utemeljuje
komunitarnu zakonodavnu djelatnost u cilju uspostavljanja i
funkcionisanja zajednikog trita. lan 95- govori o usklaivanju prava
u cilju uspostavljanja i djelovanja unutranjeg trita, posredstvom
mjera koje Savjet donosi kvalifikovanom veinom.
3.SUPSIDIJARNOST
Supsidijarnost je vieznaan pojam pa neki govore o njegovoj
kameleonskoj prirodi. Ovaj pojam je sadrinski opredjeljen i
nastojanjem da se optimalizira individualna i kolektivna efikasnost
ljudskog djelovanja. Utoliko supsidijarnost podrazumijeva polazne
premise ekonomskog, trinog privreivanja. Princip supsidijarnosti
posreduje izmeu demokratske i ekomonske premise optimalne drutvene
akcije, to se primarno predstavlja kao odnos demokratije i
organizacije. Ovdje je prvenstveno rije o supsidijarnosti kao
principu (pre)raspodjele vlasti, nadlenosti, ovlatenja.... u okviru
Zajednice, odnosno izmeu nje i drava lanica.3.1.
Filozofsko-ideoloka pozadina
Analiza doktriniranog pristupa ideji supsidijarnosti ukazuje na
sklonosti doktrine da ideju supsidijarnosti vee za reakciju
Katolike crkve na totalitarne tendencije s kraja dvadesetih i
poetka tridesetih godina prolog vijeka. Tanije, za poslanicu pape
Pia XI iz 1931. godine kojom je crkva stala u odbranu dva principa
koje sublimira ideja supsidijarnosti: ouvanje individualne slobode
i drutvene efikasnosti. 3.2. Osnivaki ugovoriSupsidijarnost postaje
dio komunitarnog diskursa sredinom 70-tih, povodom razvojnih
planova Zajednice i u kontekstu zatite ivotne sredine. Ovu ideju u
sami centar komunitarne rasprave uvodi Mastrihtski ugovor, odnosno
odgovarajui amandmani u Ugovoru o Evropskoj zajednici, a kojima se
supsidijarnost izriito die na rang osnovnog ustavnog principa na
kojem poiva Unija, odnosno Zajednica. U oblastima koje ne spadaju u
njenu iskljuivu nadlenost, Zajednica djeluje, u skladu sa principom
supsidijarnosti, samo ako i ukoliko ciljeve predloene akcije ne
mogu u potrebnoj mjeri ostvariti drave lanice, i otud ih s obzirom
na razmjere i uinke predloene akcije, moe bolje ostvariti
Zajednica. Ideja supsidijarnosti je i formalno uvedena u
komunitarni, odnosno unijski ustavni okvir kao jedan od njegovih
osnovnih principa. Zajednica e djelovati u granicama povjerenih joj
ovlatenja i ciljeva utvrenih Ugovorom, s tim da pri tome njene
akcije nee prelaziti granice onog to je neophodno za ostvarenje
ovih ciljeva.3.3. Protokol o primjeni principa
supsidijarnostiEdinburki sporazum usvojio je Evropski savjet krajem
1992. Prema Protokolu, polazne take u primjeni principa
supsidijarnosti su: ne dovoditi u pitanje acquis communautaire;
svaka zakonodavna mjera mora biti testirana;
svaka zakonodavna mjera na nivou Zajednice mora biti
testirana;
u tom smislu predloenu mjeru treba da analiziraju i ostali
uesnici zakonodavnog postupka- Savjet i Parlament;
o primjeni principa supsidijarnosti Komisija treba podnijeti
godinji izvjetaj Evropskom savjetu, Parlamentu i Savjetu;
u sluaju da se komunitarni cilj moe u istoj mjeri ostvariti
razliitim pravnim instrumentima, prednost treba dati direktivama u
odnosu na uredbe;
provjera saglasnosti komunitarnih mjera sa principom
supsidijarnosti se vri u saglasnosti sa pravilima sadranim u
Ugovoru.
Protokol podsjea na princip lojalnosti, odnosno federalnu
klauzulu, prema kojem su lanice dune preduzimati odgovarajue mjere
u cilju ispunjenja obaveza preuzetih ugovorom, odnosno uzdrati se
od mjera kojima se dovodi u pitanje ostvarivanje njegovih ciljeva.
U skladu sa injenicom da se princip supsidijarnosti primarno tie
njihovog djelovanja Evropski parlament, Savjet i Komisija su
neposredno pred stupanje na snagu Ugovora o EU 1993, zakljuile
poseban sporazum o njegovoj primjeni. Osnovni elementi ovog
meuinstitucionalnog sporazuma su nedugo potom ugraeni u pominjani
Protokol o primjeni principa supsidijarnosti i
proporcionalnosti.4.PROPORCIONALNOST
Ovaj princip se prepoznaje kao specifino ogranienje djelovanja
dravnih, administrativnih vlasti u odnosu na privatnopravne
subjekte, tj. kao zabrana uspostavljanja obaveza koje prelaze
granicu neophodnog i primjerenog u odnosu na optedrutveni cilj
kojeg se njihovim uspostavljanjem eli ostvariti. Rijeima Evropskog
suda sloboda djelovanja pojedinca smije biti ograniena samo u mjeri
koja je neophodno potrebna za ostvarivanje opteg interesa. Princip
proporcionalnosti i u komunitarnom pravu posreduje izmeu cilja i
sredstva, imajui pri tome prvenstveno u vidu odnos pojedinca i
dravne vlasti. Pojedinac je i ovdje prije svega subjekt ekonomske,
privredne aktivnosti. Njegova zatita spram zakonodavnih i upravnih
vlasti podrazumijeva srazmjernost sredstava i etabliranog cilja
povodom mjera drave lanice u odnosu na zajednike, komunitarne
ciljeve. Princip proporcionalnosti podrazumijeva fenomen proimanja
osnovnih principa na kojima poiva komunitarni pravni poredak,
osobito u odnosu na princip zatite osnovnih prava i sloboda. Ovaj
princip ima znaajnu ulogu u kontekstu ocjene da li se vlast,
ostvaruje na primjeren nain odnosno odgovarajuim sredstvima.4.1.
Osnivaki ugovoriPrincip proporcionalnosti u komunitarno pravo uvodi
praksa Evropskog suda, da bi nakon odreenog vremena postao sastavni
dio Osnivakih ugovora. Princip srazmjernosti vrijedi za svaku
komunitarnu mjeru, nezavisno od toga da li se ona preduzima u
okviru oblasti u iskljuivoj ili podjeljenoj nadlenosti. To znai da
se princip srazmjernosti odnosi i na stepen zahvata komunitarnog
zakonodavca u nacionalno pravni prostor, ali i sredstva kojima se
to ini. U mjeri u kojoj se naizgled odnose na isto, kod princip
supsidijarnosti primarno je rije o tome da li djelovati, gledano iz
ugla Zajednice, a kod principa srazmjernosti o tome na koji nain
djelovati.
4.2. Uloga Evropskog sudaOdluke u kojima se ukazuje na
postojanje principa proporcionalnosti sreu se ve sredinom 50-tih od
strane Evropskog suda. Premda prvenstveno okrenut ka komunitarnom
zakonodavcu i sredstvima kojima nastoji ostvariti ciljeve
etablirane Ugovorom, princip proporcionalnosti dotie i nacionalne
pravne instrumente. Kod odreivanja sutine naina na koji Evropski
sud vidi princip srazmjernosti neophodno je utvrditi: prvo, da li
su upotrebljena sredstva u saglasnosti sa znaajem cilja koji se eli
ostvariti;
drugo, da li su neophodna, odnosno nuna za njegovo
ostvarenje.
Primjena principa proporcionalnosti podrazumijeva niz relativno
otvorenih kriterijuma- srazmjerno, pretjerano, razumno, nuno.
Ostvarivanje ciljeva Zajednice podrazumijeva i ujednaavanje,
usklaivanje ili harmonizaciju zakonskih propisa drava lanica u
mjeri koja je neophodna za uspjeno djelovanje zajednikog cilja.
injenica da je Sud korpus osnovnih principa izveo iz nacionalnih
pravnih poredaka, sugerie da u sutini istim kriterijumom mjeri
proporcionalnost komunitarnih i nacionalnih mjera u odnosu na
zakonitost postupanja i raspodjelu prava i obaveza u ostvarivanju
zajednikih ciljeva.
5. GRAANSTVO UNIJEPoticaji u pravcu uspostavljanja zasebnih
prava koja bi pripadala pojedincima kao graanima zajednice sreu se
ve sredinom 70-tih, a ilustruje ih Trindemans izvjetaj o Evropskoj
uniji iz 1974, a sainjen na inicjativu skupa efova drava i vlada
odranog u Parizu prethodne godine. Komisija ubrzo pravi nekoliko
programskih dokumenata u kojima razmatra mogunost za uvoenje
jedinstvenog pasoa i konstituisanje odgovarajueg korpusa prava
graanina na cijelom prostoru Zajednice. Prvi konkretniji korak u
ovom pravcu je uee graana u neposrednim izborima za Evropski
parlament odranim 1979. Tokom 80-tih su usvojeni zastava i himna
Evropske zajednice te uvedena komunitarna vozaka dozvola, a svemu
treba dodati i saglasnost drava lanica o uvoenju pasoa u
jedinstvenom obliku. Kljuni iskorak ovim povodom stie poetkom
90-tih, kada meuvladina konferencija koja je radila na pripremi
Mastrihtskog ugovora odluuje da paralelno sa konstituisanjem
Evropske unije formalno statuira i unijsko graanstvo, kao
nagovjetaj posebne pravne veze izmeu Unije i onih koji u njoj
ive.5.1. Osnivaki ugovoriUgovor o Evropskoj uniji sadri generalno
odreenje u odnosu na institut unijskog graanstva. Jedan od ciljeva
Ugovora o Evropskoj uniji je jaanje zatite prava i interesa
dravljana svojih drava lanica statuiranjem graanstva unije. Ugovor
o Evropskoj zajednici formalno ustanovljava, odnosno proglaava
unijsko graanstvo i sadrajno ga opredjeljuje. Unijsko graanstvo ne
samo da podrazumijeva dravljanstvo jedne od lanica, nego ga i
pretpostavlja- prvo nije zamjena drugog, budui da ga prati,
dopunjava, jaa. Tri tzv. klasina Maralova aspekta institucije
unijskog graanstva: graanski (u XVIII vijeku), politiki (u XIX),
socijalni(u XX).
5.2. Prava graanaStatus graanina Unije je priznat svim licima
koja su dravljani jedne od drava lanica. Gledano iz ugla prava,
prvenstveno je rije o:
pravu kretanja i nastanjivanja na prostoru Zajednice;
pravo aktivnog i pasivnog birakog prava;
pravo aktivnog i pasivnog uea na izborima za Evropski parlament;
pravo na konzularno-diplomatsku zativu treih drava;
pravu peticije.
Temelji pravu kretanja i nastanjivanja su postavljeni izvornim
odredbama o slobodi kretanja ljudi i usluga odnosno preduzetnike i
profesionalne djelatnosti. Rije je o kretanju radnika, odnosno
radne snage, osnivanju preduzea i obavljanju profesionalne
djelatnosti, te pruanju usluga, s tim povezanom pravu nastanjivanja
i boravka na teritoriji drava lanica.
Svakom graaninu Unije koji ima prebivalite u nekoj od drava
lanica pripada pravo da bira i da bude biran na lokalnim izborima i
na izborima za Evropski parlament pod istim uslovima kao i
dravljani te drave.u sluaju lokalnih izbora i izbora za Evropski
parlament graani Unije svoje aktivno i pasivno pravo mogu
ostvarivati samo u jednoj dravi lanici, bilo u onoj iji su
dravljani, bilo u onoj u kojoj imaju prebivalite.
Svaki graanin Unije ima pravo na konzularno-diplomatsku zatitu
odgovarajueg predstavnitva bilo koje od drava lanica u sluaju da u
treoj zemlji ne postoji odgovarajui diplomatsko-konzularni organ
drave iji on dravljanin. Zatita se ima pruiti pod istim uslovima
pod kojima je dostupna i dravljanima drave lanice od ijeg
predstavnitva se trai. Treba upozoriti da se citiranim odredbama ne
konstituiu ustavna prava.
Ono to se obino naziva pravom peticije je pravo graana da se
odreenim povodom obrate Evropskom parlamentu, dio je relativno duge
prakse. Ovo pravo je dugo figuriralo kao ustavni obiaj, a tim
povodom je Parlament 80-tih konstituisao i poseban Komitet za
pritube graana. Ovo pravo je izriito predvieno Mastrihtskim
novelama.
Rije je o pravima koje pojedinac dobija zahvaljujui:
injenici da boravi na teritoriji Evropske unije; injenici da tu
radi;
injenici da na jedinstvenom tritu djeluje kao potroa.Unijsko
graanstvo nije zamjena za dravljanstvo u smislu pravne veze sa
odreenom dravom lanicom, temeljem koje osoba stie odreena graanska,
politika i ekonomsko-socijalna prava i odreene javne obaveze.
Unijsko graanstvo je dopuna i podrka nacionalnom dravljanstvu, tj.
pravna veza pojedinca i Zajednice/Unije temeljem koje se stie drugi
dodatni sloj prava i sloboda graanina u smislu komunitarnog
prava.
6. OSNOVNA PRAVAEvropska zajednica nije potpisnik meunarodnih
instrumenata o zatiti ljudskih prava i pitanje da li u toj ulozi
moe i treba da se pojavi predmet je kontinuirane rasprave.
Francuska se smatra kolijevkom ideje prava ovjeka i graanina.
Konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda naziva se jo
i Rimska, a donesena je 1950. Ukoliko drava lanica ozbiljno kri
neki od osnovnih principa Unije, Savjet je moe kazniti suspenzijo
odreenih prava. Jedan od tih principa je potivanje ljudskih prava i
osnovnih sloboda. Potvrda uloge ljudskih prava i sloboda, odnosno
postupnog prerastanja integracionog projekta u politiku zajednicu,
je nedavno usvojena Povelja Evropske unije o osnovnim pravima.6.1.
Uloga Evropskog sudaPitanje ljudskih prava pred Evropski sud stie
ve 50-tih godina. Potivanje osnovnih ljudskih prava ini sastavni
dio optih pravnih principa koje titi Sud...i kao takvoj se mora
osigurati u pravnom sistemu zajednice. Sud ne moe podrati mjere
koje su u raskoraku s osnovnim pravima koje priznaju i tite ustavi
i meunarodni sporazumi o zatiti ljudskih prava. Ogranienje ljudskih
prava u javnom interesu podrazumijeva: postojanje komunitarnog
javnog interesa;
potivanje- garnacija supstance predmetnog prava;
srazmjernost ogranienja.
Insistiranje Suda na ljudskim pravima sadejstvo je vie
elemenata. S jedne strane, ljudska prava su Sudu sluila kao znaajno
sredstvo ustavnopravnog konstituisanja komunitarnog poretka. Sa
druge, ona su bila neizbjena sekvenca u ostvarivanju ciljeva
Zajednice.
6.2. Iz ugla ECHR
Princip osnovnih ljudskih prava u komunitarnom kontekstu su;
pravo na imovinu;
pravo na privrednu djelatnost; retroaktivnost, prvenstveno
povodom krivinih propisa; non bis in idem;
pravo na fer postupak;
pravo na pravnu pomo;
pravo na odbranu utanjem;
pravo na albu;
privatnost, odnosno fiziki integritet;
sloboda izraavanja;
sloboda vjere;
sloboda kretanja;
sloboda udruivanja.
6.3. Uloga politikih institucijaU mjeri u kojoj njihova osnovna
prava treba tititi u odnosu na djelovanje komunitarnih institucija,
privatnopravnim subjektima je uz ostalo na raspolaganju mehanizam
direktne i indirektne kontrole zakonitosti komunitarnih pravnih
akata. Novouvedeni preventivni mehanizam u sluaju povrede temeljnih
principa Unije, ukljuujui i zatitu ljudskih prava, karakterie
nekoliko momenata:
pravo pokretanja postupka ovdje ima Evropski sud;
prijedlog mora biti obrazloen;
u predmetu postupa Savjet u redovnom/ministarskom sastavu;
iza odluke o postojanju jasne opasnosti treba da stoji etri
petine lanova Savjeta;
Savjet je formalno ovlaen da trai nezavistan izvjetaj o
situaciji o dravi u pitanju;
pozitivna odluka Savjeta moe rezultirati odgovarajuim
preporukama za otklanjanje pomenutog rizika;
na Savjetu je obavezno da prati razvoj situacije.
6.4. Povelja Evropske unijeKontinuirano nastojanje Komisije i
Parlamenta konano je materijalizirano u vidu posebnog akta Povelje
o osnovnim pravima koji su potpisali i sveano proglasili
predsjednik Evropskog parlamenta, Savjet i Komisija decembra 2000 u
Nici. Neposredni politiki poticaj za konanu izradu Povelje dao je
Evropski savjet na zasjedanju u Keinu, sredinom 1999, a na njenom
konanom formulisanju je radilo posebno tijelo sainjeno od
predstavnika tri kljune komunitarne institucije, predstavnika
nacionalnih parlamenata, i predstavnika odreenih komunitarnih i
evropskih institucija sa statusom posmatraa. Cilj povelje je
dvojak. S jedne strane, ona bi trebalo da podstakne identifikaciju
graana Unije sa korpusom formalno zatienih i priznatih zajednikih
vrijednosti. Sa druge strane, ona je razrada generalne obaveze
potivanja osnovnih prava iz odgovarajue uvodne odredbe Ugovora o
Evropskoj uniji. Prava i slobode su grupisani u nekoliko skupina
datih pod sljedeim naslovima:
Dignitet;
Slobode;
Jednakost;
Solidarnost;
Prava graana;
Sudska zatita.
Krajem 2006, u Savjetu je postignuta saglasnost o uspostavljanju
Agencije za osnovna prava EU, odnosno za nadzor nad ostvarivanjem
prava graana u smislu Povelje o osnovnim pravima, koja bi otpoela
rad u januaru 2007. Agencija je nadlena za nadzor nad ostvarivanjem
osnovnih prava u kontekstu komunitarnog prava (diskriminacija), a
ne u onom to obuhvata III stub.7. PRAVNI SUBJEKTIVITET
U sluaju Evropske unije i dalje nedostaje izriita odredba koja
statuira pravni subjektivitet Evropske zajednice. U mjeri u kojoj
su ovdje u pitanju dva subjektivitet: unutranji, prvenstveno
iskazan kao pitanje pravne i poslovne sposobnosti i meunarodni, kao
pitanje sposobnosti ugovaranja i predstavljanja, treba posebno
ukazati na sljedee:7.1. Unutranji subjektivitet
Kada je rije o njenom poloaju u pravu drava lanica Zajednica
prema izriitom slovu ugovora ima najiru pravnu i poslovnu
sposobnost, koja se priznaje pravnim licima, ukljuujui i pravo
sticanja i otuivanja pokretne i nepokretne imovine, te pravo da kao
stranka uestvuje u postupku pred nacionalnim pravosudnim organima.
U tom cilju Zajednicu zastupa/predstavlja Komisija. Sa svoje
strane, takoer sa izriitim odredbama Ugovora, pravni subjektivitet
imaju i Evropska centralna banka i Evropska investiciona banka. Na
teritoriji drava lanica Zajednica uiva privilegije i imunitete, pod
uslovima utvrenim u odgovarajuem protokolu uz Ugovor. U osnovi radi
se o privilegijama karakteristinim za meunarodne organizacije
ukljuujui:odgovarajue privilegije i imunitete zvaninika, slubenika
i zaposlenih, nepovredivost prostorija i dokumentacije, izuzetke u
odnosu na plaanje carina, ogranienja uvoza i izvoza, poreze, te
slobodu komuniciranja i putne dokumente.
7.2. Meunarodni subjektivitetMeunarodni pravni subjektivitet
Zajednice izvodi se iz citirane generalne klauzule o njenom
unutranjem subjektivitetu i odgovarajuih posebnih odredaba. Kao
ilustraciju odredbi koje u manjoj ili veoj mjeri izriito upuuju na
meunarodni subjektivitet Zajednice mogue je pomenuti:
U oblasti monetarne politike;
U oblasti carina i trgovine;
U oblasti istraivanja i tehnolokog razvoja;
U oblasti zatite ovjekove okoline;
Povodom sporazuma o razvoju.Bilateralne i multilateralne
sporazume sa treim dravama ili sa meunarodnim organizacijama
zakljuuje Savjet.ELEMENTI EKONOMSKOG USTAVNOG USTROJSTVA
1. BUDET
Evropska zajednica je kocipirana kao struktura koja e se
finansirati iz svojih sredstava, a ne iz doprinosa drava lanica.
Evolucija finansiranja sistema Zajednice u znaku je nastojanja
usmjerenih u tri pravca: objedinjavanje budetskih instrumenta,
finansisko osamostaljivanje i institucionalni balans. Ugovor o
objedinjavanju odreenih institucija iz 1965, statuirao vlastiti
mehanizam prihoda, ovlastivti Visoku vlast da uvodi dabine. Kljunu
ulogu u smislu finansijskog osamostaljivanja iz 1970. Njome je
uspostavljen sljedei budetski reim: porezi u oblasti poljoprivrede
i zajednike carine predstavljaju vlastiti prihod Zajednice, dio
poreza na dodatnu vrijednost VAT. Ova tri izvora predstavljaju
osnovu finansiranja cjelokupnih izdataka zajednice.
Institucionalizacija budeta u znaku je nekoliko sporazuma
zakljuenih izmeu Parlamenta, Komisije, Savjeta. Prvi sporazum je
zakljuen ve poetkom 80-tih. Ostali su iz 1988, 1993, 1999.
1.1. irenje Zajednice i dogradnja sistema finansiranja Prva
budetska kriza jeste problem britanskog rabata, a sanirana je u
skladu sa politikim kompromisom ostvarenim na Evropskom savjetu
1984. U junu 1988 u Briselu donijeta je Odluka o vlastitim izvorima
finansiranja poznata i kao Delor 1. etiri su izvora finansiranja i
to: postavljanje granica u odnosu na prihode Zajednice, usmjerava u
komunitarnu kasu carine, preputa dravama lanicama trokove
prikupljanja orginalnih budetskih prihoda, poveava Zajednici
pripadajui procenat VAT i uvodi poseban doprinos baziran na BNP.
Komisija, Savjet i Parlament zakljuuju sporazum o budetskoj
disciplini 1993, poznat i kao Delor 2, u kojem se u osnovi
obavezuju da trokove Zajednice dre u granicama vlastitih prihoda uz
nekoliko rezervnih solucija. Agenda 2000 donesena poetkom 1999 u
Berlinu odnosi se na sedmogodinji period od 2000-2006 po pitanju
budeta. Ona donosi: Reforme zajednike poljoprivredne politike;
Daljni razvoj ekonomske i socjalne politike;
Finansijsku podrku strategiji irenja Evropske unije na
Istok.
Komisija je viziju srednjoronog finansiskog plana za period
2007-2013 nagovjestila u dva programsko-politika akta sainjena
tokom 2004. U planu su sljedee aktivnosti:
ekonomski razvoj; upravljanje i zatita prirodnih resursa;
poloaj graana Unije;
globalna uloga EU;
adekvatnije finansiranje administrativnog aparata EU.
Krajem 90-tih budet Evropske unije je iznosio 90 milijardi eura,
a budet za 2007, iznosi neto manje od 116 milijardi eura. Budetska
godina odgovara kalendarskoj. Ako bi izloenu evoluciju sistema
finansiranja Evropske unije trebalo saeti u nekoliko kljunih faza
to bi izgledalo ovako:
osnivaki period- 1952-69;
period sukoba- 1970-86;
period konsolidacije- 1987-99.
2. UNUTRANJE TRITEU sluaju unutranjeg trita rije je o prostoru
kojeg karakterie odsustvo meudravnih granica, odnosno odsustvo
dravnih granica. Kljuni pravni instrumenti konstituisanja ovakvog
prostora su principi, odnosno ideje: osnovnih komunitarnih
sloboda;
uzajamnog priznavanja i;
ujednaavanja odnosno harmonizacije prava.
2.1. Osnovne komunitarne slobodeKao osnovne komunitarne slobode
treba shvatiti slobodu kretanja/prometa: robe, usluga, radne snage,
i kapitala. Vrlo esto se navodi i peta a to je sloboda kretanja
sredstava plaanja odnosno slobodan platni promet. Postoji stav o
trojakom znaenju pojma osnovne slobode u kontekstu komunitarnog
prava:Prvo - ire shvatanje osnovne slobode
Pod pojmom komunitarne slobode moe se podrazumijevati
principjelna zabrana bilo kakvih mjera tj. zadravanje postojeih ili
usvajanje novih, ukoliko one vode bilo neposrednom bilo posrednom
oteavanju ili ograniavanju meudravnog prometa.Drugo ue shvatanje
komunitarne slobode
Ue shvatanje pojma komunitarne slobode podrazumijeva zabranu
nacionalnih mjera koje se iskljuivo odnose na uvoz ili izvoz robe i
usluga, odnosno na ulazak i izlazak lica u sluaju dravljana drugih
drava lanica.
Tree shvatanje zabrana diskriminacije
Pod pojmom komunitarne slobode podrazumijeva puku ili istu
primjenu principa nediskriminacije, po osnovu dravljanstva lica,
odnosno porijekla ili destinacije.
2.2. Ogranienja osnovnih slobodaSvaka od komunitarnih sloboda
podrazumijeva odgovarajua ogranienja. Dio prvih je vremenski
ogranien. Dio ogranienja ima u vidu odreene ekonomske obzire. Treom
skupinom Ugovorom predvienih ogranienja obuhvaena je lepezom irih
drutvenih interesa. Ilustracija upravo reenog su: povodom kretanja
robe;
povodom kretanja radne snage;
povodom prava nastanjivanja:
povodom kretanja kapitala i platnog prometa;
povodom pravnog reima svojine;
povodom dravne bezbjednosti;
povodom ozbiljnih unutranjih tekoa, rata ili ozbiljne meunarodne
zategnutosti.
Ujednaavanje prava na nivou zajednice uz ostalo podrazumijeva i
razlikovanje izmeu pojmova negativnih harmonizacija i pozitivna
harmonizacija. Kada je rije o negativnoj harmonizaciji, jedan od
osnovnih instrumenata u rukama Evropskog suda je Princip uzajamnog
priznavanja. Ideja koju operacionalizira ovaj princip je sljedea:
drava A mora dozvoliti uvoz i promet robe i usluga iz drave B
ukoliko su u ovoj posljednjoj proizvedeni i stavljeni u promet na
zakonit nain. Izuzetci od ovog pravila, a to e rei ogranienja
prometa robe i usluga u dravi A su mogui samo pozivom na razloge
vieg javnog interesa, koji su kao takvi: izriito predvieni u
Ugovoru;
prihvaeni u praksi Evropskog suda u okviru principa.
Pozitivna harmonizacija prisutna je u lanu 94 koji predstavlja
stari pristup i lanu 95 koji je novi pristup. lan 94 kada djeluje u
skladu sa ovom odredbom institucije Zajednice na raspolaganju imaju
iskljuivo Direktivu kao sredstvo ujednaavanja nacionalnih propisa.
Ujednaavanje je mogue iskljuivo povodom nacionalnih propisa koji
neposredno utiu na uspostavljanje i funkcionisanje zajednikog
trita. O donoenju harmonizacionih direktiva Savjet odluuje
jednoglasno. lan 95- odredba govori o usklaivanju prava u cilju
uspostavljanja i djelovanja unutranjeg trita, podsredstvom mjera
koje Savjet donosi kvalifikovanom veinom. Prvi pojam podrazumijeva
podruje bez unutranjih granica na kojem su obezbjeeni slobodno
kretanje lica i promet robe, usluga i kapitala, u skladu sa
odredbama Ugovora. Amsterdamska dogradnja lana 95 bila je u
postupku usvajanja harmonizacionih mjera Savjet gubi poloaj konane
instance, budui da je sada dijeli sa Evropskim parlamentom. Kada je
rije o naknadnim nacionalnim mjerama, ove moraju biti utemeljene na
novim naunim saznanjima u pogledu zatite ivotne ili radne sredine ,
zbog problema koji su specifini za tu dravu lanicu, a koji su
nastali nakon donoenja harmonizacionih propisa.2.3. Jedinstveno
trite u XXI vijeku
U jednom izvjetaju internog karaktera iz upravo pomenutog
perioda Komisija pred projekt jedinstvenog trita stavlja nekoliko
zadataka neposrednije vezanih za: interese graana i potroae;
integrisanje ekonomije;
tzv. drutvo znanja;
adekvatno pravno regulisanje;
odriv razvoj.
3. EKONOMSKO-MONETARNA UNIJA
Monetarna unija je dio integracionog projekta ve due vrijeme.
Poetkom 70-tih drave lanice, njih est, postigle su principjelan
sporazum o uspostavljanju monetarne unije tokom narednih deset
godina. U tom pravcu se izjasnila posebna radna grupa, ijim radom
je rukovodio tadanji predsjednik vlade Luksenburga Pjer Verner,
utoliko to je u svom izvjetaju (poznatom kao Vernerov izvjetaj)
uspostavljanje jedinstvene valute istakla kao profitabilnu
opciju.3.1. Institucionalizacija- poetni koraciU okolnostima naftne
krize iz 1973-74 i raspada meunarodnog monetarnog sistema baziranog
na fiskalnom paritetu valuta Zajednica integrie mehanizam poznat
pod imenom Zmija. Kljuni element mehanizma je bio sporazum o
utvrenju kursa, odnosno pariteta valuta drava uesnica u okviru
relativno ograniene fluktuacije.
3.2. Evropski monetarni sistemKrajem 70-tih uspostavlja se
Evropski monetarni sistem iju okosnicu predstavlja Mehanizam
pariteta valuta. Evropski monetarni sistem karakteriu tri momenta.
Prvo, u pitanju je manje ambiciozan mehanizam- njegov primarni cilj
je monetarna stabilnost. Drugo, sistem karakterie odsustvo
identiteta uesnika u ove dvije komponente. I tree, jedan od kljuni
elemenata sistema je inauguracija Evropske obraunske jedinice.
Evropski monetarni sistem je generalno uspio stabilizovati paritet
komunitarni valuta.3.3. Delor plan i njegova ustavna elaboracija
Evropski savjet formira posebnu grupu sa zadatkom da analizira sve
aspekte eventualnog uspostavljanja monetrane unije. Grupa je
formirana 1998, a njenim radom rukovodi ak Delor tadanji
predsjednik komisije. Mastrihtska verzija Ugovora o EZ u uvodnom
dijelu istie da su osnovni instrumenti ostvarivanja ciljeva
Zajednice uspostavljanje zajednikog trita i ekonomsko- monetarne
unije. Pod uslovima i dinamici predvienim Ugovorom
ekonomsko-politika komponenta podrazumijeva: blisku koordinaciju
nacionalnih ekonomskih politika;
utemeljenu na unutranjem tritu i zajednikim ciljevima;
voenu u skladu sa principima otvorene trine ekonomije i slobodne
konkurencije.
Istovremeno tadoe pod uslovima, dinamici i postupku predvienim
Ugovorom monetarna komponenta podrazumijeva:
neopozivo fiksiranje deviznih kurseva;
koje vodi uvoenju jedinstvene valute;
utvrenje i provoenje jedinstvene monetarne i devizne politike u
cilju
odravanja stabilnosti cijena,
podrke optoj ekonomskoj politici Zajednice.
Monetarna politika u uem smislu je u nadlenosti centralne
bankarske institucije (CEB), a odgovarajua fiskalna politika,
odnosno budetska disciplina, je nadlenost drava lanica, odnosno
Savjeta ministara.
3.4. Fazno uvoenje jedinstvene valuteUspostavljanje
ekonomsko-monetarne unije ustavno je koncipirano kao proces, ija je
dinamika, koja generalno slijedi Delorov plan, odreena na sljedei
nain: prva faza: poetak 1 januar 1990;
druga faza: 1 januar 1994;
trea faza: 1 januar 1999.Prva faza uspostavljanja EMU je
zamiljena kao proces jaanja konvergencije nacionalnih ekonomija, sa
jedne, i saradnje njohovih centralnih banaka, sa druge strane.
Prelazak u drugu fazu je u znaku Evropskog monetarnog instituta iji
poetak rada je predvien za 1.januar 1994 godine. Rukovodno i
upravno tijelo Instituta je Savjet sainjen od predsjednika i
guvernera nacionalnih centralnih banaka. Najznaajnija odluka koju
je u okviru druge faze trebalo donijeti odnosila se na ocjenu koje
drave lanice ispunjavaju uslove za uee u sistemu jedinstvene
valute, odnosno u tzv. Euro-zoni. U trenutku donoenja Odluke
poetkom maja 1998, Savjet je konstatovao da 11 drava ispunjava
propisane uslove: Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Holandija,
Irska, Italija, Luksenburg, Njemaka, Portugal, panija. vedska,
Velika Britanija i Danska nemaju euro. Paralelno sa pomenutom
Odlukom o lanicama budue monetarne unije, a to e rei istog dana
poetkom maja 1998, Savjet je usvojio i Uredbu o uvoenju eura kao
jedinstvene, unijske evropske valute. Uredba propisuje zamjenu
nacionalnih valuta drava uesnica sa eurom kao jedinstvenom valutom
poev sa 1. januarom 1999. Krajem 1998, Savjet donosi i Uredbu o
paritetu eura i valuta drava lanica euro-zone, tj. o upravo
pomenutom neopozivom utvrivanju kurseva razmjene. Za drugu fazu je
vezan sredinom 1997, Evropski savjet usvaja Stabilizacioni i
razvojni pakt ili Pakt o stabilnosti i razvoju. Poetak tree faze a
to je 1. januar 1999, u znaku je neopozivog utvrivanja vrijednosti
ECU, alias eura. Tanije, radi se o neopozivom fiksiranju meusobnog
pariteta valuta uesnica monetarne unije, te njihovom neopozivom
paritetu u odnosu na euro kao centralno mjerilo deviznih kurseva.
1. juli 2002 godine je odreen kao dan u kojem nacionalne valute 12
drava lanica postaju istorija. Krajem 90-tih Evropski monetarni
sistem je zamjenjen novim Mehanizmom pariteta valuta tzv. ERM II,
postignutom u septembru 1998.
3.5. Uslovi za lanstvo u monetarnoj uniji Generalno rije je o
pobjedi neoliberalnog pristupa, kojeg karakteriu: nezavisna
centralna banka;
niska budetska potronja;
fleksibilna ekonomija.
Kljuni parametri konvergencije na putu konstituisanja monetarne
unije su preciznije formulisani i ustavno-pravno fiksirani, poetkom
90-tih godina. Meu njima su kao opredjeljujui sljedea etiri
kriterijuma: prosjena stopa inflacije;
budetski deficit;
uee u Mehanizmu pariteta valuta;
dugorona kamatna stopa;
u trenutku uvoenja jedinstvene valute EMU je konstituisalo 11
drava. Izvan su ostale Velika Britanija, Danska, Grka i vedska.
Trenutno, nakon prikljuenja Slovenije, euro-zonu ini 13 drava, sa
poetkom 2008. godine, za kada je predvieno prikljuenje Malte i
Kipra, euro-zona e obuhvatati 15 drava.
3.6. Euro-zonaIzraz ECU je proglaen generikim a budua
jedinstvena valuta dobija ime euro kojeg ini 100 centi. Nain
odluivanja- kao prvo, mehanizam odluivanja se odnosi samo na drave
uesnice monetarne unije, odnosno tree faze EMU, uz poseban status
kojeg tim povodom imaju Velika Britanija i Danska. Drugo, pravo
glasa drava sa derogacijom je suspendovano u vezi sa aktima koji se
odnose na osnovu odredbi o EMU. Tree, prethodom je prilagoen i prag
kvalifikacione veine, a on je u principu dvije treine glasova.
etvrto, ako se radi o pitanju od opteg interesa o njemu
raspravljaju ministri svih drava lanica EU, ali odluku donose samo
euro-ministri. I peto, kao to je pominjano Savjet koji okuplja
predstavnike drava lanica monetarne unije se navodi kao Ecofin
Savjet ili Euro Savjet. Institucionalno ustrojstvo EMU
podrazumijeva niz organa i tijela. Prije svih to se odnosi na:
Evropsku centralnu banku (ECB), Evropski sistem centralnih
banaka(ESCB), odgovarajue formacije Savjeta ministara(Ecofin) i
druge. Tijelo u kome se ostvaruje koordinacija nacionalnih
ekonomskih politika je Savjet- u sluaju svih drava Savjet
ministara, a to znai Savjet ministara za ekonomska i finansijska
pitanja ili Ecofin Savjet, a u sluaju 13 drava lanica monetarne
unije Euro 13 formacije. Ugovor predvia dva osnovna instrumenta
pomou kojih Zajednica nastoji osigurati voenje nacionalne ekonomske
politike u skladu sa ciljevima etabliranim u uvodnim odredbama
Ugovora. Prvi je mehanizam multilateralnog nadzora, generalno ureen
odredbama, a drugi nadzor budetske discipline, odnosno kontrola
prekomjernog javnog deficita. 1 | Page