795 795UDK: 329(497.113)BS1920/1926 329(497.113)HSS192
94(497.113=163.42)192 Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 6. 2.
2006. Prihvaeno: 13. 10. 2006.Bunjevako-okaka stranka 1920. -
1926.ROBERT SKENDEROVI Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i
Baranje Hrvatskog instituta za povijest, Slavonski Brod, Republika
HrvatskaBunjevako-okaka stranka (B- stranka), osnovana 1920.
godine, nastavi-la je tradiciju prijeratne politike aktivnosti
bakih Hrvata. Prilikom osniva-nja politikih stranaka u novoj dravi
vodei su predstavnici bakih Hrvata odluili nastaviti samostalnu
politiku borbu osnivanjem vlastite politike stranke, kao regionalne
stranke za Baku i Baranju. Stranka je na parlamen-tarnim izborima
1920. i 1923. imala velikih uspjeha, ali je 1924. godine u
nje-zinim redovima dolo do krize, jer je jedan dio lanova elio
nastaviti poli-tiku aktivnost na pukakoj liniji, dok se drugi dio
sve vie pribliavao Radievu H(R)SS-u. Zbog toga godine 1924. Blako
Raji, jedan od najista-knutijih lanova, izlazi iz B- stranke i
osniva Vojvoansku puku stranku. Izbori 1925. pokazali su da je vei
dio bakih Hrvata ipak ostao uz B- stran-ku, koja je sve vie
suraivala sa Stjepanom Radiem, pa je 1926. godine cje-lokupna
stranka pristupila HSS-u. Od te godine HSS je postao najvanija
hrvatska stranka u Bakoj i Baranji.Kljune rijei: Bunjevako-okaka
stranka, Baka, Baranja, parlamentarni i lokalni (oblasni) izbori,
Hrvatska seljaka strankaZaeci Bunjevako-okake stranke prije Prvoga
svjetskog rata i tijekom
rataVodeilanoviB-strankezapoelisusvojujavnudrutvenuaktiv-nost davno
prije njezina osnivanja. Prvi njihov javni istup dogodio se ve
1894. godine kada su u Subotici osnovali Kolo mladei. U tome su
drutvu od prvog dana glavnu ulogu imali mladi subotiki
intelektualci dr. Stipan Matijevi, dr. Beno i dr. Vranje Sudarevi,
Marko i Andrija Stipi, te Pajo
Vujkovi.GrupabakihHrvataokupljenaokodrutvaubrzojepreuze-la i
ureivanje lista Neven, pa su ih zbog toga esto nazivali nevenaima.1
Godine 1906. mladi su se nevenai pokuali okuati i na politikom
polju. 1 Od 1903. do 1910. godine Neven je ureivao Vranje
Sudarevi.God. 38., br. 3., 717.-1174. Zagreb, 2006.796 796ROBERT
SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3.,
795.-816. (2006)Osnovali su Bunjevaku stranku i kandidirali se na
parlamentarnim izbo-rima, ali zbog politikog neiskustva i
suprotstavljanja maarskih vlasti nisu ostvarili nikakve rezultate,
pa se stranka ubrzo raspala.2 Velikim zalaganjem mladih sveenika
Blaka Rajia i Laje Budanovia
bakisuseHrvatinakonneuspjehaBunjevakestrankepoelimasov-no okupljati
oko Kranske socijalistike stranke, koja je u Bakoj osnova-na 1907.
godine.3 Zbog bliske suradnje Laje Budanovia s nevenaima, Kranska
socijalistika stranka je dobila veliku potporu i u listu Neven, ali
je ta suradnja kratko trajala. Ve 1910. godine u Nevenu se
pojavljuju ozbilj-ni napadi na kranske socijaliste koji su bili
djelomino posljedica izrazi-to liberalnih pogleda nekih nevenaa,
ali znatnim dijelom i njihova razo-aranja u odnos Kranske
socijalistike stranke prema nacionalnim intere-sima bakih Hrvata.4
Stoga nevenai 1910. godine poinju ponovno trai-ti vlastiti politiki
put, pa iste godine osnivaju drutvo Kolo mladih nevena-a, a 1913.
godine Neven poinje izlaziti kao politiki list. Urednitvo lista se
tada izjasnilo da ne podrava izriito niti jednu politiku stranku,
ali je bilo spremno podrati sve one stranke koje se zalau za tri
politika naela: 1. da se potuju dravni zakoni, 2. da se narodnosti
(odnosno nacionalne manji-ne) mogu u sklopu zakona politiki i
kulturno razvijati i 3. da su Bunjevci i okci ogranak hrvatskog
naroda.5 Takosutijekomrazdobljaod1870.do1914.godinebakiBunjevcii
okci preli golem put od neoblikovane manjinske zajednice, koja je
bila pred gotovo potpunom asimilacijom, do organizirane nacionalne
manjine, koja je imala svoje institucije, pa i politike stranke. U
tom razdoblju oni su sve snanije oblikovali i svoj nacionalni
identitet. U prvoj fazi koja je traja-la 70-ih i 80-ih godina 19.
stoljea, biskup Ivan Antunovi uspio je okupiti sve podunavske
Hrvate pod imenom Bunjevaca i okaca, pa je na taj nain reducirao
brojna regionalna i subetnika imena kojima su se do tada nazi-vali
(Dalmatinci, Raci, Iliri, Bonjaci, Bunjevci, okci). Novi narataj
bunje-vako-okakih voa, predvoen Pajom Kujundiem, Blakom Rajiem i
Vranjom Sudareviem, napravio je tijekom 90-ih godina istog stoljea
novi iskorakzapoeviotvorenoizraavatipripadnosthrvatskomnarodu,u emu
je prednjaio listNeven. Oba su narataja bunjevakih nacionalnih
radnika bila u dobrim odnosima s bakim Srbima, koji su u Vojvodini
imali dvije politike stranke (Srpsku narodnu radikalnu i Srpsku
narodnu liberal-nu stranku), ali je primjetno da baki Hrvati nisu
sudjelovali u njihovu dje-lovanju niti su s njima ulazili u
politike
koalicije.Godine1914.Nevenprestajeizlazitizbogratnecenzure.Ratneprilike
zaotrile su meunacionalne odnose, pa su tijekom rata hrvatski
orijenti-rani lanovi kransko-socijalistike stranke, na elu s Blakom
Rajiem i 2 Petar PEKI, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb 1930.,
196.3 Tomo VERE, Bunjevako pitanje danas, Subotica 1997., 36.4 Nai
popovi, Neven, br. 11, 15. 11. 1910., 1.5 Ivan VOJNI TUNI, Pabirci
iz historije lista Neven, Neven, br. 17, 26. 4. 1928., 2.797
797ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38.,
br. 3., 795.-816. (2006)Lajom Budanoviem, preli u tabor nevenaa.
Njihovim prelaskom tije-kom Prvoga svjetskog rata u Bakoj je
zavrilo oblikovanje grupe mladih hrvatskih intelektualaca koji su
se 1918. godine pojavili kao jasna politi-ka snaga, spremna da
odgovori na tadanju kriznu situaciju. U toj su grupi vodeu rije
preuzeli lijenik Vranje Sudarevi i sveenik Blako Raji, ali su vrlo
vanu ulogu igrali i mnogi drugi, ponajprije pravnici Mirko Ivkovi
Ivandeki i Stipan Vojni Tuni, sveenici Lajo Budanovi i Ivan
Evetovi, te uitelji Mijo Mandi i Matija Ipanovi. Krajem rata mogao
se osjetiti tragini vrhunac raspada Austro-Ugarske Monarhije.
Sudbinu bakih Hrvata tada je u svoje ruke preuzeo Blako Raji, koji
se u toj situaciji nametnuo kao voa jer je jedini imao vrste veze i
sa Zagrebom i s Novim Sadom. Zbog dobrih veza s hrvatskim crkvenim
krugo-vima, posebice s nadbiskupom Antunom Bauerom, Raji je bio u
potpunosti obavijeten o dogaajima u glavnom gradu Hrvatske. Zato je
kao predstav-nik bakih Hrvata zajedno s Mirkom Ivkoviem Ivandekiem
i Stjepanom Vojni Tuniem ve u listopadu 1918. godine stigao u
Zagreb, pa su njih tro-jica sudjelovali i na sjednici Hrvatskog
sabora 29. listopada 1918. na kojoj je proglaeno otcjepljenje
Hrvatske od Austro-Ugarske i uspostava Drave Slovenaca, Hrvata i
Srba.6 Nakon povratka Raji je u Bakoj zatekao jo uvijek vrstu
maarsku vlast. Tek na njegovu inicijativu i u Subotici zapoinje
osnivanje bunjevako-srp-skog narodnog odbora, a poslije toga
narodni se odbori osnivaju i u drugim mjestima. Nakon to su tijekom
studenoga osnovani odbori u svim veim mjestima Bake, Baranje i
Banata krajem istog mjeseca odrana je u Novom Sadu Velika narodna
skuptina koja je 25. studenoga proglasila otcjeplje-nje Banata,
Bake i Baranje od Maarske i njihovo prikljuenje Kraljevini Srbiji.
Kao izvrno tijelo Narodne skuptine tada je odreen Narodni savjet
koji je bio sastavljen od 50 lanova. Meu njima su bili i baki
Hrvati Blako Raji, Stipan Vojni Tuni, Mirko Ivkovi Ivandeki,
Babijan Malagurski i Ivan Vojni Tuni. Navedene injenice pokazuju da
su mladi nevenai zajedno s Blakom Rajiem aktivno sudjelovali u
stvaranju nove drave, te su svojom organi-zacijom u Subotici i
okolici sprijeili anarhiju koja se pojavljivala u mno-gim mjestima.
Tijekom tih dogaaja oni su svoje nacionalno opredjeljenje jasno
izrazili isticanjem hrvatske trobojnice na subotikoj Gradskoj kui i
Rezolucijom nezavisnih Srba i Hrvata june Ugarske koju su sastavili
2. listopada 1918. godine u Subotici.7 Ti su dogaaji pokazali da su
tijekom posljednjih mjeseci Austro-Ugarske Monarhije baki i
baranjski Hrvati gle-dali u Zagreb kao svoj glavni grad, ali su
morali priznati politiku premo 6 P. PEKI, Povijest Hrvata u
Vojvodini, 210.7 Drago M. NEGOVAN, Prisajedinjenje Srema, Banata,
Bake i Baranje Srbiji 1918., Novi Sad 1993., 15.798 798ROBERT
SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3.,
795.-816. (2006)Srba, koji su uz pomo Kraljevine Srbije proveli
ruenje stare Monarhije na podruju june Ugarske.Prve godine u novoj
draviSubotiki su Srbi, svjesni da u gradu ivi veinsko hrvatsko
stanovnitvo, u vrijeme sloma maarske vlasti uinili plemenitu gestu
prepustivi iskre-no i odluno elne gradske funkcije hrvatskim
prvacima grada.8 Tako su 1918. godine na elo prve posljeratne
gradske uprave doli Hrvati dr. Stipan Matijevi, dr. Vranje
Sudarevi, dr. Stipan Vojni Tuni, dr. Joso Pri, dr.
MirkoIvkoviIvandeki,dr.PajoIvkovi,IvanIvkoviIvandeki,Time Vojni i
Mijo Mandi. Zbog takvog odnosa lokalnih Srba baki su Hrvati prve
godine u novoj dravi proivjeli u atmosferi umjerenog optimizma,
mislei da e dravno jedinstvo sa Srbima biti bolje od prijanje
ugarske
drave.OdgovarajuuzastupljenostbakisuHrvatidobilinesamougradu
Subotici nego i u Privremenom narodnom predstavnitvu (PNP), koje je
poetkom 1919. godine osnovano u Beogradu. Nakon to je bilo odreeno
da u PNP budu 24 predstavnika iz Vojvodine, novosadski je Veliki
narod-ni savjet odluio 16. veljae 1919. da u njemu Bunjevce i okce
zastupaju Blako Raji, dr. Martin Mati, Ivan Evetovi i dr. Stipan
Vojni-Tuni.9 S osnivanjem PNP-a zapoeo je u novoj dravi i stranaki
ivot, pa su tije-kom 1919. godine u PNP-u osnivani stranaki
klubovi. Nakon to je 4. ouj-ka 1919. osnovan Jugoslavenski klub
sastavljen od Slovenske ljudske stran-ke (SLS) i Hrvatske puke
stranke (HPS), tome su klubu krajem iste godi-ne pristupili i
bunjevaki zastupnici, pa je klub imao ukupno 23 zastupni-ka.
Pristupanjem u Jugoslavenski klub predstavnici bunjevakih Hrvata
su, prije nego to su uspjeli osnovati svoju stranku, pokazali da je
njihovo poli-tiko opredjeljenje najblie hrvatskim i slovenskim
pukaima. Takva je odluka bunjevakih zastupnika zapravo bila
oekivana jer je Blako Raji ve tijekom rata bio blizak sa seniorima
Hrvatskoga katolikog seniorata, ali je zbog dobrih odnosa subotikih
Srba i Hrvata postojala bojazan da e bunjevaki Hrvati ipak
pristupiti radikalima.10 Ubrzo nakon stvaranja nove drave baki su
Hrvati doivjeli i prvo razo-aranje u politiku beogradskih vlasti,
koje je nastupilo prilikom utvrivanja granica s Maarskom na
mirovnim pregovorima 1919. godine. Tijekom pre-govora maarski su
pregovarai eljeli vratiti to vei dio june Ugarske pod svoju vlast,
pa je sukob pregovarakih skupina nastao oko utvrivanja gra-8 Neven,
br. 33, 26. 8. 1922.9 P. PEKI, Povijest Hrvata u Vojvodini, 234.10
Neda ENGELSFELD, Prvi parlament Kraljevstva Srba, Hrvata i
Slovenaca Privremeno narodno predstavnitvo, Zagreb, 1989., 115.;
Blako Raji nije stupio meu radikalce, Narodna politika, br. 63.,
2/1919, 1.799 799ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka
1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)nice u Bakoj i
Baranji. Na pregovorima je kao predstavnik bakih Hrvata sudjelovao
Blako Raji, koji je bio svjestan opasnosti podjele bakih Hrvata
izmeu dviju drava, ali je nije mogao sprijeiti jer srpski
pregovarai nisu za taj problem pokazivali velik interes. Na kraju
je Raji uspio ostvariti jedi-no da granica Kraljevine SHS bude
sjevernije nego to se planiralo (Kanal kralja Petra), ali je ipak s
maarske strane ostao velik broj Hrvata u sjevernoj Baranji i u tzv.
Bajskom trokutu.11 Dogovor postignut na mirovnim pregovo-rima
potvren je 4. lipnja 1920. godine potpisivanjem Trianonskog
ugovo-ra, nakon ega se srpska vojska povukla iz maarskog podruja.
Iznenadno povlaenje vojske je izazvalo paniku meu tamonjim
hrvatskim stanovni-tvom, pa su se mnogi odluili na brzu
evakuaciju.12 Trianonske su granice predstavljale za bake Hrvate
velik udarac, jer su ionako malobrojni i politiki slabi, nakon toga
bili jo malobrojniji i politi-ki jo slabiji. Zbog toga je meu njima
zavladalo veliko nezadovljstvo prema
srpskimvlastima.Osjeajprevarenostiodbeogradskevladejojevie pogorao
sluaj Josipa ide Vukovia, koji je zadnji pokuao spasiti Bajski
trokut predlaui da se taj prostor zamijeni za Potisje u kojem je
bilo vein-sko maarsko stanovnitvo. Meutim, srpske su vlasti taj
prijedlog osudile kao in veleizdaje, pa se Vukovi jedva provukao
bez zatvora.13Osnivanje Bunjevako-okake stranke 1920. godineGodine
1920. poele su pripreme za prve izbore u novostvorenoj dravi radi
osnivanja Ustavotvorne skuptine, odnosno Konstituante. Ti su izbori
potaknuli politiko organiziranje u itavoj dravi, pa i u Bakoj. U
sjevernoj su Bakoj tijekom 1919. i 1920. godine svoje mjesne
organizacije zapoele osnivati Demokratska stranka14, Komunistika
partija15 i Narodna radikalna stranka16. Uoi izbora 1920. godine
osnovana je i bunjevaka Zemljodilska
strankakojajeodpoetkabliskosuraivalasradikalima,a1924.godi-ne
postaje frakcija Radikalne stranke u Subotici.17 Zemljodilska
stranka je osnovana s namjerom da se uz radikale veu oni Bunjevci
koji se nisu osje-ali Srbima, ali isto tako nisu bili ni hrvatski
opredijeljeni.18 Makarsu je 11 Knjievni sever, Knj. III, sv. 3 i 4,
mart-april 1927., 95.12 P. PEKI, Povijest Hrvata u Vojvodini,
245.13 Isto, 245.14 U toj su stranci najaktivniji Bunjevci bili
Gavro elmi i novinar Lazar Stipi, koji je ure-ivao stranaki dnevni
list Narod.15 U vodstvu su bili Bela Buljovi, Stipan Katrinka i
Gustav Francikovi.16 Na njezinu su elu u Subotici bila ugledna braa
Vladimir i Jovan Manojlovi i Aleksa Ivi, profesor Pravnog fakulteta
- Neven, br. 2, 14. 1. 1926, 3.17 Subotika Danica za 1925. godinu,
Subotica 1924., 143.18 Geza VA Mirko GRLICA, Subotiko viestranaje
1919.-1929., Pro Memoria, br. 9, Subotica 20. 10. 1990., 2. 800
800ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38.,
br. 3., 795.-816. (2006)proteirale beogradske vlasti, Zemljodilska
stranka je uspjela organizirati svoje stranako djelovanje samo u
Subotikom kotaru. Kasno nakon osta-lih stranaka osnovane su i
mjesne organizacije hrvatskih politikih stranaka: Hrvatske puke
stranke i Bunjevako-okake stranke. U osnivanju organizacije
Hrvatske puke stranke na podruju Bake glav-nu je ulogu odigrao dr.
Josip Andri, koji je bio roen u tome kraju (Bukinu kraj Baa), a u
stranci je imao visok poloaj.19 Iako je HPS svoj program
zasnivaonahrvatsko-katolikojtradiciji,kojajebilavrlobliskabakim
Hrvatima, stranka je u Bakoj uspjela organizirati svoj politiki rad
samo na podruju Subotice. Prema oskudnim podacima iz tadanjeg
tiska, mje-sna organizacija HPS-a za Suboticu osnovana je u
listopadu 1920. godine, a na elu su joj bili Mihovil Katanec, Ivo
Kopilovi i Tomo Matkovi.20 Osim u Subotici, HPS je 1920. godine
uspio organizirati svoje pristae jo jedino u Tavankutu, mjestu
pored Subotice, u kojem je hrvatske pukae predvodio Franjo
Skenderovi.21 Tako mali interes bakih Hrvata za HPS nije mogao
obeavati ni neki znaajniji izborni rezultat te stranke u Bakoj.
Najvanija hrvatska stranka u Vojvodini tijekom izbora za
Konstituantu
bilajeBunjevako-okakastranka,osnovana15.rujna1920.godine.22 Stranka
je od poetka djelovala kao regionalna hrvatska stranka za Baku i
Baranju, a na njezinu su elu bili vodei baki Hrvati, koji su se ve
dokazali na politikom polju prije i za vrijeme Prvoga svjetskog
rata: sveenici Blako Raji i Ivan Evetovi, lijenik dr. Vranje
Sudarevi, odvjetnici dr. Stipan Vojni Tuni i dr. Mirko Ivkovi
Ivandeki, inenjer Ivan Ivkovi Ivandeki, te ui-telji Mijo Mandi i
Matija Ipanovi. Veliku je potporu stranci davao i Lajo Budanovi,
kasniji subotiki biskup, koji je svoj rad ipak najvie usmjerio na
crkvene poslove. Ubrzo je vodstvo B- stranke pretvorilo list Neven,
najpo-znatije novine bakih Hrvata, u svoje stranako glasilo, koje
je od 1. listopa-da 1920. godine poelo izlaziti s podnaslovom organ
Bunjevako-okake stranke. Ostale hrvatske stranke nisu 1920. godine
niti pokuavale pokrenu-ti svoju djelatnost u Bakoj, pa je na
izborima za Konstituantu borba za gla-sove bakih Hrvata spala na
HPS i B- stranku.19 Josip Andri (Bukinu/Mladenovo, 18. oujka 1894.
godine - Zagreb, 7. prosinca 1967.). U Zagrebu je 1913. upisao
Pravni fakultet, na kojem je doktorirao 1920. godine. Uz pravo,
studirao je i glazbu. Tijekom studija ukljuuje se u politiki ivot.
Godine 1919. sudjeluje u osnivanju Hrvatske puke stranke, a 1920.
postaje njezinim glavnim tajnikom. Bio je senior, odnosno lan
Hrvatskog katolikog seniorata, urednik Seljakih novina (od 1919. do
1927.), od 1921. godine urednik Hrvatskoga knjievnog drutva sv.
Jeronima, a na toj je dunosti ostao pune 33 godine. Zlatko
MATIJEVI, Slom politike katolikog Jugoslavenstva, Zagreb 1998.,
62.20 G. VA M. GRLICA, Subotiko viestranaje, 2.21 Hrvatske novine,
br. 45, 7. studenoga 1925. 22 P. PEKI, Povijest Hrvata u Vojvodini,
241.801 801ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka
1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)Izbori za Konstituantu
28. studenoga 1920. godineNa izborima za Konstituantu B- stranka je
ostvarila znaajnu izbornu pobjedu jer su joj baki Hrvati dali
najvie glasova: u subotikom izbornom okrugu je od 18507 glasaa s
pravom glasa na izbore izalo 10284, a glaso-valo je 2550 za B-
stranku, 2405 za komuniste, 2185 za bunjevake zemljo-dilce, 2063 za
radikale i 556 za Hrvatsku puku stranku.23 U somborskom izbornom
okrugu, koji je obuhvaao i Baranju, od upisanih 23441 biraa izalo
je na izbore 15144: od toga je za B- stranku glasovalo 2605 ljudi,
za radikale 7236, za socijaliste 2964, za demokrate 1695 i 644 za
komuniste.24 Rezultati izbora su prvi put pokazali odnos politikih
opcija. Najvie je iznenadio velik uspjeh komunista koji su privukli
brojne hrvatske glaso-ve, ali je jako dobro prola i B- stranka,
koja je u subotikom okrugu dobi-la 3, a u somborskom jednog
zastupnika (u Subotici Blaka Rajia, Stipana Vojni Tunia i Vranju
Sudarevia, a u Somboru Ivana Evetovia). Tako su u Ustavotvornoj
skuptini baki Hrvati bili zastupljeni s ak etiri zastupni-ka.
Cijela je drava birala 419 zasupnika, od kojih je na Vojvodinu
otpadalo 44, pa su baki Hrvati sa osvojena 4 mjesta predstavljali
9,01% vojvoanskih glasova i 0,95% svih parlamentarnih glasova. U B-
stranci su bili iznimno zadovoljni ostvarenim izbornim rezultatom,
a list Neven je slavodobitno tvrdio da je stranka dobila pet estina
od onih bunjevakih glasova u Subotici koji nisu glasovali za
komuniste.25 Mnogo su manje bile zadovoljne ostale stranke za koje
su glasovali Bunjevci i okci: bunjevaka Zemljodilska stranka dobila
je 2.185 glasova, pa je u parlament izabran radikalski Bunjevac
Ivan Crnkovi, dok je iz Demokratske stranke izabran Ivo Mati.26
Politiki program B-
strankeBunjevako-okakastrankaseodsvojegosnivanjasvedoprestanka
postojanja 1926. godine borila za nekoliko glavnih politikih
ciljeva, meu kojimasunajvanijibili:autonomija
Vojvodine,zadravanjeopinskogi konfesionalnog upravljanja kolama,
ravnopravnost Katolike crkve i Srpske pravoslavne crkve, te
pravedna agrarna reforma.Zahtjev za autonomiju Vojvodine pojavio se
kao odgovor na posvema-nju centralizaciju drave. Kraljevska je
dinastija od prvih dana postojanja Kraljevine SHS namjeravala novu
dravu to vie centralizirati, to je bilo 23 Rudolf HORVAT, Hrvatska
na muilitu, Zagreb 1992., 101.24 Isto, 102.25 Da se razumijemo,
Neven, br. 16, 22. 1. 1921., 1.26 Ivo Mati je prema R. Horvatu bio
referent u Ministarstvu za agrarnu reformu. Ostali izabrani
poslanici u Subotici bili su radikali Joco Manojlovi i Jovan
Radonji, te komunist Dragomir Marjanovi. R. HORVAT, Hrvatska na
muilitu, 101.802 802ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka
1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)pogubno za bake
Hrvate, jer se o brojnim funkcijama (prosvjetnim, sudbe-nim itd.)
odluivalo u Beogradu, a ne u lokalnoj sredini. Voe B- stranke
nadali su se da e oko ideje autonomije Vojvodine okupiti i ostale
vojvoan-ske narode (ponajprije Maare i Nijemce), pa i same
vojvoanske Srbe. To je uistinu bilo i mogue napraviti zato jer su
Vojvodinu, kao bogatu pokrajinu, eksploatirale beogradske vlasti,
to su na svojoj koi osjetili svi vojvoanski narodi, ukljuujui i
domae Srbe.27 Drugi je veliki problem u Vojvodini bilo kolstvo, jer
je nova vlast odu-zela opinama njihove kole i predala ih u dravne
ruke. Ogorenje ba-kih Hrvata prosvjetnom politikom Beograda moe se
pratiti tijekom 1921. i 1922. godine u brojnim lancima koji su
objavljeni u Nevenu. U vezi s tim pitanjem vaan je lanak Prosvjed
Vojvodine, objavljen u Nevenu u velja-i 1921. godine, u kojem se
otro kritizirao rad tadanjeg ministra prosvjete Svetozara
Pribievia. U lanku se ministru najvie predbacivalo to je odlu-io
srbijanski kolski zakon proiriti na Vojvodinu, krei svu domau
tra-diciju vojvoanskog kolstva, a osim toga zamjerala mu se i
kadrovska poli-tika jer je Ministarstvo prosvete favoriziralo
srpske uitelje iz drugih kra-jeva Kraljevine SHS na tetu bunjevakih
uitelja. Zbog navedenih razloga u Prosvjedu se zahtijevala
ministrova ostavka i trailo se da se opinske i konfesionalne kole
vrate prijanjim vlasnicima, tj. opinskim vlastima.28 Navedeni
prosvjed bakih Hrvata nije imao nikakvog odjeka, pa je Vranje
Sudarevi kao narodni poslanik poslao 25. svibnja 1922. godine jo
jedno pismo ministru prosvjete.29 Sudarevi je u tome pismu ponovio
ve nave-dene primjedbe bakih Hrvata, ali je ovaj put otvoreno
postavio i pitanje da li se takvom prosvjetnom politikom
tendenciozno namjeravaju bunje-vaka djeca postepeno posrbiti.30
Sumnja u namjerno posrbljavanje bakih Bunjevaca i okaca bila je
potaknuta i drugim potezima Ministarstva pro-svjete, posebice
uvoenjem obvezne proslave pravoslavnih blagdana u voj-voanskim
kolama, te nametanjem irilice u sredinama u kojima je srpsko
stanovnitvo predstavljalo izrazitu manjinu.31Sljedei veliki problem
koji je u svojem politikom programu eljela rije-iti B- stranka bio
je problem agrarne reforme i kolonizacije. Ve u prvim godinama
poslije rata beogradske su vlasti bakim gradovima oduzele
gole-muekoliinunajboljezemlje,kojusupodijelilesrpskimdobrovoljcima-kolonistima,
zanemarivi pri tome domau bezemljaku sirotinju. Tako je i gradu
Subotici Ministarstvo agrarne reforme u razdoblju 1918. - 1923.
odu-27 B. Hrabak navodi da se politiko raspoloenje za
ustanovljavanje autonomija pojavilo preko Stojana Protia i meu
radikalima, s obzirom da se on suprotstavljao centralistiki
nastrojenom Paiu. Bogumil HRABAK, Stanovita bunjevakih politiara o
centralizmu, autonomiji i federalizmu: 1919. - 1928., Zbornik
CDISB, br. 21, 1984., 99.28 Neven, br. 34, 12. 2. 1921., 1.29 Pismo
je u cjelini objavljeno u Nevenu, br. 20, 27. 5. 1922. 30 Neven,
br. 20, 27. 5. 1922.31 Okrtavanje ili slaviziranje subotikih ulica
i gradske uprave, Neven, br. 10, 18. 3. 1922., 1.803 803ROBERT
SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3.,
795.-816. (2006)zelo 9000 lanaca zemlje, osiromaivi grad za goleme
prihode, pa se uzrok njegovog demografskog i gospodarskog
stagniranja tijekom 1918. - 1941. godine moe velikim dijelom
tumaiti upravo takvom beogradskom poli-tikom.32 Iako je jasno da je
kolonizacija srpskih dobrovoljaca u Vojvodini imala ulogu umjetnog
mijenjanja njene etnike slike, takvoj se politici niti jedna
politika stranka nije mogla suprotstaviti. elnici B- stranke nisu
dovodiliupitanjenaseljavanjekolonista,alisupredlagalidaseoduzeta
gradska zemlja podijeli i domaoj sirotinji, pa da se takvom
preraspodje-lom vlasnitva nad zemljom rijei barem dio domaih
socijalnih problema.33 Promoviranjem takvih ideja B- stranka nije
uspjela promijeniti beograd-sku politiku, ali je pokazala socijalnu
osjetljivost zbog koje je u njezine stra-nake redove pristupio
velik broj seljaka.U pogledu nacionalne opredijeljenosti B- stranka
je imala jedinstveno stajalite od svojeg poetka, ali je ipak
tijekom njezina postojanja to stajali-te doivjelo odreenu promjenu.
Svoju opredijeljenost za hrvatstvo vodei su politiari B- stranke
dokazali jo u godinama postojanja Austro-Ugarske Monarhije. Meu
njima se posebice istaknuo dr. Vranje Sudarevi, koji je kao
povjerenik Matice hrvatske zbog svojega hrvatstva imao problema jo
kaogimnazijalac.34HrvatskoopredjeljenjevoaB-strankeizazivaloje
veliko nezadovoljstvo beogradskih vlasti i bilo je jedan od glavnih
razloga zbog kojih je stranka itav svoj vijek provela u opoziciji.
Upravo zbog toga predstavnici B- stranke odluili su, u cilju
pokuaja suradnje s Beogradom, potisnuti problem hrvatskog
identiteta Bunjevaca i okaca, pa ga nisu isti-cali tijekom
predizborne kampanje 1920. godine. utnju o pitanju hrvatstva
Bunjevaca i okaca prihvatili su i vojvoanski radikali, koji su sve
do kraja 1920. godine priznavali politiku premo B- stranke u
Subotici. Iako se taj problem nije otvarao, znalo se da se oko B-
stranke okupljaju hrvatski orijentirani Bunjevci i okci, a oko
Zemljodilske stranke pristae prosrp-ske opcije. Problem nacionalne
pripadnosti Bunjevaca i okaca zaotrili su subotiki demokrati i
radikali tek krajem 1920. godine, optuivi vodstvo B- stranke da
pokuava pohrvatiti Bunjevce i okce.32 Subotika Danica za 1925.
godinu, Subotica 1924., 142.33 Pouzdaniki sastanak Bunjevako-okake
stranke, Neven, br. 13., 17. 6. 1922., 1.34 Vranje Sudarevi
(Subotica, 19. 9. 1868. Subotica 15. 5. 1924.). Ve kao srednjokolac
(u petom razredu gimnazije) bio je povjerenik Matice hrvatske za
Suboticu, zbog ega je bio iskljuen iz subotike gimnazije, pa nije
mogao maturirati u rodnom gradu. Nakon matu-re odlazi na studij
medicine u Budimpetu, koji je zavrio 1899. godine. Poslije rata bio
je istaknuti hrvatski politiar i narodni poslanik 1920. - 1924.
godine. Dr. Vranje Sudarevi, Subotika Danica za 1925. godinu,
Subotica 1924., 38. 41.804 804ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka
stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)Sukobi
Bunjevako-okake stranke s demokratsko-radikalnom vlau i rasprava
oko Ustava Sukob oko nacionalne pripadnosti Bunjevaca i okaca
zapoeo je kao dio akcije demokratsko-radikalske vlade Nikole Paia
koja je 1920. godine odlu-ila preuzeti politiku vlast u Subotici.
Dana 9. prosinca iste godine vlada je smijenila velikog upana i
naelnika grada Vranju Sudarevia s oba poloa-ja, te je na mjesto
velikog upana postavila Srbina Pavla Dobanovakog, a za gradskog
naelnika radikalskog Bunjevca Andriju Pletikosia.35. Nakon
Sudarevieve smjene u Subotici su uslijedile smjene i ostalih
Hrvata: dogra-donaelnika dr. Josipa Pria, policijskog kapetana
Andrije Mazia, gradskog
nadodvjetnikadr.MirkaIvkoviaIvandekia,kolskihnadzornikaMije Mandia
i Matije Ipanovia, te direktora gimnazije Ivana Vojnia
Tunia.36Paieva je vlada bila svjesna da izborima ne moe postii
svoje ciljeve u Subotici, pa nakon smjene Hrvata iz gradske uprave
nije odrala opin-ske izbore, nego je umjesto toga veliki upan Pajo
Dobanovaki formirao Proireni gradski senat po svojoj volji.
Opozicijske stranke su bile tim inom jako nezadovoljne jer sastav
Senata nije ni priblino odgovarao izbornim rezultatima ostvarenima
prilikom izbora za Konstituantu.37U isto vrijeme je B- stranka dola
u sukob s vladajuim demokratima i radikalima i u Narodnoj skuptini.
Tri su pukake stranke SLS, HPS i B- stranka zapoele otru politiku
borbu odmah nakon ponovnog osnivanja Jugoslavenskog kluba u
prosincu 1920. godine.38 Prvo nezadovoljstvo izra-zili su ve pri
donoenju poslovnika, ali su njihove primjedbe bile ignorira-ne.
Zbog toga su tijekom izglasavanja poslovnika 28. sijenja 1921.
godine istupile iz Konstituante, ali su se nakon njegova
izglasavanja zastupnici JK-a vratili i poloili prisegu.3935 Andrija
Pletikosi prema pisanju Nevena Pletikosi je bio iz ugledne
bunjevake obitelji, a njegov otac Mirko Pletikosi bio je estit na
stareina. Pletikosi je u Subotici zavrio osnovnu kolu i gimnaziju,
a onda je otiao na studij u Budimpetu gdje se druio s ostal-im
bunjevakim studentima, od kojih e mnogi kasnije igrati vanu ulogu u
bunjevakom
drutvenomipolitikomivotu(MirkoIvkoviIvandeki,BabijanMalagurski,Stipan
Matijevi, Vranje Sudarevi). U Budimpeti je Pletikosi poloio
doktorat i odvjetniki studij. Poslije povratka u Suboticu uao je
Pletikosi u Kossuthovu (neodvinjaku) stranku, u kojoj su bili jo
neki poznati Bunjevci kao npr. Dr. ime Muki i Dr. Luka Pleskovi.
Nakon rata Pletikosi je dugo bio izvan glavnih politikih dogaaja.
Zbog svoje promaarske orijentacije nije uivao povjerenje Bunjevaca.
Meutim, kada je demokratsko-radikalna vlast odluila smijeniti
hrvatsku gradsku upravu, uzeli su upravo Pletikosia kao Bunjevca da
obavi taj nezgodni politiki posao. Ostavka dr. Andrije Pletikosia
primljena od Ministarstva, Neven, br. 33, 26. 8. 1922. 36 P. PEKI,
Povijest Hrvata u Vojvodini, 248.37 G. VA - M. GRLICA, Subotiko
viestranaje, 3.38 Z. MATIJEVI, Slom politike katolikog
Jugoslavenstva, 157.39 Isto, 158.805 805ROBERT SKENDEROVI,
Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816.
(2006)Pri donoenja Ustava predstavnici B- stranke bili su posebice
zainteresi-rani za pitanje unutranjeg ureenja drave. Sve tri
stranke lanice JK-a vr-sto su zastupale borbu za pokrajinske
autonomije, zacrtane prema njiho-vu Nacrtu ustava Jugoslavenskog
kluba.40 Meutim, radikalsko-demokratska veina nije imala namjere
prihvatiti njihove prijedloge. Nezadovoljni razvo-jem situacije
elnici Slovenske ljudske stranke, Hrvatske puke stranke i B-
stranke odluili su u ljeto 1921. jo jednom istupiti iz
Konstituante. Tom je prilikom u Nevenu objavljena Poruka Hrvatima i
Slovencima, zapra-vo deklaracija lanova Jugoslavenskog kluba
sastavljena 15. lipnja 1921. u Beogradu, u kojoj se objavljuje da
oni zbog politike vlade Nikole Paia nee podrati Ustav. Meu
potpisnicima Poruke nalazila su se i imena etvorice zastupnika B-
stranke Blaka Rajia, Ivana Evetovia, dr. Vranje Sudarevia i dr.
Stipana Vojni
Tunia.41UdeklaracijisenavodidaSLS,HPSiB-strankastojena stanovitu
narodnog jedinstva to znai da se dravni Ustav kao temelj svim
ostalim zakonima donosi u sporazumu sviju triju plemena Hrvata,
Srba i Slovenaca bez nadglasavanja i majorizacije. Meutim, u
nastavku potpisnici
dekla-racijezakljuujudaseizpostupanjavladeg.Paiamoevidjetidanjoj
nije stalo do dogovora i sporazuma, nego da eli snagom brojane
nadmo-i nametnuti Ustav Hrvatima i Slovencima. Kao dokaz odbijanja
suradnje, u tekstu se navodi da je Paieva vlada odbila sve
primjedbe i prijedloge triju navedenih stranaka, pa nije prihvaen
njihov prijedlog podjele drave na pokrajine, a nije se rijeilo niti
vjersko pitanje u kolama. Zbog svega toga tri su stranke zakljuile
da nee biti na glasovanju za Ustav. Na pouzdanikom sastanku B-
stranke odranome u lokalu Hungarije u Subotici 19. lipnja 1921.
godine, na kojem je bilo prisutno oko 400 ljudi, prihvaena je s
odobravanjem odluka parlamentarnih zastupnika koji nisu eljeli
podrati donoenje Ustava. Na sastanku je tom prilikom zakljueno:
Bunjevako-okaka stranka nije voljna prisustvovati donaanju ustava
koji zakoniti zastupnici hrvatskog, slovenakog, a u velikoj mjeri i
srpskog naro-da smatraju za jaram, nametnut ovoj zemlji sa strane
jedne klike ljudi.42 Nakon to su ih podrali njihovi lanovi,
zastupnici B- stranke nastavili su borbu u opoziciji zajedno sa
SLS-om i HPS-om.Da se razumijemo Godine 1921. u sredite polemike
izmeu B- stranke i beogradskih vla-sti dolo je pitanje hrvatstva
bakih Bunjevaca i okaca. Beogradske su
vla-stiutomepitanjupodravalelokalneorganizacijeDemokratskestran-ke
i Radikalne stranke, iji su listovi 1921. godine poeli negirati
hrvatstvo 40 Cjeloviti nacrt daje Z. MATIJEVI u Slomu politike
katolikog Jugoslavenstva, 317. - 321.41 Neven, br. 129, 17. 6.
1921.42 Isto, br. 130, 24. 6. 1921.806 806ROBERT SKENDEROVI,
Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816.
(2006)Bunjevaca i okaca, te su, tovie, pokuavali negirati i javne
manifestaci-je hrvatskih osjeaja u Bakoj tijekom Prvoga svjetskog
rata i neposredno nakon njega. Na napadeNaroda, lista subotikih
demokrata, uNevenu je tijekom sijenja iste godine anonimni
kolumnist odgovorio lankom Da se razumijemo. U tome je odgovoru,
koji je zbog svoje veliine objavljivan u nekoliko brojeva, u
cjelini iznesen politiki program B- stranke, a autor je posebni
naglasak stavio na nacionalno pitanje.43 Razmatrajui nacionalni
identitet bakih Bunjevaca i okaca autor lanka je postavio pitanje
zato je njihovo hrvatstvo problem kao da smo time to se smatramo
Hrvatima postali zadnji ljudi na zemaljskoj kruglji?, zakljuiv-i
izgleda da je to neto strano: biti Hrvat.44 U daljnjem nastavku
teksta autor objanjava razloge zbog kojih lanovi B- stranke nisu u
prvim godi-nama nakon rata inzistirali na svojem hrvatstvu sljedeim
rijeima: Odmah nakon ujedinjenja slijedile su estoke prepirke
izmedju Hrvata i Srba koje su u Hrvatskoj a naroito u Bosni i
Hercegovini prijeile slogu i zajedniki rad. Nama su te prepirke
bile nerazumljive, one su nama bile odvratne i mi smo smatrali za
svoju dunost, da se te prepirke ne prenesu u Suboticu. A pre-nijele
bi se odmah, im bi se mi javno identificirali sa hrvatstvom.
Subotica bi postala ve onda popritem onakvih borbi, kakve su se bez
nae krivnje kasnije razvile. Mi smo tim naim dranjem doprinijeli na
oltar sloge najve-e rtve, a doprinosili smo ih i dalje kroz itave
dvije godine svojom iroko-grudnou, kojom smo ispriavali grijeke
drugih, svojom ljubavlju za slo-gom i svojim pobijanjem plemenskih
osjeaja kod nas. Na alost, protiv-nu, djelovanje sa strane Srba
bilo je jae. Oni su nadvladali, nae plemenito nastojanje ostalo je
bez uspjeha. S vremenom nam je dranje ostalih Hrvata, koje smo
pogdjekad opet u interesu sloge znali i otro osuditi, postalo sve
razumljivijim, a zajednike nedae u naoj zajednikoj dravi sve su nas
vie zbliavale, dok evo na koncu nismo doli do spoznaje, da vie ne
posto-ji razlog da mi i ostali Hrvati budemo dvoje, jer se u
odnoaju izmeu nas i Srba ve nita vie neda pokvariti.45Takvo
ponaanje bakih Bunjevaca i okaca tijekom prvih godina nove drave
autor dalje objanjava: Jer fakat je da i ako smo se kao privatnici
vazda i smatrali i izdavali Hrvatima, nismo to inili u javnosti do
nedavna. Iskreni prijatelj sloge i narodnog jedinstva, znao bi nai
razlog tome naem dranju i konstatirao bi nedvoumno, da tu nije bilo
ni jezuitizma, a ni nepo-tenja, pak da je u naih protivnika i malo
volje za istinito shvaanje poloa-ja u kome smo se mi Bunjevci od
oslobodjenja do danas nalazili i za istinito prikazivanje naeg
dranja, te da je u njih i malo politikog pogleda na nae prilike,
ove bi pisanije bile posve nepotrebne.4643 lanak je poeo izlaziti u
Nevenu, br. 16. (22. 1. 1921.), a zavrila je u broju 19. (26. 1.
1921.).44 Neven, br. 16, 22. 1. 1921.45 Isto, br. 17, 23. 1.
1921.46 Isto, br. 17, 23. 1. 1921.807 807ROBERT SKENDEROVI,
Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816.
(2006)Navedeni citati pokazuju da su baki Bunjevci i okci u ime
jedinstva ju-noslavenskih naroda u prvim godinama nakon rata bili
spremni potisnuti isticanje hrvatskog nacionalnog identiteta, ali
im je srpsko ponaanje poka-zalo da je takav in bio shvaen kao
njihova slabost i nacionalna nezrelost. Osim toga, baki su
demokrati i radikali zbog svojih politikih ciljeva nasto-jali svim
sredstvima unititi hrvatski identitet u Bakoj i tako Bunjevce i
okce odvojiti od hrvatskih stranaka. Kao odgovor na njihove napade
B- stranka je od poetka 1921. godine odluila otvoreno braniti
hrvatski iden-titet u Bakoj, pa je Neven s brojem 2, od 21. sijenja
1922. poeo nositi pod-naslov list bunjevakih Hrvata.
Meutim,suoenasraznimpritiscimaipodmetanjimaB-strankaje u opoziciji
poela proivljavati teku krizu, to je vidljivo iz injenice da je
krajem 1922. godine Neven zbog navodne reorganizacije koja je danas
potrebna za jedan list prestao izlaziti.47 Osim toga, tada su ve
bile vidljive i odreene podjele u stranci, jer je iste godine Blako
Raji pokrenuo svoj list Subotike novine.48 Tijekom 1922. godine
otvoreni su jo neki novi proble-mi na dravnoj razini. Posebice je
sve iznenadila vladina uredba od 28. trav-nja 1922. godine kojom je
drava bila podijeljena na 33 oblasti.49 Ta je podje-la trebala jo
vie oslabiti one politike snage koje su se suprotstavljale
vla-dinoj centralistikoj politici, zbog ega je protiv podjele na
oblasti bila ita-va hrvatska opozicija.Parlamentarni izbori 18.
oujka 1923.Godine 1923. doli su na red izbori za Narodnu skuptinu.
Tijekom 1920. - 1923. godine vodei lanovi malobrojne organizacije
HPS-a u Bakoj pro-mijenili su stranake boje. Mihovil Katanec postao
je aktivni lan B- stran-ke, a Tomo Matkovi je preao u HRSS i zapoeo
njezino organiziranje na podruju Bake i Baranje. Prelazak vodeih
ljudi bake organizacije HPS-a u druge hrvatske stranke oznaio je
kraj njenog djelovanja u Bakoj. S druge strane HRSS je u Bakoj i
Baranji sve do 1924. godine imao velikih proble-ma i nije uspijevao
pokrenuti organiziranje mjesnih organizacija. Tako je na
parlamentarnim izborima 1923. godine od hrvatskih stranaka u
Vojvodini sudjelovala jedino Bunjevako-okaka stranka.U Vojvodini su
se 1923. godine birala 34 narodna zastupnika, a izabrano je 15
radikala, 8 Nijemaca, 5 demokrata, 3 bunjevaka Hrvata, 1
socijalist, 1 srpski zemljoradnik i 1 Rumunj.50 Na temelju izbornih
rezultata iz B- stran-47 Isto, br. 49, 16. 12. 1922.48 Novine su se
zvale prvo Subotike novine (1922. - 1923.), zatim Hrvatske novine
(1923. - 1929.), pa kasnije opet Subotike novine (1929. do 1941.
godine). Bela GABRI, Blako Raji (120. obljetnica roenja), Subotika
Danica za 1999. godinu, Subotica 1998., 190. 49 Z. MATIJEVI, Slom
politike katolikog Jugoslavenstva, 174.50 R. HORVAT, Hrvatska na
muilitu, 158.808 808ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka
1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)ke u Narodnu skuptinu
su ponovno izabrani dr. Vranje Sudarevi, Blako Raji i Ivan
Evetovi.51 Iako je broj zastupnika B- stranke smanjen s eti-ri na
tri zastupnika, stranaki su elnici i dalje mogli biti prilino
zadovoljni. Meutim, izborni su rezultati na razini itave drave bili
katastrofalno loi za HPS koji nije osvojio niti jedan zastupniki
mandat, pa je B- stranka u parlamentu izgubila vanu sestrinsku
stranku.Markov protokolOslabljeni zbog loih izbornih rezultata
HPS-a, SLS i B- stranka su mora-le nai novog partnera u Narodnoj
skuptini. Jedina znaajna stranka u opo-ziciji bio je HRSS, pa su
zbog toga bive lanice Jugoslavenskog kluba bile
nunoupuenenasuradnjusnjime.OsimSLS-aiB-strankeunovom politikom
savezu se naao i JMO. Zajednika poveznica svih etiriju stra-naka
bila je borba za federalno ureenje drave, pa je novi politiki savez
nazvan Federalistiki blok.52 Iako je Neven kao stranako glasilo
utio o unu-tranjim problemima u B- stranci, kasniji raskol stranke
pokazuje da je suradnja s HRSS-om jo vie zaotrila unutarstranake
sukobe. Federalistiki je blok mogao imati velik utjecaj na dogaaje
u parlamen-tu pa je Nikola Pai, radi stabilnosti svoje vlade, ubrzo
nakon izbora poeo s njima politike pregovore. Razgovori radikala i
predstavnika FB-a voe-ni su poetkom travnja 1923. u Beogradu i
poslije u Zagrebu, a rezultirali su sporazumom nazvanim Markov
protokol, prema Marku uriiu, pred-sjedniku radikalskog
parlamentarnog kluba. FB je u pregovorima uspio od radikala dobiti
pristanak na smjenu dotadanjih pokrajinskih uprava u Hrvatskoj,
Slavoniji, BiH i Vojvodini, te izbor novih u dogovoru s HRSS-om,
SLS-om, B- strankom i strankom JMO-a. Osim toga, FB je traio
odgo-du provedbe uredbe o oblastima, koja je ugroavala
teritorijalni integritet Hrvatske, Slovenije, BiH i Vojvodine.53 U
pregovorima je sudjelovao i Blako Raji, kao predstavnik B- stranke,
koja je uspjela postii da se pregovo-ri odnose i na Vojvodinu.54
Meutim, radikali nisu imali namjeru prove-sti Markov protokol, pa
je Stjepan Radi u srpnju 1923. godine otiao u ino-zemstvo, to je
ponovno dovelo u pitanje politike odnose u zemlji. Nova faza
politikih dogaaja zapoela je poetkom oujka 1924. kada je stvoren
Opozicijski blok (OB) u koji je uz HRSS, JMO, SLS i B- stranku ula
i Demokratska stranka Ljube Davidovia.55 Suradnja SLS-a i B-
stran-kesDavidovievimdemokratimanastavljenajeitijekomsljedeihmje-seci,
a svoj je vrhunac doivjela 28. srpnja 1924. kada je Ljuba Davidovi
51 Isto, 164.52 Z. MATIJEVI, Slom politike katolikog
Jugoslavenstva, 191.53 Isto, 192.54 Jere JAREB, Pola stoljea
hrvatske politike 1895.-1945., Buenos Aires 1960., 27.55 R. HORVAT,
Hrvatska na muilitu, 196.809 809ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka
stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)sastavio vladu
OB-a. B- stranka je potpuno podravala tu vladu, pa je s
Davidovievom vladom dogovoreno da dobiju gradonaelnike poloaje u
Subotici i Somboru, kotarsko predstojnitvo u Topoli, Somboru,
Apatinu, Odacima, Batini i Dardi, te biljenike poloaje u 33 opine.
Na temelju tog sporazuma u Subotici je na mjesto gradonaelnika i
velikog upana 30. rujna 1924. stupio dr. Mirko Ivkovi Ivandeki, a u
Somboru Josip Veselovski.56 Meutim, ta je politika idila kratko
trajala jer je ve 15. listopada Davidovi podnio ostavku, a 6.
studenoga 1924. osnovana je nova Pai-Pribievieva vlada, koja je
odmah zapoela smjenu lanova B- stranke s gradskih i kotar-skih
funkcija.Rajiev istup u Narodnoj skuptini 1924. godine o problemu
kolstvaUz borbu za nacionalna prava bakih i baranjskih Hrvata, B-
stranka je vodila i veliku borbu protiv neravnopravnog poloaja
katolika u dravi. Za tu je borbu karakteristian govor koji je Blako
Raji odrao 11. oujka 1924. godine u Narodnoj skuptini. Govor je bio
dio rasprave o prijedlogu budeta Ministarstva prosvjete, pa se na
sjednici Narodne skuptine povela rasprava o kolstvu i odnosu vlasti
prema vjerskim pravima katolika u kolama. Raji je svoje
nezadovoljstvo najvie usmjerio prema srbijanskom kol-skom zakonu
koji je nakon rata bio proiren na prostor itave Kraljevine
SHS.57Tajjezakon predviaosamodravnekole,paje natemeljutoga zakona
drava nakon rata sve opinske i konfesionalne kole otele opina-ma i
vjerskim zajednicama, to je za bake Hrvate, koji su te kole sami
gra-dili i financirali, predstavljalo velik udarac. Raji je u
svojem izlaganju ista-knuo da je na temelju toga zakona vlada
jednostavno otela sve optinske i sve konfesionalne kolske zgrade,
zemlju, nekretnine, sredstva, jo i dalje je ila, da je otela na
nasilni nain, bez ikakovog zakonskog odreenja i pitanja vlasnika,
otela je jo i manastire i kantorske i uiteljske i ostale
dotacije.58O problemu oduzimanja kola Raji nastavlja: To je bio
najvei problem jer su se kolske zgrade i sredstva desetljeima, pa i
stoljeima skupljala dota-cijama lokalne zajednice. Sada je odjednom
lokalnoj zajednici to oduzeto i u tim zgradama organizirana
prosvjeta koja nije odgovarala eljama ljudi koji su organizirali i
financirali lokalnu prosvjetu. Stoga ja ovde zahtevam, u ime sviju
katolika Vojvoana, da se ovo to pre sanira; da se nama vrate
konfesi-onalne kole i optinske kole, pa da mi moemo birati
najsposobnije uite-lje za uenje nae dece, a ne za partizanstvo, i
da mi moemo nau decu dati u ruke onim ljudima u koje mi imamo
poverenja, a ne da naa deca mora-ju beati od kole, i da ih mi
moramo sami sklanjati od kole i od uitelja, u 56 P. PEKI, Povijest
Hrvata u Vojvodini, 251. - 252.57 Stenografske beleke Narodne
skuptine Kraljevine SHS, Redovni saziv za 1923. - 1924., knj. II,
Beograd 1924., 194.58 Isto, 196.810 810ROBERT SKENDEROVI,
Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816.
(2006)koje ne samo nemamo poverenja, nego se bojimo da e oni
upropastiti nau decu ne samo s toga to e ona ostati nepismena, nego
da e je i moralno zanemariti, i da e deca na taj nain izgubiti i
ono, to su joj roditelji s veli-kom mukom pribavili.59Blako Raji je
osim toga prigovarao srbijanskom kolskom zakonu to favorizira
irilicu i propisuje obiljeavanje srpsko-pravoslavnih blagdana, pa
takav in vrijea osjeaje katolika, protestanaca i muslimana. Takoer
je pri-govorio da nije na pravi nain ureeno uenje vjeronauka, jer
se prema srbi-janskom kolskom zakonu predvia da to radi uitelj, a
ne sveenik, to je veliki problem u mijeanim sredinama, jer kako
katoliki uitelj nije sposo-ban da pravoslavnu vjeronauku predaje,
niti muslimanski da predaje pravo-slavnu, tako ni pravoslavni nije
sposoban da predaje katoliku ili protestan-sku ili
muslimansku.60Raji se bunio i protiv prakse premjetanja uitelja u
druge dijelove dra-ve: Evo u Subotici ima gimnazija. Prilikom
reduciranja nastavnikih sila, petoricu su iz Subotice najurili i
sva ta petorica su katolici, stari pedagozi, kvalifikovani ljudi,
profesori, koji nisu krivali ni sagreili nita drugo nego to to su
katolici. Meu njima je jo i katoliki verouitelj. Da vam kaem za
Sombor. Tamo ima ini mi se oko 60 uitelja, i od tih ezdeset
uitelja, i ako je Sombor podeljen meu Bunjevce i Srbe na pola, sem
ostalih narodnosti, meu uiteljim osam ih je katolika i Bunjevaca, a
ono drugo su sve do jed-noga pravoslavni, meu kojima ima mnogo i
nekvalifikovanih, ili sa slabim kvalifikacijama, dok imamo
Bunjevaca i ostalih uitelja katolika koji pot-puno vladaju naim
jezikom i koji ne samo da nisu imenovani, nego su ak najureni iz
ranijih svojih kola.61Navedeni problemi kolstva ostali su nerijeeni
sve do kraja postojanja
KraljevineSHS/Jugoslavije.kolstvojebiloupotpunostiurukamabeo-gradskih
vlasti, pa su svi bunjevaki uitelji stalno bojali za svoju
egzisten-ciju. Upravo zbog toga su uitelji predstavljali politiki
najlabilniju skupi-nu bunjevakih intelektualaca, pa su mnogi od
hrvatski orijentiranih ui-telja barem u jednom dijelu svoje
karijere pokleknuli pred pritiskom vla-sti i preli u tabor
radikala. Meu njima je najpoznatiji primjer dr. Matije Evetovia,
roenog u poznatoj obitelji bunjevakih Hrvata, koji je uitelj-sku
kolu zavrio u Zagrebu, a 1924. godine bio jedan od osnivaa HRSS-a u
Subotici. Zbog egzistencijalne ovisnosti o beogradskim vlastima
Evetovi je 1925. pristupio radikalima, ali se tridesetih godina
vratio hrvatskoj poli-tikoj opciji.6259 Isto, 198.60 Isto, 198.61
Isto, 197.62 Matija Evetovi (1894. 1972.) je 1941. godine napisao
djelo Kulturna povijest bunje-vakih i okakih Hrvata koje je do
danas ostalo u rukopisu.811 811ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka
stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)Sukob u B-
stranci oko suradnje s H/R/SS-omVodstvo H/R/SS-a pokualo je ve
1921. godine proiriti svoje djelova-nje na Vojvodinu (Baranju, Baku
i Banat). Najpoznatiji zaetnik djelova-njaHRSS-anapodruju
VojvodinebiojeStevanKonjovi,bakiSrbin, koji je od 1921. godine
radio na irenju Radieve politike meu Maarima, Nijemcima i Slovacima
u okolici Sombora.63 Njegovo nastojanje, meutim, nije imalo pravog
uspjeha, a bila je uoljiva i odsutnost bakih Hrvata koji su u to
vrijeme bili veinom odani B- stranci. HRSS je u Bakoj pravi zamah
dobila tek 1923. godine kada su u subotikom kotaru Tomo Matkovi,
Grga Dedin i Ivan Tolj zapoeli osnivanje mjesnih organizacija
stranke. Oni su u svega nekoliko mjeseci rada postigli znaajne
uspjehe, pa je poetkom 1924. u subotikom kotaru osnovana prva
kotarska organizacija stranke na podruju Vojvodine.64Poznato je da
su neki baki Hrvati imali kontakte s braom Radi i prije propasti
Austro-Ugarske Monarhije.65 Te su se veze zadrale i poslije Prvoga
svjetskog rata, to se moe vidjeti iz brojnih novinskih lanaka. Iako
je B- stranka pripadala Jugoslavenskom bloku, urednitvo Nevena je
ve poetkom 1920-ih godina pokazivalo velik interes za HRSS, a u
nekim prilikama nije moglo skriti otvorene simpatije prema Stjepanu
Radiu. Tako je, primjeri-ce, 1921. godine prilikom izbora u gradu
Zagrebu Neven na naslovnoj stra-nici opisao pobjedu Stjepana Radia
i Hrvatskog bloka s neskrivenim vese-ljem.66 S druge strane, Radi
je u B- stranci imao i puno protivnika, pose-bice meu sveenstvom,
koji su mu zamjerali odnos prema Katolikoj crkvi i simpatije prema
ljeviarskim pogledima. Zbog toga je 1924. godine B- stranka
doivjela veliku politiku krizu koja je zavrila odlaskom dijela
stra-nakih lanova.Raskol u B- stranci poklopio se sa smru dr.
Vranje Sudarevia, koji je umro 15. svibnja 1924. Sudarevi je
godinama u B- stranci igrao ulogu voe, koji je znao pomiriti
unutarstranake sukobe i razlike. Poslije Sudarevieve smrti njegovo
je mjesto narodnog poslanika u Narodnoj skuptini preuzeo Miko Pri,
koji je 27. svibnja 1924. poloio zakletvu.67 Meutim, Miko Pri se
bitno razlikovao od Vranje Sudarevia i veine bakih Bunjevaca, jer
se nije smatrao Hrvatom.68 Priev primjer otkriva da je u B- stranci
bilo i 63 Dr. Vlatko Maek i njegovi saradnici u Vojvodini (broura),
Sombor 1936., 18.64 Radievci i radievci, Hrvatske novine, God. VI,
br. 18, 2. 5. 1925.65 U objavljenoj korespondenciji Stj. Radia
objavljeno je i pismo iz svibnja 1907. godi-nekojemuupuujedr.
VranjeSudarevi,tadanjiurednikNevena.Uknjizijepogreno
navedenodajerijeoosjekomknjievnikuFranjiSudareviu.Dr.BogdanKRIZMAN,
Korespondencija Stjepana Radia, Zagreb 1972., 430.66 Zagrebaki
dogaaj pobjeda Stjepana Radia, Neven, br. 275., 15. 12. 1921.67
Subotika Danica za 1925., 143.68Obinoseu Nevenupotpisivaokao
MikoPriJugosloven,primjericeutekstu Budimo sloni Pouke iz prirode -
Neven, br. 18, 13. 5. 1922.812 812ROBERT SKENDEROVI,
Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816.
(2006)takvih Bunjevaca koji se nisu osjeali Hrvatima, ali su zbog
izrazite privre-nosti Katolikoj crkvi bili protiv srpske politike u
dravi. Tolerantnost naci-onalno svjesnih bunjevakih Hrvata prema
onima koji se nisu tako izjanja-vali moe se objasniti prije svega
rodbinskim vezama, ali i njihovom svijeu da hrvatski
nacionalno-integracijski proces u Bakoj nije do kraja zavrio. Takva
je situacija ponekad dovodila i do apsurdnih situacija, pa je
navedeni Pri, kao deklarirani Jugoslaven, od 1925. do 1929. bio
urednik Hrvatskih novina, jedinih novina u Bakoj koje su nosile
hrvatsko ime.Osnivanje Vojvoanske puke stranke 1924. godineDana 28.
studenoga 1924. Blako Raji je sa svojim istomiljenicima iza-ao iz
B- stranke i osnovao Vojvodjansku puku stranku (VPS).69 Raji je u
VPS isticao tri glavna politika zahtjeva: prvo, zahtijevao je
autonomiju Vojvodine radi obrane njezinih ekonomskih interesa,
drugo, traio je pra-vedniju agrarnu reformu, tj. da se zemlja
dodijeli domaoj sirotinji i tree, zahtijevao je obranu vjerskih
prava katolika.70 Na temelju takvog programa VPS je 1925. godine
izala na parlamentarne izbore s tri gesla: 1. Vojvodina Vojvoanima!
2. Vojvoanska zemlja vojvoanskoj sirotinji!, 3. Katolici na
okup!Rajijeusvojempolitikomprogramuumjestohrvatskogimena namjerno
isticao vojvoansko ime, jer je u stranci elio okupiti sve
vojvo-anske katolike, dakle uz Hrvate i Maare, Nijemce, Slovake i
grkokatoli-ke Ukrajince. Zato se u stranci nije izriito isticalo
hrvatstvo Bunjevaca i okaca kao politiko naelo, iako je iz samog
naslova njegovog stranakog lista Hrvatskih novina vidljivo da je
stranka raunala prvenstveno na gla-sove Hrvata.Odnos prema crkvi je
bio glavno Rajievo oruje u borbi protiv HRSS-a i B- stranke.
Vojvoanska puka stranka imala je izrazito negativan odnos
premaRadievuHSS-u,optuujuitustrankuzaliberalizamiboljevi-zam.71
Zbog stalne Rajieve kampanje protiv navodnih liberalnih i
krivo-vjernih uvjerenja B- stranke u Nevenu su tijekom 1925. godine
objavlje-ni brojni tekstovi s vjerskom tematikom koji su trebali
uvjeriti Bunjevce da su pristae B- stranke takoer bili uvjereni
katolici. U jednom takvom tek-stu otvoreno je objanjavano stajalite
B- stranke prema Katolikoj crkvi sljedeim rijeima: Svaki Bunjevac
mora ispovijedati javno, da je on Hrvat i katolik. Hrvatstvo i
katolicizam su usko vezani jedno za drugo. Tko nije Hrvat nije ni
katolik, a tko nije katolik nije ni Hrvat. Bunjevac u ijem je srcu
jai hrvatski osjeaj od katolikog, ako ljudbi svoj rod hrvatski
istinski, ako hoe ljepu i bolju budunost rodu svom, mora se javno
ispovijedati za katolika. To je potrebno! Preko katolicizma, i to
jedino preko katolicizma, 69 P. PEKI, Povijest Hrvata u Vojvodini,
254.70 Subotika Danica za 1925., 121.-124.71 Hrvatske novine, br.
6, 7. 2. 1925.813 813ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka
1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)moemo mi bunjevaki
Hrvati sauvati svoje narodno pravo. Bunjevac, u ijem je srcu opet
katoliki osjeaj jai od hrvatskog, ako hoe da obrani, da ouva svoja
prava, ako je rad, da naa kat. Majka Crkva i dalje napreduje, da
cvate, da je ne stignu crni dani, mora da bude u prvom redu i dobar
Hrvat, jer svoja vjerska prava u dananja doba moemo mi bunjevaki
Hrvati sau-vati, obraniti jedino putem hrvatstva.72 Takav je
odgovor na optube VPS-a imao dobre rezultate, to se pokazalo na
izborima za Narodnu skuptinu 1925. godine. Izbori za Narodnu
skuptinu 8. veljae 1925.
godineUSuboticijenaizborimazaNarodnuskuptinu1925.godinetrebalo izai
10 lista, ali je Subotiki okruni sud u zadnji tren (14. sijenja)
poni-tio HSS-ovu izbornu listu. Tako je na izbore izalo 9 lista,
meu kojima su bile liste B- stranke i Vojvoanske puke stranke.73
Rezultati izbora u Subotici bili su sljedei: radikali 16.555
glasova ili 47%, Demokratska stran-ka 7.406 ili 21,3%, Maarska
stranka 3.145 ili 9%, B- stranka 2.350 ili 6,8%, VPS 1.347 ili
3,8%. Na temelju tih rezultata u subotikom izbornom okrugu nije
izabran u Narodnu skuptinu niti jedan zastupnik B- stranke, ali je
isti neuspjeh pretrpio i VPS. Oigledno je jedan od glavnih razloga
neuspjeha hrvatskih stranaka leao u raskolu iz 1924. godine.
Rezultati izbora su ipak bili mnogo pogubniji za Vojvoansku puku
stranku, pa se dio lanova te stranke u kasnijim mjesecima vratio u
B- stranku.74 Meusobneoptube pukaaipristaaB-strankenakonizborasu
postale jo ee. U Nevenovu lanku U iju korist? nepotpisani je autor
optuio VPS da je odbacio hrvatstvo, stvorivi zasebno vojvoansko
klup-kokojenemanikakvognarodnog-nacionalnogobiljejaiznaajave mu
daju isto konfesionalno-vjerski (katoliki) karakter.75 S druge
strane, Rajievi su pukai optuivali pristae B- stranke da vrijeaju
Katoliku crkvu sasvim po Radievom receptu. Meusobne su optube samo
rui-le vjerodostojnost obiju stranka, pa su i jedni i drugi nakon
izbora zapali u veliku politiku krizu. B- je ipak nakon izbora bila
u mnogo boljoj situaciji, jer je dobila mnogo vee povjerenje biraa
od VPS-a, a i suradnja s HSS-om je tada ve bila jako razvijena.72
Neven, br. 11, 16. 4. 1925.73 Hrvatske novine, br. 3, 17. 1.
1925.74 U Somboru je jedna grupa pukaa na elu s Josipom Paliem na
sastanku odranom 10. 2. 1926. godine odluila vratiti se B- stranci.
Neven, br. 2, 14. 1. 1926., 3. 75 Neven, br. 12, 23. 4. 1925. 814
814ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38.,
br. 3., 795.-816. (2006)Ujedinjenje B- stranke s HSS-om 1926.
godineIako je Radiev ulazak u Paievu vladu 1925. godine izazvao u
mnogih Hrvata nezadovoljstvo, Bunjevci su tu Radievu odluku
pozdravljali jer su smatrali da sudjelovanje HSS-a u vlasti jami da
Vojvodina nee biti prepu-tena na milost i nemilost radikalima.76
Takvo otvoreno podravanje poli-tike HSS-a, pokazivalo je da su
lanovi B- stranke sve blii Radievoj poli-tici. Pribliavanje dviju
stranaka bilo je logino jer su u brojnim idejama imale zajedniko
stajalite. Najvie ih je zbliavala injenica da su se obraa-le
ponajvie seljacima, a osim toga obje su se borile protiv hegemonije
srp-ske elite koju je podravala dinastija Karaorevia.
DolazakStjepanaRadiauSuboticu17.sijenja1926.predstavljaoje velik
impuls hrvatskom pokretu u Bakoj. Time je Radi simboliki poka-zao
bakim Hrvatima da nisu sami i da e HSS kao najvea hrvatska stranka
stati u obranu njihovih interesa. Nepotpisani autor uvodnika G. Dr.
Stjepan RadiuSuboticiuNevenuovakojeopisaovanostnjegovogadolaska:
Bunjevako-okaka stranka hoe socijalnu pravdu, hoe bolji i
snoljiviji ivot za seljaka, koji je jezgra drave. To isto hoe i g.
Radi. Sve ono to hoe bunjevako-okaka stranka, hoe i g. Radi. Samo
je jedna razlika izme-u nas. Mi smo slabi, a on je silan. I on, jak
i silan po volji hrvatskog naroda dolazi meu nas, da nas osokoli u
borbi za naa prava. On dolazi u Suboticu, u metropolu bunjevakih
Hrvata, da dovikne glasno i jasno svim upropa-stiteljima naim: Ne
dirajte u Bunjevce, oni su ogranak hrvatski. Tu sam ja, predstavnik
cijeloga hrvatstva, koji u ih zatititi od svakih vaih
napada-ja.77NarodnizboruSuboticiorganiziralisusubotikiHSS-ovciTomo
Matkovi i Ivan Tolj, ali su na skupu sudjelovali i vodei
predstavnici B- stranke na elu s predsjednikom Mirkom Ivkoviem
Ivandekiem. Zbor je u potpunosti uspio jer je na njemu sudjelovalo
vie od 25.000 ljudi.78 Nakon narodnog zbora prireen je za Stjepana
Radia ruak na kojem je bilo oko 200 ljudi. Na ruku je Radi ponovno
odrao govor, a nakon njega je govor odrao i Josip Vukovi ido,
potpredsjednik B- stranke. Radiev posjet Subotici pokazao je da meu
vodstvima HSS-a i B- stranke postoji potpu-na suglasnost oko svih
vanih politikih pitanja, pa je ve tada bilo oito da bi moglo doi do
ujedinjenja dviju stranaka.Odmah nakon Radieva posjeta Subotici
Neven je otvoreno objavio da e se B- stranka prikljuiti HSS-u. U
lanku Sigurnim putem neimenova-ni je autor objasnio zato je vodstvo
B- stranke namjeravalo stranku pri-kljuiti HSS-u. Prema njegovu
miljenju B- stranka je ispunila svoju ulogu: organizirala je Hrvate
u Bakoj i Baranji i pripremila ih za politiku surad-76 Neven, br.
7, 18. 2. 1926.77 Neven, br. 2, 14. 1. 1926.78 G. Dr. Stjepan Radi
u Subotici, Neven, br. 3, 21. 1. 1926.815 815ROBERT SKENDEROVI,
Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816.
(2006)nju sa Zagrebom. Osim toga, autor je naglasio da su obje
stranke imale iste ciljeve: u nacionalnom pogledu borbu za prava
Hrvata, u socijalnom pogle-du borbu za prava seljaka. Na kraju
lanka autor je istinski znaaj ina uje-dinjenja autor je definirao
sljedeim rijeima: Vojvoanski Hrvati nisu vie samo u najtjenijoj
kulturnoj vezi sa Hrvatima iz Hrvatske, ve su i politi-ki
jedinstveni. 79Dana 24. svibnja 1926. godine u Somboru je odran
drugi veliki narod-ni zbor u zajednikoj organizaciji B- stranke i
bakih HSS-ovaca, na koji
jeponovnodoaoStjepanRadi.Natomejezborusveanoprooitana Deklaracija o
pristupanju B- stranke HSS-u, koja je u cjelini objavljena u Nevenu
10. lipnja iste godine. Tim je zavrilo i formalno pristupanje B-
stranke HSS-u. Integracija B- stranke u ve postojee organizacije
HSS-a u Bakoj i Baranji provedena je vrlo brzo, pa ve od broja 21
(27. svibnja 1926.) Neven nosi slubeni podnaslov Glasilo Hrvatske
seljake stranke za Srijem i Vojvodinu. Time je HSS postala sredinja
politika snaga bakih i baranjskih Hrvata.
ZakljuakBunjevako-okakastrankajesvojekorijeneimalaveupredratnoj
politikoj aktivnosti bakih Hrvata okupljenih oko Kola mladih
nevena-a i lista Neven. Iz toga se drutva tijekom Prvog svjetskog
rata profilira-la grupa politiara na elu s Vranjom Sudareviem i
Blakom Rajiem, koji su na prostoru sjeverne Bake imali odluujuu
ulogu u trenucima raspa-da Austro-Ugarske Monarhije. Ista grupa
politiara pokazala je svoje poli-tike nazore ve 1919. godine kada
je u Privremenom narodnom predstav-nitvu ula u klub slovenskih i
hrvatskih pukaa. Uoi izbora 1920. godi-ne ta je jo uvijek
neformalna politika grupa napravila odluan korak i osnovala
Bunjevako-okaku stranku. Stranka se zalagala za autonomiju
Vojvodine, za pravedniju agrarnu reformu, za ravnopravniji poloaj
kato-lika i za obranu hrvatskog identiteta bakih Bunjevaca i okaca.
Na izbo-rima za Konstituantu 1920. i na redovnim parlamentarnim
izborima 1923. godine ta je stranka pokazala da ima potporu veeg
dijela bakih Hrvata. Meutim, politike prilike dovele su u stranci
do sukoba, koji je kulminirao 1924. godine, kada Blako Raji sa
svojim pristaama odlazi iz B- stranke i osniva Vojvoansku puku
stranku. Od tada se B- stranka poela otvore-no pribliavati HSS-u,
pa je nakon Radieva ulaska u Paievu vladu veina bakih Hrvata bila
za ujedinjavanje dviju stranki. Godine 1926. provedeno je
ujedinjavanje B- stranke i HSS-a. To je ujedinjenje dovelo do
konsolida-cije hrvatskih politikih snaga, pa od tada HSS postaje
najsnanija hrvatska politika stranka na prostoru tadanje Vojvodine
(Bake, Baranje i Banata). 79 Neven, br. 3, 21. 1. 1926.816
816ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38.,
br. 3., 795.-816. (2006)SUMMARYTHE BUNJEVAKO-OKAKI PARTY,
1920-1926Bunjevako-okaka Party (B-), established in 1920, continued
the prewar tradition of political activity carried out by the
Croats of Baka and Baranja. At the time of the creation of
political parties in the new state, the political leaders of the
Croats in Baka and Baranja decided to continue their politi-cal
struggles by forming their own regional party. In the Parliamentary
elec-tions of 1920 and 1923, the party scored major successes, but
a crisis entered its ranks in 1924. One part of its membership
wanted to continue its activiti-es along so-called popular line,
while the other part drew ever closer to the Croat Republican
Peasant Party of Stjepan Radi. As a result, in 1924 Blako Raji, one
of the B- partys most prominent members, broke with the party to
form the Peoples Party of Vojvodina. The elections of 1925 revealed
that the majority of Croats in Baka remained loyal to the B- party,
which was working ever more closely with Stjepan Radi. In 1926, the
entire party joi-ned the HSS. From then on, the HSS became the most
important Croatian party in Baka and
Baranja.Keywords:Bunjevako-okakaParty,BakaRegion,BaranjaRegion,
Parliamentary and Local Elections, Croat Peasant Party