-
UNIVERZITET DEMAL BIJEDI
MAINSKI FAKULTET
MOSTAR
II CIKLUS
UTICAJ KREDITNOG MONETARNOG SISTEMA
NA PRIVREDU I PREDUZETNITVO
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA
PREDUZETNITVO
Predmetni nastavnik: Student:
prof. dr. Smail Klari Elvis Omanovi
Mostar, 24.02.2014.god.
-
2
Sadraj
Sadraj...................................................................................................................................2
1.
Uvod............................................................................................................................3
1.1. Novac osnovni pojmovi i
definicije...............................................................3
1.2. Monetarna politika i centralna
banka................................................................7
1.3. Centralna banka BiH Valutni
odbor...............................................................9
2. Uticaj kreditnog monetarnog sistema na privredu i
preduzetnitvo..........................10
2.1. Kako je nastao
novac......................................................................................10
2.2. Historija Valutnog
odbora...............................................................................13
2.3. Funkcija Valutnog
odbora...............................................................................17
2.4. Priprema ekonomskog
kolapsa...............................................................................
............ .....21
2.5. Kreditni monetarni
sistem...............................................................................25
2.5.1. Monetarna
kontrakcija...............................................................................29
2.5.2. Proraunski
deficit.....................................................................................31
2.5.3. Dunika kriza u Evropi i
svijetu...............................................................33
2.5.4. Valutna
klauzula........................................................................................40
3. Razvoj
privrede.........................................................................................................43
3.1. Promjena regulacije
novca..............................................................................43
3.2. Ekspanzivna monetarna
politika.....................................................................45
4.
Zakljuak...................................................................................................................48
Literatura........................................................................................................................51
-
3
1. Uvod
1.1. Novac osnovni pojmovi i definicije
Novac je sve ono to je opte prihvaeno u plaanju za robe i usluge
i za otplatu
duga. Postoje tri osnovne funkcije novca:
Sredstvo razmjene novac cirkulie kao sredstvo plaanja za robu i
usluge.
Doprinosi poveanju ekonomske efikasnosti i smanjuje transakcione
trokove. Takoe
doprinosi i specijalizaciji i podjeli rada.
Sredstvo ouvanja vrijednosti omoguava ouvanje vrijednosti u
vremenu,
odnosno uva kupovnu mo od momenta sticanja do momenta troenja.
Ovu funkciju
moe da ima i druga imovina kao to su akcije, obveznice ili
nekretnine, koja moe imati i
neke prednosti, poput dividendi koje donosi. Uspjenost
obavljanja ove funkcije zavisi od
stabilnosti kupovne snage novca koja je pod uticajem kretanja
opteg nivoa cijena. Razlog
zbog kog novac vri ovu funkciju je likvidnost novac je
najlikvidnije sredstvo.
Likvidnost je brzina i lakoa kojom se neka imovina moe
konvertovati u sredstva
razmjene bez veih transakcionih trokova i smanjenja vrijednosti.
Novac moe odmah da
se koristi, dok ostalu aktivu odlikuju transakcioni trokovi.
Novac ne vri uvijek dobro ovo
funkciju u inflaciji novac gubi vrijednost i samim tim funkciju
uvanja iste.
Obraunska jedinica novac je jedinica kojom mjerimo i
iskazujemo
vrijednost bilo kog ekonomskog dobra ili usluge, dok se u
barteru vrijednost novca
iskazivala u drugim robama. U situaciji kad postoji mnogo roba
to je stvaralo velike
probleme.
Pet osobina novca su:
Prenosivost mora biti pogodan za noenje pri obavljanju kupovine
na
razliitim lokacijama.
Trajnost u fizikom smislu, novac ne smije da bude od materijala
koji e da
se pokvari ili propadne.
Djeljivost mora da moe da se podjeli na jednake djelove radi
kupovine
manjih jedinica ili vraanja kusura.
Standardizovanost jednak kvalitet novanih jedinica, ne smiju se
fiziki
razlikovati.
Prepoznatljivost lako prepoznatljiv da bi se tano znalo da se
radi o novcu a
ne o imovini manje vrijednosti.
Prema kriterijumu prisustva novca pri obavljanju trgovinskih
transakcija sve
ekonomije moemo podjeliti na nemonetarne u kojima se trguje
preko materijalne
razmjene i monetarne u kojima se trguje uz koritenje novca.
-
4
Kod nemonetarne ekonomije razmjena je u vidu trampe, pa ne
postoji novac a ni
roba koja bi izjednaavala vrijednost ostalih roba. Sa poveanjem
broja dobara razmjena
se komplikuje, jer da bi do nje dolo neophodno je da postoji
dvostruka podudarnost elja
zbog ega je teko nai partnera u trgovini.
Slika 1. Novac
Pojavljuju se dva oblika oblika vrijednosti:
Pojedinani (jednostrani, prosti) Vri se trampa, ali sporadino
i
neorganizovano, to je prosti barter. Ne postoji sredstvo kojim
se moe iskazati stvorena
vrijednost proizvoda. Karakteristini su veliki transakcioni
trokovi i dugako vrijeme
traenja odgovarajue strane u razmjeni. Od mase proizvoda
izdvajala se grupa koja se
ee koristila u razmjeni.
Proireni oblik vrijednosti Poinju da se koriste odreena mjesta
za
trgovanje. Karakteristino je za model koji se naziva proireni
barter. Ovaj oblik
vrijednosti se sastoji od niza prostijih oblika vrijednosti i
neka dobra poinju vie da se
cijene krzno, stoka i koa i poinju manje da se koriste zbog
svoje upotrebne
vrijednosti a vie zbog mogunosti zamjene za druga dobra.
Nedostaci nemonetarne
razmjene:
nepostojanje naina ouvanja kupovne moi,
nepostojanje zajednike mjere i vrijednosne jedinice zbog ega
nema
ekvivalentne razmjene proizvoda.
-
5
Kod monetarnih ekonomija vremenom se izdvajaju neka dobra koja
se ee
koriste u razmjeni i to najvie zbog toga to ih ljudi vie cijene
i ta dobra poinju da
predstavljaju robni novac. Sada se pojavljuje opti oblik
vrijednosti. Robni novac nije nita
drugo ve odreen proizvod ili roba u svom fizikom obliku. U
poetku je najee tu
funkciju imala stoka, a vremenom dobra koja su inila robni novac
gube svoju upotrebnu
vrijednost i slue iskljuivo razmjeni. To postaje roba koja se
najlake prodaje i vremenom
se broj tih dobara suava do jednog dobra koje slui kao opti
ekvivalent preko kog se
izraava vrijednost ostalih, a to su plemeniti metali. Oni su se
u poetku koristili i u
monetarne i u nemonetarne svrhe zato to imaju svoju unutranju
(upotrebnu) vrijednost.
Zbog lakoe razmjene prelazi se na standardizaciju i dolazi do
kovanog novca. Od
kovanog novca se vremenom razvija i papirni novac. Ljudi su iz
razliitih razloga
ostavljali kovani novac kod privrednih subjekata i dobijali
potvrdu za podizanje.
Postepeno se razvijaju tako da sa potvrdom jednog privrednog
subjekta moe da se
podigne novac kod drugog. Iz tih potvrda se razvijaju banknote
koje su prethodnica
papirnog novca. Banknota (novanica) predstavlja surogat novca,
tj. vrijednosni papir koji
sadri pravo na odreenu koliinu punovrijednog novca . Poele su da
se osnivaju banke u
koje su ljudi deponovali zlato, a banke su izdavale potvrde za
taj iznos.
Faktori koji su doprinijeli pojavi papirnog novca:
problemi vezani za nesigurnost i trokove transporta zlata,
metalni novac se habao u prometu i postojale su mogunosti
zloupotrebe,
masa plemenitih metala nije u stanju da prati rast proizvodnje i
prometa,
uvidjelo se da monetarna vrijednost ne mora biti jednaka
stvarnoj vrijednosti
novca zbog ega se prelo sa 100% pokria plemenitim metalima na
djelimino pokrie.
Razvija se fiducijarni novac vrijednost plaanja se bazira na
povjerenju da se
novac moe zamjeniti za robu i usluge.
Kad je ekonomija vie sklonija koritenju znaka nego robe kae se
da je usvojila
robni standard. Tu se koristi novani znak ija je vrijednost u
potpunosti ili djelimino
povezana sa vrijednosti plemenitih metala. Tek se ovdje
pojavljuje novani oblik
vrijednosti. U prometu se javlja prekomjerna koliina banknota i
drava uvodi prisilni
teaj banknota, odnosno ukida njihovu konvertibilnost za
plemenite metale. Banknota tako
postaje jedino zakonsko sredstvo plaanja i prometa:
svako je mora primiti u podmirivanju obaveza,
ne moe se traiti isplata u novcu pune materijalne vrijednosti
zlatu,
banke nemaju obavezu konverzije banknota u plemenite metale.
-
6
Papirni novac predstavlja papir odreene norme i nominalne
vrijednosti bez
unutranje vrijednosti, bez metalnog pokria i bez bilo kakve veze
sa zlatom. To je
novanica koja ima prinudan kurs, to znai da se ne moe zamjeniti
za novac pune
materijalne vrijednosti. Njegova vrijednost zavisi od prometne
funkcije, odnosno da se za
njega moe dobiti odreena koliina roba i usluga. Optimalnu
koliinu papirnog novca
odreuje Centralna Banka. Optimalna novana masa je ona koliina
koja je neophodna za
nesmetano odvijanje proirene reprodukcije uz odravanje
stabilnosti cijena roba i usluga.
Kako bi sprijeila zloupotrebe pri tampanju novca i fenomen
inflacije, drava osniva
jednu Centralnu Banku i na nju prenosi ekskluzivno pravo emisije
papirnog novca.
Poto prestaje obaveza konverzije novanica u zlato novanice u
prometu postaju
praktino ist papirni novac zbog ega se ovo vaenje naziva papirno
vaenje ili sistem
slobodne valute. Razvojem papirnog novca sve vie dolazi do
izraaja pojava inflacije, pa
se ona esto vezuje za razvoj papirnog novca i zloupotrebu novca
u privrednom razvoju.
Papirni novac sam po sebi nema nikakve vrijednosti. Razvio se iz
potreba prometa i kroz
stalne napore usmjerene u pravcu olakanja prometa. On ima
vrijednost samo zato to
funkcionie u opticaju. Koliina papirnog novca u opticaju odreena
je koliinom stvarnog
novca koji bi bio potreban za nesmetano odvijanje privredne
aktivnosti. Vrijednost
papirnog novca zavisi od pokria robama a ne od pokria zlata koje
reprezentuje.
Depozitni novac predstavlja sredstva koja nebankarski subjekti
dre na svojim
raunima kod banaka. Osnovni je izvor kreditnog potencijala
banaka.
Postoje etiri vrste depozita:
Depoziti po vienju kratkorona potraivanja nebankarskog sektora
kod
banaka tekui rauni. Osnovni motivi njihovog dranja su sigurnost
i likvidnost, a
kamatna stopa ili ne postoji ili je jako niska. Predstavljaju
osnovu monetarno-kreditne
multiplikacije (proces stvaranja novca od strane poslovnih
banaka) i zbog toga su pod
strogom kontrolom Centralne Banke koja ih regulie na vie naina:
politikom obaveznih
rezervi sve banke odreeni procenat rezervi dre kod Centralne
Banke, a ta sredstva ne
ulaze u kreditni potencijal banke, politikom rezervi likvidnosti
odreen procenat
sredstava koje banke mogu drati na raunu Centralne Banke i slue
kao primarna rezerva
likvidnosti u sluaju velikog povlaenja sredstava, kreditiranjem
banaka iz primarne
emisije.
tedni depoziti nemaju rok dospjea. Nose viu kamatnu stopu ali
je
obavezna rezerva nia. Smanjuju potrebu za ronom transformacijom
sredstava.
-
7
Oroeni depoziti sredstva povjerena banci na odreeni rok. To moe
biti
namjensko ili klasino vremensko ograniavanje. Nose viu kamatnu
jer su manje likvidna
sredstva poto se ne mogu podii prije roka dospjea. Oni su
skuplja sredstva u odnosu na
depozite po vienju i odreuje se nia obavezna rezerva. Doprinose
stabilnosti bilansa
banke i smanjuju potrebu za ronom transformacijom sredstava.
Posebna vrsta oroenih
depozita koja se javlja u trinim privredama su depozitni
certifikati hartije od
vrijednosti koje banka emituje i koje u roku dospjea isplauje
zajedno sa kamatom.
Posebna povoljnost je to se mogu prodati i prije roka dospjea.
Kamata se oduzima od
prodaje. Od 90 do 95% transakcija se obavlja depozitnim novcem a
samo 5-10% gotovim
novcem.
Specijalni depoziti koriste se kao instrumenti ekonomske
politike. Mogu se
drati kod Centralne Banke (obavezne rezerve) i kod poslovnih
banaka (depoziti za uvoz).
Oni ne ulaze u kreditni potencijal banke.
1.2. Monetarna politika i centralna banka
U bankarskom i monetarnom sistemu najveeg broja zemalja
centralno mjesto zauzima centralna banka. Iako se ona u nekim
zemljama zove: emisiona, dravna, rezervna ili centralna u osnovi
njene funkcije su jednake. S obzirom da komercijalne
banke dre svoje depozite i sredstva rezerve kod centralne banke,
otuda proizilazi i naziv za centralnu banku kao banku banaka.
Centralna banka je monetarni autoritet koji ima kontrolu slobode
odluivanja o zalihama rezervi komercijalnih banaka. To
podrazumijeva monopol na odreivanje visine rezervi komercijalnih
banaka. Centralna banka ima mogunost da odreuje monetarnu politiku
po vlastitoj volji.
Glavna uloga centralne banke ogleda se u sprovoenju ekonomske
politike kroz voenje monetarno kreditne i devizne politike te kroz
osiguranje stabilnosti nacionalne valute. Ona je neprofitna
institucija, odgovorna za meunarodnu likvidnost zemlje i stabilnost
nacionalne valute. Centralna banka ima znaajnu ulogu na
finansijskom tritu gdje odreuje nivo novane mase i visinu kamatne
stope.
Emisijska dobit ostvaruje se kao razlika prihoda i rashoda i u
velikom broju zemalja
predstavlja prihod dravnog prorauna.
Osnovne funkcije i zadaci centralne banke su :
1. emisija novanica, novca i kredita,
2. sprovoenje mjera kreditno monetarne politike,
3. eskontna politika,
4. operacije na otvorenom tritu,
-
8
5. politika obaveznih rezervi,
6. obavljanje odreenih poslova na raun drave,
7. odravanje spoljne likvidnosti.
Centralna banka vri i niz drugih funkcija kao to su:
kreditiranje komercijalnih banaka, kontrola i regulacija rada
banaka. Ona je jedina institucija koja ima pravo i
mogunost da vri kontrolu rezervi u bankarskom sistemu.
Najsloenije pitanje monetrane politike jeste ta treba da
kontrolie centralna banka, kao emisiona institucija. Promjena
novane ponude direktno utie na kamatnu stopu, to se odraava i na
investiciona ulaganja.
U stvarnom ivotu savremenih zemalja sve vie jaa uloga dravne
intervencije u monetarno kreditnoj oblasti, s posebnom kontrolom
rada komercijalnih banaka.
Centralna banka doprinosi razvoju finansijskih trita operacijama
na otvorenom tritu i emisijom kvalitetnih hartija od
vrijednosti.
Monetarna politika svake zemlje gradi se radi to efikasnijeg
odvijanja procesa drutvene reprodukcije i odmjerene regulacije
koliine novca u opticaju. Vea ili manja koliina novca koja se nae u
opticaju dovodi do posljedinih poremeaja.
Optimalna novana masa odreena je ukupnim obimom novanih
transakcija i brzinom opticaja novca. Porast ukupnih novanih
transakcija prouzrokuje potrebu za veom koliinom novca u opticaju,
a vea brzina novanog opticaja za novanom masom se smanjuje.
U zemljama razvijenih trinih ekonomija, centralne banke
primjenjuju standardizovan izbor instrumenata monetarnih
regulisanja koji ine:
obavezna rezerva,
rezerva likvidnosti,
kreditni poslovi centralne banke,
operacije na otvorenom tritu,
politika eskonta, reeskonta i finansiranja,
politika eskontene stope Centralne banke,
ogranienje plasmana banaka.
U praksi veine Centralnih banaka, kao instrument monetarnog
regulisanja najee se koristi mehanizam obavezne rezerve.
-
9
1.3. Centralna banka BiH Valutni odbor
Centralna banka BiH je poela sa radom 11. avgusta 1997. godine.
Najvanija funkcija CBBiH je da "formulie, usvaja i kontrolie
monetarnu politiku u Bosni i Hercegovini". CBBiH upravlja
monetarnom politikom kroz aranaman Valutnog odbora. Ovo je
definisano u Zakonu o CBBiH, kao i u Daytonskom sporazumu.
Postoje dva razloga za odabir Valutnog odbora. Prvi je taj da on
obezbjeuje vrsto
nominalno sidrite u obliku fiksnog kursa (1 KM = 0,51129 EUR).
Ovo je bilo od kritine
vanosti za veoma nesigurnu, post-ratnu ekonomsku situaciju u
BiH. Drugi razlog je da je
on uzeo u obzir tekoe koje e se pojaviti prilikom uspostavljanja
institucija i donoenja
politikih odluka u kompleksnom politikom okruenju koje je
postojalo u BiH.
Ne vjerujem da postoji ijedna druga vrsta monetarne politike,
osim moda usvajanja
DEM (kasnije EURO) kao bh. valute, koja bi ovako brzo, zemlji
poput BiH, obezbjedila
stabilnu valutu i valutu od povjerenja kao i nisku
inflaciju.
Ukoliko se zakonodavstvo, pravni i poreski sistem ne promijene,
i ako se ne
promijene brzo i iz korijena, budunost BiH bit e teka. Ovi
problemi su meusobno
povezani i imaju zajedniki korijen - nerazumijevanje naina rada
ekonomije i privatnog
sektora i toga kako bi trebalo izgledati okruenje koje moe
privui investicije na nivou
koji je neophodan za BiH.
Panja bh. politiara i meunarodnih strunjaka i savjetnika mora
biti usmjerena u
tom pravcu. Upravo e reforma zakonodavstva i mikroekonomije
odrediti budunost BiH.
Ne postoji nikakva brza politika koju bi BiH mogla promijeniti
da izae iz teke
ekonomske situacije koja je nastajala dugo vremena. To nije
jednostavno. Nastavak
reforme u bankarstvu, ubrzana reforma zakonodavstva, reforma u
pravu i sudstvu,
smanjenje birokratije, smanjenje poreskih optereenja,
privatizacija duga je lista stvari
koje se moraju uraditi a vrijeme istie.
U meuvremenu, stabilnost Valutnog odbora je najpozitivnija
osobina kojom BiH
raspolae da bi privukla strane investicije. S obzirom na
nestabilnu situaciju u ekonomiji i
platnom bilansu u ovom trenutku, ugroavanje stabilnosti KM putem
usvajanja nekog
drugog diskrecionog oblika monetarne politike bio bi najbolji
nain da se osigura
ekonomska kriza u BiH. Peter Nicholl, bivi Guverner Centralne
banke BiH.
-
10
2. Uticaj kreditnog monetarnog sistema na privredu i
preduzetnitvo
Na sve navedeno u prvom poglavlju moramo pogledati iz drugog
ugla, te postaviti
pitanja: kako, zato, ko i kakve su koristi od Valutnog odbora
kao obine mjenjanice u ulozi Centralne banke Bosne i Hercegovine?
ta je zapravo novac, kako dobija vrijednost, ko njime raspolae i
kako utie na obinog ovjeka u Bosni i Hercegovini? Kakva je
monetarna politika Bosne i Hercegovine i kako razliiti monetarni
sistemi utiu na razvoj privrede i drutva u jednoj dravi ili
zajednici drava? Na sva ova pitanja slijede odgovori u nastavku
rada.
2.1. Kako je nastao novac
Nekada davno bio je jedan otok na Mediteranu. Njegovi stanovnici
bili su sretni ljudi
bavili su se uzgojem vinove loze, maslina, ovaca i raznog povra.
Neki su uzgajali
itarice, a neki su lovili ribu. Svako od njih imao je vlastitu
kuu. Poznavali su jedni druge,
oni koji su bili najuspjeniji bili su potovani od strane
zajednice. Mjetani su pomagali
jedni drugima.
Vladalo je zajednitvo, ali ne sluajno. Od svojih predaka nauili
su da e ivot
svima biti laki ako e jedni drugima izlaziti ususret. U biti,
iako zajednicu ine pojedinci,
ona ipak funkcionie kao cjelina budui da svi na neki nain zavise
jedni o drugima. Niko
ne zna sve, svako ima svoj zanat ili vjetinu koju odlino
poznaje. Kad tad neko zatreba
uslugu ili znanje koje sam ne posjeduje.
Slika 2. Razmjena dobara i usluga
-
11
Plodove svoga rada i truda seljani su razmjenjivali. Vinogradar
je davao vino za
ovetinu, ribar je davao ribu za mljevene itarice (brano).
Uostalom riba ide puno bolje uz
komad hljeba. Zajednica je rasla, djeca su se enila i udavala, a
blago se umnoavalo.
Od samo jednog zrna penice moe izrasti stabljika sa preko 100
zrna. Ovce bi svake
godine davale janjad, kue su se irile i poveavale. Ukupna
koliina korisnog kapitala je
rasla, a zajednica je bila sve bogatija. S druge strane, mrtav
kapital predstavljao je imovinu
koja nije iskoritena. Padina po kojoj raste korov nema nikakvu
vrijednost, ali ako se korov
raskri i posade masline onda ta padina postaje korisna.
Meutim kako je vrijeme prolazilo bilo je sve vie problema sa
razmjenom. Ribaru
nisu trebale tikvice, tesar nije trebao masline jer je u svome
vrtu ve imao par maslina, htio
je samo malo dobrog vina. Da bi doli do proizvoda koji im je
trebao morali su se vie puta
trampati i tako bi gubili vrijeme koje bi inae mogli provesti u
radu ili zajedno sa svojim
porodicama.
Uskoro se na njihovom otoku pojavila grupa uglednih ljudi.
Glavni meu njima
okupio je seljane i lokalnog starjeinu, potom im je rekao:
"Vidite kako bespotrebno gubite
vrijeme na beskonane razmjene, umjesto da odmah doete do onoga
to vam treba.
Mislim da bi vam novac mogao olakati ivot". Ljudi su ga u udu
pogledali i pitali ta je
novac? "Novac je sredstvo razmjene, roba sa kojom se moe kupiti
svaka druga roba. S
vaom robom ne moete kupiti to god elite, jer vlasnik robe koju
elite ne treba nuno
robu koju vi elite prodati!" - odgovorio im je.
Ovaj ovjek dobro govori!, dobacio je jedan od seljana. Juer sam
u procesu trampe
izgubio petinu vrijednosti svoje robe, dobacio je drugi. Novac
bi nam uistinu olakao ivot,
ta traite za njega i kako bi on izgledao?", upitao je potom
starjeina. Novac bi bio u
obliku papira i na njemu bi bio va ig, ali bi mi imali vlast nad
njegovom izradom.",
odgovorio je bankar.
A kako bi moji sumjetani doli do njega?", upitao je starjeina.
"Jednostavno" - odgovori bankar: Budui da je uloga novca razmjena
robe, dobili bi novanu protuvrijednost za svoju robu. Tako bi
ubudue mogli izravno mijenjati robu koju ele prodati za robu koja
im treba.
Zvui prejednostavno. odgovorio je starjeina. Postoji jedna mala
napomena, rekao je bankar. Za svakih 100 novanih jedinica
koje emo vam dati, nakon jedne godine morati ete nam vratiti
105. Uskoro je nastao amor meu okupljenim ljudima. Ovaj ovjek je
lud! Uloga novca
je razmjena robe, a ne stvaranje duga, rekao je jedan od
seljana. Drugi je dobacio: To je samo papir u slubi razmjene,
njegovo pokrie je u naoj robi, ti papiri su sami po sebi
bezvrijedni.
Jedan bogati mjetanin koji je upravo gradio kuu za svog drugog
sina upitao ih je: Kako moete traiti da vam vratimo vie nego ste
nam posudili, to je nemogue! Ako cijela zajednica dobije 10.000
toga to vi zovete novcem, kako emo vam vratiti 10.500? Ovih 500
nije nikada niti dolo do nas! I ne samo to, s novcem koji bi vam
vratili mogli bi ste kupiti svu nau robu, a sami niste nita
proizveli. Uz pomo bezvrijednog papira mogli bi preuzeti sve to mi
mukotrpno stvaramo. elite se bez rada obogatiti na naoj muci!.
-
12
Starjeina se zacrvenio i rekao pred svima: Ova vaa ponuda ba i
nije tako dobra kako se inila!
Nastalo je komeanje i meu bankarima, glavni meu njima, pokuao je
smiriti tenziju rijeima: Dajte nam koju minutu da se meusobno
dogovorimo, sigurno emo pronai rjeenje koje bi bilo u obostranom
interesu.
Odveo je svoje kolege na stranu i rekao im: Nije tako lako kako
smo mislili, ovi ljudi nisu budale, oni ele sredstvo razmjene, a ne
dug. Onaj najbogatiji meu njima najvie je problematian, razumije na
koji nain se kapital kree i razmjenjuje ruke, kao i nau
nevjerojatnu prednost u njegovom stjecanju ukoliko bi se na model
prihvatio. Mislim da moramo pronai kompromis, uostalom bilo je
naivno od nas za oekivati da e ljudi prihvatiti ideju novca kao
duga. Oni znaju da bi primarna uloga novca trebala biti
razmjena
dobara i usluga, a ne stvaranje duga. Moramo razmiljati
dugorono! Kako to mislite?, upitao ga je mlai kolega. Vrlo
jednostavno., odgovorio je. Vi
i ja znamo da e njihova zajednica sa vremenom stvarati nove
vrijednosti koje e trebati dobiti pokrie u novcu kako bi mogle biti
razmijenjene. U poetku emo im dati nepovratni novac koji e imati
pokrie u njihovoj robi tzv. nekreditni novac i oni e misliti da je
uloga novca razmjena dobara i usluga. Meutim, jednom kada nam daju
vlast nad novcem vie ga neemo davati nekreditno ili uz malu
proviziju koja bi pokrivala troak njegove izrade, ve iskljuivo u
obliku duga (kredita).
Slika 3. Novac kao dug
Uskoro e kamata koju emo obraunavati na novo-izdani novac
nadmaiti iznos poetnog novca. Npr. u poetku e u opticaju biti
10.000 novanih jedinica, a dug mjetana prema nama 0. Meutim, kako e
vrijeme prolaziti taj omjer e se mijenjati, za par godina oni e
nama biti duni vie novca nego ga uopte postoji, a mi emo uz pomo
bezvrijednog papira preuzeti svu njihovu imovinu. Naravno, oni nam
je nee dobrovoljno dati u ruke, ali jednom kada dug viestruko
premai ukupnu koliinu novca, nee imati izbora.
Ti si genije! - dobacio mu je drugi kolega samo moramo biti
strpljivi i pitanje je trenutka kada emo imati svu njihovu imovinu.
Nadam se da nee shvatiti kako ih elimo prevesti edne preko vode,
zato na plan treba polagano provoditi. Kada bi im odmah ponudili
veliki dug u zamjenu za njihovu imovinu, rekli bi nam da smo ludi i
da takvo to nee nikada prihvatiti. Uostalom ko bi prihvatio da bude
nekome duan i da zauzvrat ostane bez imovine?
-
13
2.2. Historija Valutnog odbora
Sprijeavati vlast da prekomjerno troi, a ohrabrivati banke da
uveavaju kredite dva su osnovna cilja koje slijedi monetarna
politika. Taj posao, u nezavisnim zemljama,
uspjeno obavlja centralna banka. Sa svojim punim ovlatenjima ona
najpotpunije doprinosi razvoju privrede.
Vlastita centralna banka je pouzdan dokaz ekonomskog i politikog
suvereniteta zemlje. Bez toga razvoj se ne da ni zamisliti. Nema ni
jedne zemlje koja je uspjela u
razvoju, a da nije imala vlastitu centralnu banku.
U neslobodnim zemljama, koje su bez svog ekonomskog i politikog
suvereniteta, umjesto centralne banke osnivaju se valutni odbori.
To je monetarna institucija bez
monetarnih ovlatenja. Stvarni sadraj mjenjanice se ispunjava
praznim pojmom centralne banke. I to je najvanije to ima i svoje
pristalice. Ne samo politike, to je razumljivo, nego i iz reda
ekonomista. Posebno iznenaenje su ekonomisti iz zemalja u kojima je
uveden valutni odbor.
Slika 4. Valutni odbor
Iskrenost onih koji iz pravca svojih razvijenih zemalja izriu
pozitivne ocjene o valutnom odboru, vidljiva je ve na prvi pogled.
Svi koji tako govore kod sebe imaju centralne banke.
Valutni odbor, kao institucionalni izraz nesloboda, nije u
stanju da obezbijedi
uspjean razvoj. Sloboda je jaa od neslobode. Nema primjera u
historiji da je neka zemlja dugorono uspjela u okolnostima valutnog
odbora. Uzaludna su sva upinjanja politiki promiljenih ekonomista.
Ne mogu pomoi. Sadanji valutni odbori su primorani na propadanje,
ba kao i oni iz prolosti.
-
14
Oslobodilaki pokreti pedesetih godina prolog vijeka bili su
skoro zbrisali valutne odbore sa geografske karte. Globalistike
neslobode su ih ponovo oivjele. Sasvim prirodno. I odmah su se, i
kod nas, nali njihovi branitelji. Ne gledajui na narod i privredu,
na jadno stanje u kojem se nalaze i sve opasne prijetnje koje
nadolaze, danas se
prua skoro opta politika, pa i ekonomska podrka valutnom odboru
u Bosni i Hercegovini. Ponavljaju se poznate neistine o doprinosima
stabilnosti valute i cijena,
porastu izvoza, dotoku stranog kapitala, porastu bruto drutvenog
proizvoda i zaposlenosti i slino. Gleda se samo na sadanjost ne
diui pogled prema budunosti vjerovatno da se ne bi ugledala sva
veliina ekonomskog sloma koja prijeti i koji nadolazi.
Izvorno, ideja valutnog odbora potie od engleskih kraljeva. Prve
formulacije su se pojavile u ranim 1800-im godinama od ekonomista
okupljenih u tzv. monetarnoj koli.
Osnovni razlog pojave valutnog odbora je nastojanje Velike
Britanije da, i na taj
nain, sauva svoje imperijalno carstvo. Nabujali oslobodilaki
pokreti su nosili opasnosti masovnog politikog i ekonomskog
oslobaanja kolonija. Da bi se to sprijeilo smiljen je valutni odbor
kao veoma uspjena kolonijalna institucija. Efikasnost je bila
izuzetna. Skoro bez ikakvog otpora produeno je kolonijalno ropstvo,
u nizu zemalja, za sljedeih sto godina. Trokovi funkcionisanja su
bili skoro beznaajni a koristi izuzetne. Organizovanjem valutnog
odbora svom snagom se i dalje doprinosilo ekonomskom
razvoju imperije, a unitavanju domae privrede. I tako do
potpunog ekonomskog sloma. To je upravo neposredan doprinos
djelovanja valutnog odbora.
Prvi uspjean pokuaj osnivanja valutnog odbora ostvaren je u
britanskoj koloniji Mauricijus 1849. godine. Od tada broj zemalja
sa valutnim odborom ubrzano raste. Svoj
vrhunac dostie oko 1940. godine kada je oko 50 zemalja svijeta
istovremeno bilo u reimu valutnog odbora. Ukupno je oko 70 zemalja
do sada ostvarilo ovu vrstu iskustava.
Polovicom prolog vijeka dogaa se nagli zaokret. Nabujali
oslodilaki nacionalni pokreti su masovno izvlaili zemlje iz reima
valutnih odbora. Ve oko 1950. godine svega su etiri krajnje male
zemlje zadrale valutni odbor: Bermuda (63.000 stanovnika),
Kajmanska ostrva (35.000 stanovnika), Foklandska ostrva (2.800
stanovnika) i Gibraltar
(29.000 stanovnika). Od tada valutni odbor, kao monetarna
institucija, skoro da je bio
zaboravljen.
Interes je naglo porastao sa pokretanjem procesa globalizacije.
Prvi put u historiji
valutni odbori se osnivaju na tlu Evrope. Posebno je vano da su
to relativno krupne i drave sa prethodnim relativno visokim nivoom
ekonomske razvijenosti: Estonija 1992. 1,4 miliona stanovnika,
Litvanija 1994. 3,6 miliona stanovnika, Bosna i Hercegovina 1997.
3,8 miliona stanovnika i Bugarska 1997. 7,8 miliona stanovnika,
kakve se u historiji valutnih odbora uglavnom ne susreu.
Historijsku ulogu osnivanja kolonijalnih valutnih odbora sada je
od Velike Britanije
preuzela Evropska Unija.
-
15
Nakon oslobaanja od valutnog odbora zemlje su ekali teki
problemi ispravki vrijednosti deviznog kursa i provale inflacije.
Vrijeme trajanja valutnog odbora je vrijeme
skoro potpunog unitenja domae privrede. I nakon dueg vremena
zemlje nisu u stanju da se ekonomski oporave. Valutni odbor je
takorei trajno zaustavio razvoj na tim podrujima. Nepodnoljivi
dugovi i platni deficiti, unitena privreda, rasprodati prirodni
resursi slika je opustoene zemlje nakon valutnog odbora. Danas su
to najsiromanije zemlje svijeta.
Historija jasno upozorava da se u reimu valutnog odbora zapadalo
onda kada se gubila politika samostalnost, a iz njega izlazilo kada
se politika samostalnost ponovo sticala. Prisustvo valutnog odbora,
historijski mjereno, je dovoljan dokaz politike zarobljenosti.
Uglavnom se to dogaalo nakon ratova i dubokih ekonomskih kriza.
Da je valutni odbor kolonijalna institucija i da ne doprinosi
razvoju vlastite zemlje
govori i podatak da nijedna vea i razvijena zemlja trine
privrede nije koristila monetarni odbor.
Nakon oslobodilakih pokreta ukidani su valutni odbori a osnivane
vlastite centralne banke. Valutni odbor je, historijski gledano,
pokazatelj gubitka, a vraanje centralne banke je pokazatelj
ponovnog sticanja suvereniteta.
Nema sluaja da je neki valutni odbor propao zbog propadanja
domae privrede. Kretanja su suprotna. to je domaoj privredi tee,
valutnom odboru je sve bolje. Oni se unitavaju onda kada siromatvo
toliko naraste da to pokrene socijalne proteste koji se pretvaraju
u oslobodilake pokrete.
Sredinom prolog vijeka kada su pred udarom oslobodilakih pokreta
valutni odbori skoro nestali sa historijske scene pojavile su se i
brojne kritike ekonomske analize u kojima su valutni odbori obojeni
crnim bojama (Nevin 1961., Mars 1948., Ow 1985.).
Izgledalo je da je stavljena taka na kritiku naunu misao.
Valutni odbori su tetni za razvoj domae privrede, vladalo je opte
miljenje.
Engleska je odavno primjetila da se ne isplati silom osvajati
tue teritorije i narode. Daleko su efikasnije prevare. Pod prividom
vlastitog politikog suvereniteta, podmiujui i prisiljavajui domae
politiare ostvaruje se uspjena ekonomska kolonizacija. Na tim
osnovama, takorei bez metka, Engleska je stvorila i najdue zadrala
najvee kolonijalno carstvo u historiji. Znajui za to danas su svi
postali Englezi. Svi razvijeni se, u kolonijalnom zaposjedanju
manje razvijenih, slue prevarama. Podmiuju se i prisiljavaju domai
politiari da rade za raun stranaca (i naravno za svoj), a protiv
naroda. Metode su veoma usavrene, kojima je skoro nemogue
suprostaviti se (humanitarne pomoi, investiranja, subvencioniranja,
pomoi eksperata, kolovanja, nevladine organizacije i slino). Sve to
naravno zavri u unitenju vlastite privrede, nepodnoljivim platnim
deficitima i dugovima, rasprodajama prirodnih i javnih dobara. I tu
je kraj. To je ve kolonijalizam.
-
16
Jedna od historijskih engleskih prevara, koja nije uspjela,
odnosi se na slobodno trite. Razvijenija od Evrope i Amerike (XIX
vijek) Engleska ih je ubjeivala da je za sve najbolje da oni svoje
sirovine prerauju u Engleskoj odakle e dobivati najkvalitetnije i
najjeftinije industrijske proizvode. Amerika i Evropa e proizvoditi
sirovine, a Engleska e ih preraivati. Neke evropske zemlje su to
prihvatile. Njemaki ekonomista Franc List je izvrio samoubistvo
poto nije uspio da ubijedi svoju vladu da ne nasjedne toj
prevari.
Prevaru su prozreli i odbili ameriki ekonomisti. I pored
prirodne zatite, zbog velikih transportnih trokova, Amerika je
titila svoju elinu industriju carinama od 100%. Na ponudu Engleske
da se ukinu carine na izvoz sirovina, a ona e ukinuti carine na
uvoz gotovih proizvoda ameriki ekonomisti su smislili krilaticu:
Nemoj sluati ta Englez pria, nego gledaj ta radi. Podsjetili su
Engleze na njihovu ekonomsku historiju i kraljevsku porodicu
Tudora. Dok su prodavali vunu Evropi Engleska je siromaila, a
Evropa se bogatila. A onda je porodica Tudora prvo uvela carine na
izvoz vune, a onda
potpuno zabranila izvoz. Na toj osnovi Engleska je ubrzo postala
najmonija svjetska sila u tekstilnoj industriji.
Na ponudu Engleza ameriki predsjednik Abraham Lincoln je
podrugljivo odgovorio: Slobodna trgovina je dobra stvar. teta to
nemamo novaca za nju. (Reinert, 2006., 32).
Historijsku ulogu Engleske danas je preuzela Amerika. Imajui u
vidu strategiju koju Amerika danas primjenjuje prema treem svetu,
moglo bi se rei: Radite ono to to su Amerikanci radili, a ne ono to
sada priaju. (Globalization, 2007., 36). Danas se, u krugu
razvijenih, uporno razvijaju vjetine da se jedno radi, a drugo
pria. Uvjebavaju se prevare. Jedno se radi u vlastitoj zemlji, a
sasvim suprotno se preporuuje manje razvijenim zemljama (pravite
drugom tetu da bi vama bilo dobro, govore engleski ekonomisti). U
tom cilju izmiljen je i podrugljiv i poniavajui pojam tranzicijskih
zemalja, od kada su prevare dobile svoj potpuni legalitet. Uglavnom
se to ostvaruje putem
finansiranja brojnih istraivanja i masovnog publikovanja
rezultata.
Sve to nije dobro za razvijene dobro je za manje razvijene
tranzicijske zemlje. Kao da geografija i stepen ekonomske
razvijenosti mogu da mijenjaju ekonomske principe i
zakonitosti. Ali, naalost, to je iroko prihvaeno i od ekonomista
manje razvijenih (tranzicijskih) zemalja.
Ono to nije uspjelo Engleskoj u XIX vijeku uspjelo je Americi i
Evropi u XXI vijeku. Manje razvijenim zemljama Evrope je nametnuto
slobodno trite kao velika ekonomska prevara.
Sve se ovo odnosi i na valutni odbor. Po svom nainu
funkcionisanja i konanom rezultatu valutni odbor je zapravo velika
ekonomska prevara.
-
17
2.3. Funkcija Valutnog odbora
Monetarno ovlatenje je jedno od osnovnih u upravljanju
privredom. Bez mogunosti voenja politike novca, upravljanje
privredom je nemogue. Znajui to, a u cilju to potpunijeg i
uspjenijeg ekonomskog zarobljavanja, globalisti su u formi Valutnog
odbora oduzeli Bosni i Hercegovini monetarnu, kao osnovnu,
ekonomsku
funkciju. Oduzimanje je potpuno, bez ostatka, to poveava nivo
globalistikog uinka.
Sutina Valutnog odbora, onako kako stoji u obrazloenju njegovog
funkcionisanja,
emisija na osnovu poveane inostrane nabavke, jeste u neprekidnoj
oskudici novca
(deflacija). Kreatori Valutnog odbora znaju da to nije tako. Oni
uvijek jedno priaju a
drugo rade. Priliv novca se ne obezbjeuje iz pretenosti izvoza
nad uvozom, nego iz
sasvim drugih izvora: kredita, prodaje strancima, doznaka,
potronje stranaca u zemlji. I tu
je prava sutina Valutnog odbora. Onemoguiti, na osnovu emisione
funkcije Centralne
banke, priticanje u privredu potrebne koliine novca, i
upravljanje deviznim kursom kao
instrumentom politike prema inostranstvu. Umjesto toga je
priticanje novca iz inostranih
izvora. Da bi bilo novca, nuno je zaduivati se, prodavati
strancima i slino. Pravo
finansijsko kolonijalno ropstvo.
Slika 5.: Centralna banka Bosne i Hercegovine
Nepostojanje centralne banke u BiH nosi u sebi jednu veoma teku
posljedicu.
Kontrola novca, odnosno njegovo putanje i povlaenje, predstavlja
osnovnu ekonomsku
funkciju centralne banke. Sve se to zavrava u poeljnoj kamatnoj
stopi koja obezbjeuje
maksimalni razvoj domae privrede. S obzirom da nemamo centralnu
banku, mogunost
upravljanja novcem, imajui u vidu ostvarenje makroekonomskih
ciljeva (zaposlenost,
uvoz-izvoz, rast BDP-a), ne postoji. Novcem samostalno
upravljaju poslovne banke, to se
zavrava u nevienoj pljaki privrede i stanovnitva, visoke kamate
koje su vie od dva
puta vie od evropskih prosto gue privredu i ne dozvoljavaju joj
bilo kakav razvoj.
-
18
Uskraivanjem prava na centralnu banku, uskraena nam je mogunost
upravljanja
deviznim kursom kao bitnim makroekonomskim instrumentom. Da
posjedujemo centralnu
banku, vjerovatno bi smo na osnovu upravljanja novanom masom
upravljali cijenom
inostranih roba. Ne bi se dozvoljavala prekomjerna precjenjenost
domae valute, ime se
poskupljuju domae robe i novac, a pojeftinjuje strani novac i
robe. To naravno vodi
prekomjernom zaduivanju i uvozu. Politikom novca, saglasno
ekonomskim
pogoranjima, obarana bi vrijednost domaeg novca (devalvacija), a
dizana vrijednost
stranog, ime bi se ograniavalo prekomjerno zaduivanje i ulaenje
u visoke platne
deficite.
Valutni odbor, meutim, vue na sasvim drugu stranu. Zadrava se
vrst devizni
kurs nezavisno od ekonomskih pogoranja. Sve je vea
precijenjenost domae valute.
Domaa valuta i robe su, kako je ekonomsko stanje gore, sve
skuplje, a inostrani
novac i robe su sve jeftiniji. To snano vue u pravcu poveanog
zaduenja i rasta platnog
deficita suprotno interesima i potrebama vlastite zemlje, ali
zato u punoj saglasnosti sa
potrebama i interesima stranaca.
Svugdje, gdje je bio uveden Valutni odbor, nakon njegovog
ukidanja dogodila se
izuzetna inflacija. Sve govori da bi se to moglo desiti i kod
nas. U sluaju prestanka Valutnog odbora i preputanja KM snagama
trita, realno je oekivati da se inflatorno izravnanje ostvari na
nivou 300%, odnosno umjesto sadanjih 2 KM za 1 euro da to iznosi 6
KM za 1 euro. Ekonomske i drutvene posljedice takvog trenutnog i
nekontrolisanog dogaanja bi bile katastrofalne.
Realan je i drugi red dogaaja. Umjesto rasta koliine novca
realno je njeno smanjenje. U sluaju znaajnije depresije, za
oekivati je da bi strane banke, pakujui se, odnijele i znaajne
koliine domaeg novca. To zajedno sa nepostojanjem centralne banke
nosi realne prijetnje pojave izuzetne nestaice novca (deflacija).
Za sada je krajnje neizvjesno koji od ovih procesa e prevladati.
Mogue je da se sve dogodi u dva koraka: u poetku deflacija, a onda
nakon osnivanja vlastite centralne banke inflacija.
Ovo je jedno od najzamrenijih ekonomskih pitanja kojem bi bilo
potrebno da se posveti daleko vie panje. Krajnje je opasno produeno
podnositi ovoliku precijenjenost domae valute, a ne imati
blagovremen i pouzdan odgovor o tome ta e se dogoditi kada prestane
rad Valutnog odbora.
Nije mnogo drugaije ni onda ako se donese odluka o naem
prikljuenju Evropskoj monetarnoj uniji. Koji je mehanizam saniranja
dugova i platnih deficita u tom sluaju, za sada je nepoznato.
Valutni odbori se ne osnivaju da razvijaju domau nego inostranu
privredu. Sve je usmjereno na unitenje domae, a pomo inostranoj
privredi.
-
19
Nain da se to ostvari je prekomjeran iznos deviznih
rezervi.Devizne rezerve i do 120 % (100 % novac u opticaju plus i
do 20 % obavezne rezerve banaka) su potpuno
nepotrebne. U okolnostima centralne banke devizno pokrie do 30 %
ili najvie do 50 % u stanju je da pokrije i najvee rizike. Nema
centralne banke sa 120 % deviznog pokria.
Ovoliko devizno pokrie se obrazlae eljom da se ostvari izuzetna
sigurnost to je, na alost, iroko prihvaeno. Zanimljivo je da se i
kod nas tome toliko aplaudira, ne ulazei u sve silne negativne
razvojne posljedice koje iza ovog stoje. Cilj svakako nije
sigurnost. Oni koji se zalau za ovoliko devizno pokrie u zemljama
valutnog odbora kod sebe, u svojim centralnim bankama teko da se
dostie treina tog iznosa. I tome se ne protive. To ih ne
zabrinjava.
Cilj je sasvim drugi. U iznosu prekomjernih deviznih rezervi od
manje razvijene
zemlje se oduzima silno bogatstvo, sadrano u domaem novcu, koje
se u formi pretvaranja u devizne rezerve pretvara u bogatstvo
zemlje rezervne valute (kod nas
Evropske unije). Sada se taj novac, kao strani (ustvari domai),
posuuje uz izuzetno visoke kamate privredi i stanovnitvu zemlje
valutnog odbora. Vlastiti novac se skupo kupuje. To je cilj koji se
tako uspjeno ostvaruje.
Dobro smiljena prevara, zar ne. To je izuzetno visoko monetarno
optereenje. U okolnostima centralne banke ovaj novac, umjesto da ga
kupuju, privreda i stanovnitvo bi ga dobivalo skoro besplatno.
Kljuna odrednica valutnog odbora je da se obavezne rezerve ne
mogu koristiti u vlastitoj nego u stranoj zemlji. Nije mogue
kupovati domae nego samo inostrane hartije od vrijednosti. Ovim je
u potpunosti razotkrivena namjera osnivaa valutnog odbora. Dok se
namjera o oduzimanju bogatstva (novca) od manje razvijene zemlje i
pretvaranje u
vlastito bogatstvo (devizne rezerve) vjeto prikrivala eljom i
potrebom visoke sigurnosti, ovdje se ona pokazuje potpuno otvoreno,
neskriveno. Naravno, ako se to eli da vidi.
Oduzeti domai novac (bogatstvo) pretvoren u strani (devizne
rezerve) sada slui stabilizaciji i razvoju inostrane privrede.
Jeftino se kupuje novac valutnog odbora (devizne
rezerve), a onda ga se toj istoj zemlji prodaje i po deset puta
veoj cijeni. S obzirom na veliinu oduzetog bogatstva i visinu
cijene, veliina ekonomskog tereta je takva da to nije u stanju da
podnese nijedna privreda i narod. Svi su pod tim teretom
propali.
Kada naiu poremeaji na finansijskom tritu zemlja valutnog odbora
nije u stanju da se zatiti. Valutni odbor, zbog rigidnog fiksnog
kursa, nije u stanju da sprijei pekulativne udare na valutu. Upravo
zbog zadravanja vrstog kursa u okolnostima valutne krize, ovdje su
trokovi najvei.
To se upravo dogodilo u sluaju devalvacije meksikog pezosa
(1994.). Valutni udar se prenio na zemlju valutnog odbora,
Argentinu. Samo za godinu dana (januar 1994. februar 1995.)
Argentina je izgubila treinu svojih deviznih rezervi (Choueiri,
1999., 23). Ovoliki gubitak kapitala podigao je kamatnu stopu ak na
20% (1995.) to je dovelo do propadanja mnogih banaka i preduzea, a
privreda je zapala u duboku recesiju. Drutveni proizvod se smanjio
za 6 %, a nezaposlenost porasla na 18% (Roubini, 1998., 2). Slino
se dogodilo i u Hong Kongu, nakon devalvacije junoazijskih
valuta.
-
20
Ovo jasno govori da ne stoje tvrdnje da valuta zemlje valutnog
odbora dijeli sudbinu
rezervne valute. Valutne krize mogu da pogode zemlju valutnog
odbora, da istroe njene monetarne rezerve, a da rezervna valuta ne
pretrpi bilo kakvu tetu.
Valutni odbor ne razvija bankarski i finansijski sistem. On ga
unitava. Propadaju domae, a opstaju i jaaju strane banke. Uloga
stranih banaka nije da jaaju domau privredu nego da je maksimalno
zaduuju i da naplauju to vee kamate. Konkuretnska prednost stranih
banaka je u dopremanju ogromnih koliina jeftinog novca iz
inostranstva. Godinje strane banke unesu oko 900 miliona KM (ogo,
2011., 23), a ovaj iznos se viestruko kreditno umnoava.
Slika 6. Uloga Centralne banke kao mjenjanice
Domae banke su oslonjene na skup i nedovoljan novac domaih tedia
to im onemoguava konkurentsku utakmicu. Umjesto znaajnijeg
kreditora njihov rad se, sa protokom vremena, sve vie svodi na
obavljanje funkcije platnog prometa. Historijsko iskustvo govori da
se uglavnom radi o beznaajno malim domaim bankama koje se veoma
teko odravaju na dugi rok.
Poetni problem je u poimanju novca. U okolnostima valutnog
odbora suen je pogled na novanu masu. U novanu masu se ubraja
gotovina izvan monetarnih vlasti, depoziti banaka kod monetarnih
vlasti i ostali depoziti po vienju kod monetarnih vlasti. U sutini
se radi o gotovom novcu. Bankarski novac nije novac u okolnostima
valutnog odbora. On nije predmet monetarne politike. Njime upravlja
trite. Da bi doli do novca privreda i stanovnitvo su primorani da
ga (kreditno) kupuju po izuzetno visokoj kamatnoj stopi koja je
5,19 puta vea od euro zone (Vilendai, 2004, 55). Naravno da to
unitava i privredu i stanovnitvo.
-
21
Kod centralne banke u novanu masu bi, pored gotovog novca, bio
ukljuen i bankarski novac. Centralna banka bi vrila izbor optimalne
kamatne stope one koja bi u najveoj mjeri podsticala investicije uz
potrebnu zatitu privrede od inostrane konkurencije. Da imamo
centralnu banku kamate bi sigurno bile pribline kamatama euro
zone.
U okolnostima centralne banke novac je javno dobro. Saglasno
tome on mora da
bude jeftin. Monetarni trokovi moraju da budu minimalni da bi
profiti u privredi bili maksimalni. Centralna banka svojom
monetarnom kontrolom ograniava profite banaka kako bi se privredi i
stanovnitvu dopremilo to vie i to jeftinijeg novca.
Valutni odbor je sasvim suprotno monetarno rjeenje. Ovdje je
novac privatno dobro koje, takvo, tei vlastitom maksimalnom
profitu. Monetarno je na suprot realnom ekonomskom. Osnovna svrha
novca je ovdje da bude skup i da se na njemu stiu visoki profiti, a
ne kao u okolnostima centralne banke, da bude to jeftiniji kako bi
se visoki profiti sticali, ne u bankama, nego u realnom sektoru
privrede.
Niti jedan valutni odbor nije propao. Svi su profitabilni. Domaa
privreda moe u cjelosti da propadne a da profitabilnost valutnog
odbora poraste. Razlog je to valutni odbor nema nikakve veze sa
domaom privredom. Kretanja su suprotna. Svoje profite valutni odbor
vue iz pogoranja u domaoj privredi. to je domaoj privredi tee
valutnom odboru je bolje. U vrijeme pogoranja u privredi rastu
inostrana zaduivanja.
Rastu devizne rezerve po tom osnovu. Prodajom tih deviznih
rezervi u inostranstvu
banka ostvaruje vlastite profite. Rast deviznih rezervi
(zaduivanje) kao izraz propadanja privrede uveava profite banke.
Profiti valutnog odbora potiu iz inostrane, a ne iz domae privrede.
Ne postoji veza izmeu valutnog odbora i domae privrede. Vezanost je
za inostranu, a ne domau privredu.
2.4. Priprema ekonomskog kolapsa
Odmah nakon osnivanja valutnog odbora privreda staje na put
krize. Vremenom ona
se uveava idui do krajnjih granica, do potpunog propadanja
privrede i nepodnoljivog siromaenja stanovnitva. I to je posebno
vano to kretanje se ne da zaustaviti.
Centralna banka prepoznaje dva krajnja stanja u privredi:
napredak odnosno
prosperitet i nazadak odnosno depresiju. Zavisno od tog stanja,
centralna banka
primjenjuje razliite monetarne politike da bi pomogla privredi.
U vremenu prosperiteta viak novca, se raznim metodama, povlai sa
trita. U vremenu depresije privredi i stanovnitvu se dopremaju
dodatne koliine to jeftinijeg novca (smanjuje se nivo obaveznih
rezervi, smanjuje se kamata, utie se na devizni kurs, ostvaruju
operacije na otvorenom tritu i slino), to vodi oporavku
privrede.
U okolnostima valutnog odbora sve je drugaije. Ovdje nema
jeftinog novca. Novac je neprolazno skup. Sa rastom tekoa u
privredi, odnosno sa rastom rizika ulaganja, ponuda novca se
smanjuje, a njegova cijena raste. To produbljava krizu. Onda kada
je
novac najpotrebniji on je najskuplji. Izgleda da smo ve uli u tu
fazu. Valutni odbor se ne osniva da bi pomogao domau privredu nego
da bi je unitio.
-
22
Centralna banka ostvaruje dobit od kamata i od inflacije.
Valutni odbor, s obzirom
da ne vri emisiju novca, nema prihod od inflacije. Ostvaruje
samo kamatni prihod emu se nerijetko, pridaje veliko znaenje.
Posebno se istie poklon koji se ini vladi (60 %). Skoro da se
redovno gubi iz vida ogroman kamatni gubitak (troak) koji tereti
domau privredu. Razlika u kamatama po kojima naa Centralna banka
plasira nae devizne rezerve na inostranom tritu i kamata po kojima
inostrane banke plasiraju svoja sredstva na domaem tritu je
ogromna. Prosjena kamatna stopa po kojoj centralna banka plasira
nae devizne rezerve je od 0,65% do 0,85% na kojoj osnovi je (2010.)
ostvareno 38 miliona KM. Ulaganja su ostvarena u Francusku (49%),
Njemaku (36%), Holandiju (15%).
Na drugoj strani prosjene kamate po kojima komercijalne banke
plasiraju svoja sredstva kreu se od 7,84 % (privatna preduzea) do
9,67 % (stanovnitvo). Na tim osnovama ukupan iznos kamata kojeg su
poslovnim bankama platila preduzea i stanovnitvo Bosne i
Hercegovine iznosi 1,2 milijardi KM (Agencija, 2010.). Ovakav
kamatni pritisak privreda nije u stanju da izdri i mora da
propadne.
Da je umjesto valutnog odbora prisutna centralna banka kamatni
pritisak na privredu
i stanovnitvo bi bio za nekoliko puta manji. Monetarni trokovi
bi se znaajno smanjili, to bi silno ohrabrilo razvoj privrede.
Prvi cilj svake monetarne politike odnosi se na spreavanje vlade
da prekomjerno troi. Radi se o potrebi odranja fiskalne discipline
odnosno spreavanju vlade da ulazi u budetske deficite. Kako je
valutni odbor pasivni monetarni agent, on nema nikakvih mogunosti
da ogranii vladu u prekomjernoj potronji. To su idealne okolnosti
nekontrolisane budetske potronje i ulaenja u visoke deficite koji
se onda podmiruju pojaanim inostranim zaduivanjem. Izuzetno visoki
budetski deficiti su vidljiva osobina svih zemalja valutnog
odbora.
Valutni odbori ne doprinose porastu fiskalne discipline, kako se
to redovno i
neosnovano tvrdi. Naprotiv, radi se o pojaanoj potronji i olakom
ulasku u nepodnoljive budetske deficite. Ovo su idealne okolnosti
za dolazak na vlast i odranje na vlasti slabih vlada. Dobre vlade,
u reimu valutnog odbora, nemaju izgleda za uspjeh.
Na ovom primjeru metod savremenog kolonijalnog zarobljavanja
skoro da postaje
vidljiv. Govoriti jedno, a raditi drugo. Zalagati se za vrsta
konceptualna rjeenja, a onda u toku izvoenja projekta, od toga
skoro potpuno odustati. U sluaju valutnog odbora to je izgleda
dovedeno do kraja.
Deflacija je sama sutina valutnog odbora. Zemlji se oduzima
novac. Poetna masa domaeg novca (marke, devize i slino) se zamijeni
za strani koji se stavlja u devizne rezerve, a nova novana jedinica
(KM) se puta u opticaj. Da bi bilo novog novca nuno je proizvoditi
i te proizvode izvoziti. Samo je to osnova uveanja novane mase to
se jedino smatra novcem. Oskudnost novca je izuzetna. Samo manji
dio privrede koja izvozi
zarauje novac za proirene potrebe stanovnitva i mnogo vei dio
privrede, koja ne izvozi i takva ne stvara novac. Uz to, novac koji
se dobiva izvozom pretvara se u devizne
rezerve. Imobilie se i kreditno se ne umnoava. Sa stanovita
sutine koncepta valutnog odbora nestaica novca je ogromna.
-
23
Tu je i problem razvoja. Ukoliko bi privreda poela da se
razvija, a narod htio da bolje ivi porasla bi tranja za novcem to
bi diglo kamatnu stopu. Oskudica novca bi se poveala. Valutni odbor
i po ovom osnovu ne dozvoljava razvoj privrede. Deflacija, kao
najvea ekonomska bolest, ugraena je u samu sutinu funkcionisanja
valutnog odbora. To je opasnost koja je neprekidno prisutna.
Kada bi se koncept valutnog odbora dosljedno ostvarivao privrede
bi, zbog pritiska
deflacije, propadale odmah na poetku. Kompromitacija valutnih
odbora bi bila izuzetna. Rjeenje je pronaeno. Jedno je to se pria,
a drugo se radi.
Da bi bilo novca nije potrebna domaa privreda i nije potrebno
izvoziti. Novac uvoze strane banke (oko jednu milijardu KM
godinje). Od deviznih doznaka u zemlju stie preko tri milijarde KM.
Tu su i inostrana zaduivanja (prosjeno godinje preko 0,5 milijardi
KM). Prodaja preduzea i ostalog su takoe znaajan izvor stranog
novca.
Da smo ostali na izvornom sadraju valutnog odbora ve bi bili bez
novca. Deficit platnog bilansa (6,3 mrd. KM) je priblian iznosu
(6,4 mrd. KM) deviznih rezervi (Godinji izvjetaj 2010., 53).
Poto se radi drugaije (praksa) nego to se pria (koncept) novca
ima toliko da ga ostaje i za inflaciju koja je dva puta vea od
inflacije euro zone (ogo, 2011., 57). I tako umjesto deflacije kao
ekonomske sutine valutnog odbora, inflacija kao njegova izvedbena
varijanta. Nesutina koja prevladava sutinu.
Inflacija je veoma znaajna za konane ekonomske uinke valutnog
odbora. Posebno se to odnosi na precijenjenost valute.
Umjerena inflacija je najefikasniji i ujedno najprikriveniji
nain pripreme ekonomskog sloma. Neprekidno se istie zahvalnost
valutnom odboru za ovu njenu skromnu veliinu nazivajui to
doprinosom, stabilizaciji. Niko ne pominje i niko ne strahuje za
konaan rezultat.
Odmah na poetku, potujui ogromnu koliinu (stranog) novca koji je
bez svog realnog pokria, poinje tei proces precjenjivanja valute.
Cijene u zemlji rastu bre od inostranih. Lako meunarodno kretanje
kapitala dovodi do ubrzanja rasta uvoza. Isplati se vani kupovati,
a ovdje prodavati i zaraivati na razlici cijena. Izvoziti je sve
tee. Platni deficit je u porastu ali nestaice novca nema. Obilni su
izvori iz kojih dotie (doznake, zaduivanja, prodaje, strane banke).
Precijenjenost valute je u ogromnom porastu. To gui i unitava domau
privredu (opada konkurentnost), ali to ne privlai neku panju. Novca
za uvoz ima jo uvijek dovoljno.
vrst administrativni kurs ne poputa bez obzira na ogromnu
naraslu razliku izmeu realne i nominalne vrijednosti valute.
Nominalna vrijednost se ne mijenja dok je realna sve
manja. Na jednoj strani to unitava domau privredu, a na drugoj
donosi izuzetne koristi strancima. Onda kada doe do izravnanja
nominalnog sa realnim kursom, kada doe do ogromne provale inflacije
stranci e ostvariti izuzetnu pekulativnu dobit za iznos
precijenjenosti valute, a mi toliku tetu.
-
24
Problem je meutim u pogrenom mjerenju bruto drutvenog proizvoda
(BDP). To se pokazuje ve na prvi pogled. Na poetku devedesetih
(1990.) u Bosni i Hercegovini se ostvarivalo 1.800 $/stanovniku, po
emu smo bili nerazvijena zemlja (Jaki, 1995.). Sada, statistiki
mjereno, ostvarujemo 4.800 $/stanovniku i spadamo u red srednje
razvijenih zemalja. Nepovjerenje prema podacima se namee. Onda, sa
onakvom privredom, pa nerazvijeni, a sada, skoro bez privrede, pa u
red srednje razvijenih.
Razlog je u pogrenom statistikom mjerenju BDP-a. U njega se
uraunavaju vrijednosti koje nisu naih ruku djelo. U BDP se
neosnovano uraunavaju: inostrani dugovi, platni deficiti, doznake.
To poveava statistiku vrijednost BDP-a za oko 50 %.
Kada se te tue vrijednosti iskljue iz vrijednosti naeg BDP-a
izlazi da BDP BiH po tekuim cijenama (2010.) iznosi 13,5 mrd. KM.
Kada se ta vrijednost, po cijenama iz 1997. godine, svede na realnu
vrijednost dobiva se iznos BDP-a BiH u 2010. godini od
svega 6,5 mrd. KM (Milojevi, 2009., 2010.,2011.). Sada je
inostrani dug i platni deficit (12,7 mrd. KM) oko dva puta vei od
iznosa realnog BDP-a. Precijenjenost valute na toj osnovi iznosi
100 %. To je veoma teko ekonomsko stanje.
U momentu svoenja nominalnog na realni kurs, do ega jednom mora
doi, najdalje u trenutku ukidanja valutnog odbora, to bi bilo
stanje potpunog ekonomskog
sloma. Cijene u zemlji bi porasle za najmanje dva puta. Preduzea
bi masovno propadala, a broj nezaposlenih se naglo uveavao.
Vrijednost dugova i deficita bi porasla za oko dva puta. Umjesto
sadanjih oko 12 mrd. KM vrijednosti roba koje je potrebno izvesti,
da bi se vratili dugovi i izravnao platni bilans, tada e to
iznositi preko 24 mrd. KM. U dvostrukom porastu siromatva a da se
to ostvari, teko je i zamisliti.
To je ve stanje potpunog ekonomskog sloma.
Konaan cilj valutnog odbora je postignut. Mi siromaimo, a
stranci ostvaruju izuzetnu pekulativnu dobit od 12 mrd. KM.
Slika 7. Ekonomski kolaps Bosne i Hercegovine
-
25
Da je umjesto valutnog odbora bila centralna banka stanje bi
bilo sasvim drugaije. Postepenim promjenama deviznog kursa pomagalo
bi se domaoj privredi. Odravala bi se i njena inostrana
konkurentnost. Novac i robe u inostranstvu bi bile sve skuplje to
bi ograniavalo uvoz i zaduivanje. Prijetnje ekonomskog sloma ne bi
postojale.
Za razvoj je potrebna sigurnost i povjerenje. U Bosni i
Hercegovini, prije toga,
potrebno je pomirenje i kvalitetan mir. Da bi se to ostvarilo
nuno je graditi efikasan privredni sistem. Samo je razvoj ono to
vue naprijed i ostavlja terete prolosti iza sebe.
Potrebno je graditi institucije ekonomskog i svakog drugog
integrisanja iji rad je zasnovan na vlastitoj punoj odgovornosti.
Takva osvjedoena institucija je centralna banka. Ona svojim radom
nikog ne ostavlja po strani. Da bi bilo rezultata svi su
obavezni
na puni doprinos i saradnju. Centralna banka je institucija mira
i ekonomskog napretka.
U radu su razmatrana brojna pitanja koja jasno govore da se
valutni odbor ne osniva
da bi doprinosio razvoju domae nego inostrane privrede. Njegove
veze sa domaom privredom skoro da i ne postoje. Fiksni devizni kurs
koji se pokazuje u prividu niske
inflacije opasno prikriva krajnji rezultat. Pred naraslim
dugovima i deficitima vrst kurs e morati da popusti kada e se
dogoditi ogromna provala inflacije, to je ravno konanom ekonomskom
slomu. Procjenjuje se da precijenjenost valute sada iznosi 300 %.
Izvodi se
zakljuak o potrebi punog angaovanja na ukidanju valutnog odbora
i osnivanju centralne banke Bosne i Hercegovine.
2.5. Kreditni monetarni sistem
Prvi koji su poeli koristiti papirnati novac bili su Kinezi.
Meutim, tek u doba Kublaj Khana je on postao primarno sredstvo
plaanja. Ono to ga je motivisalo da pone tampati novac je bio dug!
Morao je na neki nain isplatiti vojsku, a nije znao kako, tada je
doao na ideju da obaveze prema njima podmiri papirnim novcem.
Drugim rijeima, budui da je uloga novca razmjena dobara i usluga
novac je imao pokrie u dobrima koja su ti ljudi stvarali i
razmjenjivali. Na taj nain mogao je isplatiti ljude bez da je
poveavao poreze. to su ljudi vie radili i stvarali to je on bio
sretniji jer je mogao stvarati vie novca koji bi imao pokrie u
stvarnim vrijednostima. Njegov nain regulacije novca bio je toliko
uspjean da je uskoro postao jedan od najmonijih ljudi na svijetu.
Njegovo kraljevstvo prostiralo se od Pacifika do Urala. Jedna
petina svjetskog stanovnitva bila je pod njegovom upravom. Umjesto
da tlai ljude velikim porezima, poticao ih je na to da rade i
stvaraju to vie novih vrijednosti, za sve to bi oni napravili on bi
izdao novanu protuvrijednost. Tim novcem finansirao je trokove
dravne uprave.
Takoer, osvajanja Kublaj Khana i njegovih nasljednika
najzaslunija su za ponovno stvaranje ujedinjene i vojno jake
Kine.
Primarna uloga tog novca nije bila stvaranje duga kao to je to
danas, nego razmjena dobara. Drava je imala vlast nad njegovim
stvaranjem i putanjem u opticaj.
-
26
Novac treba imati pokrie u stvarnim vrijednostima, a ne u dugu.
Odnosno, da se razdvoji proces stvaranja od procesa posuivanja
novca. Na taj nain prvo bi nastajao novac, a tek potom kredit
ukoliko bi taj novac neko naknadno posuivao. Danas prvo nastaje
kredit i samim time dugovi su neotplativi bez obzira koliko novca
neko natampao jer je sav novostvoreni novac takoer dug. to vie
tampa novca da bi otplatio prethodne kredite, to si u sve veem
dugu.
Bankari tvrde da se deficit ne bi trebao finansirati primarnom
emisijom novca zato
jer bi to izazvalo veu inflaciju. Meutim, istina je suprotna
upravo to beskonano zaduivanje stvara golemi inflatorni efekat.
Budui da drava uvijek ostvaruje deficit i nikada ne moe vratiti
prethodni dug, mora se beskonano zaduivati, meutim ne samo za
finansiranje deficita, nego i za otplatu prethodnog duga s
kamatama. Taj ukamaeni dug na kraju je puno vei od stvarnog novca
koji je bio potroen na finansiranje deficita.
Neko je analizirao dravni dug Kanade u posljednjih 140 godina i
doao do zakljuka da je samo 8% duga predstavljao novac koji je
drava stvarno potroila u obliku deficita, a 92% su bile kamate.
Finansiranje proraunskog deficita kreditom, odnosno beskonanim
zaduivanjem matematiki je propala strategija. Evo zato kredit je
sloeno ukamaivanje koje radi protiv tebe. Sloeno ukamaivanje toliko
je mono jer kamata koju banka zaradi ovaj mjesec sama zarauje
kamatu idui mjesec. Mjesec nakon toga kamate zaraene u protekla dva
mjeseca opet zarauju kamatu. I tako unedogled! Kamata zarauje
kamatu i raste poput snjene lopte! Ako se radi o dugom vremenskom
periodu, efekat sloene tj. kumulativne kamate je uistinu
impresivan, bez obzira na koliinu poetnog novca.
Meutim, drava ne moe posuditi ili dobiti nekreditno novac
izravno od centralne banke, barem ne u Evropskoj uniji i SAD-u,
budui da je tamo zabranjena primarna emisija novca tj. izravno
finansiranje drave od strane centralne banke.
1992. Maastrichtskim ugovorom je zabranjeno izravno finansiranje
dravnog
prorauna od strane centralne banke. Izmjenom zakona o Centralnoj
banci BiH iz 1997. Statut Centralne banke BiH je usaglaen sa
statutom Evropskih centralnih banaka i tim aktom je dravi
zabranjeno da se finansira izravno od centralne banke. Drava vie
nema vlast nad novcem, ona je sada privatizovana i u rukama je
privatnih banaka.
To znai da privatne banke kamatare dravu novcem iz centralne
banke. Koliina novca u opticaju se nepotrebno poveava za iznos
kamate koja se obraunava na dravni dug, drava tu kamatu otplauje
novim zaduivanjem i tako banke zahvaljujui sloenom ukamaivanju
dolaze do sve vie i vie novca. Sa vremenom je drava pod sve veim i
veim teretom duga. Tada banke poinju sa svojim klasinim parolama,
ne moe se ivjeti na dug, morate smanjivati plae, privatizovati
dravnu imovinu itd.
-
27
Stvarni cilj banaka nije naplata duga. Banke znaju da je dug
neotplativ i da ga
drava nikada nee moi vratiti. Svjesne su toga da e drava uvijek
imati deficit odnosno da nee imati dovoljno novca ni za trenutne
rashode, a kamoli za otplatu prethodnog duga. Njihov stvarni cilj
je preuzimanje dravne imovine, odnosno preuzimanje stvarnih
bogatstava neke zemlje. Uz pomo novca koji je iskamataren od drave
banke de facto preuzimaju potpunu kontrolu nad zemljom?
Slika 8. Ugovor u Maastrichtu
1997. godine kada je uvedena konvertibilna marka, prvi novac u
opticaju nije bio
dug. Drava je procijenila koliko vrijedi sav korisni kapital i
rekla Centralnoj banci da izda novani ekvivalent tog kapitala. Tada
je novca (depozita) bilo vie od kredita. Ali uskoro se taj odnos
promjenio, kamata je pojela poetni iznos i sada imamo cijelu zemlju
porobljenu dugom.
Finansijski sistem baziran iskljuivo na kreditu nuno dovodi do
neotplativosti duga i teke kreditne krize zato jer novac za otplatu
kamate nije uao u opticaj skupa sa glavnicom kredita. Budui da taj
novac nikada nije uao u opticaj, on niti ne postoji pa ga u skladu
sa tim nije mogue niti vratiti. Svi bankari su toga svjesni, ali se
o tome nikada ne raspravlja. Novac za otplatu kamate postoji samo
ako neko drugi ue u kredit i tako pusti novi novac u opticaj. Tako
novo zadueni omoguava prethodno zaduenom otplatu njegove
kamate.
-
28
Slikovito reeno, ako voda u au ulazi iskljuivo kroz esmu, da li
je razumno oekivati da e nakon zatvaranja esme biti mogue nazad u
vodovodni sistem vratiti vie vode nego je kroz njega prethodno
puteno u au? Zakljuak je, naravno, da nee, ali je mogue da neko
drugi nakon prvog takoer pusti vodu iz esme i napuni neku drugu au,
te potom vodu iz druge ae prelije u prvu i tako omogui da se iz
prve u sistem vrati vie vode nego je u nju kroz esmu puteno.Meutim,
postavlja se pitanje kako e onda iz druge ae biti vraeno vie vode u
sistem nego je bilo u nju puteno, imajui na umu da je sada u njoj i
manje vode nego je prvobitno bilo, budui da se iz nje prelijevalo u
prvu? Odgovor je da e biti potrebno napuniti treu au. Znai da je to
ostvarivo iskljuivo uz beskonano dolijevanje vode u sve vee ae kako
bi se pokrivao prethodni gubitak? Ovo jako lii na piramidalnu emu,
odnosno neodriv model koji obeava ljudima zaradu pod uslovom da
uvuku i druge u tu emu.
Jedini nain da se ema odri je da sve vei broj ljudi u nju ulazi,
a znamo da je to dugorono nemogue i da kad-tad dolazi do njenog
pucanja. Golema veina sudionika na kraju gubi, zato su i zabranjene
zakonom.
Ako poemo od pretpostavke da je nemogue ivjeti na dug, a
finansijski sistem se ne promjeni, ta bi se dogodilo kada bi
graani, preduzea i drava prestali dizati kredite (ivjeti na dug)?
Kako bi prethodni krediti mogli biti otplaeni? Kako vratiti vie
novca nego je posueno? Te na kraju, ak ako vratimo sav novac koji
imamo bankama i dalje bi ostali duni. Do pucanja kreditnog balona
je dolo upravo zato jer su ljudi prestali ivjeti na dug, odnosno
prestali dizati kredite, ime je prestao dotok novca u opticaj,
odnosno, slikovito reeno, esma se zatvorila, nove ae se nisu punile
i u skladu sa tim prethodno zadueni nisu vie mogli vratiti svoje
dugove?
Da su se ljudi, firme i drava nastavili ubrzano zaduivati,
prethodno zadueni bi mogli otplaivati svoje kredite i u skladu sa
tim ne bi dolo do kreditne krize, masovnih blokada, potraivanja i
posljedinog kolapsa ekonomije!
U postojeem modelu jedino rjeenje za odgaanje kreditne krize je
beskonano zaduivanje, jer sistem sugerie da je jedini nain da se
prethodni dug otplati uzimanje novog duga. Meutim, time on postaje
tehniki neotplativ, odnosno glavna zabluda je vjerovanje da se dug
moe otplatiti uzimanjem novog duga ime se on time samo poveava.
Cilj mjera tednje je smanjiti priljev, a samim time i koliinu
raspoloivog novca u opticaju. Do sada je drava uzimanjem kredita
koje nije vraala i beskonanim zaduivanjem omoguavala prethodno
zaduenim graanima otplatu svoga duga i tako spaavala njihovu
imovinu (hipoteku) od potraivanja. Slino kao to je sugerisao i
primjer sa vodom i aama.
-
29
Usprkos tome, mnogi svejedno nisu u stanju vraati kredite i
ostali su bez svoje imovine. Nakon mjera tednje iji je konani cilj
da drava posluje bez deficita, koliina novca u opticaju e ovisiti
iskljuivo o privatnim osobama i preduzeima. Ako e oni ubrzano
uzimati kredite, tj. napuhavati kreditni balon u sistemu e biti
dovoljno novca. Ako nee koliina novca e se smanjivati, a balon e se
ispuhati, odnosno puknuti.
U svakom sluaju, ljudi e ostati bez svoje imovine jer je savreno
jasno da kreditna ekspanzija privatnog sektora ne moe vjeno
trajati. Nuno e doi do potpunog kreditnog sloma i teke recesije. Na
bankarima je da tite interese banke, njihova je uloga da plasiraju
to vie kredita i prenesu na banku to vie stvarne imovine i
bogatstva zemlje.
2.5.1. Monetarna kontrakcija
Kako je drutvo sve vie propadalo i postajalo siromanije, tako su
banke ostvarivale sve veu dobit. Neki su se usudili javno postaviti
pitanje njihove uloge i ukazati na povezanost izmeu ta dva procesa,
meutim bili bi brzo uutkani i izrugani.
Banke su se u javnosti esto trudile prikazati kao socijalno
odgovorne i drutveno osjetljive institucije, a njihove propagandne
parole uvijek su imale za cilj pridobivanje
povjerenja. Mnogi ljudi nisu znali razlikovati propagandu od
injenica i stvarnosti. Na reklamama bi porodice koje su ule u
decenije duge kredite s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom
stopom bile prikazivane kao sretne i nasmijeene, meutim u
stvarnosti su bile daleko od toga.
Sada, kada je kreditna kriza izazvala slom trita kapitala bio je
pravi trenutak za kupnju dionica. Dionice nekih preduzea izgubile
su i do 99% od svoje nekadanje vrijednosti. Sada se u bescjenje
mogao kupovati kapital koji su drugi decenijama stvarali.
Koje li sluajnosti, sada kada su cijene dionica na dnu i kada
niko nije imao novaca banke su ga imale u izobilju.
To se dogodilo i u vrijeme Velike depresije (1929. - 1933.),
kada su se ljudi bacali sa nebodera, a hiljade ostajale bez iega?
(bili pretvoreni u beskunike i socijalne sluajeve). Da bi dolo do
sloma ekonomije bila su potrebna samo dva predslova:
- iskljuivo kreditni monetarni sistem (da novac u opticaj ulazi
samo kao kredit) i
- nepostojanje dravnog deficita.
Budui da je ta vlast sada bila u rukama privatnih banaka i sam
novac bio je privatizovan. Umjesto javnog dobra u slubi razmjene
dobara i usluga, novac je postao sredstvo za porobljavanje ljudi
dugom i njihovo razvlatenje od imovine.
Na koji nain? Pod pretpostavkom da drava nema deficit
(proraunski manjak),
jedini nain da novi novac ue u opticaj jest da fizike ili pravne
osobe (preduzea) ulaze
u dug. Meutim, ta se dogaa ako banke prestanu davati kredite, a
parola ne moe se
ivjeti na dug postane opteprihvaena?
-
30
- prestaje priljev novog novca u opticaj, te
- postojei novac u opticaju mora biti vraen bankama (budui da je
prethodno uao u opticaj u obliku kredita).
Upravo ta monetarna kontrakcija izazvala je Veliku depresiju. U
samo tri i pol depresijske godine ukupna novana masa bila je
smanjena za 1/3. Novac je izlazio iz opticaja, odnosno bio vraan
nazad bankama koje su ga prethodno posudile.
Dogodila se apsurdna situacija, postojali su ljudi koji su
htjeli raditi, postojale su
sirovine koje su mogle biti pretvorene u robu, postojala je i
roba na policama trgovina, bilo
je i potranje za njom, ali nije bilo novca s kojim bi se mogla
kupiti. Samim time, dolo je do pojave visoke nezaposlenosti i teke
kreditne krize neotplativosti duga. Budui da ljudi nisu bili u
stanju vraati svoje dugove, ostali su bez imovine.
"Dobro je da iskljuivo privatne banke, a ne drava imaju pravo
nad putanjem
novca u opticaj", govorili su svi masovni mediji, te priznati
politiari i ekonomski
strunjaci.
Meutim, logino se postavljaju idua pitanja:
- Zar time drava nije izgubila vlast nad novcem?
- Zar takva regulacija novca ne stavlja dravu u podreeni poloaj
u odnosu na privatne banke?
- Zar time nije otvoren velik prostor za manipulaciju?
- ije interese zastupaju masovni mediji, te uvaeni politiari i
ekonomski strunjaci?
Pa ipak, iako su ta pitanja bila od iznimne vanosti, a odgovori
na njih oiti svako ko ih je postavljao bio je uutkan i ismijan.
Oito ljudi nisu znali za sljedee rijei Thomasa Jeffersona (treeg
predsjednika SAD-a):
"Ako Ameriki narod ikada dozvoli privatnim bankama kontrolu nad
putanjem novca (u opticaj), prvo inflacijom a potom deflacijom,
banke i korporacije koje e izrasti oko njih razvlastiti e ljude od
njihove imovine, sve dok se njihova djeca ne probude kao beskunici
na kontinentu koji su njihovi roditelji osvojili."
Bankari su znali ta e se dogoditi. Ko god je shvatio kako sistem
funkcionie, znao je da e doi do kreditne krize im prestane kreditna
ekspanzija. Ironija je da bankari tvrde da je do kreditne krize
dolo zato jer su ljudi ulazili u kredite i ivjeli iznad svojih
mogunosti, meutim sistem je baziran na dugu i da se ljudi nisu
zaduivali sistem bi se uruio jo i ranije.
-
31
Takoer, dug je jedini nain na koji novac ulazi u opticaj, zato
banke stalno reklamiraju kredite i potiu ljude na zaduivanje jer bi
u suprotnom dolo do nestaice novca. Na taj nain stvaraju privid da
je sistem baziran iskljuivo na kreditu dugorono odriv. Jo jedan
apsurd, budui da je sav novac u opticaju kredit i da e prije ili
kasnije morati biti vraen, beskonano zaduivanje je jedini nain na
koji je mogue odrati postojeu koliinu novca u opticaju. U suprotnom
bi dolo do monetarne kontrakcije, tj. kako bi se prethodno uzeti
krediti vraali, a novi ne bi uzimali, novana masa bi se poela
smanjivati i tek bi tada nastao pravi haos.
To bi znailo da ljudi ne ulaze u dug zato da bi imali vie novca,
ve samo zato da bi sprijeili monetarnu kontrakciju. Uostalom da
nisu ulazili u kredite, ne bi imali od ega ivjeti jer ne bi imali
novaca. Oni koji uspijevaju doi do novca bez da se zaduuju,
uspijevaju to samo zato jer je neko drugi dizao kredite umjesto
njih.
2.5.2. Proraunski deficit
Zahvaljujui proraunskom deficitu, drava vraa drutvu vie novca
nego je u obliku poreza od njega uzela. Pokrivajui proraunski
deficit zaduivanjem, drava mnogima omoguava da dou do novca bez da
se oni sami zaduuju, odnosno ona se zaduuje umjesto njih. Drava
svake godine ubacuje u sistem novi novac u obliku proraunskog
deficita. Taj novac kroz proraunske rashode na neki nain dolazi do
tih ljudi i oni zahvaljujui njemu mogu izbjei ulazak u dug.
2012. godine proraunski deficit je iznosio 7,3 milijarde KM.
Zahvaljujui tom novcu, ljudi su spaeni od propasti, odnosno mnogi
nisu morali ulaziti u kredite ili su ih pak mogli vraati. Na taj
nain iskljuivo kreditni sistem uspio je stvoriti privid da je
odriv?
Ljudi koji nisu u dugu ili pak uspijevaju vraati kredite, misle
da je to zato jer su pametni i snalaljivi, a ne zato jer drava u
obliku deficita svake godine ubacuje novi novac u sistem. Njihov
osnovni problem je u tome to ne gledaju na novac kao na dug, nego
kao na sredstvo za razmjenu dobara i usluga. Polaze od pretpostavke
da e moi izbjei ulazak u dug, ukoliko nee troiti vie novca nego ga
imaju. Ne shvaaju da je u iskljuivo kreditnom sistemu svaki novac
dug, te da svaka vrsta egzistencije makar troili i samo marku
dnevno, predstavlja ivot iznad mogunosti, odnosno ivot na neiji
dug. Ne mogu razumjeti da novac nema pokrie u stvarnim
vrijednostima tj. kapitalu, nego samo i iskljuivo u dugu, bez
obzira na to koliko oni radili i stvarali novih vrijednosti.
Drava mora poslovati s deficitom, te ukoliko se taj zakon bude
provodio doi e do finansijskog holokausta budui da privatni sektor
nee moi odravati postojeu koliinu novca u opticaju. Doi e do
monetarne kontrakcije i teka kreditna kriza e postati jo gora. eka
nas trajna recesija, gora nego ranih 30-ih u SAD-u sve dok ne doe
do promjene sistema. Najgore od svega je da ljudi ne shvaaju da je
najavljeno smanjenje deficita samo prvi korak prema provaliji.
Proraun se ne planira smanjivati samo ove godine, nego i svake iza
nje, sve dok drava ne bude poslovala bez deficita. Ljudi nisu
svjesni toga ta ih eka.
-
32
Svako od nas ima prihode i rashode. Ovisno o raunu dobiti i
gubitaka (razlici izmeu prihoda ili rashoda) nae poslovanje moe
biti pozitivno ili negativno, odnosno moemo ostvariti dobit
(profit) ili gubitak.
Drava kao servis takoer ima svoje trokove (proraunske rashode) i
prihode (od poreza). Razlika izmeu rashoda i prihoda zove se
deficit prorauna. Naizgled se ini loginim da drava ne bi smjela
troiti vie novca nego ima na raspolaganju, meutim ona to ipak mora.
Da bi jedan subjekt ostvario prihod, drugi nuno mora imati rashod
tj. troak.
Da bi se to bolje razumjelo potrebno je postaviti se u situaciju
da npr. neko ima
mobitel koji eli prodati i da za njega trai 200 KM. Oglas se
stavlja u oglasnik i uspijeva se pronai kupac. Kupac vadi 200 KM iz
depa, potom novac i roba zamjenjuju ruke. Sada prodava ima 200 KM,
a kupac mobitel. To znai, da bi prodava mogao imati prihod, tj.
dobiti 200 KM, kupac nuno mora imati rashod, tj. dati prodavau tih
istih 200 KM?
Dakle, troak robe je zapravo iznos koji je prodava traio za svoj
mobitel, a na koji je on pristao. U skladu sa tim, zbroj svih
prihoda u zajednici jednak je zbroju svih rashoda.
Primjer:
Dakle, zamislimo neki otok na kojem ivi 1000 ljudi koji jedni sa
drugima posluju, te da je njihov ukupan prihod tokom godine dana
bio 10 miliona KM. Da bi oni mogli
ostvariti te prihode, rashodi te iste zajednice su morali biti
isto 10 miliona KM. Oito je da ukupan prihod mora biti jednak
ukupnim rashodima.
Dalje, zamislimo sada da su svi oni bili vrijedni ljudi koji su
marljivo radili i stvarali
nove vrijednosti, svako od njih je tokom te godine dana stvorio
neku novu vrijednost i tako
se ukupna koliina kapitala na otoku poveala.
Ako su svi marljivo radili i ako su stvorene nove vrijednosti,
svi nisu mogli ostvariti
i dobit na kraju godine. Dobit za jednog lana zajednice, nuno je
gubitak za drugog! ta bi se dogodilo ako lokalna administracija na
otoku ne bi poslovala sa deficitom tj. proraunskim manjkom. Ako bi
proraun lokalne administracije bio balansiran tj. deficit prorauna
ravan nuli, neko bi sa protokom vremena akumulisao dobit, a neko
drugi ili vie njih gubitak.
Budui da bi se dobit iz svake godine pribrajala dobiti iz
prethodnih godina, isto kao i gubici, dolo bi do toga da bi neki
lanovi zajednice sa protokom vremena imali sve vie novca, a drugi
sve manje. Stvari su jasne novac se moe zaraditi samo ako ga neko
drugi gubi. Onaj koji akumulie novac moe ga posuivati, ali ga dunik
sve tee moe vratiti jer ga ima sve manje na tritu.
Budui da je dobit za jednog, nuno gubitak za drugog lana
zajednice, ovi koji bi bili u gubitku sa vremenom bi ostali bez
novca ili bi bili u dugu prema onima koji
ostvaruju dobit. Takoer, nije pravedno da oni koji ostvaruju
novani gubitak sa protokom vremena budu finansijski uniteni iako
vrijedno rade i daju sve od sebe da uspiju. Nisu oni krivi to je
narav novca takva.
ta bi se dogodilo ako bi lokalna administracija poslovala sa
deficitom? Tada postoji viak novca koji se dodaje u sistem i vea je
vjerovatnoa da e biti manje
-
33
subjekata sa gubitkom subjekti koji godinama ostvaruju profit
mogu se namiriti preko deficita, a ne preko gubitka drugih
subjekata. Sve sagledano u ukupnom zbroju.
Ako mjetani rade i stvaraju nove vrijednosti, na koji bi nain
lokalna uprava trebala finansirati proraunski manjak, odnosno
deficit? Budui da je uloga novca razmjena dobara i usluga, rast
ukupne koliine kapitala trebao bi pratiti i rast ukupne koliine
novca. Novostvorene vrijednosti bi trebale dobiti pokrie u
novostvorenom novcu, a lokalna uprava bi novostvoreni novac trebala
davati zajednici kroz deficit prorauna.
Ukoliko se ukupna koliina novca ne bi poveavala, tada nema niti
uslova za ostvarivanje globalnog novanog profita na otoku te je
dobar dio njegovih stanovnika ni kriv ni duan osuen na bankrot i
duniko ropstvo.
Takoer, ukoliko bi se novostvorene vrijednosti pokrivale
uzimanjem kredita, a ne emisijom nezaduenog novca takoer se nita ne
bi rijeilo. Upravo suprotno to bi stanovnici otoka vie radili, to
bi bili sve vie u dugu. Rad ih kao ni logorae u Auschwitzu ne bi
mogao izbaviti iz ropstva.
Naprotiv, kao to sistem sugerie, to bi radom stvarali vie
kapitala, to bi bili u sve veem dugu, budui da bi sistem
novostvorene vrijednosti pokrivao novim zaduivanjem. Bila bi ludost
da moraju uzeti kredit za svaku novostvorenu vrijednost koju
naprave.
Takoer, sve te kredite bi kad tad trebali vratiti skupa sa
kamatama, a kako bi to napravili kada ve ni sada nemaju dovoljno
novca.
Oito je da se koliina novca u zajednici sa vremenom mora
poveavati i da je uloga drave stvaranje, a potom i ubacivanje tog
novog novca u opticaj. Drava to radi kroz deficit prorauna! Sadanji
finansijski sistem je poput pokera. Da bi jedni ostvarili profit,
drugi moraju gubiti. Zbog toga firme propadaju. Gubitnika se ne moe
rijeiti, uvijek neko mora preuzeti tu ulogu da bi drugi bili u
plusu.
2.5.3. Dunika kriza u Evropi i svijetu
Prethodni primjer je ujedno i razlog zato Evropsku uniju trese
dunika kriza? Oito neto ne valja sa regulacijom novca. Pojava da
drava kroz centralnu banku, koja je usput reeno dravna institucija
i ima monopol nad stvaranjem novca, stvara novi novac, te ga potom
bez posredovanja privatnih banaka koristi za pokrivanje proraunskog
deficita, zove se primarna emisija novca. Ona je Maastrichtskim
ugovorom zabranjena i
zato sve drave lanice Evropske unije tonu u duniko ropstvo i
neotplative dugove.
Dunika doktrina najvea je prevara savremenog svijeta, ukoliko se
taj suludi koncept ne odbaci, svi emo propasti. Drava e poveavati
poreze kako bi navodno mogla lake vraati dug koji zapravo ne moe
vratiti, a banke e uz pomo novca iskamatarenog od drave i umjetno
izazvanih kreditnih kriza preuzeti svu nau imovinu. Ostati emo bez
iega. Ono to je najbizarnije od svega je da iskljuivo kreditni
sistem u poetku obeava ljudima ivot iznad mogunosti, meutim na
kraju ih sputa na nivo robova. Korak po korak pretvara ih u
kmetove, a da oni toga nisu ni svjesni. Mnogi niti ne
znaju da je novac u njihovim novanicima neiji dug, a krediti
tehniki neotplativi. Sistem ih u poetku uvjerava da e im dug
omoguiti dobar ivot, meutim na kraju ive u bijedi, siromatvu i
dunikom ropstvu.
-
34
Umjesto da promjene regulaciju novca, politiari produljuju radni
vijek nuan za odlazak u penziju, uvode skupe kolarine, reu
socijalna prava, uvode participaciju na zdravstvenu zatitu, diu
poreze na sve i svata, privatizuju javna preduzea, uvode se ak i
posebni porezi na banke, osnivaju fondovi spasa, banke se testiraju
na krizne situacije,
centralne banke otkupljuju dugove drava prema privatnim bankama
itd. Meutim sve te mjere bave se posljedicama, a ne uzrokom
problema i samim time ne mogu rijeiti trajnu kreditnu krizu koja
trese cijelu Evropsku uniju. ini se da politiari ne ele vidjeti da
je sistem u svojoj osnovi pogrean.
Zato banke ele privatizovati javna preduzea poput voda, uma,
autocesta i elektroprivrede kada ona ionako imaju ulogu javnog
dobra i nisu usmjerena stvaranju
profita. Odgovor je da nisu usmjerena profitu dok ih oni ne
preuzmu. Jednom kad se zavri proces privatizacije poinje
liberalizacija. Jednom kada sa bankama povezane korporacije preuzmu
javna preduzea tada ona postaju profitna. Diu se cijene usluga i
zapravo graani onda plaaju cijenu njihovog preuzimanja. To se zove
liberalizacija trita i dogaa se gdje god se taj model usvoji.
Slika 9. Moderno robovlasniko drutvo
Kreditna kriza u Evropskoj uniji e sa vremenom biti sve gora,
zato svi ti birokrati kau da nema izlaska iz krize na vidiku. Kako
e ga i biti kada zagovaraju model koji vodi u sigurnu propast. U
njihovom modelu nemogue je izai iz duga. Sistem baziran iskljuivo
na kreditu je poput ivog blata, to se vie koprca i pokuava rijeiti
problem prethodnog duga uzimanjem novog to dublje tone. Ono to je
najvei apsurd jest da bi svi htjeli imati vie novca, a niko ne
razmilja o tome kako on ulazi u opticaj. Posla nema, plate su male,
a rate kredita i cijene u trgovinama svakog dana rastu. Ljudi u
svakodnevnom ivotu vide da se krediti ne mogu vraati, da nemaju
dovoljno novca niti za najosnovnije potrebe i da se moraju
zaduivati kako bi mogli preivjeti iz mjeseca u mjesec, pa ipak
nikada ne dovode u pitanje nain na koji finansijski sistem
funkcionie. Vjerojatno ne shvataju da e situacija sa vremenom biti
sve gora, budui da imamo monetarni model kao i Argentina prije
sloma.
-
35
1991. godine Argentina je odluila vezati svoju valutu uz dolar u
omjeru 1:1. Drugim rijeima, njihova centralna banka prestala je
pokrivati dravni deficit i posuivati novac poslovnim bankama
pretvorila se u mjenjanicu.
To znai da poslovne banke nisu vie mogle doi do pesosa posudbom
od Argentinske centralne banke. Da bi im centralna banka dala domau
valutu tj. pesose, poslovne banke su se morale vani zaduiti za
dolare.
Slikovito reeno, pokuajmo zamisliti da smo poslovna banka u
Argentini i da neki poslovni ovjek iz Buenos Airesa treba 10.000
pesosa kredita, a mi tog novca nemamo. Logino bi bilo da taj novac
posudimo od centralne banke, meutim budui da ona ima ulogu
mjenjanice, mi odlazimo na strano trite novca, tamo posuujemo
10.000 dolara, te potom sa tim novcem odemo do centralne banke u
kojoj te dolare razmjenimo u pesose.
Sada imamo kod sebe 10.000 pesosa i dovoljno novca da tom ovjeku
damo kredit.
Na taj nain su fiksirali kurs svoje valute uz dolar i to u
omjeru 1:1, drugim rijeima, za 1 dolar mogao si dobiti 1 pesos i
obrnuto. Vie je razloga zato je to odvelo Argentinu do finansijskog
sloma, ali dva su osnovna nerealan kurs i teka kreditna kriza.
Kada se avion srui, istraioci trae uzrok pada, a da bi to
saznali moraju pronai crnu kutiju, ona krije tajnu. Na isti nain
kada se urui ekonomija neke zemlje, analitiari prouavaju njen
finansijski sistem ne bi li otkrili uzrok pada.
Prouavajui ta se dogodilo u Argentini doli su do zakljuka da je
nerealno jaka vrijednost njihove valute bila glavni uzrok raspada
njihove realne tj. proizvodne
ekonomije i visoke stope nezaposlenosti.
Pokuajmo zamisliti politiare koji puno kradu. Npr. na gradnji 3
km autoceste ukradu milijardu KM. Pokuajmo zamisliti tu koliinu
novca, trebao bi viljukar da je prenesemo. Potom zamislimo da tu ne
staju, nego da nastave krasti gdje god i koliko god
stignu, milione i milijarde. ta bi se dogodilo sa proraunom? Bio
bi velik deficit, odnosno u dravnoj kasi bi bio znaajan manjak.
ta bi se dogodilo ako bi se ta velika rupa finansirala markama
iz centralne banke? Poveala bi se koliina KM u opticaju, budui da
bi novi novac bio puten u sistem. Kako bi se to odrazilo na kurs
KM-a u odnosu na euro, na stopu inflacije i na koji nain bi se taj
novac unutar drutva raspodijelio?
- Prvo: KM bi oslabio u odnosu na euro jer poveanje ukupne
koliine KM u opticaju ne bi pratilo i proporcionalno poveanje
ukupne koliine eura.
- Drugo: Bila bi vea stopa inflacije, budui da bi se ukupna
novana masa poveala za iznos ukradenog novca. Kako je taj iznos
velik, cijene bi znaajno porasle.
- Tree: Novac se ne bi ravnomjerno raspodijelio. Mala grupa
ljudi koja puno krade bi imala nesrazmjerno vie novca u odnosu na
ostale lanove zajednice.
-
36
Zakljuak je da bi se vei deficit koji bi bio posljedica njihovog
lopovluka osjetio na stopi inflacije. Cijenu inflacije bi plaali
svi podjednako, ali ne bi svi imali i podjednako vie novca. Npr.
koliina novca u opticaju bi se poveala za 20%, pa bi u skladu sa
tim i cijene porasle za otprilike 20%. Meutim, golemoj veini plae
bi porasle samo 5%. S druge strane, politiarima koji kradu primanja
bi se poveala 5000%, ali bi njima cijene porasle isto kao i drugima
20%.
Dakle, cijene rastu jednako za sve u skladu sa stopom inflacije,
ali nemaju svi podjednako vie novca. Oni koji kradu imaju ga puno
vie od ostalih. Ljudi bi se pobunili jer bi shvatili da se krade iz
dravnog prorauna. Bilo bi im jasno da se novana masa poveava, a da
oni nemaju proporcionalno vie novca.
Upravo takva situacija dogodila se u Argentini tokom 80-ih.
Politiari su puno krali, plate nisu pratile rast cijena tj.
inflaciju i ljudi su se