PERIOD DO ULASKA JOSIPA FRANKA U STRANKU PRAVA
Hrvatsko katoliko sveuilite
Odjel za povijestIlica 242, ZagrebRobert Ivekovi Misiraa
Hrvatske politike stranke, njihovi programi i odnos prema
ujedinjenju sa Kraljevinom Srbijom ista stranka prava Seminarski
rad iz predmeta Povijest institucija i politike uprave hrvatskih
zemalja
Doc. dr. sc. Ivan Buli Zagreb, 21. 12. 2014. SADRAJ:1.
UVOD............................................................................................................................................................22.
PERIOD DO ULASKA JOSIPA FRANKA U STRANKU
PRAVA..................................23. IDEJA O UJEDINJENJU
OPORBE I PROGRAM IZ 1894.
...............................................34. RASKOL STRANKE
PRAVA I STVARANJE ISTE STRANKE PRAVA................45. REAKCIJE NA
RASKOL STRANKE
PRAVA.........................................................................66.
SUKOB FRANKOVACA I
DOMOVINAA...............................................................................67.
STAV SP-A PREMA SRPSTVU I PROTUSRPSKE DEMONSTRACIJE U
ZAGREBU...................................................................................................................................................78.
UJEDINJENJE OPORBE 1903.
GODINE.....................................................................................9
9. ISTA STRANKA PRAVA OD 1904. DO 1914.
GODINE....................................................1210.
ZAKLJUAK............................................................................................................................................1411.
POPIS
LITERATURE............................................................................................................................15
1. UVOD
U ovome seminarskome radu biti e rijei o postanku i razvoju iste
stranke prava do 1914. godine. Izuzev spomenutih tema, ovaj
seminarski rad obraditi e i sukobe domovinaa i frankovaca,
prikazati e kakav je bio odnos stranke prema Monarhiji te prema
kraljevini Srbiji. Za literaturu koristio sam Stjepan Matkovia i
knjigu ista stranka prava 1895. 1903., knjigu Jaroslava idaka
Povijest hrvatskoga naroda g. 1860. 1914., knjigu Programatski
dokumenti hrvatskih politikih stranaka i skupina 1842. 1914. autora
Tihomira Cipeka i Stjepana Matkovia, lanak Stjepana Matkovia
Politike borbe i prijepori: ista stranka prava i panoramski pogled
na 1903. godinu te knjigu Mirjane Gross Povijest pravake
ideologije. 2. PERIOD DO ULASKA JOSIPA FRANKA U STRANKU PRAVA1880.
ih godina razvija se moderno pravatvo koje je za zadau imalo
provoenje ideala Ante Starevia u sklopu ustavnih zakona, no tada
nastaju potekoe pri usklaivanju starevianske politike filozofije s
potrebama voenja pragmatine i realne politike. Neispunjenje
pravakih naela i vladavina bana Khuena Hedervaryja navode pravae na
ispitivanje svojih politikih nastupa. Uvidjeli su da na vanjske
utjecaje koje bi donijele promjene u Austro Ugarsku Monarhiju ne
mogu raunati kao ni na oruani sukob jer su poueni iskustvom Eugena
Kvaternika i rakovike bune iz 1871. godine. Jedino to im preostaje
jest injenica da rjeenje hrvatskog pitanja moraju potraiti unutar
Monarhije (pritom vjerujui da moe doi do unutranjeg ureenja u
korist nacionalnog naela i dravnopravne ravnopravnosti) te se okreu
sueljavanju na javnom polju po odredbama postojeih zakona.
Predvodnik toga modernog pravatva bio je Fran Folnegovi koji nije
nikada potpuno prihvaao ideje koje su bile obiljeje Stranke prava.
Njegova shvaanja dolaze do izraaja tek krajem osamdesetih i poetkom
devedesetih 19. st. zbog pojave krize dualizma koja e se pogotovo
oitovati u razdoblju od 1895. 1897. godine. Folnegovi Hrvatsku
smatra vanom jer se radi o podruju koje vodi dalje na Balkan. Zbog
toga e vlast morati poeti rjeavati hrvatsko pitanje a prvaci
Stranke prava, kao predstavnici hrvatskog naroda, voditi e te
pregovore. Prije toga, Stranka prava trebala bi ojaati okupljanjem
svih opozicijskih elemenata u Hrvatskoj, Dalmaciji, Slavoniji i
Istri i skidanjem peata zbog Starevievih ideja i dogaaja
osamdesetih koje su dokazivale tenju pravaa da na ruevinama
Monarhije ele osamostaljenje Hrvatske. Prvi koji je poeo
kritizirati te nove tenje pravaa bio je Erazmo Bari koji pritom
nije tedio i na kritici Ante Starevia. Provodilac tih ideja u
manjoj mjeri je bio Folnegovi. U tom pravcu Stranku prava usmjeruje
dr. Josip Frank, koji je roen u Osijeku 1844. godine. Doktorira
pravo u Beu 1868. gdje je potom radio u jednoj kancelariji kao
pripravnik. U Zagreb dolazi 1872. godine i pokree svoje novine
Agramer Presse (kasnije postaju Kroatische Post). 1884. godine
Frank se nalazi u odboru trojice koji je trebao osporiti ili
prihvatiti izbor Kumiia u sabor. Iako je zagovarao ulazak Kumiia u
Sabor, veinska unionistika stranka odbija to. Drugi put sa pravaima
Frank se susree kada je na sudu branio Davida Starevia poradi
saborskog vritnjaka ime dobiva veliki ugled meu pravakim redovima.
Na poziv Folnegovia i Davida Starevia, Josip Frank pristupa stranci
10.12.1890. godine, a doekan je sa odobrenjem. Stranci prava
trebala je iskusna osoba velikih organizacijskih sposobnosti koja
bi trebala obnoviti posrnuli stranaki tisak. Njegovi istupi
pokazali su da za Stranku prava dolazi organizacijsko financijska
revitalizacija, ali i promjena pravake taktike.
3. IDEJA O UJEDINJENJU OPORBE I PROGRAM IZ 1894.
Bilo je vie pokuaja ujedinjavanja oporbe. Godine 1885. voeni su
dogovori obzoraa i pravaa o ujedinjenju snaga protiv zajednikog
neprijatelja, ali je sve ostalo na ad hoc suradnji. Na saborskim
izborima 1887. izborni sporazum Neodvisne narodne stranke, Stranke
prava, Centruma i Srpske samostalne stranke nije dao velike
rezultate ve je samo dokazao uspjenost Khuenove pacifikacije
opozicije. Na izborima 1892. godine pravai su odbili izborni
sporazum sa obzoraima koji poradi toga apstiniraju izbor to donosi
veliki poraz pravaima. Lo rezultat pravaa nagnao je na stvaranje
stranke koja bi predstavljala cjelokupnu oporbu. Sa strane obzoraa
pregovore je vodio predsjednik JAZU-a Franjo Raki, a u pravakoj
delegaciji Frank je sastavljao osnove sporazuma i izvjetavao svoju
stranku o tijeku pregovora. Pregovori su zapoeli u listopadu 1892.
da bi u prosincu obje strane iznjedrile prvi sporazum koji je
sadravao sedam toaka koje e initi temelj budueg zajednikoga rada.
Uslijedio je pokuaj prelaska na izradu zajednikog programa kako bi
se uvidjela mogunost usklaenja temeljnih gledita o uzajamnoj
suradnji. U studenome 1893. dolo je do prve zajednike skuptine na
kojoj je objavljen novi Sporazumak koji izraava odrednice za
zajedniki rad dviju stranaka. Konana redakcija programa zavrena je
14. travnja 1894. godine. Program se sastojao od sedam toaka, a
sadraj je ocrtavao kompromisni pristup ime je oporba poslala poruku
lojalnosti te da ustavnim putem eli poboljati dravnopravni odnos
Hrvatske. Unutar okvira zacrtan je idealan opseg hrvatske drave
koji ukljuuje Bansku Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Rijeku,
Meimurje, Istru, BiH i slovenski teritorij. Priznaju se zajedniki
poslovi Monarhije koje bi Hrvatska ravnopravno sa Ugarskom rjeavala
zajedno sa ostalim zemljama Monarhije. U drugom planu su zahtjevi
za ustavnim slobodama, u prvom redu za slobodoumnim izbornim redom.
Formulacija ovog programa, ovisno kako se intepretira, moe biti
dualistikoga ili trijalistikoga karaktera. S obzirom da je rije o
periodu kada se kriza dualizma produbljuje, redovito e se tvrditi
da je program nastrojen ka trijalizmu te e maarski krugovi
proglaavati program izdajnikim. Zanimljivo je da se srpsko pitanje
u programu ne spominje jer je hrvatska oporba bila slona u ocjeni
da stajalite srpskih politiara odbacuje vrijednosti hrvatskoga
dravnoga prava. Za srpske politiare nema dvojbe oko programa jer je
bio negacija srpstva te ga zbog toga ne prihvaaju. Obje strane
program su prihvatile te e tako postati programom umjerenih
opozicijskih grupa u Hrvatskoj sve do pada Monarhije 1918.
U travnju pregovori oporbe zapadaju u duboku krizu. Na
zajednikoj sjednici 10. svibnja dogodio se prekid dogovora. Istoga
dana pravaki sveuilitarci su prosvjedovali pred kuom Tadije
Smiiklasa i pred zgradom Dionike tiskare pritom porazbijavi
prozore. Smiiklas je smatrao da je to organizirao sam Josip Frank
uz pomo svojih sinova. Glavni problem bio je vezan uz ime stranke
jer je Frank prednjaio u traenju iskljuive prevlasti pravakog
nazivlja naglaavajui kako su obzorai napustili vlastiti i
prihvatili pravaki program. 4. RASKOL STRANKE PRAVA I STVARANJE
ISTE STRANKE PRAVA
Osobni nagoni za vodstvom imali su ulogu u raskolu Stranke
prava, a osobne ambicije su se potvrivale izborom na elne pozicije
stranke. Budui da se pribliavalo vrijeme tko e biti izabaran u
novom vodstvu stranke, borba se zakuhavala. Najprije se u jeku
rasprava povukao formalni predsjednik barun Juraj Rukavina kojega
zamjenjuje Folnegovi. Sve vie se kritiziralo Franka kojega su
smatrali da tajno slui Beu i Peti, a posebno se naglaavala injenica
kako je Josipov stariji brat Jakov propagirao u Beu novi smjer
pravatva te je navodno preko brata dobivao obavijesti o stranci i
objavljivao ih javnosti prije pravakih glasila. Pritisak je bio
snaan i Frank je, uoi skuptine u srpnju 1895., izjavio kako ne tei
vodeoj ulozi u stranci to su njegovi protivnici doekali sa
zadovoljstvom. U izborima za ulazak u sredinji odbor stranke uli su
Folnegovi, Ivan Rui, Ivan Banjavi, Juraj erjavi, Grga Tukan i
Vladimir Kovaevi. Rezultati ove skuptine bile su jedna od epizoda
raskola Stranke prava. Osim Franka, Mile Starevi, Mijo Tkali i
Josip Grani nisu dobili nikakve pozicije, dok su Ivo Prodan (u
Dalmaciji) i Eugen Kumii dobili samo poasne pozicije.
Nezadovoljnici su ekali pogodan trenutak za pokretanje protuakcije.
Povod za raskol bio je spaljivanje maarske zastave na Trgu bana
Jelaia za slubenoga posjeta Franje Josipa I. Zagrebu 16.10.1895.
godine. U incidentu sudjelovali su i Frankovi sinovi skidanjem
maarske zastave sa slavoluka. Maarski tisak napao je oskvrnue
nacionalnoga simbola, no najvee iznenaenje bila je osuda Frana
Folnegovia. Osudom hrvatske akademske mladei i govorom o
prijateljstvu Hrvata i Maara Folnegovi je u javnosti izazvao burnu
reakciju. Odmah nakon Folnegovieva govora u gradskom poglavarstvu,
22.10. 1895. istupaju nezadovoljnici iz Stranke prava sa Ante
Stareviem na elu te se osniva ista stranka prava. Stranku su inili
zastupnici Frank, Kumii, Ante i Mile Starevi. Izdanjem prvoga broja
novoga glasila nove stranke Hrvatsko Pravo, zapoeo je proces
stvaranja nove pravake stranke. Izjavu o osnivanju iste stranke
prava glasi ovako: Slavnom predsjednitvu kluba stranke prava u
Zagrebu.
U posljednje doba bivaju u stranki prava stvari, koje ne
odobravasmo niti odobriti moemo, koje smatrasmo za kodljive svetoj
stvari, za koju radismo i raditi hoemo. Izkljuivati najstarie,
radine i verne drugove od znanja vanih razpravah sredinjeg odbora i
njegovih zakljuakah; proglasivi biskupa trosmajera za protektora te
mu izvjeivati o njezinu radu sve to bez njezina znanja. (...) rui
ugled, jakost stranke i za koji mi odgovornost preuzeti nemoemo i
neemo; i kon to je predsjednik kluba stranke prava u Zagrebu, g.
Fran Folnegovi u poslednjoj skuptini zagrebakoga gradskoga
zastupstva u ime stranke prava osudio delo zagrebakih sveuilinih
gradjanah na Jelaievom trgu (...) to mi podpisani ovime izstupamo
iz kluba stranke prava u Zagrebu te izjavljujemo da se ujedno
ustrojavamo kao posebni klub iste stranke prava. Matica stranke, sa
Folnegoviem na elu, po svojemu asopisu Hrvatska Domovina dobivaju
naziv domovinai. Vanjskopolitika uporita jedan su od razloga
unutarstranakih sukoba izmeu Folnegovia i Franka. Folnegovi je
zastupao opcija da treba doi do novog hrvatsko maarskog sporazuma
koji bi rezultirao pristankom Maara na hrvatsku cjelovitost, a
Hrvati bi i dalje priznavali dravnopravnu cjelinu s Ugarskom. Frank
je uporite imao u dinastiji i bekim politiarima iako o njegovoj
bekoj orijentaciji ne moemo priati do 1905. godine, Rijeke
rezolucije i osnivanja Hrvatsko srpske koalicije jer tek od tada
postoje dokumenti koji potvruju korespondenciju Franka i beke
vlade. 5. REAKCIJE NA RASKOL STRANKE PRAVA
Reakcije na raskol Stranke prava bile su razliite vei dio pravaa
van Banske Hrvatske nije se htio svrstati ni na jednu stranu
nadajui se pomirenju i okupljanju itave hrvatske oporbe pod
vodstvom Stranke prava. Jedini koji se pobunio u vezi stvaranja
iste stranke prava bio je Frano Supilo, tadanji urednik Crvene
Hrvatske koji otvoreno kritizira predvodnike nove stranke u prvom
redu Franka, ali osuuje i samog Antu Starevia koji je nasjeo
intrigama iz blie okoline. Kritiki su se postavili i maaroni,
pogotovo nakon proraunske rasprava kada je Frank spomenuo hrvatsko
maarske odnose. Raskol pravaa obzoraima je posluilo za vlastitu
konsolidaciju, ponajprije za financijsku obnovu. Pritom vjeruju da
zbog velikoga prisustva duhovno najuglednijega dijela hrvatske
nacije u institucijama obzorai mogu postati predvodnici graanskih
snaga protiv khuenovskoga sustava. Prva podrka iste stranke prava
dolazila je od manjeg dijela kluba nekada jedinstvene Stranke
prava. Najjae uporite stranke bilo je u Zagrebu, a podrka je
dolazila i iz Senja, Otoca i moslavakoga kraja. Stranka je do 1897.
osnovala vlastite klubove u Ludbregu, Slatini, Osekovu, Voloderu,
Gornjem Jelenju i Strucu. Potopra je dolazila i od pojedinaca, a to
su don Ivo Bojani iz Komie, don Dragutin Hlaa iz Bakra, Tomo
argonja iz Grobnika i urednitvo zadarskoga lista Katolika Dalmacija
na elu sa don Ivo Prodanom.
6. SUKOB FRANKOVACA I DOMOVINAA
Nakon raskola Stranke prava, poinju meusobni sukobi domovinaa i
pripadnika iste stranke prava, koje e po Josipu Franku prozvati
frankovcima. Njihovi meusobni sukobi u Saboru i novinski pamfleti
obiljeavaju politiku atmosfere druge polovice devedesetih godina
19. stoljea. Prvo razdoblje obiljeeno je sukobom prvaka Franka i
Folnegovia koji su jedan drugoga optuivali za idaju pravakih ideja.
U ovome razdoblju Folnegovi, zbog nesmiljenih napada frankovaca
(esto potkrepljenih autentinim dokumentima), naputa vodstvo
domovinaa. Nakon toga domovinai zahtijevahu ostavku Franka sa ela
stranke na to ovaj nije ni pomiljao, a i od prvih dana stranke imao
je odane ljude koji su ga smatrali nepogreivim zagovornikom
pravakih interesa.
Krajem veljae 1896. umire Ante Starevi ime se gubi svaka nada u
pomirbu dvije sukobljene strane, a neuspjeh je izazvao jo vee
rasprave u kojima se najvie istaknuo Grga Tukan. U svojim iskazima
protiv Franak dokazao je da je antisemitist diskreditirajui ga kao
agenta razliitih idovskih organizacija. Zbog klevete Tukan biva
osuen na 3 tjedna zatvora, a kasnije je osuda promijenjena u
isplaivanje kazne od 100 forinti. Meutim, kazna ga nije
demotivirala da i dalje radi antisemitske ispade to je vidljivo u
objavljenom lanku Tko je dr. Josef Frank? u sisakom Hrvatskom
radnikom glasu gdje ga se optuuje da je dvolian, da je neiskren po
pitanju gospodarstva i radnika, da e zbog svojeg idovskog porijekla
raditi sebi za korist, da je saveznik masona te da truje narod
svojim stavovima.
O burnosti dvoboja Franka i Tukana govori injenica da su se esto
prekidale sjednice. Istim putem iao je i Ante Tresi Pavii koji je
do 1899. godine bio frankovac. U glasilu Stranke prava Hrvatska
Pavii e objaviti lanak Zato sam razkrstio sa drom. Frankom? u kojem
istie da ista stranka prava zastupa proidovsku politiku to je bilo
vidljivo za vrijeme afere koja je izazvala panju itavoga svijeta, a
to je afera Dreyfuss. Frankova okolina, naravno, odmah je u tisku
pobila Paviieve iskaze te su uslijedile nove optube.
U isto vrijeme sa frankovcima se sukobljavaju i obzorai.
Zanimljiv istup protiv frankovaca uinio je Marijan Derenin
iskoristvii knjievnu formu komedije kako bi iznio svoje miljenje.
Komedijom u tri ina Ladanjska opozicija, premijerno izvedena u
HNK-u 1896. godine, ismijava pravae tj. frankovce. Likom trgovca
Samojla Hasenfussa, Derenin satirino aludira na vou iste stranke
prava, njegove mutne poslove i openito na cijelu stranku.
7. STAV SP A PREMA SRPSTVU I PROTUSRPSKE DEMONSTRACIJE U
ZAGREBU
Prije opisa uzroka zbog kojih su se dogodile protusrpske
demonstracije u Zagrebu 1902. godine, moramo se osvrnuti na bitnu
odrednicu iste stranke prava, a to je odnos prema Srbima i srpstvu
. Od poetaka iste stranke prava protusrpstvo je bilo i ostalo
temeljna oznaka frankovaca zbog teze da srpska ideja nastoji
zadovoljiti vlastite interese na utrb hrvatstva. Frankovci su
smatrali da u Hrvatskoj nema mjesta za isticanje srpske svijesti te
su inzistirali na formulaciji da u Banskoj Hrvatskoj ima 600 000
Hrvata pravoslavne ili grko istone vjere. Bitan element koji je
formulirao frankovako protusrpstvo jest teza da srpska i hrvatska
dravna misao po teritorijalnome sadraju meusobno suprotstavljene.
Zbog polaganja prava srpske dravne misli na vei dio hrvatskoga
teritorija, frankovci su u njoj otkrili najveu opasnost za
hrvatstvo. Kako bi se shvatila frankovaka ideologija protusrpstva,
bitna je Frankova ocjena da jaz izmeu Hrvata i Srba lei u pitanju
pod ijom dinastijom bi se trebalo provesti ujedinjenje zemalja na
jugoistoku Monarhije.
Ovdje je bitna i oznaka politikoga naroda. ista stranka prava,
uoljivo je, nastavlja koristiti termin politikoga naroda kako ga je
ustanovio Ante Starevi. Time se da zakljuiti da srpsko pitanje, po
frankovcima, u Hrvatskoj ne postoji jer je samo jedan politiki
narod hrvatski narod. Politiki narod bilo je stanovnitvo hrvatske
drave koje je moralo se razviti u jedinstvenu naciju. Dakle, svi
koji ive u Hrvatskoj smatraju se sastavnim dijelom hrvatskog
politikog naroda to bi znailo da po tome pitanju Srbi nemaju pravo
traiti posebnu polititku individualnost u Banskoj Hrvatskoj.
U frankovakome shvaanju pojma politikoga naroda velika pozornost
se posveuje kontinuitetu povijesnog legitimizma jedno te istog
hrvatskog naroda te je Frank osobno u Srbima vidio jednu od grana
istoga naroda. Obzirom da su Srbi izraavali svoj narodni identitet,
Frank je uvidio da su jednokrvna braa u svai. Rjeenje problema
Frank vidi u procesu kroatizacije gdje bi se itav javni i politiki
ivot morao protkati hrvatskim obiljejima. Kada bi taj proces
zapoeo, Srbi bi postali Hrvati i kao takvi bi bili u slubi
domovine. Analizirajui Frankove govore, vidljivo je da bi Srbi
zadrali svoj pravoslavni izriaj. Najsustavniji pregled odnosa
frakovaca spram srpskoga pitanja vidljiv je u nizu lanaka
Propagandini slunici na djelu koji su bili objavljeni u Hrvatskom
pravu 1901. godine. U njemu je autor Gjuro Deeli polemizirao sa
glasilom Srpske samostalne stranke Srbobranom. Kod njega se
pojavljuje glavno pitanje da li su Srbi uope bili politiki narod
stavljajui naglasak na pitanje etnikih korijena preanskih Srba. Za
njega su pravoslavni Hrvati u povijesnome smislu Vlasi za to
argumente pronalazi u povijesnim izvorima pa time dolazi do
zakljuka da srpske stranke u Hrvatskoj nemaju povijesno uporite za
traenje autonomnih srpskih prava.
Srpstvo je u ideologiji iste stranke prava predstavljalo smetnju
u razvoju hrvatske drave i nacije unutar Monarhije. Pojedini
ispadi, pogotovo za protusrpskih demonstracija 1902. godine,
dokazuju da frankovci nisu susprezali koristiti otar otpor kako bi
afirmirali ideju i koncepciju hrvatske nacionalne ideje. Prvi vei
protusrpski ispad iste stranke prava dogodio se za proslave
jubileja knjievnoga rada Jovana Jovanovia Zmaja. Tada su
demonstranti porazbijali prozore na kuama organizatora proslave te
prozore Srpske banke. Povod za ispad bili su postupci organizatora
i lanci srpskih novina, pogotovo Srbobrana gdje se negiralo
hrvatsko ime ili se prikazivala superiornost srpstva nad
hrvatstvom. Ovaj ispad posluio je frankovakom tisku da ponovno
iznese gledite o negaciji srpske misli i imena u Hrvatskoj.
Protusrpskih ispada, u manjoj mjeri, su se nastavili manjim
intezitetom sve do demonstracija 1902.
U kolovozu 1902. ispred pravoslavne opine u Zagrebu poelo se
demonstrirati, a povod je bio lanak autora Nikole Stojanovia Do
istrage nae i vae objavljen u Srbobranu u kojem se tvrdi da
hrvatska nacija ne postoji tj. da je ona na putu da postane srpska
narodnost. Zagrepani su se uzbudili to dokazuje spaljivanje
ozoglaenih brojeva Srbobrana, a uslijedilo je i kamenovanje prozora
glavnih srpskih institucija. I slijedeih dana su se nastavile
demonstracije sa sve destruktivnijim tonom, a ukljuili su se i
stanovnici okolnih mjesta. U cijeloj ovoj prii ista stranka prava,
zbog svoje protusrpske poltitke, dobila je na popularnosti.
Frankovako glasilo Hrvatsko pravo raste na 1200 primjeraka po
broju, poglavito zbog politikih kretanja i odobravanja frankovakih
protusrpskih stavova od strane mnogih graana. Rujanske
demonstracije bile su kola u frankovakom duhu politike, a njome se
dokazala spremonst lanova da podupiru protusrpsko stajalite. S
rujanskim demonstracijama dovrena je prva faza razvoja iste stranke
prava te je Frank izaao iz izolacije u koju su ga uvukli elnici
hrvatske oporbe zbog ocjene da je Frank glavna smetnja ujedinjenju
protukhuenovskih snaga u zemlji. Nakon nemira 1902. vie se ne moe
rei da je ista stranka prava mala i nebitna stranka bez utjecaja na
politika razmiljanja graanstva. Rastui poloaj stranke vidljiv je i
u pozivu obzoraa i domovinaa na pregovore za stvaranje jedinstvene
oporbe.
8. UJEDINJENJE OPORBE 1903. GODINE
Jo 1901. godine poeli su pregovori o ujedinjavanju pravaa
incijativom upnika Stjepana Boroe (domovinaa) sa uvjetom da Tukan i
Frank asno odstupe sa mjesta voa pravakih stranaka. Frankovci nisu
eljeli odstupanje Franka te su ponovno optuili domovinae za klevetu
Starevia i odravanje veza s politikim petljancima pa se uvidjelo da
ovaj dogovor ne ide nigdje. Kasnije su proelnik domovinaa Ivan
Banjavi i tajnik August Harambai uputili pismo klubu iste stranke
prava i Neodvisne narodne stranke pozivajui ih na ujedinjenje triju
oporbenih skupina pod nazivom Stranka prava s time da e se sve
novine stranaka stopiti u jedno glasilo. Frankovci prihvaaju poziv
uz uvjet da se povuku optube na raun Franka pritom ponovno
inzistirajui da oporba djeluje pod pravakim imenom i temeljom u
frankovakom shvaanju programa iz 1894. Razlog ujedinjenja oporbe
leao je u tome to su dolazili izbori koji su se trebali odrati iste
godine, a neuspjeh Udruene opozicije ostavljao je prostor za
manevar drugim politikim strujanjima. Frankovci, koji imaju realne
pretpostavke za zauzimanje relevantnog poloaja u oporbenom krugu i
koji predstavljaju izrazito hrvatsku misao, mogu raunati na potporu
mnogih nezadovoljnika. Sustavno protumaarstvo frankovaca, istaknuto
brojnim istupima Franka u Kraljevskome odboru (pogotovo kada su u
pitanje dolazila financijski odnos Hrvatske i Ugarske), samo im je
donijelo popularnost.
Do nove ideje o ujedinjenju oporbe dolo je 1903. godine, kada su
se Stranka prava i Neodvisna narodna stranka provizorno spojile u
jedinstvenu stranku naziva Hrvatska opozicija, da bi se dva tjedna
kasnije prihvatilo ime Hrvatska stranka prava. Zahtjevi stranke
bili su promjena aktualne financijske nagodbe s Ugarskom, zatita
seljaka, radnika i osobnih sloboda, reforma izbornog zakona i
sloboda tiska i udruivanja. Uskoro je sredinji odbor HSP-a zamolio
klub iste stranke prava na suradnju. Egzekutivni odbor stranke
prihvatio je poziv na zajedniku skuptinu oporbe. Prva odborska
sjednica odrala se 17.3.1903. u dvorani saborskoga kluba HSP-a u
zgradi Dionike tiskare, a poetak pregovora prolazio je u
pozitivnome ozraju. Na sjednici 20. oujka stvorena su etiri
zakljuka: I. Listovi Hrvatska i Hrvatsko Pravo stapaju se u jedno
glasilo. Hrvatska prestat e izlaziti dne 24. oujka 1903, a od toga
dana dobivat e njezini predplatnici Hrvatsko Pravo. Sredinji odbor
se nada, da e privrenici obijuh stranakah u interesu to skorijega i
vrega stopljenja njihova radostno pozdraviti i odobriti ovaj
zakljuak. [] U smislu zakljuka sredinjeg odbora o zajednikoj
organizaciji bit e za sada Obzor i Hrvatsko Pravo glasila te
organizacije. Bude li skuptina iste stranke prava, koja e se
obdravati 7. lipnja 1903., na to pristala, sjedinit e se ista
stranka prava i hrvatska stranka prava u jednu stranku, te e tada
oba lista biti glasila jedinstvene stranke. Medjutim e Obzor i
Hrvatsko Pravo raditi u duhu i pravcu velike skuptine od 23. sienja
o. g.; II. ivo se preporuuje svim privrenikom oporbe, da se po
svuda obdravaju puke skuptine za financijalnu samostalnost Hrvatske
i da sazivai proti eventualnim zabranam skuptinah u svakom sluaju
upotriebe pravni liek utoka na upanijsku oblast, a proti
nepovoljnim rjeitbam upanijskih oblastih na vladu; III. lan
sredinjeg odbora dr. I. Banjavi priobuje, da ga je zastupstvo grada
Karlovca jednoglasno izabralo naelnikom, te eli, da se odbor izjavi
o tom, da li bi primio taj izbor. Odbor jednoglasno izjavljuje
elju, da dr. I. Banjavi prihvati taj izbor, te mu ujedno izrazuje
svoje podpuno povjerenje; IV. Na predlog dra. A. Harambaia izabran
je odbor trojice, koji e se brinuti za primjerenu obskrbu obitelji
hrvatskog publiciste i knjievnika pokojnoga Dinka Politea. Bitno je
ovdje spomenuti da e tokom narodnoga pokreta, koji je zapoeo
2.3.1903. prvom velikom javnom skuptinom koju su organizirali
sveuilitarci, veliku ulogu imati lanovi HSP-a i iste stranke prava
iako pojedine politike struje, poput Napredne omladine, nisu eljele
sudjelovanje frankovaca u samome pokretu. 24.3. iste godine, kada
je izaao posljednji broj Hrvatske, poele su demonstracije protiv
Khuena Hedervaryja u kojima sudjeluju pristae i lanovi HSP-a i iste
stranke prava. Frank pokuava u auli sveuilita smiriti situaciju, no
ne uspijeva. Val narodnog pokreta se pojaava nakon incidenta u
Zapreiu u travnju kada je u sukobu orunitva i seljatva poginuo
jedan seljak. Demonstracije su trajale sve do pada Khuena
Hedervaryja u lipnju 1903.
Zanimljivo je istaknuti ovdje frankovaki odnos prema srpstvu.
Dok je prijanja godina pokazala da je radikalni odnos prema srpskom
pitanju donio frankovcima popularnost, tijek sljedee godine pruao
je drugaiju sliku. Prije svega, ta se promjena osjetila u opisu
srbijanske politike. Prvi se sluaj odnosi na opis dolaska kralja
Aleksandra Obrenovia u Bansku Hrvatsku: Srbijanski kraljevski par
nalazi se opet kod kue. in pieteta, to ih je doveo na hrvatsko tlo,
obavljen je dostojno, a nikakva upadica, koja bi vrstna bila
poremetiti odnose izmedju kraljevine Hrvatske i susjedne kraljevine
Srbije, nije izbila na javu. Hrvatski narod susretao je kraljevski
par susjedne zemlje s dunim poitanjem, te nije ni najmanjim zakazom
poremetio sklad posjeta. U itavom lanku nije se mogla nai niti
jedna uvredljiva rije niti komentar na srpskoga monarha. Krvavi
prevrat na srbijanskom prijestolju izazvao je irom Europe uglavnom
vrlo negativne reakcije. Okrutno umorstvo kralja i njegove supruge
Drage oznailo je kraj jedne dinastije i povratak Karaorevia na
vlast u Srbiji. U jednom od uvodnika Hrvatskog Prava izraena je
sljedea elja: Od srca elimo susjednoj i bratskoj zemlji, da ju u
novom stoljeu minu kunje, koje su bile odpoele u njemu. Mnogo, vrlo
mnogo stoji do novoga vladara. O Petru Karagjorgjeviu kau, da je
prosvietljen i uman ovjek. Dao Bog, da to bude i da se obistine
samo dobra oekivanja naroda u Srbiji. Sada e P. Karagjorgjevi iza
dugotrajne neradinosti zauzeti mjesto, koje je skopano s prevelikom
i tekom odgovornou. Srea jedne mlade i teko izkuane drave stoji u
rukuh njegovih. Od srdca elimo vie sree njemu i njegovoj dinastiji,
vie mudrosti u vladanju, vie pravednosti, vie shvaanja za prave
potrebe, a najvie volje, da sve udesi na sreu i boljak naroda, koji
je zaelio, da mu Petar Karagjorgjevi vlada..
Ovaj osvrt potvruje da frankovaki tisak nije uvijek imao posve
nesklono gledite prema Srbiji. Uzmimo u obzir i spomenutu injenicu
da tijekom travanjskih demonstracija u Zagrebu pravaka mlade nije
dirala pravoslavnu crkvu, to je do tada bio est sluaj te da uope
nisu bili zabiljeeni ekscesi s graanima srpskog etnikog
identiteta.
9. ISTA STRANKA PRAVA OD 1904. DO 1914. GODINE
1904. godine ista stranka prava mijenja ime u Starevieva
hrvatska stranka prava, a to ini nakon situacije koja je usljedila
nakon otkrivanja Rendieva spomenika Ante Starevia u estinama
11.10.1903. Toga dana je odrana skuptina iste stranke prava na
kojoj je prihvaeno ime HSP te je odluen nastavak pregovora sa
Hrvatskom strankom prava o sjedinjavanju. 6 dana kasnije sredinji
odbor HSP-a odbija primiti frankovce u jedinstvenu organizaciju
zbog frankovakog stranarenja i nesnoljivosti to je bilo protivno
dogovorima sa poetka 1903. godine kada je odlueno da e se stranake
tradicije odbaciti kako bi se uklonili sporovi. Nakon toga dogaaja,
ista stranka prava se okree daljnjem razvoju te postaje najjaa
pravaka stranka Unato snazi, stranka se nalazila u oporbi prema
novoj stranci koja se pojavljuje 1905. godine, a to je Hrvatska
srpska koalicija. Potrebno je rei da stranka poinje u ovome
razdoblju traiti saveznitvo s pojedinim predstavnicima civilnih i
vojnih vlasti iz Bea, a tada u stranku ulazi nekadanji unionist
Izidor Krnjavi. Na opoj skuptini stranke 7.11.1907. godine donijeti
su zakljuci Starevieve hrvatske stranke prava, koji se temelje na
programu iz 1894., nepriznavanju Srba (...da se po vjeri ne dieli
ni jedan narod, pa tako ni hrvatski narod) te se istupa protiv
Radieve Hrvatske puke seljake stranke. Franako seljatvo stranku
priznaje jedinom i istinskom seljakom strankom, a na kraju
zakljuaka istie se povjernje Josipu Franku. Velikoaustrijski krug
oko prijestolonasljednika Franje Ferdinanda poeo je djelovati jo
1905. kada je kriza dualistikog ureenja bila na vrhuncu. Franjo
Ferdinand bio je onaj vladar o kojem je sanjao Josip Frank od
poetka svoje politike karijere. Ono to je bio Frankov san, bilo je
takoer i ostvarenje Starevieve zlokobne Austrije da Hrvate podini i
iskoristi ih za svoje namjere, a kasnije da ih opet zapostavi. Kada
je u travnju 1905., zapovjednikom 36. pjeadijske divizije imenovan
Moritz Auffenberg, uspon Franka mogao je poeti. No Frankovi snovi
podilaenja i u skladu s tim uspona i vlastitog probitka nisu se
obistinili. Frankova djelatnost je bila oteana jer se potkraj 1906.
njegova stranka nalazila pred novim raskolom, za to je bilo mnogo
razloga. Zamijeralo mu se to je bez znanja vodstva pregovarao s
jednim maarskim ministrom, voom kranskih socijala Karlom Luegerom,
te zbog Argusovih lanaka u kojima se Supilo optuuje da je plaenik
Beograda. Protivnici Franka bili su Mile Starevi i Ante Paveli
(stariji), koji su teili da se Frank povue zbog svog djelovanja za
vlastite interese, te da preda listHrvatsko pravou vlasnitvo
stranke. Frank kojem su vlastiti ljudi okrenuli lea podilazi
velikoaustrijskom krugu i poduzima razne akcije da se u Hrvatsku
uvede vojna diktatura. Tada se kod Frankovih suradnika te u
dalmatinskih pravaa i omladine pojavljuje elja za povratkom Anti
Stareviu, a to e uiniti Mile Starevi. Na sjednici stranakog vodstva
23. travnja 1908. dolo je do raskola. Mile Starevi,Ante Paveli te
Ivan Peri nisu htjeli postati oruje Rauchova reima u protusrpskoj
hajci te istupaju iz Frankove stranke. Ogradili su se od frankovake
pomoi austro maarskom pritisku na Hrvatsku i osudili pokuaje
razbijanja Hrvatsko srpske koalicije. Milinovci su morali voditi
rauna o frankovakoj propagandi koja ih je dugo oznaavala kao
srbofile. Oni su uskoro najavili pravi povratak Stareviu. Prvi
poticaji za obnovu starevianske struje doli su nakon aneksije od
dalmatinske Stranke prava, koja je eljela da hrvatski pokret u
svoje djelovanje ukljui i Srbe i Slovence. Mato Drinkovi u tu je
svrhu iznio prijedlog da se Srbima i Muslimanima zajami kulturna i
vjerska autonomija te da se Srbima dopusti uporaba irilice i srpske
zastave, to su frankovci osudili i nazvali ih srbofilima. Povratak
Stareviu trebao je oistiti Stranku prava od frankovtine i lanog
liberalizma. Formulacija povratka Anti Stareviu bila je Mili
Stareviu i njegovim suradnicima doista velik problem. U tijeku je
bio veleizdajniki proces protiv Srba, pa se nije mogla zahtijevati
samostalna hrvatska drava izvan okvira Monarhije. Revidiran je
program iz 1894., a zahtijevao je sjedinjenje hrvatskih zemalja,
parlamentarnu vladavinu, trijalizam te graanske slobode. U elji da
ugodi velikoaustrijskim krugovima, Frank se zalae za rjeenje
hrvatskog pitanja tako da se Hrvatske zemlje te Bosna okupe unutar
monarhije kao upravna, a ne dravna jedinica. Nakon toga mnogi
frankovci naputaju stranku.
Nakon saborskih izbora u veljai 1908. dolazi do zaotravanja
politikih odnosa. Predstavnici frankovake SHSP-a oekivali su
veinsku pobjedu, no planove im je pomrsila pobjeda Hrvatsko srpske
koalicije. Kako je pobjednika strana nastavila suradnju sa ugarskom
vladom, frankovci koriste prigodu da javno i tajno defamiraju svog
protivnika pred oima javnosti, beke vlade i visokih vojnih krugova.
Uzavrelu situaciju na jo veu temperaturu podie tada ve izvjesna
aneksija BiH koja je stalno poticala pitanje neizbjenoga preureenja
jugoistoka Monarhije. Iz toga razloga svijetlo dana ugledava
proglas Starevieve hrvatske stranke prava 4.7.1908. u kojemu se
kudi vladajua stranka, a zamjera joj se gaenje obeanja da nee vriti
nikakvo pregovaranje sa ugarskom vladom. Nakon aneksije Bosne i
Hercegovine, Straevianska stranka (po Mili Stareviu nazvani
milinovci) se konsolidira dok frankovci otvoreno slue Rauchovu
reimu. Nakon pada Rauchova reima, frankovaka stranka je u rasulu i
jo uz to prezaduena jer Frank zbog bolesti nije bio u stanju
prikupiti novac. Uskoro Franku spas nude klerikalci. Katolika banka
rjeila je dugove, a klerikalci iz politikog ivota odstranili
dinastiju Frank. Uzrok tome je to su oni eljeli okupljanje pravaa
pod svojim vodstvom, a Frank bi im bio nepremostiva prepreka.
Franko klerikalna fuzija proglaena je u rujnu 1910. pod nazivom
Kranskosocijalna stranka prava. Predsjednik je bio Aleksander
Horvat, a podpredsjednik Vladimir Prebeg. Cilj franko klerikalca
bila je centralizirana velika Austrija, a ne ostvarenje hrvatske
dravnosti.
Na inicijativu dalmatinskih pravaa odrana je u srpnju 1911.
konferencija koja je postavila temelj zajednikoj organizaciji
starevianske i franko klerikalne stranke, dalmatinske Stranke
prava, istarskih pravaa, Stadlerove Katolike udruge i Mandieve
Hrvatske narodne zajednice. U listopadu iste godine konstituirala
se Svepravaka organizacija za sve hrvatske zemlje i Bosnu i
Hercegovinu. Za predsjednika je izabran Mile Starevi, dok je
potpredsjednik bio frankovac Aleksandar Horvat. U ujedinjenoj
Stranci prava milinovci su bili jai od frankovaca, a podupirali su
ih i dalmatinski i istarski pravai. Ujedinjeni pravai tada alju
Memorandum kralju i prijestolonasljedniku, kojeg je potpisalo 55
predstavnika svih pravakih grupa.
Pravai tad zahtjevaju sjedinjenje i suverenost hrvatskih zemalja
i trijalistiko ureenje Monarhije, no od Franje Ferdinanda ne
dobivaju nikakva odgovora. Tijekom 1912. trebalo je srediti odnose
izmeu Svepravake organizacije i Sveslovenske puke stranke radi
stvaranja zajednike grupacije. Do sastanka je dolo u Beu te je
odlueno da su Hrvati i Slovenci jedan narod i da Sveslovenska puka
stranka prihvaa program Stranke prava. Uskoro nakon toga svepravaka
organizacija bila je pred razbijanjem od strane reima jer je
ocijenjeno da nije oslonac prijestolonasljednika Franje
Ferdinanda.
10. ZAKLJUAK
Ulazak Josipa Franka, jedne od najzanimljivijih persona hrvatske
politike povijesti, u Stranku prava i njegova uloga u stvaranju
iste stranke prava predstavlja vrijednu analizu hrvatske politike
na prijelazu iz 19. u 20. stoljee. Organizatorske sposobnosti te
politika sposobnost Franka donosi Stranci prava financijsku
revitalizaciju. Sukobi Folnegovia i Franka dovode do raskola
Stranke prava ali i do odbacivanja izvorne pravake ideologije te
poetka suraivanja frankovaca s Starevievim najveim neprijateljom,
Austrijom. Pod parolom ni Be ni Peta ilo se pod Be, ali to ljudi
nisu vidjeli, jer su uzor vidjeli u Stareviu i pod njegovim imenom
mogle su proi svakakve spletke. Domovinai se pak okreu
jugoslavenstvu, koje je Stareviu takoer bilo odbojno, ali ipak se
vie dre izvornog nauka nego to to ine frankovci. Poticaj za vraanje
orginalnom pravatvu doao je od dalmatinskih pravaa, a to vraanje na
sebe je preuzeo Mile Starevi koji se duboko u sebi osjeao krivim to
je manipulirao A. Stareviem u Frankovu korist te je vjerovatno
duboko u sebi imao osjeaj da je pravaka ideologija njegova strica
razbijena ba zbog njega. Ali vraanje korijenima ve je bilo bez
smisla jer mu ni politika situacija nije bila naklonjena, a poinju
se javljati i druge hrvatske stranke.11. POPIS LITERATURE
1. Stjepan MATKOVI, ista stranka prava 1895. 1903., Dom i
svijet, Zagreb 2001
2. Jaroslav IDAK i dr., Povijest hrvatskoga naroda g. 1860.
1914, Zagreb, 1968
3. Tihomir CIPEK, Stjepan MATKOVI, Programatski dokumenti
hrvatskih politikih stranaka i skupina 1842. 1914., Disput, Zagreb,
2006
4. Stjepan MATKOVI, Politike borbe i prijepori: ista stranka
prava i panoramski pogled na 1903. godinu, Hrvatski institut za
povijest, Zagreb, 2005.
5. Mirjana GROSS, Povijest pravake ideologije, Zagreb, 1973
Stjepan MATKOVI, ista stranka prava 1895. 1903., Dom i svijet,
Zagreb 2001.; 18 19
Jaroslav IDAK i dr., Povijest hrvatskoga naroda g. 1860. 1914,
Zagreb, 1968; 144.
S. MATKOVI, ista stranka prava, 21 35
Isto, 36
Isto, 36 41
J. IDAK, Povijest hrvatskoga naroda, 147
S. MATKOVI, ista stranka prava, 44
Isto, 55 56
Isto, 57 58
S. MATKOVI, ista stranka prava, 58 59
Isto, 60
Tihomir CIPEK, Stjepan MATKOVI, Programatski dokumenti hrvatskih
politikih stranaka i skupina 1842. 1914., Disput, Zagreb, 2006.;
368 369
J. IDAK, Povijest hrvatskoga naroda, 148
S. MATKOVI, ista stranka prava, 62 63
S. MATKOVI, ista stranka prava, 63 66
Isto, 67 68
Isto, 69
Isto, 72
S. MATKOVI, ista stranka prava, 73
Isto, 75 77
Isto, 78
Isto, 142 145
S. MATKOVI, ista stranka prava, 145 146
Isto, 147
Isto, 148 149
Isto, 149 150
S. MATKOVI, ista stranka prava, 150 159
Isto, 160
Isto, 160 161
S. MATKOVI, ista stranka prava, 161
Isto, 162 163
S. MATKOVI, Politike borbe i prijepori: ista stranka prava i
panoramski pogled na 1903. godinu, Hrvatski institut za povijest,
Zagreb, 2005.; 614 615
S. MATKOVI, ista stranka prava, 164 177
S. MATKOVI, Politike borbe i prijepori, 619 620
Isto, 620
T. CIPEK, S. MATKOVI, Programatski dokumenti, 550
Isto, 550 553
Mirjana GROSS, Povijest pravake ideologije, Zagreb, 1973.;
335
Isto, 335 338
M. GROSS, Povijest pravake ideologije, 338 350
Isto, 352
Isto, 352 370
T. CIPEK, S. MATKOVI, Programatski dokument, 562 566.
M. GROSS, Povijest pravake ideologije, 378
Isto, 381
Isto, 416
PAGE 14