Selo Đelekovec: prilozi povijesti okoliša, društvene i gospodarske povijesti/Village Đelekovec: Contributions to environmental history, social and economic history

91

Od ranoga srednjeg vijeka do kraja Drugoga svjetskog rata

IV.

Počeci - srednjovjekovlje

Prostor današnje općine Đelekovec bio je relativno bogato naseljen i prije srednjega vijeka.� Iako je teško odgonetnuti što se događalo u tom dijelu Podravine prije prvih pisanih tragova, možemo pretpostaviti da je srednjovjekovni Đelekovec nastao na vjerojatnom vrlo povoljnom prijelazu preko Drave, na srednjovjekovnom promet

nom smjeru koji je povezivao područja s obje strane te rijeke. Groblje pripadnika tzv. bjelobrdske kulture (Ščapovo) nalazi se stotinjak metara od starog meandra Drave, što upućuje na to da je tamošnje seosko naselje nastalo na samoj desnoj obali rijeke Drave. Postojanje pogodnog riječnog prijelaza potvrđuje gradnja kaštela u �6. stoljeću, što indirektno upućuje na mogućnost da je prijelaz postojao i prije.

Kako je selo Đelekovec dobilo današnji naziv?

Današnjim stanovnicima je najvjerojatnije slabo poznato da se u imenima Imbriovca i Đelekovca krije zagonetna srednjovjekovna baština. Iako u modernoj povijesnoj znanosti o

razdoblju srednjega vijeka prevladavaju drugačiji trendovi od puke rekonstrukcije povijesnih

� H.Petrić,»PreglednajstarijepovijestiĐelekovca«,ScientiaPodraviana,br.8.,Koprivnica,�993.,str.5-�2.

Hrvoje Petrić

92 Općina Đelekovec - povijesno-zemljopisna monografija

činjenica, uz sve ograde smatramo da je u slučaju Đelekovca i Imbriovca veoma važno najprije objasniti što se i gdje događalo kako bi se kasniji istraživači mogli usmjeriti na pokušaje izučavanja društvenih i gospodarskih procesa na širem podravskom području. Trenutačno su spoznaje naše historiografije o srednjovjekovnom selu i seljaštvu2 relativno skromne te je svaki, pa i najskromniji doprinos dobro došao.

Iako je moguće odabrati različite načine obrade srednjovjekovnih sela Đelekovca3 i Imbriovca, korisno je poći od objašnjavanja imena jer se obično u imenima sela skriva njihov početak, često mnogo stariji od prvih pisanih imena u dokumentima.

Postojala su razna nagađanja o imenu Đelekovca od toga da dolazi od mađarske riječi »gyikos«4 do postojanja navodne crkve Sv. Duha (mađarski Szent Lélek)5 i davanja imena mje

2 UnovijevrijemeizuzetakčiniknjigaT.Raukara»Seljakiplemićhrvatskogasrednjovjekovlja«,Zagreb2002.3 H.Petrić,»Đelekovecusrednjemvijeku«,Muzejskivjesnik,br.��,Križevci,�993.,str.90-92.4 FranjoBrdarićje30-ihgodina20.stoljećauSpomenicižupeDrnje,kojasečuvaužupnomureduDrnje,nastranici

�2�zapisao:»Đelekovčani,kojisvojegaselasamiizvodeod»gylkos«,štoznačiuhrvatskomjezikurazbojnik.SeljaciđelekovačkisamosunastojalidaodgonetnuznačenjenazivasvogaselaĐelekovac.Svakakosudržalidamujekorijenmadžarski.Ajerjetolikasličnostizmeđumadžarskeriječi»gylkos«(đilkoš)iĐelekovca,pasuzaključilidasudjedovinjihovibiliveliki»razbojnici«paimjeselodobilopotomiime«.

5 Tojenedovoljnoargumentirano,alivrlomaštovitorazmišljanjeivanečkogžupnikaizmeđudvasvjetskarataFranjeBrdarića.Onizričitopiše:»SjevernoodĐelekovcabližeLegraduležipolje»cirkvišće«zvano.Ujednojlistiniod��22.(archiv:bar.Inkey)tosepoljenaziva»cirkvišćeSv.Duha«,zapravo»cirkvišćeSzentLélek«.TasecrkvaSv.Duhanespominjeupopisuod�334.,anitiposlije,znakjedajejošprije�334.propala.VjerojatnodajetacrkvaSv.DuhapropalaizaprovalaTatara.KadseDravazimi�24�.na�242.smrzla,TatarisuprešliDravuiMuruiopustošilisavokoliš.TomzgodompropadeinedalekoDraveležećacrkva»SzentLélek«sobližnjimkaštelom,naštodanassjeća»gradišćeicirkvišće«.PocrkviSv.Duha»SzentLélek«nazovesenaseljenikrajLelekovecmijenjajućpočetnikonsonanstčestoputa«.F.Brdarić,»Arhiđakonatkomarnički(�334.-�934.)«,u:B.Madjer,»Častiidobruzavičaja«,Zagreb,�93�.,str.348.

Karta Podravine s najvažnijim arheološkim nalazištima. Đelekovec je najpoznatiji po nalazištu bjelobrdske kulture (9. do 12. stoljeće), ali i po starijim pretpovijesnim kulturama

93Od ranoga srednjeg vijeka do kraja Drugoga svjetskog rata

sta prema njoj (od Lelekovec do Đelekovec), što je zapisao vrijedni istraživač povijesti nekih podravskih župa Franjo Brdarić, župnik u susjednoj župi Koprivnički Ivanec.6

Iako su vrlo maštovita, ta domišljanja o nastanku imena Đelekovca trenutačno nam se ne čine pouzdanima. Ipak postoji mogućnost, premda vrlo mala, da je na spomenutom Cirkvišču postojala nekad (nemoguće je bez arheoloških istraživanja odrediti kada) kapela ili crkva Sv. Duha, ali ne bismo se složili da je ona imala ikakve veze s nazivom Đelekovca. Argument da je ta kapela ili crkva mogla biti sastavni dio đelekovečke župe možemo tražiti u tome da se spomenuto Cirkvišče nalazilo na području današnje katastarske općine Đelekovec koja najvjerojatnije obuhvaća i srednjovjekovni, a svakako ranonovovjekovni đelekovečki teritorij. Tatari su doista opustošili taj kraj, što potvrđuju arheološka istraživanja srednjovjekovnoga groblja u središtu Đelekovca (stari naziv ulice je Ščapovo, a to je danas Ulica Mihovila Pavleka Miškine) gdje je potvrđen prestanak ukopa sredinom �3. stoljeća, no ista su arheološka istraživanja utvrdila kontinuitet naseljenosti (odnosno uporabe groblja) u današnjem središtu Đelekovca od vremena bjelobrdske kulture (do sredine �3. stoljeća) do prve polovice �6. stoljeća.�

Arheolozi su istraživali samo dio srednjovjekovnoga groblja koje se protezalo do prostora današnje župne crkve u Đelekovcu, pa bi se novim istraživanjima na širem prostoru moglo dobiti još više podataka o tamošnjem srednjovjekovnom naselju i njegovim stanovnicima. To potvrđuje zapis župnika Ivana Malančeca iz �904. godine, koji je u đelekovečkoj župnoj spomenici zapisao o nalazu kostiju kod đelekovečke crkve: »Kod kopanja jama za stupove iskopali su u dubini od ½ metra čitave ljudske glave znak da je ovdje bilo groblje«.�

� FranjoBrdarić,župnikuKoprivničkomIvancu,upismuod9.ožujka�934.godinepiše:»PribraosammnogomaterijalazapovijestĐelekovcaizInkeyanskogarchivatećetobitilijepamonografija«.Pismou:SpomenicazanižupučkuškoluuĐelekovcu.Nažalost,FranjoBrdarić,kolikojepoznato,nikadnijedovršiomonografijuđelekovečkežupe,anijemipoznatonigdjesuzavršilipodacioĐelekovcukojejeprikupio.IZvonimirKulundžićpotvrđujekakojepostojalaozbiljnanamjeradasenapišepovijestĐelekovca.OnumonografijioMiškini(Koprivnica,�9�8.)nastranici�02piše:»SvitidogađajiizburnogživotaĐelekovca...tolikosuoduševiliMiškinudaseonspremaonapisatihistorijusvogsela,uzajednicisažupnikom...,pokojnimFranjomBrdarićem«.

� Usp.M.Šmalcelj,»Đelekovec-Ščapovo,Koprivnica«,u:»40godinaarheološkihistraživanjausjeverozapadnojHrvatskoj«,Koprivnica,�98�.,str.�32-�33.

8 ŽupniuredĐelekovec,Spomenicažupe,rukopis.

Arheološko iskapanje u Đelekovcu (nedaleko od župne crkve) 1978. godine pod vodstvom dipl. arheologinje Marije Šmalcelj - groblje bjelobrdske kulture iz 10. i 11. stoljeća


Istražujući prve vlasnike posjeda Đelekovca, Franjo Brdarić bio je na dobrom tragu kad je zabilježio: »Koncem XIII. stoljeća vlasnik Đelekovca je plemić Gardun na kojega podsjeća rudina Gradun. Od njega prijeđe posjed na plemiće Gutkeled i postane integralnim dijelom imanja rasinjskog«.9 To bi značilo da je posjed Đelekovec prvobitno bio samostalan, a tek se poslije uključio u sastav vlastelinstva Rasinje.

I Mihovil Pavlek Miškina je zabilježio svoja razmišljanja o starom Đelekovcu: »Tako npr. na jednom brežuljku zvanom Batjan za koji neki kažu da je dobio ime zato što se na njem utaborio Batuhan, dugi vele da je to riječ ilirskog korijena nastala od riječi bat, što znači brežuljak uzdignuta zemlja, a narod priča da je tu propala crkva. Jedno polje nosi naziv Cirkvišče i u spomenici župe spominje se da je tu postojala crkva. Na drugoj strani sela zove se jedna

uvalina Gradun, a priča hoće da je tu bila crkva. Koliko u tome ima istine, ne znam... Na istim poljima, u neposrednoj blizini crkve, postoje jame i bare i kojekakvi kutovi koje narod poznaje kao sjedišta zlih duhova ili mjesta za sastanak vila...«�0

No, kako doći do što točnijeg objašnjenja imena Đelekovca i ujedno rekonstruirati najstarije podatke o tom selu? Jedini pravi put je povratak izvorima. Srednjovjekovni posjed Đelekovec se prvi put spominje u dokumentu iz �332. godine.�� Prema toj ispravi, čazmanski Kaptol svjedoči da je Stjepan, sin Opojev (Opoji su bili preci plemićkog roda BočkajBocskay, koji je u Podravini postojao do druge polovice ��. stoljeća), iz obitelji GútKeled�2 čekao svoje protivnike u jednoj parnici koju je imao sa sinovima Osla, velikog župana županije Veszprém. Tada je spomenut posjed »Gelekouch« koji se nekada zvao »Gardun«, odnosno »possessionis olym

9 F.Brdarić,»Arhiđakonatkomarnički(�334.-�934.)«,str.348.�0 »Prvimojkorakujavnomživotu.KakosamseupoznaosaStjepanomRadićem«,u:»Miškina,Sabranaknjiževna

djela«,knj.3,»Poezija«.Dodatak:razniprilozi,ur.MilivojKulundžić,Koprivnica,�9�8.,str.2��.�� DiplomatičkizbornikkraljevstvaHrvatske,DalmacijeiSlavonije,knj.�0.,str.20.Izgledadajeistaispravaiu:Arhiv

HAZU,RegesteobiteljiOršić,I32d,str.8�2.�2 Usp.T.Radauš,Gút-Keled,Hrvatskibiografskileksikon,knj.5.,Zagreb,2002.,str.340-34�.

Prvi pisani dokument u kojemu se spominje ime Đelekovec (Gelekouch) iz 1332. godine - Codex diplomaticus, knjiga VI., Zagreb 1908., str. 20


Gardun nunc uero Gelekouch vocate«. Istodobno se na tom prostoru spominje član obitelji Gy(e)leti. Očito je prezime te obitelji mađarskoga podrijetla i vjerojatno se izgovaralo Đ(e)leti. Najvjerojatnijim se čini da je od te obitelji došao naziv Đelekovec. Prema genezi bi možda izvorno ime moglo glasiti i Đeletovec (ili u podravskom slučaju iskrivljeno Đelekovec), s time da u zapadnom Srijemu postoji selo Đeletovci, a treba spomenuti i toponim Đelekert kod Kneževih Vinograda u Baranji. Napominjemo da se i iz isprave od ��. lipnja �34�. godine, o kojoj će poslije biti još riječi, indirektno može iščitati da je obitelj Gyeleti iz Požeške županije bila vlasnik barem dijela posjeda Đelekovec. Prema tome bi današnji naziv sela Đelekovec imao svoje ishodište u imenu jednog od njegovih gospodara.

Spomenuti dokument iz �332. godine važan je i zato što se iz njega jasno vidi da je sta-riji naziv posjeda, a vjerojatno i sela Đelekovec bio Gardun. U drugoj polovici �3. stoljeća postoji plemić Gardun�3 i moguće je da prvi poznati naziv sela potječe od njega. Moguće je također da je promjenom vlasnika početkom �4. stoljeća došlo i do nove promjene imena koje se, nepoznatim spletom okolnosti, zadržalo do današnjih dana. Ako je doista najstariji poznati naziv sela, Gardun, došao od vlasnika, onda je logično da se selo prije zvalo drugačije. No, postoji i drugačija mogućnost tumačenja naziva Gardun, tj. da dolazi od riječi Gradun. To je vjerojatno jer južno od Đelekovca postoji toponim Gradun, a uz njega je i toponim Sela. Moguće je da se plemić Gardun katkad izgovarao i kao Grdun (npr., �2�0. godine spominje se kao Gardun, a �29�. Nada Klaić imenuje ga kao Grduna, no pri svakom izjednačavanju ovih osoba treba biti oprezan) pa bi današnji lokalitet Gradun možda dolazio od imena vlasnika, tj. plemića Garduna koji je i dao, zasad, najstarije poznato ime Đelekovca.

Također je moguće da naziv Gardun etimološki označava nešto ružno (kajkavski »grdo«) pa bi Gardun stoga trebalo pisati kao »Grdun«. U starohrvatskom jeziku slovo »r« se između dva konsonanta izgovaralo kao »ar« ili kao »er« pa je tako Grdun mogao postati Gardun.�4

Čini se da je jedno od imena za Đelekovec bio i Getrinovec jer se �6�5. spominje crkva »olim Getrinovicz nu(n)c (...) de Gielikovicz«.�5 Je li Getrinovec možda jedan od starijih (ili paralelnih) naziva za Đelekovec, teško je reći, a nije isključeno ni da se u podatku iz �6�5. godine jednostavno radi o pogrešci.

Možda je rekonstrukcijom otkriveno spominjanje posjeda GardunGradun u drugoj polovici �3. stoljeća moguće povezati s ponovnim naseljavanjem toga seoskog područja nakon tatarskih provala sredinom �3. stoljeća te s vjerojatnom stabilizacijom feudalnih odnosa u tom kraju, odnosno konstituiranja više ili manje jasne posjedovne mreže.

Prema trenutačnom stupnju istraženosti, nemoguće je utvrditi kako se zvalo selo koje je na području današnjeg Đelekovca postojalo prije tatarskih provala. To je selo barem djelomično stradalo u njima, što potvrđuje prestanak pokapanja sredinom �3. stoljeća na groblju u središtu današnjeg Đelekovca.

U ispravi iz �332. godine ne spominje se selo, nego samo posjed Đelekovec. Prvi je put selo (villa) Đelekovec (Gyelekewcz) spomenuto u ispravi pisanoj u Budimu ��. lipnja �34�. godine. Tada se spominje istoimeni posjed koji se nalazio u Križevačkoj županiji, »possessionem Gyelekewch vocatam in comitatu de Keres«. Isprava govori o tome da je kralj Ludovik Anžuvinac objavio kako se pred njim očitovao o mirazu dobivenom od udovice Nikole Gyeleta njezin suprug Ivan Lovrin od Kaniže (de Kanysa).�6

�3 Npr.,spominjese�280.,usp.V.Klaić,PovijestHrvata,knj.�.,Zagreb�988.,str.290.,apostojiispomenGrdunaiz�29�.,usp.N.Klaić,»Koprivnicausrednjemvijeku«,Koprivnica,�98�.,str.52.

�4 N.Radoš,»PosjetkletiCurianobilitatisGnjidićuGardunu«,u:Zmajskevijesti,br.�,Zagreb,2008.,str.�84.�5 NadbiskupskiarhivZagreb,Kanonskevizitacije(NAZ,KV),Prot.4/IV,fol.�4.�� DiplomatičkizbornikkraljevstvaHrvatske,DalmacijeiSlavonije,knj.��.,str.4�8-4�9.


Đelekovec se kao posjed »Gelekouch« spominje 2�. travnja �349. godine u prijepisu isprave koju je �0. ožujka �349. izdao ban Nikola u Zagrebu. Tada se spominju ljudi i kmetovi s posjeda Đelekovec čiji su vlasnici bili najvjerojatnije iz obitelji Bočkaj, Epoy (Opoj) sin Stjepana i Andrija. Dana 3. listopada �349. došlo je do spora oko vlasništva nad Đelekovcem.�� U ispravi čazmanskog Kaptola od ��. siječnja �40�. naveden je »iobagiones Ade filii Nicolai de Gelelouch«, odnosno Ade, sin Nikole od Đelekovca.��

Kako je Imbriovec dobio ime?

Srednjovjekovni posjed Emrihovec odgovara današnjem selu Imbriovec.�9 Sam naziv Emrihovec je jedna od varijanti naziva Imbriovec, poput naziva Jembrovec koji je sačuvan

u narodu. Kao predikat plemića, Imbriovec se kao »Emeryhouch«, koliko je poznato, prvi put spominje ��. prosinca �433. godine.20 Imbriovečki plemići tada su spomenuti s plemićima iz Čanovca, Obreža i Svetog Ivana, a �435. su zabilježeni s plemićima iz Brestovca, Otoka, Čanovca i Kutnjaka.2�

U slučaju Imbriovca je, za razliku od Đelekovca, mnogo lakše riješiti tajnu oko nastanka njegova imena, što je jedan od mostova prema nastanku i najstarijoj prošlosti tih sela. Imbriovec je dobio ime po sv. Emeriku ili Imbri, zaštitniku seoske crkve, pa je prema tome religioznog karaktera.22 Stanovnici Imbriovca svoje selo nazivaju Jembrovec, a isto ga zovu i stanovnici okolnih sela.

Imbriovečki župnik je �495. godine posjedovao jedan dim poreza.23 Sljedeći je put župa Imbriovec navedena u popisu iz �50�. godine kada je spomenut župnik Pavao.24 Godine �50�. vlasnici Emrihovca bili su Juraj Pučić i Andrija od Brestovca, koji su posjedovali sedam poreznih dimova. Posjednici tri dima Emrihovca �5�3. godine bili su Margareta, Petar Bogačov i Juraj Horvat. 25 Emrihovec, odnosno Imbriovec spominje se �5��. godine u oporuci Petra Gervaša iz Grbaševca, 26 a �520. i �523. tu su plemić Vid Benković i Margareta udova Jurja Horvata. 2� U Emrihovcu je �50�. popisan župnik Pavao.2�

U Gervaševcu ili Rasinjici, koji odgovara današnjem Grbaševcu, spominju se kćeri Nikole Gervaša Margareta, Ursula i Marta udana za Petra od Bogača, vlasnika Imbriovca, kao i unuka Helena.29 Kralj Ludovik II. Jagelović je �5��. godine pismeno izvijestio čazmanski Kaptol o darovanju posjeda Gervašovec ili Rasinjica. Iz iste se godine spominje oporuka Petra Gervaša od Grbaševca, pisana u Imbriovcu.30 Vlasnik �3 dimova u Grbaševcu je �520.

�� Mađarskidržavniarhiv,Budimpešta(dalje:MOL),DL940��8 E.Laszowski,»PodatcioKoprivniciusrednjemvieku«,Vjestnikkr.Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskogZemaljskog

arkiva,god.2.,Zagreb,�900.,str.2��.�9 A.Kancijan,n.dj,250;G.Heller,ComitatusVarasdiensis,München,�9��.,�220 AndrijaLukinović,»PovijesnispomeniciZagrebačkebiskupije«(daljePSZB),sv.VI.,Zagreb,�994.,str.394.2� MOL,DL440�3.22 A.Kancijan,»TraganjezapodrijetlomimenaselaludbreškePodravine«,Podravskizbornik�0,Koprivnica,�984.,

str.250.23 Popisi,�2-�3.24 F.Rački,PopisžupaZagrebačkebiskupije�334.i�50�.godine,u:»Starine«,knj.4.,Zagreb,�8�2.;J.Buturac,

PopisžupaZagrebačkebiskupije�334.i�50�.godine,u:»Starine«,knj.59.,Zagreb�984.,str.�5;S.Razum,PopissvećenikaZagrebačkebiskupijeiz�50�.godine,Tkalčić,knj.�.,Zagreb2003.,str.3�2.

25 Popisi,2�-28,59-��.2� ArhivHAZU,Regesta,br.4332,D-XXIV-�0�.2� ArhivHAZU,Regesta,br.4402,D-XX-29;br.44�8,D-XXV-38;br.4422,D-XXV-4�;br.4535,D-XXVI-��.28 ArhivHAZU,F.Brdarić,n.dj.,34�-348.29 ArhivHAZU,Regesta,br.4300,D-XXIV-92;br.43�3,D-XXIV-93;br.43��,D-XXIII-�22.30 ArhivHAZU,Regesta,br.43��,D-XXIV-95;br.4320,DXXIII-�22;br.4332,D-XXIV-�0�.


bio koprivnički župnik,3� a iste se godine, čini se, uvode u posjed Ivana i Ludovika Pekrija te Grgura od Gregorijanca, Petar Bogačovci iz Bogačovca i Margareta, udova Jurja Horvata iz Imbriovca.32

Nestala sela u okolici Imbriovca i Đelekovca

Između Đelekovca i Imbriovca nalazio se Brestovec.33 Prvi spomen Brestovca potječe iz �35�. godine34 kada su, prema Ranku Pavlešu, sinovi Petra »de Brezthowch« bili prisutni

kao kraljevi ljudi u sporu oko prijelaza na rijeci Dravi, zvanog »Farkasrew«. Ranko Pavleš piše da su »Petrovi sinovi« mogli biti i iz udaljenijih krajeva jer ljudi koji su prisustvovali sporovima u kraljevo ime nisu morali biti iz susjedstva posjeda o kojima se sporilo. No, �435. godine35 plemići »de Brezthowcz« spominju se zajedno s plemićima iz Imbriovca, Otoka, Čanovca i Kutnjaka, dakle s područja o kojemu je ovdje riječ.36 Ovo razmišljanje u potpunosti podržavam.

Koprivnički su franjevci �3. kolovoza �4�3. godine za potrebe svoga samostana kupili mlin u Brestovcu (»in Bresthovech«) od Elizabete, udovice koprivničkoga gradskog suca Kušaka, Ilke i Lucije, njegove sestre.3� U spisu od 2�. studenoga �43�. spominje se Jakob Vajda »de Brezthowch«.3� Teško je reći odnosi li se taj podatak na ovaj ili neki drugi Brestovec.

Pred čazmanskim Kaptolom je �9. travnja �439. sklopljen sporazum kojim Jakov, sin Tome »de Brezthowch« (od Brestovca), i njegov sin Emerik odstupaju Katarini, udovici spomenutog Jakova »de Themerye«, kuriju i šest selišta na posjedima Filipovec i Ivanovec, a Elizabetu, Katarininu kćer, i njezina muža Adama »de Budrouch« proglašava se nasljednicima.39 Dana �. kolovoza �453. spominje se Emerik, sin Jakova »dicti Waywodda de Brezthowch«.40

Kralju Matijašu Korvinu4� u Budim su u veljači �459. godine došli magister Blaž, sudac Stanislav i plemeniti Emerik »de Brezthowcz«, sva trojica »cives et inhabitatores civitatis nostre Kaproncza«. Cilj njihova posjeta bio je da im Matijaš potvrdi privilegije koje im je dao kralj Ludovik, a potvrdio kralj Žigmund.42 Posebno je zanimljivo što se spominje Emerik od Brestovca koji je ujedno bio građanin ili stanovnik Koprivnice. On je vjerojatno bio plemić ili možda čak vlasnik Brestovca. Također je vjerojatno imao koprivničko građansko pravo, a možda i nekretninu u Koprivnici. Može se pretpostaviti da je Emerik Brestovcem upravljao iz Koprivnice.

Brestovec su �495. godine posjedovali neki Andrija, i to dva porezna dima, te Ladislav Luben, tri porezna dima.43 Godine �500. spominje se magister Franjo iz Brestovca.44 Godine

3� Popisi,�2�-�29.32 Regesta,br.44�8,D-XXV-38;br.4422,D-XXV-4�.33 Topografskakarta�:50.000;KodsrednjovjekovnogBrestovcatrebabitioprezanjerseosimovogakodĐelekovca,

jedanBrestovecnalazioistočnoodKoprivnice,ublizinidanašnjihKoprivničkihBregi.R.Pavleš,Koprivničkoiđurđevečkovlastelinstvo,Koprivnica200�.,str.�8,2�9.

34 MOL,DL�03295;R.Pavleš,»MaliposjedisjeverozapadnogdijelaKomarničkogkotara«,rukopis.35 MOL,DL440�3.;R.Pavleš,»MaliposjedisjeverozapadnogdijelaKomarničkogkotara«,rukopis.3� R.Pavleš,»MaliposjedisjeverozapadnogdijelaKomarničkogkotara«,rukopis.3� PovijesnispomeniciZagrebačkebiskupije,knj.5.,str.528.38 PovijesnispomeniciZagrebačkebiskupije,knj.�.,str.35�.39 ArhivHAZU,Regestabr.�984,D-X-�8;R.Pavleš,»Koprivničkoiđurđevečkovlastelinstvo«,str.��4.40 ArhivHAZU,Regestabr.2245,D-XII-40.MogućejedaseovajpodatakodnosinaBrestoveckodTemerja,ublizini

današnjihnaseljaŠtaglineciKoprivničkiBregi.R.Pavleš,»Koprivničkoiđurđevečkovlastelinstvo«,str.��4.4� OMatijašuKorvinuvidi:B.Grgin,»Počecirasapa,KraljMatijašKorvinisrednjovjekovnaHrvatska«,Zagreb2002.42 E.Laszowski,Podatci,n.dj.,224;N.Klaić,»Koprivnicausrednjemvijeku«,Koprivnica,�98�.,�2�.43 J.Adamček,I.Kampuš,»PopisiiobračuniporezauHrvatskojuXV.iXVI.stoljeću«(dalje:Popisi),Zagreb�9��.,str.

�2-�3.44 K.Dočkal,n.dj.,�49.


�5�3. Brestovec je posjedovao spomenuti Andrija s jednim dimom poreza,45 a �5��. taj dim drži njegova udovica.46 Već �520. Brestovec je došao u vlasništvo nekog Akacija.4� Brestovec se nalazio istočno od sela Imbriovec (tj. zapadno od Đelekovca) i danas više ne postoji. Zasigurno je napušten u vrijeme osmanskih pustošenja tih krajeva. Na njega podsjeća jedino naziv polja između Imbriovca i Đelekovca.

Osim spomenutih srednjovjekovnih naselja Đelekovca, Imbriovca i Brestovca, na tom su prostoru postojala još neka. Gornji i Donji Vidak najvjerojatnije bi odgovarali današnjem polju Vidak južno od Đelekovca. Felsze Vydek i Also Vydek spominju se �502. godine kao dio rasinjskog vlastelinstva.4�

U najnovijim istraživanjima Ranko Pavleš49 je upozorio na još nekoliko nestalih srednjovjekovnih naselja na prostoru oko Đelekovca i Imbriovca. On je upozorio i na toponim Lubenovec sjeverno od Đelekovca te s time povezao činjenicu da je Ladislav Lwben �495. bio posjednik u Brestovcu.50 Moguće je pretpostaviti da se na području današnjeg Lubenovca u srednjem vijeku nalazilo istoimeno naselje ili ako bi se to isključilo, da je taj prostor bio u

vlasništvu srednjovjekovne obitelji Luben. Sljedeće poznato naselje je Vrbinec koji se spominje �5��. godine.5� On je najvjerojatnije identičan s današnjim istoimenim dijelom Đelekovca. No, Ranko Pavleš upozorava na postojanje naselja Vrbinec i na području vlastelinstva Bednje (današnji prostor oko Svetog Petra Ludbreškog i Velikog Bukovca).52

Toponimi Brestovec i Vrbinec jasno upućuju na srednjovjekovni šumski pokrov koji se nalazio na đelekovečkom prostoru. Na osnovi analize karata iz druge polovice �6. stoljeća Mirela Slukan Altić smatra kako iz »kartografskih izvora možemo zaključiti da je prirodni pejsaž srednjovjekovne Podravine bio mnogo šumovitiji i vlažniji nego danas. Bogati šumski kompleksi uz Dravu te česte poplave koje su uzrokovale eroziju zemljišta, ali i objekata (poznato je da je jedan od najvećih neprijatelja podravskih utvrda bila upravo erozija) bile su važan dio prirodnih osobina podravskih srednjovjekovnih pejsaža«.53

Moguće je uočiti da je na prostoru današnjeg Đelekovca postojalo više posjeda, odnosno sela: Đelekovec (prije Gardun),

45 Popisi,59-��.4� Popisi,94-9�.4� Popisi,�2�.48 ArhivHAZU,Id32.,RegesteOršić,str.8��;R.Pavleš,»Osobinepopisažupa,naseljaiposjedauPodravinido

krajaXVI.stoljeća«,Podravina,vol.2,br.4.,Koprivnica,2003.,str.99.49 R.Pavleš,»Rasinjskovlastelinstvo«,rukopis,Koprivnica2005.50 J.Adamček,I.Kampuš,»Popisiiobračuniporeza«,str.�2.5� ArhivHAZU,Id32.,RegesteOršić,str.820.;R.Pavleš,»Rasinjskovlastelinstvo«,n.dj.52 R.Pavleš,»VlastelinstvoBednjaiposjedKapela«,rukopis,Koprivnica,2005.53 M.Slukan-Altić,»Podravskosrednjovjekovljeuzrcalukartografskihizvora«,Podravina,vol.2,br.4.,Koprivnica,

2003.,str.�22.

Popis vojnika u Varaždinskom generalatu 1580. godine - Đelekovec (Jellecowiz) je osiguravao 50 haramija (Hrvatski državni arhiv Zagreb)


Donji i Gornji Vidak, najvjerojatnije Vrbinec, Brestovec i vjerojatno Lubenovec. Riječ je o čak šest mogućih sela. Terenskim obilaskom lokaliteta gdje su se približno mogla nalaziti, zaključeno je da su nalazila na prostoru današnje katastarske općine Đelekovec. Kako je jedino od njih Đelekovec bio sjedište župe, može se pretpostaviti da je on već tada bio središnje naselje za okolna mala sela. Pogledom na topografske karte prostora zapadno od Đelekovca

U kasnom srednjem vijeku Đelekovec je pripadao velikom rasinjskom feudu, dok je oko Imbriovca bilo više malih posjeda (kartu osmislili Ranko Pavleš i Hrvoje Petrić)


jasno se može uočiti postojanje mreže izrazito malih sela. U prilog tome ide činjenica da je Brestovec imao samo pet poreznih dimova. Vjerojatno među takva mala sela nije spadao samo srednjovjekovni Đelekovec, nego i susjedna sela. Najlogičnija mogućnost za objašnjenje njihova nestanka su osmanska pustošenja u �6. stoljeću. Moguće je da se preostalo, odnosno preživjelo stanovništvo poslije koncentriralo u Đelekovcu, i to ne samo iz obrambenih, nego i iz gospodarskih razloga.

Najvjerojatnije su tijekom srednjeg vijeka u neposrednoj blizini postojala sela Čanovci, Dijanišovec, Marijašovec i Galambok (Gliboki?), no više podataka o njima i pokušaj njihova približnog smještaja na današnje područje treba ostaviti za buduća iscrpnija topografska istraživanja.54 Za njih, kao i za sela u okolici Đelekovca, možemo pretpostaviti da su nestala u vrijeme intenzivnih osmanskih prodora.

Srednjovjekovne crkve u Imbriovcu i Đelekovcu

Iz izvora je nemoguće doznati u sastav koje župe je spadao Imbriovec prije osnutka vlastite župe. Nije nemoguće da je isprva bio sastavni dio župe Đelekovec. Župa u Imbriovcu prvi

se put spominje u popisu �50�. kada je naveden župnik Pavao,55 iako je župnik nepoznatog imena zabilježen i u poreznom popisu iz �495. godine.56 U izvorima ne piše kome je bila posvećena župna crkva, no podatak iz �6�5. spominje crkvu Sv. Emerika u Imbriovcu (Ecclesia Sancti Emerici de Jemrihowcz).5� Iz toga se može zaključiti da je i župna crkva s početka �6. stoljeća najvjerojatnije bila posvećena sv. Emeriku. Najvjerojatnije je i selo Imbriovec dobilo ime po svojoj crkvi, od Emerika (Mirka, Imbre). 5�

Postoje i drugačija razmišljanja. Ranko Pavleš smatra kako je moguće povezati župnu crkvu Sv. Stjepana kralja, koja se spominje u popisu župa iz �334. godine, s Imbriovcem. U svojoj knjizi o koprivničkom i đurđevečkom vlastelinstvu daje argumente koji idu u prilog tom razmišljanju, ali i one koji su suprotni.59 Čini se da je isti autor u novijim istraživanjima sasvim napustio mogućnost da se crkva Sv. Stjepana �334. godine nalazila u Imbriovcu.60 Franjo Brdarić držao je da je župna crkva prije Imbriovca bila u Zablatju te da je bila posvećena sv. Martinu. Smatrao je također da je u Zablatju u �4. stoljeću (�334.) bilo selo Kopina. Pokušao je povezati kasniju kapelu Sv. Martina u Zablatju s istoimenom župnom crkvom u srednjem vijeku.6� Da se crkva Sv. Martina, koja se spominje �334. i �50�., nije odnosila na Zablatje, dokazao je Antun Kancijan. On je uspio povezati župu Sv. Martina u Kopini s

54 Detaljnijeotimposjedimausp.R.Pavleš,»DvasrednjovjekovnaposjedauzpotokSegovinu«,ScientiaPodraviana,br.�9.,Koprivnica2005.,str.�3-��.Zanimljivojedase�598.godineuHrženicipokrajLudbregaspominjeprezimeDyanesewychkojepodsjećananestalonaseljeDijanišovec.

55 F.Rački,»PopisžupaZagrebačkebiskupije�334.i�50�.godine«,u:Starine,knj.4.,Zagreb,�8�2.;J.Buturac,»PopisžupaZagrebačkebiskupije�334.i�50�.godine«,u:Starine,knj.59.,Zagreb�984.,str.�5;S.Razum,»PopissvećenikaZagrebačkebiskupijeiz�50�.godine«,Tkalčić,knj.�.,Zagreb,2003.,str.3�2.

5� J.Adamček,I.Kampuš,»PopisiiobračuniporezauHrvatskojuXV.iXVI.stoljeću«(dalje:Popisi),Zagreb,�9��.,str.�2-�3.

5� NadbiskupskiarhivZagreb,Kanonskevizitacije(dalje:NAZ,KV),Prot.4/IV,fol.�4.58 DiospoznajaožupiImbriovecHrvojePetrićjeobjaviougodišnjakuZagrebačkenadbiskupijeTkalčić,knj.�.,

Zagreb,2003.59 R.Pavleš,»Koprivničkoiđurđevečkovlastelinstvo,Povijest-topografija-organizacija«,Koprivnica200�.,str.�29

-�30.�0 R.Pavleš,»Osobinepopisažupa,naseljaiposjedauPodravinidokrajaXVI.stoljeća«,u:Podravina,vol.2,br.4.,

Koprivnica,2003.,str.��.NakartiredoslijedapopisivanjacrkavaKomarničkogarhiđakonataiz�334.istiautorcrkvuSv.StjepanastavljajugoistočnoodĐelekovca(nadanašnjulokacijuTorčeca).

�� F.Brdarić,»Arhiđakonatkomarnički(�334.-�934.)«,u:B.Madjer,»Častiidobruzavičaja«(zbornikradova),Zagreb,�93�.,str.34�.


područjem južno od današnjeg sela Mali Poganec.62 Tome u prilog ide i zapisnik kanonskog pohoda iz �6�5. godine, koji spominje crkvu Sv. Martina u Pogancu »ecclesia Sancti Martini de Poganecz«, koja je bila u ruševnom stanju i imala još samo zidove i raskriveni toranj. Crkva Sv. Martina nalazila se južno od sela u kojemu žive pravoslavni Rašani (»Raschiani graeci fidei«). To je selo imalo pravoslavnog svećenika.63

Srednjovjekovna kapela Blažene Djevice Marije u Đelekovcu se spominje zajedno sa svećenikom Pavlom u jednoj ispravi iz �333. godine.64 Kako se Đelekovec spominje kao župa godinu dana poslije, i to u znamenitom popisu Zagrebačke biskupije iz �334.,65 moguće je pretpostaviti da je župnik bio prije spomenuti svećenik Pavao. Posljednji spomen srednjovjekovne župe u Đelekovcu potječe iz �50�. godine, a tada je zapisano da je đelekovečki župnik bio svećenik Stjepan.66 Đelekovečka je župa prestala funkcionirati u vrijeme ratova s Osmanlijama,6� odnosno ostala je bez župnika.6� Godine �6�5. spominje se crkva »ecclesiae BMV olim Getrinovicz nu(n)c (...) de Gielikovicz«.69

Vrijeme krize - 16. stoljeće

Usprkos osmanskim provalama i krizi, na prostoru današnje đelekovečke Podravine život je tekao dalje, a uloga Đelekovca se dodatno očitovala u strateškoj važnosti čuvanja brodskog prijelaza na Dravi kojim su prognanici bježali pred Osmanlijama na sigurnija područja Hrvatske, zapadne Ugarske, Moravske, Austrije, slovenskih

zemalja i drugih država. Na rasinjskom vlastelinstvu se sredinom �6. stoljeća spominje nekoliko dravskih brodova (prijelaza).�0 Da je pri prelaženju Drave dolazilo do sukoba, potvrđuje podatak iz �532. godine. Tada su na to područje došli izbjegli stanovnici (navodno iz Bosne) koji su išli prema unutarnjoaustrijskim ili zapadnougarskim prostorima. Prema navodima Franje Brdarića, na ovom su ih području »hametice potukli« stanovnici Torčeca i Đelekovca.��

Da je prolaz izbjeglog stanovništva širim đelekovečkim područjem bio pojačan, svjedoči još jedan navod. Kralj Ferdinand je �0. siječnja �53�. godine dopustio požunskom županu Ivanu Salaju i međimurskom vlastelinu Gašparu Ernuštu da na rijeci Muri, između svojih posjeda Legrada i Dubrave, urede prijelaz s dovoljno brodova kojima bi se mogli prevoziti brojni bjegunci iz Kraljevine Slavonije, koji su se sa svojom teglećom marvom, ostalom stokom i drugom imovinom sklanjali u unutrašnjost Kraljevine Ugarske.�2 Vjekoslav Klaić piše: »Jamačno je i

�2 A.Kancijan,»TraganjezapodrijetlomimenaselaludbreškePodravine«,u:Podravskizbornik,br.�0.,Koprivnica,�984.,str.248-249.

�3 NAZ,KV,Prot.4/IV,fol.��.�4 DiplomatičkizbornikkraljevstvaHrvatske,DalmacijeiSlavonije,knj.�0.,str.8�.�5 J.Buturac,»PopisžupaZagrebačkebiskupije�334.i�50�.godine«,(�984.),str.��.�� S.Razum,»PopissvećenikaZagrebačkebiskupijeiz�50�.godine«,Tkalčić,knj.�.,Zagreb,2003.,str.3�2.�� F.Brdarić,»Arhiđakonatkomarnički«(�93�.),str.348.�8 R.Horvat,»ŽupeuhrvatskojPodravini«(�94�.),str.�2.�9 NAZ,KV,Prot.4/IV,fol.�4.�0 HDA,Neoregestrataacta,�29/9;KaptolskiarhivZagreb,ActaLocicredibilis,seriesII,br.9�4.�� F.Brdarić,M.Kovačić,»PovijestžupeDrnje«,rukopisuSpomenicižupeDrnjekojasečuvaužupnomureduDrnje,

str.�24.�2 E.Laszowski,»Habsburškispomenici«,knj.2.,Zagreb,�9��.,str.320-32�.


na Dravi bilo mnogo takvih »brodova« po kojima je narod grnuo u sigurnije krajeve zapadne Ugarske. Mora da je vrlo mnogo naroda, naročito pučana, prebjeglo na sjever...«�3

Nakon zauzimanja Budima �54�. godine Osmanlije su prvo zauzeli središnju Mađarsku, a nakon toga su osvojeni mađarski teritorij proširivali u više faza. Osmanska je sila bila poput klina čija se osnovica utisnula u mađarski teritorij i do 400 kilometara. Kako bi se zaštitila zemlja, moralo se brzo organizirati obranu.�4 Prema Osmanlijama je postavljena granica koja ih je usmjerila na Kanižu kao najjaču utvrdu između Balatona i Drave. Uz nju je bila važna utvrda Legrad koja je čuvala ulaz pod Kanižu, a koju su Osmanlije trebali osvojiti kao preduvjet za napredovanje.�5

Vlastelinstvo Rasinja (u koje je spadao dio podložnika s prostora današnje općine Đelekovec) je krajem �5. i početkom �6. stoljeća bilo dobro naseljeno. Na njemu je popisivan sljedeći broj poreznih dimova: �495. godine 6�, �50�. 2��, �5�3. �6�, �5��. �69 i �520. �06.�6 Čini se da je između �495. i �50�. došlo do snažnog porasta broja poreznih dimova koji su više nego utrostručeni, do pada je došlo �5�3., manji je oporavak uslijedio �5��., a do �520. godine došlo je do znatnijeg pada. Uz to su rasinjske posjede �532. godine opustošili Osmanlije,�� ali poslije su se polako počeli oporavljati.

Godine �533. na opustošenom vlastelinstvu još se nije ubirao porez. U Rasinji se �543. nalazio novi kaštel, sagrađen očito za obranu stanovništva. Na vlastelinstvu je obnova napredovala do �554. godine kada je popisano 20 dimova, a na zajedničkim posjedima Rasinje

�3 V.Klaić,»PovijestHrvata«,knj.5.,Zagreb,�988.,str.��.�4 I.Sinkovics,»ObranamađarskogpograničnogteritorijaodTurakauXVI.iXVII.stoljeću«,u:»Vojnakrajina«

(zbornik),Zagreb,�984.,str.��3.�5 N.Štefanec,»HeretikNjegovaVeličanstva«,Zagreb,200�.,str.28.�� Popisi,�2,�3,2�,�0,�2�.�� V.Klaić,»PovijestHrvata«,5.,Zagreb,�988.,str.�35,�3�.

Đelekovec je imao status trgovišta ili oppiduma na karti važnijih naselja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj od kasnog srednjeg vijeka do početka 18. stoljeća (prema: Pal Engel, Neven Budak, Hrvoje Petrić, Dragutin Feletar)


i Kuzminca još osam dimova, koliko ih je bilo na zajedničkom posjedu Rasinje i Gorice.�� Godine �55�. popisano je 2� poreznih dimova.�9

Rasinjsko je vlastelinstvo �559. bilo gotovo pusto. Prestanak djelatnosti župa u Đelekovcu i najvjerojatnije Imbriovcu te arheološka iskapanja groblja potvrđuju smanjenje naseljenosti u prvoj polovici i sredinom �6. stoljeća. To je očito bio rezultat osmanskih pustošenja zbog kojih su se trebala tražiti nova rješenja za kolikotoliko sigurnu egzistenciju stanovništva.

Potreba za osnivanjem kaštela, odnosno manje utvrde pokazala se već nakon pada Virovitice u ruke Osmanlija �552. godine,�0 a pogotovo kada su nakon Sigetske bitke �566. zauzeli cijeli prekodravski prostor do Kaniže (dan. Nagykanizse), uključujući utvrde Brežnica (dan. Berzence) i Csurgo.�� Tada se, nasuprot Đelekovcu, na lijevoj obali Drave, pojavilo Osmansko Carstvo.

U Đelekovcu je vjerojatno već sredinom �6. stoljeća, na zemljištu koje je pripadalo crkvi Blažene Djevice Marije, sagrađen kaštel radi obrane puka.�2 U sjećanju mještana danas ne postoji nikakav trag i spomen na mjesto nekadašnje utvrde. Zbog toga treba krenuti putem istraživanja toponima. Područje u središtu Đelekovca, u neposrednoj blizini današnje župne crkve, naziva se Šarampovo. Ime potječe od turske riječi koja označava utvrđeno mjesto (šanac) jače dubine s čvrstim opkopom, koji lako mogu obraniti napadano mjesto. Prema tome je moguće ustanoviti da se utvrda nalazila u neposrednoj blizini današnje đelekovečke crkve, a obuhvaćala je dio današnjeg sela s kućama i okućnicama mještana. Uvidom u katastarske karte moguće je čak utvrditi i prostor pružanja nekadašnje utvrde. Slična je situacija bila s naseljima Donji i Gornji Šarampov pokraj Ivanića.�3

Na rasinjskom su vlastelinstvu sredinom �6. stoljeća kmetovi živjeli u samo šest naselja: u trgovištu Rasinji, Đelekovcu, Cenkovcu, Zablatju, Selnici i Torčecu. U selu Torčecu je živjelo samo pet obitelji, a u Selnici dvije.�4

Osmanlije i Vlasi su rasinjsko vlastelinstvo �0ih godina �6. stoljeća gotovo potpuno opustošili. Godine �5�0. na rasinjskom je vlastelinstvu popisano �2 poreznih dimova (a u susjednom Kuzmincu �4 dimova). Godine �5�3. na zajednički popisanim posjedima Rasinje,

�8 Popisi,�34,�3�,��.�9 J.Adamček,»Ludbreginjegovaokolicaudobafeudalizma«,»Ludbreg«(monografija),s.a.,str.85-8�.80 D.Feletar,»Podravina«,n.dj.,��-��;N.Moačanin,»TurskaHrvatska,HrvatipodvlašćuOsmanskogCarstvado

��9�.(preispitivanja)«,Zagreb,�999.,40-4�.8� G.Gabor,ASomogymegyeiRépás-KerületTörténete,Századok,AmagyartörténelmytarsulatKözlönye,45,

Budapest,�9��.,8�-9�;D.Feletar,»Podravina«,n.dj.,�9;E.Kerecsényi,O.Tóth,Letenyetörténete,Letenye,�992.,��;V.Balog,»VoxclamantisilitikaksenaBrežniciprestalopohorvackimeniti«,Kaj,2-3,Zagreb,�994.,52;Csurgóéstérsége,Csurgo,�99�.;Somogymegye,Csurgóéstérsége,Budapest,�999.

82 HDA,Kaptolskiarhiv,Actalocicredibilis,seriesII,br.9�4.83 S.Pavičić,»Moslavinaiokolina«,ZbornikMoslavine,knj.�.,Kutina,�9�8.,str.�52.84 HDA,Kaptolskiarhiv,Actalocicredibilis,seriesII,br.9�4.

Pregled poreznih davanja podložnika Brestovca, Imbriovca i Đelekovca od 1495. do 1600. godine

Godina Naselje Broj jedinica poreznih davanja

�495. Emeryhowczplebani ��495. BrestowczAndree 2�495. BrezthowczLadislaiLwben 3�50�. EmrihowczGeorgiiPwchych 3�50�. AndreedeBrezthowcz 4�5�3. EmryhowczdomineMargarehe ��5�3. EmryhowczPetriBoghachoy ��5�3. BrezthowczAndree ��554. JemryhowczGeorgiiBogach �i½�5�0. EmrychowczWolffgangiBogachoczy ��5�0. IbidemStephanBogachoczy ��5�0. IbidemGeorgiiBenkowych ½�5�3. JemryhowczWolffgangyBogachoczy �(desertatifumi�i½)


Kuzminca i Koledinca popisano je 35,5 poreznih dimova, a Osmanlije su uništili �5,5 poreznih dimova ili 30,4 %. Godine �5�4. na istom je vlastelinstvu popisano 25 poreznih dimova, a Vlasi su uništili 2� porezni dim ili 45,�% svih dimova. Čini se da su do �5�6. popaljeni svi preostali porezni dimovi jer se te godine u poreznim popisima više ne spominje rasinjsko vlastelinstvo, odnosno ispušteno je iz poreznog registra (spominje se jedino preostali posjed Koledinec i Kuzminec na kojemu je popisano �,5 dimova, a još �� ili 6� % uništili su Osmanlije).�5 Istodobno je bio opustošen i posjed Imbriovec, što se jasno vidi iz tablice.

85 Popisi,n.dj.,�8�,232,25�,2�3,28�.

Godina Naselje Broj jedinica poreznih davanja

�5�3. IbidemStephani idem(desertatifumi�i½)�5�3. IbidemGeorgiiBenkowych ½(desertatifumus�)

�5�3.(Razynnya,Kuzmyncz,Koledyncz)etinJelkowczdominorumWngnadcumPewkry

�0(desertatifumi3i½)

�5�4. ...inJelkowczdominiWngnodcumPewkry ��5�4. InJemryhowczWolffgangiBogachoczy ��5�4. IbidemPethrychychlocoGeorgiiBenkowych ��5�4. JemryhowczeorundemetAcaciiKorontal 4

�5��.(KoledynczetKwzmyncz)etinJelekowczdominiUngnodetJoannisPekry

5(PerThurcascombustifumi��)

�5��. InJemryhowczWolffgangiBochachochy ��5��. IbidemGeorgiiBenkowych ��5��. JemryhowczAkaciiKoronthali 4�5�8. (KoledynczetKwzmyncz)etJelekowczdominibanicumPewkry 5

�5�8.(KapolnaetDobowycza)etinOthokacJemryhowczAkaciiKorontall

4

�582.JelakowczetZablatyaeiusdemcumportionibusheredumPewkry

5

�582.(DobowyczaetKapolna)etinOthokacJemryhowczAkaciiKorontalcumGeorgioPeohy

�

�582. JemryhowczetOthokBogachoczycumPethrych ��582. IbidemGrexychWlyakcumIwanoWlykyWayda �

�588.JelakowczetZablathyacumportioneheredumPekryeiusdemdominibani

5

�588.(DwbowyczaetKapolna)etinOthokacJemryhowczAkacziiKoronthalcumGeorgioPechy

5

�588. JemryhowczetOthokBoghachoczy ��588. IbideminOtthokWlyakocumBudor ½�588. JemryhowczPethrychcumIwanoWelyky ½

�59�.JelekouczetZablathyacumportioneheredumPekryeiusdemdominiErdewdy

2

�59�. JemryhouczetOthokBogachoczy �i½

�59�.IbideminOthokVlyakocumBudorJemryhovczPetrychcumIvanoVelyky

�

�59�. IbidemrelictaeKomornykcumsororibus ��59�. IbidemVogrynowych ��00. EmryhowczeiusdemStephaniBogach 4(domus)��00. IbidemNicolaiBogach �(domus)��00. IbidemDorotheaeBenkowina �(domus)

��00.JelekowczdominaeAnnaeMariaeVngnadconsortisdominiThomaeErdödi

5�(domus)-napomena:uovajzbrojulaze,uzĐelekovec(4�domus),još

dioSelnice(3domus)iZablatja(�domus)

Izvor: J. Adamček, I. Kampuš, »Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV. i XVI. stoljeću«, Zagreb, 1976., str. 12, 27, 60, 161, 232, 257, 274, 287, 306, 319, 346, 366 i 575.


U obitelji književnika Mihovila Pavleka Miškine zabilježena je legenda o doseljenju obitelji Pavlek u Đelekovec pokraj Koprivnice iz Zagorja. Zapisavši tu legendu, Zvonimir Kulundžić očito ju je malo dotjerao i začinio time da je jedan od izbjeglih zagorskih seljaka nakon Gupčeve bune �5�3. pobjegao u Podravinu.�6 Poznato je, naime, da se u Zagorje u drugoj polovici �6. stoljeća doseljavalo stanovništvo s istočnih područja, ugroženih osmanskim prodorima, pa tako i iz Podravine. Čini se da je jezgra legende o doseljenju Pavleka iz Zagorja moguća, ali to doseljenje svakako pada u ��. stoljeće i dio je šireg procesa iseljavanja Zagoraca na istok te nema nikakve veze s Gupčevom bunom. Osim toga, prezime Pavlek se u popisu Đelekovčana ne spominje �59�., a prvi zapis tog prezimena je ondje datiran u �659. godinu.

Đelekovečka protuosmanska utvrda je početkom druge polovice �6. stoljeća spadala pod upravu Koprivničke kapetanije.�� Ona je imala posebnu važnost jer je, kako je već spomenuto, osiguravala riječni prijelaz na Dravi, a možda i onaj preko Bednje koja je već tada vjerojatno tekla blizu Đelekovca. Zbog toga je Hrvatskoslavonski sabor u veljači �5��. godine donio odluku čiji će podložnici raditi na utvrđivanju riječnog prijelaza kod Đelekovca.�� U đelekovečkoj je utvrdi �5��. i �5��. godine bilo smješteno 50 haramija.�9

Đelekovec je, prema dokumentima Sabora održanog u Brucku na Muri �5��. godine, bio mala utvrda, zapravo straža, odnosno čardak.90 U vezi s Đelekovcem i utvrdama u Sv. Petru, Sv. Jurju kod Križevaca, Sv. Ivanu, Drnju, Novigradu, Apatovcu i Gofnicu trebalo je odmah utvrditi broj vojnika i straža kako bi se nakon dovršetka gradnje nekih već započetih ili novih utvrda mogla provesti nova preraspodjela vojnih snaga.9� Utvrda Đelekovec je nakon tog sabora ostala u sastavu utvrda koje su financirali unutarnjoaustrijski staleži.92

O đelekovečkom prijelazu bilo je riječi i na varaždinskom saborskom zasjedanju 22. prosinca �5��. godine. Tada je odlučeno da će kmetovi jednog kotara Varaždinske županije

8� LegendujezabilježioZvonimirKulundžić.»Miškininotac,kaoštojebioionsam,biojeseljak,aistotosusvakakobiliinjihoviprecitolikoitolikogeneracijaunazad,svedoonognajstarijegštogaspominjestaraporodičnalegendakojasepenosiiprepričavasocanasinove,akojise,navodno,kaosudionikvelikepuntarijepodvodstvomMatijeGupcagodine�5�3.,bježećiizstubičkogkraja(uHrvatskomzagorju),ispredosvetoljubivihiodbijesapomahnitalihTahijevihžbiraikrvnika,zaustavioupodravskomseluĐelekovcuituosnovaoporodicuPavleka(...)Zatuporodičnulegendu-kao,uostalom,izasvakudruguporodičnulegendu-uzčistoverbalnopredanjenavodeseidokazi.Kadje,navodno,onajGupčevpuntardošaouĐelekovecikadsugapitalikakosezove,on,nehtijućiotkritičitavosvojeime,odgovoridasezovePavlek,atakonašihrvatskiZagorci,bašustubičkomkraju,zaistaodtogpočitavomkršćanskomsvijetuveomarasprostranjenogimenaPavao-Pavlestvarajuodmiljatakozvanihipokorističkiobliksnastavkom-ek;dakle,Štefek, Ivek, Francek, Jurek, Matek pa i Pavlek.Podravci,međutim,ukrajuizkojegjeMiškinaumjestohipokorističkogoblikautusvrhuupotrebljavajutzv.augmentativniobliksnastavkomina,dakleŠtefina, Ivina, Francina, Jurina, Matina, Pavlina,paprematomeiMiškina.«Z.Kulundžić,»Miškina.PresjekkrozstvarnosthrvatskogselaodKhuen-Héderváryjadopoglavnika«,PriloguzSabranadjelaM.P.Miškine(knjigaIV.),Koprivnica,�9�8.,str.��-��2.

8� M.Kruhek,»KrajiškeutvrdeiobranaHrvatskogkraljevstvatijekom��.stoljeća«,Zagreb,�995.,str.2�3,28�,33�.88 F.Šišić,»Hrvatskisaborskispisi(HSS)«,knj.4.,Zagreb,�9��.,str.4.»quamcuiusdamvadicircaGelekowcz

habiti«.89 KriegsarchivWien(KA),AFA-�5��-8-2;KA,AFA-�5�8-3-�-�/290 OSaboruuBruckunaMuri,odnosnoBručkojlibeliNatašaŠtefanecjenedavnonapisaladoktorskudisertaciju.

ZahvaljujemjojnaustupljenimpodacimaoĐelekovcu.UbručkimsaborskimspisimaoĐelekovcupiše: »Ielleckhöaz. EinWoywodamit50HaramiaMo- nath:inallen.......................................................................��3f. Winterszeiten,wandieTraayber- frorenist:Sommerszeitenabersollendie HaramiahinfürbasinsKhägandieWälder gelegtwerden(�4r)«9� M.Kruhek,»KrajiškeutvrdeiobranaHrvatskogkraljevstva«,str.28�.92 K.Kaser,»Slobodanseljakivojnik«,knj.�.,str.�8.


(»processus Georgii Semowczy«) i podravskog kotara Križevačke županije (»pars Drawo adiacens comitatus Crisiensis«) utvrđivati Đelekovec i tamošnji prijelaz preko Drave.93

Godine �5�0. određene su plaće za granično ratno osoblje, i to za posade u Koprivnici, Drnju, Đelekovcu, Rasinji, Novigradu, Đurđevcu i Ludbregu.94 Prema saborskim zaključcima od �2. ožujka �5�5. odlučeno je da se odrede radnici za utvrđivanje Đelekovca kod dravskog prijelaza.95 Prema navodima Vjekoslava Klaića, na saborskom zasjedanju 20. travnja �5�6. staleži su odredili sve potrebno za utvrde u Slavonskoj krajini, uz ostale i Đelekovca96, ali uvidom u zaključke tog saborskog zasjedanja vidi se da nema niti jedne riječi o Đelekovcu.9� No, kaštel Đelekovec (»castelli Jelekowcz«) ponovno se spominje u saborskim spisima od �. srpnja iste godine9� te 26. srpnja �59�. »castellum Jelekoch vicinum fluuio Drawae, comitatis Crisiensis«,99 što potvrđuje da je još uvijek postojao. Na to upućuju i prijedlozi generala Vida Hallegga Hrvatskoslavonskom saboru od 6. travnja �5�9. te nadvojvode Karla od �5. svibnja �5�9. godine.�00

U posljednjem desetljeću �6. stoljeća osmanski su napadi bili najžešći, a Osmanlije su pokušavali probiti obranu na slavonskoj granici i Kupi. Radne snage nije bilo nigdje. Svi su bili angažirani na neposrednim ratnim zadacima. Nije bilo ljudi čak ni za obične godišnje popravke. Zapovjednik tih godina u Đurđevcu, kapetan Matija Pichler, tužio se da su mu hrvatski staleži predložili neka radnu snagu za Đurđevac potraži u Mađarskoj, kod zapovjednika u Bobovcu (Baboči). No, i sam je uvidio da je to nemoguće jer su mađarski seljaci nosili isti teret rata i obaveza kao i seljaci u Slavoniji.�0� Pichler je zbog toga 5. lipnja �59�. godine tražio nadvojvodu Ferdinanda da za potrebne radove potraži seljake koprivničke tvrđave zajedno s onima na Dravi, osobito iz sela kao što su Drnje, Sigetec i Đelekovec. Smatrao je da bi i koprivnički građani mogli pripomoći u popravljanju te utvrde. Tom se prijedlogu suprotstavio koprivnički zapovjednik, kapetan Albin Grasswein, koji je ustvrdio da seljaci iz Drnja, Sigeteca i Đelekovca te koprivnički građani ne mogu dati dovoljno radnika ni za radove na koprivničkoj tvrđavi, pa je nemoguće opteretiti ih dodatnim radom u Đurđevcu.�02

Nadvojvoda Ferdinand je đurđevačkom kapetanu Pichleru odgovorio �2. lipnja �59�. godine. Potrebne radove odmah su trebali izvršiti podložnici koprivničke tvrđave zajedno s onima iz okolnih sela, a osobito onih na Dravi, kao što su Sigetec, Đelekovec i Drnje.�03 Osim što su koprivnički podložnici morali sudjelovati u obrani od Osmanlija i raditi na popravljanju utvrda, godine �600. osobito ih je pogodila vijest o padu iznimno jake utvrde Kaniže (danas Nagykanizsa) pod osmansku vlast.�04 Padom te renesansne peterokutne utvrde, jedne od najsnažnijih u jugozapadnoj Mađarskoj,�05 pojačan je strateški položaj tog prostora u sustavu obrane jer su područja u osmanskom imperijalnom sustavu sada direktno graničila s

93 HSS,knj.4.,str.��.94 HDA,»Ujedinjenabansko-varaždinsko-karlovačkageneralkomanda,�5�8.-�848.«,Varaždinskigeneralat,knj.�.,

br.4,fol.3�.95 HSS,knj.4.,str.��8.»...fortalitioJelekowcz,adportumDrauiadiacente...«9� V.Klaić,»PovijestHrvata«,knj.5.,Zagreb,�988.,str.45�.9� HSS,knj.4.,str.�85-�95.98 HSS,knj.4.,str.��8.99 HSS,knj.4.,str.2�0�00 HSS,knj.5.,str.5��,584.�0� M.Kruhek,»Stariđurđevačkigradusistemugraničneobraneod��.do�9.stoljeća«,Godišnjakzaštitespomenika

kultureHrvatske,8-9,Zagreb�982.-�983.,9�;M.Kruhek,»Izgradnjaobrambenogsustavaslavonskegraniceutijeku��.stoljeća«,Povijesniprilozi,��,Zagreb,�992.,�-38.

�02 HSS,knj.5.,str.599.�03 HSS,knj.5.,str.�0�.�04 M.István,AKanizsaivárásatás,Budapest,�988.,str.5�.�05 L.Gerö,FestungsbauinUngarnimXVI-XVIIIJahrhundert,Bulletin,Institutinternationaldeschateauxhistoriques,

29,�9��.,str.23-2�.


prostorom Đelekovca i okolice, a dijelila ih je jedino rijeka Drava. No, neposredna blizina granice nosila je i svoje negativne strane, pogotovo zato što su osmanski prodori na đelekovečko područje nakon raspada ugarskog prekodravskog obrambenog sustava bili olakšani.

Možda u borbama oko Kaniže treba tražiti povod saborske odluke od �6. studenoga �600. godine, prema kojoj su staleži i redovi »oplakane domovine« odredili radnike za utvrđivanje onih mjesta u koja se tijekom osmanskih prodora trebao zajedno sa svojom stokom sklanjati »nevoljni puk«.

U jesen �600. godine podravskim krajem proširila se kuga od koje je umrlo mnogo ljudi.�06 Zbog toga nisu mogli uputiti kmetove za gradnju nove utvrde u Svetom Petru pokraj Velikog Bukovca i Đurđevcu, niti pojačati utvrde u Ludbregu i Đelekovcu te očistiti grabe oko bedema u Varaždinu, što se vidi iz saborskih zaključaka sa zasjedanja od �6. studenoga �600. u Svetom Križu Začretju.�0�

�0� R.Horvat,»Povijestslob.ikr.gradaKoprivnice«,Zagreb,�943.,str.�3.�0� HSS,knj.4.,str.4�0.

Popis plemića posjeda Đelekovec, Zablatje, Imbriovec i Otok 1596. godine

Plemić Posjed

Erdewdy(Erdody) ĐelekoveciZablatjeBogachoczy(Bogač?) ImbrioveciOtok

Vlyak OtokBudor Otok

Petrych(Petrić) ImbriovecIvanVelyky Imbriovec

Izvor: J. Adamček, I. Kampuš, »Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV. i XVI. stoljeću«, Zagreb, 1976., str. 366.

Najstariji popis poreznih obveznika - zavisnih seljaka (domaćinstava) Đelekovca iz 1598. godine

Ime i prezimeStatus (colonus - kmet;

inquilinus - inkvilinili želir)

PetrusMethowzet Colonus

NicolausZalay «

MarcusGodina «

StephanusKowach «

GeorgiusChewyz «

AntoniusRewez «

GeorgiusChepych «

GregoriusThopolowecz «

PetrusHorwat «

EmericusWoschanecz «

GeorgiusFerenchak «

JoannesMathwz «

MichaelKelemyn «

StephanusRwzak «

StephanusThkalecz «

MatthiasHazzan «

MatthiasKozyther «

PetrusPalchych «

PetrusChernych «

StephanHrezthek «

ThomasIlych «

Ime i prezimeStatus (colonus - kmet;

inquilinus - inkvilinili želir)

StephanusSodolya «

MichaelPalchych «

GeorgiusWaganych «

MichaelMyhet «

JoannesPetrossa «

Georgiusidem «

PetrusGwlynecz «

MartinusKocyan «

PaulusBlahodych «

Michaelidem «

PaulusWolyak «

PetrusBlahothych «

JoannesDebelyak Inquilinus

ThomasHegedws «

MichaelPopowych «

JoannesOzebel «

EmericusGlawak «

LaurentiusWargha «

GregoriusBoben «

GeorgiusKranyecz «



Razdoblje od prve polovice do kraja �6. stoljeća na tom je području obilježilo ratno stanje. To je bilo vrijeme traženja i stvaranja najdjelotvornije protuosmanske obrane. Takva je obrana stvorena gradnjom novog sustava graničnih utvrda i novim ustrojem vojne obrambene sile čiji je dio bio i Đelekovec. Budući da je tijekom rata to područje pretrpjelo velike gubitke, sve je više ovisilo o pomoći kralja i njegovih zemalja. U tom

razdoblju s jedne strane dolazi do iseljavanja starosjedilačkog stanovništva, a s druge do doseljevanja novog, što je bitno izmijenilo sliku naseljenosti.

U spomenici župe Đelekovec u početnom dijelu koji je 40ih godina �9. stoljeća sastavio župnik Terbocz na osnovi sjećanja župljana i malobrojne sačuvane dokumentacije prenosi se sjećanje Mihaela Picera, rođenog ��59. godine. On jasno spominje da je postojao čardak (»cserdak«). Također govori o bojevima s Osmanlijama oko rijeke Drave te upozorava da je nedaleko od Đelekovca, kao sjećanje na te borbe, ostao naziv polja »Tursko groblje«.�0�

Osobno smatram da se u đelekovečkom i imbriovečkom slučaju u najvećoj mjeri radi o prostorima s kontinuitetom naselja i dijela stanovništva od srednjeg vijeka do današnjih dana. Novija istraživanja sve više upućuju na to da su prostori zapadno od Koprivnice u velikoj mjeri zadržali staro stanovništvo i u �6. stoljeću. No, je li tako bilo i s naseljima?

Činjenica je da su neka srednjovjekovna naselja u okolici Đelekovca sigurno nestala u �6. stoljeću (Brestovec, Donji i Gornji Vidak, Vrbinec, Vratno itd.).�09 Njihov nestanak vjerojatno upućuje na intenzitet osmanskih pustošenja podravskih prostora, ali i na moguću koncentraciju preostalog stanovništva na zaštićenom prostoru. Takav relativno sigurniji prostor bio je Đelekovec koji je imao manju protuosmansku utvrdu. To je, ako ništa drugo, pružalo psihološku sigurnost stanovništvu. Uz to, stanovništvu su sigurno uporište pružale guste šume u blizini Imbriovca i Đelekovca. Dio tih starih šuma postoji i danas, na primjer Kopanik, jugozapadno od Đelekovca. Mijo Petrić izjavio je da su njemu stariji Đelekovčani pripovijedali kako su čuli od svojih predaka da su se u šumama Kopanika stanovnici Đelekovca sklanjali pred Osmanlijama. Osmanske su postrojbe znale ili barem pretpostavljale da bi se u tim šumama mogli nalaziti stanovnici pa su ih dozivali osobnim, uglavnom muškim imenima. Taj podatak pokazuje da su osmanski vojnici znali južnoslavenske govore te su možda koristili lokalne dijalekte (ili uhvaćene domaće stanovnike) kako bi i dalje hvatali stanovnike te ih odvodili kao roblje u Osmansko Carstvo.��0

Čini se da su i drugi dijelovi srednjovjekovne Podravine bili mnogo šumovitiji nego što su danas. Istražujući zapadniji ludbreški prostor, Josip Adamček je zapisao: »U životu i seljaka i vlastele golemo su značenje imale šume. Stanovništvo je iz njih uzimalo drvo za ogrjev i gradnju gotovo svih stambenih i gospodarskih zgrada. Bez šuma se nije moglo zamisliti svinjogojstvo jer su se u najviše slučajeva svinje hranile žirom i pašom u šumama. Vlastelin je u šumama često organizirao lovove na raznovrsnu divljač. Iako su šume imale tako veliko

�08 ŽUĐ,Spomenicažupe,rukopis.�09 Imenanekihsrednjovjekovnihnaseljasačuvanasudo2�.stoljećaputemnazivapolja.Takodanasnakartama

imamozabilježenapoljaBrestovec,VratnoiVidak,aimeVrbinecsačuvanojejedinouusmenojpredajistarijegstanovništva.

��0 ZanimljivojedasutišumskikompleksiuokoliciĐelekovca,zarazlikuodvećinedrugih,bilipošteđeniintenzivnihkrčenjatijekom�8.stoljećapajedionjihdočekaoidanašnjedane.TrebaliutojpošteditražitidubokupsihološkupovezanostĐelekovčanaitihšuma?Teškojereći,alimogućejebarempretpostavitidasuonenamjernoostavljenekaopotencijalnaskloništastanovništvapredmogućimnovimopasnostima.

Tablica - Najstariji popis poreznih obveznika - zavisnih seljaka (domaćinstava) Imbriovca iz 1598. godine

Ime i prezime Status (colonus - kmet)

GeorgiusHorwatt ColonusMichaelLowrenchych «JoannesBelkowych «JoannesBonczek «NicolausPawlychewZett «AntoniusKrall «



značenje u svakodnevnom životu, one su prvobitno smatrane poljoprivrednim površinama najmanje vrijednosti. U srednjem vijeku one su bile neka vrsta prirodnog dobra koje je svatko mogao koristiti onoliko koliko mu je to bilo potrebno. U izvorima se često susreće njihovo neracionalno korištenje. Nove su oranice npr. u najviše slučajeva stvarane sječom ili spaljivanjem drvnog fonda«.��

Moguće je pretpostaviti da je tijekom druge polovice �6. stoljeća došlo do povećanja šumskih površina koje je bilo obrnuto proporcionalno s kretanjem ukupnog broja stanovnika, pa prema tome uključiti vjerojatnost da je dio obradivih površina u đelekovečkom kraju tada pretvoren u šume. U svakom slučaju, moguće je uočiti da druga polovica �6. stoljeća, barem u slučaju Imbriovca i Đelekovca, predstavlja onu vremensku točku koja upućuje na raspad starog srednjovjekovnog disperznog sustava naseljenosti i njegovu transformaciju koja će se nastaviti u ��. te konačno u ��. stoljeću formirati sliku naseljenosti koja će u najvećoj mjeri biti prisutna i u 2�. stoljeću.

Doba obnove na granici s Osmanskim Carstvom - 17. stoljeće

Uvjeti za obnovu naseljenosti: političke i vojne prilike u okruženju

Kraj �6. i početak ��. stoljeća obilježili su rat i velika razaranja u tom kraju. Osmanlije su vršili napade iz svojih utvrda Barč, Babocsa (Bobovec), Berzence (Brežnica), Sigetvar,

Kaposvar i Segesd, koje su u vrijeme sultana Murata III. (�5�4. �595.) bile sastavni dio sandžaka u Sigetvaru.��2 Nakon �600. godine pridružila im se utvrda u Kaniži.��3 Ta je utvrda s jedne strane trebala biti sigurnosni oslonac na rubnom dijelu Osmanskog Carstva, a s druge je strane znatno ugrožavala kršćanski dio podravskopomurskog višegraničja.��4

Mirom na ušću rijeke Žitve u Dunav �606. godine završen je rat između Rudolfa i Osmanskog Carstva, započet �593. godine.��5 To je bio prvi mir postignut između Osmanlija i kršćana.��6 Sklopljen je na vrijeme od 20 godina, a bitne odrednice dokumenta o miru utvrđuju da svaka strana zadržava u posjedu sve što je toga trenutka držala pod svojom vlašću. Prema dokumentu o razgraničenju, Hrvatska je stekla prvi put međunarodno priznatu granicu s Osmanskim Carstvom. Ta je granica išla Murom i Dravom do prostora nasuprot

�� J.Adamček,»Ludbreginjegovaokolicaudobafeudalizma«,str.�03.��2 C.Römer,OsmanischeFestunsbesatzungeninUngarnzurZeitMurâdsIII,Wien,�995.,str.�2-2�;G.Kovács,M.

Rózsás,TörökökaDélnyugat-Dunántúlon(Abarcsitörökpalánkvár),NépekaMuramentén,sv.2,Zalaegerszeg,�998.,str.�9-�00;Csurgóéstérsége,Csurgó,�99�.;Somogymegye,Csurgóéstérsége,Budapest,�999.;G.Soós,AzezerévesvégvárCsurgó,Csurgó,2000.,str.30-3�.

��3 Méri,Akanizsaivárásatás,n.dj.,str.5�;J.Kelenik,Akanizsa-sormásiütközet��00.október�-�3,Zalamúzem,sv.�,Zalaegerszeg,�99�.,str.3�-43.

��4 I.Bilkei,É.Turbuly,Zalavármegyeközgyulésijegyzokönyveinekregesztái�555.-��.,I.kötet�555.-��09.,Zalaigyujtemény,sv.29,Zalaegerszeg�989.;J.Kelenik,AKanizsaellenivégvidékkatonaierejénekváltozásai��33.-��38.,Hadtörténelmitanulmányok,Zalaigyujtemény,sv.3�/I,Zalaegerszeg�995.,str.5-53.

��5 F.Moačanin,»Vojnakrajinado��8�.«,u:»Vojnakrajina«(zbornik),Zagreb,�984.,str.34.�� V.Klaić,»PovijestHrvata«,sv.5.,Zagreb,�988.,str.580-58�.


Vizvara na mađarskoj strani, istočno od Đurđevca, jugozapadno prema Zdencima na rijeku Ilovu, Ilovom dalje prema Savi itd. Mir postignut na Žitvi i granice hrvatskog teritorija određene međunarodnim ugovorom između Habsburgovaca i Osmanskog Carstva ostat će nepromijenjene gotovo cijelo stoljeće.�� Mir je značio i prekid većih osmanskih prodora na đelekovečki prostor, ali zbog pograničnog položaja još su ga ugrožavale manje osmanske pljačkaške postrojbe.

Okoliš, obrana i gospodarstvo

Okoliš ��. stoljeća najlakše je rekonstruirati putem starih geografskih karata. Jedna od najvažnijih karata vezanih uz taj kraj je zemljovid isusovca Stjepana Glavača iz �6�3.

godine. Na njemu se, uz ostala naselja, nalaze ucrtani Imbriovec (S. Emerieg) i Đelekovec (Jelekowtzi). Uz Dravu su upisani vodotoci Mura, Plitvica (Plituitza fl.), Bednja (Bednia fl.) i Rasinja (Rassinia fl.), odnosno današnji potok Gliboki. Prema toj karti, Plitvica se ulijeva u Bednju južno od Otoka, a Bednja u Dravu sjeverno od Đelekovca.�� To je, koliko je poznato, najstariji kartografski zapis Đelekovca i Imbriovca.

Dio đelekovečkog područja ucrtan je na Spallinoj karti Međimurja iz �6�0. godine. Riječ je o dijelu ceste između Legrada i Koprivnice (strada a Copereintz) gdje je nakon vodotoka (starog toka Bednje?) ucrtan mlin (Melino) te prostor do nekadašnjeg toka Drave, tj. do drnjanskog prostora (confinini uerso Dernia).��9

Rossi je u Rimu �6�6. godine objavio kartu najvjerojatnije autora Giacoma Cantellija da Vignole na kojoj je prikazao položaj Đelekovca (Ielekouizi, Gialacowitz). Sjeverno se preko Drave (Draua fl.) prostire Zaladska županija (Zaladiensis Co.).�20

Za poznavanje naselja i reljefa u okolici Đelekovca veoma je važna Cantellijeva karta objavljena u Rimu �690. godine. Dio brežuljkastoga reljefa između rijeke Bednje (Bednia fl.) i Rasinje, tj. današnjeg potoka Gliboki (Rasinia fl.) ucrtan je kao Ljubeščica (Liubestitza M.), a brežuljci koji se pružaju zapadno od potoka Rasinje označeni su kao Kalnik (Kamnitza M.). Cijeli je prostor južno od Drave (Draua fl.) zabilježen kao Slavonija (Slavonia). Na karti se spominju Đelekovec (Ialakouzi) i Imbriovec (Yambrihouzi).�2�

S kraja ��. stoljeća je Valvazorova karta na kojoj je također ucrtan Đelekovec (Ielekouzi, i to točno na sutoku Mure i Drave, nasuprot Legradu (Legrat) koji je na ovoj karti ubilježen sjeverno od Drave, na međimurskoj strani. Valvazorova karta pokazuje stari tok Bednje (Bednia fluss) u koju se prije Đelekovca ulijevala Plitvica (Plituiza fluss). Tok Bednje je vrlo blizu Đelekovca i on gotovo u potpunosti prikazuje stanje identično kao i na Glavačevoj karti iz �6�3. godine.�22

Za stanovnike Imbriovca i Đelekovca šume su bile veoma važne jer su iz njih dobivali drvo koje je bilo nezamjenjivo u svakodnevnom životu. Koristili su ga za ogrjev, kao građe

�� M.Kruhek,»GraniceHrvatskogakraljevstvaumeđunarodnimdržavnimugovorima(OdmiranaŽitvi��0�.domirauSvištovu��9�.)«,Povijesniprilozi,sv.�0.,Zagreb,�99�.,str.4�-49.

��8 KartujeunakladiVrelaiprinosiuSarajevu30-ihgodina20.stoljećazaobjavljivanjepriredioMiroslavVaninokojijenavišemjestapisaooGlavaču.M.Vanino,»KartografStjepanGlavačD.I.(��2�.-��80.)«,Vrelaiprinosi,knj.�.,Sarajevo,�93�.,str.�39-�43.;isti,»OpostankuzemljovidaHrvatskeodStjepanaGlavača(��3.)«,Hrvatskigeografskiglasnik,br.8-�0,Zagreb,�939.,str.24�-252.

��9 OrszágosSzéchényiKönyvtár,Budapest,TK255.�20 GiacomoCantellidaVignola,L`Vngaria…,Roma��8�.,u:G.G.Rossi,Mercuriogeograficoovero…,Roma��92.

-��94.,prema:AtlasHungaricus,Budapest,�99�.,knj.2.,(dalje:AH2),str.5�9.�2� GiacomoCantellidaVignola,PartedellaSchiavonia…,Roma��90.,u:G.G.Rossi,Mercuriogeograficoovero…,

Roma��92.-��94.,prema:AH2,str.522.�22 ReprodukcijakarteuZaključcimaHrvatskogsabora,knj.�.,Zagreb,�958.,izastr.5�5.


vinski materijal, za izradu oruđa, namještaja, predmeta u kućanstvu itd. Krčenjem šuma i šikara stvarale su se nove poljoprivredne površine. Hrastove i bukove šume, uz ostalo, služile su za žirenje svinja. U šumama se nalazila divljač, što je omogućavalo lov.�23 U šumi se brala i trava ispod drveća, a ta je bezazlena praksa potrajala do pojave umjetnih livada. Iz šume su se mogli uzimati i plodovi, i to od dunja, kestena i oraha do divljih bobica i mladica za obnovu domaćih voćnjaka.�24

U ��. stoljeću na širem je đelekovečkom području počeo proces krčenja dijela šumskih površina koje su se proširile tijekom druge polovice �6. stoljeća. Josip Adamček je napisao: »U doba turskog pustošenja u XVI. stoljeću na ludbreškom su se vlastelinstvu pojavile nove šikare i šume jer su obrasle napuštene oranice i livade. Naseljavanje vlastelinstva u narednom stoljeću pratilo je raskrčivanje tih šikara i šuma, ali je vlastelinstvo već tada započelo ograničavati njihovo slobodno korištenje. Pojavili su se »zabrani« (sylvae prohibiae) u kojima kmetovi više nisu mogli po svojoj volji sjeći drva i žiriti svinje«. �25

Čini se da je krčenje šuma i šikara u blizini Đelekovca počelo na područjima uz Dravu, koja su bili najbliža granici s Osmanskim Carstvom. Prigodom krčenja šumskih površina najčešće su krčitelji dobivali pravo uživanja iskrčenog zemljišta. Prema tužbi bana Žigmunda Erdödyja iz �62�. godine vidi se da su pripadnici plaćene vojne posade u Drnju iskrčili bez banova znanja i dopuštenja šume na prostoru susjednog Đelekovca. Za prostor koji su dobili krčenjem plaćali su samo desetinu. Nakon �62�. godine Drnjancima je na uživanje ostavljen prostor koji su sami iskrčili.�26 O istoj je šumi bilo riječi i na saborskom zasjedanju �4. siječnja �630. godine.�2� O pitanjima restitucije Erdödyjevih posjeda pokraj Koprivnice sačuvala se jedna instrukcija kralja Ferdinanda II. iz �626. godine.�2�

Vlasnik Đelekovca je �620. godine bio Tomo Erdödy (umro ��. siječnja �624.),�29 a poslije je vlasnik postao njegov sin Žigmund Erdödy. Čini se da je njegovo vlasništvo nad posjedom Đelekovcem (ili vjerojatno spomenutim krčevinama) bilo upitno jer je Sabor �624. i �62�. tražio da se taj posjed ili krčevine vrati obitelji Erdödy.�30 Postupak se očito oduljio jer to pitanje nije bilo riješeno ni �634.,�3� ni �63�. godine kada je Hrvatskoslavonski sabor tražio da koprivnički krajiški kapetani vrate obitelji Erdödy oduzetu zemlju kod Đelekovca, a istoj je obitelji trebala biti vraćena i šuma kod Rasinje.�32

Kao primjer intenziteta krčenja šuma u drugoj polovici ��. stoljeća može poslužiti rezultat koji sam dobio analizom popisa posjeda pojedinih stanovnika Đelekovca. Ondje je �6�9. godine zabilježeno 230 i ½ jutra oranica, 25� i ½ kosaca livada te čak 429 jutara krčevina. Zbrojimo li oranice i krčevine, možemo vidjeti da su u tom zbroju krčevine imale gotovo dvotrećinski udio,�33 što jasno potvrđuje velik intenzitet krčenja šuma na tom prostoru.

Prije početka regulacije potoka i depresija (od druge polovice ��. stoljeća) ondje je bilo znatno više močvara i niskih livadnih terena, a dobar dio šumskih površina posječen je najvjerojatnije već tijekom ��. stoljeća kao dio procesa ponovnog naseljavanja. O prostoru nekadašnjih šuma govore brojni toponimi s nazivima drveća, a u širem koprivničkom okru

�23 J.Adamčekidr.,»Šumarstvo«,Enciklopedijahrvatskepovijestiikulture,Zagreb,�980.,str.�53.�24 P.Chaunu,»CivilizacijaklasičneEvrope«,Beograd,�9��.,str.2�5.�25 J.Adamček,»Ludbreginjegovaokolicaudobafeudalizma«,str.�03.�2� HSS,knj.5.,str.433.�2� HSS,knj.5.,str.4�9.�28 STLA,Militaria,Sch.�5�.�29 HSS,knj.5.,str.2�3,2��.�30 HSS,knj.5.,str.��,�9�.�3� ZHS,knj.�.,str.40.�32 ZHS,knj.�.,str.�5.�33 HDA,VlastelinstvoRasinja,kut.�.


ženju ima i onih s nazivom »laz« i »krč«, koje možemo pronaći na brojnim kartama, osobito katastarskim.�34

Iako su još krajem �6. stoljeća štajerski staleži prestali financirati vojnu posadu u Đelekovcu, utvrda je pouzdano funkcionirala tijekom većeg dijela ��. stoljeća. Na trenutačnom stupnju istraženosti teško je utvrditi što se zbivalo s đelekovečkom utvrdom u ��. stoljeću, no vjerojatno su njezino izdržavanje te financiranje vojne posade preuzeli hrvatskoslavonski staleži.

Đelekovčani su uz to morali raditi na utvrđivanju susjednih utvrda. Prema zaključcima Hrvatskoslavonskog sabora od ��. kolovoza �603. godine, određeno je da se podložnici iz Đelekovca šalju na rad u Đurđevac i Virje.�35 Đelekovčani su i �604. morali popravljati utvrde Novigrad ili Sigetec te raditi na dovršetku gradnje utvrde Virje.�36

Ivan Budor�3� se 20. travnja �6�0. godine spominje kao vojvoda 50 slavonskih pješaka, odnosno haramija u Podravini (»partibus Dravanis«), kojima je sjedište bilo u Đelekovcu. Njihov je zadatak bio hvatati i banu izručivati pljačkaše koji su harali duž Drave te pustošili lokalno plemstvo i siromašno stanovništvo.�3� Ovaj podatak pokazuje koliki je početkom ��. stoljeća bio stupanj nesigurnosti na tom području. Haramije se u Đelekovcu spominju i �2. listopada �6�5. godine,�39 no Đelekovec tada nije bio sastavni dio Slavonske vojne krajine jer se kao utvrda ne spominje u ��. stoljeću, npr. u popisu �60�. godine.�40

Čini se da je �6�0. počela gradnja nove utvrde u Đelekovcu, što se vidi iz zaključaka Hrvatskoslavonskog sabora od 23. rujna kada se spominje gradnja nove utvrde (novu fortalitio) u Đelekovcu za što su bili određeni kmetovi.�4� Idućom su saborskom odlukom od ��.

�34 UHrvatskomdržavnomarhivučuvajusekatastarskekartesupisanimtoponimimaizsredine�9.stoljećazaImbriovec,Đelekoveciokolnasela.

�35 HSS,knj.4.,str.439.�3� HSS,knj.4.,str.45�.�3� VišeoIvanuBudoru,usp.J.Buturac,»Budor«,Hrvatskibiografskileksikon,knj.2.,Zagreb,�989.,str.443.;G.

Pálffy,»PlemićkaobiteljBudorizBudrovcaurazdobljuod�5.do�8.stoljeća«,Podravina,vol.II.,br.3,Koprivnica,2003.,str.35.

�38 HSS,knj.5.,str.3�-38.�39 HSS,knj.5.,str.�3�.�40 STLA,Militaria,Sch.�2�,�30.�4� HSS,knj.5.,str.5�.

Plan dijela katastarske općine Đelekovec nacrtan na platnenoj podlozi iz 1809. godine


siječnja �6��. bili doznačeni kmetovi za nastavak utvrđivanja Petrinje i gradnju nove utvrde u Đelekovcu.�42 Kmetovi iz Križevačke i Zagrebačke županije su za gradnju đelekovečke utvrde bili određeni i saborskom odlukom od �3. svibnja �6�3. godine.�43

Matija Pribeg, upravitelj rasinjskog vlastelinstva, �643. godine u jednom je izvješću rasinjskoj vlastelinki Ani Elizabeti Moškon izrazio bojazan da neki Đelekovčani svojevoljno slušaju poziv Nikole Zrinskog te sudjeluju u gradnji nove utvrde na Gradišču kod Legrada.�44

Na Hrvatskoslavonskom saboru se �650. spominjalo Đelekovec u vezi s nabavom sukna za isplatu vojske�45, a na Saboru održanom �655. u Varaždinu raspravljalo se o opasnostima osmanskog prodiranja preko Drave. U instrukcijama za popisivače poreza navodi se obzirniji postupak za naselja izvrgnuta poplavama rijeke Drave, kao primjerice za sela Torčec i Đelekovec.�46 Đelekovčani su �662. bili oslobođeni plaćanja poreza zbog poplava rijeke Drave.�4�

Vojvode se u Đelekovcu spominju i u drugoj polovici ��. stoljeća, npr. �6��. zabilježen je »Georgio Steffanich, vaivoda Gyelekoczensi«.�4� Čini se da su tada vojvode bili isto što i seoski suci. Godine �6��. spominju se Grgur Lončar ili Lončarić i Matija Kelemin kao »officiales possessionis Geliekoucz«.�49 Nije jasno treba li se u ovom slučaju »officialis« prevoditi kao službenici ili upravitelji posjeda Đelekovec.

U vrijeme razgraničenja između Varaždinskoga generalata i Križevačke županije spominju se Đelekovčani (»Incolas Dominy Raszinya Gywlekoveczenses«), ali i sela Ivanec, Kunovec, Peteranec i Pustakovec. U procesima se poziva na starije isprave iz �6��. i �635. godine.�50 U jednom spisu, koji se također poziva na zbivanja iz ��. stoljeća, spominje se prijelaz na Dravi kod Drnja�5�, koji su koristili i Đelekovčani.

O tom je prostoru zabilježeno nekoliko podataka u regestama obitelji Oršić, koje bi trebalo detaljnije proučiti. Đelekovec se u njima spominje �620.�52, a Imbriovec �655. godine.�53 Također bi trebalo detaljnije proučiti i jedan vrlo zanimljiv spis iz �623. godine, vezan uz Đelekovec i Rasinju.�54

Imbriovec i Đelekovec se spominju i u koprivničkim gradskim zapisnicima. U njima je zabilježeno da je �2. ožujka �666. Mirko Kantar iz Otoka kupio kuću u Imbriovcu od Dore Sabol za �3 dukata i �0 denara (»Mirko Kantar z Otoka kupil ie hise vu Jamborovczu od kapa Zabolove sene Dore za trinaiszt dukat i oszemdeszet novacz«).�55

Dana �. svibnja �6��. zabilježena je parnica Nikole Bočkadija, sina Mirka i Doroteje, kćeri pok. Petra Kliaka, Doroteje Mlinarić i Helene Fajfarić, kćeri Jurja Futaka, Katarine, kćeri Petra Kliaka, i Tome Čusa, skrbnika Mihaela, Matije i Lovre, svojih sinova od pok. supruge Elizabete, kćeri prije spomenutih Jurja Futaka i Katarine, protiv Matije Rasinca kao skrbnika i Mihaela Kliaka, sina Franje, sina spomenutog Petra Kliaka, zbog diobe djedovske imovine. Sud je odlučio da se imovina mora razdijeliti i izlaskom na teren utvrdio zemljišta koja

�42 HSS,knj.5.,str.5�.�43 HSS,knj.5.,str.85.�44 E.Laszowski,»IzborispravavelikihfeudaZrinskihiFrankopana,GrađazagospodarskupovijestHrvatskeuXVI.i

XVII.stoljeću«,knjiga�.,Zagreb,�95�.,95.�45 ZHS,knj.�.,str.��5.�4� ZHS,knj.�.,str.2�4.�4� ZHS,knj.�.,str.258.�48 DržavniarhivVaraždin,ArhivgradaKoprivnice,Gradskizapisnici��.-��8�.,spisod�5.rujna��.godine.�49 ArhivHAZU,D-LXXVII-�3�.�50 Hrvatskidržavniarhiv(dalje:HDA),Križevačkažupanija(dalje:KŽ),AC,kut.�(��40.-��.),sv.4.-5.,br.�4-�5.�5� HDA,KŽ,AC,kut.�(��40.-��.),sv.4.-5.,br.��.�52 ArhivHAZU,RegesteobiteljiOršić,I32d,str.803.ZahvaljujemRankuPavlešuštomeupozorionaovajpodatak.�53 ArhivHAZU,RegesteobiteljiOršić,I32d,str.�88.�54 KaptolskiarhivZagreb(KAZ),ACA,95/�.�55 L.Dobronić,»Koprivničkigradskizapisnici��.stoljeća«,Podravskizbornik,sv.�4,Koprivnica,�988.,str.�54.


prepisuje tužiteljima. Od zemljišta se, uz ostala, spominju ona »na Gyelekovechkom putu«, »Brezie« i »possessionem Gyelakoucz«.�56

Iste je godine, �6��., zabilježen nastavak parnice Margarete Moyses, udovice pok. Jurja Czinderyja, optužene na molbu Marka Tormana, kmeta grofice Anne Elizabethe Moscon, tužitelja, da dokaže svoje tvrdnje s prijašnjeg ročišta. Tužitelj se nije pojavio na ročištu, a optužena je pozvala tri svjedoka: Ivana Nagha Vagija, legradskoga suca, Elizabetu, udovicu Andrije Papradyja, i Martina Reonesza, Czinderyjeva pastira. Prvi svjedok izjavio je da je prepoznao govedo koja je Matija Peroš, koprivnički prisežnik, kupio u Križevačkoj krajini kao govedo pok. Andrije Papradyja i to dojavio Jurju Czinderyju. Druga svjedokinja izjavila je da je Reoneszu, pastiru Czinderyjevih goveda, dala da napasa i četiri goveda njezina pok. muža Andrije Papradyja te da je prvi put ukradeno šest Czinderyjevih i jedno Papradyjevo govedo, ali su pronađena. Uskoro je opet ukradeno po jedno Czinderyjevo i Papradyjevo govedo i ona su pronađena kad ih je Matija Peroš kupio. Tada su otkrili da ih je ukrao i prodao Marku Tormanu s posjeda Đelekovec (»in possessione Gyelekovcz«). Također izjavljuje da su je Đelekovčani pokušali nagovoriti da izjavi da Papradyjevo govedo nije paslo i nije ukradeno zajedno s Czinderyjevim. Treći svjedok izjavio je kao i svjedokinja te dodao da su ga Đelekovčani pokušali podmititi da svjedoči po njihovoj volji, što je on odbio. Sud je u potpunosti oslobodio optuženu, a tužiteljima naložio vječnu šutnju o tom predmetu.�5�

Među koprivničkim gradskim zapisnicima sačuvana je i parnica Jurja Lončara, slobodnjaka iz Đelekovca »libertini Gyelekoczensis«, protiv Jakova Šijaka zbog �6 carskih talira i jednoga pozlaćenog prstena. Tužitelj mu ih je posudio uz kamatu, ali ih je optuženi izgubio i kad ih je našao, nije ih htio vratiti, iako je tužitelj to zahtijevao. Sud je odlučio da optuženi mora vratiti novac tužitelju i nadoknaditi ako što nedostaje, ali mu nije bio dužan dati kamate. Parnica je od �2. siječnja �6��. godine.�5�

Društvene promjene - slobodnjaci, kmetovi i inkvilini

Prema prije obrađenom popisu iz �59�. godine�59, u Imbriovcu je postojalo samo šest kmetskih obitelji (inkvilina nije bilo), a u Đelekovcu 33 kmetske i osam inkvilinskih. Inkvi

lini�60 su činili oko petine svih podložnika u Đelekovcu, što pokazuje relativno mali stupanj siromaštva jer je oko četiri petine podložnika u kmetskom statusu imalo barem teoretski minimum uvjeta za život. To je bilo moguće jer se tada oko Đelekovca i Imbriovca, u obliku neiskrčenih šumskih površina, nalazila relativno dovoljna količina potencijalno obradive zemlje. Osobito je uočljiv izuzetno malen broj stanovnika koji su živjeli u Imbriovcu, što jasno pokazuje da je kolonizacijski potencijal toga sela bio tek načet.

Krajem �6. stoljeća veći dio rasinjskog vlastelinstva posjedovala je Marija Ungnad, supruga Tome Erdodyja. Oko �620. godine taj je dio vlastelinstva prešao u posjed obitelji Moškon.�6� Čini se da je samoborska vlastelinka Anna Elizabetha Moscon još �639. godine dobila

�5� DržavniarhivVaraždin,ArhivgradaKoprivnice,Gradskizapisnici(dalje:DAV,AGK,GZ)��.-��8�.,spisod�.svibnja��.godine;L.Dobronić,»Koprivničkigradskizapisnici��.stoljeća«,str.��0.

�5� DAV,AGK,GZ��.-��8�.,spisod22.rujna��.godine.�58 DAV,AGK,GZ��.-��8�.,spisod�2.siječnja��8.godine.�59 J.Adamček,I.Kampuš,»Popisi«,str.44�-44�.��0 PremaobjašnjenjuZlatkaHerkova,inkvilinje»onajkojinemavlastitogposjeda,želir,željar,hižar«.Z.Herkov,

»Građazafinancijsko-pravnirječnikfeudalneepoheHrvatske«,sv.�.,Zagreb,�95�.,str.525.VladimirMažuranićpišedajeinkvilin»podložnikkojiimasamokućuipodkućnicuilipačeneimaništasvojega,negojenastanu«.V.Mažuranić,»Prinosizahrvatskipravno-povijesnirječnik«,�.dio(A-O),Zagreb,�908.-�922.(pretisakiz�9�5.),str.43�.

�� KaptolskiarhivZagreb,Actalocicredibilis,seriesI,Litt.A,br.24,28,5�,53.


Đelekovec (Jelekocz) i Rasinju.�62 Noršić piše da je Elizabetha bila »prava krvnica i neprijateljica samoborskih purgara«. Ona je �64�. po provizoru Jurju Noršiću i kmetovima s rasinjskog vlastelinstva vršila pritisak na samoborske gradske suce, npr. �64�. kada su kmetovi iz Rasinje uhvatili samoborskog suca Martina Vukovića na groblju. »Uhvaćena svežu i odvedu u grad gdje su ga tako zvjerski izmrcvarili da su komadi mesa s njega padali.«�63

Udajom grofice Anne Elizabethe Moscon (�632. �694.) za kasnijega karlovačkoga generala Herbarda Auersperga (�6�3. �669.) u Rasinji se sredinom ��. stoljeća učvrstila obitelj Auersperg. Riječ je o poznatim kranjskim velikašima koji su, osim Rasinjom i Samoborom, upravljali kranjskim vlastelinstvima Križ pokraj Komende, Kamnik i Šrajbarski Turn pokraj Krškog.�64

Annu Elizabethu naslijedila su djeca: Wolffgang Jakob, Franjo Antun, Dietrich i kći Marija Suzana. �65 Svi su se oni sporili oko vlasništva nad rasinjskim vlastelinstvom.�66 Godine �699. braća i sestra su posebnom nagodbom rasinjsko vlastelinstvo razdijelili među sobom, ali je s njime bila najuže vezana Marija Suzana (prvom udajom postala je grofica Trauttmansdorff, a drugom grofica Attems).�6�

Manje dijelove posjeda Otok su početkom ��. stoljeća držali plemići Vinkovići.�6� Katarina Bogač (Catherina Bogach), udovica Martina Perka (vidua Martini Perko), prodala je za 30 ugarskih forinti Jurju Balogu (Balogh aliter Barbel) dva jutra zemlje u Imbriovcu (Jambrichoucz) i dva u Malom Otoku (Kys Attak), što se može vidjeti iz kupoprodajnog ugovora pisanog u Velikom Otoku �5. svibnja �629. godine.�69 Čini se da je Katarina Bogač Jurju Balogu prodala i dio posjeda Kutnjak.

U drugoj polovici ��. stoljeća taj su posjed razdijelili njegovi nasljednici Mihael Rakičani (za kojega se udala Barbara Balog), Juraj Keresztury (oženjen Dorotejom Balog) i Stjepan Balog.��0

Dio imbriovečkog posjeda ostao je vlasništvo obitelji Bogač. Eva, supruga Baltazara Orehovečkog (Orehoczy) i ujedno kći Ivana Bogača, te Ana, supruga Nikole Makara, inače kćeri Dore, sestre Ivana Bogača, rješavale su pitanje nasljedstva dobara Ivana Bogača u Grbaševcu, Imbriovcu, Dubovici, Kapeli, Velikom i Malom Otoku, Bogačevu i Lukačevcu �. svibnja �650. godine.�� Sljedeće godine, 23. veljače �65�., Gašpar Budor pokrenuo je parnicu u pogledu tog nasljedstva protiv Baltazara Orehovačkog i Nikole Makara. Parnica se vodila, uz ostale, i za posjed Imbriovec.��2 Spor za dobra Grbaševec, Imbriovec, Dubovica, Kapela, Veliki i Mali Otok (Gerbasocz, Jamrihocz, Dubovicza, Kapella, Kis et Naghy Attak) se nastavio 22. kolovoza �652., o čemu je raspravljano pod predsjedanjem bana Nikole Zrinskog.��3 Nastavci tog spora su vođeni u Gornjem Repincu 24. listopada �652.��4 te u Varaždinu 2�. i 22. studenoga �653. godine.��5

��2 V.Noršić,»Samobor-grad,Povijesnecrteonjemuinjegovimgospodarima«,Samobor,�942.,str.��-�0;Z.Kulundžić,»Miškina-presjekkrozstvarnosthrvatskogselaodKhuen-Héderváryjadopoglavnika«,Koprivnica�9�8.,str.�09.

��3 V.Noršić,»Samobor-grad«,str.�2-�3.��4 M.Preinfalk,»Auerspergi:posledehmogočnegatura«,Ljubljana,2005.��5 M.Preinfalk,»AuerspergiinnjihovepovezavesHrvaško«,Povijesniprilozi,br.29,Zagreb,2005.,str.84-8�.�� KaptolskiarhivZagreb,Actalocicredibilis,seriesI,Litt.A,br.24,28,5�,53.�� M.Preinfalk,»AuerspergiinnjihovepovezavesHrvaško«,str.8�.��8 J.Adamček,»Ludbreg«,str.93.��9 ArhivHAZU,D.LVIII-8�.��0 J.Adamček,»Ludbreg«,str.93.�� ArhivHAZU,D.LXVII-3�.��2 ArhivHAZU,D.LXVIII-30.��3 ArhivHAZU,D.LXIX-�0.;D.LXIX-�3.��4 ArhivHAZU,D.LXIX-�8.��5 ArhivHAZU,D-LXX-�3.;D-LXX-�5.


Zanimljivo je da je u međuvremenu, 2�. travnja �65�., zagrebački Kaptol uveo Stjepana Bogača u dijelove posjeda Imbriovec, Gornji Otok i Čanovec (Jemrihoucz, Folso Atak et Chianoucz).��6 Vlasnik toga dijela posjeda je ��00. godine bio Mihael Bogač koji je stanovao u Imbriovcu�� gdje se vjerojatno nalazila njegova kurija.

Očito je da je osim spomenutih bilo još suvlasnika imbriovečkog posjeda. Npr., Ivan Križanić i njegova supruga Ana Egidović su �5. lipnja �653. u Imbriovcu imali kmetove Mihaela Sirotku i Ivana Mađera.�� Dio posjeda Imbriovec su istodobno posjedovali Nikola Makar i njegova supruga Ana, što se može vidjeti iz isprave od 2�. studenoga �653. godine.��9

Dio posjeda Imbriovca, Dubovice i Kapele �6�3. godine držali su Nikola Orgovan, Ludovik Vagić, Samuel Tulak i Nikola Makar. Drugi dio Imbriovca držao je Nikola Egidović, treći Nikola Bogač, a četvrti Eva Bogač, udovica Baltazara Orehovečkog. Istodobno je Đelekovec bio sastavni dio rasinjskog vlastelinstva Auersperga i Anne Elizabethe Moscon (Muskon).��0

U poreznom popisu nastalom oko �692. i �693. godine piše da je Đelekovec bio dio rasinjskog vlastelinstva kojim su upravljali Bernard Auersperg i Anna Elizabetha Moscon (Muskon). Istodobno je Imbriovec bio podijeljen na više vlasnika. Jedan dio je držao Nikola Egidović, drugi Nikola Bogač, a treći Eva Bogač.��

Auerspergi su držali Đelekovec i �696. godine. Tada je jedan dio Imbriovca s Kutnjakom posjedovao »Nicolai olim Jegidoucz nunc Pechi«, a drugi »Eva Bogach nunc domina Anna Orahoczy, Petri Cseskovich cum colono Michaelis fily. Nicolai Bogach«. Treći dio Imbriovca su zajedno s Velikim Otokom, Zablatjem, Kutnjakom i Selnicom držali »Dorothea et Barbara Ballogh, nunc Thoma Oblachich et Petri Korbar«.��2

U arhivu HAZU u Zagrebu pohranjena je jedna nedatirana bilješka na kojoj se nalazi ispisana nagodba između Ivana Pekarnika i njegove žene Eve Bogač, prije udove Baltazara Orehovečkog (Orehoczia), i njegove kćeri Judite s Petrom Gregurovečkim (Gregurocziem) i njegovom ženom Anom, kćeri Eve Bogač i pokojnog Baltazara Orehovečkog (Orehoczija), a odnosi se na imanje Imbriovec (Imbihoucz) u Križevačkoj županiji.��3 Čini se da bi se tu nagodbu moglo datirati u drugu polovicu ��. stoljeća.

Na vlastelinstvima Rasinja (pod koje je tada spadao Đelekovec), Ludbreg i Kuzminec te posjedima Veliki Bukovec i Martijanec cijela su sela naseljena slobodnjacima. Svugdje je postanak slobodnjaka bio povezan s naseljavanjem. U težnji da u pusta sela svojih posjeda privuku nove seljake, feudalci su im nudili i davali slobodnjačke povlastice. Ti doseljenici se u najviše slučajeva nisu htjeli naseliti kao kmetovi. Uvijek je postojala mogućnost da pobjegnu u Slavonsku krajinu i ondje postanu krajišnici. ��4

Nastanak slobodnjaka u Đelekovcu vjerojatno se razlikovao od ostalih poznatih slučajeva. Oni su �59�. godine bili u pravnom statusu kmetova i inkvilina. Čini se da je najveći dio đelekovečkih slobodnjaka nastao iz formalne promjene njihova prijašnjeg pravnog statusa. Moguće je da su Đelekovčani imali povlašteniji polažaj i prije »službenog« dobivanja slobodnjačkog statusa �660. godine. U jednoj ispravi iz �659. godine spominje se trgovište

�� ArhivHAZU,D.LXVIII-4�.�� NAZ,KV,Prot.9�/III,str.�09.PlemićMihaelBogačje��33.godinebiozabilježenuImbriovcugdjejeistodobno

bioiplemićMihaelPerok.NAZ,KV,Prot.94/VI,str.2�8.TadasuususjednomVelikomOtokuzabilježeniplemićiRakičani,ŠpoljarićiOblačić,apostojaojeialodijPresekijanski.UMalomOtokusuzapisaniplemićiVinkovićiKeglin.

��8 ArhivHAZU,D-LXX-25.��9 ArhivHAZU,D-LXX-�3.�80 HDA,BlagajnikKraljevine,Conscriptionesportarum,Prot.3/Vb.(ComitatisCrisiensis).�8� Isto,Prot.4/Vb.�82 Isto,Prot.3/Vb.�83 ArhivHAZU,Lopašićevazbirka,Prijepisilatinskih,njemačkihitalijanskihispravaipisama,br.5�.�84 J.Adamček,»Ludbreginjegovaokolicaudobafeudalizma«,»Ludbreg«(monografija),Ludbreg,�984.,str.93-94.


Đelekovec »Oppidum Jellekouczii«.��5 No, treba biti oprezan jer se za ��. stoljeće »oppidum« najvjerojatnije može prevoditi i kao utvrda i kao trgovište.��6 Pravni status stanovnika trgovišta bio je drugačiji od ostalih podložnika. Oni su bili »opidani«, tj. podložnici uvjetno nazvano »trgovišnog« statusa. Je li to važilo i za stanovnike Đelekovca, tek bi trebalo istražiti. Povlaštenost statusa Đelekovčana proizlazila je dijelom i iz činjenice da je tada u Đelekovcu postojala protuosmanska utvrda pa je bilo logično da se Đelekovčani kao podložnici koriste na različite načine u obrambene svrhe.

Možda se u slučaju Đelekovca radilo o neuspješnom pokušaju stvaranja gradskog naselja tipa trgovišta, trga ili naselja, odnosno nižeg stupnja »gradskosti«. U slučaju da su �659. Đelekovčani bili »opidani«, dobivanje slobodnjačkog statusa sljedeće godine, �660., govorilo bi da se njihov položaj znatno promijenio, premda to ne znači da se njihov status uvjetno rečeno pogoršao.

Grofica Anna Elizabetha Moscon, supruga grofa Herbarda Auerspergera, izdala je u Samoboru ispravu kojom je 1660. godine Đelekovčanima dala slobodnjački status.�� U budućim bi istraživanjima trebalo odrediti je li Anna Elizabetha Moscon posjedovala sve podložnike iz Đelekovca i dala im slobodnjački status ili se to odnosilo samo na dio njih. Nakon što je Đelekovec �660. bio proglašen slobodnjačkim selom, a njegovi stanovnici (»opidani«) slobodnjacima, naselje se više ne spominje kao trgovište (»opidum«).

Vjerojatno je među đelekovečke slobodnjake bio integriran i dio kasnosrednjovjekovnog plemstva iz okolice, osiromašenog u vremenima habsburškoosmanskih rato

�85 NAZ,KV,Prot.89/Ia,str.��3.�8� H.Petrić,»ProcjenebrojastanovnikaiekonomskograzvojagradskihnaseljasjeverozapadneHrvatskeodkraja

��.dopočetka�8.stoljeća,StvaralačkipotencijaliufunkcijikulturnograzvojasjeverozapadneHrvatske«,ZbornikradovaMeđunarodnogznanstvenogsimpozijaodržanoguVaraždinu2�.i22.studenoga2002.godine,Zagreb-Varaždin2002.,str.�33-�52.

�8� Hrvatskidržavniarhiv(daljeHDA),SpisiobiteljiInkej,Kut.2.

Ključni dokument - Copia Jellekovesiana Libertatis - iz 1660. godine, kojim grofica Anna Elizabetha Moscon daje Đelekovcu atribute slobodne općine i slobodnjaka (stranica 1)


va u drugoj polovici �6. stoljeća. Takvi su se procesi događali i na drugim prostorima, npr. slovenskom.��

O pretvaranju osiromašenih plemića u zavisne seljake u Đelekovcu bi vjerojatno mogla govoriti dva primjera obitelji Vuljak i Petrić. Izgleda da su se od plemića iz roda Wlyak poslije razvila dva prezimena Vuljak i Ujlak(i). Plemić Wlyak je �5�2. godine držao mali dio posjeda Imbriovec i Otok, a �5��. je zajedno s plemićem Budorom držao pola poreznog dima u Otoku. Plemić Petrych (Petrić) je �5�2. također posjedovao mali dio posjeda Imbriovec i Otok, a �5��. samo dio posjeda Imbriovec. Godine �596. Wlyak je posjedovao dio Otoka, a Petrych dio Imbriovca. Oni su bili pripadnici nižeg plemstva i, čini se, vrlo siromašni jer je �596. dio posjeda Otok i Imbriovec koji su držali plemići Wlyak, Budor, Petrych i Ivan Velyky obuhvaćao samo jedan porezni dim.

Najvjerojatnije se pretvaranje nižih plemića u zavisne seljake dogodilo najprije obitelji Wlyak (Vylak). Prezime Wolyak spominje se kao kmetsko u Đelekovcu već od �59�. godine.��9

Čini se da obitelji Wlyak, Petrych i Budor predstavljaju primjere vertikalne i horizontalne mobilnosti nižeg plemstva, a podaci upućuju na vjerojatnost da su se krajem �6. ili početkom ��. stoljeća njihovi pripadnici koncentrirali u Đelekovcu. Nije isključeno da je dio obitelji Wlyak već krajem �6. stoljeća iz nižeplemićkog prešao u kmetski status u kojem su zabilježeni �59�. u Đelekovcu. Obitelji Petrych to se najvjerojatnije dogodilo kasnije. Naime,

�88 NadaKlaićpiše:»Uostalom,siromašanplemićXVI.stoljećaproblemjeizavladaraizavelikaša.Onneprestanomašeobojicisasvojimprivilegijempredočima,alikadjevladarpokušaoplemićaupotrijebitikaovojnika,pokazalosedaonzatonijesposoban.Požunskisaborraspravljaoplemićima�5�9.g.nakraljevpoticajvrlooštro.Ondjesekaže:budućidauživajuplemićkepovlastice,dužnisunapozivza»ustanak«(insurectio)poćiurat.No,kadsetopokušaloprovesti,vidjelosedadolazepolugoli,bezkonjaioružja...Uzmeliseuobzirdasiromašanplemićprevladavauplemićkojorganizaciji,lakšećemoshvatitiopćenitutežnjudapodvrgneplemenapodsvojuvlast.NjihovetežnjepokazujusvusurovostratnogXVI.stoljeća:onajtkonemožebitivojnik,netrebauživatinipovlastice;drugimriječima,nekabudekmet«.N.Klaić,»DruštvenapreviranjaibuneuHrvatskojuXVI.iXVII.stoljeću«,Beograd,�9��.,str.�0.

�89 J.Adamček,I.Kampuš,»PopisiiobračuniporezauHrvatskojuXV.iXVI.stoljeću«,Zagreb,�9��.,str.3�9,34�,3��,44�.

Copia Jellekovesiana Libertatis (stranica 2)


Petrići se zajedno s ostalim neplemićkim stanovnicima spominju u trgovištu Đelekovec u popisu �659. godine.�90

Iz istoga je vremena znakovit i primjer Budora koji su izvorno bili niži plemići iz Budrovca pokraj Đurđevca, krajem �6. stoljeća našli su se kao jedan od posjednika dijelova dobara Imbriovec i Otok, �6�0. godine jedan je član te obitelji bio vojvoda u Đelekovcu, a u prvoj polovici ��. stoljeća iselili su se iz okolice Đelekovca. Budori su izumrli u ��. stoljeću.�9�

Položaj slobodnjaka na pojedinim se posjedima neznatno razlikovao. Na svim su mjestima plaćali visoku novčanu daću koja je iznosila četiri pet forinti po selištu, ali su mnoga sela plaćala i u paušalnom iznosu. Slobodnjaci nisu davali tlaku. Njihova je osnovna zadaća trebala biti vojnička služba u vlastelinskom banderiju. No, kako u ��. stoljeću više nije bilo velikih vojnih operacija i ratova, feudalci su slobodnjacima postupno nametali i druge službe kao što su stražarenje, prenošenje vlastelinske pošte, sudjelovanje u lovu te obavljanje različitih poslova u kaštelima i utvrdama. Slobodnjaci nisu bili slobodni seljaci. Oni su, jednako kao i kmetovi, bili podložnici svoga vlastelina. On im je mogao suditi za različite prekršaje i krivnje. Njemu su morali služiti i davati novčanu rentu. Sloboštine te kategorije zavisnosti (zavisnih) seljaka sastojale su se zapravo u tome što nisu morali davati poljoprivrednu tlaku, a njihov je položaj, u cjelini, bio znatno bolji od položaja kmetova.�92

Na početku ovog dokumenta iz �660. grofica, dajući Đelekovčanima pravni status slobodnjaka, piše: »Dajemo na znanje po ovom našem listu vsem i vsakomu pred kojih svitli obraz donešen bude. Kako isti na vnoge velike molbe suplikatia i prošnje nam jur po vnogo krat učinjene od naših vekivečnih podložnikov Jellekovačkih vsih jedinem zakonom, gledeči njihovoga za sada siromaštva, straha i turskoga pregona; kojega vazdar nad sobom imaju, iz naše gospodske milošče do naše takajše gospodske volje pod doli napisane konditie i moduše pogodismo se«.

Kao prvo, morali su na dan Sv. Martina biskupa »v dobroj po orsagu tekuče monete dati položiti, kada naša volja bude, vogerskih dukat (vsaki dukat na sto novac broječi) dve sto i osamdeset pres vsakoga mantomentoma. Gde li bi rečenih pinez, to je to tih dve sto i osamdeset dukat, na gore napisanih terminus to je to dan svetoga Martina ne mogli, ne hoteli, ili kim tem putom dati, položiti, i nabrojiti nam ili komu bismo mi zapovedali, odlačili; tako drugi taki dan budu nam rečeni naši podložniki jellekovački za takovo imenuvanih pinez nepolaženje vsi jedenem zakonom z dvojicam zaostajali.

�90 NAZ,KV,Prot.89/Ia,str.��3-��4.ObiteljPetrićseukontinuitetuspominjeuĐelekovcusvedokraja20.stoljeća.Oddrugepolovice20.stoljećadiođelekovečkeobiteljiPetrićživiuDrnju,advadijelauKoprivnici.ZanimljivojedadanašnjadrnjanskaijednaodkoprivničkihobiteljiPetrić,kojajetakođerpodrijetlomizĐelekovca,nisuubližemsrodstvupoovomprezimenu.

�9� G.Pálffy,»PlemićkaobiteljBudorizBudrovcaurazdobljuod�5.do�8.stoljeća«,Podravina,vol.2,br.3,Koprivnica,2003.,str.5-�5.

�92 J.Adamček,n.dj.,94;J.Adamček,»AgrarniodnosiuHrvatskojodsredineXV.dokrajaXVII.stoljeća«,Zagreb,�980.

Copia Jellekovesiana Libertatis (stranica 3)


Drugoč, da nam napotlam, kakoti svojoj zemaljskoj i vekivečnoj gospodi na znamenje gospodstva, vazdar iz kranjskoga i junačkog svojega pajdaša treti del (koji najbolši bude) dužni i zavezani budu davati, i kamo naša volja bude dopremiti i dopeljati. Ako li što takvoga dobroga pajdaša, izvan gore rečenoga našega dela tretoga imali i dobili, da budu dužni nam vazdar verno neg nikomu drugomu (ako bi naša volja bila vzeti) offeruvati i ponuditi, kakoti svojoj zemaljskoj gospodi. Ako li bismo mi ne hoteli rečenoga nihovog pajdaša (izvan našega tretega dela) imati i vzeti, onda budu mogli slobodno drugomu rečeni svoj pajdaš dati i prodati, komu im volja bude«.

U trećem se dijelu spominje točenje vlastelinskog vina. »Tretič, da našu kerčmu polag artikulušev i orsačkoga običaja od dneva svetoga Jurja viteza do dneva svetoga Mihalja arhanđela verno marljivo i človečki (polag navade njihove dosih dob obderžavane) budu dužni deržati i naše vino točiti i doklam naše vino bude teklo, da nigdar zmed rečenih naših podložnikov jellekovačkih ne bude slobodan i nema od drugoga vina donašati ni kerčmariti, niti svojega domaćega (ako bi gdo imal) za peneze točiti do tih dob doklam bude što našega vina na kerčme davati. Ako li bi našega vina na kerčme davati premankalo, onda z našim dopuščenjem i našega Rasinskoga officijala znanjem iz naše hasne budu mogli točiti. Gde li bi se koji izmed rečenih Jellekovčanov nešel suprot ovomu punitomu hodeći i čineći, od nas, ili od našega rasinskog officijala polag našega razlučenja hoče kaštigan biti«.

Pod četvrtom točkom obrađuje se odnos prema poglavaru pa piše »da poglavaru svojemu koga im mi damo, odlučimo ili podložimo dostojno vazdar poštenje, pokornost i podložnost skazuvati imaju, i vsem duguvanju pravičnom, koje bi na kakovu našu škodu ne bilo, ili napotlam biti ne moglo vsi jedinem zakonom pokorni podložni budu«.

Još je postojala i protuturska utvrda. »Petič, da kaštel kateri je na njihovu najvekšu obrambu v sem i ze vsim tomu potrebno bude, marljivo, dobro, jako i snažno popravljati i v redu dobrom držati i terditi budu dužni i zavezani. A što se naših domačih zemalj i senokoš, koje su do sih dob za nas delane i košene dostoji, one budu na našoj gospodskoj volji stale i mi hočemo s nimi razlučiti i obernuti kako i kamo naša gospodska volja bude.«

O trgovini govori šesti dio: »da tergovinu i maltu koju su do sih dob za nas zbirali posom soga verno takajše i marljivo imaju zbirati i pineze zebrane, nam ili našemu rasinskom officijalu, ili komu bismo i kada bismo mi zapovidali pravično davati. Ako li bi pako na rečene malte od koga polag navade i običaja dosih dob obderžana, kakovu drugu parteku za rečenu maltu vzeli, i to nam polag svoje vernosti budu dužni vse pravično napervo donesti i dati«.

»Sedmič. Ako bismo mi kada doli v rečene Jellekovce došli ili naše ljude i sluge po našem poslu hodeče doli poslali da budu dužni izavezani rečeni Jellekovčani nam i nešem ljudem i njihovim slugam i konjem vazdar za dobar kvarter i hranu dostojnu preskrbeti i provideti.«

Osma odredba govori o vojnoj službi: »Ako bi nam kada bilo potrebno na kakov naš put ili koju drugu našu potrepštinu, dobro oboružaneh, friškeh i jakeh detičev z nami imati, ili kamo po našem poslu i potrepščine poslati, do nekuliko vremena, da nam budu dužni tako dobro spravneh, jakih oboružaneh i friških detičev kuliko nam bude potrebno na našu službu i potrepščinu, kada budemo mi zapovidali i pisali, ili zapovidali ili pisati učinimo, da nam imaju i zavezani budu vazdar poslati«.

U posljednjem devetom dijelu dokumenta piše: »gde li bi napotlam rečeni naši podložniki jellekovački ovim gore napisanim konditiam za dosta včinili i pri njih ne obstati hoteli, nego koteru v čem v tom prekeršili i zbuntuvali, tako ipso facto iz ove naše gospodske milošče budu ispadali, i na svoj pervi stališ v kojem su prešestna vremena bili, imaju se povernuti. Zverhu kojega dugovanja desmo im ov naš otvoreni list pod našu pečat i ruke naše podpisanje za prišastne tverdnosti radi«.�93

�93 Isto.


Dakle, slobodnjačka povelja �660. godine Đelekovčane obvezuje da moraju kao paušalnu novčanu daću davati 2�0 ugarskih dukata. Osim toga, morali su točiti vlastelinsko vino, pobirati »tergovinu ili maltu«, brinuti se za utvrdu, davati hranu vlastelinu i njegovoj pratnji kada dođu u njihovo selo, ići s vlastelinskim banderijem u rat itd.

Položaj slobodnjaka prema nekim je elementima već krajem ��. stoljeća dobio javnopravni karakter. Slobodnjaci su činili vojnu postrojbu svojeg vlastelina, odnosno vlastelinstva (banderium dominale). Hrvatskoslavonski sabor je tijekom ratova donosio odredbe da vlastelinstva koja imaju slobodnjake, daju određen broj njih u vojsku. Ti slobodnjaci sudjelovali su u ratu kao vlastelinska postrojba i pod zapovjedništvom časnika koje je odredio njihov vlastelin. Smatralo se da su vlastelinstva sa slobodnjacima i predijalcima (dominia banderiata) dužna opremiti i poslati svoje postrojbe u zemaljsku vojsku.�94

Za razliku od slobodnjaka, kmetovi su imali različit položaj. Na primjer, u urbaru za obližnji Veliki Bukovec iz �645. godine vidljivo je da je tlaka bila osnovni feudalni teret kmetova. Svaki kmet je tjedno morao davati dva tri dana tlake sa stokom ili ručno. U doba najvećih poljoprivrednih radova, od Petrova do Miholja, kmetovi su trebali raditi tri, a tijekom zime i u proljeće, od Miholja do Petrova, dva dana tjedno. Osim tlake, svaki je kmetski posjed morao vlastelinu godišnje davati jedan kabao zobi i isto toliko prosa, četiri kokoši i �2 jaja. Novčana daća po selištu iznosila je jednu rajnsku forintu godišnje.�95

U prijepisu se sačuvala jedna isprava od 2�. veljače �6�5. godine. U njoj je drnjanski vojvoda Matija Presek posudio svom šogoru Nikoli Balogu novac te dogovorio da od njega kupi dio posjeda »dvorišče« u Imbriovcu. »Ja Ballog Mikloš daiem na znanje kojim se dostoji, po ovom mojem malom pismu, kako sem prijel deset vugerskih dukati... od poštuvanoga moga Gosp. Šogora Matie Preseka, vojvode dernjanskoga (...) da kako najperoulie doidu Njega Milost vu Veliki Otok, da se s njih Milostiem pogodim za moje dvorišče u Imbrihovce, na veke da bi oni hodali, i Njega milosti deca a prvo jesem je založil njih Milosti zu sto (�00) R. Akobiti se pako kako pogoditi namogli uprav iakostinum ovoga moga pisma Njega Milosti slobodni smo momu kmetu zapovedati uztu hasen i tlaku od njega brati doklam Njega milosti peneze položim i tei je kmet na (...) po imenu Medjimurec Andria. Akobiti pako vutom kakva pačka bila, ja Njega Milost utam hoču dobar Erictor hoćem biti. Nemanti pri sebe pečati, za večega veruvanja radi tvrdim svojim pismom znamenjem svetoga +++ Nicolaus Ballogh.«�96

Slobodnjaci u Đelekovcu trebali su kolektivno plaćati 2�0 ugarskih forinti. Kako je �659. u Đelekovcu popisano �06 kućedomaćina, moguće je izračunati da je jedan kućedomaćin bio opterećen s 2,6 forinti, a kada je ��00. godine popisano �20 kućedomaćina, onda je svakome od njih opterećenje smanjeno na 2,3 forinte, odnosno s rastom broja stanovnika u Đelekovcu se smanjivalo financijsko opterećenje po domaćinstvu.

Demografske promjene

Radi obaveze davanja lukna (sapones) kanonici su tijekom kanonskog pohoda zapisivali broj obveznika u pojedinoj župi. Katkad se te obveznike zvalo saponisti, saponalisti ili

glave obitelji (patres familias). Radi jednostavnosti smatram da je primjereno govoriti o starješinama ili kućedomaćinima.

Sela su nekoliko puta bila popisivana po broju kuća ili domova (domus). Broj kuća se navodio u pravilu kada se radilo o zbirnom prikazu veličine pojedinog sela bez poimeničnog

�94 J.Adamček,n.dj.,��9.�95 R.Lopašić,»Hrvatskiurbari«,Zagreb,�894.,300-302.�9� ŽUI,SpomenicažupeImbriovec,str.5.


navođenja starješina ili kućedomaćina. Istražujući stanovništvo Podravine, Stjepan Krivošić je smatrao da su obaveze za davanje lukna bile utvrđene ili za kuću (domus) ili poimenično za predstavnike kuće. Prema njegovu mišljenju, iz toga proizlazi da je određene godine bio isti broj kuća i kućedomaćina (saponista). Kuća (domus) za njega »ima preneseno značenje: to je skupina ljudi koji svi ne moraju biti u rodbinskim odnosima«.�9� No, je li uistinu tako, pokušat ću utvrditi ili opovrgnuti raščlambom podataka za župu Imbriovec.

U popisu iz �59�. godine u Imbriovcu se spominje šest, a u Đelekovcu 4� kućedomaćin (starješina). Od ostalih naselja buduće imbriovečke župe, u Obreškom (najvjerojatnije Malom Otoku) su zabilježena dva, u Velikom Otoku osam, a u Zablatju ukupno �5 starješina.�9�

Do najvećeg porasta broja stanovnika i naseljavanja tih naselja došlo je u prvoj polovci ��. stoljeća. Iznimno je važan zapis o stanovništvu na prostoru župe Imbriovec iz �659. godine kada su popisani kućedomaćini ili starješine (patres familias). U Imbriovcu (villa Jembriho

�9� S.Krivošić,»StanovništvoPodravine��59.-�859.godine«,u:Podravskizbornik,br.9,Koprivnica,�983.,str.�4�.OnjedaopodatkezastanovništvoPodravineodsredine��.dosredine�9.stoljeća,nonjegovpristup,iakojevrijedanikoristan,imaniznedostataka.Tosepogotovoodnosinapredstavljanjezbirnihrezultata,dobivenihprocjenom.Zapojedinanaseljasmatraosamdajenajbolje,kadgodjetomoguće,poslužitiseizvornikom.

�98 J.Adamček,I.Kampuš,»Popisi«,str.44�-448.

Grb slobodne općine Đelekovec s općinskog pečata s kraja 18. stoljeća

Varijanta grba slobodne općine Đelekovec u novijoj slobodnoj interpretaciji

Umjetnička verzija grba slobodne općine Đelekovec prema pečatu iz 1820. godine


ucz) ih je bilo 39, Zablatju (villa Zablatie) 29, Malom Otoku (villa Mali Ottok) �5, Velikom Otoku (villa Veliki Ottok) 30 i Đelekovcu (oppidum Jellekouczii) �06.�99

Za godinu �6��. zabilježen je broj kuća (domus) po selima: Imbriovec (pago Jembrehoucz) 30, Zablatje (pagus Zablatie) 25, Đelekovec (pagus Gellekovecz) �20, Veliki Otok (pagus Ottok maior) oko 40, Mali Otok (pagus Ottok minor) �3.200 Godine �6�0. zabilježeno je da u župi Imbriovec ima 24� kuća (domus). Ukupno je bilo 40 kuća u Imbriovcu (Embrihoucz), 2� u Zablatju (Zablatie), 44 u Velikom i Malom Otoku (Nag & Kis Otok) te �30 u Đelekovcu (Gelekoucz).20� Popis obveznika davanja župe Imbriovec postoji za ��00. godinu. Tada ih je u Imbriovcu (pagus Jemberhouecz) bilo 39, Zablatju (pagus Zablatie) 26, Velikom Otoku (pagus Nagy Otok) 30, Malom Otoku (pagus Mali Otok) devet i Đelekovcu (pagus Gellakoucz) �0�. Prema tom popisu zabilježeni su oni koji su davali kopune ili žito.202 Vidljivo je da broj kuća tijekom druge polovice ��. stoljeća odgovara približno broju kućedomaćina.

U Kotoribi su �6��. godine popisana 393 stanovnika koji su bili raspoređeni među ��0 starješina ili kućedomaćina,203 što znači da je na jednog kućedomaćina dolazilo 3,6 osoba. Na osnovi popisa iz �6�2. godine moguće je odrediti da su na jednog čakovečkog kućedomaćina dolazile 5,4 osobe.204 U Drnju je �6�0. godine u 2�0 kuća živjelo 969 stanovnika205, što znači da je na jednu kuću dolazilo 3,5 stanovnika. U Legradu su između �693. i �69�. na jednu kuću dolazila oko četiri stanovnika.206 Na temelju iznesenih podataka može se pretpostaviti da su u župi Imbriovec u ��. stoljeću na jednog kućedomaćina, odnosno kuću dolazile približno četiri osobe.

Do sredine ��. stoljeća na prostor župe Imbriovec doseljavali su se stanovnici iz raznih krajeva, što se može vidjeti iz etnika i ktetika. Godine �659. u Đelekovcu su zabilježeni doseljenici iz stare Hrvatske (južno od Kupe), Posavine, stare Raške, Toplica (vjerojatno Varaždinskih) i Kelemena (kod Varaždina).

Posebno su zanimljiva prezimena Kadia, Hasan i vjerojatno Gyumlia, koja nas upućuju na utjecaje granice s Osmanskim Carstvom. Za razliku od islama koji je bio relativno tolerantan prema kršćanima na svom dominacijskom prostoru, kršćani u nas, neovisno o provenijenciji, nisu bili tolerantni prema islamu na prostoru svoje dominacije.20� Zbog toga o muslimanima na ovom prostoru možemo gotovo isključivo govoriti kao o ljudima koji su napuštali svoju vjeru i prelazili iz nepoznatih nam motiva na kršćanstvo. Na tom je tragu podatak iz spomenice župe Imbriovec u kojoj je zabilježeno da je nekadašnji imbriovečki župnik Stjepan Blažević ��. svibnja �694. godine u Drnju krstio »neku Turkinju«.20�

U Imbriovcu su zabilježeni doseljenici iz Posavine, stare srednjovjekovne Hrvatske (južno od Gvozda), stare Raške, Kranjske, a prezimena Kadia i Gidia vjerojatno također upućuju na osmansku blizinu. Na doseljenike upozorava i prezime Novoselec. U Zablatju je bilo doseljenika iz stare Hrvatske, Kelemena i Kranjske, u Malom Otoku iz Međimurja i stare Hrvatske, a u Velikom Otoku iz Međimurja.209 Postoji i jedan popis podložnika u Đelekovcu iz �6�9. u kojem se spominju doseljenici iz Kelemena, Posavine, Kotoribe, Mađarske, Legrada i

�99 NadbiskupskiarhivZagreb,Kanonskevizitacije(NAZ,KV),Prot.89/Ia,str.��3-��4,�23-�25.200 NAZ,KV,Prot.4/IV,fol.��9.20� NAZ,KV,Prot.90/II,str.��-��.202 NAZ,KV,Prot.9�/III,str.�09-��2.203 NAZ,KV,Prot.�/VII,str.�9-2�;J.Kolarić,»PovijestKotoribe«,Zagreb,�992.,str.2�.204 R.Modrić,»PovijesnispomeniciobiteljiZrinskihiFrankopana«,knj.�.,Popisiiprocjenadobara(��2.-��3.),

Zagreb,�9�4.,str.22�-229,298.205 NAZ,KV,Prot.90/II,str.85.20� NAZ,KV,Prot.�0/Ib,str.�45;Prot.��/II,�99;R.Horvat,»PoviestMeđimurja«,Zagreb,�942.,str.��4,��5.20� D.Roksandić,»Etnos,konfesija,tolerancija«,Zagreb,2004.,str.��.208 ŽupniuredImbriovec,SpomenicažupeImbriovec,rukopis,str.22.209 NAZ,KV,Prot.89/Ia,str.��3-��4,�23-�25.


Drnja.2�0 Postotak svih doseljenika (onih koji nose etike, ktetike i strana prezimena) �659. godine iznosio je: u Đelekovcu 26, Imbriovcu 25, Zablatju 2�, Malom Otoku 46 i Velikom Otoku deset posto. Iz tih podataka moguće je vidjeti kontinuitet naseljenosti i stanovništva, što je u suprotnosti s dosad uvriježenim razmišljanjima o opustošenoj i raseljenoj zemlji na granici s Osmanskim Carstvom. No, za potpunije zaključke o pitanjima kontinuiteta i diskontinuiteta trebalo bi obaviti dodatna i vrlo opsežna istraživanja seoba stanovništva na širem prostoru.

Trenutačno su poznati samo rijetki podaci o iseljavanju iz Đelekovca i Imbriovca tijekom ��. stoljeća. Najstariji poznati zapis koji se odnosi na preseljenje Đelekovčana u Koprivnicu iz �630. je godine.2�� Sljedeći podatak može se vidjeti iz zapisa o krštenju iz �660. godine.2�2 Iste su se godine po jedan stanovnik Đelekovca i Imbriovca oženili Koprivničankama.2�3 Jedan stanovnik podrijetlom iz Imbriovca u Koprivnici se spominje �659. godine.2�4 Stanovnici podrijetlom iz Đelekovca u Koprivnici su živjeli u utvrdi i Dugoj ulici, a iz Imbriovca u Cigleničkoj ulici (danas Starogradska ulica).2�5 Sudbinu Đelekovčana u Koprivnici ilustrira jedan podatak sačuvana je parnica iz �6�0. godine, u kojoj je Tomo Đelekovčan (prezime mu govori da je podrijetlom bio iz Đelekovca), kmet koprivničkoga župnika Petra Kaproncaja (Koprivničkog), tužio Jurja Liščića da je provalio u tužiteljevu kovačnicu te ukrao željezo i razne predmete. Tužba se temeljila na svjedočenju Petra Međimurca koji je tvrdio da mu je optuženi rekao da ima željezo. Optuženi se branio da je bio pijan i da ne zna što je govorio. Sud je odlučio da optuženi treba za svoje tvrdnje svečano prisegnuti i bit će oslobođen, inače mora platiti tužitelju vrijednost ukradenog željeza i predmeta.2�6 Poznato je još nekoliko istraženih primjera iseljavanja đelekovečkih stanovnika. Do preseljenja jedne Đelekovčanke u Drnje došlo je prije ��00. godine,2�� a u razdoblju do ��33. netko se od Đelekovčana iselio u Sigetec.2��

Đelekovec i Imbriovec prestaju biti pogranična sela na osmansko-habsburškoj granici

Za potrebe obrane od Osmanlija Zrinski su još u �6. stoljeću osnovali utvrdu Legrad. No, ta utvrda nije imala dobar smještaj jer su, primjerice, �660. i �66�. godine vode rijeke Drave nagrizle obalu, ugrozivši njezinu stabilnost. Nikola Zrinski želio je sagraditi novu utvrdu kako bi poboljšao sigurnost tog područja. Nova utvrda nalazila se samo nekoliko kilometara od Legrada, na lijevoj obali Mure, na mjestu gdje se potok Kanižnica, koji dolazi sa sjevera, ulijevao u Muru. Ime joj je bilo Novi Zrin. Ta se utvrda počela graditi �66�., a srušena je �664. godine. 2�9

2�0 HDA,VlastelinstvoRasinja,kut.�.2�� ŠtajerskizemaljskiarhivGraz,Militaria,Sch.��2.2�2 MuzejgradaKoprivnice,MatičnaknjigakrštenihžupeSv.NikoleuKoprivnici(��0.-��9.).2�3 MuzejgradaKoprivnice,MatičnaknjigavjenčanihžupeSv.NikoleuKoprivnici(��.-��8.).2�4 NAZ,KV,Prot.89/Ia.2�5 H.Petrić,»Koprivnicau��.stoljeću-okoliš,demografske,društveneigospodarskepromjeneupograničnom

gradu«,Koprivnica,2005.2�� DržavniarhivVaraždin,ArhivgradaKoprivnice,Gradskizapisnici��.-��8�.,spisod22.svibnja��80.godine.2�� NAZ,KV,Prot.9�/III,str.�20.2�8 S.Krivošić,»StanovništvoPodravine�85�.-�859.«,Podravskizbornik,sv.9.,Koprivnica,�983.,str.�54.2�9 NikolaZrinskijeodsultanadobiodozvoludanalijevoj(osmanskoj)straniMuremožesagraditiovčarnicu,tj.toru

kojemućenjegove»ovcebitisigurneodvukova«.KadajekaniškipašavidiodaZrinskigradipravuutvrdu,zabrinuosetejekbanuposlaoglasnikekojisugapitalitkomujedopustiogradnju.Zrinskijeironičnoodgovoriodajenabedemepostaviotopovekakobinjegovivojnicimoglipucatinavukoveimedvjede.GradnjuutvrdeOsmanlijesushvatilikaoprovokaciju,očemusvjedočiniznapadanautvrdu,aliispominjanjerušenjautvrdenapregovorimakaojednomodtemeljnihuvjetazapostizanjemira.


Kada je Hrvatskoslavonski sabor na zasjedanju u Varaždinu u prosincu �663. odredio opće novačenje hrvatske vojske, bili su stvoreni preduvjeti za protunapad. Snage Nikole Zrinskog su početkom �664. krenule iz Novog Zrina i lijevom obalom Drave osvojile sve osmanske utvrde te došle do Osijeka. Tamo su spalile veliki most. Nikola Zrinski je od španjolskog kralja kao nagradu za taj čin dobio zlatno runo, a francuski kralj Luj XIV. darovao mu je novac. Osmanska vojska je krenula u protunapad. Kod Novog Zrina nalazio se zapovjednik Raimund Montecuccoli koji je mirno gledao pad te utvrde. On je čekao da se osmanske snage iscrpe i krenu prema Beču. Na kraju je Montecuccoli pobijedio Osmanlije u bitci kod Sv. Gotharda, odnosno Mogersdorfa (Modinaca), na tromeđi današnje Mađarske, Slovenije i Austrije. Nakon te bitke u kolovozu �664. godine su Osmanlije i Habsburgovci potpisali tajni Vašvarski mir, nazvan po mjestu Vašvaru gdje su se održavali pregovori. Mir je bio potpisan na 20 godina, Osmanlije su zadržali prostore koje su zauzeli, a kralj je povrh toga morao platiti veliku ratnu odštetu. Taj je mir omogućio mirniji razvitak Đelekovca i Imbriovca te privremenu zaštitu od Osmanlija. No, isti je mir bio jedan od povoda Zrinskofrankopanske urote koja je završila pogubljenjem Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja �6��. godine.220

U drugoj polovici ��. stoljeća Đelekovčani su stalno strepili od osmanske opasnosti pa je zbog toga trebalo održavati utvrdu. Primjerice, Đelekovec su �6��. godine od Osmanlija spasili susjedni Legrađani, a grof Wolfgang Jakob im je za to dao priznanje.22� Đelekovec se spominje u zaključcima Hrvatskog sabora održanog u Varaždinu �4. studenoga �695.222 te na banskim konferencijama održanim �2. srpnja �696. u Zagrebu i 5. travnja �69�. u Varaždinu.223

Nakon završetka rata, koji je trajao od �6�3. do �699. godine, veliki dijelovi hrvatskog prostora oslobođeni su od osmanske vlasti. Oslobođeni su: Lika, Krbava, dio Korduna, Banovina, Moslavina, Slavonija, Baranja i zapadni Srijem. To je potvrđeno time što su Habsburška Monarhija, Mletačka Republika i Osmansko Carstvo potpisali mir u Srijemskim Karlovcima �699. godine.224 Taj je mir za prostor Đelekovca i Imbriovca važan jer je zauvijek nestalo osmanske opasnosti za stanovnike.

220 H.Petrić,D.Feletar,P.Feletar,»NoviZrin-ZrinskautvrdanaMuri(��.-��4.)«,DonjaDubrava-Zagreb,200�.22� D.Feletar,»Legrad«,Legrad,�9��.,�02.222 ZHS,knj.2.,str.�3.223 ZHS,knj.2.,str.�0�,�2�.224 D.Roksandić,»TriplexConfiniumiliogranicamairegijamahrvatskepovijesti�500.-�800.«,Zagreb,2003.

Tekst slobodnjačke povelje stanovnicima Đelekovca od 11. lipnja 1660. godine

Prijevod na standardni hrvatski jezik:Mi,groficaAnnaElizabetha,rođenaodMosconai udovica moćnoga i uglednoga gospodina, su-pruga grofa Svetoga Rimskog Carstva, ErbardaAuerspergera, slobodnoga gospodina u Senju iŽumberku, vojnograničnog područja i slunjskogkotara, »veknechnoga i odvetnoga« vojnika, ko-mornika i vojnog komesara prejasnog Ugarskogkraljevstva,komornikaposvećenogkraljaiveliko-gageneralacijeleHrvatskeiPrimorskepokrajinei ogulinskog kapetana. Dajemo na znanje ovomispravom svima i svakom pred čiji obraz dođekakosmosemizbogmnogihvelikihmolbi,višeputa učinjenih od strane svih naših nasljednihđelekovečkih podložnika jedinom zakon, imajući

Prijepis kajkavskog izvornika:MygroffiniaAnnaElizabethRogienaodMuskonaet ... ÿVzmosnoghaGospodinaBlagoßlovnoghaRimßkogaCzesrarßtvaGroffaErbardaAuersper-gara, Zlobodnogha Goszpodina vu Seinniu ÿ vuSusumberkukranißkoghaOrßagha,ÿSzlouenjc-hinekottaraVeknechnoghaÿOdvetnoghavoinikakomornika ÿ Voinichkogha Commissara, Pre-jaßtnoghaWgerßkoghakraließtvaposzvechenog-hakralia,komornikaÿvßeHorvacßkeÿPrimorßkepokraynevelikoghaGeneralaÿOgulinßkoghaka-pitanaHisniTovarus.DaiemonaznaniepoovomnassemliztuvßemÿvßakomupredSevÿhszvitliobraßdonessenbude.KakoMÿnamnoghevelikemolbesupplicatiaeÿprosnie,namjurpomnogho


uvidunjihovosadašnjesiromaštvo,strahiturskoprotjerivanje,kojiimuvijekprijete,pogodilisnjimazbognašegospodskemilostinje, našomvoljom,poddoljenavedenimuvjetimainačinom.

Prvo,moralisunadanSv.Martinabiskupapoložitiutekućojdržavnojmoneti,kadabudemohtjeli, iznosod280ugarskihdukata (svakidukatna�00novacabrojeći)ucijelosti.Kadaspomenu-tinovac,tih280dukata,nagorenavedenitermin,tj.nadanSv.Martinanebimogliilinebihtjeline-kaddati,položitiiizbrojitinamailinekomekomebismomirekliiodlučilidaseda.Akosljedećiputnebipredalinovčaniiznosnašiđelekovečkipod-ložnici,svićebitipodložnijednomzakonu.

Drugo, da nam, kao svojoj zemaljskoj inasljednojgospodi,bududužni iobavezniuvijekdavati iz krajinskog i junačkog plijena treći dio idopremiti i dovesti kamo budemo htjeli. Ako binešto takvogdobrogplijena, izvangorespome-nute naše trećine, imali ili dobili, da budu dužninama,anenekomdrugomuvijekvjernoponuditi(ako bismo mi htjeli uzeti), kao svojoj zemaljskojgospodi.Akominebismohtjelinjihovspomenutiplijenizvannašetrećineimatiiuzeti,ondamoguslobodnodrugomespomenutiplijendatiiprodatikomegodbuduhtjeli.

Treće, da budu dužni našu krčmu premačlancimaivlastelinskomobičajuvjerno,marljivoiljudskidržatiodSv.JurjadoSv.MihaelaArkanđe-la,poobičajukojisudosadapoštovali,naševinotočitiidokbudenašegvina,danikadnitkoizme-đu spomenutih naših đelekovečkih podložnikanebudeslobodaninesmijedrugovinodonositinikrčmariti,nisvojedomaće(akobigaslučajnoimao)zanovactočitidoklegodbudenašegvina.Ako bi našeg vina nestalo, onda s našim dopu-štenjemiznanjemnašegrasinjskogupraviteljananašukoristmogutočiti.Akobinekiodspomenu-tihĐelekovčanaučinioprotivnoisuprotnoovome,kaznitćemogailimiilinašrasinjskiupravitelj.

Četvrto, da svom poglavaru kojega im miodredimo, odlučimo i podložimo uvijek iskazujudostojnopoštenje,pokornostipodložnostidausvompravičnomdugovanju,kojenebibilonana-šuštetuilinaposljetkunebimoglobiti,svibudupodložnijedinomzakonu.

Peto, da utvrdu koja je na njihovu najvećuobranu,bududužniiobavezniusvemuisasvimpotrebnimmarljivo,dobro,jakoisnažnopoprav-ljatiidržatiudobromstanjuiutvrđivati.Aštosetičenašezemljeisjenokošekojusuuvijekzanasobavljaliikosili,onećeponašojgospodskojvoljistatiimićemostimodlučitiiučinitikakobudemohtjeli.

Šesto, da moraju prikupiti trgovinu i maltukoje suuvijek zanasubirali takovjerno imarlji-vo,askupljeninovacnama ilinašemrasinjskomupravitelju ilikomubismomiodredilikadaigdje

kratt vuchiniene od nasih Vekovechnih Podlo-snikov Jeliekovachkih vßih iedinem Zakonom,gledechinihovoghazasadasziromasnaztrahaÿTurßkoghapregona,koieghavazdarnadszobomimmajuodnasseGoszpodskemiloschedonassetakaisse Goszpodske volie pod doli napiszaneConditieÿmodusepogodißmoße.

Naipervich danam immaiu za tlaku znomÿdrugheoßtalenassedohodkeÿpodankemaleÿ velike zkoteremißu doßihdob nam bili pokorniÿ podlosni recheni nasi Jellkovachki podlosnikÿnadanSzvetoghaMartinaBÿskupavdobroÿpoOrsaghutekuchemonetedattipolositiÿnabroÿti,kadanasavoliabude,Wgerskihdukatt(vsakidu-katt naßto novacß broiechi) dueßto ÿ oszadeßetpreßvsakoghamankamentuma.Gdelibirechenihpineß toieto tih dueßto ÿ oszamdeßet dukatt nagore napiszane terminus toieto dan SzvetoghaMartina nemogli nehotteli ili kimthem puthomdatti, polositi ÿ naboÿti, nam ili komubißmo myzapovedalÿ,odlachilÿtakodrughitakÿdanbudunam recheninasiPodlosniki Jellekovachÿza ta-koveimmenuvanihpineznepolosenievßiiedinemzakonomzdvoißomzaoßtaiati.

Drugoch danam napotlam, kakoti ZvoioiZemalskoi ÿ Vekivechnoi goszpodi na snameniegospodßtvavaßdarÿkrainßkoghaÿjunachkoghasvojegha Paÿdasha treti del (koÿ naibolsi bude)dusniÿzaveßanibududavati,ÿkamonassavoliabude dopremiti ÿ dopeliati. Akolibi sto takovo-gha dobrogha paÿdaßa, izvan gore rechenoganassegha tretogha Dela immali ÿ dobili, dabududusninamvazdarpervoneghnickomudrughomu(akobÿnassavoliabilavzeti)offeruvatÿÿponuditi,kakotiZvoioiZemalßkoÿGospodi.Akolibißmomÿne hotteli rechenogha nihovogha paydasa (zvannasseghatretogadela)immatiÿußetiondabudumogli slobodno drughomu recheni svoÿ paydasdatiÿprodatikomuÿmvoliabude.

Tretich Da nassu kerchmu polagh Articu-lisev ÿ Orßaskogha obichaja, od dneva Szveto-gha Juraja Viteza do dneva Szvetogha MihaliaArchangela verno marlyvo ÿ chlovechkÿ (polaghnavade nihove doßih dob obdersavane) bududusni dersti ÿ nase vino tochiti, ÿ doklam nasevino bude teklo da nigdar zmed rechenih nasihPodlosnickov Jellekovachkih nebude zlobodan,ÿnemaoddrughmavinadonasatinikerchmariti,niti zvojegha Domachegha (akobije gdo imal) zapenezetochitidotihdobdoklambudestonase-ghavinanakerchmedavati.Akolibinaseghavinana kerchme davati premankalo, onda z nasimdopuscheniem ÿ nasegha Raßinßkogha Officalaznaniem iznasehaßnebudumogli tochiti.Gde-libiße koÿ zmed rechenih Jellekovchanov nasalzuprotionomupunctomuhodechiÿchinechi,odnassiliodnaseghaRaßinßkoghaOfficialapolaghnasegharaßlucheniahochekastiganbiti.


predati.Akobinekudrugurobuuzelizaspome-nutumaltu,itonamaprvomorajudonijetiidati.

Sedmo, ako bismo mi kada došli u spo-menutiĐelekovecilinašeljudeislugeposlaliponekom poslu, dužni su spomenuti Đelekovčaninama i našim ljudima te njihovim slugama i ko-njimaosiguratidobroprenoćišteipobrinutisezapristojanobrok.

Osmo,akobinambilopotrebnozanašputilinekudrugupotrebudobronaoružanih,odmor-nihijakihmladićadatinamiliposlatizbognašegposla i potrebe, za određeno vrijeme da nambududužnitakodobroodmornih,jakihinaoruža-nihmladića, kolikonambudepotrebnonanašuslužbuipotrebu,kadabudemomizapovjediliipi-smenonaložili,ilinaložimozapovijeditiilipismenonaložiti,morajunamuvijekposlati.

Deveto,akonaposljetkuspomenutinašiđe-lekovečkipodložnicinebihtjeliispunitinavedeneuvjeteiprinjimaostati,negoihbudukršiliigazili,takoće,akotoučine,bitiizostavljeniizovenašegospodskemilostiimoratćesevratitinasvojpri-jašnjistatus.Usvrhuovihdužnostidalismoovajnašotvoreni listsnašimpečatom ipotpisomza»prišastnetverdnosti«.

Dano u našoj utvrdi Samoboru, ��. lipnja��0.godine.

Cheterich Da Poglavaru zvoiemu kogaimmÿdamoodluchimoÿpodlosimodoßtoinovaß-dar postenie, pokornoßt ÿ podlosnoßt zkazivatiimmaiuÿvßemduguvaniupravichnomkoiebinakakovu nasu skodu nebilo, ili napotlam biti ne-moglo, vßi iedinemzakonompokorni ÿpodlosnibudu.

PetichDakastelkoterÿenanihovunaiveksuobrambuvvßemÿzevßimtomupotrebnobudemarlÿvo,dobro,jakoÿznasnopopravliatiÿvredudobromodersatiÿterditibududusniÿzavezani.Astosenasihdpmachihzemalyÿszenokos,koi-eßudoßihdobzanaszdelaneÿkoszene,doßtoÿ,onebudunanasoÿgoszpodskoÿvolÿztaleÿmÿhochemosnimiraßluchitiÿobernuti,kakoÿkamonasagoszpodskavoliabude.

SeßtichDaTergovinuilimaltukoiusudoßi-hdobzanaszzbiraliposomßoghatakaissevernoÿmarlyvo immajuzbrojitiÿpinezezebrane,namilinaszemuRaßinßkomuOfficialu,ilikomubißmo,ÿ kadabismo mÿ zapovidali pravichno davati.Akolibipakonarechenemalte,odkoghapolaghnavadeÿobichajadoßihdobobdersana,kakovudrughupartekuzarechenumaltuuzeliÿthonampolaghsvoie vernoßtibududusni vßepravichnonaipervodoneßtiÿdatti.

Szedmich. Akobißmo mÿ kada doli v re-cheneJellekovczedosli,ilinaseliudiÿzlugheponasempoßluhodechedolipoßlali,dabududusniÿzavezanirecheniJellekovchaninamÿnasimli-udemÿnihovimzlughaÿkoniemvazdarzadobarquarterÿhranudoßtoinupreßkerbetiÿprovideti.

Oszmich.Akobinamkadabilopotrebnonakakovu naß puth ili koiu drughu nasu potrebsc-hinu,dobrooborusaneh friskehÿ jakehdetichevznami immati ili kamo po nasem poßlu ÿ potre-bschine poßlati, do nekuliko vremena da nambududusnitakodobrospravnehjakihoborusnihÿ friskih detichev kulikonam bude potrebno nanasu zlusbu ÿ potrebschinu kada budemo ona-mo mÿ zapovidali ÿ pißali ili zapovidati ÿ piszatiuchinimo da nam immaju ÿ zavezni budu buduvaßdarpoßlati.

Devetich, Gdelibi napotlam recheni nassipodlosniki Jellekovachki ovim gori napisanimconditiam zadoßta vchiniti ÿ prinih obßtati ne-hotteli, negobi koteru v chem v thom prekersiliÿ zbantuvali, tako ipso facto iz ove nase gosz-pocßke milosche budu izpadali, ÿ na zvoÿ pervisztalisch v koiemßu presseßtna vremena biliimmaiuße povernuti. Zverhu koiegha duguvaniadaßmoÿmovnaßodtvoreniliztpodnaßupechatÿnasepodpiszaniezaprissaßtnetverdnostiradi.Datum in Arce nostra Szamobre die undecimamensisJunÿAnnodominiMillesimoSexcentesi-moSexagesimo

Izvor: HDA, Obitelj Inkej, kutija 1. Dio transkripcije i prijevoda na standardni hrvatski jezik je objavljen u: H. Petrić, »Đelekovec u doba kasnog feudalizma (od sredine 17. do sredine 19. stoljeća)«, Kaj, br. 5, Zagreb, 2000. str. 85 - 102. Novi prijepis izvornika i prijevod na standardni hrvatski jezik uz moju je pomoć napravila prof. Jarmila Kaminsky. Postoji i starija, ali dosta nepouzdana te poprilično loša transkripcija koju je pokušao napraviti Zvonimir Kulundžić u knjizi »Miškina«, Koprivnica, 1968.


Vrijeme promjene - od kraja 17. stoljeća do početka urbarijalne regulacije (1774.)

Okoliš i gospodarstvo na granicama - intenzivna antropizacija

Na razvitak Đelekovca i Imbriovca osobit su utjecaj imale granice koje su se nalazile oko tih sela. Prostor Đelekovca i Imbriovca nalazio se u Križevačkoj županiji i bio je

pograničan prema Varaždinskom generalatu (Vojnoj krajini) i ugarskim županijama Zala i Somogy, a ne treba zaboraviti da je tijekom ��. stoljeća taj prostor bio pograničan prema teritoriju Osmanskog Carstva (Kaniškom pašaluku). Razvoj Đelekovca i Imbriovca je uvelike bio uvjetovan raznim oblicima pograničnosti. Đelekovec se u ��. stoljeću nalazio u neposrednoj blizini rijeke Drave (i granice s Ugarskom), a Imbriovec je bio smješten na malo višem terenu, sigurnijem od dravskih poplava. Glavne prometnice od Koprivnice do Legrada i od Legrada do Ludbrega prolazile su kroz Đelekovec, odnosno Veliki Otok. Na početku su to bili karavanski putovi i staze, da bi se tek u ��. stoljeću modernizirali i pretvorili u makadamske putove.

Zanimljiv je primjer modernizacije prometnica tzv. trgovačka cesta koja je ��. povezivala Veliki Otok, Đelekovec, Torčec i Drnje.225 Na njoj je preko potoka Gliboki ��0. godine sagrađen most.226 Nova cesta od Legrada do Ludbrega spominje se od ��05. godine.22� Kroz naselja župe Zablatje, Mali i Veliki Otok je ��0. prolazila poštanska cesta.22� Ona je vodila od Koprivnice i Kuzminca do Velikog Otoka gdje se spajala na ceste prema Ludbregu, Legradu i Đelekovcu, odnosno Drnju.

Kod Đelekovca i Velikog Otoka postojali su gazovi preko Drave, odnosno poslije brodovi. Godine �690. na rijeci Dravi, između Legrada i Đelekovca, spominje se brod. Legrad je tada bio u Međimurju, a oko ��0. Drava ga je meandriranjem »preselila« u Podravinu.229 Na brodu se plaćala prevoznina pa je brodar dobio jednu, trgovišna općina drugu, a župna crkva u Legradu treću trećinu.230 Poslije je dolazilo do sporova zbog maltarine. Veliku opasnost za Đelekovec je predstavljala pojava kuge u Mađarskoj. O tome su proglasom u prosincu ��2. godine bili obaviješteni stanovnici Torčeca i Đelekovca.23� Sljedeće godine, ��3., u Ludbregu, Torčecu i Đelekovcu bile su poduzete mjere za obranu od te pošasti.232 Iz jednog nedatiranog dokumenta koji je stavljen u košuljicu za razdoblje od ��6�. do ��66. godine vidi se da su Đelekovčani koristili prijelaze na Dravi kod Torčeca i Legrada.233

Župa Imbriovec u cjelini nije imala periferan položaj, ali to se ne odnosi na selo Imbriovec koje je kao sjedište župe bilo smješteno izuzetno periferno u prometnom smislu (a takav je položaj zadržalo do danas). Po drugoj strani Imbriovec se nalazio u središtu prostora teritorija župe. Đelekovec je istočno, Zablatje zapadno, a Mali i Veliki Otok sjeverno od Imbriovca. To je danas prostor Koprivničkokriževačke županije. Imbriovec i Đelekovec su

225 HDA,KŽ,kut.40.,br.�50.22� HDA,KŽ,kut.8�.,br.23.22� HDA,KŽ,kut.�93,br.445.228 HDA,KŽ,kut.225,br.�4�.229 H.Petrić,»DravapreselilaLegrad«,Hrvatskizemljopis,br.�.,Koprivnica�994.,3�-32.230 NadbiskupskiarhivZagreb,KanonskevizitacijeBekšinskogarhiđakonata,Protokol,�0/I-b,32�.23� Hrvatskekraljevinskekonferencije,knj.�.(dalje:HKK,knj.�.),Zagreb,�985.,str.33�.232 HKK,knj.�.,str.338.233 HDA,KŽ,AC,kut.4(��0.-��.),sv.35.


danas u sastavu Općine Đelekovec, a Zablatje, Mali i Veliki Otok pripadaju Općini Legrad. Zanimljivo je da su sva sela koja su u ��. i ��. stoljeću bila sastavni dio župe Imbriovec, često od sredine �9. stoljeća spadala u sastav Općine Đelekovec. To jasno upućuje na pomicanje centraliteta naselja, tj. do kraja ��. stoljeća je središnje naselje bio Imbriovec, osnivanjem župe

Planovi dijelova katastarske općine Đelekovec iz druge polovice 18. stoljeća (karta iz 1781. sa stanjem iz 60-ih godina 18. stoljeća)


Đelekovec izjednačen je njihov centralitet, a od sredine �9. stoljeća dio centralnih funkcija (i za preostala naselja župe Imbriovec) postupno preuzima Đelekovec. U reljefnom smislu prostor župe Imbriovec (odnosno poslije općine Đelekovec), od tri zonalne cjeline Podravine koje se protežu zapadistok a to su kalničko pobrđe, pleistocene i holocene terase prema sjeveru te niski dravski poloj najvećim dijelom zahvaća najniži dio dravskog poloja na sjeveru te manji dio holocene terase na jugu.

Rijeka Drava je tisućljećima meandrirajući u vlastitim naslagama stvorila tipičan holoceni reljef, nanoseći velike količine pijeska i šljunka. Njezino se korito s vremenom uzdignulo u vlastitim naslagama pa je najniži, zamočvareni prostor postao onaj koji se nalazi nešto dalje od glavnog korita Drave. Razumljivo je da vodotoci (danas potoci Gliboki i Segovina ili Rasenica, a u ��. stoljeću potoci Gliboki, Prudnica, Segovina i Rasinjica), koji teku s kalničkih obronaka prema sjeveru, ne utječu u Dravu najkraćim putem, nego na niskom terenu podalje od korita Drave skreću prema sjeveroistoku.234

Do početka ��. stoljeća prostorom župe Imbriovec tekle su rječice Bednja i Plitvica. Zapravo se Plitvica ulijevala u Bednju kod Malog i Velikog Otoka, a Bednja je onda u neposrednoj blizini utjecala u Dravu. Danas se obje rječice ulijevaju u Dravu nešto zapadnije, na prostoru bukovečke župe. Važnost vodotoka na tom prostoru naglašava činjenica da su oni utjecali na davanje imena većini naselja u župi (Zablatje, Veliki i Mali Otok). Bitno je istaknuti da je s obzirom na osobine prirodnozemljopisne osnovice, taj kraj bio prvenstveno poljoprivredno područje, što je utjecalo na strukturu i svakodnevicu stanovništva te fizionomiju naselja, a većim se dijelom poljoprivredni karakter zadržao do danas.235

U kartografskoj zbirci Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu čuva se karta koja prikazuje okoliš Đelekovca u stanju kakav je bio oko ��6�. godine.236 Karta je napravljena 29. svibnja ��. godine. Ona je veoma važna jer pokazuje najstariju poznatu prostornu strukturu sela Đelekovca (»pagus Gyelekovecz«). Oko ��6�. središte sela bilo je oko crkve koja je označena na lokaciji što bi odgovarala i današnjoj đelekovečkoj crkvi. Istočno od crkve je ucrtana slobodna površina. Prema zapadu se pružala široka ulica u čijoj je sredini ucrtan »Telničev (?) zdenecz«. To je dio današnje Ulice Mihovila Pavleka Miškine. Južno od crkve je također bila ulica uz koju je paralelno išao stari tok Drave, što indirektno potvrđuje da je ta rijeka prije tekla uz sam rub Đelekovca. Zanimljivo je da današnju Dravsku ulicu (Lublanu) čini samo nekoliko kuća. Ta je ulica bila vrlo kratka, tj. predstavljala je dio malog »trga« kod crkve. Jedna velika ulica (danas Ulica palih boraca ili Prdovo) se pružala u smjeru sjeverjug, paralelno uz cestu Legrad Koprivnica (»via Kaproncza«). Već je tada na mjestu lokacije današnje kapele Sv. Florijana bio ucrtan znak raspela, što pokazuje da se tamo nalazilo raspelo ili kapelica. Kao dvije »inzule« ucrtana su još dva dijela Đelekovca jedan na zapadu (prema Imbriovcu), prostorno odvojen od ostatka sela, i drugi na sjeverozapadu, uz cestu Legrad Koprivnica.

Iz te karte može se vidjeti oblik kuća. Najveći dio kuća činile su »jedinke« kuće s užim dijelom uz cestu (55 posto), po zastupljenosti su slijedile »fronte« kuće sa širim dijelom uz cestu (29 posto), a najmanje su bile zastupljene »kuće na ključ«, tj. u obliku slova L (�6 posto). Parcele kućevlasnika sastojale su se od dva dijela. U prvom je dijelu bila kuća (uz ulicu), a u nastavku su slijedile gospodarske zgrade. Velika većina domaćinstava imala je ucrtanu jednu

234 D.Feletar,»Geografskipoložajigeomorfološko-pedološkaosnovicanaseljenostiPodravinedokrajasrednjegvijeka«,u:»ArheološkaistraživanjauPodraviniikalničko-bilogorskojregiji«,IzdanjaHrvatskogarheološkogdruštva,sv.�4.,Zagreb,�990.,str.��-�8;P.Kurtek,»GornjahrvatskaPodravina«,Zagreb,�9��.,str.��-��.;D.Feletar,»Podravina«,knj.�.,Koprivnica,�988.

235 H.Petrić,»PrilogpoznavanjurazvitkažupeImbriovecodsrednjegavijekadosredine�9.stoljeća«,Tkalčić,knj.�.,Zagreb,2003.,str.�9�-�98.

23� HDA,Kartografskazbirka,DXV2.


gospodarsku zgradu, a malen je broj kuća s neucrtanim gospodarskim zgradama, kao i s dvije gospodarske zgrade. U drugom su dijelu bili vrtovi. Sve parcele bile su izrazito široke.

Od vodotoka je označen stari tok Drave (»fluvis Dravicza«), koji je tekao u smjeru sjeverjug i pružao se uz istočni rub sela. U njega se sjeverno od Đelekovca ulijevala rijeka Bednja (»fluvius Bednya«) čiji je tok ucrtan kroz sjeverni dio đelekovečke katastarske općine. Na Bednji je blizu križanja cesta za Veliki Otok (»Nagy Attak«) i Legrad ucrtan most. Jasno su označeni i ostaci starijih vodotokova, ali nisu upisani njihovi nazivi.

Parcelizacija slobodnjačkih (selišnih) zemalja (»libertinorum sesionales terra«) je samo djelomično označena i, ako je točno ucrtana, može se vidjeti relativna usitnjenost posjeda. Mnogo sitnih parcela vidi se na Zelišču »Terra Zelische« gdje je jedna bivša dravska ada rasparcelirana na vrlo male čestice. Ondje je usitnjenost prisutna i danas. Posebno je ucrtan »passcuum Jalsz« koji se pružao uz cestu prema Imbriovcu (»weeg von Imbrihovecz nach Bezye«). Iz Đelekovca je, uz Jals, postojao direktni put za Mali Otok (»weeg nach Kyss Attak«).

Od toponima su upisani: Jalsz, Trepetye, Hudo polye, Ograd, Lubonichki Kerchi, Zellische, Gradische (»in comitatv szaladiensis« prema njemu je nacrtan nastavak puta iz Đelekovca pa to upućuje na zaključak da je ondje mogao biti brod, tj. prijelaz preko Dravice), Ribnyak, Lenische, Marina Szello, Vargov Kerch, Hrupacha, Chepelyevo, Bezie i Raszohaticza (s ucrtanom kućicom kod gmanja »passca«).

Najpreciznije su prikazana alodijalna (tzv. vlastelinska ili grofovska) zemljišta na »predium Bezie«. Iz karte se vidi da je najveći dio tih alodijalnih posjeda na đelekovečkom prostoru imao plemić Adamović, drugi po veličini bio je Šimonovićev alodij, a nakon toga Hochreitterov na kojemu je ucrtan majur uz cestu za Legrad (»versus Legradinum«) s dva građevinska objekta. Od ostalih, ucrtani su alodiji plemića Poka i Kanižaja.

Središnji dio naselja Imbriovec na katastarskoj izmjeri s početka druge polovice 19. stoljeća

Dio katastarske izmjere dijela naselja Đelekovec s početka druge polovice 19. stoljeća (Ulica palih boraca)


Katastar je važan izvor za poznavanje pojedinih naselja. Prvi poznati katastar rađen je ��5.��. godine, i to je tzv. Jozefinski katastar. Prema sadašnjem stupnju spoznaja, katastarske knjige za prostor sjeverne Hrvatske bile su spaljene pa se ta katastarska izmjera nije sačuvala ni za Đelekovec.23� Sretna je okolnost to što su za prostor Đelekovca i Imbriovca sačuvani opisi i kartografski prikazi u sklopu izrade tajnih zemljovida prostora pod habsburškom vlašću. U opisu Križevačke županije iz druge polovice ��. stoljeća za Đelekovec i njegov okoliš piše: »Udaljeno je sat od Legrada, tričetvrt sata od Imbriovca, pola sata od Torčeca, sat i četvrt od Velikog Otoka, dva sata od Koprivnice. Selo leži na ravnici i na potoku Mala Dravica, nema solidne zgrade i nije nadvišeno ni s koje strane. Kroz njega vodi legradska i koprivnička zemaljska cesta. Potok Mala Dravica istječe iz bare Mali Pažut i natopljen je vodom samo za rasta te bare do mjesta gdje se spaja s potokom Segovinom. I taj potok Segovina širok je samo tri koraka i dubok stopu, ima dno od pijeska pomiješanog s blatom i neznatne obale. Preko njega se u svako doba, osim za poplave, može prijeći na konju i pješice, a kolima samo u najsuše doba (jer tada i presuši). Nakon spajanja tih dvaju potoka spomenuti potok Mala Dravica dobiva od tri stope do dva hvata visoke obale, koje se opet, do njegova ulijevanja u Dravu, gube, te postupno postaje širok do četiri hvata i dubok tri stope, ima blatnjavo dno i preko njega se više ne može prijeći. Most za zemaljsku cestu preko potoka Segovine dug je pet hvati i širok šest koraka. Za tu su zemaljsku cestu iz ovog sela prema Koprivnici preko nekih neznatnih izvora ili potoka sagrađeni razni drveni mostovi. Preko tih se potoka na većini mjesta može prijeći i bez tih mostova, a u suho su doba uopće bez vode. Mostovi su također spomenute veličine i kakvoće. Općenito su preslabi za prijevoz topova i sličnih teških kola s topovima. Svi putovi koji odavde vode, imaju čvrsto tlo i popravcima se dobro održavaju. Stoga su u svako doba uporabljivi za teška /33�/ kola. Povremeno raštrkane šume imaju samo rijetka i srednje visoka stabla. Živežne se namirnice najpogodnije mogu prevesti u Legrad«.23�

Na istome je mjestu naveden opis Imbriovca i njegova okoliša: »Udaljeno je tričetvrt sata od Pustakovca, četvrt sata od Zablatja, tričetvrt sata od Đelekovca, pola sata od Malog Oto-ka. Selo nema solidne zgrade, položeno je na ravnici i nije nadvišeno ni s koje strane. Potok Bravnica (Prudnica, op. p.), koji teče sa strane sela, kao i potok Rasinjica, koji teče dalje ispod sela te se spaja s potokom Bravnicom (Prudnicom, op. p.) prema Đelekovcu, široki su samo dva koraka i duboki stopu za velike vode, imaju dno od pijeska pomiješana s blatom i preko njih se na većini mjesta na poljima može prijeći, tim više što u suho doba sasvim presuše. Vodom natopljena polja vidljiva na planu samo su produbljene lokve u koje se u kišno doba skuplja voda, no naskoro se opet i osuše. Nemaju znatnu dubinu niti su znatna prepreka. Put prema Đelekovcu ima čvrsto, pjeskovito tlo, široku kolotečinu i njime se u svako doba može proći teškim vozilima. Ostalim se putovima, pak, teškim kolima može voziti samo u suho doba. Imaju glibljivo tlo, koje za kišna vremena vrlo duboko omekša i njihove su kolotečine izvožene u mnogo rupa. U to se doba mogu rabiti samo lakim kolima. Cijeli je taj kraj jako zarastao gustim grmljem i rijetkim stablima i prepleten je živicama, koje priječe svaki vidik i kroz njih izvan putova vrlo teško mogu napredovati konji i ljudi«.239

Istodobno su opisani potoci Rasinjica i Gliboki kod susjednog Pustakovca: »Dva mala potočića koja teku u ovdašnjem kraju Rasinjica i Gliboki široka su samo dva koraka i duboka najviše samo stopu, imaju dno od pijeska pomiješana s blatom i neprimjetne obale. Izvan putova preko njih se na većini mjesta može pregaziti, a u suho doba, kada češće i sasvim presuše, preko njih se može i prevesti kolima«.

23� IvanErceg,»JozefinskikatastargradaRijekeinjegoveužeokolice(��85./��8�.)«,knj.�.,Rijeka,�998.,str.XI.238 M.Valentić,I.Horbec,I.Jukić(prir.),»Križevačkažupanija,Hrvatskanatajnimzemljovidima�8.i�9.stoljeća«,knj.

9.(dalje:Križevačkažupanija),Zagreb,2005.,str.�34-�35.239 Križevačkažupanija,str.�38-�39.


U arhivu Križevačke županije postoji nedatirani popis poreza koji je najvjerojatnije nastao u ��. stoljeću, možda čak na njegovu početku jer je stavljen u kutiju ispred spisa datiranog ��3. godine. Iz njega se vidi da je u podravskom kotaru Križevačke županije (Luke Švagelja) dio Imbriovca (zajedno s Dubovicom i Kapelom) bio u vlasništvu Vagycha, a prije toga je, čini se, bio u rukama Draškovića. Drugi dio Imbriovca držala je Eva Bogač, a prije nje Petar Češković. Treći dio Imbriovca bio je u posjedu Nikole Bogača, a četvrti je zajedno s dijelom Velikog Otoka, Kutnjaka, Zablatja i Selnice držala Barbara Balog.240

Početkom ��. stoljeća (��02.) dio posjeda Imbriovec držali su plemići Orehovečki (Orachoczy), što upućuje na razmrvljenost imbriovečkog posjeda i relativno česte promjene vlasnika.24� Marta Rattkay se udala za Gašpara Orehoczyja (podbana), a poslije su se tom ogranku obitelji priženili: Greguroczy, Češkovići, Saići, Adamovići, Hellenbachi i Gjurgjevići. Jedan od Gjurgjevića se oženio Karolinom Adamović.242

S početka ��. stoljeća sačuvan je popis »koi duzni jesu davati od vsake rali po groši osem, od sinokoše, od vsakoga kosca po groše tri«, a dio ih je bio iz Đelekovca: Mate Lončar, Gerga Lončar, Gregur Maltarić, udova Kamenjak, Šimun Vojvoda, Andro Vuk, Ivan Sremec, Đurko Jendrić, Andraš Vulek, Đurko Kerpić, Luka Kelemin, Blaž Kositer, Đurko Stabrić (?), Đurko Maltarić, Andraš Palčić, Marko Šafar, Đurko Glavak, Martin Međimorec, Đurko Lončar, Mate Jender, Mate Čmerčić, Štefan Palčić, Mate Kositer, udova Mika Sabolića, udova Stjepana Rašana, Andraš Čižmak, Stanko Vargov, Mato Posavec, Andraš Posavec, Tomaš Remenar, Tomaš Palčić, Đurko Dotar, Štefan Ander, Stanko Svičić, Đurko Konšić, Stanko Maltarić, Mato Vaganić, Peter Ilić, Martin Lončar, Andraš Dolenec, Mato Petiev, Andraš Hodalin, Mihal Đurđina, Đurko Por, Mato Đurđina, Gregur Đurđina, Andraš Vulak, Gregur Mihatićev i Blaž Sabolić.243

Iz godine ��2�. sačuvan je popis svih podložnika rasinjskog vlastelinstva, iz kojega se vidi da je rasinjski dio Đelekovca obuhvaćao 59 domova. Rasinjsko je vlastelinstvo, uz Đelekovec i Rasinju, obuhvaćalo Kuzminec, Koledinec, Zablatje, Selnicu, Jantolovec (slobodnjaci), Torčec, Mali Ivanec, Segovinu, Belanovo Selo, Mikševo Selo, Černovec, Lukovec i Botovo.244

Zanimljivo je da se ��35. spominje više krčmi na području rasinjskog vlastelinstva. Osim u Đelekovcu, krčme su bile u Rasinji, Zablatju, Selnici, Kuzmincu i Subotici.245 Sačuvan je i zanimljiv opis rasinjskog vlastelinstva od �. rujna ��36. godine. Tada se vlastelinstvo sastojalo od posjeda: Rasinja, Koledinec, Zablatje, Selnica, Subotica, Cenkovec, Martijanec, Đelekovec, Botovo, Torčec, Belanovo Selo, Lukovec, Černovec, Segovina, Ivančec i Meksevo Selo. U Đelekovcu se spominje kapela Blažene Djevice Marije koja je spadala pod župu Imbriovec. Đelekovec je tada imao učitelja, a u selu su pretežno živjeli slobodnjaci. Uz rasinjski, u Đelekovcu su bili posjedi Saića i Preseka (Szajekiana, Pressekianna).246 Dana �. siječnja ��3�. napravljen je popis davanja za vlastelinstva Rasinju i Slanje, a u njemu su zapisani iznosi koje su plaćali oni Đelekovčani koji su bili podložnici Josipa Eszterhazyja.24� Iste je godine napravljen još jedan popis davanja u kojem se također spominje Đelekovec.24�

240 HDA,Križevačkažupanija(KŽ),Conscriptiones(C),kut.�50(��84.-��58.),br.5.24� ZHS,knj.2.,str.248.242 GjurgjevićiKatarinaAdamovićnisuimalidjecepasuposjedeKanižu(pokrajOroslavja),ImbrioveciĐelekovecdali

svomnećakuGavriGjurgjeviću.L.Ivančan,»PotomciodplemenaAke«,VjesnikZemaljskogarkiva,god.�.,Zagreb,�905.,str.83.

243 Popisjenedatiran,analazisemeđudokumentimaiz��28.godine.HDA,KŽ,C,kut.�50.244 HDA,KŽ,C,kut.�50.,br.��5.245 MOL,EszterházycsaládTatailevéltára,P202,ActaCroatica,Fasc.3,br.�09.24� MOL,EszterházycsaládTatailevéltára,P202,ActaCroatica,Fasc.5,br.�43.24� MOL,EszterházycsaládTatailevéltára,P202,ActaCroatica,Fasc.5,br.�49.248 MOL,EszterházycsaládTatailevéltára,P202,ActaCroatica,Fasc.5,br.�5�.


Oko ��3�. dijelove Imbriovca držali su Nikola Egidović, Adam Presek (u taj su dio spadali dijelovi Velikog Otoka, Kutnjaka, Zablatja i Selinec) i vjerojatno Mihael Rakičani. Ti su dijelovi plaćali porez od tri dima. Dio Imbriovca posjedovali su Eva i Nikola Bogač, a porez za njih pobirao je također tri dima.249

Dana �. siječnja ��39. spominje se đelekovečki vojvoda Ištvan Kelemen koji je pobirao davanja (Đelekovčani su platili �65 rajnskih forinti). Zanimljivo je da je vojvoda zabilježen jedino u Đelekovcu. »Biro« je prikupljao davanja u Selnici, Zablatju, Kuzmincu, Cenkovcu, Rasinji i Subotici, a u Torčecu, Segovini, Belanovu Selu i Malom Ivancu davanja je ubirao »knez«. Jedino za Meksevo Selo to nije zabilježeno. Spominje se i ubiranje poreza na susjednim posjedima Makara. »Biro« je pobirao porez u Torčecu, Kuzmincu, Selnici, Botovu, Martiniću, Kutnjaku i Grbaševcu. Istom su prigodom uzimana davanja od mlinova, od kojih je po jedan bio u Đelekovcu, Torčecu i Pustakovcu, dva su bila u Rasinji, a �3 u Botovu. Vlastelinstvo je od svakog mlina dobivalo jednu forintu i 25 denara.250

Iznimno je zanimljiv račun koji je đelekovečki vojvoda Juraj Balog 22. prosinca ��39. godine vlastoručno napisao i potpisao, što potvrđuje da je bio pismen. To može biti prilog poznavanju cijena i namirnica u prvoj polovici ��. stoljeća. Naslov računa glasi: »Rachun napravljen kaiszem potrosil iz Gospoczki novacz na Gosz. Sekretara«. Juraj Balog je potrošio: na zob �2 groša, »venjek na dva dni« 9 gr., za jaja 9 gr., ocat 4 gr., mlijeko 2 gr., »meszel zganice 3 gr. to vracztvo nakonia goszpaki«, ulje � gr., kruh 5 gr., za kruh za »Gosz. Szekretara« 3 gr., »dalszem na oczet Sekretaru« 2 gr., »na vino Sekretaru« 2 gr., za »naprav oblokov« � rajnski forint i 5 ½ groša, za »pischenize« � gr., jednu »raczo« 2 gr., »dalszem za pischentze szokacza« �� gr., »I te drugi put Gosponu Sekretaru« 3 gr., za 4 kopuna �2 gr., kruh 6 gr., ocat 2 gr., jednog kopuna 3 gr., ocat 4 gr., vino � gr., vino 2 gr., dva kopuna 6 gr., »vugljanie« 4 gr., »iaicza« 4 gr., »zganiczo« 2 gr. 4 nov., »szira novacz 6«, »kaiszem nai szadnicz vszega potroszil« � rajnski forint i �0 gr., »dalszem 4 drevenke zobi vsaka drevenka po groszi 9«, kruh 4 gr., govedinu � rajnski forint 6 gr., »dalszem za S:V: Filanine, � taler y pet gr.«, zob � gr., zob 6 gr., »zlacru Adrasu« 9 gr., »Kraly u dalie« 9 gr. i za 3 »drevenke zoby« � rajnski forint, � gr. i 2 nov.25�

O odjeći i tekstilu koji su upotrebljavali Đelekovčani ��23. godine može se mnogo podataka pronaći u popisu robe koja je ��23. godine bila donesena iz Đelekovca. Tekst je pisan na kajkavskom, a sačuvan je u prijepisu od 25. rujna ��2�. godine.252 Trebalo bi ga detaljnije izložiti i staviti u širi kontekst povijesti mode i odijevanja.

Sredinom ��. stoljeća (vjerojatno ��54.) popisani su đelekovečki slobodnjaci koji su bili Saićevi podložnici: Marko Ivančić, Martin Špolar, Juraj Špolar, Mato Restek, Ivan Bičerdi, Ana Ižak, Stanislav Margin, Josip Ruskar, Mihael Đureta, Stjepan Cmerk, Ivan Cmerk, Jakob Balog, Ivan Samoščanec, Juraj Stankin, Matija Vuljak, Matia Simonov, Andro Gulinec, Matijaš Mihočkov, Juraj Mihalićev, Blaž Išinov, Stanislav Vuljak, Mato Betlehem, Ivan Bičerdi, Petar Margetić, Blaž Golopendić, Josip Ivančić, Matija Gulinec, Ivan Đureta, Tomaš Gydia, Jakob Cmerk, Matiaš Samoščanec, Stjepan Pavlek, udovica Stanovinkna, Matijaš Gydia, Mihael Buntov, Andro Buntov, Stjepan Picer i Matia Gydia (deserta). Istodobno su bili popisani Bogačevi kmetovi (u Imbriovcu): Stjepan Lovrenčić, Mihael Posavec, Juraj Posavec, Stjepan Posavec, Juraj Fičko, Mihael Mariančić, Mihael Posavec, Matijaš Posavec, Lovro Kadia, Andrija Sirotka, Luka Valent, Habijan Punčikar, Lovro Fičko, Jakob Zagorec, Ivan Međimorec,

249 HDA,KŽ,C,kut.�50.,br.4�.250 MOL,EszterházycsaládTatailevéltára,P202,ActaCroatica,Fasc.�,br.�82.25� MOL,EszterházycsaládTatailevéltára,P202,ActaCroatica,Fasc.�,br.�8�.252 MuzejgradaKoprivnice(MGKc),Arhivskazbirka.


Franjo Zagorec (deserta), Ivan Međimorec, Perković (deserta), Stjepan Posavec (deserta) i Sabol Sirotka (deserta).253

Prema poreznom popisu iz ��54. godine vidi se da je dio Imbriovca i Dubovice posjedovao Ignac Cinderi, dio Imbriovca, Velikog Otoka i Kutnjaka udovica Presekiana, dio Đelekovca Ivan Saić te dio Imbriovca obitelj Bogač.254

U Zalaegerszegu je 22. rujna ��59. Zaladska županija uložila žalbu protiv podložnika posjeda u Đelekovcu i Torčecu, koji su došli u sukob s trgovištem Legrad.255 Đelekovečki slobodnjaci su ��6�. godine koristili prijelaz i kod Legrada, a dio njih je oslobođen plaćanja maltarine i ostalih davanja. Đelekovčani su zabilježeni u sporu vezanom uz maltarinu i u vezi s pokušajem izuzimanja od plaćanja nameta na legradskom prijelazu.256 Osim prijelaza Drave, veći broj Đelekovčana koristio je razne usluge u Legradu između ��59. i ��6�. godine.25�

U spisima koje je magistrat trgovišta Legrad poslao Križevačkoj županiji ��6�. godine spominje se Đelekovčanin Janos Magics. Radilo se o daći koju je trebalo platiti na legradskom prijelazu.25� Đelekovčani Juraj Glavak, Ivan Pecir, Martin Palčić, Andrija Palčić, Ivan Gorički i Matija Vokra navedeni su kao svjedoci u jednom spisu vezanom uz zemlju Bezje od 25. veljače ��62. godine. Tada su uz Bezje navedene i zemlje Ribnjak, Vrbinec, Marina (?) Sela i Dravska Ledina. Zanimljivo je da je sjeverno od Đelekovca zabilježena »Sztara Bednia versus Dravica«.259

U spisima Križevačke županije iz ��62. godine sačuvana je karta koja pokazuje razgraničenje između Đelekovca (»Possessio Gyelekovecz«) i prostora Torčeca (»terrenum Torchense«), između potoka Glibokog (»fluvius Glubozy«) i Drave.260

U Đelekovcu su ��62. bile popisane osobe koje su vjerojatno živjele u Koprivnici, a morale su, čini se, plaćati neke pristojbe u Đelekovcu: Nikola Ötvös, Stjepan Konačić, Josip Nemers, Ivan Ladović, Adam Fajfer, Matije Salaj, Josip Herkec, udovica Matije Santarića, Franjo Beloša, Jakob Ferenčić, Juraj Pandur, Ivan Molnar, Ivan Magić, udovica Mihaela Pocera, Jakob Plahinger, Josip Graczki, Mihael Nikolantin, Juraj Lengyel, Adam Belošević i Juraj Lančić.26�

Iz ��63. godine sačuvani su podaci za izvanagrarna zanimanja u Imbriovcu i Đelekovcu. U Imbriovcu je zabilježen samo Martin Đurkan (krojač, sartor), a u Đelekovcu: Juraj Pandurić (tesar), Stjepan Jendrolić (obućar, varga), Martin Jendrolić (obućar, varga i mlinar na potoku Gliboki), Ivan Jendrolić (stolar, faber), Mihael Jendrolić (remenar, lorarius), Juraj Glavak (mlinar), Juraj Kositer, Matija Jendrolić i Juraj Glavak (graditelj, molitores).262

U zapisniku Križevačke županije od ��. travnja ��64. godine naveden je spor između Legrada i Đelekovčana vezan uz mlinove na prostoru Gradišča te između posjeda Ivanec i Đelekovec zbog šume Cerine. Tome je prethodio spis od �6. veljače ��64. u kojem se poziva na starije dokumente iz ��43. i ��44., a iz kojeg se vidi da je došlo do promjene toka potoka Gliboki (»fluvio novi Gluboki«) itd.263

Franjo Nadasdy je u Varaždinu �0. lipnja ��65. napisao dopis u kojem se vidi problematika vezana uz spor Varaždinskoga generalata i podložnika na posjedu Đelekovec oko šume

253 HDA,KŽ,C,kut.�50.,br.�9.Spisnijedatiran,alijeumetnutizmeđuspisaiz��54.godine.254 HDA,KŽ,C,kut.�50.,br.�4.255 HDA,Križevačkažupanija,ActaCongregationalia(KŽ,AC),kut.4(��0.-��.),sv.34.,br.4�0.25� HDA,KŽ,AC,kut.�(��40.-��.),sv.8.,br.�44.25� HDA,KŽ,AC,kut.2(��2.-��5.),sv.�2.258 HDA,KŽ,AC,kut.�(��40.-��.),sv.�0.,br.�8�.259 HDA,KŽ,AC,kut.�(��40.-��.),sv.�0.2�0 HDA,KŽ,AC,kut.�(��40.-��.),sv.��.,br.�90-�92.2�� HDA,KŽ,AC,kut.2(��2.-��5.),sv.��.2�2 HDA,KŽ,AC,kut.2(��2.-��5.),sv.�2.,br.204.2�3 HDA,KŽ,AC,kut.2(��2.-��5.),sv.20.


kod potoka Gliboki.264 Popis posjeda od 3. listopada ��66. pokazuje da je dijelove posjeda Imbriovec, Veliki Otok i Kutnjak te dio Đelekovca posjedovala obitelj Kelczian, a dijelove Imbriovca i Đelekovca posjedovala je obitelj Saić. Posjedi su se nalazili u podravskom kotaru Križevačke županije.265

Krajem ��. stoljeća suvlasnici đelekovečkih slobodnjaka bili su podžupan Saić, Josip Hochenreiter i udovica Kanižaj, a imbriovečke kmetove posjedovali su plemić Bogač i podžupan Ivan Saić.266

Udovica Ana Marija Kanižaj udala se za Ignjata Kelcza iz Kisega, zamjenika kapetana koji se zbog rata s Prusima zahvalio na službi. Ana Marija Kanižaj bila je prije udana za Lončarića, a rođena je Presek.26�

Društvene promjene

Iz prvih desetljeća ��. stoljeća sačuvan je popis želira (inkvilina). U dijelu Đelekovca koji je spadao pod vlastelinstvo Rasinja bili su popisani želiri Petar Zagorec, Juraj Husarec,

Mihael Mihalec, Martin Zvonar i Mihael Čića. U presekijanskom dijelu Đelekovca popisani su Juraj Kustec, Juraj Pungya, Ivan Katana, Juraj Delinšak i Matiaš Levak. U Saićevu dijelu Đelekovca i Imbriovcu zabilježeni su želiri Juraj Petak, Stanislav Margin, Stanislav Međimorec i Juraj Tkalec.26� Popis želira jasno upućuje na zaključak da je đelekovečko i imbriovečko seljačko društvo početkom ��. stoljeća još bilo raslojeno, ali s većim promjenama u Imbriovcu u odnosu na prijašnje stanje. Dovoljno je sjetiti se popisa iz �59�. godine kada su svi stanovnici Imbriovca bili kmetovi, a u Đelekovcu su želiri činili petinu stanovništva. Postojanje želira u Đelekovcu početkom ��. stoljeću posebno je zanimljivo jer su prema povelji od �660. stanovnici Đelekovca trebali biti u slobodnjačkom položaju. Očito se slobodnjački privilegij nije odnosio na sve stanovnike Đelekovca.

Iz ��. stoljeća potječe popis dijela slobodnjaka u Đelekovcu (vjerojatno Presekijanskog): Juraj Črešnik, Juraj Glavak, Andraš Šimunić, Petar Varga, Juraj Lukinec, Juraj Ferenc, Juraj Sabol, Mihael Sabol, Matijaš Vargov, Marko Lončarić, Šimun Kovačić, Matijaš Lukinec, Mihael Pandurić, Tomaš Mađer, Matijaš Ludinjski, Matijaš Levak, Ivan Potroško, Andro Čukac, Pavao Hugjek, Ivan Pandurić, Mihal Kerpić, Stjepan Glavak, Juraj Tkalec, Mihael Sabol, Juraj Špičko, Stanislav Išinov, Stanko Petrić, Ivan Dolenec, Mato Doboš, Ivan Zobun, Andro Čukelica, Matijaš Androlić, Martin Sunski (?), Juraj Golubić, Andro Cimerman i Mihael Skrudni (?).269

U prvoj polovici ��. stoljeća slobodnjacima su nametnute neke nove dužnosti. Slobodnjaci iz Botova i Torčeca bili su prisiljeni prodavati vlastelinsko vino. Đelekovčanima je povećan podvoz na duge relacije, a otprije su morali s polja voziti u spremište vlastelinske žitarice.2�0 Slobodnjaci su u pravilu bili bogatiji seljaci (s većim posjedima), ali u Podravini to nije važilo. U mnogim selima primjerice Đelekovcu, Torčecu i Botovu držali su posjede sa samo dva tri jutra oranica. Među njima je općenito prevladavao sitni seljački posjed. S obzirom na to, slobodnjaci nisu činili posebnu imovinsku kategoriju seljaka.2��

2�4 HDA,KŽ,AC,kut.3(��5.-��.),sv.3�.,br.388.2�5 HDA,KŽ,AC,kut.5(��.-��.),fasc.�,br.�8.2�� MOL,ActaParticularia,A93,fol.�0�-�0�,�28,455.2�� B.A.Krčelić,Annuae,str.42�.2�8 HDA,KŽ,C,kut.�50.,br.�9,popisjenedatiran,analazisemeđudokumentimaiz��28.godine.2�9 HDA,KŽ,C,kut.�50.,br.38.2�0 HDA,ActaCommissionalia,Prot.8/XI,285,292-293,359,�9�.2�� J.Adamček,»Ludbreg«,n.dj.,94.


Đelekovečki slobodnjaci su često pružali organizirani otpor kada su im bile ugrožene slobode, pa je tako Ladislav Grahovec pisao banu u Zagreb u povodu istrage među slobodnjacima u Đelekovcu, koja se odvijala u svibnju ��34. godine.2�2 Na Hrvatskom saboru, održanom 2�. travnja ��45. u Zagrebu, rješavao se spor zbog zemljišta između Ivana Saića i Koprivničke krajine, koji je riješilo izaslanstvo Sabora. Tom je prigodom riješen i spor oko Đelekovca.2�3 No, ubrzo su koprivnički krajišnici ubili tri seljaka iz Đelekovca pa je Hrvatski sabor 5. listopada ��45. godine odredio istragu.2�4 Sabor je na zasjedanju �5. ožujka ��46. donio zaključak da se daju instrukcije za saborsko izaslanstvo koje je išlo kraljici Mariji Tereziji, a među njima su objašnjeni predmeti o kojima je izaslanstvo trebalo razgovarati, primjerice da krajišnici ne vrše nasilje nad susjednim stanovništvom banske Hrvatske, a posebice na posjedu Đelekovec u Križevačkoj županiji. Tamo su ivanićki krajišnici zaposjeli dio posjeda kod Đelekovca.2�5 U siječnju ��4�. godine određeno je da Đelekovec mora plaćati vojni porez, a istodobno je zabilježena vijest o buni krajišnika u okolici tog sela.2�6 Sljedeće je godine donesena posebna uputa o načinu na koji se trebalo obaviti novačenje u pojedinim selima banske Hrvatske, a u toj uputi se spominje i Đelekovec.2�� Godine ��50. došlo je do spora Ivanca i Đelekovca zbog šume Cerine.2��

Godine ��54. obavljale su se pripreme za posjet vladarice Marije Terezije.2�9 U sklopu priprema sudjelovalo je 30 vojnika iz Đelekovca (Saićeva i Presekijanskog) kao pripadnici 4. bojne (bataljuna) svečane postrojbe.2�0 Prije njezina posjeta bio je na svim vlastelinstvima proveden popis »gibajuće i negibajuće« imovine, a u Đelekovcu je to učinjeno 6. kolovoza ��54. godine. 2��

Đelekovečki banderij je ��56. imao zadatak sudjelovati u ceremoniji postavljanja novog bana.2�2 Hrvatskoslavonski sabor je na zasjedanju u Varaždinu ��60. godine donio odluku kojom se zabranjuje svako samovoljno izvršenje u sporovima između stanovnika Đelekovca i varaždinskih krajišnika.2�3 Jedan spor između Legrada i Đelekovca je ��60. godine morao riješiti Hrvatski sabor. Riječ je o sporu oko zemljišta Veliko Gradišće. U sporazumu s vlastima Zaladske županije korištenje tog prostora trebalo se organizirati kao i prije. Đelekovec je odmah trebao ukloniti brod koji je sam postavio, a Legrad je morao pustiti svu zaplijenjenu stoku i uhićene osobe bez izricanja ikakve kazne.2�4 Kako je do Velikog Gradišća trebalo ići brodom, prema podacima iz ��6�. godine vidi se da Đelekovčani nisu dopustili da se makne tzv. privatni brod stanovnika Đelekovca.2�5 Tadašnji Đelekovčani su se oko Gradišća sporili i sa stanovnicima Velikog Otoka pa je ��62. došlo do nasilja i spora o kojemu je konačnu odluku morala donijeti kraljica Marija Terezija.2�6 Ipak nije došlo do rješenja jer su sukobi zbog zemljišta Gradišće osim Đelekovca, Velikog Otoka i Legrada uključili još i Mali Otok.2��

2�2 HDA,Banskispisi(Actabanalia),kut.�,br.�8.2�3 ZHS,V,9�.2�4 ZHS,V,�29.2�5 ZHS,V,�42.2�� ZHS,V,�94,�99.2�� ZHS,V,285.2�8 HDA,KŽ,C,kut.�50.,br.�2.2�9 B.A.Krčelić,»Annuaeilihistorija��48.-��.«,Zagreb,�952.,�3�.280 ZHS,VII,��.28� B.A.Krčelić,»Annueilihistorija«,Zagreb,�952.,str.�55.282 ZHS,VII,2�2.283 ZHS,VIII,45.284 ZHS,VIII,Zagreb,�9��.,55;J.Barbarić,»Ekonomskapolitikapremastočnomfonduuzaključcimaispisima

Hrvatskogsabora(dogodine�848.)«,Actahistorico-oeconomicaIugoslaviae,�4,Zagreb,�98�.,�2�-�22.285 ZHS,VIII,8�-82.28� ZHS,VIII,94.28� ZHS,VIII,��5-��.


Đelekovčani su ��65. bili suočeni s povlačenjem privremene granice između Hrvatskoslavonske vojne krajine i civilnog dijela Hrvatske. Tom su prigodom pružili otpor generalu Zedwitzu i drugim vojnim djelatnicima, tvrdeći da vojnicima ne pripada pravo tumačenja i proširivanja međa. Taj je njihov postupak podržao dvor, ali je na kraju sve bilo ipak riješeno u korist vojske. 2��

Dolazilo je i do manjih nesporazuma đelekovečkih slobodnjaka sa zavisnim seljacima iz susjednih sela. U spisima Križevačke županije sačuvan je dokument od �. lipnja ��66. u kojemu se, u istrazi vezanoj uz jedan nesporazum, uz slobodnjake iz Đelekovca spominju i kmetovi iz Imbriovca, Kutnjaka te Velikog Otoka.2�9

Knjižnica u Imbriovcu

Župna knjižnica u Imbriovcu je �659. godine imala 46 knjiga. Posjedovala je rimski misal u osam svezaka, homiliju, jedno djelo Petra de Palude, postilu, knjigu o riječi Božjoj u

tri sveska, knjigu Fabija Ineartiata, jedan katalog, djelo Tome de Kempisa, staru Bibliju, još jednu homiliju, knjigu o kršćanskoj doktrini, pasional, �3 knjiga o Augustinu, brevijare, Novi zavjet, jedno Aristotelovo djelo, jedno Ezopovo djelo, kantual s različitim pjesmama, jedan evangelistar na slavenskom jeziku (euangeliorum liber sclauonicus) i druge.290 Usporedbe radi, župna knjižnica u Koprivnici je �659. godine posjedovala 59, u Koprivničkom Ivancu 25, a u Đurđevcu �6 knjiga.29� Broj knjiga imbriovečke župne knjižnice do ��00. godine porastao je na 5� svezaka.292 Tijekom sljedećih nekoliko godina broj knjiga je znatno smanjen, pa je već ��06. popisano samo 35 svezaka.293 Ubrzo je došlo do obnove fonda knjižnice pa je ��6. popisano 45 knjiga,294 a ��33. zabilježeno je 6� svezaka.295 Početkom �9. stoljeća, oko ��5., u župnoj su knjižnici, prema inventaru, zabilježene samo 34 knjige.296 Imbriovečki župnik je ��50. zapisao: »Zvan nekojimalo knig bogoslovskih novešeh s latinskom abeceom i jezikom naštampanih nenahadjase nikakovih knig stareh jer ako su koje bile pred sto letmi skupa z hižum župničkom izgorele su«.29�

Podravska seljačka buna 1755. - veze s Imbriovcem i Đelekovcem

U prvoj polovici ��. stoljeća povećana je feudalna renta, što je pogoršalo položaj zavisnih seljaka. Kmetovi su tlaku smatrali najtežim teretom. Seljaci iz Imbriovca su morali dava

ti prekobrojnu tlaku, iznad starih obaveza. Na nju su se posebice žalili kmetovi plemića Ivana Saića. Po drugoj strani, kmetovima na posjedu plemića Bogača povećana je i redovita tlaka.29�

288 B.A.Krčelić,n.dj.,500-50�,�35.289 HDA,KŽ,C,kut.�5�.,br.�23.290 NAZ,KV,Prot.89/Ia,str.��-��8.29� NAZ,KV,Prot.89/Ia,str.�0-�2,52-53,225.292 NAZ,KV,Prot.9�/III,str.�05-�0�.293 NAZ,KV,Prot.9�/III,str.��2.294 NAZ,KV,Prot.��2/II,str.3�.295 NAZ,KV,Prot.94/VI,str.220.29� NAZ,KV,Prot.�02/XIVa,str.54.29� Hrvatskipovijesnimuzej,Arhivskazbirka,StatističkiitopografičkilistoviDruštvazajugoslavenskupovjesnicui

starineuZagrebu,inv.br.2�595.298 HDA,KŽ,ActaCommissionalia,Prot.8/XI,p.49�,8��,�90-�9�;J.Adamček,»Ludbreg«,str.�00.


Sve to utjecalo je na gomilanje seljačkog nezadovoljstva koje je ��55. godine eksplodiralo u seljačkoj buni.

Godine ��55. izbila je tzv. Podravska buna, izazvana povećanjem feudalnih tereta, osobito tlake. Prva buna seljaka Križevačke županije buknula je 23. veljače ��55. u selu Dubovcu pokraj Ravena blizu Križevaca. Drugo žarište nalazilo se u okolici Vrbovca i Rakovca, a treće u Podravini u selima Veliki i Mali Otok te Imbriovec.

Planovi za dizanje bune počeli su �. ožujka ��55. godine. Josip Adamček zapisao je: »Kmetovi iz Velikog Otoka okupljali su se uvečer u gostionici Nikole Lončarića, zvanog Zelenjak, u Hrastiću. Uz kupicu vina ondje su raspravljali o svojim poslovima i različitim novostima. Uveče 6. ožujka najvažnija novost bile su vijesti o seljačkoj buni u središnjim dijelovima Križevačke županije. U gostionici su bili Ivan Čislar, zvani Iglar, kmet Adama Šebeka i jedan od najbogatijih seljaka u Vel. Otoku, Ivan Horvat Čižmešija, Lovro Dudaš, Juraj Ladiha i njegov sin Ivan. Okupljeni su zaključili da se buna širi na sve strane, da su pobunjeni kmetovi u Križevačkoj županiji i krajišnici u Varaždinskom generalatu. Miran je ostao jedino njihov kutak prema Legradu. Na poticaj Čislara i oni su odlučili podići bunu. Informacije kojima su raspolagali velikootočki kmetovi nisu, međutim, bile točne. Krajišnici su svoju bunu obustavili još oko 20. veljače, a buna oko Križevaca završena je 2. i 3. ožujka. Ranije pobunjena sela već je započela pustošiti zemaljska vojska pod zapovjedništvom Ivana Raucha. Prema tome, već na početku nisu postojali uvjeti da se ta buna, kako su željeli njezini organizatori, poveže s pobunjenim seljacima u drugim mjestima. Ivek, Vlahov pastorak, iz Velikog Otoka tvrdio je kasnije da su Čislar i njegovi prijatelji »skup pijuć puntu kuhali i nju skuhali«. Pobunu su nazivali podizanje »Božje vojske«.

Sljedeće večeri, u četvrtak �. ožujka, u Zelenjakovoj se gostionici ponovno raspravljalo o dizanju »Božje vojske«. Ivan Čislar i njegovi prijatelji govorili su da su ustanici već spalili Slanje i Ludbreg, da se i oni trebaju dići na oružje te se, nakon akcije protiv svoje gospode, pridružiti u selu Slokovcu tim pobunjenicima. Ako ne dođu u Slokovec, onda će okupljeni pobunjenici spaliti njihova sela. Govorilo se također i o tome da će se cijeli kraj nakon bune priključiti Vojnoj krajini. Čislar je predlagao da se prva akcija izvede protiv kurije omrznutog plemića Adama Šebeka (Sebök). Dok su seljaci raspravljali o dizanju bune, u gostionicu je dotrčala Čislarova žena i pozvala muža da ide braniti njezinu sestru Magdu koju tuče gospođa Šebek. Magda je služila u kuriji plemića Adama Šebeka. Zbog teških uvjeta pobjegla je k sestri, ali Šebek ju je »nazad vu službu hotel imati«. Zbog toga je gospođa Šebek upravo te večeri došla po odbjeglu Magdu i divljački je pretukla. Postupak prema sluškinji bio je neposredan poticaj za početak akcije.299 O tome je pisao i Dragutin Feletar u knjizi o Legradu.300

Seljaci su sjekirama provalili vrata Šebekove kurije. Njegova je supruga uspjela pobjeći, a Adama Šebeka su uhvatili. Ivan Čislar udario ga je sjekirom po čelu i ubio. Kada su stigli Legrađani, »Šebek mrtav i ves kervav na zemlji v male hižice je ležal«. Tako je počela buna. Prema kuriji pokojnog Adama Šebeka u Velikom Otoku dolazili su seljaci iz okolnih sela. Seljake su pozivali udaranjem zvona i putem posebnih ustaničkih »emisara«. Josip Adamček opisao je: »U Imbriovcu su agitirali za bunu seoski sudac i neki Ivanec, Dudašev tast. Govorili su seljacima: »Hajde, hajde, koji s nama neće ići, njemu ćemo spaliti kuću i njega ubiti. U vojsku! U njoj su već Vlasi graničari. Puntari su već spalili Ludbreg i Slanje«.30�

O tome je ostavio zapis i Baltazar Adam Krčelić: »Gotovo u isto vrijeme bukne... dio bune u selu Veliki Otok kod Legrada, jednako sramotan i sličan prijašnjima, samo utoliko sramotniji što su plemića Soebeka u njegovoj kući ubili i zajedno s kućom spalili«.302

299 J.Adamček,»Ludbreg«,str.�08-�09.300 D.Feletar,»Legrad«,Čakovec,�9��.,str.��2-��3.30� J.Adamček,»Ludbreg«,str.�09.302 B.A.Krčelić,»Annueilihistorija«,Zagreb,�952.,str.��3.


Osam Legrađana je otišlo u Veliki Otok i pridružilo se pobunjenicima koji su ubrzo prihvatili »legradske pobunjenike«. Legrađanina Grgura Polgara (Gecija) izabrali su za svoga generala, a Mihajla Delišinovića (Deliović) za oberstara, premda postoji svjedočenje da su se Legrađani nametnuli za vođe bune, tj. »sami se za oficere dali«.303

Zbog buntovnih zbivanja ��55. mnogi su se plemići sklonili u Varaždin. Baltazar Adam Krčelić o tome je napisao: »U tim prilikama samim je gradom zapovijedao general grof Josip Drašković, a pojedinci su primali od njega naredbe. On dade popraviti oštećene gradske zidine, a kad je saznao da se ona prije spomenuta četvrta skupina pobunjenika zadržava u Velikom Otoku, skupi četu, kakvu je mogao od svojih ljudi iz Bukovca i od ljudi grofa palatina Ludovika de Batthyány iz Ludbrega, požuri se da suzbije žestinu bune i da je smjesta uguši«.304

General Polgar i oberstar Delišinović potisnuli su iz vodstva bune Čislara. Oni su nastojali da se buna organizira kao spontani vojnički organizirani ustanak. Delišinović je sastavio i ustaničku prisegu: »Zaklinjem se Bogu, Blaženoj Djevici Mariji, svim svetima i izabranima Božjima da ću u započetoj buni i njezinu napredovanju sudjelovati i zajedno s drugim ustanicima djelovati«. Nakon pljačkanja Šebekove kurije pobunjeni su seljaci napali tri plemićke kurije: Sjepana Oblačića, Rakičanija i udovice Preseki. Tada se među ustanicima pojavio 20godišnji učitelj iz Kuzminca, Ivan Horvat, došavši naoružan s dva pištolja i dugom puškom. Učitelj je kod Oblačićeve kurije položio ustaničku prisegu i uskoro se seljacima nametnuo za novog vođu. Navodno je govorio: »Deca, jeste li vsi skupa, jesu li totu Selničani, Kučani, Zablaćani, Antolovčani. Ja znam pismo, ja sam vaš general«. 305 Horvat je poslije bio osuđen na zatvor, a i u kanonskom izvješću za župu Kuzminec od ��. lipnja ��55. piše da »učitelja nema«.306

Čini se da je učitelj Horvat nagovorio ustanike u petak �. ožujka ��55. navečer da krenu u Imbriovec i napadnu kuriju plemića Bogača. Poslije uhićeni seljaci izjavili su: »da vrag ne bil školnika kuzminskog v Otok donesel, mi ne bi bili v Imbriovce na Bogača išli«. No, kmet Andrija Gomaz tvrdio je suprotno, odnosno da su oni napali Bogačevu kuriju u Imbriovcu na nagovor Bogačevih kmetova. Josip Adamček dalje piše: »Dok je navečer glavnina ustanika napredovala prema Imbriovcu, skupina seljaka predvođenih Čizmašijom zapalila je u Velikom Otoku Šebekovu kuriju. Požar se nadaleko vidio. U njemu je izgorjelo i tijelo omrznutog plemića Adama Šebeka. Gospodin Bogač vraća se u petak navečer iz Gorice u Imbriovec. Kad je čuo »puntar z larmom v Imbriovce iduće«, predosjetio je opasnost i odlučio da se kući ne vraća. Prema svojoj kuriji poslao je kmeta Andraša Posavca »da njega milosti gospe, tj. tovarušice, i kćeri, gospe kapetanice, pove da se kam vugnu«. Ali Andraš nije uspio »povedati poručka« jer su do kurije prije njega puntari »natekli bili«. Ustanici Ladika i Kišćenko uhvatili su gospođu kapetanicu i tukli su je tražeći da im oda gdje je sakrila novac. Na kraju su je ipak smjestili kod mjesnog župnika«.30�

Imbriovec je tako postao novo žarište podravske seljačke bune, a Adamček je o tome napisao: »Drugi su ustanici provalili u Bogačevu kuriju, porazbijali namještaj i oplijenili pokretnu imovinu. Žene, djeca i muškarci nosili su u vedrima, jastučnicama i platnu pšenicu i proso. Bačve s vinom izgurane su na dvorište gdje su od razbijenog namještaja zapaljene tri velike vatre. Bogačev kmet Tomo Ferenčak uzeo je pušku i pištolj. Ali »kajti kapelan imbriovečki prokletstvo je na one koji kaj uzeli vrgel ako ne povrnu, njegova žena je nazad pušku i pištola odnesla«. Nije jasno što se poslije dogodilo s tim neimenovanim kapelanom jer je

303 J.Adamček,»Ludbreg«,str.�09.304 B.A.Krčelić,»Annueilihistorija«,Zagreb,�952.,str.��.305 J.Adamček,»Ludbreg«,str.�09-��0.30� NAZ,KV,Prot.9�/VIII,str.289.30� J.Adamček,»Ludbreg«,str.��0.


prema zapisniku kanonskog pohoda župe Imbriovec od ��. lipnja ��55. mjesto kapelana bilo nepopunjeno. Imbriovečki župnik bio je Matko Salaj.30�

Josip Adamček nastavlja: »Ustanici su kod Bogačeve kurije u Imbriovcu bili čitavu noć. Glavni oficier u Imbriovcu je bil kuzminski školnik; onde su ga za vicekomeša zvali. Sa Štamparovim pastorkom iz Otoka više puta je nešto pisal; ti su vu puntu postavljene ljude muštrali, i vu rek spravljali«. Od drugih vođa ustanika isticali su se samozvani ustanički kapetan Andrija Mraz iz Velikog Otoka i seoski sudac Benuš iz Zablatja. Dana 9. ožujka kapetani Mraz i Benuš, »na lagun vina sedeći«, predložili su: »Hajde, oćemo v Đelekovec ponušiti, da nam i oni doidu na pomoć, ako ne dojdu pasje vere, hoćemo je porobiti i na vse četiri kraja vužgati; Đelekovčani naj poruče na Torčec i na Botovo«. Učitelj Ivan Horvat iz Kuzminca govorio je da će ustanike, kada im se pridruže Đelekovčani, povesti na Kuzminec, a poslije toga na Rasinju. U Đelekovcu, Torčecu i Botovu živjeli su, kako znamo, slobodnjaci. Oni su bili dobro naoružani jer su služili kao vojnici u vlastelinskom banderiju. Njihovo uključivanje u bunu stvorilo bi nove prostore za njezino širenje, ali interesi slobodnjaka razlikovali su se od interesa kmetova.309

Na zaplijenjenim konjima feudalnoga gospodara Bogača u Đelekovec su odjahali seoski sudac Benuš iz Zablatja i kmet Bijač iz Selnice kako bi pridobili slobodnjake. Istodobno su kuzminski učitelj Horvat i Štamparov pastorak (ustanički »obrstar« koji je nosio »papiruš i falatac plajbajza«) »za ljepše prieti Đelekovčane, zapovedali, da pred nje idemo, i pošto smo vsi, z oficeri skupa, poredani vu glide«. Ali đelekovečki slobodnjaci nisu prišli ustanicima. Štoviše, naoružali su se i krenuli iz sela protiv njih. Prvo je izaslani kmet Bijač »pešice med puntare doterčal, povedal je da su ga z konja hitili i da ne bu po nas dobro ar idu suprot nam i hote nas vse postreljati«. To su uskoro vidjeli i kmetovi poredani u bojni red (»glidu«): »kada bi bili na polje k Đelekovcem došli, opazivši Đelekovčane obružane, predi neg bi se sastali vsi smo se razbegli, videvši da i oficeri naši beže«.3�0

Bijeg ispred Đelekovca pokazao je da su ustanici još bili vojnički potpuno neorganizirani. Već i sama pojava protivničkih naoružanih skupina izazvala je rasulo njihove vojske. Tim je bijegom buna u Podravini završena. Seljaci su se razišli svojim kućama. Predstojio je još krvavi obračun feudalaca s kmetovima koji su se osudili pobuniti. General Josip Kazimir Drašković organizirao je nasilno gušenje bune i o tome izvijestio: »Kad sam čuo da se u selima Velikom i Malom Otoku, Imbriovcu, Zablatju, Kutnjaku, Antolovcu i Selnici narod pobunio, vlastitim sam sredstvima podigao banderijalce Ludbrega i Rasinje. Zajedno s nekim službenicima županije i okolnim plemićima krenuo sam odmah protiv buntovnika«.3��

Prema navodu Baltazara Adama Krčelića, Drašković »opkoli naime pobunjenike, zatraži da mu izruče poglavice te skupine, i objavi im da će ih inače pobiti do posljednjega. Kad su mu četvorica bila predana, on ih suoči s onima koji su ih izručili i optuživali, te na blag način povede saslušanje. Na temelju toga te kolovođe, radi zastrašenja ostalih, budu ondje pogubljeni, a oko 20 manjih krivaca bi odvedeno u varaždinski zatvor. Onima koji su s njime krenuli protiv pobunjenika, vrlo je strogo zabranjivao svako nasilje, ali su im obližnja sela morala plaćati dnevnicu, i to svakome po 4 groša«.3�2

Drašković je imao vojsku od �50 konjanika i 60 pješaka. Najprije je pošao u Kutnjak i Antolovec gdje je pronašao samo nekoliko ljudi jer su se ostali sa svojim ženama i djecom

308 NAZ,KV,Prot.9�/VIII,str.285.Zanimljivojedaucijelomkanonskomizvješćunemanitijednejedineriječioseljačkojbuni��55.godine.

309 J.Adamček,»Ludbreg«,str.��0.3�0 Magyarországoslévltár(MOL),Budimpešta,Batthyanycsalad.Maioratus,Actabanalia,P-�2�3,Fasc.�,br.�5.;J.

Adamček,»Ludbreg«,str.��.3�� J.Adamček,»Ludbreg«,str.��0-��.3�2 B.A.Krčelić,»Annueilihistorija«,Zagreb,�952.,str.��.


posakrivali po šumama. Oni su se vratili na Draškovićev poziv i izabrali �2 glavnih kolovođa koje je general poveo sa sobom. Nakon toga je ušao u Zablatje i Imbriovec gdje je također sve bilo prazno. Stoga je poručio buntovnicima preko njihovih supruga da se drugi dan moraju okupiti u Selnici. Nakon što je uhvatio nekoliko ustanika iz Velikog i Malog Otoka, a i sve glavne vođe, dao je jednoga ubiti u Kutnjaku, drugoga u Velikom Otoku, a trećega u Imbriovcu. U tim je selima ostavio posadu te najstrože zabranio pljačku. Drašković je uhitio 52 pobunjenika i poslao ih u Ludbreg.3�3

Josip Adamček zapisao je da je Draškovićeva postrojba 9. ožujka ��55. navalila na ustanička sela, premda su se ustanici razišli. Jedan je suvremenik o tome zapisao: »Gospodin grof je dao uhvatiti vođe pobune Blaža Međimurca, Ivana Kiščinela i Grgura Jagodića... Kako pri ruci nije imao krvnika, svu je trojicu dao strijeljati u pobunjenim selima. Naredio je da pod vojnom stražom osam dana leže nesahranjeni kako bi ih svi seljaci vidjeli i kako bi se svima ostalima utjerao što veći strah«. Mnogi su seljaci pred odmazdom pobjegli u susjedno Međimurje. Na međimurskom području uhićeno je tridesetak ustanika i privremeno zatvoreno u čakovečku utvrdu da bi ih poslije, zajedno s onima zatvorenima u Ludbregu, otpremili u Zagreb gdje se provodila istraga. Sredinom kolovoza ��55. godine donesena je presuda u kojoj, među ostalim, piše: »Presuđuje se da se spomenuti Ivan Čislar zvan Iglar i Ivan Horvat zvan Čizmešija kao zločinci koji su uskratili dužnu podložničku vjeru i vjernost zakonitoj kraljici i prirodnoj gospodarici, kao prekršitelji javnog mira, prvaci, tvorci i predvodnici u provođenju zločinačke bune, drugima kao zastrašujući primjer pokidaju na kolu i njihova tijela budu na kolu izložena... Nikola Lončarić zvan Zelenjak i Martin Boroš... zbog ubojstva plemića Adama Šebeka... osuđuju se na pogubljenje odsijecanjem glave, a njihove lešine da budu izložene na kolu...«3�4

Sačuvan je zapis kako se postupalo s pobunjenim seljacima u zagrebačkom zatvoru: »Držali su ih u blatu i u takvom stanju da ih je većina pomrla... Podžupani zbog smrada i prljavštine nisu htjeli započeti ispitivanje zatvorenika... Namjesnik je bio upozoren da takve zarobljenike treba očuvati jer je potrebno saznati od njih neke okolnosti«.3�5

Na prijedlog kraljevske komisije, koja je istraživala uzroke seljačkih buna ��55. godine, Marija Terezija je �. studenoga ��55. objavila privremeni urbar za Hrvatsku.3�6 Tim su urbarom zabranjeni različiti oblici dodatne i izvanredne rente koje su feudalci uvodili (pređa kudelje, lovna tlaka, prekobrojni radovi itd.). Komisija je za svako vlastelinstvo donijela posebne odluke o tome koji su se tereti dokidali. Taj urbar predstavljao je početak miješanja središnjih vlasti u odnose između vlastele i podložnika, koji su dotad u pravilu bili privatnopravnog karaktera.3��

Đelekovečki »artikuluši« iz 1767. godine

Đelekovečki su seljaci još i prije urbarijalne regulacije u različitim oblicima pružali otpor vlastitoj vlasteli. Godine ��66. Đuro Kalamin i Đurko Bor uspjeli su »skoro vsu občinu

đelekovečku zmešati proti oficirom, vojvodi i kapitanu podignuti«. Pobunjeni slobodnjaci sastavili su svoje »poteščice« i dostavili ih vlastelinu grofu Ivanu Gaiszruku.

Ti nemiri i predstavljene »poteščice« bili su poticaj vlastelinu da posebnim propisima regulira odnose u đelekovečkoj općini. Đelekovečke »artikuluše« (propise) vlastelinski je upravitelj 1. siječnja 1767. godine objavio cijeloj đelekovečkoj općini. To je zapravo svojevrsni prvi

3�3 S.Antoljak,»BunepučanaiseljakauHrvatskoj«,Zagreb,�95�.,str.�83-�84.3�4 J.Adamček,»Ludbreg«,str.��.3�5 B.A.Krčelić,»Annueilihistorija«,Zagreb,�952.,str.�82.3�� M.Vežić,»Urbarhrvatsko-slavonski«,Zagreb,�882.,str.�3.3�� J.Adamček,»Ludbreg«,str.��.


đelekovečki »statut«. Propisi iz ��6�. godine bili su veoma važni za Đelekovčane jer su kao najviši pravni akt bili na snazi sve do ukidanja feudalnih odnosa. Njima je zapravo bila regulirana đelekovečka mjesna samouprava i taj je dokument veoma važan izvor za poznavanje pravnih normi u hrvatskom selu tijekom ranoga novog vijeka. To je, uz slobodnjačke povlastice iz �660. godine, najvažniji pisani izvor za reguliranje svakodnevnog života u Đelekovcu.

Izvršnu vlast u selu njima je dobio »općinski sudac« koji je imao dosta široke ovlasti. On je prije svega držao »kladu pred oblokom ali vu dvorišču«. Sve one koji nisu htjeli ispuniti njegove naloge, mogao je »vu kladu za jednu, dve, tri, četiri, pet ali šest vur dati«. Simbol njegove vlasti bila je »palica zapečaćena« koju je dobivao od vlastelinstva (čl. �.).

Ako bi se neki »suprt sucu zdigli ter nepokorni postali«, on je protiv njih od vlastelinstva mogao zatražiti »asistentiu soldačku« (čl. 4.). No, za pokoravanje takvih ljudi uz sebe je imao »općinskog hajduka ili grabanta«.

Đelekovečki sudac mogao je suditi sve »tužbe male« (svađe, psovke, uvrede i slično), a zajedno s prisežnicima i imovinske sporove do �2 forinti vrijednosti (čl. 5.). Sve ostale parnice »zaradi kervnoga prolejanja, zaradi tatbine, kurvarienja, larme, punte, zganja, ali drugih malovrednih činov« te imovinske parnice za više od �2 forinti vrijednosti trebao je predati »slavnomu Dominiumu jus gladii imajućemu« (čl. 6.).

Sudac se brinuo čak i o načinu zabavljanja đelekovečke mladeži. Trebao je paziti da se ne okuplja na prelima jer »prelci velike vu selskih divojkah i dečakim zmutnje delaju«. Svakog domaćina koji bi »dečake ali druge muške glave primal i nedostojnemu sudišću i zlem peldam priliku dal«, odnosno koji bi održavao prela, mogao je kazniti s tri rajnske forinte. Zabave su se u selu ipak mogle održavati, ali jedino kao »pošteni mirni tanci na kerčmah prez vsake vendar halabuke i hman pelde (koju deca rada primeju)«.

Posebnim »artikulušima« propisani su izvori prihoda seoske općine i način njihova korištenja (čl. 9. �2.). Đelekovečki sudac morao se povrh svega brinuti o pobiranju feudalne rente i obavljanju javnih radova. On je trebao »foršponte zganjati, štibru, arendu, stražbene novce i dohotke gospocke zbirati na orsačke pute, težake davati, straže od maršeće i druge kuge deržati, reda i pravičnu proportiu vu terhih i službi med obćinum činiti«.3��

Poznata su imena nekoliko sudaca (»iudice pagi«) i članova seoske vlasti (prisežnika, bilježnika) iz Đelekovca, primjerice ��90. Ivan Chanyi »judicis«3�9, a ��0�. sudac Andrija Pandurić.320 Uz suce se ��32. spominje Mihael Vargović »jurato« (vjerojatno prisežnik).32� Od bilježnika (notarius) se spominju ��3. godine Nikola Horvat (officio notario Gyellekoveczensis ex Attak)322, a ��34. Blaž Grgac »notaris« (bilježnik).323 Godine ��46. kao bilježnik se spominje učitelj Alojz Kišić.324

3�8 M.Vežić,»Urbarhrvatsko-slavonski«,Zagreb,�882.,str.2�3;J.Adamček,Ludbreg,str.��9-�20.3�9 ŽUĐ,MatičnaknjigakrštenihžupeĐelekovec(��89.-�808.).320 ŽUĐ,MatičnaknjigavjenčanihžupeĐelekovec(��90.-�85�.).32� ŽUĐ,MatičnaknjigavjenčanihžupeĐelekovec(��90.-�85�.).322 MogućejedajezapravoriječobilježnikuvlastelinstvaHohreiterauOtoku.ŽUĐ,Matičnaknjigaumrlihžupe

Đelekovec(��89.-�8�9.).323 ŽUĐ,MatičnaknjigavjenčanihžupeĐelekovec(��90.-�85�.).324 SpomenicazanižupučkuškoluuĐelekovcu.

Najstariji poznati popis poreznih davanja Đelekovčana iz 1728. godine:

Ime i prezimeRajnski forinti

Groš Denar

MatijaLončar � 3 �GrgurLončar 2 - 2JelaSaboličina � 8 3


Groš Denar

StjepanFerenčak(ulitSombory)

3 4 -

GrgurMaltarić 3 3 3



Groš Denar

StjepanPalčić 2 5 -

FranjoKamenjak(iliRumenjak)

� �9 -

ŠimunPavlek - �� 2IvanZlatec - �� 3½(istidodatno) - 4 -AndrijaMihalić 2 8 2IvanCmrk 4 2 2MatijaEnderić � 3 2AndrijaVuljak 4 - 2MatijaMiholek(iliKersek) � 2 -LukaKelemin � 3 2LukaĐuričev 2 � 2BlažKositer 4 8 -JurajKrištofić � �2 -MatijaIlinov(Kelemen) 5 - �GrgurMaltarić � � -MartinLončar - �3 -PetarIlić 2 �0 2MatoVaganić 2 - 2StanislavMaltarić 2 �� StanislavLulić(Čenešić) � �� -MatoRašan 3 � 3StjepaniJurajEnder 2 �� 2JurajBrajec 2 8 2KatarinaČernić � 4 -StjepanPoričin - �� 3MihaelKositer 2 3 3MartinPallek(Sinski) 2 2 2JurajMikov(Sabolić) - �2 �MartinSabol � �9 -StjepanHasan 2 �2 -BlažGrgur(odrodaRašana) 3 8 2AndrašČižmak 2 5 2JurajIlin - �� 2StanislavVargov 2 8 2MihaelRašan � �4 3MatijašPosavec � �0 -JurajLjubićazet - 5 2TomašRemenar 2 �9 3�/2TomašPalčić � �9 2IvanDotar � 9 -JurkoKončić 3 - 2IvanMartinčević - � -MatijaDoleneciliHasan 2 � 2MarkoKranjec(sroditeljima) - �� -IvanZadravec - �3 2MartinSabol(Andraševsin) 2 - -MatijašSabol(iliPetrov) � 4 3JurajJeličin � 4 -MartinHodalin 2 2 2JurajĐuranec � - 2JurajPohar � �� 2MatijašĐurđina � � -


Groš Denar

AndrašVuljak - �3 -MihalićGregor � � 2DodatakMartinBetlehem - 4 -JurkoVuljaksasuprugom - 3 -MarkoVuljak - 9 2ĐurkoĐureta - �� -MartinVuljak - 4 -MartinGregurkov - 4 -IvanČemernjak - �� -

AndrijaGidiasdružicom(suprugom?)

- 4 -

MartinVargov - 4 -(isti) - 8 -ĐurkoMihac � 4 -LukaFerčec - �� -(istiodsenokoše) - 3 -MarkoLončar - �4 -MartinVuljak - 4 -ĐurkoĐureta - �2 -IvanĐuretov - 8 -

JelaMeđukodovasGidenomAndrokom

- �2 -

IvanBičerdi - 4 -MihalKerpić - 8 -MartinVargovbrat - 4 -JakovBontov - 4 -MihalGidia - 4 -MarkoHižak - 8 -StankoMargin � 4 -IvanBičerdi - 4 -MatoPalatinuš - 4 -LukaĐumbia - 4 -MihalSaboliliBermanec - 8 -MarkoCmerk - � -MatoCmerk - � -MatokstarogaSabolasin - 4 -MartinGregorekov - � -MarkoHižak - 2 -IvanBičerdi - �4 -PetarTkalec - � -MatokŠimonić - 2 2JankoVuljak - 8 -MihalKadia(iliGyadia) - 8 -MihaljKerpić - 8 -MatijašSamoščanec - 3 -JurajŠpoljar - 4 -AndrašGidia - 3 -MihaljGidia - 3 -StifanPicer - 8 -

Jana,udovicaAndrašaŠpoljara

- 2 -

MatokSamoščanec � �� -MatoGlavak - �� -



Groš Denar

MartiniMarkoVuljak - 4 -StifanZasipanec - 2 -MarkoLončar - 2 -StankoŠošinov(?) - 2 -

ĐurkoĐuretov»Cehmestriplacheni«

- 4 -

MartinGulinec - 4 -MatoMivarec - 4 -MihalBirmančev - 8 -IvanCmerk - 2 -StjepanGyidia - 4 -ĐurkoLončar - 8 -JuricaGulinec - 4 -IvanĐuretov - 4 -JakopBontov - 2 -JelaŠimuničkina - 8 -GeorginaBohelec - 5 -MartinVargaiŠpičko - 4 -JurajLončar - 4 -MatkoStipan - �� -JelaŠimuničkina - 4 -IvanĐuretov - 4 -JurajKrištofić - 4 -MaraZobunica - 4 -MatokSabol - 4 -ĐurkoLukinar - 2 -JanaudovaŠpoljaraAndraša - 4 -MartiniMarkoVuljak - 4 -JurkoĐuretov - 4 -JurkoLukinec - 2 -MikoBontou - 2 -StefanGašparec - 4 -FrankoValiak - �� -MartiniVarga - 4 -MatekGlavakov - 8 -MartinEndrolić - 3 -MihaljSabol - 4 -MihaljGyidia - 4 -JakobFiolić - 8 -StjepanHrašicanec - 4 -BlažGolopendić - 4 -PeterČanadi - � -StankoIšinov - 4 -MatiašGlavakov - 8 -MatoEndrolić - 4 -MaraVučica - 2 -MartinVuljak - � -JankoVuljak - 4 -MarkoIvančičin - 4 -ĐurkoLončar - 4 -JakobBontov - �2 -MatekGlavakov - 8 -MarkoVuljak - 2 -MartinVargov - �2 -


Groš Denar

JurkoĐuretov - 8 -

MikaBontoviZasipanecsluga

- 4 -

ĐurkoLukinec - 2 -MihaljKerpić - � -IvanĐuretov - 2 -MatoSamoščanec - 8 -MatoFerenčak - � -PeterSataić � - -TomašMatošev - 8 -MihaljSabol - �� -ŠtefanTukan - 4 -PavelKolesar - � -MatokJankov � 2 -JurkoKolesar - 4 -MateaševialitiBrezečevi � �5 -JurasinVarčičin - � -KrašecSabol - 4 -MartinMađerić - 4 -JakobKadia - �0 2PeterPicier - 9 -IvakPetrovcumMikec - 4 -GrgurGregurin - �� -MikaGulinec - � 2JuricaGulinec - 8 -MihokVoščanec - 3 -MatokSabolić - � 2MatokSobunić - 8 -JuricaKadia - 3 -MatkoPepelnjak - 3 -MartinEndrolić - 2 2JakobKadia - 3 -JurkoPetrić - �3 2MihaljTkalec - 3 -MatkoVargov - 3 -LukaCmrek - 3 -MihaljSabol - 9 2LukačFerec - 3 -MatokGlavak - �3 -MartinVargov - 3 -MartinSaboliliBermanec - �2 -MikaPandurić - �3 -MarkoLončar - 3 -MaraLončar - � 2MatokSimunić - � -JankoVuljak - � -JurkoŠimoničkov - 3 -LukačIšinov � - -MarkoPandurić - 2 �LukačBičierdi - 5 -IvanBičierdiaPastork - � 2IvanBičierdi - � 2MaraHarmadina - 3 -JuricaMihatić - 3 -


Od početka urbarijalne regulacije 1774.do ukidanja kmetstva i revolucije 1848./1849.

Daljnji procesi antropizacije prirode

Povećanjem broja stanovnika rasla je i potreba za proizvodnjom hrane, a stoga i za novim zemljišnim površinama. Zbog toga je dolazilo do sukoba sa stanovnicima susjednih na

selja. Prema spisu iz ��2., navedeni su svi pojedinačni sporovi između podložnika u Torčecu i Đelekovcu od ��5�. do ��2. godine.325 U spisima Križevačke županije za ��0. godinu piše o novom sporu između stanovnika Đelekovca i Torčeca zbog zemlje, prvenstveno zbog povećanja stanovništva i potrebe za proizvodnjom veće količine hrane, ali i zato što konačno razgraničenje između ta dva sela nije tada bilo izvršeno.326 Sukobi su nastavljeni i u �9. stoljeću, npr. zbog trstike, pa je prema spisu pisanom ��. svibnja ��. u Torčecu, »zverhu 60. fl. velim shezdeszet Ranyeski, koje zdola podpiszani za terztinu od Gyellekovchanov poszechenu od Gospona Provisora Raszinskoga u podpunoma prieljeszem. Zverhu kojeh tak prieteh iztoga Gospona quieteram...«32�

Na karti iz ��9. godine, koja prikazuje plan novog kanala koji je trebalo kopati uz jedan dravski meandar, Đelekovec (Gyelekovecz) je kao naselje ucrtan u blizini starog toka Drave. U njegovoj su blizini Torchecz i Dernye.32�

325 HDA,VlastelinstvoRasinja,kut.��,R.r.3/40.32� HDA,Križevačkažupanija,kut.5�,fasc.LXXVIII,br.�.32� HDA,SpisiobiteljiInkey,kut.�.328 OrszágosSzéchényiKönyvtár,TK�24.

Izvor: HDA, KŽ, C, kut. 750, br. 18, 115.


Groš Denar

JurkoŠpoljar - � -MartinBetlehem - �� -AndroVargov - - 2MartinHrestek - �� -AndrašMargetić - 3 -ŠimonMikotić - 2 3ŠtefanŠpoljar - 4 -IvanĐureta - �0 2ĐurekĐureta - �0 2MarkoHižak - � -StankoMargin - �5 -JakobBalog - 3 -IvanCmrek - 3 -MarkoCmreksMatiom - 2 -BlažGolopendić - 3 -JurkoLukinec - � 2AndrašKatana - � 2


Groš Denar

MartinVuljak - 3 -MaraZobunica - 4 -MarkoČižmak - 3 -IvanČemernjak - � -JurajSamoščanec - � 2MarkoIvančićin - � -ŠtefanGyidia - � 2AndrašGyidia - � 2MihaelGyidia - � 2MaraPandurička - - 3MatokSabolstari - 3 -BaraVargova - � 2JuricaVuljakIvekov - � 2MarkoVuljakJurkov - 3 -JakopŠafar - � 2BaraMikotićaLukača - �0 -GreguraSabolasinMihovil - 9 2


Đelekovec (Gyelekovec) je sa susjednim naseljima Legrad, Otok (Attak), Selnica (Szelnica) i Torčec (Torchecz) ucrtan na karti Međimurja iz ��92. godine, i to uz stari dravski rukavac, odnosno zapadno od njega.329 Slični su sporovi ��00. godine izbili sa stanovnicima Imbriovca i Velikog Otoka zbog općinskih šuma i krčevina.330

Novi problemi za Đelekovčane su nastali ��0. godine kada ih je Drava poplavila i nanijela im veliku štetu.33� Čini se da su Đelekovčani morali plaćati porezne obveze za korištenje oranica u legradskoj općini trgovištu Legrad jer je ono također ��0. godine uložilo žalbu na podložnike imanja Đelekovec, a o poreznoj obvezi podložnika dobra Đelekovec očitovala se Križevačka županija.332 Iz iste je godine sačuvan izvještaj suca Križevačke županije u vezi sa stanovnicima imanja Đelekovec koji nisu htjeli graditi stan za učitelja.333

Đelekovčani su krajem ��. stoljeća bili podvrgnuti raznim nepravdama zbog kojih su se žalili. Zbog toga je veliki sudac Križevačke županije sastavio ��6. godine posebnu komisiju.334 Te je godine izbio novi spor Đelekovčana s Legradom, ali ovaj put zbog ribolova.335 Đelekovčani su se dobro organizirali te su u ožujku ��6. godine uspjeli dobiti bilježnika za općine Đelekovec, Torčec i Botovo.336 Podložnici iz Botova i Đelekovca od grčkih su trgovaca kupili četiri lađe koje im je oduzela vojska pa su se u travnju ��6. žalili Križevačkoj županiji.33�

Zemljovid Križevačke županije iz jozefinskog vremena (�0e godine ��. stoljeća) pokazuje okoliš Imbriovca i Đelekovca. Imbriovec (Jambrovcze) je sa svih strana bio okružen šumarcima, nešto veće šumske površine ucrtane su sjeverno, južno i zapadno od sela, a najmanje ih je bilo prema Đelekovcu.33� Uz Imbriovec (zapadno, gdje je danas potok Segovina) je tekao potok Prudnica koji se jugoistočno od Imbriovca ulijevao u potok Rasinicu. Segovina je tekla sjeverno od Imbriovca i Zablatja, a južno od Malog Otoka. U okolici Imbriovca nije zabilježen niti jedan naziv polja. Ucrtani su poljski putovi koji su povezivali Imbriovec sa susjednim selima Pustakovcem (jugozapadno), Zablatjem (sjeverozapadno), Malim Otokom (sjeveroistočno) i Đelekovcem (istočno). Uz puteve prema Đelekovcu i Malom Otoku bili su drvoredi. Iz te karte vidi se i struktura naselja Imbriovec. Selo se pružalo u smjeru sjeverjug, a na otprilike dvije trećine dužine ulice koja se pružala u tom smjeru nalazilo se spajanje s manjom ulicom koja je vodila istočno, odnosno u smjeru Đelekovca. Na križanju tih ulica ucrtana je crkva. Veći dio kuća pruža se užim dijelom prema ulici, a samo se nekoliko kuća pruža dužim dijelom. Oko svih kuća ucrtane su okućnice koje su nešto šire na sjeveroistočnom dijelu sela gdje je i najmanja koncentracija kuća.

Na istoj je karti upisano selo Đelekovec. Jasno se vidi da su u okolici Đelekovca procesi krčenja toliko napredovali da šumskih površina uopće nije bilo sjeverno, jugoistočno i istočno od sela. Najveća koncentracija šuma i šumaraka zabilježena je zapadno i jugozapadno. Kroz Đelekovec su prolazili važniji putovi prema Legradu (odnosno u odvojku kod mosta preko potoka Segovine sjeverno od Đelekovca i preko Velikog Otoka do Ludbrega), Torčecu, Botovu (prema županiji Šomođ) te Koprivnci. Južno od Đelekovca se potok Rasinica (danas

329 OrszágosSzéchényiKönyvtár,TK�048.330 HDA,KŽ,kut.��,br.�4.33� HDA,KŽ,kut.5�,fasc.LXXVIII,br.38.332 HDA,KŽ,kut.5�,fasc.LXXVIII,br.�28i�29.333 HDA,KŽ,kut.40,fasc.LXXI,br.52.334 HDA,KŽ,kut.�9,fasc.I,br.30.335 HDA,KŽ,kut.80,fasc.XXX,br.95.33� HDA,KŽ,kut.8�,fasc.V,br.�.33� HDA,Križevačkažupanija,kut.82,fasc.VI,br.5.338 Naimbriovečkomteosobitonađelekovečkompodručjuudrugojpolovici�8.stoljećabilajeiskrčenaglavnina

šumskihpovršina.Činisedajenanekimobližnjimvlastelinstvimabiladrugačijasituacija.Npr.,»šumesujošisredinomXVIII.stoljećaprekrivalegotovopolovicupovršineludbreškogvlastelinstva«.Usp.J.Adamček,»Ludbreginjegovaokolicaudobafeudalizma«,str.�03.


Rasenica) ulijeva u Gliboki, a potok Segovina, koji je tekao sjeverno od Đelekovca, ulijevao se u Malu Dravicu koja predstavlja stari tok rijeke Drave. Mala Dravica je tekla od Legrada od sjevera prema jugu, uz najistočniju đelekovečku ulicu. Kod Đelekovca je tekla u obliku luka i skretala prema istoku gdje se ulijevala u rijeku Dravu. S lijeve strane Male Dravice (sjeveroistočno od Đelekovca) ucrtan je toponim Gradišće, a s desne strane Male Dravice (sjeverozapadno od Đelekovca) nalazi se toponim Cirkvišče. Posebno je zanimljivo da se Gradišće nalazi vrlo blizu Cirkvišču, što očito nije slučajno. Uz sjeverni rub Đelekovca upisan je toponim Bezje, jugoistočno od Đelekovca je upisan toponim Pruvnica (Brunica), a južno od sela toponim Močvar (južno od Glibokog je zabilježen i naziv Tomanica). Oko sela je bila mreža

Sudska presuda zbog korištenja krčevina od strane slobodnjaka Đelekovca na posjedima »presvietlog gospodina Ferdinanda Inkeya de Pallin« iz 1860. godine. Navode se sljedeće krčevine: Ljubenovec, Kerč, Osredek, Poljanica, Križanje, Vidak, Goričica, Gardun, Sella, Močvar, Medjurić, Bačković, Guvnišče i Šabac


poljskih putova, od kojih je jedan povezivao selo. Uz zapadni rub sela bilo je seosko »gmanje« (Freithof). Po toj karti vidi se da su postojale dvije jezgre sela. Jedna je bila koncentrirana u zapadnom dijelu, a druga uz crkvu u istočnom dijelu sela. Glavna đelekovečka ulica išla je u smjeru istokzapad i povezivala te dvije jezgre naseljenosti. Gotovo sve kuće bile su okrenute prema ulici užim dijelom (tzv. jedinke), a oko svih su se nalazile okućnice.339 U novije vrijeme naveli smo da Đelekovec pripada tipu cestovnogomilastog naselja.340

Na karti Križevačke županije iz ��0. godine vidi se da je kroz Đelekovec prolazio veći put od Koprivnice do Legrada. U Đelekovcu se na njega spajao put prema Botovu i Zákányu. S obzirom na izgled Đelekovca, jasno je da su upravo ti putovi utjecali na širenje sela uz njih. Uz blizini Đelekovca nalazio se teritorij Zaladske županije, a vidljivi su stari rukavci rijeke Drave istočno od naselja. U to je vrijeme potok Segovina tekao sjeverno, a potok Gliboki južno od Đelekovca. U blizini sela nigdje nisu ucrtane šumske površine. Za razliku od Đelekovca, sjeverno i zapadno oko Imbriovca bile su ucrtane šumske površine. Imbriovec se nalazio izvan glavnih prometnih komunikacija.34�

U župnoj spomenici zabilježeno je da su se na Dravi početkom �9. stoljeća odvijali regulacijski radovi, odnosno gradili su se novi kanali i nasipi (»novi canali & aggeribus«) te da su ��4. i ��2�. godine zabilježene velike poplave oko Đelekovca. Na istome je mjestu zabilježeno da je u ulici Lublana �0. prosinca ��3�. oko � sati navečer buknuo požar.342

Iako se Brunica pokraj Đelekovca spominje u drugoj polovici ��. stoljeća (kao naziv polja), ona je funkcionirala kao posjed, odnosno marof pouzdano od prve polovice �9. stoljeća. Stvaranje marofa Brunice također je jedan od pokazatelja napredovalih procesa antropizacije. Mirko II. Inkey (��. ��4�.) je ��3�. godine s Franjom Žomborom zamijenio Brunicu za Koprivnički Ivanec. Poslije je Ferdinad Inkey (��29. ��90.) ulagao u gospodarski napredak posjeda Brunica, a uz agrarnu proizvodnju zanimao se i za uzgoj konja te je osnovao ergelu na majuru Ludmilidvor kod Đelekovca.343

Društvene i gospodarske promjenekrajem 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća

Do druge polovice ��. stoljeća urbari su prvenstveno uređivali odnose između vlastelina i njegovih podložnika kao privatnopravne. Iz toga su proizlazile razlike u strukturi

samih urbara te velike razlike u iznosima i oblicima podložničkih davanja po pojedinim vlastelinstvima.344

Dublje su promjene u feudalne odnose unesene u vrijeme urbarijalne regulacije između ��3. i ��0. godine, koja je uvelike bila motivirana bunama ��55. godine. Urbarijalnom regulacijom je poboljšan položaj seljaka kao poreznih obveznika te se ograničavanjem feudalne rente nastojalo seljake učiniti sposobnima da snose povećane porezne terete. Županijske urbarijalne komisije najprije su na temelju »devet punktumov« provodile anketu o gospo

339 Sekcija��,M.Valentić,I.Horbec,I.Jukić(prir.),»Križevačkažupanija,Hrvatskanatajnimzemljovidima�8.i�9.stoljeća«,knj.9.,Zagreb,2005.

340 H.Petrić,»Otipovimaseoskihnaseljauvaraždinskojikoprivničkojregiji«,Ekonomskaiekohistorija,br.2.,Zagreb,200�.,str.98.

34� KartaKriževačkežupanijeiz�8�0.godine,Križevačkažupanija,knj.9.,Zagreb,2005.342 ŽUĐ,SpomenicažupeĐelekovec,rukopis.343 T.Radauš,M.Vrbanus,»Inkéy«,Hrvatskibiografskileksikon,knj.�.,Zagreb,2005.,str.48.344 Osnovneznačajkeurbarajesudadonosepopiseprihodaipravapojedinihfeudalnihzemljišnihposjeda,

vlastelinstava,odnosnopopisezavisnihseljakainjihovihobveza,daćekojesumoralidavativlastelinstvu.Usp.V.Pavliček,»Varaždinskiurbariumi«,Varaždin,2005.,str.3.


darskim prilikama i davanjima po pojedinim seoskim općinama. Na temelju tih upitnika sastavljene su izjave stanovnika, koje sadrže opsežne podatke o gospodarskom stanju sela. Nakon toga izvršen je popis podložnika, njihova državina i davanja. Nakon što je tim popisima utvrđeno postojeće stanje, urbarijalne komisije su pristupale određivanju novih seljačkih posjeda. Osnovna seljačka državina selište (sessio) formirala se prema bonitetu zemljišta. Selište je zatim bilo jedinica prema kojoj su se određivala feudalna davanja.

Položaj seljaka je regulacijom poboljšan jer su povećani njihovi selišni (urbarijalni) posjedi. Davanja i službe slobodnjaka regulacijom se nisu bitno mijenjali.345

Valjalo bi pomno proučiti regeste vlastelinstva Rasinje iz arhiva obitelji Inkey datirane ��6. godine, u kojima se nalaze podaci za posjede Botovo, Rasinja, Subotica, Zablatje, Antolovec, Selnica, Koledinec, Đelekovec i Brunica.346 Te bi podatke trebalo usporediti s popisom zemljišta svih slobodnjaka u Podravini, ali i ostalih podložnika iz Martinića, Kuzminca,

345 J.Adamček,n.dj.,��-��8.34� HDA,SpisiobiteljiInkey,kut.2.

Faksimil zapisnika s ostavinske rasprave nakon smrti Josipa Jendera (Indira) iz 1883. godine

Nacrt razdiobe posjeda zemljišne (obiteljske) zadruge Varga iz Đelekovca iz 1884. godine

Faksimil Namire kojom se otkupljuje obveza »javnog težaka« iz 1874. godine


Koledinca, Grbaševca, Rasinje, Kutnjaka, Antolovca, Zablatja, Selnice i Velikog Otoka ��99. godine.34�

Iz popisa kmetova Jurja Kanižaja iz ��99. godine vidljivo je da su oni živjeli u Malom Otoku, Velikom Otoku, Imbriovcu, Kutnjaku i Selnici. Uz to je Kanižaj držao dio slobodnjaka u Đelekovcu. U Imbriovcu su popisani kmetovi: Ivan Novoselec, Emerik Palčec, Josip Posavec, Juraj Mihić, Mihael Majtan, Mihael Dudaš, Mihael Mihić, Andrija Mađerec, Juraj Perlok, Martin Dudaš, Pavao Dudaš, Tomaš Perlok, Martin Grgac, Stanislav Međimorec, Martin Valent, Martin Pončikar, Mihael Perlok, Ivan Belković i Matijaš Jembrek. U Đelekovcu su popisani slobodnjaci: Josip prije Stjepan Hruškar, Martin Tkalec prije Martin Mikac, Mihael prije Andrija Glavak, Josip Glavak, Martin prije Mihael Harmadi, Ivan Zlatec, Martin prije Stanislav Mikac, Josip prije Juraj Dolenkin, Marko Zobun ili Pungrot, Josip Androlić, Ivan Androlić, Ana udovica Mikac prije Jakob Gregurek, Emerik Kerpić, Ivan Sabol, Ivan Hižak, Ivan Gidia, Ivan Sabol, Martin Đureta, Juraj Gorički, Josip Ledinski i Josip Betlehem.34�

Urbarijalna regulacija s kraja ��. stoljeća omogućila je da se pitanja feudalnih odnosa između vlastelina i zavisnih seljaka rješavaju na sudovima izvan vlastelinstva. Iako su ti sudovi u najvećem broju slučajeva donosili presude u korist feudalaca, oni su ipak pridonosili da se neki socijalni sukobi ublaže i riješe, ali su se katkad vodili i u oštrim oblicima. Na primjer, u Đelekovcu je 1807. godine izbila pobuna. Kada su vlastelinski službenici htjeli objaviti presudu o novim daćama za činžene zemlje,349 đelekovečki slobodnjaci su ih protjerali oružjem, a uz to su se dugo odbijali podvrgnuti toj presudi.350

Iz ��06. postoji popis davanja dijela podložnih seljaka na rasinjskom vlastelinstvu. Na prostoru Koledinca dio polja Kerčak obrađivao je Matijaš Dudaš iz Imbriovca, podložnik Inkeya. U Đelekovcu (»in teritorio Gyellekovczensi«) su podložnici obrađivali dijelove Brunice. Taj je spis vrlo detaljan i zaslužuje opsežnu analitičku obradu. Ovdje ću navesti samo imena i prezimena Đelekovčana koji su obrađivali polja na Brunici. Iako nije riječ o svim Đelekovčanima, taj popis može poslužiti kao pomoć za demografske i genealoške analize.35�

Inkeyevi podložnici bili su: Andrija Lončar, Stjepan Čižmak, Andrija Margin, Stanislav Krištofić, Josip Pavlić, Josip Gorički, Emerik Tomašić, Josip Vuljak, Emerik Maltarić, Stjepan Hudalin, Mihael Rašan, Stjepan Palčić, Marko Palčić, Josip Maltarić, Pavao Sabolić, Juraj Mikolandi, Andraš Pensul, Marko Lončar, Martin Glavak, Stjepan Čižmak, Ivan Jender, Mihael Hudalin, Josip Rašan, Marijan Picer, Đuro Mihalić, Andro Rakovec, Pavao Vuljak, Andro Čižmak, Juraj Šibić, Antun Rašan, Adam Žigović, Mara Kositer, Toma Ciglar, Mihael Kositer, Mara Kositer, Josip Mihalić, Juraj Lončar, Josip Kositer, Mara Poor, Adam Poor, Mara Poorić, Juraj Maltarić, Mara Jenderić, Blaž Peti, Martin Kelemen, Emerik Jender, Emerik Jender II., Pavao Lončar, Ivan Šafranec, Andro Zadravec, Jakob Lončar, Mihael Posavec, Mihael Čižmak, župna crkva, Jakob Pavlić, Barbara Kerpić, Stjepan Čižmak, Mihael Vuljak, Mihael Maltar mlađi, Marko Mihael, Mihael Maltar stariji, Juraj Sabol, Ivan Kositer, Andro Remenar,

34� HDA,VlastelinstvoRasinja,kut.�8,br.32.Ukutijama�,9i�5čuvasevišeoporuka,tužbivlastelinskomsuduimolbiizdrugepolovice�8.iprvepolovice�9.stoljeća,pisanihstarimkajkavskimilatinskimjezikomuBotovu,aoneubudućimistraživanjimamoguposlužitikaoizvorzaproučavanjementalitetaisvakodnevice.Zbognjihoverelativneobimnostinismoihzasadobradiliiuvrstiliuovumonografijujersmobiliograničeniprostorom.

348 HDA,KŽ,C,kut.�52,br.245.349 Činžjeobliknovčanerenteodpodaničkezemljefeudalnomgospodaru.Činženezemljesuizvanselišnidijelovi

vlastelinstvakojesuobrađivaličinženjaci.Činženjaci(cenzualisti)subiliobrađivačizemljeiobveznicičinža.Hrvatskienciklopedijskirječnik,sv.2.,Bež-Dog,Zagreb,2004.,str.228.PremaHrvatskojenciklopediji,»činženezemljesutakvekojejekmet(podložnik)sprivolomzemaljskoggospodina(vlastelina)pretvoriouvinogradilivoćnjakuzobvezudaćeodtezemljeplaćati‘činž’(njem.Zins)unaraviilinovcu«.O.Frangeš,»Činženezemlje«,Hrvatskaenciklopedija,knj.4.,Cli-Dik,Zagreb,�942.,str.3��.

350 HDA,SpisiobiteljiInkey,Kut.2;ArhivvlastelinstvaRasinja,Kut.��,R-I,2/��5.35� HDA,KŽ,C,kut.�52.,br.2�5.


Josip Margin, Mihael Đurđina mlađi, Andrija Kesteli, Toma Golub, Mihael Pavlović, Mihael Đurđina stariji, Josip Đurđina, Josip Varga, Ivan Gorički, udovica Ivana Vaganića, Antun Sečkar, Stjepan Benus, Pavao Tomašić, udovica Vargovića, Martin Vuljak, Stjepan Posavec, Marko Rašan, Mara Cmerk, Mihael Zvonar, Barbara Benus, Barbara Čani, Ivan Palčić, Pavao Tompaj, Pavao Kovaček, Marko Cigan, Petar Cigan i Toma Benus.

Adamovićevi podložnici bili su: Andraš Bonta, Josip Gulinec, Emerik Gulinec, Pavao Gulinec, Marko Gulinec, Martin Betlehem, Ivan Hižak, Antun Gregurek, Juraj Gregurek, Mihael Špoljar, Blaž Išina, Mihael Đuran ili Kovač, Blaž Vuljak i Marko Kolar.

Kanižajevi podložnici bili su: Pavao Glavak, Josip Jendrolić i Josip Ruškar. Hochreitter je imao sljedeće podložnike: Mihaela Vargu, Pavla Išinu, Jurja Gidiju, Josipa Gidiju i Martina Jendrolića. Jelačićev podložnik bio je Martin Mađar.

Iz ��0�. potječe popis podložnika kuzminskog vlastelinstva. Iz Imbriovca je dio kmetova uživao polja Velike sinokoše, Zakerček, Zakopje (Otok), Vedrišak (Otok), Parenicu i Vuljaču. Na tim su poljima bili popisani neki imbriovečki zavisni seljaci. Jelačićev kmet bio je Miško Rašanec, a plemić Hochreitter je imao kmetove Stjepana Novosela, Mihaela Mameka i Pavla Imbrikovića. Kanižajevi kmetovi bili su Mato Gergac, Matija Dudaš, Mihael Perlok i Martin Imbrek. Plemić Oblačić imao je kmeta Mihaela Đurkana.352

Dosad nije bila poznata činjenica da su Đelekovčani sudjelovali u važnim ratovima europske povijesti. Na primjer, 26 Đelekovčana, vojnika pješaka, sudjelovalo je ��09. godine u ratu protiv Napoleonove Francuske.353

Đelekovčani su zajedno s kmetovima iz Ivanca, Kunovca, Pustakovca i Imbriovca u svojim zahtjevima grofu Josipu Erdödyju bili toliko opasni da je on ��0. godine protiv njih molio oružanu postrojbu od Križevačke županije.354 No, Općina Đelekovec je iste godine odgovorila žalbom protiv vlastelinstva Rasinja zbog više teškoća,355 a đelekovečki slobodnjaci žalili su se i zbog mnogih drugih tegoba.356

Godine ��0. izbila je buna činženjaka s posjeda Kuzminec, Pustakovec i Imbriovec, o čemu postoji sačuvana dokumentacija među arhivskom građom Križevačke županije koju bi trebalo podrobnije istražiti.35�

352 HDA,KŽ,C,kut.�52.,br.2��.353 ZHS,X,99.354 HDA,Križevačkažupanija,kut.225,fasc.XVI,br.88�-882.355 HDA,Križevačkažupanija,kut.225,fasc.XVI,br.883.35� HDA,Križevačkažupanija,kut.22�,fasc.XIX,br.�303.35� HDA,Križevačkažupanija,kut.22�,fasc.XIX,br.�2��.

Szemanova karta Podravine iz 1882. godine - Đelekovec je naznačen kao sjedište katoličke župe


Đelekovčani i Imbriovčani su se bavili vinogradarstvom, no vinograda, koliko je zasad poznato, nije bilo na prostoru njihovih sela. Stanovnici Imbriovca imali su vinograde na području grada Koprivnice i o tome ima više podataka, a stanovnici Đelekovca su svoje vinograde držali u današnjoj Mađarskoj (na Legradskoj gori), što potvrđuje sačuvana usmena predaja.

Poznati su vrlo precizni podaci o davanjima za vinograde koje su uživali Imbriovčani u Kunovcu ��. godine (Goli Breg, Stražbenica, Doljanci, Gorički Breg i Bremel). Zabilježeni su sljedeći uživaoci vinograda: Stjepan Delković, Matia Dudaš, Juraj Jambreković, Andrija Siraky, Matija Međimorec, Juraj Lovrić, Helena Lovrešia, Matia Rošanec, Pavao Međimorec, Luka Đurkan (Jurkan), Mihael Perlog, Martin Pončikar, Stjepan Posavec, Ivan Milić, Stjepan Posavec (drugi), Martin Posavec, Grgur Funtek, Stjepan Fičko, Ivan Dudaš, Mihael Marijančić, Ivan Novoselec, Mihael Majtan, Matija Milić, Nikola Malić (a sua et Mihael Marijančić), Andrija Tadija, Antun Pončikor i Matija Valent. Ukupno je riječ o 2� držalaca vinograda.35�

Imbriovčani su za posjedovanje vinograda na području grada Koprivnice morali davati određena davanja. Sačuvali su se popisi davanja za razdoblje od ��90. do ��3. godine. U tom su razdoblju vinograde na koprivničkom području imali sljedeći stanovnici Imbriovca: Pavao Posavec, Matija Fičko ili Perlok, Luka Arbanas, Martin Posavec, Andrija Fičko, A. R. D. Radičević, Stjepan Đurkinjak, Tomaš Fičko, Stjepan Posavec, Juraj Grgac, Martin Dudaš, Mihael Sirutka, Vid Mamek, Juraj Đurinjak, Stjepan Galjušević, Gašpar Međimorec, Stjepan Novoselec, Stjepan Lovriša, Matija Jambrek i Tomaš Dolenec.359

Iz ��20. potječe popis davanja stanovnika Križevačke županije koji su imali vinograde na području grada Koprivnice od ��. do ��9. godine. Vinograde su imali stanovnici Ivanca (Koprivničkog), Cenkovca, Goričkog, Kunovca, Pustakovca, Botinovca, Zablatja, Velikog Otoka, Imbriovca, Torčeca i Herešina. Iz Imbriovca su vinograde na koprivničkom prostoru imali: Perlok, Tomo Dolenčić, Martin Pavlek, Lovriša Stolec, Josip Plenar, Martin Novak, Mihael Posavec, Matijaš Fičko, Andrija Fičko, Stjepan Fičko, Stjepan Posavec, Juraj Grgac, Ivan Dudaš, Mihael Sirotka, Mihael Mamek, Gašpar Međimorec, Stjepan Novoselec, Stjepan Lovriša, Matija Fičko i Martin Jembrek.360

Virovitički podžupan Ivan Kapistran Adamović (��26. ��0�.) oženio se Juditom Saić de Pernica, kćeri križevačkog podžupana Ivana, kojoj je otac kao miraz, između ostalih mjesta, dao i Đelekovec.36� On je ��4. sastavio Adamovićev gospodarski pravilnik (regulamentum dominiale) koji se odnosio i na njegov dio Đelekovca.362 Đelekovčani su proizvodili vino na Adamovićevu posjedu.363 Ivan Kapistran Adamović je 30. kolovoza ��0�. godine napisao oporuku prema kojoj je Đelekovec s činženjacima i činžom ostavio sinu Pavlu.364 No, kako je Pavao umro i iza sebe ostavio tri kćeri Karolinu, Josipu i Marjanu kodicilom pisanim 30. srpnja ��04. godine Ivan Kapistran Adamović je dobra u Kaniži, Ivaničevu s Imbriovcem i Đelekovcem razdijelio spomenutim unukama na tri jednaka i pravedna dijela.365

358 DržavniarhivZagreb,Banskistol,�85�.i�858.Sjedničkizapisniciosastavuopćegcivilnogprocesaistečajnogreda.Isprava»CensusperIncolasPagorumIvanecz,PustakoveczetKunoveczComitatuCrisiensiingremiatoruminlocumrobotaliumPraestationumaliorumqueObedientionumjuxtaEidemRepartitioniSubinsertumContractumEpiscopatuiEcclesiaeZagrrabiensisinparatodependendiideAnno��.«.Usp.B.Stojsavljević,»Gornjaci.Prilogproučavanjugornočinženihagrarnihodnosa«,Zagreb,�959.,str.�29.

359 HDA,KŽ,C,kut.�53.,br.295.3�0 HDA,KŽ,C,kut.�53.,br.2.3�� I.Erceg,»IvanKapistranAdamović,javnidjelatnik,veleposjednikiekonomist«,Osijek,�99�.,str.��.3�2 AdamovićevgospodarskipravilnikprvijeobjavioJ.Bössendorferudjelu»AgrarniodnosiuSlavoniji«,Zagreb,

�950.,20�-258.NakonnjegajetoponovnoučinioI.Erceg,»IvanKapistranAdamović«,n.dj.,��-��3.3�3 I.Erceg,»IvanKapistranAdamović«,n.dj.,33,��-��.3�4 OporukujeobjavioI.Erceg,n.dj.,�25.3�5 PrematekstukodicilakojijeobjavioI.Erceg,n.dj.,��-��3.


Baltazar Inkey366 (��26. ��92.) bio je vlasnik vlastelinstva Pallin (od ��2�.), a po Stjepanu Beloševiću36� i Đuri Szabi,36� on je zakupio Rasinju i Goricu ��46. godine. Prema navodima Franje Brdarića i Dragutina Feletara, Baltazar Inkey je vlasnik rasinjskog vlastelinstva postao ��. godine369. O toj dvojbi piše i u Hrvatskom biografskom leksikonu: »Kada mu je ��. Ivan Jakob Gaisrück založio na 30 godina vlastelinstvo Rasinju, Baltazar je bio veliki župan Županije Zala (F. Brdarić). Više pisaca tvrdilo je da se to dogodilo ��46.; Kristina Auersperg pak, udovica Josipa Karla Gaisrücka i majka Ivana Jakova, u vezi s vlastelinstvom Rasinjom u spisima Hrvatskog sabora spominje se sve do ��62.«.3�0

U Đelekovcu je živjela najbrojnija skupina slobodnjaka u podravskom kraju. Godine ��. ondje su popisane čak �54 slobodnjačke obitelji. Đelekovečke slobodnjake posjedovalo je šest vlastelina: barun Baltazar Inkey (vl. Rasinja) �� obitelji, Ivan Kapistran Adamović 40, Kazimir Hochreitter �4, Juraj Šimunović �2, Juraj Kanižaj sedam i Ignat Paka četiri obitelji. 3�� Godinu dana ranije, ��., na jednom je dokumentu zabilježeno da je 3/6 posjeda Đelekovec držala obitelj Adamović, a po �/6 imale su obitelji Šimunović, Kanižaj (od tih dviju obitelji poslije je udjele preuzela obitelj Inkey) i Hochreitter (to je poslije posjedovao Zombor).3�2

Barun Baltazar Inkey tvrdio je ��2. godine da su mu davanja slobodnjaka s vlastelinstva Rasinja (pa prema tome i dijela Đelekovca) premala, iako su ��. znatno povećana. Zahtijevao je čak da im se oduzme slobodnjačka povlastica te da se reguliraju kao kmetovi.3�3

U jednom spisu koji je 6. studenoga ��0. potpisao Baltazar Inkey navodi se spor s Gašparom Sabolom s posjeda Đelekovec, a kao svjedoci se spominju Luka Vuljak i Blaž Harmadi. Čini se da se spor odnosio na polje Lubenovec.3�4

U Đelekovcu je na svako domaćinstvo u prosjeku dolazilo samo 0,� jutara (rali) oranica te su slobodnjaci bili većinom siromašni. Morali su plaćati 2�2 forinte i 50 krajcara slobodnjačkog činža. Osim toga, u slučaju rata morali su ići u vlastelinski banderij i obavljati različite službe na vlastelinstvu.3�5

Vlastelinka Ana Marija Preseki »oslobodila« je ��. godine svoj dio slobodnjaka u Đelekovcu (��. godine u posjedu Ivana Kapistrana Adamovića) uobičajenih servicija (podvoz, prenošenje pošte i stražarenje u kuriji u Velikom Otoku). Umjesto tih službi, svaka slobodnjačka kuća trebala je godišnje plaćati »jedan hermecinski cekin« koji je vrijedio više od četiri rajnske forinte. No, ti su slobodnjaci i dalje morali prodavati vlastelinsko vino. 3�6

Davanja i servicije đelekovečkih slobodnjaka ponovno su izjednačeni urbarijalnom regulacijom ��. svibnja ��9. godine. Tom je ispravom određeno da svaka slobodnjačka kuća mora plaćati svom feudalcu godišnje jednu forintu i 35 krajcara. Povrh toga, slobodnjaci su od

3�� PetarInkeyje��30.godinekupiozemljuokoKotoribeiLegrada,anjegovsinIvan(��80.-��4�.)postaojekapetanLegrada(��0�.)ikupioImbriovecuPodravini.Z.Šimončić-Bobetko,»AgrarnareformaikolonizacijauHrvatskoj�9�8.-�94�.«,knj.2.,Zagreb2000.,str.30�.PremaV.Kalšanu,FranjoInkeybiojelegradskikapetan��80.godine.V.Kalšan,»Međimurskoplemstvo(XVII.-XIX.stoljeće)«,Čakovec,�999.,str.35.IvanInkeyse��0�.,��0.teod��5.do��30.godinespominjekaopodžupanZaladskežupanije.BaltazarInkeyse��5�.-��58.takođerspominjekaoprvipodžupan,a��58.-��.kaodrugipodžupanuistojžupaniji.Zalamegyearchontológiája��38-2000.,Zalaegerszeg2000.,str.253.

3�� S.Belošević,»ŽupanijaVaraždinskaislobodnikraljevskigradVaraždin«,Varaždin,�92�.,str.�32.3�8 Gj.Szabo,»SredovječnigradoviuHrvatskojiSlavoniji«,Zagreb,�920.,str.92.3�9 D.Feletar,»Stararasinjskazdanja«,Podravskizbornik,sv.2.,Koprivnica,�9��.,str.��4.3�0 T.Radauš,M.Vrbanus,»Inkéy«,Hrvatskibiografskileksikon,knj.�.Zagreb,2005.,str.48.3�� HDA,Zemljorasteretnopovjerenstvo,ConsiliumlocumtenentialeregiumHungaricum,SeriesIV,GrupaC,br.�3.3�2 HDA,ArhivvlastelinstvaRasinja,kut.�.3�3 J.Adamček,n.dj.,��9.3�4 HDA,ArhivvlastelinstvaRasinja,kut.��.3�5 HDA,ArhivvlastelinstvaRasinja,kut.�,R-I,�/33;Kut.9;J.Adamček,n.dj.,��9.3�� J.Adamček,n.dj.,��9.


svakog jutra oranice morali platiti �5, a od kosca livada devet krajcara. Svako selište trebalo je godišnje davati slobodnjačku službu ili �2 dana pješice ili osam dana na konju.3��

Godine ��9�. spominje se Bezje, tj. da su se u Đelekovcu vjenčali Pavao Filipinec i Matija Keglević s posjeda Kazimira Hochreittera »ex Bezje«.3�� Najvjerojatnije je riječ o istoimenom marofu. No, sačuvan je i jedan dokument iz ��0. godine u kojemu se suvlasnici predija Bezja tuže protiv svojih podložnika koji su nakon objave urbarijalne regulacije potpuno otkazali poslušnost.3�9 Prije sam već naveo da se Bezje spominje i ��62. godine. S obzirom na sve to, može se pretpostaviti da je marof Bezje osnovan najkasnije u drugoj polovici ��. stoljeća.

Baltazar Inkey de Pallin u Đelekovcu je imao kuću (domus) i svratište (diversorium). Oni se spominju u popisu dobara Inkeya od 2. ožujka ��92. godine. Inkey je, osim dvorca u Rasinji, posjedovao kuće i svratišta u Rasinji, Botovu i Koprivnici te još jedno svratište na Čardi ili Cirkvišču.3�0 Sačuvana je žalba slobodnjaka iz općine Đelekovec protiv Općine Rasinja, vezana uz posjedovna prava iz ��0. godine, te još jedna žalba protiv vlastelinstva Rasinja zbog više poteškoća.3�� Iz iste je godine sačuvana još jedna žalba slobodnjaka općine Đelekovec zbog mnogih tegoba.3�2

Emerik Inkey de Pallin je ��3. godine imao svratišta u Rasinji, Cvetkovcu, Koprivnici, Đelekovcu i na Čardi.3�3 U arhivu vlastelinstva Rasinje sačuvan je jedan nedatirani dokument iz kojega se vidi da je postojao posjed Zablatje i Imbriovec. Vlasnici u Zablatju bili su Ivan Nepomuk Erdödy, »domina Jaskovisiana« i plemići Sennyi, a u Imbriovcu Adamovići iz Čepina te plemići Kelez, Bogač i Jrussoczy.3�4

Velika kriza zavladala je ��2. i ��3. godine. Te godine, kao i one koje su slijedile, s pravom možemo zvati godine gladi. Na gospodarsku krizu ��2. i ��3. odmah se nadovezao slab urod ��4. godine kada su izvještaji iz Podravine bili veoma zabrinjavajući. Skupština Križevačke županije tražila je način za ublažavanje gladi. Slobodnjaci iz Đelekovca tražili su žito iz erara jer ih »je glad pritisla i već dovela do očajanja«. Slična je situacija bila i u slobodnjačkim selima Torčecu i Botovu. Županijska skupština je 9. ožujka pisala Namjesničkom vijeću da su odobrena sredstva za suzbijanje gladi mala i da bi jedva bila dovoljna za nabavu žita za samo dva slobodnjačka sela, Đelekovec i Torčec, čiji su stanovnici prije od drugih zaslužili pomoć jer su kao banderijalci o svom trošku sudjelovali u ratu.3�5

Sudac Matija Kanižaj iz Otoka je ��5. godine poslao izvještaj u kojemu su bili popisani seljaci koji nisu mogli sami nabavljati hranu jer su rasprodali stoku, osobito u Torčecu i Botovu, ali i Đelekovcu, Rasinji, Kuzmincu, Otoku itd.3�6 Istodobno je kotarski ranarnik javio da se u podravskom kotaru zbog velike oskudice hrane pojavila zarazna srdobolja koju prati živčana groznica. Križevačka županija odlučila je suzbijati posljedice gladi vlastitim sredstvima. Kriza se počela rješavati ��. godine kada je urod bio osrednji, a sjetva je obavljena na vrijeme.3�� Uz te godine gladi povezani su poremećaji vjenčanja u župi Đelekovec ��2., ��4. i ��5., a između ��. i ��4. u župi Imbriovec uopće se nisu vršila vjenčanja.

3�� Isto.3�8 ŽUĐ,MatičnaknjigavjenčanihžupeĐelekovec(��90.-�85�.).3�9 HDA,KŽ,kut.5�.,fasc.LXXVIII,br.�2.380 HDA,KŽ,C,kut.�54.,br.35�.38� HDA,KŽ,kut.223,fasc.VII,br.40�-408;fas.XVI,br.883.382 HDA,KŽ,kut.22�,fasc.XIX,br.�303.383 HDA,KŽ,C,kut.�54.,br.398.384 HDA,ArhivvlastelinstvaRasinja,kut.�.385 HDA,Križevačkažupanija,Actacongregationalia,50,�0,�92,238,239/�8�5.38� HDA,Križevačkažupanija,Actacongregationalia,303/�8�5.38� S.Gavrilović,»BanskaHrvatskaugodinamagladi�8�4.-�8��.«,Historijskizbornik3�-32,Zagreb,�9�8.-�9�9.,

�95-�98,2�0.


U vrlo zanimljivoj oporuci koju je dao napisati slijepi Imbro Lončar u Đelekovcu 25. rujna ��33. vidi se dio mentaliteta Đelekovčana u prvim desetljećima �9. stoljeća. Oporuka počinje riječima: »Vu ime Oteza, y Szina, y Duha Szvetoga. Ja Imbro Lonchar vu Betegu posztavlen… vemdar hvala budu Bogu josche pri dobri pameti buduchi…« Njegova se pučka duhovnost, ponešto različita od službenog naučavanja Katoličke crkve, vidi iz dijela teksta u kojemu se prvo obraća Bogu: »Naj pervich preporucham Dushu moju Otczu Bogu Ztvoritelyu Jesuszu Kristushu odkupitelyu, y Vszemi Dvoru Nebeszkomu, telo pako materi Zemli, iz koje zrvorjeni jezmo«. U daljnjem tekstu Lončar raspoređuje svoju imovinu: »Drugoch moj sziromaski Imetek gibuchi y negybuchi, orane Zemlice, Szenokoske y vu Zakonzkom Bregu Goricze ve zjednom rechjum vse moje sziromsasztvo oztavlyam y zrucham szesztri mojoj Magdi y szvaku Pavlu Androlich y odvetkom nyihovem Zato jedno pervich kajti od Roda mojega nikoga blisneshega nemam. Drugoch, da oni mene szlepoga y nevolnoga, koj od Ztreshim moiti mali, y od malozi szlepi oztal jeszem, ter po Szvetu nikud tukelsze, niti peslarin niszem, nego oni zmenom brigu od malozi imali, y mene szmerti dohranili jeszu, y zato jedino ja vsze moje sziromasztvo… szesztri mojoj y szvaku y odvetkom nyihovem za naveke oztavlyam y izmatram, y da pod proklesztvo nigdo drugach veliniti neszme, y koj drugach velini, y od njih kaj odvzeme on proklet naj bude…«3��

Uz sve to, Đelekovec je kao slobodnjačka općina imao za tadašnje prilike dobro organiziranu upravu, a kao ilustraciju financijske organizacije navodimo vrlo precizne račune za ��4�. godinu.3�9 Iako su vrlo zanimljivi, zbog ograničenog prostora ovom ih prigodom ne možemo podrobnije predstaviti. Ipak na njihovu važnost upozoravamo buduće istraživače.

Prva polovica �9. stoljeća može se označiti kao razdoblje ponovnog pogoršavanja položaja zavisnih seljaka. No, to je ujedno bilo i razdoblje u kojem su unutar feudalnog društva sazrijevale unutarnje suprotnosti koje će na kraju dovesti do promjena u agrarnim odnosima.390

Na kraju ovoga poglavlja valja spomenuti još jedan podatak koji se odnosi na sigurnost stanovništva, kao dio svakodnevice. U lipnju ��45. godine u okolici Đelekovca pojavili su se »lupeži« koje je vodio vojni bjegunac Filip, a »ortaci su mu s onu stranu Drave«. »Lupeži« su u (Velikom) Otoku nastrijelili seoskog suca sa suprugom jer je taj sudac ��43. godine dao uhititi spomenutog Filipa. U Podravskoj Subotici ubili su poljara, a u Đelekovcu su ranili više seljaka, među kojima i kapelana.39�

Demografske promjene u 18. i prvoj polovici 19. stoljeća

Sačuvan je popis kućedomaćina (saponista, saponalista) iz ��33. godine. U Imbriovcu (pagus Imrihovecz) su bila 42, Đelekovcu (pagus Giellekovecz) �5�, Zablatju (pagus Zablatie)

2�, Velikom Otoku (NagyAttak) 4� i Malom Otoku (KisAttak) �3 starješina.392 Godine ��6�. u župi Imbriovec bilo je oko 300 kuća (domus) u kojima je živjelo 2050 osoba.393 Kanonski zapisnik iz ��3. donosi podatke o broju kuća u selima župe Imbriovec. U Imbriovcu su tada bile zabilježene 44 kuće, Đelekovcu �64, Malom Otoku 20, Velikom Otoku 3� i Zablatju 30.394 U zapisniku kanonskog pohoda iz ��. navedeni su podaci o ukupnom broju i

388 HDA,VlastelinstvoRasinja,kut.��.389 HDA,ArhivvlastelinstvaRasinja,kut.2.390 HDA,ArhivvlastelinstvaRasinja,kut.9;Zemljorasteretnopovjerenstvo,Operatibr.482;J.Adamček,n.dj.,�20.39� Novinehorvatsko-slavonsko-dalmatinske,br.49,Zagreb,�845.392 NAZ,KV,Prot.94/VI,str.2�8-220.393 NAZ,KV,Prot.9�/IX,str.98.394 NAZ,KV,Prot.9�/IX,str.3�3.


strukturi stanovništva za sva naselja župe Imbriovec. U Imbriovcu je bilo 45 kuća (domus) u kojima je stanovalo �5 vjenčanih parova te 350 za ispovijed sposobnih osoba i 65 djece, u Đelekovcu je popisano �60 kuća, 3�� parova, �203 odraslih i 236 djece, u Zablatju je bilo 30 kuća, 54 vjenčana para, 220 odraslih i 6� djece, Veliki Otok imao je 50 kuća, 60 parova, 220 odraslih i �2 djece, a Mali Otok �� kuća, 22 para, �2 odraslih i 20 djece.395

Prema popisu iz ��. godine, u župi je živjelo 2205 stanovnika. Đelekovec je imao ��9�, Imbriovec 39�, Mali Otok �09, Veliki Otok 249, a Zablatje 253 stanovnika.396 Od ��. do ��9. na prostoru župe Imbriovec povećan je broj stanovnika za gotovo 20 posto. Tada je ondje živjelo 26�9 stanovnika, i to u Đelekovcu njih �4�0, Imbriovcu 454, Malom Otoku �2�, Velikom Otoku 2�� i Zablatju 29�.39� U župi Imbriovec je ��. godine bilo 305 domova s ukupno 244� stanovnika.39�

Kanonski zapisnik iz ��02. donosi podatak da je tada u Imbriovcu živjelo 46�, Zablatju 3�4, Velikom Otoku 353 i Malom Otoku �00 stanovnika. Ukupno su u selima župe Imbriovec živjela �234 stanovnika. U novoj župi Đelekovec, koja se bila odvojila od župe Imbriovec, živjelo je �53� stanovnika.399 U zapisniku kanonskog pohoda iz ��0. sačuvani su podaci o broju starješina za sela župe Imbriovec, kojih je bilo �2�. U Imbriovcu je živio 4�, Zablatju 29, Velikom Otoku 36 i Malom Otoku 2� starješina ili kućedomaćin. Iste je godine u Imbriovcu živjelo 495, Zablatju 3�9, Velikom Otoku 460 i Malom Otoku ��0 stanovnika. Ukupno su na prostoru župe živjele �3�4 osobe. Zablatje je od središta župe bilo udaljeno pola sata hoda,

395 NAZ,KV,Prot.99/XI,str.�0-��.39� NAZ,KV,Prot.2��,str.�2�v.39� S.Krivošić,»StanovništvoPodravine«,str.��2-��3.398 NAZ,KV,Prot.9�/IX,str.�83.399 NAZ,KV,Prot.�00/XII,str.85,�33.

Karta kotara Ludbreg na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće - u općinu Đelekovec, koja zauzima istočni dio ludbreškog kotara, pripadaju naselja Đelekovec, Ferdinandov dvor, Veliki Otok, Mali Otok, Zablatje, Imbriovec, Cenkovec, Goričko i Ivanec


Veliki Otok sat i pol, a Mali Otok tričetvrt sata.400 Popis kućedomaćina iz ��22. pokazuje da je na prostoru župe Imbriovec ukupno živjelo njih �49, i to u Imbriovcu 4�, Zablatju 3�, Velikom Otoku 46 i Malom Otoku 24.40� U popisu stanovništva iz ��2�. navedeni su stanovnici u dobi između �� i 60 godina. U Imbriovcu ih je bilo 24�, a u Otoku (Malom i Velikom zajedno) ��6. Zablatje nije kao zasebno naselje popisano.402

Moguće je vidjeti da je ��6�. godine na području župe Imbriovec na jednu kuću (domus) dolazilo 6,� ukućana, ��. bila su �,2, ��3./��9. njih �,�, ��./��9. njih �,9, ��26. njih 6,�, a ��5�. u jednoj je kući živio �,� stanovnik.

Broj ukućana koji su dolazili na jednu kuću ili kućedomaćina se mijenjao u različitim stoljećima ili regijama, ovisno o demografskom trendu. Usporedbe radi, u južnoj Hrvatskoj je prosječni broj ukućana u prvoj polovici �6. stoljeća iznosio oko deset, krajem istog stoljeća osam, dok je u drugoj polovici ��. stoljeća bio oko pet. Početkom �9. stoljeća prosjek je iznosio 5,5. U Istri je u drugoj polovici ��. stoljeća prosječno domaćinstvo imalo 5,6 članova.403 U Koprivnici se broj ukućana po kući u ��. stoljeću kretao od 3,4 do 4,404 a ��. u Križevcima je živjelo 3,9 ukućana po domu.405 Pritom valja uzeti u obzir da su Koprivnica i Križevci gradska naselja, a samim time teško usporedivi sa župom Imbriovec. Slično vrijedi i za trgovišta. U Ludbregu je ��. u prosjeku na jednu kuću dolazio 5,� ukućanin, ��2. prosjek članova domaćinstva iznosio je 6,� da bi se ��. godine smanjio na 6,3 ukućana.406 Ti podaci su teško upotrebljivi, stoga je župu Imbriovec bolje uspoređivati sa seoskim sredinama. U župi Novigrad Podravski je ��./��9. na jednu kuću dolazilo 6,5 ukućana,40� u župi Kuzminec je broj ukućana iznosio od �,3 do �,�,40� u župi Drnje od 5,9 do �,2,409 a u Virju krajem ��. stoljeća oko 6,2, što se većim dijelom slaže s prije iznesenim podacima za župu Imbriovec.4�0

400 NAZ,KV,Prot.�0�/XIII,str.�49-�50,�52-�55.40� NAZ,KV,Prot.�02/XIVa,fol.4�-43.402 MagyarOrszagosLeveltarBudimpešta(MOL),Mikrofilmbr.25404.;Ž.Holjevac,»Demografske,društvenei

gospodarskeprilikeuKoprivniciiokolicipremazemaljskompopisuiz�828.«,u:Podravina,br.2.,Koprivnica2002.,str.�24.

403 N.Vekarić,»BrojstanovnikaDubrovačkeRepublikeu�5.,��.i��.stoljeću«,AnaliZavodazapovijesneznanostiHAZUuDubrovniku,sv.XXIX.,Dubrovnik,�99�.,str.��.;N.Vekarić,»StanovništvopoluotokaPelješca«,sv.�.,Dubrovnik,�993.,str.8�.;N.Kapetanić,N.Vekarić,»StanovništvoKonavala«,knj.�.,Dubrovnik,�998.,str.290,300;I.Erceg,»BrojiveličinaporodicauIstri«,u:Actahistorico-oeconomicaIugoslaviae,sv.8.,Zagreb,�98�.,str.�0.

404 S.Krivošić,»Koprivnica-naseljeinjegovistanovnici«,u:Podravskizbornik,br.�4.,Koprivnica,�988.,str.�23-�24.

405 NAZ,KV,Prot.2��.,fol.35.40� S.Krivošić,»Stanovništvoidemografskeprilike(�99�.)«,str.34.40� H.Petrić,»PregledrazvitkažupeKomarnica(NovigradPodravski)«,Tkalčić,br.�.,Zagreb,2002.,str.�00.408 S.Krivošić,»Stanovništvoidemografskeprilike(�99�.)«,str.34.409 NAZ,KV,Prot.9�/IX,str.��,�95;Prot.98/X,str.�4�,�95;H.Petrić,»IzpovijestisjevernogdijelaVirovskog

dekanata«,Tkalčić,br.5.,Zagreb,200�.,str.239.4�0 S.Krivošić,»Virje,Izdemografskepovijestiđurđevačko-krajiškeregimente«,u:Podravskizbornik,sv.�2.,

Koprivnica,�98�.,str.��9.

Broj starješina (kućedomaćina) u selima župe Imbriovec od 1598. do 1822. godine

1598. 1659. 1700. 1733. 1810. 1822.

Đelekovec 4� �0� �08 �58 - -Imbriovec � 39 39 42 4� 48MaliOtok 2 �5 9 �3 2� 24VelikiOtok 8 30 30 48 3� 4�Zablatje �5 29 2� 28 29 3�Ukupno �2 2�9 2�2 289 �30 �49Procijenjeniukupnibrojstanovnika 288 8�� 848 �589 - -

Izvori: J. Adamček, I. Kampuš, Popisi, str. 446 - 448; NAZ, KV, Prot. 89/Ia; 91/III; 94/VI; 101/XIII; 102/XIVa; S. Krivošić, »Stanovništvo Podravine« (1983.), str. 158 - 159.


Sačuvao se popis iz ��03. godine koji pokazuje da su se slobodnjačka domaćinstva sastojala od velikih obitelji. Te je godine u 9� domaćinstvu popisano čak 536 muškaraca. 4�� To znači da je na jedno domaćinstvo dolazilo čak 5,9 muškaraca. Ne radi li se možda o kućnim zadrugama? Pitanje kućnih zadruga i njihova raspada trebalo bi objasniti u budućim istraživanjima.

Za razdoblje do sredine �9. stoljeća sačuvan je malen broj matičnih knjiga. Ostao je jedan list matične knjige krštenih za ��49. i više knjiga koje obuhvaćaju razdoblje od ��99. do ��46., te matične knjige vjenčanih za razdoblja ��4. ��4. i ��0�. ��5�. godina. Matične knjige umrlih, na žalost, nisu sačuvane. Iz matične knjige vjenčanih mogu se vidjeti krize ��5., ��3�., ��3�., ��3�. i ��55. te izostanak vjenčanja od ��09. do ��4. godine. S tim je povezan i smanjen broj krštenja tijekom kriznih godina, što se može vidjeti iz tablice br. 5. Uzroke tih pojava valjalo bi istražiti u budućim istraživanjima uz usporedbu više susjednih župa.

Jedna od dominantnih suvremenih teorija što razvoj stanovništva prikazuje kao proces etapnog razvoja koji je uvjetovan i odvija se u uskoj povezanosti s društvenim i gospodarskim razvitkom jest teorija demografske tranzicije (ili teorija demografskog prijelaza). Riječ je o sljedeće tri etape razvitka stanovništva: �. predtranzicijska etapa ili etapa prije demografske tranzicije; 2. etapa demografske tranzicije koja se dijeli u tri podetape: a) podetapa rane tranzicije, b) centralna tranzicijska podetapa, c) podetapa kasne tranzicije; 3. posttranzicijska etapa.4�2 Predtranzicijska etapa na području općine Đelekovec prestaje kada je nastupio prijelaz (tranzicija) visokog mortaliteta iz predtranzicijske etape na nižu razinu u drugoj polovici �9. stoljeća.

4�� HDA,ArhivvlastelinstvaRasinja,kut.9;Zemljorasteretnopovjerenstvo,Operatibr.482;J.Adamček,n.dj.,�20.4�2 A.Wertheimer-Baletić,»Demografija-Stanovništvoiekonomskirazvitak«,Zagreb,�982.,�8-8�;ista,

»Demografskatranzicijausvijetu(povijesniisuvremeniaspekti)«,RadHAZU4��,knjigaXXXV.,Društveneznanosti,Zagreb,�998.,��3-��;ista,»Stanovništvoirazvoj«,Zagreb,�999.,�09-��.

Broj kuća (domus) u selima župe Imbriovec od 1671. do 1787. te župa Đelekovec i Imbriovec od 1827. do 1857. godine

1671. 1680. 1768. 1771. 1783. 1787. 1827. 1828. 1857.

Đelekovec �20�30

(��89.-�40)- ��0 ��4 ��0 205 - ��8

Imbriovec 30 40 - 44 44 45 �4 �2 �0MaliOtok �3

44- 22 20 �8 23

�52�

VelikiOtok oko40 - 42 38 50 59 �9Zablatje 25 2� - 3� 30 20 49 - 3�

Ukupno 228 24� oko305309

(��8.-305domova)29� 293 400 - 359

Procijenjeniukupnibrojstanovnika

9�2 9�4 2050 2205 2�20 2590 �305 - �348

Izvori: NAZ, KV, Prot. 4/IV; 90/II; 97/IX; 99/XI, 211; Magyar Orszagos Leveltar, Mikrofilm br. 25404; HDA, Vlastelinstvo Rasinja, kut. 7; S. Krivošić, »Stanovništvo Podravine« (1983.), str. 158 - 159.

Broj stanovnika po selima u župi Imbriovec od 1768. do 1771. te župa Đelekovec i Imbriovec od 1789. do 1857. godine

1768. 1771. 1789. 1802. 1810. 1817. 1826. 1839. 1851. 1857.

Đelekovec - ��9� �4�0 - - �2�0 �439 �429 �402 �352Imbriovec - 39� 454 4�� 495 498 454 4�0 4�0 428MaliOtok - �09 �2� �00 ��0 - �58 ��3 ��2 ��5VelikiOtok - 249 2�� 353 4�0 345 4�2 382 42� 4�4Zablatje - 253 29� 3�4 3�9 309 28� 295 33� 33�

Ukupno Oko20502205

(��8.-2448)2��9 - - - 2�44 2�29 280� 2�00

Izvori: NAZ, KV, Prot. 97/IX, 100/XII; 101/XIII; 211; S. Krivošić, »Stanovništvo Podravine« (1983.), str. 162 - 163.


Od tog razdoblja počinje rana tranzicija, koju karakteriziraju visok prirodni prirast i mlado stanovništvo koje živi u poboljšanim općim zdravstvenim uvjetima, a na ovom prostoru traje približno do Prvog svjetskog rata.

Predtranzicijska faza jasno se vidi iz tablice koja prikazuje prirodno kretanje stanovništva Đelekovca prema izračunatim stopama nataliteta i mortaliteta, koje su do druge polovice �9. stoljeća bile relativno visoke.

Mjesta iz kojih su dolazili doseljenici krajem ��. i u �9. stoljeću mogu se vidjeti iz tablice. Za praćenje iseljavanja stanovnika župa Imbriovec i Đelekovec trebalo bi pregledati veći broj matičnih knjiga obližnjih župa. Za ovu sam prigodu pregledao nekoliko matičnih knjiga iz kojih se mogu vidjeti iseljavanja župljana Imbriovca. Zabilježeno je više primjera ženidbenih veza između stanovnika župe Imbriovec s mještanima susjedne mađarske župe Zakany. Jedan stanovnik Malog Otoka ��3., dva Đelekovčana ��4. i još jedan ��. te jedan stanovnik Velikog Otoka ��94. oženili su se župljankama iz Zakanya.4�3 Jedan stanovnik Imbriovca se u župi Brežnica (danas Berzence u Mađarskoj) oženio s domaćom djevojkom ��24. godine.4�4 Zabilježeno je i da se jedna stanovnica Malog Otoka ��33. godine udala u Zakany4�5 te da je Đelekovčanin Martin Sabol ��. umro u zakanjskom vinogradu.4�6

4�3 ŽupniuredZakany,MatičnaknjigavjenčanihžupeZakany(��0.-�80�.).4�4 ŽupniuredBerzence,MatičnaknjigavjenčanihžupeBerzence(�80�.-�830.).4�5 ŽupniuredZakany,MatičnaknjigavjenčanihžupeZakany(�809.-�85�.).4�� ŽupniuredZakany,MatičnaknjigaumrlihžupeZakany(��0.-�809.).

Prirodno kretanje stanovništva Đelekovca od 1789. do 1857. godine

Godina Stopa nataliteta Stopa mortaliteta

��89. 48,3 33,3�808. 39,4 4�,4�8��. 42,5 44,9�82�. 52,8 48,��839. 5�,� �0,2�85�. 5�,3 35,��85�. 42,2 25,9

Doseljenici u župu Imbriovec krajem 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća (putem vjenčanja)

Godina Mjesto podrijetla doseljenika

��4.Kutnjak,Selnica(župaVelikiBukovec),Torčec,Ivanec

��5.Kutnjak,Sv.Petar(župaV.Bukovec),Antolovec

��. Ivanec,Legrad,Pustakovec��9. Kutnjak��80. Drnje,Ivanec,Selnik(župaLudbreg)��8�. Sv.Petar(župaV.Bukovec)��84. Kutnjak�808. Ivanec�809. Đelekovec�8��. Đelekovec�8��. Đelekovec�8�9. Lunkovec(župaV.Bukovec)�820. Torčec,Szerdahely(župaTothSzenthMarton)

�82�.Đelekovec,župaSelnica,Slokovec(župaLudbreg)


�822. ŽupaKuzminec�829. Đelekovec�833. Lunkovec(župaVelikiBukovec),Zakany�834. ŽupaKuzminec,Dubovec�835. Kamenica,Đelekovec,Päwacum

�83�.Sv.JurajuTrnju,DonjiVidovec,Dubovec,Đelekovec,Ivanec,župaSelnica

�839. Kutnjak�840. Botinovec,Drnje

�84�.ŽupaČakovec,župaLudbreg,župaKuzminec,župaVelikiBukovec,Mihaljevec(filijala)

�842. Đelekovec�843. MaliBukovec,Podturen,Legrad�844. ŽupaMartijanec,Đelekovec�845. Zakany,Kutnjak



�84�.Kutnjak,župaKuzminec,Selnica(župaV.Bukovec)

�84�.Varaždin,Đurđevec,Komarnica(NovigradPodravski)

�848. Đelekovec,župaKuzminec�849. Vidovec,Bukovec�850. Đelekovec

Doseljenici u župu Đelekovec krajem 18. i tijekom prve tri četvrtine 19. stoljeća (putem vjenčanja)


�85�. Goričan�852. Antolovec�853. Đelekovec

�85�.Đelekovec,Pustakovec,Selnica(župaV.Bukovec)

�85�. LegradIzvori: Župni ured Imbriovec, Matične knjige vjenčanih župe Imbriovec (1774. - 1784., 1807. - 1857.)


��90.Kerchevina(župaVurbek),Reka,Koprivnica,župaKuzminec,Kunovec,Imbriovec

��9�.Torčec,župaBukovec,župaSv.Emerika,Križevci,parochiaSuttalinStiriapropePetovium

��92. ParochiaMagyerovcensi��93. Reka��94. MaliOtok,Zablatje,Ivanec,Vidovec,Torčec��95. Botinovec

��9�.ŽupaImbriovec,Kuzminec,»monteLegrad«(parochiaZakonensi),Svibovec

��9�.ŽupaImbriovec,Radoboj,Cirkvena,župaKuzminec,župaDrnje

��98.ŽupaBukovec,Peteranec,župaImbriovec,Zablatje

��99.Torčec,Peteranec,Zablatje,MaliOtok,Imbriovec,Zakany(»Zakan«),župaTothszentmarton-seloPetri(vente)

�800. Legrad

�80�.

ŽupaImbriovec,Peteranec,Torčec,Örtilos(»Tiloš«),Ivanec,»Zagoranus«,Legrad,župaKuzminec,Kutnjak,»locoNagyvarexHungaria«

�802.ŽupaTopolovac,župaImbriovec,Otok,Zablatje,Zakany,Hodošan,župaBukovec,Torčec,Drnje,Rasinja,SvetaMarija,Legrad

�803. Hlebine,MaliOtok,Imbriovec

�804.VelikiOtok,Torčec,Imbriovec,Botovo,Kalnik,Zablatje,Selnica(župaBukovec),Kotoriba

�805. VelikiOtok,Zablatje,Torčec,Imbriovec�80�. Imbriovec�80�. Zablatje�808. Otok,Zablatje,Štajerska�809. Imbriovec�8�0. SvetaMarija,Torčec�8��. Zablatje,Torčec,Sigetec�8��. Torčec�8�8. Vidovec�8�9. Torčec�820. Sv.Mihalj,Zablatje�824. Zablatje�825. Torčec�82�. Torčec�830. Zablatje


�83�. ŽupaImbriovec

�832.

ŽupaZákány(biskupijavesprimska),župaImbriovec,Torčec,Koprivnica,župaTothszentmarton(diocesiSabariensi),župaSv.Marija

�833.

Belezna(župaZákány),MaliOtok,Totszerdahely(župaTothszentmarton),župaImbriovec,Vratno(župaKrižovljan),Torčec,župaKonjščina

�834. Torčec,župaImbriovec,župaRasinja

�835.ŽupaImbriovec,Torčec,župaKrižovljan,župaMiholec

�83�. Imbriovec,Jerovec(župaKamenica)

�83�.

Torčec,Botovo,Glogoncza(Glogovnica?),parochiaLadislav,Doklesovje(župaBelotinec),župaMartijanec,Bregi(Koprivnički),Kotoriba,Sv.Marija

�838.Selnica,PusztaraTothszentmarton,Torčec,Žabnik(župaBartolovec),župaSv.Martina»inPomorje«,Dekanec,Antolovec,Peteranec

�839.Sigetec(kodDrnja),Tuhovec(župaToplice),SvetaMarija,Koprivnica,Kotoriba,Nedelišće,Rogaška(Štajerska),Drnje,Imbriovec

�840. Kuzminec,Sv.Marija,DonjiVidovec�84�. MaliOtok,Zablatje�842. Čvrstec,Međimurje(exInsulaMuro-Dravana)�843. Imbriovec,DonjiVidovec�844. Zablatje,Goričan,Imbriovec

�845.Kapela(župaVelikiBukovec),Botovo,Štefanec(župaSubotica),Imbriovec

�84�.

Torčec,Toplice,Imbriovec,Nedeliczio(Nedelišće?),Goričan,Cenkovec(župaIvanec),Cirkovljan,Ivanec(kodVaraždina,župaSv.MarijeMagdalene),župaIvanec(Koprivnički)

�84�. Torčec,Imbriovec

�848.Podturen,Imbriovec,Bajcsa(Baitsa,Szepetnikensisparochia)

�849.Otok(župaImbriovec),Selnica(Bukovečka,dan.Podravska)

�850.Torčec,Zablatje,Koprivnica,Imbriovec,Antolovec,Botovo

�85�. Legrad�852. Imbriovec�853. Imbriovec,Lunjkovec(župaBukovec)



�854. Imbriovec�855. ŽupaKuzminec�85�. ŽupaIvanec(Koprivnički)�85�. Kuzminec�858. Torčec�859. Kraljevec�8��. Wolfgangus(Štajerska),Imbriovec,Torčec�8�3. ŽupaKloštar(Podravski)�8�4. Hlebine,Vidovec,Štajerska

�8�5.Petrijanec(kodVaraždina),Drnje,Zagreb,Čazma

�8��. Torčec�8��. Torčec,Međimurje,Imbriovec


�8�8. Imbriovec,Drnje,Hlebine�8�9. Visoko,Imbriovec�8�0. Imbriovec�8��. Štajerska,Dekanovec,Križovljan,Torčec�8�2. Križovljan�8�3. Imbriovec,Križovljan,Suhodol(dan.Jalžabet)�8�4. Zakany�8�5. Torčec

�8��.Torčec,Imbriovec,Bosiljevo,Žumberak,Koprivnica,Sigetec

�8��.Torčec,Kučan(župaBiškupec),Imbriovec,LudbreškiIvanec

Izvor: Župni ured Đelekovec, Matične knjige vjenčanih župe Đelekovec 1790. - 1851., 1852.-1857. i 1858. - 1877.

Popis obveznika davanja imbriovečkom župniku 1659. godine (NAZ, KV, Prot. 89/Ia, str. 113 - 114, 123 - 125)

Oppidum Jellekouczii

StephanSzaboo.MatthedugogaMihalyaSzin.VargaAndraseuSzin-GregurTurnuseuSzin-MattheLonchar-ThomasVarga-BlasThomascichStephekPandurichMihoMikotichPeterSzussaIuanSzabol-AndrasWlak-Andr(o)Szaboo-GyurkoPetrou-JakobMikotichMihalyGlauati-AndrasGolopendichMargaBenessicza-BartolGyureta-PetrouGiurinMartiniHoruathMartiniPetrou-GyurkoCzmerk-SusaPetricheua-MihouaSenaMihalyGyureta-IuanLonchar-AndrasVoischaneczGyurekIdemZtankoIsaäkGregurFerenchakMatteMartinas-MihalyMattochichIuanJeleninGyurekMartinas-GasparHoruathMihalyHaszanStephanPalchich-IuanCzmerkMihalySalchichMihalyChernichStephanKosziter-ZtankoHudolenMatokVarga

MattheIlchich-Andr(o)Vargouich-MartiniPelezkiAndr(o)Lonchar-IuanHudolenStephanPallchich-Andr(o)RemenarBlasHaszan-JurinaPalchich-MartinTormanFerenczMattchichMartinPoszaueczSimonSzamburichMattheKonchichJankoHrassanichGyurekKouachMattheRassan-StephanKomchich-MattheGyumlia-MatokVarga-JantolKouacheuichPauelHodalenGyuriczaSusanichMartinKadia-GregurGyurginaPauelGutinichMihalyPetroű-MattheSomochaneczPaulekMattheiMartinToplichaneczSimonWolak-Andr(o)BicherdiPeterSzabol-MattheiGyurkoPaulekouZettAndr(o)Szabol-BlasPitom.-GyurkoMargetich-MichaëlIsäk-MarkoKrabant-JagaDoruhka-LourekGrabant-Mihaly-Poös-MarkoKristekMatth(ok)BraieczMiklosTkalecz

LuciaTormanouaMartinChiszakDoraDorichkaJellaSabaniczaIuanBersonJakobTkaleczIuanHunyadi-MartinGrabantMagdaSelizkouinaJelkaCheueszinaDoraKeleminicza-IuanZayeczIstuanKolar-JanaHranchina

Villa Jembrihoucz

StephanPoszaueczMihokPoszaueczVrsulaSzudchina-ThomasBelkouichBaraBelkouichMartinIdemWkSzudchin-HabianGrabiantGjurkoPlachkoMihokPerko-IstuanHoruathIuaneczRaschanBaraKranyczaGregurGidia-MartinKoösGregurKolar-JurinaDeruenkar-IuaneczJanchiVargaIuanLourekPoperuhGyuraichWk-JanusHoruathMihokSzirutkaMatokPunczekPeterPunczekLukachKadia-R(e)l(i)ctaLourechichkaJurkoJakopichGyurkoNouoszelecz


ValentPonchikarichGyurkoSzuihMatteakGyurkoTkalecz

MattheasVelichaneczMiklosBogachAndr(o)Tot.a(l)t(e)rCzuetkouichGyurina

NouoszeleczIuanGrosdekMag(iste)r

Popis obveznika davanja imbriovečkom župniku 1700. godine (NAZ, KV, Prot. 91/III., str. 109 - 112)

Pagus GellakouczMettretae

(vagani pšenice)

Capones (kopuni)

StephanCzmerk �/2MihokSzabolich �/2JuekzethPanduicha �StankoGregann �MatteGalinuz �AndreasZobunich �/2GyorokGiurgina �MihalyTkalecz �SztankoTkalecz �GasparPitom �MihalyGlauak �BalasFerencheuzeth �MatokSzabool �/2AlterMatokSzabool �GregurSzabol �MartinVargha �MartinLonchar �/2MikaPetrich �/2MihalyPandurich �JellaSimunichkaR(eli)cta �/2GiurkoPoor �/2RmonIusina �/2LucasWlyak �IuanSpolyar �/2ThomasBetlehem �/2

MaraStefanaBecheraliR(e)l(i)ctaetMiklousBicherdisimul

�/2

LukachIssak �/2IuekGollopendich �/2MihokMargin �/2MarkoIuanchicza �/2MatokVarga �/2MihokChemernjak �IuanGyurckou �/2GyurekGyuretha �/2LukachCzmerk �/2MartinCzmerk �/2MatokTkalecz �JurayLonchar �/2GregurLonchar �JuraySzabolich �/2StephanSzombori �/2SimonMattanich �/2StanaIlleninouka �/2LukachKamenjak �DoraPotroskouina �DoraGyumlieJoan.Rel(ic)ta �/2

Pagus JembrihoueczMettretae

(vagani pšenice)

Capones (kopuni)

PetrusDelkouich �

IoannesVargouichalisMagierez

�

MichaelPerljuk 2SimonVragouich 2MatthiasMartinich 2StephanusSzirotka 2NicolausBonczek �GeorgiusBonczek �Gregorinf.Kadia �GasparLovrenchich �MihaelMegimorez 2SimonJakopichaliasChurkar 2AndreasNouoszelecz 2LaurentiusValenth �StephanusFichko 2StephanusPonchikarr �GeorgiusPoszauecz 2StephanusNovikmet �MarcusTkalecz �MartinusPetkouich 2MihaelRasanecz 2MatthiasPoszauecz 2IoannesFichko 2JacobusMarianchich 2LaurentiusDudas �ThomasFichko �CatharinaBlasica �MichaelBogach - -MichaelPoszauecz 2AndreasPoszauecz 2FrancisczsPoszauecz 2MartinyGyurach �MartinyKoszi �IoannesZuonar �MatthiasMaiton 2NicolausTkalecz �GregoriusGyurach 2LucasDruzin �


(vagani pšenice)

Capones (kopuni)

JuiczaGullinecz �JuekPetrouSzin �/2MihokVoschanecz �/2JurayPiczer �/2MartinChanadi �



(vagani pšenice)

Capones (kopuni)

Shasher.GyumlieRel(ic)taGeorg.

�

SztankoMihalich �MatokChernich �IuekEndir �/2IuekWljak �GregorHleb �MatokKelemin �Thom(as)Gyuncheu �IuanKosziter �MartinMaltarich �/2MihalyMagyimorecz �/2MatokLonchar �/2JakopIllich �/2MatteVaganich �/2SztankoMaltarich �GregurEndir �/2

MihathRassananamesznikquolibet

�

GregurRasananamesniktertioanno

�

LukachChanjeuich - -MihokKosziter �SztankoGyurinich �/2MartinFegenich �MihalyBayecz �ThomazethHaszanichkin �/2IannaTormanicza �JuriczaRemenar �/2MihalyChismak �/2


(vagani pšenice)

Capones (kopuni)

MikaHodalin �/2GiupianVargov �/2MihalyRassansztioanno �/2JanchizethPoszauckin �/2

CathaCzmerkaStankaR(eli)cta

�

JuriczaKonchich �MartinChanjeuecz - -JellaPerusiniczaR(eli)cta - -JuriczaSzabolich �AndrasSzabool - -PetiPetricheunamesznik �JannaTorechinaR(eli)cta �MaraHaszanichka �GregurHresztek - -IuanHodalin �GurenikGyurgina �/2StankoPoor �/2ThomasWljak �PeterGyurgina - -GyuranMihalicheuNamesznik - -JuriczaSzamoschanecz - -GyurkoPaulekov - -StanaWljackaR(eli)cta -MartinWljak - -JuriczaTkalecz - -MartinZoburnch - -LukachZobunich - -MarkoChesnik - -GyurkoMargitich - -

Popis obveznika davanja imbriovečkom župniku 1733. godine (NAZ, KV, Prot. 94/VI., str. 218 - 220)

Pagus ImbrihoweczMettretae

(vagani pšenice)

Capones (kopuni)

ThomasPerko 2NicolausPerliuk 2IoannisMagyerecz �Ioan.Perliuk �LucasNouoszelecz 2

Mich.Peroknobilisdatprandiumannuatim�

- -

JacobusMaytan 2R(e)lic(t)aBarbaraPetrissak �N(o)b(i)lisMich.Bogach prandiumGeorgLausar prandiumFranciscusZagorecz 2Mich.Poszavecz 2R(e)lic(t)aJacobiZuonar �Laur.Fichko �SimonAntolchich �Mat(ias).Rassanecz 2Geor.Belkkovuch 2


(vagani pšenice)

Capones (kopuni)

MichaelSzirutka �FabianPonchikar �Steph.Lourenchich 2LucasValent �Steph.Novoszelez 2PaulusGiurkan 2Lauren.Megyimorecz 2Geor.Meyimorecz �Lauren.Kadia 2Ioan.Zagorecz 2BlasiusTkalecz �Andr.Zirutka 2Ioann.Megyimorecz 2Andr.Megyimorecz 2Marth.Enarikouich 2Georg.Dudas �IoanDudas �Hiduo - �



(vagani pšenice)

Capones (kopuni)

Georg.Horvath �Math.Poszavecz �Steph.Fichko 2Georg.Poszavecz �Mark.Poszavecz �

N.B.Praemissidantesmetretae2,unamdantintritico,aliaminmixtura.

Pagus GiellekoveczMettretae

(vagani pšenice)

Capones (kopuni)

Steph.Zasipanecz �/2IuanZobun �/2Marh.Lukinacz �/4Math.Dobos �R(e)lic(t)aLedinar �Mich.Bonta �/4Andr.Gulinecz �/2Andr.Bonta �/2Math.Voschanecz �/2Steph.Piczer �Geor.Kouach �Math.Golopendich �Mich.Pandurich �Andr.Chuklicza �/2Thom.Zobun �/2Math.Androlich �/2Nicol.Gulinecz �IoanChemernyak �Andr.Gidia �Math.Simunich �Math.Dretar �Mich.Leuak �Geor.Golubich �Ioan.Chismesia �Andr.Sokchuz �Mich.Lissina �Marh.Palatinus �MarcusVolyak �/4Geor.Czapellan �LucasPandurich �Geor.Glavak �Nicol.Bermanecz �Andr.Kouachich �MarcusPandurich �PetrusVarga �Mich.Kerpich �GeorgLukinacz �/4Steph.Glavak �/2Georg.Ferecz �Georg.Tkalecz �


(vagani pšenice)

Capones (kopuni)

Mih.Szabol �AlterMih.Szabol �P-AlterMih.Szabol �Steph.Spichek �Mart.Varga �MarcusLonchar �/4StanislauIssina �/4Mich.Petrich �/2SimonPandurich �/2Mathi(a)sPepelnyak �/4JacobusSimunich �/4SimonMihalich �/4Blas.Issina �/4Math.Spolyar �/2Stanisla.Vulyak �Georg.Spolyar �Marc(u)sBetlehem �/2Marc(u)sHresztek �IuanBicierdy �/4Alt.IuanBicierdi �/4PetrusMargetich �AndrasHisak �/2BlasGolopendich �/2Stanisl.Margin �/2LucasZagorecz �JosephVulyak �/4Marth.Gulinecz �/2Math.Gyureza �/2Ioan.Gyureza �/2Steph.Czmerk �/2Thom.Gidia �/2Ioan.Czmerk �/2Doroth.Czmerk - -JacobusBallogh �Math.Szamoschanecz �Math.Lonyar �/2GregorLonchar �BlasiusSzabolich �/2Math.Ferenchak �/2Greg.Lonchar �BlasiusSzabolich �/2Math.Ferenchiak �/2Greg.Maltarich 3/4Ioan.Maltarich �/2Joseph.Leuak �/2Georg.Kamenyak �SimonPaulich �/2Andr.WukiliW(l)ak �Greg.Mihalich �/2Geor.Endir - -Geor.Vulyak �/2Andr.Vulyak �/2Georg.Kerpich �


Obrazovanje u župama Imbriovec i Đelekovecdo osnivanja općinskih škola

Prvi poznati učitelj u Imbriovcu je zabilježen �649. godine. To je bio Ivan Grozdek. On je uz učiteljsku vršio dužnost zvonara za što je dobivao šest mjerova žita te dodatno od zvo

njenja za mrtve četiri denara i od pratnje sprovoda osam denara. Za učiteljsku službu svaka mu je kuća davala četiri denara.4��

Učitelj (magister scholae) u Imbriovcu bio je ujedno i orguljaš. Godine �659. tu je službu još vršio Ivan Grozdek. On je bio i zvonar. Za pjevanje u župnoj crkvi svaka mu je kuća plaćala godišnje četiri denara, a župnik mu je davao po volji. Za redovito zvonjenje dobivao je četiri kabla žita. Kada je zvonio za pokojnika, dobivao je četiri denara, a za pratnju župnika na sprovodu osam denara za pjevanje. Kada je o blagdanu Sveta tri kralja pratio župnika, dobivao je u svakoj kući povjesmo lana.4�� Isto je stanje bilo �66�. i �663. godine.4�9 Učitelj Ivan

4�� NAZ,KV,Prot.89/I,str.29.4�8 NAZ,KV,Prot.89/Ia,str.�22.4�9 NAZ,KV,Prot.89/Ia,str.382,40�.


(vagani pšenice)

Capones (kopuni)

LucasKelemin �LucasGyurecz �Francis.Miker �Andr.Kosziter �Georg.Kristoffich �/2Math.Kelemin �Georg.Maltarich ½Mich.Vuk �Georg.Persun �Andr.Palchich �MarcusSaffar �Andr.Endir �Georg.Glavak �/2Marth.Megyimorecz �Barthol.Dekar �Geor.Kraly �Steph.Czigan �Geor.Lonchar �Georg.Endir �/2Math.Kosziter �Marc.Gallek �Marth.Maltarich �

Steph.Palchich,Georg.Palchich,Mart.Rassan

�/2

Geor.Pintar �Thom.Palchich �/2Georg.Remenar �/2Mart.Ferich �Steph.Rassan �/2Georg.Rassan �Andr.Chismak �/4Georg.Kelemin �Stanisl.Vargou �/2


(vagani pšenice)

Capones (kopuni)

Marh.Possavecz �/4Andr.Possavecz �/4Georg.Vrabecz �Georg.Tkalchevich �

LucasRassanMathiasRassan

�/2

Steph.Endir �/2Stanisl.Maltarich �/2Math.Vaganich �PetrusIllych �/2Math.Lonchar �/2Stanisl.Czevichich �Georg.Konchich �/2Joan.Marianchevich �Math.Hassan �/2R(e)l(i)ctaAndr.Szabol �GasparZadravecz �Thom.Bichak �Math.Päty �/2Mart.Hodaly �/2Mich.Gyuranek �/2Mich.Gyuranek �/2JoannesPoor ½+�/4Georg.Gyurgina �/4Mathi.Gyurgina �/4

Andr.VulyakMath.Vulyakalternatim

�/2

Greg.Mihalics �/2Ioan.Szamoschanecz �Steph.Paulekou �/2Georg.Vulyak �R(e)l(i)ctaMarciVulyak �/2


Grozdek je �6��. za zvonjenje samo u Imbriovcu dobivao od svake kuće pola mjerova pšenice, a za učiteljevanje od svake kuće u župi po četiri denara.420

Godine �6�0. učitelj je bio Juraj Mesarić koji nije imao kuću u Imbriovcu pa je stanovao u Đelekovcu. Nije imao nikakvih dobara, osim nekih pripadnosti.42� Isti se učitelj spominje u zapisniku kanonskog pohoda iz ��00. godine. On je i dalje stanovao u Đelekovcu, a u Imbriovcu nije imao ni kuće, ni zemljišta, ni škole. Godišnje je od pojedine kuće dobivao četiri denara, oko Božića kada je išao »s križecom« jedno povjesmo lana, od pratnje sprovoda šest denara, a u selu Đelekovec i objed. Za pjevanu misu dobivao je 24 denara, a iz sela Otoka i Zablatja �2 denara. Kod blagoslova plodova i usjeva dobivao je jednu pintu vina i svaki treći rupčić. 422 Juraj Mesarić bio je učitelj u župi Imbriovec i ��02. godine, a u njegovu dohotku nije bilo promjena.423 U zapisniku kanonskog pohoda iz ��06. piše da postoje zvonar i učitelj čiji su dohoci bili zabilježeni u zapisniku s kanonskog pohoda ��00. godine. Učitelj je prije imao vlastitu kuću koju je na svoj trošak bio podignuo učitelj Grozdek, ali je na to zemljište i u tu kuću vlastelin Petar Češković stavio kmeta.424

Ivan Horvat je bio učitelj ��33. godine. Rodom je bio iz Zagreba, a nije imao kuće ni zemljišta. Od pratnje mrtvaca u Imbriovcu i Zablatju dobivao je šest denara, u Đelekovcu tri groša, a u selima Veliki i Mali Otok »je njegova plaća bila slobodna«. Od pjevane mise dobivao je tri groša, od blagoslova groba dva denara, od pjevanja psalma, što biva rijetko, nije bilo ništa određeno, a od pjevanja na sprovodu jedan groš. O Božiću je od pojedine kuće dobivao jedan groš i povjesmo lana, a od gospodara (kućedomaćina) još i jednu pintu žita.425 Iste je godine zabilježeno da učitelj nije imao nikakve zaklade i bio je prisiljen biti stanar (inquilinus). On nije imao određeno lukno, nego ono što je od pojedine kuće isprosio. Štolarinske pristojbe (prije navedene) bile su male, a godišnje je ukupno mogao dobiti između deset i �5 rajnskih forinti. Od toga si je morao nabavljati hranu, odjeću i sve ostalo. Učitelj nije imao zemljište ni drugih sredstava za život. Kanonik je pri kanonskom pohodu preporučio da mu se priskrbi nekakvo zemljište za pripomoć »budući djelomično tvrdoglavost naroda, a i opće siromaštvo ne može na to prinuditi«.426

Iz zapisnika kanonskog pohoda župe Imbriovec iz ��3�. godine vidi se da je učitelj bio Ladislav Nikolantin. On je bio oženjen i imao je jedno zemljište od jednog kvarta, da se na njemu u blizini crkve sagradi učiteljeva kuća. To je zemljište dao plemić Ivan Saić uz pristanak svoje supruge, ali pod uvjetom da se župljani obvežu sagraditi učitelju kuću. Učitelj je u nuždi znao krstiti. Stanovao je u selu Đelekovec, a zbog udaljenosti tog sela od Imbriovca nije posluživao tijekom svete mise u tjednu.42� Isti se učitelj spominje ��42., a ��45. je zabilježeno da je stanovao na svojem zemljištu u vlastitoj kući u Đelekovcu.42� Godine ��4�. o njemu piše da je oženjen, znao je krstiti te u vjerskom poučavanju u korizmi pomagao župniku. Stanovao je na vlastitom zemljištu u Đelekovcu, a zemljište uz crkvu u Imbriovcu je kolator vratio sebi i ondje postavio kmeta koji mu je davao tlaku. To je bilo na štetu crkve jer je prema groblju od stražnjeg dijela te kuće dolazio smrad koji je smetao ljudima tijekom bogoslužja.429

420 NAZ,KV,Prot.4/IV,fol.�0�.42� NAZ,KV,Prot.90/II,str.�8.422 NAZ,KV,Prot.9�/III,str.��2.423 NAZ,KV,Prot.9�/III,str.2�2.424 NAZ,KV,Prot.92/IV,str.��2.425 NAZ,KV,Prot.94/VI,str.2��.42� NAZ,KV,Prot.93/V,str.�9.42� NAZ,KV,Prot.94/VI,str.389.428 NAZ,KV,Prot.94/VI,str.450;Prot.95/VII,str.52.429 NAZ,KV,Prot.9�/VIII,str.�04.


U zapisniku iz ��50. naveden je isti učitelj koji je stanovao u vlastitoj kući, a ��52. i ��55. zabilježeno je da u službi zadovoljava.430 Kao stanovnik (slobodnjak, libertin) Đelekovca spominje se ��53. Ladislaus Nikolantin43� »Ludi Magister« (učitelj). On je morao davati 25 denara davanja.432 Godine ��5�. spominje se ovaj učitelj »koga župnik uopće ne može hvaliti zbog nekih razloga isto zbog bunjenja slobodnjaka đelekovečkih, koji neće sudjelovati kod gradnje župnog dvora. Ti slobodnjaci hoće staviti prigovor sa strane općine proti sudjelovanja kod gradnje župnog dvora i da je učitelj njih na to nagovorio«.433 Iako se učitelj Nikolantin spominje u jednom popisu iz ��60. godine434, zapisnik kanonskog pohoda bilježi da je učitelj Nikolantin umro te je mjesto učitelja bilo prazno.435

Mjesto učitelja bilo je popunjeno prije ��65. godine jer se tada spominje učitelj Adam Harabaja koji je zadovoljavao u službi.436 O njemu ��6�. piše da je bio svršeni sintaksist, nije bio oženjen, a iako je bio dobra vladanja, u službi nije bio baš odličan. U Đelekovcu je imao pola jutra zemlje koju je obrađivao na svoj trošak. Od lukna nije imao ništa. Kada je išao »s križecom«, od svake je kuće dobivao jedan groš, povjesmo lana i pečenku, što bi u novčanoj vrijednosti bilo oko �5 forinti, osim povjesma. Od pratnje sprovoda dobivao je u Imbriovcu �,5 groša, u Đelekovcu tri groša, a u ostalim selima dva groša. Od pjevane mise je zajedno s pranjem (gdje se to vršilo) dobivao šest groša. Za objed, kada se služila misa u kapelama, doivao je tri groša. Ukupno je od pratnje sprovoda i misa dobivao �2 forinti.43�

U zapisniku kanonskog pohoda iz ��. navedeno je da učitelja nije bilo. Župnik i ostali župljani su zbog povećanja službe Božje htjeli imati učitelja koji bi pjevao, ali »stanovnici sela Đelekovec su tvrdoglavi i opori kako i u svemu drugome, te postavljaju lude neke zahtjeve hoteći učitelja imati ne kod župne crkve, nego kod svoje kapele. To se ne slaže s običajima čitave biskupije te zdravim ustanovama crkvi, pak u toj stvari prikloniti se njihovoj želji niti se pristoji niti je zgodno«.43� Đelekovčani su ��0. odbili graditi stan za svoga učitelja i o tome postoji izvješće županijskog suca.439

Od godine ��3. zabilježeno je da selo Imbriovec ponovno ima svog učitelja. To je bio Matija Miholjević koji je stanovao kod jednog župljanina jer nije imao svoje kuće.440 U zapisniku iz ��. navedeno je da u župi Imbriovec trenutačno nije bilo učitelja. Njegovi su prihodi formalno bili: od sprovoda u selu Imbriovec bez mise 4,5 novčića, a s misom �� novčića. U Zablatju i Malom Otoku bez mise šest, a s misom �� novčića. U Velikom Otoku �5 novčića, u Đelekovcu bez mise devet, a s misom 2� novčića. Za božićne blagdane od svake je kuće

430 NAZ,KV,Prot.9�/VIII,str.�90,244,285.43� UnajstarijojknjizispomeniceđelekovečkeškolezalijepljenojepismoFranjeBrdarića,župnikauKoprivničkom

Ivancu,od9.ožujka�934.godine.Onupismu,međuostalim,piše:»OdNikolantinasuĐelekovčaninapraviliMikulandijeržargonĐelekovčanapoznaMikulu,aneNikolu.Mikulandijevezovuidanas»školnikovi«.Nikolantin,pravilnopisanoNicolantini,prezimejeromanskog,tj.talijanskogpodrijetla.AkakojedošaotajTalijanzaučiteljauĐelekovec?Đelekoveckrozkojih�00godinaspadapodgospoštijurasinjsku.URasinjijebilanajstarijatvornicaciglezačitavuPodravinu.Legrad,Koprivnica,Ludbreg,ImbrioveciKuzmineckupujucigluuRasinji.Nikolantinisudošlikaostručniradnicinavlastelinstvorasinjskodarukovodeposaociglarskikojisuobavljalikmetovivlastelinstva.JedanodtihstekaojepotrebnunaobrazbuivlastelinstvorasinjskogajenasvojojdomeniuĐelekovcuzasvojepodložnike-slobodnjakeimenovaloučiteljemvulgoškolnikom.TakomislimdajenajvjerojatnijekakojedošaoNikolantiniuĐelekovec«.SpomenicazanižupučkuškoluuĐelekovcu.

432 HDA,VlastelinstvoRasinja,kut.�5.433 NAZ,KV,Prot.9�/VIII,str.342.434 HDA,VlastelinstvoRasinja,kut.�2.435 NAZ,KV,Prot.9�/VIII,str.383.SinLadislavaNikolantina(Nikolentina),Juraj,ostaoježivjetiuĐelekovcu,a20.

siječnja��.oženioseEvom,kćeriMartinaMaltarića.ŽUI,MatičnaknjigavjenčanihImbriovec(��4.-��84.).43� NAZ,KV,Prot.9�/IX,str.50.43� NAZ,KV,Prot.9�/IX,str.98.438 NAZ,KV,Prot.9�/IX,str.�83.439 HDA,KŽ,kut.40,fasc.LXXI,br.52.440 NAZ,KV,Prot.,9�/IX,str.3�4.


trebao dobiti tri novčića, povjesmo lana i pečenku. Učitelju je pripadalo pola jutra oranice u Velikom Brestovcu te osmina jutra za vrt izvan sela.44� Kako se škola u Đelekovcu spominje ��. godine,442 možda je ponovno učitelj za župu Imbriovec djelovao u Đelekovcu. Tome u prilog ide podatak da su u vrijeme Josipa II. (��0. ��90.) bili sklopljeni novi ugovori za već postojeće škole u Imbriovcu i Đelekovcu.443

Đelekovec ima kontinuitet kad je riječ o školi i učiteljima, na što upućuje podatak iz ��04. kada je kao učitelj (ludimagister) spomenut Mihael Radiković. On nije bio orguljaš jer đelekovečka crkva nije imala orgulje.444 Radiković nije dugo djelovao u Đelekovcu jer već ��0�. piše da »učitelja sada nema, a njegovu kuću je mimo znanja župnika općina otuđila te je uređeno da se na povećanje slave Božje i što veći napredak vjernika za slučaj uvođenja škole kuća uzmogne vratiti. Župljanima je naložena obveza koju su oni prihvatili«.445

Istodobno je i Imbriovec imao zasebnog učitelja, što potvrđuje podatak iz zapisnika kanonskog pohoda iz ��04. u kojemu je zabilježen učitelj Mihael Špulko. On je bio oženjen, a uz učiteljski poziv pjevao je u crkvi. Imao je sljedeće dohotke: četvrtina požunskog mjerova (žita?) od svake kmetske kuće; od svake kuće u župi dobivao je �5 novčića; kada je pjevao misu za mrtve, dobivao je isti iznos, a ako je pjevao kod mise, dobivao je devet novčića.446

Imbriovečka župna crkva ��0. godine nije imala orgulje ni orguljaša. Umjesto učitelja bio je kantor Mihael Rogošić. Njemu je dužnost bila na blagdane i nedjelje na koru pjevati te sa svećenikom ići na sprovode. Imao je kuću, mali vrt i pola jutra zaraštene i pjeskovite zemlje koju nije koristio. Od kuće je imbriovečka zajednica plaćala za najam gospoštiji dva forinta. Primao je od župljana oko 2� mjerova žita, o Božiću je od svake kuće dobivao �2 novčića, od sprovoda za odraslu osobu u Imbriovcu devet, a za sprovod djeteta šest novčića. U Zablatju je dobivao šest novčića, u Velikom Otoku ovisno o slučaju do �5, a u Malom Otoku bez razlike �2 novčića.44� Mihael Rogošić bio je svjedok (kum) na vjenčanju Blaža Išine i Ane Pavlinec u Đelekovcu.44� Kao učitelj se spominje i ��20. godine.449

U Đelekovcu se početkom �9. stoljeća spominje nekoliko učitelja. Godine ��29. naveden je Josip Milek (ili Milak) »Cantor«, ali on vjerojatno nije bio učitelj.450 No, ��3�. i ��32. je Petar Milek »ludimagister« spomenut kao svjedok na više vjenčanja Đelekovčana.45� Petar Milek se 6. veljače ��33. oženio Helenom, kćeri Stjepana Jelenića iz mjesta Totszerdahely (župa Totszentmarton).452 U spomenici đelekovečke škole piše sasvim proizvoljna i historiografski neutemeljena konstatacija da se ta škola ��33. »zasnovala i započela i to u jednoj privatnoj kući«. Činjenica je da je pisac »povijesti« škole učitelj Dragutin Radoboj (rodom iz susjednog sela Torčeca) napisao da je do tog podatka došao »po pripovijedanju starijih

44� NAZ,KV,Prot.99/XI,str.�9-�0.442 A.Cuvaj,»GrađazapovijestškolstvakraljevinaHrvatskeiSlavonijeodnajstarijihvremenadodanas«,knj.�.,

Zagreb,�90�.,str.502.443 A.Cuvaj,»Građa«(�90�.),str.503.444 NAZ,KV,Prot.99/XI,str.208.445 NAZ,KV,Prot.�0�/XIII,str.��.44� NAZ,KV,Prot.99/XI,str.2��.44� NAZ,KV,Prot.�0�/XIII,str.�4�.448 ŽUĐ,MatičnaknjigavjenčanihžupeĐelekovec(��90.-�85�.).449 ŽUI,MatičnaknjigavjenčanihžupeImbriovec(�80�.-�85�.)Dana�8.rujna�820.MartinPetrićizSzerdahelyjaiz

župeTothSzentMartonuImbriovcuseoženioElizabetom,kćeriMihaelaRogošića,učiteljauImbriovcu.KumovisubiliŠimunPanhofiIvanPetrić.MihaelRogožićsespominjekaosvjedokprijednomvjenčanju,održanom4.veljače�82�.godine.

450 ŽUĐ,MatičnaknjigavjenčanihžupeĐelekovec(��90.-�85�.).45� ŽUĐ,MatičnaknjigavjenčanihžupeĐelekovec(��90.-�85�.).452 SvjedocinavjenčanjubilisuPavaoMaltarićiAndrijaRašan.ŽUĐ,MatičnaknjigavjenčanihžupeĐelekovec(��90.

-�85�.).


ljudi«.453 Kako smo vidjeli iz iznesenih podataka, đelekovečko organizirano školstvo ima mnogo dulju tradiciju.

U zapisniku kanonskog pohoda iz ��4�. godine piše da u župi Đelekovec »postoje orgulje g. ��32. načinjene454, u dobrom stanju s � kombinacija i �� ključeva. One se gaze nogama, da mogu velike svirale svirati. Učitelj postoji. Rimokatoličke je vjere, star 22 godine, vladanja dobroga i sposoban u poučavanju. Posvema (marljiv i uz traženi uspjeh) vrši dužnost. Predaje se i djecu uči hrvatsko i njemačko čitanje, krasopis, kršćanski nauk, aritmetiku, pravopis, Sveto pismo, crkveno pjevanje, nauku o svilenim bubama i dudovima. Učenika ima 32 u dobi od � do �5 godina starosti. No, jer je istom prije 3 godine škola uvedena (sagrađena školska zgrada, nap. p.), ne može se znati da li će djeca polaziti školu 3, 4 ili više godina. Mladež ima katehetu kapelana, a u njegovoj spriječenosti zastupa ga mjesni župnik. Djeca marljivo polaze školu. U župi postoji škola u kojoj se uči hrvatskim jezikom, a k tome i čitanje te pisanje njemačkim jezikom«. Isti zapisnik navodi da je ��3�. bila podignuta školska zgrada s jednom učionicom, zajedničkom za djecu oba spola.455

Nakon Mileka (ili Milaka) učitelj je kratko bio Stjepan Andročec, a nakon njega, prema podacima iz školske spomenice, odnosno usmenoj predaji koju je zabilježio pisac spomenice, Alojz Kolar.456 Čini se da je ime učitelja Kolar bilo Mihael, a ne Alojz. Godine ��42. kći učitelja (ludimagistri) Mihaela Kolara, po imenu Ana, udala se za Matiju Remenara. Prema upisu u matičnu knjigu vjenčanih vidi se da je Kolar bio podrijetlom iz Čvrsteca (danas Sv. Petar Čvrstec) u tadašnjoj Vojnoj krajini.45� Nakon Kolara je u Đelekovcu službovao učitelj Alojz Kišić (on se ��40. spominje kao učitelj u Peterancu45�) koji je, osim učiteljske, ovdje obavljao i dužnost bilježnika (do ��46.). Nakon toga je godinu dana učitelj bio Vatroslav Petrić da bi ga ��4�. naslijedio Stjepan Dobrivoj.459 Godine ��53. »školnik« Stevo Dobrivoj spominje se kao svjedok na jednom vjenčanju, a ��54. kao »navučitelj«.460 Dobrivoj je bio podrijetlom iz Draganca (Križevačka pukovnija, Čazmanska satnija), a u Đelekovcu je učiteljsku službu vršio do ��65. godine. Posljednji učitelj do primjene školskog zakona iz ��4., odnosno ��5. bio je Mirko Štimali.46�

Prema sustavu uvedenom tijekom apsolutizma, crkve su imale upravu i nadzor pučkih škola. Općine su morale izdržavati učitelje i brinuti se za vanjske uvjete, a Crkva je preko svojih nadzornika obavljala vrhovnu upravu. Ravnatelji pučkih škola bili su isključivo mjesni župnici.462

U mnogim su mjestima bili promijenjeni školski ugovori glede poboljšanja dotacija učiteljima, i to odlukom kraljevskog namjesničkog vijeća, a među osnovanim školama (op

453 SpomenicazanižupučkuškoluuĐelekovcu;D.Feletar,»Povijestškolstva«,rukopis.454 NapravioihjeivanečkižupnikAdamŽuvić,prema:ŽUĐ,Spomenicažupe,rukopis.;F.Brdarić,»Arhiđakonat

komarnički(�334.-�934.)«,u:B.Madjer,»Častiidobruzavičaja«,Zagreb,�93�.,nastr.349okupnjiorguljapiše:»Novacrkvadobilajeorgulje�832.zažupnikaMateTerbocza.OtomejezabilježiožupnikTerboczumaticikrštenihI.latinskimriječimasljedeće:»VelečasnigospodinAdampl.Žuvićžupnikivanečkipogodiosesažupljaniđelekovački�0.VI.�83�.dahoćenačinitizanjihovucrkvuorguljeza422forintesrebrnemonete.Godine�832.,2.VIII.,orguljeamodoveženesmjestinakorudo�9.X.�832.ŽupnikivanečkiAdampl.Žuvić(�80�.-�83�.)baviosegradnjomorgulja,podučavaojemladićeuorguljanjutejemnogecrkveopskrbioorguljamaiorguljašima.ŽupnikŽuvićjesinzagorskogplemića,odgradaBelca,potomakfamilijaGaliufiRauch.«

455 NAZ,KV,Prot.�03/XVc.45� SpomenicazanižupučkuškoluuĐelekovcu.45� SvjedocinavjenčanjubilisuJosipVuljakiJurajMaltarić.ŽUĐ,MatičnaknjigavjenčanihžupeĐelekovec(��90.

-�85�.).458 NAZ,KV,Prot.�03/XVc.459 SpomenicazanižupučkuškoluuĐelekovcu.4�0 ŽUĐ,MatičnaknjigažupeĐelekovec(�852.-�85�.).4�� OnjeuĐelekovcuslužbovaodo�883.godine.SpomenicazanižupučkuškoluuĐelekovcu.4�2 M.Gross,A.Szabo,»Premahrvatskomegrađanskomdruštvu«,Zagreb,�992.,str.402.


ćinskim) nalazimo Imbriovec ��32. godine.463 Prema zapisu u dokumentaciji škole, koji se temelji na sjećanju mještana, »naredbom Županije križevačke od godine ��33. određeno je da se započne obučavanje u pisanju i računanju. Najsposobnijeg za istu službu pronašli su tadašnjeg orguljaša Grgura Tišlara. Obučavao je u drvenoj malenoj kućici koju je darovao mjesni vlastelin Đurđević, uz uvjet da se u njoj drži obuka, a ako ne, da mu se vrati natrag«.464

Prema istraživaču orgulja Ladislavu Šabanu, crkva u Imbriovcu je između ��0. i ��22. godine dobila orgulje, a na njima je svirao učitelj465. Taj je podatak točan jer se u knjizi računa spominje da su ��. godine za 300 forinti nabavljene orgulje.466

Prema zapisniku kanonskog pohoda za župu Imbriovec iz ��4�., život učitelja »bio je takav da nema ništa prigovoriti i tražiti lijeka. Škola je doduše po podarhiđakonu, pl. sucu Fodrocziju i mjesnom župniku uvedana u toliko da se polazeća mladež poučava u kući učitelja. Školske zgrade nema, iako podarhiđakon kao i župnik nastoje kod kolatora da ju podignu. Obuku polaze samo dječaci, a kada bi zgrada postojala, polazile bi ju i djevojčice. Učitelj je jedan. Nastavni predmeti su: čitanje, pisanje, kršćanski nauk, Sv. pismo i aritmetika. Kako nema školske zgrade, a kuća učitelja je tijesna te u njoj mora boraviti i učiteljeva obitelj, sada obuku polazi �5 učenika. Djeca su od � i �0 godina i polaze obuku 2 do 3 godine. Djeca imaju i vjeroučitelja, a to je bio Grgur Baneković, mjesni kapelan, koji je 2 puta tjedno (srijedom i subotom) po 2 sata popodne katehizirao i tumačio Sv. pismo. Način katehiziranja mu je zgodan, strpljiv, blag i zauzet. Učitelj također 2 puta tjedno ponavlja kršćanski nauk. Djeca također vježbaju pjevanje crkvenih pjesama s uspjehom. Djeca uistinu i to ljeti ne polaze dosta marljivo školu jer dječaci moraju kod kuće paziti na stoku prigodom paše. Razlog nepolaženja su roditelji djece jer ih zadržavaju kod kuće. Kao jedini lijek župnik nastoji postići da se izgradi školska zgrada, da bude prave škole i da bi se moglo roditelje više prinuditi da djecu šalju u nju. Inače su po roditeljima i župniku u tom smislu slane pritužbe i požurke, ali uzalud. Škola je uvedena, ali školske zgrade nema. Što zgrade nema, čini se da je uzrok kolator što nema novca. Zbog toga su učinjeni toliki koraci po župniku i podarhiđakonu kod kolatora i javnih vlasti, ali uzalud. Bit će zatraženo da kolator zajedno s plemićem Žomborom za gradnju škole da ��0 forinti, a da za nadopunu nedovoljnog troška narod plati u porezu«.46�

Čini se da je smještaj učenika u Imbriovcu i Đelekovcu bio riješen u vrijeme Josipa Vračana, ludbreškog župnika i vicearhiđakona koprivničkog kotara (��5. ��44.), čijim su nastojanjem, osim u Imbriovcu i Đelekovcu, bile sagrađene i školske zgrade u Ludbregu i Martijancu.46� Taj podatak nije u skladu s onim prema kojemu je u Imbriovcu školska zgrada sagrađena ��4�. godine zalaganjem imbriovečkog župnika. Zgrada još nije bila dovršena, a netko je u prosincu zapalio slamnati krov. Zato su sljedeće godine zgradu pokrili crijepom. Ta je zgrada služila za nastavu do ��64. godine.469 Zatim je u Imbriovcu sagrađena školska zgrada s jednom učionicom i učiteljskim stanom, koja je bila dovršena do kraja ��6�. godine.4�0 U razdoblju od ��32./��33. do donošenja školskog zakona ��4. godine u Imbriovcu su djelovali učitelji: Grgur Tišljar, Pongračić, Milek, Binder, Baltazar Jakupanec, Auersperger i

4�3 A.Cuvaj,»Građa«(�90�.),str.��3.4�4 D.Feletar,»Povijestškolstva«,rukopis.4�5 L.Šaban,»OrguljekaovrijednispomenicikulturenapodručjubivšegkotaraLudbreg«,u:»Ludbreg«(monografija),

Ludbreg,�984.,str.�9�.4�� ŽUI,KnjigaračunažupnecrkveuImbriovcu(��98.-�848.);računiza�8�8.godinu.4�� NAZ,KV,Prot.�03/XVc,str.4�8.4�8 A.Cuvaj,»GrađazapovijestškolstvakraljevinaHrvatskeiSlavonijeodnajstarijihvremenadodanas«,knj.3.(drugo

ispravljenoidopunjenoizdanje),Zagreb,�9�0.,str.�8.4�9 D.Feletar,»Povijestškolstva«,rukopis.4�0 I.Topličanin,M.Winter,»ŠkolstvonapodručjubivšegkotaraLudbreg«,u:»Ludbreg«(monografija),Ludbreg,�984.,

str.4��.


Ivan Šiprak.4�� Bolto Jakupanec, rodom iz Hlebina, najprije je bio učitelj u Peterancu i Drnju, a ��56. postaje učitelj u Imbriovcu.4�2 No, čini se da to nisu bili svi učitelji. Četrdesetih godina �9. stoljeća spominje se u Peterancu školnik Bašinec koji je ondje došao iz Imbriovca.4�3

Prema navodima u spomenici škole Đelekovec, problem školske zgrade (za oko jedno stoljeće) trajnije je bio riješen ��5�. godine. Tada je sagrađena školska zgrada preko puta crkve i župnoga dvora. U spomenici piše: »Sastojala se pako od jedne prilično dobre i svijetle školske sobe, jedne na polovinu manje, te triju soba za učitelja«.4�4

Novim školskim zakonom iz ��4. godine, koji je stupio na snagu ��5., prestala je crkvena uprava nad općinskim školama.4�5 Nakon toga se školstvo u Imbriovcu i Đelekovcu razvijalo izvan crkvenog ravnateljstva i uprave imbriovečkog i đelekovečkog župnika.

Đelekovec i Imbriovec u revolucionarnim zbivanjima1848. i 1849. godine

Đelekovec, Imbriovec i okolica veoma su burno proživjeli zbivanja ��4�. i ��49. godine. Početak prelaska iz feudalnog u novo građansko društvo bio je opterećen dubokim

proturječnostima. Cijelu okolicu zahvatili su oštri socijalni i politički sukobi, a njih su produbljivale nedosljednosti u rješavanju feudalnih odnosa i veliki tereti koji su bili nametnuti u doba pripreme i vođenja rata protiv Mađara.4�6

Godine ��4�. počela je revolucija koja je rezultirala ukidanjem feudalnih odnosa,4�� što će potpuno promijeniti društveni i gospodarski položaj seljaka iz Imbriovca i Đelekovca te utjecati na njihov svakodnevni život. Iako ti seljaci nisu pokazivali zanimanje za revoluciju i sukob s Mađarima, vrlo brzo su se našli umiješani u većinu zbivanja. Kotarski sudac Pavao Gvozdanović izvijestio je 22. svibnja ��4�. godine o razgovorima seljaka iz Torčeca i Đelekovca, koji su vozili vino u Zaladsku županiju, s mađarskim seljacima. Iz izvještaja se doznaje da su odnosi između njih i Mađara tada bili izuzetno dobri.4��

Iako su ban i Sabor proglasili dokidanje urbarijalnih odnosa, to je značilo da seljaci postaju, prema navodima Josipa Adamčeka, »vlasnici samo onih poljoprivrednih površina koje su bile regulirane marijaterezijanskim urbarima. Sve druge površine krčevinske i činžene zemlje te livade, a napose vinogradi i dalje su ostale u vlasništvu bivših feudalaca. Seljaci su za te izvanselišne državine trebali nastaviti davati uobičajene daće (činževe i gornicu). Nerazriješeni gornočinženi odnosi postali su veliki izvor seljačkog nezadovoljstva i uzrok brojnih nemira«.4�9

4�� D.Feletar,»Povijestškolstva«,rukopis.4�2 ArhivOsnovneškoleDrnje,spomenicaškoleDrnje.4�3 H.Petrić,»PrilozizapovijestškolstvauPeterancu��5.-�9�8.«,Podravskizbornik,sv.2�.-2�.,Koprivnica,

200�.,str.95.4�4 SpomenicazanižupučkuškoluuĐelekovcu.4�5 M.Gross,A.Szabo,»Premahrvatskomegrađanskomdruštvu«,str.40�.4�� J.Adamček,»Ludbreškikrajudobarevolucije�848.-�849.«,»Ludbreg«(monografija),Ludbreg,�984.,235.4�� S.Gavrilović,»AgrarninemiriuKriževačkojiZagrebačkojžupaniji�848.-�850.«,Historijskizbornik,�3,Zagreb,

�9�0.,4�-��0;J.Adamček,»Narodnestraže�848.-�849.«,RadoviFilozofskogfakulteta,Odsjekzapovijest,5,Zagreb,�9�3.,2�-�08;isti,»Ludbreškikrajudobarevolucije�848.-�849.«,»Ludbreg«(monografija),Ludbreg�984.,235-24�;H.Petrić,»Podravina�848./49.godine-početakrevolucije�848./49.uPodravini«,ScientiaPodraviana,�2,Koprivnica,�99�.,5-8;M.Kolar-Dimitrijević,»Podravinau�848.godini«,Historijskizbornik,5�,Zagreb,�998.,�0�-��2.

4�8 HDA,Križevačkažupanija,br.�23/�848.4�9 J.Adamček,»Ludbreškikrajudobarevolucije�848.-�849.«,str.235.


Mihovil Pavlek Miškina o tome je zapisao, prema sjećanjima mještana Đelekovca: »Čujte što starci kažu. Prvo zlo donijela im madžarska buna ��4�. Selo na granici, došla vojska, trebalo je hrane i straže (vojska se mora zaštititi...). Oni koji nisu propisno izvršili, dobili su po turu... Ta vojska nije ostala u lijepoj uspomeni u selu, kao i nijedna poslije ove. Iza toga došlo je i drugo. Ukinućem kmetstva, tj. uređenjem urbarskih prava, došlo je u posjed njihova zemljišta, koje su do tada kao slobodnjaci nesmetano uživali, nekih šestsedam vlastelina. Kako i na koji način, bila bi to duga pripovijest, i oni su upravo opljačkali selo. Od prijašnjeg posjeda nije im ostala ni petina zemlje. Bivši bogati gazde preko noći postali su sirotinja. A što je selo bez zemlje...? Ptica bez zraka, riba bez vode, činovnik bez namještenja, radnik bez zaposlenja, trgovac bez kupca«.4�0

Đelekovečki je župnik pokušao objasniti što se zbivalo: »Magyari hoteli su Horvate pritrucati da se Horvati naj Magyarski jezik učiju. Horvati se želiju učiti Magyarski, ali ni na zapoved Magyarov, več samo iz svoje dobre i slobodne volje. Kajti pak Magyari godine ��4�. i vre predi rekli su, da se Horvati počemši od ��4� za 6 godin moraju navučiti Magyarski, zato Horvati godine pograbili su oružje, ter oboružani išli na Magyare godine ��4�. dne �2. Rujna pod ravnanjem Preuzvišenog gozpodina Jelachicha Bana«.4��

Mađarska promidžba bila je usmjerena i prema tom području, pa su onamo dolazili mađarski agitatori. Oni su u lipnju ��4�. godine na svoju stranu pokušali dobiti neke ugledne ljude iz okolice, poput drnjanskog kapelana, dajući mu mađarske proglase, ali je on promidžbeni materijal predao vlastima Križevačke županije odbivši suradnju.4�2

Zbog zaoštravanja hrvatskomađarskih odnosa su kasnije počele pripreme za rat koje su seljacima nametnule nove terete. U Križevačkoj županiji organizirana je, među ostalim, pješačka postrojba u koju su bila unovačena 404 slobodnjaka s vlastelinstava Ludbreg i Rasinja te iz Đelekovca i Torčeca. Upravni odbor Županije zaključio je da je ta postrojba bila slabo organizirana.4�3

U Đelekovcu i okolici, prema zapisu đelekovečkog župnika, bilo je sljedeće stanje: »Godine ��4�. dne 20. lipna došli su u Gyellekovec 200 soldavov iz Regim. Slunjskoga, i odislu od ovud 30. na večer ob 9. vuri pod kapetanom Cepetič. Za tem su došli Banovčani pod kapetanom Rašich. Kada bi ovi odišli, došli su drugi Banovčani pod Oberlajt. Knežević. 25. rujna u Kaniži Magyari su navalili na kraljevske soldate, ovi (»kraljevski soldati«) iz Kaniže pobegli vužgali su Šurdu, nekoliko hiž u Sent Miklošu: kajti su Surdovčani i Sent Miklovčani u Kaniži puntu delali. Čez Letinu iduče foringaše za carzkom vojskom, plenili su iz vuze puscheni Magyarski tolvaji. 6. listopada oteli su Magyari u Kotoribi na Muri brod, ali nisu vnogo prek u Megyimurje išli. �2. listopada ob � vuri po podne išli su kroz Gyelekovecz u Legrad do 2000 ljudi (»Landgarda«) z puškami, i bangaheti, iliti z ražnji iz zagrebačke varmegyie pod Oberstarom Bornemisa, drugač Ztolnekovich.

�2. listopada iz Kakine pucali su Magyari na našu ztražu, kakti na generala Bogoviča i na druge. Ovu krivicu naši nemoguči terpiti, jesu zkansni Kakinu porusili i požgali. �4. prek Drave u goricah Magyari su naše Gyelekovčančane prijeli, zvezali i u Pest odtirali, kakti su: Jos. Vulak �0 god, Androlich Andr i Ivan, Pavla Lončar i druge nekoje, govoreč da ne smeju tam brati. Za � mesec kesnei povernul se je iz Pešte ztari Jos. Vulak, drugi tam oztali su. I drugi Gyellekovčani bili su u goricaj, ali su povušli Mgyarom. ��. po podne ob 4i vuri dojde vu Gyelekovce glas da su Magyari oteli broda. Stimali smo da Dubravečkog. Vu buben vudri,

480 Autobiografijaiz�935.godine,u:»Miškina,Sabranaknjiževnadjela«,knj.3.,»Poezija«.Dodatak:razniprilozi,ur.MilivojKulundžić,Koprivnica,�9�8.,str.2��.

48� ŽUĐ,SpomenicažupeĐelekovec,rukopis.482 HDA,Križevačkažupanija,br.�25-�2�/�848.483 HDA,Križevačkažupanija,br.945/�848.


u ztran zvonise. Svi muskarci išli su k Dravi, koji z baltami, koji zdrugem oružnjem čitavu noč vnogi nesu zpali v Gyellekovcu. Naša horvatska narodna garda od dan došla je u Kotoribu ob �� ure u jutro, hoteli su njoj dati kruha, mesa, novce, barota i olova, dabi onda bili išli u loger polag Mure, ali nesreča! Komaj tak tam došli u Kotorribu, predi negbi kaj praha, olova dobili, vidin, da Magyari jašuch plavaju sim v Megyimorje. Magyari su imali mnogo kanonov (topova), ovi naši pak samo � i ovoga su njim Magyari preztrelili... Ovde nisu mogli prek Drave, ovde njih je bilo do 500 soldatov. Jeden zmed njih Jendir Mato Endir Gjelekovečki, stimajuč da gore pri melinih prek Mure, ali ovde našel je 40 Slunjčanov... Ovi ideči da velika vnožina ljudih ide iz Preloka, iliti Preločančani i Magyari, koj zpuškum, koji zbaltom, koj zdrugem oružnjem, koj zuflni kum, koj zmusketom. Ovi reko videči, zaboli su svoje bangenete u zemlu, i na sable bele rubce deli, ter kazali ztem da se hočeju predati«.4�4

U drugoj polovici srpnja ��4�. proširio se otpor provođenju saborskog zaključka o krčmarenju. Seljaci su željeli slobodno točiti vino. Sabor je, međutim, zaključio da svaka seljačka općina može otvoriti samo jednu gostionicu. Vlastelinstva su zadržala sve gostionice koje su im prije pripadale po regalnom pravu.4�5

Sudac Pavao Gvozdanović je u srpnju ��4�. godine predložio da se vojnici iz Imbriovca i Zablatja, koji su oboljeli od groznice i griže, premjeste u Dubovicu i Kapelu gdje je bolji zrak.4�6

U jesen ��4�. nastavila su se burna zbivanja koja je opisao đelekovečki župnik: »2. studena došlo je na Podravinu ��00 narodne garde iz Zeline, Kašine i Mooče. 2. studeni na večer došlo je više kak 600 narodne garde, Zagorcev u Gyellekovce, na kvarter, i bili su ovde pet mésec. Ovo vreme bilo je hudo za Gyellekovecz. U Kotoribi ��. listopada bili su zarobleni od Magyarov više kak 36 mladencov. Potlam kak su prek Drave u Földvaru i Zakonu svoju goricu pobrali i grozdje zprešali, došli su tam magyarzki soldati, pak naši nisu mogli do svojega vina. Ter ovak onde su ni samo vino (koje je ovu godinu osebujno dobro bilo) nego i lagve, i sve, što su tam imali, pogubili... 20. studena okolu � ure u jutro počeli su Magyari pri Legradzkom brodu sim prek Drave na naše pucati ztopovi, i cel dan bilo je čuti grumenje topovih, ztem ztrašne se kakti je sever puhal. I naš graničar zkril se je za verbu, pak kanon preztreli verbu i graničara. Druge dneve jeden graničar išel je u Dravu vodu pit, pak ga je Magyar ztrelil, tak i drugoga, koji je košuh prat išel... Poklam kan su kraljevzki soldati Beča predobili, išli su na Magyare, ter su nje protirali iz Kaniže, pak naše soldate tam naztanili, ter ovak akoprem je se jako Drava zmerznula, ni su mogli Magyari sim u Gyellekovce i drugam na Horvatsko«.4��

U izvješću suca Franje Kemenovića od �. studenoga ��4�. piše: »općine Perkos, Rasinja vsaki dan na kordun derva voze; Otok, Selnica, Đelekovec i Veliki i Mali Bukovec kao najblizneša kordunu sela vekivečna prevažanja maju«. Kemenović je tražio smanjenje tih tereta, ali Križevačka županija je tvrdila da »to breme jednako i drugi kotari ćutiju«.4��

Osim toga, prema zapisniku Upravnog odbora Križevačke županije od 20. siječnja ��49. godine vidi se da sudac Pavao Gvozdanović obavještava o šteti koju su seljacima iz općina Torčec, Botovo i Đelekovec na njihovim posjedima preko Drave nanijeli austrijski vojnici.4�9

»Godinu ��49. meseca ožujka, i travna, i svibna mogli su pak iti u goru kvara štetu gledat, gorice rezat, okapat... Meseca lipnja došli su na ztražu zpadajuči soldati (Landgarda) od Karlovca, Jaske. Nyihov major Halavanja odredil je klopotanje po dezkah u noči, kad goder on pri svojem ztanu da klopotati. 2. serpnja taki po polnoči ob � uri obtuženi po soldatih Stefan Gidia,

484 ŽUĐ,SpomenicažupeĐelekovec,rukopis.485 J.Adamček,»Ludbreškikrajudobarevolucije�848.-�849.«,str.23�.48� HDA,Križevačkažupanija,br.�02�.,�022.,čl.�4.,zapisnikUpravnogodboraod29.srpnja�848.godine.48� ŽUĐ,SpomenicažupeĐelekovec,rukopis.488 HDA,Križevačkažupanija,br.�585/�848.;.J.Adamček,»Ludbreškikrajudobarevolucije�848.-�849.«,str.240.489 HDA,Križevačkažupanija,br.�00/�849.


Mato Magyer, Martin Tomašič i Salamon Fürst Židov oštarijaš kak da nisu hoteli podjeno zmirom po deskah buhati, dobili su svaki 20 bot. 26. serpnja došli su u Gjelekovce granatiri puni srebrnog i zlatog novca, pak sve, kaj god njim gdo dal taki prez pogadjanja gotovo platili. Nyihov general Ruso bil je u kapellanu na kvateru. �. rujna ��49. odišli su soldati iz Gyelekovec«.490

Zanimljivo je da su prema zapisniku Upravnog odbora Križevačke županije od 2�. travnja ��49. godine suci općina Torčec, Đelekovec, Kuzminec, Sv. Petar, Novo Selo, Rasinja, Mali Bukovec, Zablatje i Kunovec molili da se Koprivnicu prisili zajedno sa seljacima na davanje podvoza za vojne potrebe. Građani su bili lijepo opskrbljeni i zarađivali su na nestašici stočne hrane dok su seljaci podnosili sve terete.49� Ti su tereti za seljake postali neizdrživi pa su neke susjedne općine, poput torčanske, na Upravnom odboru Križevačke županije 30. lipnja ��49. godine molile da se smanji porez.492

Općina Imbriovec je u studenome ��49. molila da joj se prošlogodišnji izvanredni porez obračuna u porez za ��49. godinu.493 Napeto stanje trajalo je do jeseni ��49. kada je vojska raspuštena, a život se polako vraćao u mirnije tokove.494

Od sredine 19. stoljećado kraja Prvoga svjetskog rata

Okoliš, gospodarski i društveni razvoj

Zahvaljujući katastarskim planovima, poznata je struktura sela Đelekovca i Imbriovca te njihov okoliš sredinom �9. stoljeća. Prema katastarskom planu iz ��59. godine,495 Đeleko

vec je imao oko ��0 parcela s kućama i javnim zgradama. Središte sela bilo je oko crkve (Velike Gospe, odnosno Maria Himmelfahrt) i školske zgrade. Od potoka Dravica (Dravica Bach), koji je bio istočno od naselja, jedna je ulica vodila u smjeru istokzapad. Vidljivo je da potok Dravica zapravo označava stari tok rijeke Drave. On je u velikom dijelu utjecao na formiranje granica katastarske općine Đelekovec jer je prostor s njegove lijeve obale pripadao Legradu, a s desne obale Đelekovcu. Uz dio obale je vodio put koji je povezivao dva dijela Đelekovca.

Druga se ulica uz crkvu pružala prema jugu (prema Torčecu). Ona se nekoliko parcela prije seoskoga groblja (koje je i tada bilo na današnjem mjestu) račvala u tri dijela, formirajući mali trg na kojemu je ucrtana vodena površina. Školska zgrada nalazila se preko puta crkve i župnikova stana, a oko nje je bila veća parcela u vlasništvu đelekovečke općine, oko koje su kuće bile raspoređene u ulice u obliku četverokuta. Zapadno od škole i crkve pružala se vjerojatno glavna ulica. Postoji mogućnost da se ta ulica formirala na mjestu ranijeg zajedničkog zemljišta (pašnjaka), a zajedničko općinsko zemljište kod škole moglo bi biti njegov ostatak. Veliki zajednički pašnjak nastavlja se direktno na glavnu ulicu i bio je smješten s obje strane

490 ŽUĐ,SpomenicažupeĐelekovec,rukopis.49� HDA,Križevačkažupanija,br.9�2-9�3/�849.492 HDA,Križevačkažupanija,br.�542/�849.493 HDA,Križevačkažupanija,br.2�3�,čl.2�,zapisnikUpravnogodboraod24.studenoga�849.godine.494 J.Adamček,»Ludbreškikrajudobarevolucije�848.-�849.«,n.dj.,240.495 HDA,Državnageodetskaopćina,KatastarskaopćinaĐelekovec.


ceste koja je povezivala Legrad i Koprivnicu. Sličan je primjer pretvaranja općinskog pašnjaka u stambenu zonu u zagrebačkom ruralnom naselju Horvati kod Trešnjevke, što je istraživala Mirela SlukanAltić u svojoj disertaciji.496

Nakon dvije parcele od crkve je skretala mala ulica u smjeru juga, a nakon još tri i druga uličica prema jugu. Obje uličice su se nakon nekoliko kuća spajale i nastavljale kao jedinstvena ulica prema jugu te poslije prema istoku (prema jugu je bila samo jedna osamljena kuća, a prije nje dvije odvojene vodene površine). Na kraju glavne ulice postojao je još jedan odvojak prema jugu (s četiri kuće). Zanimljivo je da su sve parcele u tim ulicama relativno široke.

Parcele su bile uže u ulici koja je išla u smjeru jugsjever, ali paralelno s cestom Legrad Koprivnica i koja je bila fizički odvojena od središnjeg dijela naselja. Kuće su u njoj bile s istočne strane (izuzetak su bile jedna kuća i tri gospodarske zgrade smještene na zapadnoj strani), a zapadno uz rub ulice bili su vrtovi na koje se nastavljao općinski pašnjak. Ta se ulica spajala s cestom za Legrad i nastavljala kao ulica koristeći trasu ceste. Na mjestu spoja postojala je uličica sa samo nekoliko kuća prema jugozapadu, nakon koje se nastavljao općinski pašnjak.

Sa zapadne strane općinskog pašnjaka ucrtana je ulica s �9 kuća, od kojih je jedna bila naslonjena na put koji je povezivao Đelekovec s Imbriovcem. U toj ulici kuće nisu bile smještene uz rub ceste, nego su s istočne i zapadne strane unutar iste parcele u pravilu bile gospodarske zgrade, dok su vrtovi bili na istočnom rubu dvorišta (uz općinski pašnjak).

Ako Đelekovec usporedimo s okolnim naseljima, vrlo lako možemo doći do spoznaje da je bio atipičan. Dok je u okolnim selima, pa čak i u trgovištu Legrad, većina kuća bila građena od pletera, odnosno od nečvrstog materijala49�, u Đelekovcu su gotovo sve kuće bile građene od čvrstog materijala (opeke). Što je bio razlog? Je li nakon neke katastrofe (npr. požara) selo bilo planski građeno ili uzroke možemo tražiti u nečemu drugom? Vjerujem da će odgovor na ta pitanja dati buduća istraživanja.49�

Zanimljivo je da su pročelja velike većine kuća bila okrenuta prema dvorištu (ili su barem bila tako ucrtana). U glavnoj ulici i ulici prema Torčecu kuće su u pravilu bile smještene uz rub ulice, dok se u središnjem dijelu ulice koja je išla paralelno (ali istočnije) uz cestu Koprivnica Legrad velik dio kuća dodiruje s ulicom. Velika većina parcela uz đelekovečke kuće ima dvije gospodarske zgrade u nizu, a uz dio glavne ulice te prvi dio ulice prema sjeveru (paralelne s općinskim pašnjakom) te u dijelu ostalih ulica nakon gospodarskih zgada nalaze se livade s voćnjacima.

Veliki općinski pašnjak nalazio se istočno od Đelekovca, a bio je označen toponimom Dolnji Batjan. Južno od sela je zabilježen toponim Sela, sjeverozapadno je Gornji Batjan, a jugozapadno Brestovec. Mnogo je vrtova bilo istočno i sjeverno od naselja uz Dravicu. Južno od Đelekovca su ucrtani potoci Rasinica i Gliboki (Gluboki). Uz toponim Brunica (istočno od Đelekovca i od toponima Dolnji Batjan) ucrtana je kuća s gospodarskom zgradom u vlasništvu Ferdinanda Inkeya. Brunica je ucrtana u poluokruženju Dravice, a na Dolnjem Batjanu zapadno od nje bile su pravilo strukturirane velike zemljišne površine (veće od �45 jutara) u vlasništvu Ferdinanda Inkeya. Južno i zapadno od njih bio je već spominjani općinski pašnjak (te školski pašnjak). Uz kuću se južno nalaze dvije gospodarske zgrade, a istočno je ucrtan vrt. Veća općinska zemljišta (Gjelekovec Gemeinde), pašnjaci, nalazili su se i na prostoru Lube

49� MirelaSlukan,»ProstornirazvojgradaZagrebaodpolovice�9.stoljećanatemeljukatastarskihizvora«,doktorskadisertacija,rukopis,Zagreb,�999.,str.282.

49� IzuzetaksuselaKutnjakiAntolovecsvećinomkućagrađenihodčvrstogmaterijala.HDA,DGU,KatastarskaopćinaKutnjak.

498 Nekezidanekućebilesupodignuteinakon�859.godine(itonaparceligdjejeprijebilazidanakuća),očemusvjedočisačuvaninatpissasrušenezidanekućeuđelekovečkojUlicipalihboraca32snatpisom:»OvozdanjejepodigelKvakanJosef(...)�8��.«.Topokazujedasunekezidanicebilegrađene�8��.godine.


novca (Ljubenovca), tj. između posljednjih kuća u ulici koja je vodila prema sjeveru (Legradu) i Dravice.

Sjeverni dio prostora sela Đelekovca (katastarske općine) bio je ograničen Dravicom (Dravica Bach), odnosno starim tokom rijeke Drave. Sjeverni dio katastarske općine Đelekovec naziva se Ljubenovec (iako stanovnici to polje nazivaju Lubenovec) i on je gotovo sa svih strana okružen postojećim (Dravica) ili starim vodotocima. Na zapadnom rubu Ljubenovca (Lubenovca) nalazi se ušće dva presušena vodotoka, a malo istočnije ušće presušenog vodotoka u Dravicu. Možemo pretpostaviti da je Lubenovec zapravo bio dio riječnog meandra, o čemu svjedoči podatak da je na istok vodio put prema Ludbregu. Zanimljivo je da je preko Lubenovca do sela Đelekovec prolazila cesta koja je povezivala Legrad i Koprivnicu. Najveće površine u Lubenovcu je imao Ferdinand Inkey. Kako su u upisniku prekrižene površine u vlasništvu Đelekovčana, moguće je da ih je Ferdinand Inkey kupio od njih. Dio Lubenovca bliži Đelekovcu bio je u vlasništvu đelekovečke općine, a uz Dravicu je bio skup vrtova, sitnih parcela, u vlasništvu Đelekovčana.

Zanimljivo je da se sjeverno od sela Đelekovec spominju dva Cirkvišča. Jedno je bilo sjeverno od Lubenovca (istočno uz rub ceste prema Legradu), a drugo jugozapadno od Lubenovca (između tog polja i Đelekovca). Na Cirkvišču je đelekovečka općina imala šume. Zapadno od Cirkvišča je ucrtan stari vodotok koji ujedno čini dio istočne granice katastarske općine Đelekovec. Južno od Lubenovca je ucrtano Bezje (marof) s posjedima i zgradama (od kojih su dvije od opeke, a jedna od pletera) grofice Eve Koretić. Velik dio Bezja držao je Teodor Gjurgjević (Đurđević). Između Bezja i sela Đelekovec ucrtano je polje Gornji Batjan, između sela Đelekovec i Imbriovec ucrtano je polje Brestovec, a na zapadnoj granici Đelekovca ucrtana je šumska površina u vlasništvu đelekovečke općine. Južne granice Brestovca ograničavao je potok Rasenica (Rasinica). Južno od Đelekovca nalazi se polje Sela, istočno Dolnji Batjan, a još istočnije uz Dravicu je već spomenuta Brunica.

Između potoka Rasenice (Rasinice) i Glibokog nalaze se polja sa sitnim parcelama u vlasništvu Đelekovčana te nekoliko većih zemljišnih površina u vlasništvu Ferdinanda Inkeya (upisano Inkaya) koje su prije bile u vlasništvu Đelekovčana. Između Rasenice i Glibokog je na zapadu ucrtano polje Poljice, u sredini Medjurič, a zapadno (preko potoka Rasenice) Križanje i Poljanice. Na Poljanici je bio posjed Ferdinanda Inkeya (parcele su prije bile u vlasništvu Đelekovčana). Na jednoj su parceli bile ucrtane dvije kuće ili gospodarske zgrade od opeke. Na jugu katastarske općine Đelekovec nalazi se ušće potoka Rasenice u Gliboki, a nizvodno je bio mlin u suvlasništvu Blaža i Gjure Čižmaka.

Popis kuća u Đelekovcu 1859. godine

Ime i prezime Stališ Kućni broj Broj česticeVrsta građevine

(O - opeka; P - pleter)

ŠtefanSabol(precrtano:GjuroStaneković)

Poljodjelac,Đelekovec �4 3 O

ŠtefanVoščanec « �5 4 O« « « 5 OŠtefiCmerk « �� 8 OIvoGjurec « �� 9 OMioMargetić « �8 �5 OGjuroSamoščanec « �9 �� OBlazMagjar(precrtano:Pavel) « �2MatoTomašić « 80 24 OMioLončar « 8� 25 OAndroSabolić « 82 32 O

ŠtefoCmerk(precrtano:AndroŽigrović)

« 83 33 O




MartinMihalec(precrtano:GjuroKositer)

« 84 38 O

IvanČoklica(precrtano:PavelMaltarić)

« 85 39 O

BlažGergacz « 8� 48 OPeterPavlić(precrtano:Mato) « 8� 49 OImbroPalčić « 88 55 OAndroMikulandi « 89 5� OŠtefanRašan « 90 �3 OAndroRašan « 9� �4 O

GjuroKosinec(precrtano:JožoDervarić)

« 92 �2 O

JožoLončar(precrtano:MagdaVulak)

« 93 �3 O

JosefGjureta « �� 8 O

FlorianNovak(precrtano:ImbroGregurek)

« �3 83 O

PavelGjureta « �0 8� O

BlažCmerk(precrtano:FranzGulinec)

« �9 93 O

PavelVulak « �8 94 OMartinCmerk « �� 99 OMartinPetrić « �� 03 OIvoHižak « �5 �0� O

AndroGregurek(precrtano:Jakob)

« �4 �09 O

BlažMargetić « �3 ��3 OŠtefoBičerdi « �2 �� OMioMaltarić « �� 20 OPavelGregurek « �0 �23 OAndroBetlehem « 59 �28 O

MartinMagjerić(precrtano:Jožo)

« 58 �3� O

JožoKvakan « 5� �3� OAntonŠpolarić « 5� �39 OAndroIšina(precrtano:Martin) « 55 �4� OIvoDolenec « 54 �49 OIgnacPandurić « 53 �52 OLackoPetrić « 52 �53 OMartinBašić « 5� �58 O

IvoPandurić(precrtano:IvoValent)

« 50 �� O

AndroVarga « 49 �� OŠtefanHarmadi « 48 ��8 OGjuroSabol « 4� ��5 OPavelSabol(precrtano:Gjuro) « 4� �� OMatoGlavak(precrtano:Štefan) « 45 �83 OTomoTkalec « 44 �84 O

IvoKrištofić(precrtano:ŠimonTkalec)

« 43 �9� O

BlažGlavak « 42 �92 OLukaAndrolić(precrtano:Luka) « 4� 200 O

ŠtefanDobrovay(precrtano:LudvigFraimann)

« 40 20� O




JožoNemačić « �05 25� O

PeterPrašnak(precrtano:Sabolec)

« �0� 258 O

MarkoKovačević « �0� 2�4 O

BlažHambar(precrtano:MioJasnić)

« �08 2�5 O

MiškoSamoščanec « ��0 28� O

TomoMihalec(precrtano:Štefan)

« �� 283 O

PavelManterić(precrtano:IvoLončar)

« �03 289 O

PavoPeržulj « �02 290 OŠtefanZvonar « �0� 298 OŠtefanMaltarić « �00 300 O

MioiJožoMaltarić(precrtano:Gjuro)

« 99 3�� O

ŠtefanKrištofić « 98 3�3 OŠtefanVulak(precrtano:Pavel) « 9� 320 OMartinTomašić « 9� 32� OŠtefanMargin « 95 325 O

GjuroMantarić(precrtano:MatoZvonar)

« 94 330 O

SchuleGjelekovec « - 332 OGjelekovecGemeinde « - 334 OMioSabol « ��2 33� OImbroPeržulj « ��3 34� OLeopoldŽeležnjak « ��4 342 OAnnaLončar « ��5 353 O

MioIndir(precrtano:GjelekovecSchule)

« �� 354 O

AndroGjurgjina(precrtano:Štefan)

« �� 3�� O

MioPavlić(precrtano:PavelMaltarić)

« ��8 3�2 O

JožoDolenec « ��9 3�0 OBlažHodalin « �20 3�� OJožoIndir « �2� 3�9 O

PavelČižmak(precrtano:MioIndir)

«�39

(precrtano:�22)

384 O

PavelSabolić « �3� 389 OAndroGanzolić « �38 390 OBlažVulak « �40 39� OMioVargović « �4� 403 OKataPicer « �42 405 O

MartinGregorek(precrtano:GjuroGergac)

« �43 4�2 O

LovroJambrek « ��8 4�3 OŠtefanBonta « �44 4�� O

BlažHambur(precrtano:Miško) «�45

(naknadnoprecrtano)

422 O

MatoTimodi « ��9 44� OTomoSenčar « �3� 449 O




ŠtefanSamoščanec(precrtano:GjuroČižmak)

« �23 45� O

PavelCmerk « �24 45� OMatoPandurić « �35 4�4 OBlažBalaško « �3� 4�5 OJožoPetak « �25 4�2 O

IvoGrgac(precrtano:GjuroMaltarić)

« �2� 4�3 O

PavelMaltarić « �33 4�� OValentBlaguš « �4� 482 OImbroČoklica « �32 484 OŠtefanIndir « �2� 490 OKircheGjelekovec « - 49� OPfarreGjelekovec « �28 492 OTomoMaltarić « �3� 49� OBlažLončar(precrtano:Marko) « �29 50� OFerdinandInkey «Kaodobro(alsGut) - 503 OŠtefanIndir Poljodjelac,Đelekovec - 509 O

BlažČizek(precrtanoPavoMihalec)

« �5� 5�2 O

MiškoVulak « �52 5�4 OMioHodalin « �53 522 OMioGjuranek « �54 523 OAndroPor « �55 534 O

FranzWirzburger(precrtano:IvoMikulandi)

« �5� 535 O

ImbroVulak « �5� 548 OBlažMihalec « �58 549 OImbroSamoščanec « �59 5�0 OJožoPavlek « ��0 5�� OMatoGjurec « �� 58� OJožoVulak « ��2 589 OŠtefanVulak « ��3 595 OBlažPavlek(precrtano:Ivo) « ��4 59� OFranjoČondor « ��5 �02 OMiškoKaras « �� 0� OTomoCmerk(precrtano:Blaž) « �� 09 O

NikolausMarčan(precrtano:SalamonFürst)

« � �53 O

LovroKadia « 2 �58 O

ŠtefanPivar(precrtanoMartinGulinec)

« 3 ��3 O

AndroVerbanić « 4 �� OPavoVošćanec « 5 �� OŠtefanPicer « � ��3 OŠtefanMihalec « � �� OAndroVulak « 8 �80 OŠtefoČoklica « 9 �84 OMioČoklica « �0 �88 OIvoMagyar(precrtano:Blaž) « �� 9� OImroAndrolić(precrtano:Mio) « �2 �94 ORokGjureta « �3 �98 OTomoČoklica « �4 �0� OBlažGidia « �5 �05 O


Prema katastarskoj karti iz ��59. godine,499 Imbriovec se sastojao od dvije ulice jedna se pružala smjerom sjeverjug, a druga pod pravim kutom skreće prema istoku tvoreći zarotirano slovo T. Južno od naselja teku (u smjeru zapadistok) potoci Rasenica (Rasinica Bach) i Gliboki (Gluboki Bach), a u blizini se vidi korito starog potoka Glibokog (stari Gliboki).

499 HDA,Državnageodetskauprava,KatastarskaopćinaImbriovec.



MatoGjureta « �� 08 OGergaTkalec « �� 2 OPavelSamošćanec « �8 ��5 OAndroČoklica « ��0 ��9/� O

BlažTkalec(precrtano:PavelKelemen)

« �� 2� O

MatoLevak(precrtano:MiškoČoklica)

« ��2 �22 O

JozoHorvath(precrtano:ŠtefanMargetić)

« �9 �28 O

JosefČoklica « 20 �29 OIvoŠtefović « 2� �32 O

MaraKelemen(precrtano:Pavel)

« 23 �35 O

ŠtefanKositer(precrtano:FlorianPerlok)

« 24 �3� O

ImroPandurić « 22 �39 OMartinFus « 25 �44 OPavelFičko « 2� �45 OJohannHamvay « 2� �48 OAndroSlavički « 28 �49 OAndroSamoščanec « 39 �52 O

MikulaBartalan(precrtano:MiškoPandurić)

« 38 �58 O

BlažGergac « 3� ��0 OŠandorMariančić « 3� ��4 O

MioTinodiiBaraKezman(precrtano:Florian)

« 35 �� O

GergaTovečer(precrtano:JožoMiljak)

« 34 ��3 O

PavelPorić(precrtano:Jožo) « 33 ��5 O

GjuroDolenec(precrtano:MartinVulak)

« 32 �82 O

ŠtefoGregurek(precrtano:FranzAugustinović)

« 3� �84 O

BlažPandurić(precrtano:IzidorKozjak)

« 30 �88 O

EvaKoretić,grofica(Bezje) - 29 223� O«(Bezje) - 29 2240 OFerdinandInkay(precrtano:ImbroPeržulj)(Poljanice)

Kaodobro - 528� O

FerdinandInkey(Brunica) Kaodobro �09 ��34 O

BlažiGjureČižmak Poljodjelac,Đelekovec�23(Gjuro)i�39(Blaž)

�83� P

Izvor: Podaci iz katastarske izmjere Đelekovca iz 1859. godine.


Gotovo sve kuće i gospodarske zgrade bile su sagrađene od nečvrstog materijala. Ukupno je bilo ucrtano 60 kuća: »jedinki« 43 i »fronti« �� kuća. Od opeke je bilo sagrađeno samo sedam zgrada: crkva Sv. Imbre na malom trgu u središtu sela, pet kuća u ulici koja se pruža u smjeru sjeverjug (župni dvor, Miške Novoselca, Imbre Gjurkana, Marka Megjimorca i Martina Fička) te škola u ulici prema istoku (preko puta crkve), odnosno prema Đelekovcu. Ulica koja ide u smjeru sjeverjug sjevernije od posljednjih kuća se račva u dva puta jedan prema Zablatju, a drugi prema Malom Otoku. U smjeru prema jugu završava okružena kućama (vjerojatno zbog ograničenja starim vodotokom ucrtanim južnije), ali na udaljenosti od približno trećine od juga jedan put skreće prema zapadu, odnosno prema selu Pustakovec. Na tom je putu ucrtan most preko starog vodotoka.

Kuće su bile smještene uz rub ulice, a gospodarske zgrade unutar dvorišta. Zanimljivo je da su sve kuće pročeljem bile okrenute prema ulici (ili je kartograf jednostavno povukao crtu zadebljanja na uličnoj strani iz nedovoljno poznatog razloga). Velika većina parcela bila je uska i pružala se od ulice prema vrtovima koji su bili iza gospodarskih zgrada. Uži rub parcela bio je na uličnoj strani. Kuće su bile smještene uz sam rub ulice, a gospodarska zgrada fizički odvojena, ali u nizu iza kuće. Ima primjera i više gospodarskih zgrada u nizu iza kuće. Vrtovi su najčešće bili iza gospodarske zgrade, a rijetko uz kuću.

Zapadno i južno od gospodarskih zgrada Imbriovca, odnosno od kraja parcela koje prikazuju okućnice, vide se ostaci starog vodotoka. Važno je spomenuti da je stari vodotok odredio fizionomiju cijelog naselja i pružanje ulica. Na kraju ulice koja se pruža prema istoku stari vodotok, kao veliki meandar, zaokreće prema jugu i ulijeva se u potok Rasenicu. Isti vodotok prema sjeveru čini granicu naselja i katastarske općine Imbriovec. Moguće je da je riječ o starom koritu potoka Rasenice. Sjeveroistočno od Imbriovca, u neposrednoj blizini posljednjih kuća, ucrtana je mala vodena površina.

Polja južno od vrha meandra označena su toponimom Dvorišče. Na stare šume, odnosno na proces krčenja šumskih površina upućuju toponimi Zakerčki i Nove kerče južno od Imbriovca, Stari kerč na zapadu i Kerčec na sjeveru. Prema tim nazivima može se zaključiti da je krčenje šuma počelo zapadno od naselja. Osim spomenutih, jugozapadno od naselja su upisani nazivi polja Čanovec i Volače, zapadno je Žandar, sjeverno su Veliko polje, Dvorišče, Mostišče i Smerčki, istočno su Podhrastje, Hudo polje, Kolarina, Brestovec, Kolarina i Melski kut, južno je Hrasko polje, a jugoistočno Polana. Na Zakerčima, Novim kerčima i Polani (južno od Imbriovca) te na Podhrastju (zapadno prema Đelekovcu) bile su veće površine zajedničke (općinske) zemlje.500

500 HDA,Državnageodetskauprava,KatastarskaopćinaImbriovec.

Popis kuća u Imbriovcu 1859. godine



ImbroPosavec Poljodjelac(Landmann) � �2 P

MatoBebek(precrtano:GašparPosavec)

« 2 �3 P

TheodorGjurgjevic Kaodobro 3 �9 P

Imbriovec,katoličkacrkva(kath.Kirche)

- 4 20 P

«(crkvaSv.Imbre) - « 2� OJosefPosavec Poljodjelac 5 22 PŠtefanHlišč « � 25 P

MartinBelković(precrtano:Martin)

« � 3� P




JakobHorvat « 8 38 PGjuroMamek « 9 4� PMioFicko « �0 52 PMiškoGjurkan « �� 54 PMiškoJanković « �2 �� PLenardSerpak « �3 �3 P

MiškaJambrek(precrtano:ŠtefanFičko)

« �4 �8 P

BlažMariančić « �5 8� PMartinMariančić « �� 8� PJozoMariančić « �� 88 PTomoŽivko(precrtano:Blaž) « �8 94 PGjuroMariančić « �9 95 PBetiKorain « 20 9� P

Imbriovec-katoličkaškola(kath.Schule)

- 2� 99 P

LovroNovak(precrtano:Lenard) Poljodjelac 22 �00 P

Imbrioveckatoličkažupa(kath.Pfarre)-župnikovakuća

- 23 �02 O

KataSašek Poljodjelac 24 �08 PPeterFičko « 25 �09 PMartinFičko(precrtano:Marko) « 2� ��5 PMartinFičko « 2� �� OMartinFičko(precrtano:Jakob) « 28 �22 PFranjoŽombor Kaodobro 29 �23 PMaraErlic(precrtano:Ivan) Poljodjelac 30 �30 PJakobMaitan « 3� �3� PIvanBistrović « 32 �3� PJozoPerlok(precrtano:Martin) « 33 �40 PBlažPosavec(precrtano:Gjuro) « 34 ��0 P

ImraMagjerec(precrtano:Martin)

« 35 ��4 P

BlažPunčikar(precrtano:IgnazPelok)

« 3� �� P

ImbroKuzmić « 3� �� PMatoHajdinjak « 38 ��2 PImbroPuklek « 39 ��8 PJozoDudaš « 40 ��9 PMatoJambreković « 4� 2�5 PImraPunek(precrtano:Ivan) « 42 2�� P

GjuroPerlog(precrtano:MiškoHorvat)

« 43 2�9 P

RokoSever(precrtano:Štefan) « 44 220 PAndroSirotka « 45 22� PIlijaMamek « 4� 22� PBlažDudaš « 4� 233 P

GjuroiŠtefanGerić(precrtano:GjuroGergac)

« 48 234 P

BlažMegjimorec « 49 239 PMarkoMegjimorec « 50 24� PImbroGjurkan « 5� 24� O

MiškoNovoselec(precrtano:Kuzman)

« 52 248 O

MarkoValent « 53 255 P


U župnoj spomenici zabilježene su vremenske prilike od ��49. do ��53. godine: »�2. rujna god. ��49. okoli 9 ure vnoči pukla je ztrela u Jožefa Vulaka hižu. Zgorela je ova, i poleg nje druga Mate Gyurecza. Godine ��50. u mesecu marciusu i na početku majuša jako sever puhal, i skoro sve sadovno drevje pozeblo i gorice. Godine ��50. na protuletje veliki sever puhal, potlam kroz leto gde gde tuča opala, zato malo vina je priraslo, pak ono malo, jako je kiselo i slabo, pak ovo novo hudo vino prodaje se po 5 f srebla. Ako gdo ztaro vino ima more ga prodati po �0 f srebra. Godine ��5�. planeta Mercurius, večkat kroz leto desgy padal, zato zfalela je pšenica i herž... Skoro celi ausutus i sptember je dešgyilo. Potlam celi okotober bil je lepi suhi. Kukuruza jako pomekala, zkoro više pšenice kak zrele. Vina nekaj više, kak lani, akoprem na protuletje bilo dozta črešen i višen. Ovo letni morale su se grunti, orane zemlje i livade, vinogradi meriti. Pervoga novembra počelo je dešgyiti, 2. novembra počela je Drava vekša dohadjati. 3. novembra vre kbregi jednaka bila. 4. vre Varaždin je bil u vodi. Na Varaždinski most morali su kamenje, velike hraste vozidi, da mosta voda ne ruši. Od Varaždina kroz Žabnik iduč bila velika voda, na drumu, konji, kola, onud iduč plavali su. Med Bukovcom i Atakom selo Selnica bila puna vode, pak nekoje hiže zrušile su se. Okoli Kebla oštarie bila velika voda. Legrad bil je vesz pun vode, nigder ni bilo zemlje videt. Od mesnice poleg cirkve i mimo cirkve imala je veliki mah ova povodnja. 5. i 6. novembra okolu Gyelekovec bilo je vode kakti morje. Od zadnje hiže gjelekovečke (Ižidora Kozjak) do Legrada jedno morje, i tak Gradišče, Brunica, Ledine proti Torčecu napunjene zvodum. 6. ujutro malo je opala voda. Ali po poldan je desgyilo. �. vre na pol klaftra vpala je...«50�

U spomenici je još nekoliko sličnih zapisa: »Godina ��52. ni bila zločesta: bilo je više sušno, kak mokro. Počemši od 22. septembra do 25. oktobra bilo je zima kajti i merzli vetri su puhali, i mraz po jutrah bil, i zkoro malo koji dan prez dežgya. Celo ovo vreme bilo je jako dežgyovno i zima. Od 26. oktobra inclusive obilis pod jedno nepreztance zmirom lepi, vugodni, topli suhi dnevi i noči tia tam do 2�. novembra exclusive. Od 2�. novembra bilo je dežgyovno i vetrovno... �3. i �4. listopada velika voda bila je vu Dravici i vu Čapovo. Ivana Sobočanec ztoprav pred nekulikemi dnevi napravljena kuča bila je vu vodi. 2�. i 22. novembra dešgyi 25. celi dan i noč ztrašen i velik sever puhal. Župnikove guzke nisu mogle dimo dojti na noč zbog velikog vetra, nego su negde u Čapovi prenočile. 26. novemb. po pol noči ob 2 vurah velika voda dotekla je u Čapovo. Bio je Sobočanec vu vodi. Na Dravici čizto malo je narasla. Iz Čapova došla je voda onu rečenu noč na bližnje grunte, pod kučni broj �52�53. i na grunt Gjurgjina cemistra broj �54 i na Andraša Poor broj �55. Na ovih grunith kuruzni koši akoprem dozta visoko zdignjeni, bili su z kukuruzum na pedenj i više vu vodi (za segurno na � ½ pedenj bila je najniže u košu ležeča kuruza u vodi... Godine ��52. celu jesen ni bilo snega, niti vu zimi; nego ztopram godine ��53. med 22. i 23. januarom (sečnem) mali sneg

50� ŽUĐ,SpomenicažupeĐelekovec,rukopis.



TomašValent « 54 25� PGjuroValent « 55 2�4 PImbroLovrisa « 5� 2�5 P

GjuroLovrisa(precrtano:MioiIvan)

« 5� 2�� P

MarkoPoncikar « 58 2�2 PGjuroPosavec « 59 2�8 P

BlažHeršanec(precrtano:Špiranec)

« �0 2�9 P

Izvor: Podaci iz katastarske izmjere Imbriovca iz 1859. godine.


opal. Pred tem toga celu jeszen i czelu zimu, gda desgyy, gda lepo vreme bilo je. 22. na večer puhal je zdolec, u oči pak počel je sever zatem pako do dneva sneg. Kajti pak ov sneg ni na zmeržnjenu zemlju, nego na blato opal, zato ni dugo terpel, raztalil se. 2. veljače na večer na blato počel je sneg padati; pak je po malom 3 dane padal«.502

U Đelekovcu su sredinom �9. stoljeća bili zabilježeni sljedeći veleposjednici: Ambrozije Bertolan Hochreitter, Nikola Török, Eva Koritić i Jozefina Žbulj.503 U Imbriovcu se kao vlasnici spominju Teodor i Karolina Đurđević iz Zagreba.504

Druga polovica �9. stoljeća je vrijeme raspada kućnih zadruga. Kao sjećanje na podjele zadruga ostali su tzv. diobni listovi. Igrom slučaja sačuvao se diobni list đelekovečke zadruge Varga, kbr. 49, iz ��4. godine, koja se podijelila na tri dijela: Stjepanov, Andrin i Pavlov.505

Kolika je bila (ne)pismenost Đelekovčana ��56. godine, vidi se iz isprave od 3�. ožujka koju je vlastoručno potpisao jedino Josip Porić, dok je preostalih �4 Đelekovčana stavilo križiće.506

Općina Đelekovec se ��60. uključila u djelatnosti oko osnivanja križevačkoga gospodarskošumarskog učilišta. Općine Legrad i Đelekovec »privezoše iz Vratna na daljinu od �5 kilom. 2500 mjerovâ negašena vapna«. Uz to se đelekovečka općina obvezala o svom trošku uzdržavati jednog učenika na križevačkoj gospodarskoj školi, plaćajući za njega u zavodsku blagajnu po �20 forinti na godinu.50� Gospodarsko učilište u Križevcima je ��92. polazio Stjepan Kolarić iz Đelekovca, koji se školovao za šumara. Rataricu istog učilišta iz Đelekovca su polazili Stjepan Cmrk (��6. ��9.), Josip Čižmak (��90. ��93.) i Josip Porić (��93. ��96.), a iz Imbriovca Vid Dugan (��6. ��9.).50�

Doseljavanje Židova bilo je povezano s jačanjem trgovine. Židovi su se vjerojatno naselili istodobno u Đelekovcu i Imbriovcu (gdje su zabilježeni od sredine �9. stoljeća). U Đelekovcu je ��49. zabilježen Salamon Fürst, Židov oštarijaš.509 Čini se da su Židovi Đelekovec trenutačno napustili jer se u kontinuitetu spominju tek od ��0. godine. U župi Imbriovec je ��50. živjelo šest Židova.5�0 U Imbriovcu je ��5�. bilo popisano pet Židova, do ��0. njihov je broj porastao na �4, a ��90. na ��. Međutim, već �900. u Imbriovcu su bila samo četiri, a �9�0. samo tri popisana Židova. U Đelekovcu je ��0. i ��90. bilo šest, a �9�0. ukupno sedam popisanih Židova.5��

Đelekovčani su ��5�. ušli u sukob s Legrađanima i o tome je zabilježeno: »2�. travnja došli su Legradjani u Središće, legradski kotar (Kut) pak su svu Gjelekovečku marhu u Legrad tirali, za njima došli su Gjelekovčani, hoteli su szvoju marhu obraniti, ovo nemoguči, odtirali su legradsku marhu u Gjelekovec. Ravno ovno vreme dojduči G. Josip Župčić podžupana koprivničkoga perovodja u Legrad, pak na njegvo odregywnje puščena je marha, tak gjelekovska, kak i legradska. Veli se da Gjelekovčani od nekojega vremena u jesen do �9. ožujka smeju pazti marhu na kotaru legradskem, i vu to ime okolu 30 drvenkah kuruze davaju Le

502 ŽUĐ,SpomenicažupeĐelekovec,rukopis.503 HDA,Zemljorasteretnoravnateljstvo(dalje:ZR),kut.32.,fasc.233.504 HDA,ZR,kut.45.,fasc.345.505 ArhivobiteljiPetrić,DiobnilistzadrugeVarga,Đelekovec,kbr.49.,od�9.studenoga�884.godine.50� HDA,ZR,kut.32.,fasc.233.50� SpomenicaopedesetgodišnjempostojanjuKr.višeggospodarskogučilištairatarniceuKriževcima,Križevac,

�9�0.,str.22,2�.508 Popispolaznikakriževačkogučilišta,u:SpomenicaopedesetgodišnjempostojanjuKr.višeggospodarskogučilišta

iratarniceuKriževcima,str.��0,�80,�90,�9�.UpotpunostinemožemobitisigurnijeliuovomslučajuriječoImbriovcupokrajĐelekovca.

509 ŽUĐ,SpomenicažupeĐelekovec,rukopis.5�0 Hrvatskipovijesnimuzej,Arhivskazbirka,StatističkiitopografičkilistoviDruštvazajugoslavenskupovjesnicui

starineuZagrebu,inv.br.2�595.5�� Lj.Dobrovšak,»Židoviinjihovutjecajnatransformacijunaseljapodravskogvišegraničjakrajem�9.ipočetkom20.

stoljeća«,Podravina,br.�.,Koprivnica,2004.,str.2�.


gradjanom, akoprem Gjelekovčani vnogo zemalj u legradskom hataru (Gradisće) kaj je med Dravicom i Dravom, u zalogu deržiju. Ova buna dogodila se je na vuzmeni pondelek...«5�2

Do sredine �9. stoljeća procesi antropizacije prirode su napredovali, a do makismuma je povećan udio obradivih površina. Kasniji porast broja stanovnika na istoj površini obradivog zemljišta (koje se više nije moglo širiti krčenjem) doveo je do pojave agrarne prenaseljeno-sti ili, slikovito rečeno, do »gladi za zemljom«. Možda upravo u tom procesu treba tražiti pojačano širenje đelekovečkog vlasništva nad obradivim površinama na prostoru legradske općine. Đelekovčani, kojih je bilo »previše«, više nisu mogli »preživjeti« na tadašnjim dostupnim obradivim površinama pa su svoje posjede morali širiti na područje susjedne općine. To bi moglo objasniti zašto su Đelekovčani u velikom broju postali vlasnici poljoprivrednih površina na prostoru općine Legrad.

Agrarnu prenaseljenost, koja se intenzivirala između ��4�. i kraja �9. stoljeća, može opisati zapis iz autobiografije Mihovila Pavleka Miškine iz �935. godine: »Nastao je glad za zemljom. (Taj glad nije se ni danas nasitio, iako je prije neko trideset godina sve ono što je oduzeto selu, došlo natrag narodu u ruke, a još k tome i iz susjednog mjesta preko hiljadu rali plodne zemlje.) ... Dvojicatrojica vlastelina koji su imali malo rasparčali su odmah svoje dijelove i prodali. Al’ to je bilo premalo. Trebalo je ljudske i stočne hrane. Iskrčile se šikare, posjekli voćnjaci, razrušili pčelinjaci, gdje se kako dalo, zario se plug. Nestalo ugara, izrezuckale se međe. Ljudi se molili Bogu za pomoć, grizli međusobno i gledali prevariti jedan drugoga. Razrušili zadružne kuće, dijelili se i pošli u lov za slogovima kako je koji znao i mogao«.5�3 »Zdravstvene prilike na selu bile su užasne. Bunari su bili otvoreni, muhe su se rojile

5�2 ŽUĐ,SpomenicažupeĐelekovec,rukopis.5�3 Autobiografijaiz�935.godine,u:»Miškina,Sabranaknjiževnadjela«,knj.3.,»Poezija«.Dodatak:razniprilozi,ur.

MilivojKulundžić,Koprivnica,�9�8.,str.2��.

Dokumenti iz 1892. i 1899. godine izdani u Velikoj Kanjiži na mađarskom jeziku koji govore da su Đelekovčani imali svoje posjede (gorice, livade, šume, oranice) i na mađarskoj strani Drave


posvuda, stajsko gnojivo ležalo je u hrpama rasuto po dvorištu, a kako je veoma maleni broj kuća imao zahod, ljudski i životinjski izmet širio je smrad, a kućani su ga na obući unosili u kuću... Ujutro, seljak bi oprao ruke i usta. Ako je radio napolju ili gazio po blatu, onda bi prije spavanja oprao noge. Zimi, kada su se svi ukućani sakupili u glavnoj prostoriji, zrak mora da je bio gotovo žitak od mirisa znojnih, neopranih tijela, vlažne odjeće, duhana, kupusa što se kiselio ispod kreveta, dima s ognjišta i prašine koja je rominjala s krova od slame. Seljaci su bili navikli na uši, stjenice, buhe...«5�4

U Đelekovcu i Imbriovcu su djelovale zemljišne zajednice. One su nastale ukidanjem feudalnih odnosa posredovanjem segregacije, odnosno podjele šuma, pašnjaka i sličnog skupnog vlasništva veleposjednicima i bivšim zavisnim seljacima. Prema navodu Zdenke ŠimončićBobetko, »segregaciju se provodilo na temelju Patenta od ��. svibnja ��5�., kojim su uređeni urbarijalni odnosi bivših podanika u pogledu prava na ispašu stoke i iskorištenje šuma. Iako je postojala mogućnost da vlastelinu ostanu u vlasništvu sve šume, uz obvezu da bivšim podanicima svake godine dâ određenu količinu drva, seljaci su ipak odlučno zahtijevali segregaciju… Od zemlje izdvojene segregacijom seljaci su stvorili urbarske zemljišne zajednice«.5�5

Prije pojave umjetnog osjemenjivanja goveda općine su često imale tzv. općinske bikove koji su služili za rasplod. Čini se da ih je bilo već početkom posljednje četvrtine �9. stoljeća jer je ��9. zabilježena prodaja (općinskih) bikova u Đelekovcu5�6.

Kako je Đelekovec krajem �9. stoljeća bio sastavni dio Varaždinske županije, nije bilo čudno da neki Đelekovčani dobiju posao u županijskoj upravi. U izvještaju velikog župana Varaždinske županije, Rubida, piše da je Josip Čižmak iz Đelekovca prihvatio mjesto stražara u financijskoj službi ��94. godine.5��

Iz �900. godine potječe podatak o dodjeli pastuha u rasplodne svrhe, što također govori o pokušajima jačanja stočarske proizvodnje. Pastuhe su dobili Josip Valent iz Imbriovca i Franjo Salamon iz Đelekovca. Tada je bilo

5�4 E.MurrayDespalatović,»Zdravstveneprilikenahrvatskomselukrajem�9.stoljećaiulogaopćinskihliječnika«,ZbornikMirjaneGross,Zagreb,�999.,str.2�2-2�3.

5�5 Z.Šimončić-Bobetko,»AgrarnareformaikolonizacijauHrvatskoj�9�8.-�94�.«,knj.�.,Zagreb,�99�.,str.44-45.5�� DAV,ArhivgradaKoprivnice,reg.394(�8�9.god.).5�� HDA,PredsjedništvozemaljskevladeuZagrebu,kut.445(�894.-�89�.),sv.�.-8.,br.�83/�894.

Naslovnica i jedna od stranica »Matice upravne općine Gjelekovec za godinu 1900., 1901. i 1902.« - tada je u općini popisano ukupno 18 točionica (gostionica)


prošireno i pročišćeno korito potoka Vratnec na prostoru đelekovečke općine.5�� Godine �902. plemićko dobro Imbriovec imalo je 43� jutara, a vlasnik je bio Gavro Gjurgjević. Na prostoru Đelekovca bila su neka zemljišta plemićkog dobra Rasinje i Kuzminca s urbarijalnim dobrom Prkos vlasnika Mirka Inkeya koji je na cijelom dobru posjedovao �423 jutra.5�9

Osobito važno za Đelekovec je bilo osnivanje vatrogasnog društva. Iako prve inicijative za osnivanje i počeci rada toga društva potječu još iz ��3.520, društvo je službeno registrirano tek ��. godine. Inicijatori osnivanja društva bili su općinski načelnik Stjepan Kadija i učitelj Karlo Radoboj.52�

U proračunu za �902. godinu đelekovečka općina imala je prihod ��03 krune, a rashod 23.9�6 kruna i 22 filira, stoga je imala manjak od �6.��3 forinti i 22 filira. Državni porez od kojeg se ubire općinski namet iznosio je 29.506 forinti i �0 filira. Bio je dopušten namet od 55 posto. Prihod od općinske potrošarine �90�. godine iznosio je �400, a �902. godine 33�� forinti i 3� filira. Općinska potrošarina nije pokrivala sve općinske prihode. Općina je imala �� odbornika, i to u I. razredu šest, a u II. njih �2. Iz Đelekovca su bila tri odbornika, Torčeca dva, Botova jedan, Ivanca dva, Imbriovca jedan, Zablatja jedan i Otoka dva. U općini Đelekovec je bilo uboških zaklada u iznosu od 4 krune i 90 filira te 500 kruna u državnim obveznicama, u štednim knjižicama �93 krune i �0 filira te godišnjih kamata 53 krune i �4 filira. U općini je pronađeno dvoje »ubogih«. Općina je imala i veterinarsku zakladu koja je bilježila ostatak u poslovanju (razliku između prihoda i rashoda) u iznosu od 2�6 kruna i 6� filira u gotovini te 22� krune i �2 filira u obveznicama. U pohrani kod kotarske oblasti nalazilo se šest kruna. Iste je godine stanje nepotrošivih šumskih zaklada za zemljišnu zajednicu Imbriovec iznosilo 22.400 kruna.522

Na prijelazu iz �9. u 20. stoljeće (�900. �902.) na području općine Đelekovec živjela su �052 stanovnika, a postojalo je �� točiona. U Đelekovcu su tada postojale točione vlasnika Jelisave Vitzburger (kbr. �56), Stjepana Čokolice, Roberta Eisnštadta (kbr. �4�) i Luke Šantla (kbr. 20�).523 Trgovac Mavro Würzburger je �9�0. godine bio dioničar Koprivničke banke d.d.524

U razdoblju od ��3. do �90�. godine u Đelekovcu se spominju sljedeći obrtnici i trgovci te izvanagrarna zanimanja: Marija Strömer (krčmarica), Pavao i Mara Žagar (gostioničari), Stjepan Železnjak (kolar), Martin Kovačić (cestar), Josip Štimec i Marica Hunjek (trgovci), Luka i Kata Horvat (gostioničar), Martin Šalamon i Marica Žagar (gostioničari), Jakob Kolarić (općinski bilježnik ��90.), Mijo Friščić (tesar), Josip i Ana Golub (gostioničari), Martin Šalamun (mesar), Anton Rogina i Maria Žagar (gostioničari), Nikola Golubić (obućar), Petar Tomec i Helena Žagar (trgovci), Grga Jambrec (obućar), Imbro Kovačić (kovač), Stanislav Pongrac (krojač), Stjepan Čoklica i Magda rođ. Vuljak (gostioničari), Ivo Kvakan (remenar) i drugi.525

Jozsef Vlahi spominje se kao vlasnik mlina na Muri, što se vidi prema dokumentaciji Zaladske županije iz ��9. godine. Iako je on zapisan kao stanovnik Đelekovca, »gyelekoveczi lakos«, čini se da je podrijetlom bio iz Legrada.526

5�8 IzvještajVaraždinskežupanijeza�900.godinu,Varaždin,�90�.,str.82,9�.5�9 Z.Šimončić-Bobetko,»AgrarnareformaikolonizacijauHrvatskoj�9�8.-�94�.«,knj.�.,n.dj.,str.�5.520 M.Levak,»��3godinaDVD-aĐelekovec«,Vendi,br.9,Đelekovec,200�.,str.5.52� »�00godinaDobrovoljnogvatrogasnogdruštvaĐelekovec�888.-�988.«,Đelekovec,�988.,str.8.522 IzvještajVaraždinskežupanijeza�902.godinu,Varaždin,�903.,str.3�,�0�itd.TadasuukotaruLudbreg,osim

općineĐelekovec,djelovalejošopćineLudbreg,Martijanec,MaliBukoveciRasinja.523 I.Zvijerac,»Đelekovečketočione(krčmeigostionice)napočetkuXX.stoljeća«,Vendi,br.4.,Đelekovec,2000.,str.

9-�0.524 Popisdioničara»KoprivničkebankedioničarskogdružtvauKoprivnici«,TiskaraIvanaKuzmića,Koprivnica,�9�0.525 Premamatičnimknjigamakrštenihiumrlih,M.Levak,»MarofiilimajuriuĐelekovcuoko�900.«,Vendi,br.5.,

Đelekovec,2000.,str.�.52� PovijesniarhivMaribor,PodžupanžupanijeZala,fond��2500�,�889.(bezbroja).


Istodobno se spominju marofi (majuri) Ludmilin dvor (Polanica) i Brunica, čiji je vlasnik ��90. godine bio Karlo Vindiš. Na đelekovečkom području je postojao i majur Ferdinandov dvor (Lubenovec), a ��96. njegovi su vlasnici bili Helena rođ. Kumper i Eugen Riedl.52�

U općini Đelekovec je �903. godine bilo »na javnim mjestima i pored obćih puteva 2� komada za branje lišća slobodnih dudovih drva. Palo je na jednoga svilogojca popriečno 2 komada. Ne samo onim dudovim drvima koja se nalaze u privatnoj svojini, nego i gore navedenim drvima možemo zahvaliti da je �3 svilogojaca �20 čahura proizvelo i 20� kruna zaslužilo… Zemaljsko svilogojstveno nadzorničtvo u godini �903oj razdijelilo je dijelom obćini dijelom pak privatnim osobama 9000 komada 23. godišnjih dudovih sadnica… U Gjelekovcu ostao je ljetos broj svilogojaca nepromijenjen, poprečna zasluga bila je srednje vrsti, čemu je dijelom nepovoljno vrijeme, a dijelom nedostatna njega svilaca bilo uzrokom. Budući da je obstojeći broj dudovih stabala vrlo malen i jer na javnim mjestima imade tek �� komada mladih dudova, vrlo molimo dotično obćinsko poglavarstvo da umnažanju dudovih stabala posveti svu svoju pozornost i da u mjestu samom kao i izvan njega na obćinskom pašnjaku zasadi više dudova. Nu molimo takodjer da se obstojeća i buduća mlada stabla obrade kolcima i trnjem i u obće valjano njeguju. Na žalost morali smo doznati da je god. �90�. u mjestu na pašnjaku i uzduž cest u Legrad zasadjeno 532 komada jabuka. Kakva bi bila prednost za proširivanje svilogojstva i koju veliku korist bi imalo za njeko vrijeme siromašno žiteljstvo da su se umjesto ovih jabuka zasadili dudovi, koji siromašnom narodu veću korist donašaju nego voćke. I mi smo za stalno zauzeti za proširivanje voćarstva, nu mislimo da se voćke imadu saditi više na privatnom nego li na javnom mjestu…«52�

U Đelekovcu, Imbriovcu i Torčecu su postojali voćni drvoredi uz ceste s 222 voćke. Uz to je uz cestu Ludbreg Mali Bukovec Đelekovec do međe koprivničkog kotara u dužini od 26 kilometara bilo zasađeno ��36 voćaka. Zemaljska vlada odobrila je regulaciju potoka Gliboki koji se �902. počeo regulirati na području općine Đelekovec. Također je izvedeno čišćenje i prokapanje potoka Vratnec na prostoru te općine, a bile su isušene bare i močvare, osobito na prostoru Ivanca. Na mjestu nekadašnjih bara i močvara uređene su livade.529

U općini Đelekovec je �903. zabilježen pokušaj daljnjeg razvoja konjogojstva. U jesen je Eugen Riedl u Đelekovcu dobio na korištenje zemaljskog pastuha »asdenskobrabandske pasmine« (pastuh broj 420, Gacon), a pastuh broj �0, Cing Carter, u rasplodne je svrhe obećan Josipu Valentu iz Imbriovca.530 Iste se godine sustavno radilo na uređenju potoka Gliboki, Segovina i Rasinjica.53�

Posebna pozornost posvećivala se zaštiti stanovnika od zaraznih bolesti cijepljenjem. »Ciepni red i ciepilišta kr. podžupanije Koprivničke god. ��6.« spominje cijepne kotare Imbriovec (s mjestima Imbriovec, Zablatje, Veliki i Mali Otok) te Đelekovec (s mjestima Marof, Ljubenovec, Brunica i Ljubanova). U Imbriovcu je cijepio podžupanijski liječnik dr. Bernhard Eisenstein, a u Đelekovcu općinski liječnik Škender Gruber.532 Ovaj podatak pokazuje da je još ��6. Đelekovec imao svoga općinskog liječnika. Seljaci su često tražili liječničku pomoć kada je bilo prekasno. »Liječnik je obično došao zajedno sa svećenikom koji je došao dati posljednju pomast. Naime, kada se seljak razbolio, najprije bi se obratio starijim ženama u obitelji, zatim su došli na red susjedi, pa seoski vračar, pa vračar iz susjednog sela, onda ‘gospodin’,

52� M.Levak,»MarofiilimajuriuĐelekovcuoko�900.«,Vendi,br.5.,Đelekovec,2000.,str.�.528 IzvještajosvilogojstvuVaraždinskežupanijeugodini�903.,Budimpešta,�903.,str.34-35.529 IzvještajVaraždinskežupanijeza�902.godinu,Varaždin,�903.,str.�40,�44.530 IzvještajVaraždinskežupanijeza�903.godinu,Varaždin,�904.,str.��3-��4.53� IzvještajVaraždinskežupanijeza�903.godinu,Varaždin,�904.,str.�5�.532 AOP,Ciepnirediciepilištakr.podžupanijeKoprivničkegod.�88�.


i tek na kraju liječnik. Tada je uglavnom bilo prekasno da se bolesniku pomogne, a njegova smrt samo je potvrdila mijenje seljaka da liječnik ionako ne može nikome pomoći.«533

Zanimljivi su zapisi o klimatskim prilikama. Za �904. godinu župnik je zapisao: »Ova godina bijaše vrlo sušna od prve kopi kuruze pa skoro tri mjeseca nije bilo kiše. Dobilo se kuruze na pol manje od lani«. Za �905. godinu zabilježio je: »Zima bijaše duga, suha bez obilnog snijega«. Dana 5. travnja u 22 sata »upalio je netko štagalj Tome Nikolandija. Sreća što je kiša padala, inače bi izgorjela cijela tzv. Ljubljana jer je vjetar daleko preko kuća nosio slamu«. Sljedeći dan, 6. travnja, »oko podne pala je obilna tuča uz strašnu grmljavinu i pucanje gromova«.534

Godine �9�0. u općini Đelekovec bio je samo jedan posjednik u razredu od 50 do �00 jutara, �6 posjednika od 20 do 50 jutara, 93 od pet do deset jutara, čak 33� posjednik od jednog do pet jutara te �� posjednika do jednog jutra. Iz tih se podataka može zaključiti da su u đelekovečkoj općini prevladavali vrlo mali posjedi na kojima je stanovništvo moralo voditi borbu za opstanak. Prema navodu Mire KolarDimitrijević, »potvrđena je nemogućnost da se u uvjetima nepovoljne seljačke strukture i neriješene nadgradnje ostvari sretni dom za sitnog seljaka. Jedini je izlaz bio u proširivanju obradive površine, razvijanju poljoprivredne industrije i seljačkoobrtnih aktivnosti, uz intenzivnu obradu zemlje i primjenu moderne tehnologije. Beznadnost života na selu koje nije imalo uvjete za napredak i kretanje u zatvorenom krugu potvrdila je najbolje krnja agrarna reforma koja je za kraće vrijeme zaustavila polarizaciju sela. Sva kretanja od druge polovine �9. pa do polovine 20. stoljeća ukazuju na izraženu krizu agrara«.535

533 E.MurrayDespalatović,»Zdravstveneprilike«,n.dj.,str.2�4.534 ŽupniuredĐelekovec,Spomenicažupe,rukopis.535 M.Kolar-Dimitrijević,»StrukturaseoskogposjedauPodraviniuprvojpolovini20.stoljeća«,Podravskizbornik,sv.

��.,Koprivnica,�990.,str.2�,28.

Početkom 20. stoljeća provodila se opsežna agrarna reforma, pa je osnovana i Banka za parcelaciju i kolonizaciju d.d. - faksimil otplatne knjižice Mare i Josipa Petrića iz Gjelekovca iz 1908. godine


Čitaonica (knjižnica) je u Đelekovcu utemeljena �904. godine na inicijativu Đure Hercega, službenika koji se doselio iz Novigrada Podravskog. Tada je imala 39 članova, a prvi predsjednik i knjižničar bio je Andrija Pavlek. Knjižnica se nalazila u Pavlekovoj kući, a prve knjige darovali su Stanislav Pongrac i Đuro Herceg.536 Đelekovečki je župnik o osnivanju knjižnice �904. godine u spomenici zapisao: »Ove je god. utemeljena hrvat. knjižnica u Gjelekovcu no pretvorila se u čitaonu nezdravih novina žalosnom zaslugom sitničara Hercega«.53� Tijekom �906. i �90�. godine predsjednik čitaonice bio je Stjepan Vuljak, a tajnik i blagajnik Andrija Palčić. Knjižnica je �90�. preseljena u kuću Blaža Gregureka, a �9�2. u kuću Stjepana Mađara. Pravila i kućni red Hrvatske pučke čitaonice doneseni su �9�4. godine. Kotarska oblast Ludbreg zabranila je rad čitaonice pa su knjige

53� B.Loborec,D.Feletar,»BibliotekarstvouopćiniKoprivnica«,Podravskizbornik,sv.�2.,Koprivnica,�98�.,str.9�.53� ŽupniuredĐelekovec,Spomenicažupe,rukopis.

Prva stranica putovnice Đelekovčanina Mije Gjurete iz 1901. godine

Prva i zadnja stranica kupoprodajnog ugovora iz 1912.


prenesene u školu gdje se o njima brinuo učitelj Izidor Rižnar. Njega su članovi �9��. izabrali za predsjednika čitaonice, a knjige su bile smještene u kuću Zlatka Vrančića.53�

Neki Đelekovčani nastavljali su se obrazovati nakon završene pučke škole. U varaždinskoj se gimnaziji kao učenici spominju iz Đelekovca Ljudevit Sabol (upisan �9��./�9�2.), Pavao Kvakan (�9�2./�9�3.), Petar Travanić (�935./�936.) i Zlatko Vrančić (�939./�940.).539 Đelekovčana je bilo na školovanju i u koprivničkoj gimnaziji.

U Đelekovcu je �9�4. organizirano Gospodarsko društvo kao zadruga,540 ali, na žalost, nisam uspio pronaći nikakvih podataka o njegovu djelovanju. Može se pretpostaviti da je rad društva bio otežan zbog izbijanja Prvoga svjetskog rata.

Velik je problem predstavljalo iseljavanje stanovnika u prekomorske zemlje, i to najviše na američki kontinent. Samo �903. godine iz općine Đelekovec se iselilo 90 osoba. Iz susjedne općine Rasinja iselile su se čak �92 osobe, a iz općine Mali Bukovec u prekomorske je zemlje otišla 3� osoba.54�

Đelekovčani su se iseljavali i na druga područja, na primjer u Rovišće542 ili u selo Dautan (župa Nevinac pokraj Bjelovara) krajem �9. stoljeća,543 što se može objasniti agrarnom prenaseljenošću i raspadanjem đelekovečkih obiteljskih zadruga. No, neki su otišli i radi unosne službe. Tako je Imro Fajc iz Đelekovca krajem �9. i početkom 20. stoljeća bio špan na vlastelinstvu Lovrečini u vrijeme vlasnika Fridricha Wanniecka.544

Ne treba zaboraviti ni marginalne skupine stanovništva. Kao marginalna grupa u okolici Đelekovca od sredine �9. stoljeća spominju se preci današnjih Roma, odnosno, prema pisanju tadašnjih izvora, Zingara. Prvi poznati podatak o njihovoj nazočnosti u Đe

lekovcu je zapis u matičnoj knjizi umrlih da je Rosalia Oršuš, rimokatoličke vjere, stara 20 godina, umrla u Đelekovcu 25. ožujka ��63., a pokopana na đelekovečkom mjesnom groblju 2�. ožujka ��63. godine.545

538 B.Loborec,D.Feletar,»BibliotekarstvouopćiniKoprivnica«,n.dj.,str.9�.539 Lj.Radović,»StatistikađakaGimnazijeVaraždinod��3�./��3�.do�884./�885.«,u:O.C.str.398,405,40�.540 M.Winter,»Kulturno-prosvjetnadruštvauLudbreguiokolici«,»Ludbreg«(monografija),Ludbreg,�984.,str.444.54� IzvještajVaraždinskežupanijeza�903.godinu,Varaždin,�904.,str.��5.542 Godine�883.izĐelekovcaseobiteljŽigrovićpreselilauRovišće.Usp.J.Buturac,»PovijestRovišća«,Rovišće,

2003.,str.85.543 TamosuseiselilidijeloviđelekovečkihobiteljiLončar,Mikulandiitd.Usp.S.Kožul,»PovijestžupeNevinac«,

Zagreb,�989.,str.�0�.544 SpomenicažupeSv.LovreuLovrečkojVaroši,Zagreb,200�.,str.22�.545 ŽUĐ,MatičnaknjigaumrlihžupeĐelekovec(�858.-�8�8.).

Procesija u Đelekovcu (Mirko Virius)


Uprava i politički život od 1848. do 1903. godine

Godine ��5�. ustrojena je moderna općina Đelekovec. O tome je đelekovečki župnik zapisao: »�. i 9. car. kr. podžupan koprivnički došel je u Gjelekovec, ter naredil da je Botovo,

Torčec, Gjelekovec, Ivanec, Czenkovec, Kunovec, Botinovec, Goričko, Pustakovec dobilo � načelnika, jednoga tajnika, �5 odbornika, u szvakom selu po �, po 2 priszezniki«.546

Prema pregledu političkog i sudbenog ustroja Hrvatske, objavljenom ��5. godine, Imbriovec je spadao pod Općinu Kuzminec, a Đelekovec pod Peteranec. Imbriovec je tada imao 6� kuća i 546 stanovnika koji su živjeli na površini od �5�4 jutara i �500 četvornih hvati. Đelekovec je imao ��6 kuća u kojima je živjelo �45� stanovnika na površini od 3046 jutara i �60 četvornih hvati.54� Moguće je da se između ��5. i ��. ponovno ustrojila đelekovečka općina, a ako je vjerovati spomenici škole u Torčecu, ona je bila ukinuta u travnja ��. godine.54� Đelekovec je bio priključen općini Peteranec u Koprivničkoj podžupaniji, odnosno Križevačkoj županiji. No, to je trajalo do ��6., a tada dolazi do utemeljenja nove Općine Đelekovec koja se nalazila u kotaru Ludbreg Varaždinske županije.549

Stanovnici Đelekovca nisu se uvijek slagali s radom Općinskog poglavarstva. Na primjer, sačuvana je tužba koju su ��95. godine podnijeli protiv đelekovečkoga poglavarstva.550

U drugoj polovici �9. stoljeća (��52.) vidjela se i podjela među Đelekovčanima, što dijelom ilustrira podatak iz župne spomenice: »Bio je g. Josip Župčić perovodja u Gjelekovci, da gornju gjelekovečku kasu zdolnjom zjedini, pak ni dano, jer nebi rada dolnja občina pomagala graditi od ztrani, i polja g. Žombara, naj su si sami gorjančani gradiju«.55�

Ban Josip Jelačić je 25. travnja ��4�. posebnim proglasom ukinuo kmetstvo u Hrvatskoj i Slavoniji. Iako su ban i Hrvatski sabor proglasili dokidanje urbarijalnih odnosa, to je značilo da su seljaci postali vlasnici samo onih poljoprivrednih površina koje su bile regulirane marijaterezijanskim urbarima iz druge polovice ��. stoljeća. Sve druge površine krčevinske i činžene zemlje, livade te osobito vinogradi ostale su u vlasništvu bivših feudalaca. Seljaci su za te izvanselišne državine trebali i dalje davati uobičajene daće (činževe i gornicu). Neriješeni gornočinženi odnosi postali su velik izvor seljačkog nezadovoljstva i uzrok brojnih nemira. U Imbriovcu se �5 godina nisu redovito sakupljale daće, a osim toga su ih seljaci sami odbijali davati jer su smatrali da su od njih oslobođeni. Kada se nakon ��6�. vratilo ustavno stanje u Hrvatskoj i Slavoniji, počeli su bivši gospodari tražiti zaostatke, ali su seljaci odbijali davanja bez upotrebe vojne sile. Imbriovčane je teretio vlastelin Teodor Gjurgjević za činžene i druge daće (npr. za dužne težake) koje navodni nisu platili od ��4�. godine. Prva ovrha za gornje težake trebala je biti �6. svibnja ��66. godine. Seljaci iz Imbriovca oduprli su se pljenidbi koju je naložio vlastelin. Oni su ��66. otjerali ovršnu komisiju (seljaci su se »u velikom broju operli«), a zatim su se ��6�. oduprli ojačanoj sudskoj komisiji kojoj su dodana još četiri oružnika uz postojeće serežane. No, ni s tom silom komisija nije uspjela provesti pljenidbu. Počekom ��6�. križevački veliki župan Ladislav Kukuljević pokušao je nagovoriti Imbriovčane na plaćanje daća jer će to ionako morati učiniti nakon vojničke asistencije. Nagovaranje je bilo neuspješno jer su seljaci uporno dokazivali da vlastelinu nisu ništa dužni. U rujnu ��6�. seljaci su uz pomoć vojne sile ipak morali platiti svoje obveze. Na ime činženih daća i troškova platili su ukupno �2�� forint i 60,5 novčića. Suci, pisari i drugi članovi komisije obračunali

54� ŽUĐ,SpomenicažupeĐelekovec,rukopis.54� PregledpolitičkogisudbenogustrojaHrvatske,Zagreb,�8�5.,str.�2.548 ArhivOsnovneškoleDrnje,SpomenicaškoleTorčec.549 H.Petrić,»OpćinaižupaDrnje«,Drnje,2000.,str.94.550 HDA,PredsjedništvozemaljskevladeuZagrebu,kut.4�0.(�894.-�89�.),br.�04�/�895.55� ŽUĐ,SpomenicažupeĐelekovec,rukopis.


su veće dnevnice, a usput su ubrali više i za činžene daće, pa je Dvorska kancelarija odredila da se činženjacima iz Imbriovca vrati oko �0 forinti viška te je ujedno zahtijevala objašnjenje zašto je komisija ubrala više novca.552

U ožujku ��69. godine križevački veliki župan Ladislav Kukuljević podnio je izvješće u kojem je pokazao da spor sa seljacima iz Imbriovca još nije gotov. Župan je molio pola satnije vojnika kako bi silom ubrala dugove, i to: �. za likvidaciju činženih davanja od ��4�. do ��59. godine; 2. za likvidaciju činža od ��60. do ��65.; 3. za novčani činž od ��4�. do ��63. (prva dva su za dužne težake, tzv. gornji činž, a treći se plaćao u novcu). U svibnju ��66. i lipnju ��6�. su činž u naturi neuspješno pokušali ubrati uz pomoć »domaćeg brakija« (oružnika i serežana). Dio obveza oduzeli su ��6�. i dali Gjurgjeviću, ali je ostatak čekao do ��69. godine. Tada je bilo teškoća jer se �3 imbriovečkih kućnih zadruga razdijelilo u veći broj obitelji koje su imale ukupno 443 člana.553

Godine ��. i ��2. zabilježena je pojava nemira u Đelekovcu i Torčecu.554 Radilo se o djelatnostima kapelana Martinovića iz Drnja te Janka Makara u kući »poznatog najvećeg revoltanta« Josipa Čižmeka u Đelekovcu. Optužio ih je veliki župan Križevačke županije jer su bunili seljake iz Đelekovca i Torčeca te ih nagovarali da ne glasuju prigodom izbora Ferdinanda Inkeya555 za Hrvatski sabor. Križevački župan je Makara predao žandarima, a kapelana Martinovića je »pod prijetnjom otpremio preko granica kotara«. Optuženi su za lijepljenje kuće plakatima »Narodne novine«, kojima se prijetilo stanovništvu da će onome tko na izborima glasuje za Inkeya biti zapaljena kuća. Križevački župan je zbog toga, ali i kako bi uspostavio više reda i mira, u Đelekovec uputio tri oružnika.556 Đelekovčani su se bunili i ��95. kada su podnijeli tužbu protiv Općinskoga poglavarstva.55�

Kakva je bila situacija �903. godine u tom kraju, pokazuje sačuvana dokumentacija. U izvještaju koprivničkoga kotarskog predstojnika Žige Maravića velikom županu Milutinu pl. KukuljevićuBasabySakcinskom od ��. travnja �903. godine piše o oštećenju željezničkih natpisa u Drnju i okolici. Kotarski predstojnik je napisao: »Uputio sam se na licu mjesta i konstatirao da jedan prelaz, na kojem su napisi strgani, leži u uprav. obć. Gjelekovac, dva prelaza u području obć. Drnje, a jedan prelaz u području obć. Peteranec. Na stanici Drnje, koja leži takodjer na području uprav. obćine Gjelekovac, nisu mogli izgrednici ploču s napisom 'opomena' otrgnuti pa su istu samo previnuli. Pošto su se u mjestu Torčecu našli poznati proglasi, pa pošto svi prolazi leže na obć. putevima koji uvode u mjesto Torčec, i to nedaleko od Tor

552 HDA,Namjesničkovijeće,br.30�9,�42��;D.Pavličević,»SeljačkebuneinemiriusredišnjojHrvatskojšezdesetihgodina�9.stoljeća«,Historijskizbornik,god.33-34,Zagreb,�980.-�98�.,str.2�.

553 HDA,Namjesničkovijeće,br.30�9;D.Pavličević,»Seljačkebuneinemiri«,str.2�.554 HDA,PredsjedništvoZemaljskevladeuZagrebu(dalje:PRZV),VI�09�/�8��.-�342/�8�2.555 Ferdinand Inkey(Rasinja,�829.-�890.)biojepodžupanKriževačkežupanijetevišegodinazastupniku

Hrvatskomsaboru.ŠkolovaoseubečkomTherresianumu,studiraopravo,auvojnojslužbijepostigaočinhusarskognatporučnika.Nakon�849.preuzeojeupravljanjeobiteljskimposjedima.USaboruje�8��.zastupaokotarKoprivnicu,aod�8�8.do�8��.kotarLudbreg.Od�8�2.do�8�5.biojeizastupnikkaoVladinpredloženik.Godine�8�5.podijeljenomujebarunatstvo.USaboruje�88�.bioaktivankaočlanOdborazatrgovinu,obrt,komunikacijeijavneradove,aistejegodineizabranikaozasupnikuzajedničkomHrvatsko-ugarskomsaboru.Biojekandidatzahrvatskogbana�883.godine,a�884.zastupnikHrvatskeuGornjojkućiUgarskogsabora.PosljednjijeputbiozastupnikuHrvatskomsaboruod�88�.dosmrtikaovirilist.Studiraojepravo,anaslijediojeočevoimanjeuRasinjitejetimebiovezanuzĐelekovecgdjejeimaoposjedeikuću.JedanjeodutemeljiteljaHrvatsko-slavonskoggospodarskogdruštva.A.Szabo,»SredišnjeinstitucijeHrvatskeuZagrebu�8�0.-�8�3.«,knj.II.,Zagreb�988.,str.254.;I.Perić,»Hrvatskidržavnisabor�848.-2000.«,knj.2,Zagreb2000.,str.89,�9�,�98,233,2��,288,299.Inkeyisubarunatstvodobili�8��.godine.Ferdinandovotacje�84�.postaopočasnigrađaninZagreba.FerdinandovasudjecabilaFerdinanda,Gabrijela,LudmilaiMirko.Z.Šimončić-Bobetko,»AgrarnareformaikolonizacijauHrvatskoj�9�8.-�94�.«,knj.2.,Zagreb2000.,str.303.;T.Radauš,M.Vrbanus,»Inkéy«,Hrvatskibiografskileksikon,knj.�.,Zagreb,2005.,str.48.

55� M.Androić,»Ludbreg-gnijezdorepublikanizmaiboljševizma«,Podravskizbornik,sv.4.,Koprivnica,�9�8.,str.44.55� HDA,PRZV,br.�04�/�895.


čeca, neima dvojbe da su izgrednici bili iz Torčeca jer je ovdašnje uz željezničku prugu ležeće žiteljstvo iz Peteranca i Drnja posve mirno. Četiri oružnika, koje sam odmah na licu mjesta pustio, imadu na prugi patruljirati te podjedno i izvide uraditi naročito radi toga pošto su izgrednici na jednog željezničkoga stražara četiri hitca ispalili, kada je ovaj na štropot izašao van iz kuće da vidi što se događa«. Veliki župan Kukuljević je taj dopis dostavio banu Dragutinu KhuenHéderváryju �9. svibnja �903. godine.55� Nakon protumađarskih demonstracija u Koprivnici 2�. travnja �903. godine, u kojima su većim dijelom sudjelovali »obrtni namještenici«,559 kotarsko predstojništvo u Koprivnici je �0. svibnja �903. uputilo Općini Drnje spis u kojemu piše: »Selima prolaze tri preobučena đaka na konju te potiču narod na bunu. Ako se pojave u tamošnjem području, uhititi ih i amo dopraviti... Pripazite na bicikliste i pješake«.560 Vaso Bogdanov također spominje da su se tijekom svibnja dogodili izgredi u selima Đelekovec, Peteranec i Drnje, ali je očito koristio izvještaj od ��. travnja 56� Otpor stanovništva na željeznicama je bio razumljiv zato što su željeznice bile oslonac mađarizacije.562

Godine ��92. u đelekovačku su općinu spadala sljedeća sela: Ivanec, Cenkovec, Goričko, Kunovec, Botinovec, Pustakovec, Đelekovec, Botovo, Torčec, Imbriovec, Zablatje te Veliki i Mali Otok. Općina Đelekovec bila je u sastavu kotara Ludbreg u Varaždinskoj županiji. Iste su godine mjesta općine Đelekovec zamolila da se odcijepe od ludbreškog i pripoje koprivničkom kotaru, a time i području Bjelovarskokriževačke županije. No, Varaždinska županija je to odbila, što je potvrdila zemaljska vlada.563

Skupština Varaždinske županije je �0. prosinca ��95. donijela zaključak da se đelekovečka općina može pripojiti kotaru Koprivnica »jer je to želja pučanstva ove općine i jer je Gjelekovec mnogo pristupniji Koprivnici nego Ludbregu, ali pod tim uvjetom ako se Županiji varaždinskoj kao kompenzacija za ovaj gubitak pripoji obćina MarijaBistrica kotaru Zlatar od kotara stubičkog Županije zagrebačke. Pošto Skupština Županije zagrebačke nije na taj predlog pristala, stvorilo je zastupstvo obćine Drnje dne 26. lipnja �902. zaključak koji je Skupština Županije belovarskokriževačke u svojem zasjedanju od 2�. studenoga �902. prihvatila, da se predstavkom izhodi od visoke kr. zemaljske vlade da se upravnoj obćini Drnje utjelove od matične obćine Gjelekovec porezne obćine Botovo i Torčec«. U ispitivanju razloga za izdvajanje tih sela ustanovljeno je »da su sela Botovo i Torčec nerazmjerno udaljenija od sjedišta svojih dosadanjih upravnih i sudbenih oblasti, nego što će biti obzirom na prometna sredstva u buduće, kada se pripoje obćini Drnje; nadalje, pošto mjesta Botovo, Torčec i Drnje sačinjavaju tako reći jedno mjesto, dapače Botovčanin ni ne može u Gjelekovec a da ne prođe kroz Drnje, a važna je okolnost i to što sva tri sela sačinjavaju jednu župu, a Botovo i Drnje imaju i jednu školu… konačno pošto proizlazi iz preslušanog zapisnika od �9. veljače �903. o preslušavanju zainteresiranog pučanstva ovih dviju poreznih općina, da im je vruća i jedina želja da se utjelove s upravnom obćinom Drnje, a obćinsko je zastupstvo upravne obćine Gjelekovec u sjednici svojoj od ��. rujna �902. jednoglasno zaključilo da dozvoljava« odcjepljenje tih sela.564 I �904. godine se na skupštini Varaždinske županije raspravljalo o izdvajanju poreznih općina Ivanec, Botovo i Torčec iz đelekovečke općine te priključenje Botova i Torčeca

558 HDA,br.2�58(prilog),PRZV,�-�4/�0�3.559 Uizvješćupiše:»Upritvorunalazise2�osobavećimdijelomčizmarskih,bravarskihikrojačkihkalfah«.HDA,PRZV,

br.2��,�-�4/�0�3;VasoBogdanov,»Hrvatskinarodnipokret�903./4.«,Zagreb,�9��.,20,90,98.5�0 MuzejgradaKoprivnice,arhivskazbirka(dalje:MGKc,AZ);ZvonimirKulundžić,»Miškina,presjekkrozstvarnost

hrvatskogselaodKhuen-Héderváryjadopoglavnika«,Koprivnica,�9�8.,��0.5�� VasoBogdanov,»Hrvatskinarodnipokret«,42.5�2 DragutinFeletar,»Podravina«,Koprivnica,�988.,�28;DragutinFeletar,»Dvaseljačkabunta«,Čakovec,�9�3.5�3 IzvještajVaraždinskežupanijeza�903.godinu,Varaždin,�904.,str.3�.5�4 IzvještajVaraždinskežupanijeza�903.godinu,Varaždin,�904.,str.3�-3�,�0.OpćinskiodborĐelekovcaje

tijekom�903.održaopetredovnihijednuizvanrednusjednicu.OpćinskujeblagajnučetiriputakontroliralakotarskaoblastLudbreg.


Drnju, a porezne općine Ivanec (s mjestima Ivanec, Cenkovec i Goričko) općini Peteranec. Glede Ivanca Županija je dala »preslušati interesenta porezne obćine Ivanec, pa kako dokazuje sastavljeni o tom zapisnik dana 24. studenoga �904. u Ivancu, interesenti jednoglasno pristaju na odciepljenje obćine Gjelekovec i pripojenje upravnoj obćini Peteranec. Glasom sjedničkoga zapisnika obćinskoga odbora upravne obćine Peteranec od 20. srpnja �904. zaključio je ovaj jednoglasno da prima poreznu obćinu Ivanec u svezu upravne obćine Peteranec, ali obćinski odbor obćine Gjelekovec posve je drugog mienja. On je naime zaključio u sjednici dana 2�. srpnja �904. da se ne može dozvoliti odciepljenje porezne općine Ivanec same«, nego je podržao da se traži priključenje cijele đelekovečke općine kotaru Koprivnica i uz to je podržao samo odcjepljenje sela Botovo i Torčec.565

Skupština Bjelovarskokriževačke županije na sjednici je 26. studenoga �902. godine dala inicijativu da se zemaljskoj vladi podnese zahtjev kako bi se upravna općina Đelekovec pripojila toj županiji. Ako to ne bi bilo moguće, predloženo je da se sela Botovo, Torčec i Ivanec izdvoje iz ludbreškog kotara i pripoje koprivničkom kotaru. »Kraljevska županijska oblast u Varaždinu priopćuje dopisom od 5. ožujka �903. broj 30�� da će se predmet glede odcjepljenja općine Gjelekovec od upravnog kotara u Ludbregu i pripojenja onom u Koprivnici, odnosno odcjepljenja poreznih općina Botovo i Torčec od upravne općine Gjelekovec, te pripojenja njihova upravnoj općini Drnje, iznieti na dnevni red u proljetnoj skupštini Županije varaždinske.« To je primljeno na znanje na skupštini Bjelovarskokriževačke županije, održanoj 6. srpnja �903. godine. Skupština Varaždinske županije na sjednici je 23. studenoga �903. godine odlučila da se cjelokupna općina Đelekovec ne može pripojiti koprivničkom kotaru, ali dopušta »da se porezne općine Botovo i Torčec odcijepe od upravne općine Gjelekovac i pripoje općini Drnje«. Kako u zaključcima skupštine nije bilo spomena sela Ivanec za koje je predloženo izdvajanje iz đelekovečke općine i pripajanje Peterancu, Skupština Bjelovarskokriževačke županije se na sjednici održanoj 25. travnja �904. godine nije složila s prijedlogom Varaždinske županije. No ipak »skupština pristaje na pripojenje poreznih općina Botovo i Torčec pod upravnu općinu Drnje kotara koprivničkog, a Županije bjelovarskokriževačke, počevši od �. siječnja �905.«.566

Đelekovečki učitelji imali su velik utjecaj na razvitak društvenog života sela. Učitelj Karlo Radoboj je oko ��., zajedno s općinskim načelnikom Stjepanom Kadijom, inicirao osnivanje mjesnog vatrogasnog društva.56�

Školske godine ��99./�900., prema izvješću Varaždinske županije, morale su se uzeti u najam neke prostorije kako bi škola u Imbriovcu mogla normalno funkcionirati. Zbog toga je počela gradnja nove školske zgrade,56� i to na prostoru prijašnjeg školskog vrta.569 Godine �904. Vlada je preko Županije varaždinske doznačila novac za popravak prozora na školi u Đelekovcu.5�0

Općinom Đelekovec su krajem �9. i početkom 20. stoljeća upravljali načelnici Tomo Đuranek (do ��.) i Stjepan Kadija (od ��6. do smrti �90�. godine), Rok Vadla (�9�2.) itd.,5�� a �909. u njezinu su sastavu bila sela: Mali Otok, Veliki Otok, Zablatje, Imbriovec, Goričko,

5�5 IzvještajVaraždinskežupanijeza�904.godinu,Varaždin,�905.,str.58-59.5�� IzvještajUpravnogodboraikraljevskežupanijskeoblastiostanjuupraveBjelovarsko-križevačkežupanijeza�903.

godinu(dalje:IBKŽ),Bjelovar�904.,32;IBKŽza�904.godinu,Bjelovar,�905.,20-2�.5�� »�00godinaDobrovoljnogvatrogasnogdruštvaĐelekovec�888.-�988.«,Đelekovec,�988.,str.8.5�8 IzvještajVaraždinskežupanijeza�900.godinu,Varaždin,�90�.,str.43-44.5�9 IzvještajVaraždinskežupanijeza�908.godinu,Varaždin,�909.,str.�00.5�0 IzvještajVaraždinskežupanijeza�904.godinu,Varaždin,�905.,str.4�.5�� ArhivOsnovneškoleDrnje;SpomenicaškoleTorčec;Imenicidostojanstvenika.


Ivanec, Cenkovec, Ferdinandov Dvor i Đelekovec.5�2 Nekoliko godina poslije dio sela se izdvojio u zasebnu općinu Ivanec.

Općina Đelekovec- »kula i prva kolievka seljačke stranke« (Stjepan Radić)

Đelekovec je još prije službenog osnutka Hrvatske pučke seljačke stranke, pod vodstvom braće Radića, bio jedna od budućih baza seljačkog pokreta u Podravini. Ondje su živjeli

napredni seljaci među kojima su mnogi bili pretplatnici seljačkih novina Dom. Uz Đelekovec je jedna od jezgri seljačkog pokreta bila u susjednom Drnju. »Neočekivani uspjeh u Drnju, seljačka svijest i neustrašivost podravskih seljaka toliko je razveselila Stjepana Radića, da je odmah odlučio ostati u Drnju, odnosno u ovom kraju nekoliko dana, da posjeti i obližnja sela. Još isti dan otišao je... Radić u društvu s nekoliko pristaša iz Drnja u Torčec, a zatim u Đelekovec, Sigetec i Hlebine vraćajući se svaki dan sa svojom pratnjom u Drnje gdje je prospavao noć.«5�3 Daljnje je širenje svojeg političkog nauka Stjepan Radić u podravskom kraju proveo u rujnu �904. godine održavši tri »pouzdana sastanka« u Novigradu, Molvama i Virju i na kojima je izložio glavne misli koje treba smatrati »prvim sjemenom« Hrvatske seljačke stranke.5�4 Prema tome, možemo zaključiti da je još prije osnivanja Hrvatske pučke seljačke stranke (HPSS), u svibnju �904. godine, Stjepan Radić upravo u susjednom Drnju stvorio svoju prvu jezgru na terenu iz koje je dalje širio seljački pokret na cijelome hrvatskom prostoru. Iz nje je svoj nauk širio

5�2 HDA,Kartografskazbirka.5�3 V.Bači,»Maliprikazrazvojavelikogseljačkogpokretaukoprivničkomkotaru«(2.dio),Podravskenovine,br.�,�.I.

�940.5�4 B.Krizman,»OsnivanjeHrvatskepučkeseljačkestranke(�904.-�905.)«,radoviInstitutazahrvatskupovijest,2,

Zagreb�9�2.;Hrvatskamisao,sv.�2.,početkomrujna�904.,str.��2.-��5.

Vršidba žita obavljala se lokomobilom i vršalicom po seoskim dvorištima - prizori snimljeni prije Drugoga svjetskog rata


najprije u Torčecu, a nakon toga u Đelekovcu, Sigecu i Hlebinama. Dakle, đelekovečka organizacija seljačke stranke pripada najstarijima u Podravini (i Hrvatskoj), a što je još važnije osnovana je još prije službenog osnivanja Hrvatske pučke seljačke stranke potkraj �904. godine.

U rujnu �904. godine Stjepan Radić stvorio je svoju drugu političku jezgru u Novigradu, Molvama i Virju. Sa sigurnošću možemo konstatirati da je upravo Podravina bila prostor gdje se formirala i počela provoditi ideja hrvatskoga seljačkog pokreta braće Radića. Ti su sastanci zapravo značili pripremu za osnivanje seljačke stranke. Osnovan je privremeni glavni odbor Hrvatske pučke seljačke stranke koji je svoju prvu sjednicu održao 22. prosinca �904. godine, kada je privremeni odbor proširen pozvanim pristašama stranke kao novim odbornicima, a bio je prihvaćen program Hrvatske pučke seljačke stranke.5�5

Dana 2�. kolovoza �905. godine u kući Drnjanca Mije Imbriovčana održan je sastanak HPSSa, a na njemu je bilo oko tri stotine osoba iz Drnja, Botova, Torčeca, Peteranca, Sigeca i Đelekovca. »Na pitanje, tko je proti seljačkoj stranci, nije se nitko oglasio, nego je u najvećem oduševljenju odredjeno �� povjerenika i to: za Drnje Franjo Sabolić, Franjo Nožar i Mijo Sakač, za Torčec Andro Gašparić i Martin Kovačević, za Gjelekovec Stanislav Pongrac, Stjepan Varga, Josip Gjureta, Stjepan Pavlek i Ivan Gregurek; za Botovo Stjepan Doboš.« Tako su pisali Hrvatske novine5�6 i Hrvatski narod.5�� Spomenuti seljaci bili su prvi čelni ljudi HPSSa izabrani u tim selima, a činili su svojevrsni odbor HPSSa. Možemo zaključiti da su prvo vodstvo đelekovečke organizacije seljačke stranke činili: Stanislav Pongrac, Stjepan Varga, Josip Gjureta, Stjepan Pavlek i Ivan Gregurek.

Iz �92�. sačuvan je izvještaj vladina tajnika Andrije Zdravkovića, koji je u Varaždinskoj županiji ranije službovao petnaestak godina. Iz izvješća se vidi političko stanje u Đelekovcu početkom 20. stoljeća: »Unatrag, naime, 20 godina, spadala je općina Đelekovec, odnosno

5�5 B.Krizman,»OsnivanjeHrvatskepučkeseljačkestranke«,n.dj.,�3�.5�� Hrvatskenovine(Virje),br.3�,2.IX.�905.5�� Hrvatskinarod(Zagreb),br.35,3�.VIII.�905;B.Krizman,»OsnivanjeHrvatskepučkeseljačkestranke«,n.dj.,��5

-��.

Razglednica središnje ulice u Đelekovcu uoči Prvoga svjetskog rata


sam kotar Ludbreg, među one krajeve gdje pretežito nije bio narod politički opredijeljen, pa je uplivnom kotarskom predstojniku, polazilo za rukom, da izbornike, koje je radi malenog broja, gotovo sve osobno poznavao, privede izbornoj žari, gdje su glasovali po njegovoj uputi, za vladinog kandidata… Upliv Stjepana Radića počinje u kotaru ludbreškom, odmah nakon osnutka Hrv. seljačke stranke, gdje je spomenuti među najboljim i najbogatijim seljacima općine Đelekovec, stekao pristaše. Naravski da je već kod prvih izbora iza toga bila većina naroda kotara ludbreškog za Stjepana Radića, od kojeg ga vremena spomenuti kotar uvijek bira. Na taj način, odgojio je Stjepan Radić gotovo čitavu jednu generaciju spomenutog kotara…«5��

U listopadu �905. »u Gjelekovcu prirediše naši pristaše pouzdani sastanak na kojemu je govorio predsjednik g. Stjepan Radić. Bilo je prisutno do 250 ljudi iz Gjelekovca i okolice, a prisutni požališe, da se već prije nije k njima došlo. Sastanak je protekao uzorno.«5�9

Mihovil Pavlek Miškina5�0 o prvome je Radićevu dolasku u Đelekovec �905. godine izjavio da su prve Radićeve riječi bile: »Nosite li molitvenike u crkvu?«. Istodobno je zapisao: »Kad su mu odgovorili da nose, odgovorio je, da je to dobar znak. Jer kad ljudi znaju da čitaju molitvenik, znat će i nešto drugo da čitaju. Te godine je osnovana Hrvatska seljačka stranka protiv tuđe sile i domaće krivice.«5��

U glavnom glasilu HPSSa, Hrvatskim novinama, koje su bile objavljivane u Virju, Stjepan Radić u veljači �906. istaknuo je važnost Đelekovca u počecima seljačkog pokreta i stranke: »Bilo je to nekako odmah poslie nezaboravne naše prve glavne skupštine u Zagrebu. Pozvali su me naši revni povjerenici iz Gjelekovca kraj Koprivnice na sastanak u svoje selo. Prije sastanka razgovarasmo tako u omanjem družtvu, i to najviše o nedavno minuloj glavnoj skupštini H.P.S.S. U to će jedan povjerenik: 'Uzeo sam sa sobom deset forinti, a potrošio sam ih sedam: no ne bih žalio potrošiti tri puta više, već samo zato, da vidim, čujem i upoznam seljačke članove našeg glavnog odbora, koji su nam svima pokazali, da je i seljačka glava kadra svaku misao dobro shvatiti, i da i seljačka usta mogu takvu misao liepo i pametno razložiti. Tu smo mnogi vidjeli i uvidjeli, kako nam treba još dosta učiti, da dostignemo svoju najnapredniju seljačku braću, kao što su na primjer Jalžabetić, Gombović i Martinović'. Ja sam s velikim zadovoljstvom slušao ove rieči, i u duhu hvalio Boga, što napokon dolazi vrieme, kad hrvatski seljak počima i samoga sebe poštivati i cieniti, a prestaje se natezati, svadjati, pa i klati kako je to nedavno bilo u Varaždinu radi takve gospode, koja se š njome ni ne mole Bogu na nebu, ni ne muče na toj crnoj zemlji. I u taj čas kao da su preda mnom živi stajali svi oni naši seljaci, koji su svom dušom, naime srdcem i umom svojim prigrlili i shvatili pučku politiku, i koji su iz svih sila radili i rade, da u seljačkoj stranci doskora bude barem sav hrvatski seljački puk.«5�2

Kada je u Đelekovcu 2�. travnja �906. godine boravio Stjepan Radić sa Stjepanom Gombovićem s Đelekovčanima i Imbriovčanima okupili su se Torčanci i svi su zajedno krenuli s barjacima na izbore u Ludbreg.5�3

Stanovnici Imbriovca i Đelekovca na izborima u svibnju �906. glasovali su u izbornom kotaru Ludbreg u kojemu je HPSS kao svoga kandidata istaknuo Stjepana Gombovića, seljaka

5�8 Z.Kulundžić,Miškina,»PresjekkrozstvanosthrvatskogselaodKhuen-Hédervárjadopoglavnika«,Koprivnica�9�8.,str.2�5.-2��.

5�9 Hrvatskenovine(Virje),br.4�.,�.X.�905.580 VišeoMihoviluPavlekuMiškiniu:Z.Kulundžić,Miškina,»PresjekkrozstvanosthrvatskogselaodKhuen-

Hédervárjadopoglavnika«,Koprivnica�9�8.;M.Kolar-Dimitrijević,»SocijalnaipolitičkaangažiranostMihovilaPavlekaMiškine«,Kaj,�.-2.,Zagreb�98�.,str.9�.-��.;M.Kolar,»KnjiževnikMihovilPavlekMiškinaipolitika«,Podravina,vol.5,br.9.,Koprivnica200�.,str.32.-48.

58� Podravskenovine(Koprivnica),br.�3,,�.IV.�939.582 »Našiseljačkikandidati«,Hrvatskenovine(Virje),br.5.,�.II.�90�.583 Hrvatskenovine(Virje),br.2�.,24.V.,�90�.


iz Sumeća pokraj Broda.5�4 Gombović nije uspio ući u Hrvatski sabor. U novinama piše: »U Ludbregu proti našem kandidatu seljaku Gomboviću sve sile upro i sam barun Pavao Rauh, koji bi imao postati banom… Gombović je dobio 2� glasova, s kojima je onda pomogao frankovca Gašparovića, samo da ne izadje magjaron… No zato je kod budućih izbora Ludbreg siguran kotar za seljačku stranku.«5�5

Stjepan Varga, izbornik i povjerenik HPSSa iz Đelekovca, �. svibnja �906. izvijestio je o dolasku Stjepana Radića u Đelekovec te o aktivnosti članova HPSSa iz okolice uoči izbora. »Dne 2�. travnja o. g. došao je k nama predsjednik H. P. S. Stranke g. Stjepan Radić iz Zagreba sa prijateljem Stjepanom Gombovićem, kojega nam je predstavio kao kandidata h. p. s. stranke za izbornik kotar ludbreški. Mi smo prijatelja Gombovića vrlo oduševljeno primili i mnogi su Gjelekovčani prisustvovali izbornoj skupštini u kući Gjuranekovoj. Sliedeći dan uputismo se nas trojica: Gombović, Stjepan Pongrac, povjerenik h. p. s. stranke i ja kroz sela Imbriovac, Zablatje, Kuzminec do Sv. Petra, gdje nam se je pridružio Nikola Vršić, pak svi zajedno podjosmo dalje u Dubovicu kraj Vel. Bukovca, gdje potražismo povjerenike naše stranke, Franju Triplata i Mlinara. Slučajno ih ne na

584 »Kandidatihrv.pučkeseljačkestranke«,Hrvatskenovine(Virje),br.��.,25.IV.�90�.585 »ULudbregu«,Hrvatskenovine(Virje),br.�9.,�0.V.�90�.

Zimska snimka Đelekovca - poslana kao razglednica 1926. godine

Kuće pokrivene slamom u Đelekovcu - stigao je i taksi iz Koprivnice

Raspelo u ulici Šarampovo oko 1937. godine


djosmo kod kuće, nego skrenusmo do povjernika Sojke, koji nas je liepo i oduševljeno primio. Svagdje smo radili za našu stvar u najboljoj želji i nadi. Kod Sojka se oprostismo sa prijateljem Gombovićem, koji je odavle dalje radio za svoju kandidaturu.

Na dan izbora, 5. o. mj., sakupismo se mi Gjelekovčani sa Torčancima i Imbriovčanima, te krenusmo pod barjakom u Ludbreg. Na krasnom barjaku bijahu otisnute rieči: 'Vjera u Boga i seljačka sloga' i 'Živila H. P. S. Stranka'. Oko ukrašenja barjaka dao si je mnogo truda vrijedni naš pristaša Stanislav Pongrac, a podpomagaše mu vrijedni povjerenici Stjepan Varga, Stjepan Vuljak i Ivan Gregurek. Čim prispjesmo u Ludbreg, stadoše nas saljetavati Starčevićanci, da se k njima priklonimo. Mi im za slučaj užega izbora obećasmo pomoć, ali izpod svoga se barjaka ne udaljismo, nego ostadosmo, ako i poradi skučenoga izbornoga reda mala, no ustrajna i svoja četa.

Sam izborni čin počeo je i tekao u miru i redu, te u pol �2 sati bude proglašen uspjeh glasovanja. Od predanih glasova dobio je magjaron Tonković �9, Frankovac Gašparović 66, Strahinšćak 54, a naš prijatelj Gombović 2�. Uslied toga nerazmjerja glasova došlo je do užeg izbora. Da ne prodje magjaron složismo se i podupriesmo Gašparovića, koji je dobio �39 glasova, a magjaron 9� glas. Gašparovića zato podupriesmo, jer nam je milije, da u saboru sjeda pristaša Starčevićeve stranke, nego pristaša magjarona, koji su nam kroz dugi niz godina krojili silne nepravde. Mi ćemo svi skupa marljivo i ustrajno raditi oko proširenja H. P. S. Stranke, pa da kod budućih izbora bude pobjeda naša.«5�6

O tim je izborima seljak Stjepan Vuljak iz Đelekovca �2. svibnja �906. napisao o doživljaju budućih odnosa HPSSa i svećenstva, pokazavši iznimnu političku zrelost đelekovečkih seljaka: »Izbori u Hrvatskoj dovršeni su nekomu na zadovoljstvo, a nekomu ne. Opozicija je pobijedila, ali vidit ćemo da li će njezina pobieda kakove koristi donieti. H.P.S. Stranka postavila je u nekim kotarima svoje kandidate, ali na žalost nije uspjela. Na pitanje, zašto nije

58� »Seljačkastrankaisaborskiizbori.Gjelekovac,�./5.�90�.«,Hrvatskenovine(Virje),br.2�.,24.V.�90�.

Kombinirana razglednica Đelekovca izdana prije Drugoga svjetskog rata


uspjela, imade mnogo odgovora. Ja ću navesti samo nešto. U prvom redu, po mom mnienju krivi su dosta sami seljaci, barem toliko, jer se nisu morali dati vući za nos i nisu morali piti korteško vino. No najviše je krivo neznanje osobito u ovakvom odlučnom času, zatim je mnogo krivnje i kod naših svećenika. Ne ću reći kod svih, ali imade ih dosta, kojima je naša seljačka stranka trn u oku, a osobito njezini osnivači. Kod netom prošlih izbora pokazali su se mnogi svećenici pravi neprijatelji selj. stranke. Neki su dapače i u crkvi grdili našu stranku, kao n. pr. u ludbrežkom kotaru. Za gosp. Radića govorili su, da je veliki neprijatelj puka i da želi da bude veliki gospodin i još koješta drugo. Ali neka ga grde koliko ih volja, mi dobro znademo, tko nam je prijatelj, a tko neprijatelj, i za to je upravo velika sramota, što naši svećenici ovako postupaju. Pred narodom kažu, da su mu prijatelji, a uistinu rade proti seljačtvu. Oni nikako ne mogu dopustiti, da bi siroma seljak došao do svoga prava, i da bi mogao na najodlučnijem mjestu sam sebe braniti i zastupati. Promislite ljudi, kamo to vodi! Zar će se seljaku, za koga se gotovo nitko osim h. p. s. s. stranke ne brine, tko smilovati i za njega što učiniti? Ovo je velim dosta žalosno i od naših svećenika, koji su i u našem ludbrežkom kotaru dosta radili da ne bude izabran seljački kandidat. Dakako imade i častnih iznimaka, ali na žalost malo. Još je jedno zlo medju svećenicima, a to je, što su posijani po svim strankama. Ja držim, da bi oni morali biti na okupu, pošto naučavaju jedan nauk. Prvo bi im mjesto moralo biti u h. p. s. stranci i u njezino bi kolo svakako morali pristupiti, ako iole ljube narod, a to tim više, jer se njezin program ne protivi nijednoj pravednoj stvari. Program h. p . s. s. tako je pravedan, da ga svaki valjani domoljub mora prihvatiti i usvojiti, pa tako i svaki dobar pastir stada svoga. Pita se što sada, nakon neuspjele izborne borbe? Zar da napustimo našu seljačku politiku? Nipošto. Mi smo naučeni na pregaranje i čekanje, stoga nastavimo po mogućnosti raditi iz svih sila u nadi da će doći sunce i pred naša vrata, jer se možemo sigurno nadati, da istina i pravica pobijediti mora prije ili kasnije.«5��

Osim HPSSa, u Đelekovcu su svoju djelatnost nastojali razviti zastupnici iz Starčevićeve stranke, ali u tome nisu uspjeli jer je sav narod Đelekovca bio na strani HPSSa. Stanislav Pongrac i Stjepan Vuljak, povjerenici HPSSa iz Đelekovca, �906. pisali su uredniku Hrvatskog naroda: »U nedjelju �. srpnja bio je kod nas g. Pavao Gašparović, nar. zastupnik sa još dvojicom gg. zastupnika, Peršićem i Elegovićem. Naroda se sakupilo prilično pošto je bila nedjelja, a i sv. Misa je već bila prošla. G. Gašparović je bio obećao još na dan izbora da će doći u kotar, da čuje želje naroda i da mu po mogućnosti pomogne. On je govorio na temelju Starčevićeve stranke, a prigovarao je dosta i rezolucionašem i kudio njihov rad. Iza Gašparovića govorio je g. Elegović, taj 'junački sin Herceg Bosne', kako ga je predstavio g. Gašparović. Elegović je govorio takodjer o nagodbi malo opširnije i dokazivao kako nas Madjari sramote, te odgovorio na pitanje gosp. župnika, da se mi Hrvati možemo osloniti sami na sebe. Znajući pako da smo mi pristaše H. P. S. S. izticao je kako Starčevićeva stranka radi za seljački puk, obrazložio je u kratko djelovanje Ante Starčevića, koji da je bio i sam seljačko diete. Mi Gjelekovčani nismo pristaše Starčevićeve stranke, što je bilo gospodi dobro znano, pa zato se i nisu nijednom rieči dotakli seljačke stranke, kojoj mi pripadamo, samo su nam onako iz daleka natuknuli, zašto ne bi čitali njihovu 'Hrv. Zastavu'. Mi im nismo ovo obećali, jer ćemo slijediti našu pučku seljačku stranku, jer je ona jedina samo naša, a mi se ne stidimo onoga što je naše, pa makar nas gospoda i sto puta od toga odgovarala, već naprotiv pozivamo sve Hrvate, da stupe pod naš barjak, pod kojim se jedino možemo nadati boljoj budućnosti. A u našem radu neka nas kriepi: 'Vjera u Boga i seljačka sloga!'«5��

58� »Gjelekovac«,Hrvatskenovine(Virje),br.2�.,24.V.�90�.588 »Gjelekovac,2.srpnja�90�.«,Hrvatskenovine(Virje),br.28.,�2.VII.�90�.PovjereniciuHPSS-ubilisupristaše

kojejezatoovlastilonajmanjepetdrugihpristaša»kojipredplaćujeglavniliststranke(sadaHrv.NovineuVirju)«.Hrvatskenovine(Virje),br.29.,�9.VII.�90�.


Urednik Hrvatskog naroda odgovorio je spomenutim Đelekovčanima: »Da li je 'Hrv. Pravo' ono pisalo, nama to nije poznato. Što se tiče navoda g. Gašparovića, da je g. Radić krivo učinio što je kazao, da se zastupnici nisu zauzeli u saboru za obće pravo glasa, to g. Gašparović nije istinu rekao, ako je rekao, kako pišete, da su se u saboru pobrinuli za obće pravo glasa. U saboru nije o tom još ništa odlučeno i ne bojte se da će tom poraditi i gospodu zastupnike držati za rieč i sjetiti ih za nihova obećanja.«5�9

Đelekovec je �906. bio uporište HPSSa iz kojega se širila stranačka organizacija po okolici. To, primjerice, potvrđuje činjenica da su povjerenici HPSSa iz Đelekovca Stjepan Varga, Stanislav Pongrac i Stjepan Vuljak za 29. srpnja bili sazvali javnu pučku skupštinu u Kapeli (općina Mali Bukovec) na kojoj je trebao biti širen seljački nauk.590 Skupština u Kapeli bila je uspješna. Došlo je oko �00 ljudi iz četrdesetak sela iz pet općina ludbreškog kotara. Otvorio ju je »poštovani starina seljak Josip Gjureta, povjerenik h.p.s.s. iz Gjelekovca i dao odmah rieč predsjedniku stranke St. Radiću… Zatim je govorio podpredsjednik gl. odbora Dr. B. Šuperina…« Taj skup koji su sazvali povjerenici HPSSa iz Đelekovca iskorišten je za formiranje stranačke infrastrukture te je ujedno bio organiziran izbor povjerenika za sela: Novo Selo, Županec, Veliki Bukovec, Mali Bukovec, Dubovica, Sigetec, Vrbanovec, Sudovčina, Selnica, Kuzminec, Gorica, Sv. Petar, Apatija, Slokovec, Kapela, Sesvete i Struga.59�

Stjepan Radić osobno se veoma pozitivno izrazio o Đelekovčanima, što potvrđuje da je ideja HPSSa nakon izgubljenih izbora još više ojačala među ponosnim podravskim seljacima. U kolovozu �906. u Drnju je »na skupštini bilo oko �00 ljudi. Već je bila započela, kad eto oko �50 Gjelekovčana, medju njima i nekoliko staraca, kao primjerice povjernik Josip Gjureta, koji nisu žalili po najvećoj sunčanoj žegi preko � kilometara puta, samo da pokažu dobar primjer ostaloj seljačkoj braći i da se još bolje upute i utvrde u programu H. P. S. S. Barjaktar Ivan Gregurka pozdravi u kratko skupštinu, a na to sam počeo ja (Stjepan Radić) razlagati političke, gospodarske i narodne zahtieve…«592

U jesen �906. bili su provedeni općinski izbori u Đelekovcu, kojima članovi HPSSa nisu bili zadovoljni, o čemu su izvijestile stranačke novine. »Na ��. listopada o. g. bio je kod nas izbor obćinskog zastupstva. Kako uvieke, tako je i sada bio kotarski predstojnik prisutan, koji je prije izbora upozorio narod, neka bira za viećnike onakove ljude, koji će znati braniti njegove interese ne gledeći na prijateljstvo, ili od straha pred kim. U ovom pogledu ide svaka čast g. predstojnika, no naš g. načelnik kao da nije bio toga mnienja. Umjesto, da se sporazumi s ljudima pošto je domaći sin, ili da upita ljude, koga žele birati, imenovao je po svojoj volji neke ljudima nepoćudne osobe, koje su se kod glasanja morale povući, vidjevši, koliko narod do njih drži. Narod je pokazao svoju sviest, dočim sa samim izborom nisu ljudi posve zadovoljni, a to za to, jer se za sam izbor do pred nekoliko dana gotovo ni znalo nije. Nije bilo po cieloj občini, kako biti mora, dvie nedjelje prije oglašeno, već je po nekim selima dan prije odbornik kazivao ljudima, da će biti izbor, a narod je bio još u velikom poslu, i tako da su neki bili zapriečeni, a dosta ih nije znalo za izbor, pa je izbor obavila velika manjina ljudi. I napokon krivnja je i u tom, što nisu bile sastavljene nove izborne listine, već se glasovalo po izbornoj listini pet godina staroj, jer nismo imali izbor vieća već blizu pet godina. Ovo je svakako velika pogrieška. Prozvani su i pokojni ljudi, dočim nisu glasovali svi živi, koji bi morali. S toga se ovaj izbor smatra nevaljanim još i s više razloga, te je stavljen utok proti izboru. Svakako će biti ponovni izbor. Medju podpisateljima utoka nalazi se i izabrani viećnik Martin Kovačević iz Torčeca, čovjek čestit i pravedan. Preporučamo svim izbornicima neka

589 »PrijateljimauGjelekovcu«,Hrvatskinarod(Virje),br.28,�2.VII.�90�.590 »Javnapučkaskupština«,Hrvatskenovine(Virje),br.30.,28.VII.�90�.59� »JavnapučkaskupštinauKapeli,kotarludbreški«,Hrvatskenovine(Virje),br.32.,8.VIII.�90�.592 »Javnepučkeskupštine.UDrnju«,Hrvatskenovine(Virje),br.35.,30.VIII.�90�.


ne propuste doći k ponovnom izboru i neka biraju valjane i čestite ljude. Treba naime znati, da obćinsko zastupstvo može mnogo učiniti za dobrobit naroda. Stanislav Pongrac, Blaž Gregurek, Tomo Čižmak, Stjepan Vuljak, Andro Palčić, Josip Gjureta, Mijo Betlehem, Ivan Gregurek, Miško Tomašić i Andro Maltarić.«593

U Hrvatskim je novinama potkraj �906. bila objavljena vijest o smanjenju teritorija općine Đelekovec. »Porezne obćine Botovo i Torčec, koje su do sada pripadale upravnoj obćini Gjelekovac u kotaru ludbreškom i županiji varaždinskoj, podpasti će od nove godine �90�. županiji bjelovarskokriževačkoj, kotarskoj oblasti koprivničkoj, a obćinskom poglavarstvu u Drnju. Učinjeno je to za to, jer to traže gospodarske, prometne i druge prilike spomenutih dvajuh mjesta.«594

Pristaša HPSSa Mijo Šafar napisao je 26. siječnja �90�. iz Đelekovca pismo o tome kako je nezakonito obavljen izbor izbornika u đelekovečkom općinskom uredu. »S tim izborom mogu biti samo Gjelekovčani, selo Torčec i Botovo, ponešto zadovoljni, jer tu su svi gospodari ozivani. Ali mi ostala sela ne možemo zadovoljni biti. U Imbriovcu nije obć. poglavarstvo nikad listinu odaslalo. Imbriovčani su samo dobili oglas istom dne 25. siečnja. U selo Zablatje samo smo dobili oglas dne 24. siečnja po podne u 3 sata, a listinu nismo dobili, niti vidjeli, jer nije bila poslana. Selo Mali Otok, dobilo je samo oglasa dne �5. siečnja. Veliki Otok isto tako. Ali kako je istom tekao izbor izbornika. Birale su najprije grupe iz Gjelekovca, jedna za drugom. Što je preostalo zadnje gjelekovačke grupe, pripojili su k Torčecu, a što je preostalo iz Torčecu, brojili su selu Botovu. Što je ostalo iz Botova, pribrojili su selu Ivancu. I tako je došlo do sela Imbriovca, koje samo broji �� kuća. I kad je došlo do kuće Mije Puneka, kuće broj 42, brojeno je dalje i cielo selo Zablatje, koje ima 53 kućna broja, a gdje su još neki stanari i sabunčari, koji takodjer plaćaju �0 kruna izravnog poreza. Za selo Ivanec nam je nepoznat razlog, zašto nisu ljudi došli na ovaj izbor, te Ivančani nemaju nijednoga izbornika, premda Ivanec broji do 200 kuća, ni Imbriovec sa svojih �� kuća nema izbornika, Zablatje s 53 kuće ima jednoga, Mali Otok ima preko 40 kuća, a Veliki Otok do 200 kuća. Osim toga ima gotovo svaka kuća po dva, tri i po četiri 'sabunčara'. Da je to sve bilo po zakonu, da je i u listinah upisan svaki, koji ima birati izbornika, i da su ljudi to znali i prisutni bili, to bi samo Ivanec po pravu imao četiri izbornika, Imbriovec, kako i tamo ima mnogo 'sabunjčara', morao bi imati dva, Mali Otok jednoga, a Velikootočani bi mogli imati četiri.«595

Bilo je i problema sa sastavljanjem izbornih lista u općini Đelekovec, što se vidi iz pisma koje je �. veljače �90�. poslao Mirko Bukovčan, povjerenik HPSSa iz Zablatja. On, uz ostalo, navodi: »Kod nas u upravnoj obćini Gjelekovac bile su listine izbornika i listine birača za nekoja susjedna mjesta, koja su malo odaljena, upravo pod stolom na osmodnevni uvid izvješene. Svake sam nedjelje u oglasu tražio, jesu li listine izložene, no o tome ne bijaše ni slova….«596

Usprkos živom političkom životu koji se razvio zahvaljujući organizatorima iz HPSSa, ni društveni život nije zamro. Hrvatska pučka knjižnica u Đelekovcu je 2. veljače �90�. organizirala zabavu u gostionici Stjepana Čoklice, a svirao je tamburaški zbor pod ravnanjem Gjure Hercega.59�

Dana 2�. veljače �90�. u Đelekovcu je bilo izabrano novo općinsko zastupstvo u kojemu je HPSS uspio izboriti �0 mjesta, »i to većinom prosvietljenih seljaka, članova tamošnje pučke knjižnice, koja je svojim prosvietnim radom i stekla najviše zasluga zato, da je izbor prošao u

593 »Dopisi.Gjelekovac,25./�0�90�.«,Hrvatskenovine(Virje),br.44.,�.XI.�90�.594 »PorezneobćineBotovoiTorčec«,Hrvatskenovine(Virje),br.50,Virje�3.XII.�90�.595 »Dopis.Gjelekovci«,Dom(Zagreb),br.�2.,20.II.�90�.59� »Khuenovskenepodopštinekodsastavljanjaizbornihlista«,Dom(Zagreb),br.�3.,2�.II.�90�.59� »HrvatskapučkeknjižnicauGjelekovcu«,Hrvatskenovine(Virje),br.3.,��.I.�90�.


najuzornijem redu i na obće nezadovoljstvo. Samo neki Janković iz Ivanca prigovorio je ovomu izboru, jer bi valjda želio, da opet bude kao �903. kad je u Gjelekovec došla kumpanija vojnika«. Članovi HPSSa na prvoj su se sjednici općinskog zastupstva održanoj �4. ožujka uspjeli izboriti da se općinski namet smanji sa 4� na 33 novčića. Kako je narod općine Đelekovec već dvadesetak godina bio nezadovoljan općinskim blagajnikom, novo je općinsko vodstvo raspisalo natječaj za novog blagajnika »koji se je svojim bogomrzkim psovkama u uredu i svojom skrajnjom surovošću zamjerio čitavom narodu«, a istodobno je bilo ispražnjeno mjesto općinskog načelnika.59�

U Kuzmincu je 3. svibnja �90�. u dvorištu Pavla Kuharića bila održana velika javna skupština HPSSa, na kojoj su govorili Stjepan Radić, Vinko Lovreković i ostali. Na njoj su, osim oko četiri stotine Kuzminčana, sudjelovali i seljaci iz Koledinca, Kutnjaka, Gorice, Grbaševca, Vojvodinca, Kunovca, Pustakovca, Ivanca, Imbriovca,

598 »UGjelekovcu«,Dom(Zagreb),br.�8.,3.IV.�90�.

Starinske seoske kuće pokrivene slamom (ritkom) gradile su se i u Đelekovcu i Imbriovcu sve do 30-ih godina 20. stoljeća - do danas nije ostala sačuvana nijedna


Đelekovca, Malog i Velikog Otoka, Selnice, Malog i Velikog Bukovca, Županca, Novog Sela, Lunkovca, Martinića, Sv. Petra, Dubovice i Kapele. U pripremi su veliku ulogu imali članovi iz općine Đelekovec. »Na skupštinu je došao liepi broj Gjelekovčana, i to pješice, a medju njima i ugledni starina Gjureta.« Tada su pretplatu na Dom platili Stjepan Novak i Imbro Marjančić iz Imbriovca, a povjerenici iz Đelekovca Stanislav Pongrac i Stjepan Vuljak uplatili su trideset pretplata.599

U Koprivničkom Ivancu u svibnju �90�. frankovski su zastupnici (pravaši) Gašparović i dr. Vladimir Frank željeli održati narodnu skupštinu. To su spriječili Đelekovčani i Drnjanci koji su došli u Ivanec u velikom broju pod zastavom HPSSa i uz pratnju glazbe »pa je Gašparović morao otići i držati posebnu skupštinu sa nekolicinom svojih pristaša«.600 Toga �2. svibnja potencijalna se frankovačka skupština poslije pretvorila u veliku skupštinu pristaša seljačke stranke koje je predvodio Stjepan Radić, koji je napisao članak o tome. On je spomenuo da su frankovci na početku imali toliki uspjeh »da naši sviestni Gjelekovčani nisu za nikakve novce mogli dobiti kola do Koprivnice, a niti jedne grančice, da se načini hlad za govornika. Osim toga u cielom Ivancu je zavladao strah, da će se radi te skupštine dogoditi nekakova nesreća, kao ono u susjednom Kunovcu, gdje je bilo veliko krvoproliće god. �903.« Pristaše HPSSa uspjeli su u svome naumu i preokrenut je cijeli skup tako da je umjesto frankovačkoga ubrzo postao seljački. Nakon Gašparovića, govorili su prvaci HPSSa Vinko Lovreković i Stjepan Radić. »Pod konac skupštine bilo je preko dvie hiljade naroda i to sve samih oduševljenih pristaša hrvatske seljačke stranke« iz Ivanca, Goričkog, Cenkovca, Kunovca, Pustakovca, Imbriovca, Đelekovca, Kuzminca, Grbaševca, Zablatja, Torčeca, Botova, Drnja, »a došao je jedan pristaša rodom Gjelekovčanin, imenom Blaž Zvonar, iz Velike Mučne« te pojedinci iz Hlebina, Peteranca, Subotice i Ludbrega. Nakon skupštine prijavili su se, među ostalima, povjerenici HPSSa, odnosno pretplatnici Doma, Imbro Posavec iz Imbriovca te Mijo Vuljak, Jakob Hižak, Ivan Gulinec i Pavao Vuljak iz Đelekovca.60�

Zbog važnosti donosim neke dijelove članka o boravku Stjepana Radića i velikoj skupštini u Đelekovcu, objavljenoga u novinama Dom. »Ipak je na skupštinu došlo oko �50 Imbriovčana, preko stotinu Torčanaca, a iz Drnja, Botova i Zablatja po 2040 i još nekih sela po 5�0 ljudi. Iz samog Gjelekovca došlo je sve, što je samo moglo kuću ostaviti. Tako se je u svem skupilo �6002000 ljudi, od toga oko pet stotina žena i mladeži. Neumorni i požrtvovni povjerenici gradili su gotovo cielu noć govornicu, koja je uistinu bila načinjena tako liepo i tako ukusno, da ju je bila upravo milina gledati. Nekoji povjerenici posjetili su još prije rane mise domaćeg župnika g. Malančeca602, da se s njime porazgovore o seljačkoj udrugi za narodni dućan u Gjelekovcu. Tu se je naravski razgovaralo i o seljačkoj stranci i o skupštini, te su povjerenici na veliko zadovoljstvo od svog župnika čuli tako liepih rieči, kakove se na žalost o seljačkoj stranci za sada vrlo riedko čuju na župnim dvorovima. Poslie mise i poslie vrlo liepe i poučne propovjedi krenuo je sav sviet na skupštinu, a g. župnik pozove predsjednika glavnog odbora, da se do mjesta skupštine zajedno povezu. Na skupštinu je došao i domaći učitelj, a kotarsku oblast zastupao je domaći bilježnik.

Prvi govor o tom, u čem smo mi Hrvati jači od Magjara, trajao je po prilici jedan sat i kroz to vrieme ciela je skupština postala kao jedno veliko tielo i jedna duša. Tko je to vidio i osjetio, taj to nikada ne će zaboraviti. Zato nije čudo, što je i g. Malančec poslie toga prvoga govora oduševljeno i iskreno pozdravio i skupštinu i govornika, kojemu je pred cielim na

599 »JavnaskupštinauKuzmincu«,Dom(Zagreb),br.23.,8.V.�90�.�00 »Skupštinah.p.s.strankeuIvancukrajKoprivnice«,Hrvatskenovine(Virje),br.20.,��.V.�90�.�0� »JavnaskupštinauIvancukrajKoprivnice«,Dom(Zagreb),br.24.,�5.V.�90�.�02 Ivan Malančecrođenje��.svibnja�8�0.godine,svećenikjebiood�894.godine,ažupnikuĐelekovcubioje

od�903.do�920.godine.PrijeĐelekovcajebiožupnikomuKloštruPodravskome.Godine�9�9.imenovanjezadrnjanskogžupnika,alinijestupionatudužnost.UvrijemePrvogasvjetskogratabiojenačelnikopćineĐelekovec.


rodom čestitao, i naglasio, da ovakav govor mora odobriti i prihvatiti svako hrvatsko srdce. Na to je g. župnik morao poći u 'susjedstvo' legradskom župniku. Skupština je još trajala do �� ½ sati, a poslie zadnjeg govora zapjevale su djevojčice poredane pred govornicom 'Tebe Boga hvalimo', a onda 'Oj Hrvati, jošte živi'. Prvu je pjesmu prihvatila naravski odmah ciela skupština, a i drugu je pjevalo više stotina ljudi, jer je u tom kraju, hvala Bogu, narod gotovo sav pismen, te znade još iz škole tu krasnu hrvatsku pjesmu. Na skupštini se javilo više novih povjerenika i predplatnika, medju njima i pet Gjelekovčana, te je sada u Gjelekovcu u svem točno petdeset predplatnika. Vriedno je spomenuti osobito to, da su se na toj skupštini i trojica, četvorica dosadašnjih protivnika seljaka uvjerila, kako je pravedan i potreban nauk seljačke stranke, te je sad sav Gjelekovac u ovoj stvari jednodušan. Samo se po sebi razumije, da je na skupštini bilo govora i o spomenutom narodnom dućanu, kao i o važnom i obće korisnom poduzeću, kojim Gjelekovčani moraju pokazati, da nisu samo riječju, nego i činom za narodni i seljački napredak. Na skupštini se vidjelo, da u Gjelekovcu ne će biti kuće, koja bi se iznevjerila svojoj dužnosti, čim dućan bude otvoren, i da ne će biti dapače niti jedne žene, koja bi makar za jedan filir išla drugamo kupiti ono, što će moći dobiti u seljačkom narodnom dućanu.«603 Cijeli je govor Stjepana Radića održan na skupštini u Đelekovcu bio objavljen u novinama Dom u dva broja.604

Nakon skupštine u svojem selu Đelekovčani su otišli na sastanak u Sesvete pokraj Ludbrega. »Istom poslie ovoga sastanka vratili su se natrag Gjelekovčani, koji su došli kući nekako oko polnoći. Zaista, ne može se iskazati, kakva je to sviest i kolika je to požrtvovnost od tih naših ljudi, s kojima se ciela hrvatska pučka seljačka stranka može malo drugčije ponositi, nego frankovci sa svojim židovskim kortešima.«605

Đelekovčani su bili vrlo aktivni članovi HPSSa te su stranački povjerenici Stanislav Pongrac, Andro Palčić, Stjepan Vuljak i Mirko Tomašić �6. lipnja �90�. javno odgovorili neistinitom pisanju frankovskih novina Zastava i novomađaronskih novina Prijatelj naroda.606

Dana 20. srpnja �90�. bio je održan sastanak HPSSa u Đelekovcu »u kući uglednog gospodara, izbornika Franje Šalamona, od 24 popodne. Na sastanak je došao i domaći župnik g. Malančec, a osim njega još oko oko šestdeset ljudi. Liepo je bilo gledati uz oduševljene mlade pristaše i povjerenike veliki broj starih dobrih gospodara i izbornika, koji su već odavna jedna duša s mladjim svietom.« Na sastanku je, osim Stjepana Radića, govorio i župnik Malančec. Nakon završetka sastanka u Đelekovcu, istog su dana otišli u Imbriovec u kuću izbornika Tome Živka gdje se skupilo oko �50 do 200 ljudi iz Imbriovca, Zablatja i Malog Otoka. Župnik Malančec je izjavio: »Za mene slobodno javite, da sam od danas pristaša hrvatske pučke seljačke stranke.« Uz njega i Stjepana Radića govorio je još učitelj Kos. »Večernji sastanak u Gjelekovcu bio je istoga dana od �0 sati do blizu pol noći, u prostorijama poštovanog starine izbornika Stjepana Čoklića. Na taj je sastanak došlo oko 350 ljudi.« Stjepan Radić tumačio je hrvatsku politiku, a zatim je govorio župnik Malančec, »i to sad već kao uvjereni i neumorni pristaša HPSS. Samo se po sebi razumije, da su na sastanku bili sve sami pristaše HPSS, jer drugih u Gjelekovcu ni nema, pa se je sastanak svršio naravski u najljepšem redu.« Na spomenutim sastancima (kao i na onima održanima u Torčecu i Ivancu) bilo je jednoglasno odlučeno da se na budućim saborskim izborima u ludbreškom kotaru u ime HPSSa kandidira Stjepan Radić.60�

�03 »JavnaskupštinauGjelekovcu«,Dom(Zagreb),br.2�.,29.V.�90�.�04 »UčemsmomiHrvatijačiodMagjara«,Dom(Zagreb),br.2�.,5.VI.�90�.;br.28.,�2.VI.�90�.�05 »PouzdanisastanakuSesvetamakrajLudbrega«,Dom(Zagreb),br.2�.,29.V.�90�.�0� »Protivnikomhrvatskepučkeseljačkestrankeuludbrežkomkotaru«,Dom(Zagreb),br.30.,2�.VI.�90�.�0� »Petpouzdanihsastanakauludbrežkomkotaru«,Dom(Zagreb),br.35,3�.VII.�90�.


Đelekovečki župnik Ivan Malančec veoma je brzo napredovao u stranačkoj hijerarhiji pa je na 3. glavnoj skupštini HPSSa, održanoj 25. kolovoza �90�. u Zagrebu, postao članom glavnog odbora HPSSa.60� Za 22. rujna �90�. bio je najavljen sastanak svih povjerenika ludbreškog kotara. Sastanak se trebao održati u kući gostioničara Stjepana Čoklice u Đelekovcu. »Sastanak je za ovaj put sazvan u Gjelekovac zato, jer gjelekovačka i bukovačka obćina ima najviše povjerenika i jare će se osim organizacije i seljačkoga saveza posebice viećati o tom, kako bi obćinski odbor u Gjelekovcu postigao, da se po zakonu njegova volja uvažava u obćinskoj upravi.«609

Od početka �90�. počele su intenzivne pripreme za kandidaturu Stjepana Radića u ludbreškom kotaru u koji je tada pripadala, uz ostale, i općina Đelekovec. Dana ��. siječnja �90�. u dva su sela đelekovečke općine, u Ivancu i Torčecu, bila održana dva sastanka pristaša HPSSa na kojima su sudjelovali i Đelekovčani.6�0

U izbornom kotaru Ludbreg 2�. veljače �90�. održani su izbori za Hrvatski sabor. Kandidat HPSSa bio je Stjepan Radić, a protukandidati su mu bili Pavao Gašparović (frankovac) i dr. Ferdo Šišić (član koalicije).6��

�08 IzPodravinejebilo�2od��članovaglavnogodboraHPSS-a.Dom(Zagreb),br.4�,��.IX.�90�.�09 »Sastanaksvihpovjerenikaludbrežkogakotara«,Dom(Zagreb),br.4�,��.IX.�90�.��0 »Ludbrežkikotarvećsadasiguran«,Dom(Zagreb),br.4,23.I.�908.�� »Kandidati«,Dom(Zagreb),br.8,�9.II.�908.

Zidanice izdužene niz dvorište - tzv. jedinke - počele su se masovnije zidati od kraja 19. stoljeća. Na slikama je nekoliko tipičnih jedinki iz Đelekovca i Imbriovca


Fran Škrinjar napisao je izvješće o odlasku seljaka na izbore. »Na viest, da je naš predsjednik zatvoren, svi pristaše seljačke stranke, a naročito u ludbrežkom kotaru, kao da su se u crno zavili. Premda su naši pristaše u ludbrežkom kotaru sviesni a i požrtvovni za narodnu stvar i svoju seljačku stranku, kao malo gdje, ipak sam, da narod ne ostane sam na izboru, pošao i ja 26. o. mj. u Gjelekovac i drugi dan na izbor s našim pristašama. Kod oblasti su znali isti dan, da sam prispio u ludbrežki kotar. U večer sprovedosmo liepo u družtvu, veseleći se, kako smo sigurno držali, pobjedi našega kandidata. Iz Gjelekovca krenusmo rano. Krasno je bio pogledati našu povorku s velikom hrvatskom zastavom…«6�2

»Povjerenički sastanak održan je dne ��. svibnja �90�. u Gjelekovcu. Prisutno je bilo što povjerenika, što pristaša preko 50, koji jednoglasno prihvatiše sve predloge i obećaše raditi, što predsjedništvo stranke predlaže. Za obćinu Gjelekovac izabrani su pouzdanici: Stanislav Pongrac iz Gjelekovca (izbor. kot. Ludbreg), Stjepan Grotić iz Ivanca, Mirko Bukovčan iz Zablatja. Osim toga su na novo izabrani povjerenici, i to za Gjelekovac: Stjepan Madjarić, Stjepan Magjar, Josip Palčić, Gjuro Maltarić, Jakob Gjureta, Mijo Pavlić, Josip Gregurek i Vjekoslav Ramušćak; za selo Imbriovec: Imbro Dudaš i Imbro Marjančić.«6�3

Pristaše HPSSa s još nekoliko seljaka iz Đelekovca uputili su novinama Dom 9. kolovoza �90�. članak u kojemu su se žalili na »nadutost i silovitost« đelekovečkog župnika Malančeca. Potpisani su bili: »Stanislav Pongrac, krojač i pouzdanik HPSS., Stjepan Madjar, glavar i povjerenik HPSS., Blaž Gregurek, povjerenik HPSS., Josip Palčić obć. odbornik i povjerenik HPSS., Mijo Betlehem, obć. viećnik i pristaša HPSSa, Mijo Pavlić, odbornik; povjerenik HPSS., Josip Gregurek i Jakob Gjureta, povjerenici HPSS., Josip Lončar, odbornik; Pavao Cmrk, pristaša HPSS., Ivo Grgac, obć. viećnik i pristaša HPSS., Andro Kadija, podpredsjednik seljačke udruge, + Tomo Mihalić, odbornik, Vjekoslav Ramuščak, povjerenik.«6�4

Đelekovčani su �2. listopada �90�. ponovno u novine Dom napisali pritužbu na rad župnika Malančeca. Pritužbu su potpisali Stanislav Pongrac, Stjepan Vuljak, Ivo Grgac, Pavel Ganžulić, Pavao Cmerk, Andro Kadija, Tomo Mihalić, Andro Palčić, Josip Gregurek, Tomo Čižmek, Mijo Betlehem, Blaž Gregurek, Ivan Gregurek, Pavo Sabolić, Jakob Hižak, Vjekoslav Ramuščak i Pava Magjar.6�5

Stjepan Radić 30. kolovoza �90�. održao je četiri sastanka u ludbreškom izbornom kotaru. »Četvrti je sastanak bio u Gjelekovcu. Tu se je za par časaka sakupilo u prostorijama gospodara Stjepana Čoklice preko tri stotine ljudi, a govorio je tu lijepo i temeljito (uz Stjepana Radića, op.p.) i povjerenik iz Malog Bukovca Rok Friščić.«6�6

Na sastanku HPSSa u Koprivnici održanome �. studenoga �90�. pretplatu na glavne novine Hrvatske pučke seljačke stranke Dom (što je tada značilo ujedno i učlanjenje u HPSS) platio je Imbro Jakopanec iz Imbriovca. Na sastanku u Hlebinama, 26. siječnja �909. pretplatnik je ostao Andro Lončar iz Đelekovca, a na sastanku u Imbriovcu 2�. siječnja �909. pretplatili su se Imbriovčani Josip Puklek, Tomo Fičko, Vinko Loparić, Josip Mađarić i Ivan Posavec. U Đelekovcu su se 30. svibnja �909. na Dom pretplatili Tomo Vuljak (k. br. 25), Tomo Vuljak (k. br. 24), Jakob Đureta, Ivan Sabol, Imbro Kvakan, Andro Palčić, Tomo Čižmak, Jakob Đureta strariji, Stjepan Kadija, Pavao Hambor, Mijo Betlehem, Tomo Mikulandi, Jakov Dudaš, Stjepan Vuljak i Štefo Indir (k. br. 236). Time su se pridružili ostalim Imbriovčanima i Đelekovčanima koji su se već pretplatili na te novine.6��

��2 »IzboriuLudbregu«,Dom(Zagreb),br.�0,5.III.�908.��3 »Povjereničkisastanak«,Dom(Zagreb),br.23,3.VI.�908.��4 »UGjelekovcu«,Dom(Zagreb),br.35,2�.VIII.�908.Tekstupismadodanajeprimjedbauredništva:»Udvamjeseca

ovoječetvrtidopisizGjelekovca.«��5 »UGjelekovcu«,Dom(Zagreb),br.44,28.X.�908.�� »Četirisastankauludbrežkomkotaru«,Dom(Zagreb),br.3�,2.IX.�908.�� »Izvadakizknjige'Domovih'predplatnika«,Dom(Zagreb),br.2�,2�.V.�909;br.22,2.VI.�909.


Očito je još prije kraja �90�. godine došlo do konačnog mimoilaženje između HPSSa i župnika Malančeca (inače člana glavnog odbora HPSSa). Župnik je u novinama Hrvatstvo, u broju 2�0 napao Đelekovčane, a oni su mu odgovorili u Domu. »Od kada se je kod nas ukorienila nauka HPSS, od onda smo mi počeli prosuđivati Vaše prosto i napadno župnikovanje. Prvo pitamo Vas, zašto niste priznali i napomenuli u Vašem izpravku, kako ste nas župljane iz prodikaonice nazivali… Mi smo išli k vama i htjeli se s vama sporazumjeti glede osnivanja udružnoga dućana, a vi ste nam odmah predbacili prijašnji dopis, što smo o Vama napisali. Mi i sada tvrdimo, da nismo dali zato crkvu ogradjivati, da bude za gajbu Vašim purama i kokošima, nego za cvietnjak, o čemu je bilo i prije govora i što bi se i dolikovalo…Vi ste nam rekli, neka to opozovemo, a mi smo vam kazali, da se to ne može opozvati, nego ako budete čovjek kako treba, i ako se pokažete svojim radom kao predsjednik udruženoga dućana, mi ćemo Vas već i pohvaliti znati. A Vi ste bili predsjednik, ali na žalost samo dva mjeseca, i to jako sebični sa poslovođom skupa, što smo mi, hvala Bogu, opazili odmah izpočetka i vidjeli, kuda to vodi i zato smo Vas na red pozvali. Vi ste vidjeli, da bi moglo doći do vrućega, pak ste se brže bolje povukli i dionice si sami svojevoljno izplatili proti družtvenim pravilima…« Potpisani su bili: »Stanislav Pongrac, pouzdanik HPSS; Stjepan Vuljak, povjerenik; Ivo Grgac, pristaša HPSS; Pavel Ganzulić pristaša HPSS; Pavao Cmerk, Andro Kadija, pristaša HPSS i podpredsjednik udruge; Tomo Mihalić, Andro Palčić, povjerenik; Josip Gregurek, Tomo Čižmek, Mijo Betlehem, pristaša i viećnik; Blaž Gregurek, povjerenik; Ivan Gregurek, pristaša; Josip Palčić, povjerenik; Jakob Gjureta povjerenik; Pavo Sabolić, Jakov Hižak, Vjekoslav Ranuščak, bravar i povjerenik i Pavao Magjar, kovač.« Stjepan Radić je tome dodao: »Dakle gosp. Malančec priznaje, da je zbilja u crkvi od božjega oltara svoje župljane nazivao onako, kako se u dopisu veli… za to molim naše Gjelekovčane, da o tom nesretnjaku zbilja više ništa ne pišu.«6�� Protiv župnika Malančeca ��. travnja pismom objavljenim u novinama Dom prosvjedovali su Đelekovčani: Stanislav Pongrac, pouzdanik HPSSa, Blaž Gregurek, povjernik, Mijo Pavlić, povjerenik, Ivo Gjurdjina, pristaša, Tomo Mihaljic, pristaša, Stjepan Madjar, povjerenik, Pavo Sabolić, pristaša, Mijo Betlehem, vijećnik i pristaša, Andro Kadija, potpredsjednik udruge, Josip Gregurek, povjerenik i Ivo Grgac, općinski vijećnik i pristaša.6�9

Župnik Malančec u propovjedi za Novu godinu (�909.) prozvao je kuću povjerenika Blaža Gregureka »nepoštenom za to, što je u njoj pučka knjižnica«. U Đelekovec je 3. siječnja �909. došao Ivan Radić, profesor iz Križevaca, i održao je predavanje o gospodarstvu, a to je predavanje župnik podržao, ali se dogodio sukob između pristaša HPSSa i župnika. »Tom prigodom upitaše njeki pristaše seljačke stranke župnika Malančeca: Kako je mogao u propoviedi na novu godinu kazati, da je kuća, u kojoj se nalazi pučka knjižnica i u koju se pristaše seljačke stranke svraćaju nepoštena? Župnik je na to odgovorio, da 'to ovamo ne spada', a oni njemu na to, da 'to još manje spada u crkvu'. I to je bilo sve.« Župnik je pristaše HPSSa zbog toga verbalnog ispada prijavio kotarskoj oblasti. Općinski bilježnik bio je Jakob Kolarić koji je potvrdio da je bio verbalni sukob. »Kod preslušavanja dne 23. veljače svih je �2 svjedoka posvjedočilo pod prisegom, da prijava nije istinita… Kolovodja je u ovoj hajci na pristaše seljačke stranke, kako se vidi, župnik Malančec, koji sa svojim župljanima živi u svadji.«620

Dana �2. veljače �909. Stjepan Radić u Đelekovcu je održao sastanak s dvjestotinjak pristaša, a nakon toga i manji sastanak u Imbriovcu.62�

Hrvatska pučka seljačka tiskara izdala je blokove i potvrde koje su povjerenici HPSSa izdavali pri prikupljanju dobrovoljnih priloga za tiskaru. Dio tih blokova bio je zaplijenjen

��8 »UGjelekovcu«,Dom(Zagreb),br.44,28.X.�908.��9 »Pogledajtesijošjedanputovoganesvećenika«Dom(Zagreb),br.2�,2�.V.�909.�20 »Viestiiznaroda«,Dom(Zagreb),br.3,20.I.�909;br.23,9.VI.�909.�2� »Dvanaestpouzdanihsastanaka«,Dom(Zagreb),br.�,��.II.�909.


prigodom prikupljanja dragovoljnih priloga u Đelekovcu, o čemu su pisale novine. »Predstojnik Stjepan Medvedović, koji se je proslavio davši u Gjelekovcu zaplieniti blokove i sakupljenih �9 kruna i oglobivši po tom sabirača Stanislava Pongraca, Blaža Greurka i Ivana Gregurka, time je samo izgubio onaj dobar glas, što ga je izprvice uživao medju narodom…«622

Na Duhove �909. Stjepan Radić u ludbreškom je kotaru održao pet velikih sastanaka na kojima je izvještavao o svom putovanju u Rusiju, o političkom stanju u Hrvatskoj te o napredovanju HPSSa s obzirom na buduće izbore. Jedan od tih sastanaka bio je održan u Đelekovcu, a na njemu je bilo oko 300 pozvanih osoba. Stjepan Radić je najoštrije nastupio protiv đelekovečkog župnika Malančeca, ali je članstvu savjetovao »da se prema župniku, kao prema svećeniku najljepše ponašaju«. U Đelekovcu se javilo � novih pretplatnika Doma i 6 novih stranačkih povjerenika: Andro Kadija, Mijo Betlehem, Pavao Sabolić, Andro Gregurek (kbr. ��5), Stjepan Đuranek i Tomo Mikulandi. Stjepan Radić je zapisao: »I tako je sada u Gjelekovcu do �0 predplatnika i �� povjerenika, jedan bolji od drugoga.«623

Dana 5. svibnja �9�0. Stjepan Radić govorio je na predizbornoj skupštini u Đelekovcu, prema njegovim riječima, »kuli i prvoj kolievci seljačke stranke«. Nakon njega govorio je njegov brat Antun Radić, koji je trebao biti kandidat za saborskog zastupnika u ludbreškom kotaru.624 Kandidat u ludbreškom kotaru postao je Stjepan Radić, a Antun Radić kandidirao se u Velikoj Gorici.625 Stjepan Radić osjećao je da je Đelekovec čvrsto uz njega te je najavio da će »bude li potrebno«, ići u Đelekovec 2�. listopada �9�0.626

Zanimljivo je spomenuti da je �9�0. dioničar Hrvatske pučke seljačke tiskare bio Tomo Čižmak iz Đelekovca (imao je jednu dionicu).62� U nedjelju ��. prosinca �9�0. Stjepan Radić održao je predizborne skupštine u Torčecu i Đelekovcu. U Đelekovcu »sabralo se iz ciele obćine i par stotina slušatelja«. Na obje je skupštine Stjepan Radić objašnjavao »cieli politički položaj« Hrvatske. Tada su pretplatu na Dom (a neki su dali novac za »Božičnicu«) platili Stjepan Novak, Tomo Fičko, Blaž Lovriša, A. Fičko, Josip Jakopanec i Vinko Loparić iz Imbriovca te Franjo Šalamon, Pavao Cmrk, Mijo Čavlek, Andro Gregurek, Josip Špoljarić, Ivan Gulinec, Ivan Vuljak, Blaž Vuljak, Pavao Sabol, Tomo Glavak, Jakob Đureta i Đuro Porić iz Đelekovca.62�

Na izborima za Varaždinsku županiju koji su se održavali 9. ožujka �9��. HPSS je, uz ostale, za općinu Đelekovec postavio kandidata Roka Vadlu iz Maloga Otoka.629 U toj je županiji HPSS kandidirao ukupno pet kandidata. Uz Roka Vadlu, svi su uspješno dobili povjerenje naroda i pobijedili na izborima.630

Početkom �9��. Stanislav Pongrac prikupio je prinose za tiskaru i pretplatu za Dom u Đelekovcu. Ondje su pretplatu za Dom platili: Stanislav Pongrac, Jakob Vuljak, Pavao Vuljak, Tomo Vuljak, Ivan Virius, Josip Đureta, Stjepan Androlić, Blaž Majtan, Pavao Sabolić, Tomo Mikolandi, Andro Palčić, Jakob Mađerec i Rok Đureta. Ukupno su prikupili 62 krune i 95 filira. Prinose za tiskaru su dali: Stanislav Pongrac, Tomo Kadija, Stjepan Đuranek, Stjepan Čoklica, Stjepan Vuljak, Andro Palčić, Tomo Vrban, Andro Mikolandi, Jakov Mađerec, Mijo Pavlić, Tomo Mihalic, Ivan Čoklica, Stjepan Kadija, Pavo Sabolić, Ivan Gulinec, Ivan Grgac, Josip Palčić, Mijo Cmrk, Ivo Samoščanec, Stjepan Đureta, Đuro Mihalic, Đuro Por, Stjepan

�22 »Protuzakonitipostupakprotisabiranjuzaseljačkutiskaru«,Dom(Zagreb),br.2�,2�.V.�909.�23 »Petsastanakaukotaruludbreškom«,Dom(Zagreb),br.22,2.VI.�909.�24 »IzbornarodnogzastupnikauLudbregu«,Dom(Zagreb),br.�9,��.V.�9�0.�25 »Kandidatiseljačkestranke«,Dom(Zagreb),br.34,24.VIII.�9�0.�2� »Predsjednikseljačkestrankebitćeuludbrežkomkotaru«,Dom(Zagreb),br.45,25.X.�9�0.�2� »DioničariHrvatskepučkeseljačketiskare«,Dom(Zagreb),br.39,28.IX.�9�0.�28 »SkupštineuTorčecuiGjelekovcu«,»Prinosizatiskaruipredplataza'Dom'«,Dom(Zagreb),br.�4.,�4.XII.�9�0.�29 »Županijskiizboriužupanijivaraždinskoj«,Dom(Zagreb),br.9,�.III.�9��.�30 »IzboržupanijskihskupštinarauLudbregu«,Dom(Zagreb),br.�2,22.III.�9��.


Dolenec, Blaž Majtan, Rok Đureta, Jakob Vuljak, Tomo Vuljak, Andro Kadija, Jakob Đureta, Ivo Gregurek ml., Mijo Betlehem, Pavo Cmrk, Tomo Čižmak, Pavo Vuljak, Franjo Vidatić, Blaž Maltarić, Tomo Glavak i Ivan Virius. Ukupno su prikupili �5 kruna i 50 filira prinosa.63�

Na sjednici glavnog odbora HPSSa 29. lipnja �9��. ustrojena je nova organizacija HPSSa na terenu. Tako su uvedene knjižice za organizaciju. »U novoj je organizaciji novo i glavno to, da pristaše po mogućnosti i potrebi u svakom mjestu (selu) izaberu svoje vodje i staratelje, i to predsjednika (pouzdanika), poslovodju i blagajnika. Dosadašnji povjerenici ostaju, a postavljaju se i novi, da budu na pomoć svakome od one trojice.«632

Istoga dana, 29. lipnja �9��. Stjepan Madjar, povjerenik HPSSa iz Đelekovca, pisao je Stjepanu Radiću uz ostalo i: »… kad sam pročitao članak na 29. lipnja �9��, to jest na Petrovo poziva nas slavni i pravi vodja seljačke stranke, da se porazgovorimo kako ćemo dočekati budući/h/ izborov, razveseljio sam se daću se moći vidjeti z braćom mile nam domovine Hrvatske s kojimi se jošte nikad vidio nisam, ali sam već �6 godina zaprečen baš ove četiri mjeseca, jer se bavim s takvim poslom s kojim veliko korist delam seljačtvu. Držim pastuhe, jer i to svaki ne može, jer bez toga mi seljaci živjeti ne možemo, jer kad je staro ždrebe kod nas 6 mjeseci dobi seljak za njeg 250. i 300 forinti…«633

Osobito je zanimljiva informacija od 30. studenoga �9��. godine. Na svadbi kod Stjepana Čoklice u Đelekovcu koji je udavao kćer za pristašu HPSSa, kovačkog obrtnika u Torčecu Miju Plavca, skupljana je pomoć za seljačku tiskaru, »a na svadbi je to spomenuo vođa svatova povjerenik HPSSa Mijo Kardaš... davali su svi pa i isti naši tamburaši su se odazvali i svaki je ponešto žrtvovao. A zašto i ne bi, jer su svi dobri pristaše, svi su rekli, da im je drago, što smo spomenuli to sabiranje. A na pomoć kod sabiranja bili su ovi: Tomo Čizmak, povjerenik, Josip Plavec, Dragutin Sabol, Ivan Vidak i Stanislav Pongrac.«634

Ivan Gregurek �9. ožujka �9�2. pisao je Antunu Radiću, uz ostalo: »… još Vam javljam da je sastanak u Gjelekovcu bio ��. 3. kod Čoklice i provedena organizacija, a proveo ju je g. Ramušćak. Izabrani su: član glavnog odbora Josip Gjureta, predsjednik Stanislav Pongrac, poslovođa/Andro Kadija, blagajnik Pavao Sabolić jednoglasno. Prisutnih je bilo oko 50…«635

Godine �9�3. pretplatu na seljačke novine za gospodarstvo i prosvjetu Dom za �9�4. Platio je Andro Lončar iz Đelekovca.636 Kako je za 9. srpnja �9�4. bio raspisan izbor narodnog zastupnika za ludbreški kotar, Stjepan Radić je, uz ostalih sedam, sazvao predizborne skupštine u Imbriovcu i Đelekovcu. U Imbriovcu je skupština bila sazvana na trgu kod crkve 29. lipnja �9�4., a u Đelekovcu pred gostionicom Stjepana Čoklice isti dan.63�

U Đelekovcu se rodila prva hrvatska seljačka književnica Mara Matočec (��5. �96�.). Čini se da se ubrzo nakon rođenja odselila u Đurđevac, a poslije u okolicu Virovitice. Uz književni, bavila se i prosvjetnim te političkim radom među hrvatskim seljaštvom. Među političkim je radovima posebnu pozornost posvetila hrvatskim kolonistima i zagovarala je kolonizaciju stanovništva iz siromašnih u bogatije krajeve, čime bi se ojačala gospodarska snaga hrvatskih krajeva. Pripada prvim ženama koje su se organizirano uključile u Radićev hrvatski seljački pokret.

�3� »Prinosizatiskaruipredplatana'Dom'«,Dom(Zagreb),br.�3,29.III.�9��.�32 »NovaorganizacijaHPSS«,Dom(Zagreb),br.34,23.VIII.�9��.�33 M.Kolar-Dimitrijević,»PismaPodravacaStjepanuiAntunuRadiću«,Podravskizbornik,sv.�8,Koprivnica�992.,

str.85.-8�.�34 »NasvatbikodStjepanaČokliceuGjelekovcu«,Dom,Zagreb,br.48,30.XI.�9��.�35 M.Kolar-Dimitrijević,»PismaPodravacaStjepanuiAntunuRadiću«,n.dj.,str.90.�3� Dom,Zagreb,br.38,�.X.�9�3.�3� »Devetizbornihskupštinaukotaruludbrežkom«,Dom(Zagreb),br.2�,24.VI.�9�4.;Dom,Zagreb,,br.2�,�.VII.

�9�4.


Prvi svjetski rat i Država Slovenaca, Hrvata i Srba

Ugledni đelekovečki ravnajući učitelj o početku Prvoga svjetskog rata zapisao je u spomenici škole: »Dne 2�. lipnja �9�4. pali su žrtvom zločinačke ruke u Sarajevu Njegova ces.

i kr. Visost prejasni gospodin nadvojvoda prijestolonasljednjik Franjo Ferdinand i supruga mu knjegija Hohenberg. Dne 2�. srpnja �9�4. izdalo je Njegovo Veličanstvo svojim narodima ratni manifest; te je istoga dana naviješten Srbiji rat. 3�. srpnja određena je opća mobilizacija vojske. 6. kolovoza �9�4. navijestila je AustroUgarska rat Rusiji. I tako su posljedice zločina u Sarajevu izazvale svjetski rat, jer su brzo poslije toga naviještale države jedna drugoj rat... Učiteljsko osoblje skupljalo je uz pomoć župnog ureda i općinskog poglavarstva za naše vojnike, dotično ranjenike, te je sve skupljene darove, sastojeće se u sušenim šljivama, te u posteljini i rublju, škola odaslala kr. župan. oblasti u Varaždin, da ih privede svrsi. Učiteljstvo ove škole sabralo je među škol. mladeži 4 K u korist zaklade za potporu udovica i sirota iza u ratu palih vojnika... Učiteljstvo ove škole živo nastoji među škol. mladeži, da što više daruje i za ratne invalide. Ali sada ide skupljanje novčanih prinosa sve teže... Učiteljstvo je skupljalo kroz škol. mladež i kovne predmete u ratne svrhe; no potrebitih kovina vrlo se malo skupilo, a po svoj prilici zato, jer ih seljačtvo nema.«63�

U župnoj spomenici Đelekovca o Prvome svjetskom ratu piše: »No na žalost tada je opet nastao svjetski rat sa svojim žalosnim posljedicama. Za prve mobilizacije bio je pozvan tadanji načelnik i bilježnik. Kako je župnik već par godina prije rata bio biran u općin. vijeće, bude mu sada predano suključarstvo, a već �9�5. bude imenovan upraviteljem općine, koju je službu za volju oblasti i ratnom vremenu vršio do svibnja �9�6. bez ikakve plaće i nagrade te je dobio vrlo laskavu pismenu pohvalu od oblasti. Kao upravitelj općine vrlo se založio da spasi od rekvizicije konje, tu mezimčad ovoga naroda. Osobno je išao u Ludbreg i zaista od preko 600 predvedenih konja uzeto bijaše tek �6 (šesnajst). Koga se god moglo spasio je od vršenja vojnič. službe podnašajući opasne predloge, a na ruku su mu jako išle kotar. oblast. napose kotar. predstojnik Stjepan Medvedović i županij. oblasti. Obrađivanje polja obavljale su žene te se nije opažao manjak priroda. I od rekvizicije žita bio je ovaj narod dosta pošteđen. Lakomost za novcem pokazala se u traženju vojnič. potpora, jer su iste tražile i sktoz nepotrebne i bogate žene... Na sreću nije baš veliki broj palih i nestalih u ratu.«639

Imbriovčani koji su poginuli u Prvom svjetskom ratu nisu upisani u matičnu knjigu umrlih. No, upisano je �3 Đelekovčana. Godine �9�5. upisani su Imbro Fičko (rođen u Imbriovcu, umro u bolnici Zeleni brijeg u Zagrebu), Gjuro Jakupić (Sadravka pokraj Pruta, kotar Nadvorka u Galiciji), Jakob Margin (bolnica Crvenog križa u Rijeci), Štefan Kadija (Galicija); �9�6. Godine upisani su Pavao Rašan (pokopan u Varaždinu), Mijo Magjar (pokopan na vojničkom groblju u Kolomeji), Tomo Majtan (pokopan na groblju u Stanislavu), Pavao Čižmak (bojno polje Dobronovka).640 Godine �9��. u matičnoj knjizi umrlih bili su sljedeći Đelekovčani: Gjuro Gjurgjina, Ivan Kadija (ratna bolnica Pinzolo), Ivan Palčić (Krasnoslav u Galiciji), Blaž Vuljak (pokopan u Lokvama kod Gorice) i Ivan Vuljak (Rumunjska).64�

Stanovnici mnogih podravskih sela uključili su se u zbrinjavanje djece iz ugroženih područja. Na osnovi nedatiranog popisa sačuvanoga u ostavštini dr. Ante Trumbića, Mira

�38 ArhivOŠMihovilaPavlekaMiškine,SpomenicazanižupučkuškoluuĐelekovcu,zapisza�9�4./�9�5.školskugodinu.Zatujegodinupriloženspomen-listđelekovečkojškolikojajedala»svojprinosbožićnicigodine�9�4.hrabrimborcima,braniteljimadomovineiudovicamaisiročadipalihjunaka«.

�39 ŽupniuredĐelekovec,Spomenicažupe.�40 MatičniuredDrnje,MKU�8�8.-�9��.;ŽupniuredĐelekovec,smrtnilistovi.�4� MatičniuredDrnje,MKU�9��.-�949.


Kolar izdvojila je djecu smještenu u koprivničkome, ludbreškome i đurđevačkom kotaru te je objavila popis njihovih udomitelja.642

Iako su vladali rat i neimaština, neki su đelekovečki seljaci redovito čitali tisak. Stjepan Radić u jednoj je bilježnici upisivao pretplatnike za Dom ratne �9��. godine. Iz Đelekovca su, prema toj bilježnici, na Dom bili pretplaćeni Tomo Čižmak i Ivo Grgac.643

Općina Đelekovec našla se u sastavu Države Slovenaca, Hrvata i Srba koja je obuhvaćala teritorije spomenutih naroda u bivšoj AustroUgarskoj Monarhiji. O kraju Prvoga svjetskog rata i proglašenju Države SHS, uz ostalo, đelekovečki ravnajući učitelj Izidor Rižnar u školskoj spomenici �9��./�9�9. piše: »29. listopada �9��. prekinuo je Hrv. sabor u Zagrebu nagodbu i savez kraljevine Hrvatske sa kraljevinom Ugarskom; te ujedno svečano izjavio, da odsada više kralj. Hrvatska ne priznaje kralja iz habsburškolotrinske kuće Karla IV., niti druge vladare iz te kuće... Veliki je to bio i historični dan i silno oduševljenje u narodu; i potpisani prisustvovao toga dana narodnom slavlju u Zagrebu.«644

Dana 6. studenoga �9��. osnovan je mjesni odbor Narodnog vijeća za Đelekovec i okolicu. Predsjednik je bio Tomo Mikulandi (ratar, Đelekovec), potpredsjednik Blaž Posavec Majtan (ratar, Imbriovec), poslovođa (tajnik) Tomo Pavlek (ratar, Đelekovec), blagajnik Stjepan Vuljak (ratar, Đelekovec). Odbornici su bili podijeljeni po selima. Iz Đelekovca su odbornici bili: Ivan Čoklica (ratar), Mijo Pavlek (ratar), Josip Palčić (ratar), Pavao Cmrk (ratar i gostioničar), Andrija Palčić (ratar) i Mirko Tomašić (ratar). Iz Imbriovca su bili odbornici: Ivan Gjurkan, Ivan Fičko i Tomo Fičko (svi ratari), iz Zablatja: Mirko Bukovčan i Stjepan Globek (ratari), iz Malog Otoka: Mirko Sović i Andrija Kobača (ratari), a iz Velikog Otoka: Mirko Ružić (ratar) i Anton Oralek (trgovački poslovođa). Vođa narodne straže bio je Zlatko Vrančić (trgovac).645

Istoga dana, 6. studenoga �9��., kada je osnovan, odnosno javno izabran odbor Narodnog vijeća za mjesto Đelekovec, na javnoj je skupštini održanoj u Đelekovcu donesena sljedeća rezolucija: »Seljački narod mjesta Gjelekovac održavši javnu skupštinu birao je 'Odbor Nar. Vijeća' s kojim se stavlja na raspolaganje 'Narodnom vijeću SHS' u Zagrebu. Sav ovdješnji narod oduševljeno pozdravlja Narodno vijeće, očekujući ujedo od njega što skoriju povoljnu reformu na polju javne uprave i socijalizacije svih prirodnih dobara (tj. rješenja agrarnog pitanja)!«646

Novoizabrani je odbor u Zagreb uputio sljedeći tekst Narodnom vijeću SHS u Zagrebu: »Odbor moli slavno 'Nar. Vijeće', da ovaj izbor primi do znanja te da ga potvrdi, a Odbor obećaje, da će se u svemu bezuvjetno pokoravati Nar. vijeću i izvršavati sve odredbe istog. Nadalje Odbor moli, da mu se pošalje što prije pravilnik i uputa, kojih se imade držati u svome dje

�42 M.Kolar-Dimitrijević,»BrigaPodravinezadjecuugroženuuPrvomsvjetskomratu«,Podravina,vol.5.,br.�0.,Koprivnica200�.IzĐelekovcasupopisanisljedećiudomitelji:AndrolićStjepan,ČižmakMijo,ČoklicaIvan,GjuranekStjepan,GjuretaStjepan,GregurekMartin,GregurekIvan,GrgurekStjepan,HabjanecAndro,JudićStjepan,KrištofićIvan,KvakanBartol,KvakanMara,MadjarMara,PalčićGjuro,PavlekValent,PelcStjepan,PorićAntun,PorićImbro,RašanMijo,RašanPavao,SabolStjepan,SabolićAndro,SalamonPepa,TomašićPavao,TomašićStjepan,VargovićBlaž,VuljakIvan,VuljakStjepaniVuljakTomo.IzImbriovcasuzabilježenisljedećiudomitelji:BeluhanStjepan,ButrovićBara,ĐurkanStjepan,FičkoIvan,FičkoJanko,FičkoJosip,HorvatFranjo,HorvatStjepan,JankoJosip,JankovićJosip,Karlopl.Josip,LoparićVinko,LovrišaStjepan,MajtanAndro,Imbriovec,MarijančićImbro,MarijančićKata,PalčićBlaž,PunčikarBlaž,PrlogMartin,PrlogMijo,SirutkaGjuro,ValentIvan,ŽivkoTomo.

�43 M.Kolar-Dimitrijević,»PismaPodravacaStjepanuiAntunuRadiću«,Podravskizbornik,sv.�8.,Koprivnica�992.,str.�4.,bilj.�.

�44 ArhivOŠMihovilaPavlekaMiškine,SpomenicazanižupučkuškoluuĐelekovcu,zapisza�9�8./�9�9.školskugodinu.

�45 HDA,NarodnovijećeSHS,kut.��.,br.303.-304.,3��.�4� HDA,NarodnovijećeSHS,kut.��.,br.305.;DiooverezolucijedonosiiJ.Vidmar,Prilozigrađizapovijest�9��.-

�9�8.sobziromnarazvojradničkogpokretaiodjekeOktobarskerevolucijekodnas,Arhivskivjesnik,sv.�.,Zagreb�958.,str.��5.


lovanju među narodom. Osobito moli upute glede odnošaja sa općinskim poglavarstvom, koje se u vijeme rata pokazalo kao izrabljivačem uredovne vlasti. Ujedno se javlja, da je u tečaju osnivanje 'Narodne straže' po Odboru, jer smo upravo na granici Ugarske, te da se i nadalje uzdrži mir i poredak, koji dosad ovdje nije bio narušen. U Gjelekovcu, dne �. studena �9��. Predsjednik Tomo Mikulandi. Odbor: Mirko Tomašić, Ivan Čoklica.«64�

Već �0. studenoga �9��. odbor Narodnog vijeća u Đelekovcu »moli slavno Nar. Vijeće, da mu se za osnovanu 'Narodnu stražu' u općini Gjelekovac buduć smo upravo na granici Ugarske podijeli po mogućnosti što

�4� HDA,NarodnovijećeSHS,kut.��.,br.30�.-30�.

Bolje gazde gradili su kuće s »frontom« od više prozora, a samo poneki i kuće na kat


prije oružje, tj. puške sa bodovima i streljivom. Pušaka molimo �00 komada, jer se općina Gjelekovac sastoji od 5 sela, te bi svako selo dobilo po 20 komada za uzdržavanje mira i poretka na području općine, a i proti eventualnog vanjskog neprijatelja.«64�

Molba očito nije otišla na pravu adresu. Narodno vijeće SHSa, odnosno njegova Sekcija za organizaciju i agitaciju na taj je dopis odgovorila tek 22. studenoga �9��. »Na tamošnji dopis od �0. o. mj. priopćuje Vam se da razdiobom pušaka ne raspolaže ova sekcija već vojni odsjek Narodnog vijeća, pa se izvolite izravno na isti obratiti.«649

Dana 20. studenoga �9��. odbor Narodnog vijeća iz Đelekovca uputio je dopis Kancelariji Narodnog vijeća SHSa (Sekciji za organizaciju i agitaciju) u kojemu piše: »Na našu obavjest od ��. o. mj. o osnivanju 'Odbora Nar. Vijeća' koju ste pronašli nepotpunom, javljamo Vam naknadno, da je na javnoj skupštini općine Gjelekovac dne 6. o. mj. izabran 'Odbor N.V.' za mjesto Gjelekovac, kako je već javljeno. Za ostala mjesta općine, tj. za mjesto Imbriovec, Zablatje, Veliki Otok i Mali Otok izabran je također 'Odbor N.V.' na javnoj skupštini od �0. o. mj., koji se je ali priklopio 'Odboru N. Vijeća' kao pododbor. Ovaj pododbor radi sporazumno sa odborom u Gjelekovcu pod zajedničkm predsjedništvom.«650

Sačuvan je popis dobrovoljaca narodne straže od 20. studenoga �9��. za općinu Đelekovec. Iz popisa donosim podatke samo za Đelekovec i Imbriovec. U Đelekovcu je bilo popisano 45, a u Imbriovcu �9 dobrovoljaca. U Đelekovcu je vođa cijele straže bio trgovac Zlatko Vrančić. Zamjenici su mu bili ratari Ivan Gregurek i Stjepan Sabol. Kao članovi su evidentirani i: Vinko Sabolić, Stjepan Tomašić, Tomo Tomašić, Ivan Šipek, Ivan Gregurek (trgovac), Ivan Gjureta, Ivan Kvakan, Ivan Kadija, Blaž Vuljak, Stjepan Sabol, Mijo Hrmadi, Josip Gregurek, Stjepan Gregurek, Blaž Hrmadi, Blaž Vuljak, Stjepan Dolenec, Stjepan Varga, Ivan Androlić, Tomo Vuljak, Pavao Krumpeštar, Josip Kvakan, Stjepan Palčić, Mijo Hižak, Mirko Virius, Ivan Čoklica, Ivan Tomašić, Mijo Vuljak (sedlar), Ivan Škrinjar, Ivan Sabolić, Tomo Rašan, Đuro Đurđina, Ivan Indir, Tomo Škrinjar, Tomo Palčić, Stjepan Gregurek, Pavao Vuljak, Stjepan Vuljak, Stjepan Đuranek, Tomo Đurđina, Đuro Pavlek, Mirko Pavlek i Pava Mihalec (postolar). U Imbriovcu su zabilježeni slijedeći dobrovoljci: Blaž Posavec Majtan (zamjenik vođe za Imbriovec i Zablatje), Ivan Posavec, Đuro Šegovec, Pavao Punčikar, Mato Valent, Josip Gjurkan, Josip Medjimrec, Tomo Marjančić, Lovro Posavec, Đuro Punek, Mijo Marjančić, Tomo Posavec, Stjepan Prlok, Tomo Posavec, Tomo Majtan, Andro Friščić, Ivan Fičko, Antun Fičko i Antun Bebek.65�

Uz popis dobrovoljaca narodne straže stavljena je i sljedeća napomena: »Ukupno 96 momaka Narodne straže za čitavu općinu Gjelekovac. Ova narodna straža ne posjeduje ni jedne puške kao ni drugog oružja, akoprem je isto vrlo potrebito za nas, jer smo upravo na granici Ugarske, to više, jer se čuju alarmantne vijesti, da su nekakve mađarske bande prešle Dravu i palile po nekim selima uz granicu (tako Šemovac na Dravi i bliža sela), pak je narod uznemiren radi tih događaja. U Gjelekovcu dne 20 studena �9��. Pavlek Tomo poslovođa. Odbor Nar. Vijeća Mijo Pavlek.«652 To je ujedno posljednji sačuvani dokument o radu Narodnog vijeća za općinu Đelekovec.

Đelekovečki je župnik o tim zbivanjima zapisao: »Prevrat je prošao mirno i bez ikakvih incidenata u župi. Vrlo su nastradali zecevi i druga divljač povodom proglašenja slobode lova. I dozvola sadititi duhan najopsežnije se iskoristila! No morali su ga kasnije platiti. God.

�48 HDA,NarodnovijećeSHS,kut.��.,br.308.�49 HDA,NarodnovijećeSHS,kut.��.,dopis24�.-�9�8.�50 HDA,NarodnovijećeSHS,kut.��.,br.3�0.�5� HDA,NarodnovijećeSHS,kut.��.,br.3�2.-3�3.Zanimljivojedasemeđudobrovoljcimanalaziiposlijepoznati

slikarMirkoVirius.�52 HDA,NarodnovijećeSHS,kut.��.,br.3�4.TajjedopisipotpisaoisastavioMijoPavlek(poslijepoznatiknjiževnik

Miškina).


�9�6. imenovan je župnik gjelek. vicearhidjakonom koprivničkog kotara. To nije probudilo u njegovih župljana poštovanje i ponos, već napadanje, uskraćivanje i jal. Valjda su mislili, da ta čast župniku puno nosi. Od tada su uskratili župniku izradbu i dovoz drva, podvoze u susjedstvo, popravljanje ograda i zgrada itd. Sve to tobože zato što je nastupila sloboda i prestalo kmetstvo! Radi uskrate podvoza Bog ih dobro kaznio, jer su došli u Gjelekovac srbski vojnici, kojima su u svako doba i svaki dan morali davati podvoz, a koji su ih i dobro batinali.«653

Između dva svjetska rata

Okoliš, socioekonomski razvoj i svakidašnjica

Općina Đelekovec kao sastavni dio kotara Lud

breg �. prosinca �9��. ulazi u sastav Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca koje se od �929. zvalo Kraljevina Jugoslavija. Uz umrle, ranjene i invalide, Prvi svjetski rat uz sve je nedaće tamošnjim stanovnicima donio i mininimalan napredak, a jedan od pokazatelja napretka bila je pošta koja je omogućila bolju komunikaciju. Đelekovec je poštanski ured dobio �. studenoga �9��. godine, telegraf je u mjestu proradio �. studenoga �92�., a prvi je telefon proradio tek �2. prosinca �940. godine.654

U đelekovečkoj župnoj spomenici za �9�9., uz ostalo, piše: »Ove je godine narod najbolnije ćutio zabranu prelaza preko Drave te se nije moglo u svoje vinograde, pa ih nije obradio ali niti brao.

�53 ŽupniuredĐelekovec,SpomenicažupeĐelekovec.�54 D.Feletar,F.Horvatić,I.Treščec,»RazvojPTTprometaukoprivničko-đurđevačkojPodravini«,Podravskizbornik,

sv.�3.,Koprivnica�98�.,str.32.

I starinskih gospodarskih zgrada danas uglavnom više nema


Zato se plaćala � lit vina na veliko 6�6 kruna, a u krčmi 2024 kruna. U to vrijeme vladala je silna skupoća. Cipele su stajale 300600 kr, čizme 600�000 K, odijelo staro �6002000 K, šešir 300400 K, košulja �00�50 K. itd. Prodavalo se također vrlo skupo: konj ��6.000 K, krava 6�0.000 K, svinja tovljena od �00 kg K 2500�000, puran 200300 K, kokoš 3036 K; �00 kg kukuruza 300600 K, pšenica 300�00 K, kg godvedine �424 K, masti 50�00 K, škatulje žigice 50�00 f.« Za �920. piše: »Ove je godine skupoća još znatnije veća bila. Župljani se u ničem nisu popravili, pače postali su još i gori...«655

U Đelekovcu je bio jedan od majura posjeda Rasinje, a majuri su bili i u okolici: u Kuzmincu, Prkosu, Gorici, Imbriovcu, Ferdinanddvoru, Grbaševcu, Ludmilindvoru i Gizelindvoru. Imbriovec je, po Mirku Androiću, �9�9. bio vlasništvo dr. Vladimira Đurđevića.656

Prije je vlasnik imbriovečkog plemićkog dobra bio Gavro Gjurgjević. Od 4�0 jutara toga posjeda otkupljeno je od 503 agrarnih interesenata 3�9 jutara zemlje. Posjed Szabe Eleka na istome području imao je �93 jutra te je od ��0 agrarnih interesenata kupljeno ��2 jutara, čime je posjed bio smanjen. Najveći je posjed imao barun Inkey u Rasinji. Posjed su �9�9. počeli parcelirati pa je posjedovao samo 4660 jutara zemlje, među ostalim, i u Imbriovcu. Većina je obradive zemlje �9�9. bila oduzeta u korist agrarnog fonda pa su vlasnice Ljudmila i Gabrijela Inkey, a nakon �924. Mirko Inkey te njegovi nasljednici, morali postupno prodavati zemlje i šume.65�

Zanimljivo je spomenuti da je u okolici Đelekovca bilo više mlinova. Jedan od poznatijih bio je mlin na potoku Glibokom koji je bio vlasništvo Đure Ungera.65� Do kraja 20. stoljeća bili su vidljivi ostaci toga mlina, nekoliko stotina metara od ulaza u selo Đelekovec.

Đelekovčani su se koristili željezničkom postajom Drnje. O tome �9�9. u novinama piše: »Dodjosmo na željezničku stanicu Drnje, prvu stanicu kraljevstva S.H.S. od više nama Hrvatima toli 'drage' prekodravske braće. Dolaze putnici iz Peteranca, Drnja, Botova, Sigeca, Komatnice, Hlebina, Torčeca i Gjelekovca…«659

U procesu kolonizacije nakon Prvoga svjetskog rata dio Đelekovčana uključio se u kolonizacijski proces naselivši se pokraj sela Vrbanja u tadašnjoj Srijemskoj županiji. Poznati narodni zastupnik HSSa i jedan od vodećih društvenih djelatnika međuratne Hrvatske, Đuro Basariček, �924. zapisao je da »naseobina Djelekovčana iz okolice Koprivnice kraj sela Vrbanja izvrsno napreduje.«660

U Koprivničkim novinama �926. zabilježeno da je dana �. travnja bila održana sjednica općinskog zastupstva u Đelekovcu radi izbora bilježnika. Na tu je dužnost bio jednoglasno izabran Ivo Mihinec, gradski ovrhovitelj u Koprivnici.66�

Povjerenstvo društva Hrvatskog radiše u Đelekovcu je bilo osnovano �92�., a svrha mu je bila brinuti se o školovanju mladih ljudi ponajprije za obrtnička zanimanja. Predsjednik đelekovečkog povjerenstva bio je župnik Fran Škrinjar, potpredsjednik trgovac Tomo Čoklica, tajnik učitelj Milan Malić, bilježnik Ivan Mihinec, a blagajnik gostioničar Stjepan Šalomon.

�55 ŽupniuredĐelekovec,SpomenicažupeĐelekovec.�5� M.Androić,»Ludbreg-gnijezdorepublikanizmaiboljševizma«,Podravskizbornik,sv.4.,Koprivnica�9�8.,str.4�.�5� M.Kolar-Dimitrijević,»StrukturaseoskogposjedauPodraviniuprvojpolovinidvadesetogstoljeća«,Podravski

zbornik,sv.��.,Koprivnica�990.,str.��.�58 ĐuroUnger�92�.vjenčaoseDoromVarga.ĐuroUngerbioježupljaninžupeKoprivničkiIvanec,aimaojedvije

kćeri:DarinkuiMilku(kojesukršteneuĐelekovcu).DarinkajebilaudanazaučiteljaSremčića.ŽUĐ,pismood��.siječnja�94�.

�59 »Narodnogospodarstvo«,Demokrat(Koprivnica),br.40.,��.XI.�9�9.��0 Gj.Basariček,»Konacjednelaži-savremenorazmatranjeonajvažnijemsocijalno-gospodarskompitanjuHrvatske«,

Zagreb�924.,str.43.�� »Izokolice«,Koprivničkenovine(Koprivnica),br.�5.,��.IV.�92�.


Odbornici su bili seljak Pavao Petak i kovač Stjepan Ganžulić. Za revizore su bili izabrani trgovac Tomo Mikulandi i općinski blagajnik Mijo Lovas.662

U popisu naučnika (šegrta) namještenih preko Hrvatskog radiše zabilježeni su i neki iz Imbriovca i Đelekovca. Popis za cijelu Podravinu sastavila je i objavila Mira Kolar. Na njemu su sljedeći naučnici iz Đelekovaca (u zagradi je struka i mjesto zaposlenja): Franjo Kanižaj (�925. stolar u inozemstvu), Oto Lesar (�925. strojar u Beču), Slavko Androlić (�93�. trgovac), Ivan Blažetić (�942. krojač) i Franjo Margin (�943. užar). Iz Imbriovca se spominju naučnici: Josip Posavec (�934. krojač), Valent Friščić (�935. gostioničar), Rudolf Hegeduš (�936. konobar), Milan Janeković (�93�. mesar), Dragutin Maltarić (�940. trgovac), Rudolf Friščić (�940. trgovac) i Franjo Maltarić (�942. klobučar). Od radišinih pomoćnika spominju se iz Imbriovca: Vinko Posavec Horvat (�93�. postolar), Vladimir Friščić (�94�. krojač), Milan Janeković (�942. mesar), Dragutin Maltarić (�942. trgovac) i Dragutin Vadla (�942. stolar), te iz Đelekovca: Đuro Vuljak (�94�. zlatar).663

Između dva svjetska rata, prema dokumentaciji đelekovečkog župnog ureda, pojedini su se Đelekovčani,

��2 M.Kolar-Dimitrijević,»HrvatskiradišaiPodravinaod�903.do�945.«,Podravina,vol.2.,br.5.,Koprivnica2004.,str.�3.

��3 M.Kolar-Dimitrijević,»HrvatskiradišaiPodravina«,n.dj.,str.2�.-2�.

Interijer bolje opremljene seoske kuće u razdoblju između dva svjetska rata (snimljeno kod obitelji Đureta)

Stariji uporabni predmeti u nekadašnjoj đelekovečkoj Zavičajnoj muzejskoj zbirci


osim u obližnje podravske župe, iseljavali i u Zagreb, Vrbanju, Soljane, Kloštar Ivanić, Novsku, Novu Gradišku itd.664

Prema mišljenju ludbreškog kotarskog (sreskog) načelnika, stanovništvo Đelekovca slovilo je kao imućnije, ali se �92�. može primijetiti da su stanovnici vrlo teško plaćali porez, a Đelekovčani su uvijek bili loši platiše svih oblika poreza i daća.665 Zbog neplaćanja su im nerijetko plijenili imovinu čemu su se seljaci odupirali. Plijenili su se šivaći strojevi, bicikli, jastuci, blazine i ostalo.666

Đelekovečka, a vjerojatno i imbriovečka zemljišna zajednica bila je ukinuta tek sredinom 20. stoljeća. Zakonom o uređenju zemljišnih zajednica iz ��94. bilo je određeno njihovo uređenje, a mogle su se ukinuti tek nakon izmjene toga zakona �930. godine kada je bila dopuštena dioba poljoprivrednog zemljišta zemljišnih zajednica.66�

Prema izjavi Stjepan Kadije, »oko �933. je porušena šuma Jals, prema Imbriovcu. Sredstva dobivana prodajom te drvene mase iskoristila su se za kupnju tri crkvena zvona za potrebe crkve Blažene Djevice Marije i za izgradnju postojeće općinske zgrade. Đelekovec je bio podijeljen na dvije zemljišne zajednice: Rasinjsku i znatno bogatiju i veću Presekijansku. U vlasništvu Presekijanske zemljišne zajednice bilo je imanje prema Legradu, Jalsova šuma, Godešin i Čepelijevo; dok je Rasinjska zajednica posjedovala svega 6� rali zemlje na Vidaku. Svaka zemljišna zajednica imala je svog poglavara i odbornike, a s prinosima od zemlje u vlastništvu zajednice raspolagalo je poglavarstvo. Osim toga svaka zajednica je imala svoje štale gdje su držali bikove za rasplod. Štale Presekijanske zajednice nalazile su se na mjestu današnje Sireline mljekare. Budući da se u toj zajednici nalazio veći dio sela, držali su 4 bika. Štale Rasinjske zajednice nalazile su se u blizini crkve, u današnjoj Dravskoj ulici. Siromašnija zemljom i brojem mještana Rasinjska zajednica je tu držala oko 23 bika. Kukuruzom dobivenim od svake zemljišne zajednice, hranili su se bikovi, plaćao zvonar, plaćao se bikač, a mještani su besplatno vodili kravu na pripust. Te zemljišne zajednice postojale su još u vrijeme NDH, međutim, nakon rata, dolaskom nove vlasti sve se pomalo počelo mijenjati. Zajednicama su oduzeta imanja, koja su zatim bila preorana. Nestalo je Godešina, Ledine Gornje, Ledine Donje, a Čepelijevo je potpalo pod Vidak. I tako su se te zemljišne zajednice raspale.«66�

U Đelekovcu je 9., studenoga �930. održan lov o kojemu su izvijestile novine: » 9. o. oj. Održan je lov u Đelekovcu, te je tom zgodom ubijeno �24 zečeva, �9 fazana i jedna šljuka, ukupno �44 komada. Kako zakupnik na čijem je lovištu bio lov nema više nego �250 rali u zakupu, jer ostalo ima njegov susjed iz Torčeca, opć. Drnje, a k tome nije više polovica lovišta lovljeno, to je zaista za pohvaliti ovakvog zakupnika radi racionalnog gospodarenja lovom. U svemu bilo je �4 lovaca iz Koprivnice, Torčeca, Legrada, Imbriovc i Vel. Otoka.«669

U novinama Koprivnički Hrvat u srpnju �930. zabilježena je vijest: »Pet godišnji dječak Stjepan Lončarić u Gjelekovcu popeo se na jedan gospodarski stroj s kojega se strovalio na zemlju. Slomio je lijevu nogu ispod koljena. Predan je na njegu gradske bolnice u Koprivnici.«6�0

Putovi i ceste uglavnom su bili u dobrom stanju, ali mjestimično su bili potrebni temeljiti popravci. Godine �93�. uvedena je nova linija javnog prijevoza od Ludbrega preko Malog

��4 ŽUĐ,Dokumentacija.��5 HDA,GrupaXXI.,inv.br.�254.�� HDA,GrupaXXI.,inv.br.2�89,5042.�� Z.Šimončić-Bobetko,»AgrarnareformaikolonizacijauHrvatskoj�9�8.-�94�.«,knj.�.,n.dj.,str.45.��8 J.Vargović,I.Vuljak,»StjepanKadija-čovjekkojijeizravnosudjelovaoustvaranjudanašnjegĐelekovca«,Vendi,

br.2.,Đelekovec�999.,str.5.��9 »UspjelilovuĐelekovcu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.38.,22.XI.�930.��0 »NesrećauGjelekovcu«,KoprivničkiHrvat(Koprivnica),br.29.,�2.VII.�930.


Bukovca, Legrada i Đelekovca do Koprivnice. Autobusi su tada preuzeli prijevoz pošte koja se prije prevozila običnim kolima.6��

Godine �933. za potrebe državne zaštite uprava Savske banovine tražila je podatke o Miji Lovasu, općinskom blagajniku u Đelekovcu.6�2 Iste su godine bila odobrena pravila sportskoj udruzi Drava iz Đelekovca.6�3

U Đelekovcu je tijekom veljače �933. bio organiziran gospodarski tečaj,6�4 no podrobnijih podataka o tom tečaju nema. On je očito bio usmjeren na jačanje seljačkoga gospodarstva i prosvjećivanje seljaštva.

Podravske novine �933. pisale su o šteti na uzornom pčelinjaku u Imbriovcu: »U noći od �3. na �4. srpnja izgorio je u Imbriovcu �� amerikanskih košnica i � običnih košnica sa pčelama seljaka Stjepana Đurkana. Šteta iznosi oko 5000 dinara.«6�5

Gospodarska je kriza bila vidljiva iz zapisa u školskoj spomenici �936./�93�. godine: »O proširenju odnosno o nadogradnji škole pretresalo se usmeno s odborom, no s obzirom na ekonomsku krizu koja još uvijek seljaka tuče otklanja taj teret na bolja vremena.«6�6

O svakidašnjme životu djece koja su ostala bez roditelja svjedoči zapis iz �934.: »Šestogodišnja djevojčica Melanija Vuljak iz Đelekovca nalazi se u gradskoj bolnici u Koprivnici. Djevojčica je bistra i dobro razvijena pa bi mogla gdjekojem situiranom domu bez djece donijeti onu radost, koju tek vedro, zdravo i nevino dijete može pružiti. Apeliramo na dobro srce u gradu ili okolici, koje bi ovo siroće uzelo u svoj dom i pružio mu makar barem privremenu toplinu okrilja roditeljskog.«6�� O prosjačenju djece, koje je možda posljedica velike gospodarske krize, postoji podatak iz �934. godine: »Ne možete proći na ulici ni par koraka a da Vas ne ustavi kakovo dijete, koje prosi… Medju takovom djecom koja dolaze u grad iz raznih sela našega sreza ponajviše iz općine Gjelekovec, Legrad i Sokolovac, imade i takove, koju na prosjaćenje doista nagoni bijeda…«6�� O još jednoj djevojčici iz općine Đelekovec koja je ostala bez oca i majke pisale su novine �935. godine: »Djevojčica M. K. �4 godina stara, rodom iz općine Đelekovec, ostala je kao nezakonito dijete već kao maleno dijete prepuštena sama sebi. Posljednju godinu dana sprovela je u službi u jednom obližnjem selu kod jednog bivšeg općinskog činovnika i to pod pogodbom da radi za obuću odnosno odjeću. Ubogo dijete obavljalo je sve kućne poslove osim kuhanja gotovo bez odmora. Djevojčica mogla je često tek kasno unoć leći na klupu u kuhinji, koja joj je služila za krevet, a često je već u 3 ili 4 sata morala ustajati. Prošle zime nije dobila ni obuće pa je u zimi obavljala poslove bosa a da o bijednoj odjeći i ne govorimo. Bježeći iz takovog bijednog položaja došlo je ovo siroće boso i oderano, iscrpljeno od gladi u Koprivnicu…«6�9

Godine �935. zabilježena je vijest o gradnji Narodnog doma u Imbriovcu: »Prigodom gradnje Narodnog Doma u selu Imbriovcu pokazala se i opet svijest naših zemljaka koji žive u dalekim krajevima prisiljeni da napuste rodnu grudu u potražnji za svakidašnjim kruhom, ali koji žarko ljube tu grudu i pomažu svaku dobru akciju u svojoj domovini u koliko im je to moguće. Tom su se prilikom pokazali naši iseljenici iz Australije, na koje su se društva iz Imbriovca obratila, da im pomognu novčano kod gradnje doma…«6�0

�� HDA,GrupaXXI.,inv.br.22�2.��2 HDA,Savskabanovina,Odsjekupravnogodjeljenjazadržavnuzaštitu,Strogopovjerljivispisi,kut.�0�.,br.�43./33.��3 HDA,Savskabanovina,Upravnoodjeljenje,kut.�9�.,pov.240./33.��4 »GospodarskitečajuĐelekovcu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.5.4.II.�933.��5 »IzgoriouzornipčelinjakuImbriovcu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.30.,29.VII.�933.�� ArhivOsnovneškole»MihovilPavlekMiškina«Đelekovec,SpomenicaškoleĐelekovec,knj.2,str.5.�� »Siročebezocaimajke«,Podravskenovine(Koprivnica),br.2�.,23.VI.�934.��8 »Prosjačenjedjece«,Podravskenovine(Koprivnica),br.30.,22.VII.�934.��9 »Kaddijeteostanebezocaimajke…«,Podravskenovine(Koprivnica),br.�5.,�3.IV.�935.�80 »NarodniDomuImbriovcu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.3�.,�4.IX.�935.


Hrvatsko pjevačko društvo iz Kuzminca priredilo je početkom listopada �935. u gostionici Samošćanec u Đelekovcu »uspjeli koncert«. »Na programu bile su hrvatske pjesme, koj je zbor od 22 pjevača pod vodstvom zborovođe g. Vlade Ilića izveo na pamet bez nota na opće zadovoljstvo.«6��

Kao i većinu podravskih sela, potres je �93�. pogodio i Đelekovec: »Dne 2�. ožujka u �2 h i �5' osjetio se u čitavoj Podravini i okolici Bilo Gore, dosta jak potres koji je trajao par sekundi. Tom nezgodom popucale su mnoge kuće u selu i okolici kao i sama školska zgrada, no na sreću nije bilo ljudskih žrtava.«6�2

Hrvatska pučka čitaonica djelovala je i nakon završetka Prvoga svjetskog rata. Godine �926. Imala je 5�2 knjige, a �92�. preuzela je knjižnicu nogometnog kluba sa stotinjak knjiga. Čitaonica je 23. prosinca �935. počela djelovati u sklopu ogranka Seljačke sloge, a �936. Seljačkoj se slozi pripaja pjevačko društvo »Petar Preradović«. Kao dio ogranka djeluje i glumačka skupina.6�3

U srpnju �92�. u Đelekovcu je bila održana prosvjetna zabava Hrvatske čitaonice. Mihovil Pavlek Miškina održao je govor6�4, a nakon njega Božidar Magovac koji je pozvao narod da mirno slijedi odluke vodstva i predsjednika HSSa.6�5

Da je društveni život Đelekovca bio razmjerno bogat, svjedoči i vijest iz novina o zabavi Gospodarske sloge �936. godine: »Na Petrovo i Pavlovo na večer priredila je Gospodarska Sloga u Đelekovcu uspjelu zabavu. Zabavu je otvorio pozdravnim govorom zamjenik predsjednika mjesne organizacije Gospodarske Sloge g. Ivan Tomašić koji je istaknuo kulturno značenje ovakovih priredaba u cilju prosvjećivanja hrvatskog sela. Na programu su bile deklamacije najljepših pjesama socijalnog značenja najizrazitijeg i najmisaonijeg predstavnika seljačke književnosti na Balkanu Mihovila Pavleka Miškine (Radnik, Prosjak, Invalid, Matija Gubec…) koje su sa imponirajućom osjećajnošću deklamirali seoski mladići Dragutin Balažin, Ivan Sabolić, Franjo Posavec i Slavko Adrolić. Nakon toga prikazana je vrlo uspjelo šaljiva aktovka 'Što žena može' u kojoj su nastupili domaći seljaci i seljakinje. Zabava, koja je bila vrlo dobro posjećena završena je animiranim plesom uz vrlo lijepo sviranje domaćeg tamburaškog zbora«.6�6

Đelekovec je �936. imao prometne probleme zbog trošnoga mosta na cesti između Koprivnice i Legrada, o čemu se pisalo u novinama. »Most u Đelekovcu na cesti između općinske zgrade i gostione k Lukici je vrlo derutan. Treba ga što prije temeljito popraviti, da se ne dogodi nesreća, jer se onuda odvija svaki dan veliki promet između Podravine i Međumurja.«6�� Most nije bio popravljen ni �93�. »Most u Đelekovcu na banovinskoj cesti blizu općinske zgrade je toliko derutan da je napose autobusnim i teretnim automobilima prijeti pogibao da propadnu.«6��

Za svakidašnji je život zanimljiva vijest iz �93�. godine: »Siromašnom pastiru u Đelekovcu Đuri Gregureku koji imade već osmero djece rodila je žena pred kratko vrijeme dvojke i tako imade sada desetero djece. Uputio je molbu Njez. Veličanstvu Kraljici Mariji, da mu za uzdržavanje djece podijeli pripomoć.«6�9 U povodu te molbe primio je Gregurek od Dvorske

�8� »KonceratuĐelekovcu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.39.,5.XI.�935.�82 SpomenicaškoleĐelekovec,knj.2,str.�0.�83 B.Loborec,D.Feletar,»BibliotekarstvouopćiniKoprivnica«,n.dj.,str.9�.�84 »ProsvjetnazabavauĐelekovcu«,Dom(Zagreb),br.3�.,�.kolovoza�928.�85 ZdenkoRadelić,BožidarMagovac,»SRadićemizmeđuMačekaiHebranga«,Zagreb�999.,str.�9.�8� »ZabavagospodarskeSlogeuĐelekovcu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.2�.,4.VII.�93�.�8� »MostuĐelekovcu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.38.,�9.IX.�93�.�88 »VijestizĐelekovca«,Podravskenovine(Koprivnica),br.9.,2�.II.�93�.,4.�89 »Siromašnompastiru«,Podravskenovine(Koprivnica),br.9.,2�.II.�93�.,4.


kancelarije »oveću pošiljku raznih živežnih namirnica i 300 din u gotovom. Dirnut ovom pažnjom siromašni pastir zahvalio se Njezinom Veličanstvu Kraljici Mariji.«690

Dana ��. travnja �93�. trgovci su održali sastanke u Legradu i Đelekovcu, a nazočan je bio tajnik Udruženja trgovaca za grad i srez Koprivnicu Mihovil Tomac.69�

Ogranak Seljačke sloge iz Đelekovca nastupao je na seljačkoj smotri u Koprivnici koja je održana 23. svibnja �93�. godine.692

Hrvatski seljački dom u Imbriovcu bio je posvećen �2. rujna �93�. Dom su sagradili mještani Imbriovca uz brigu i nastojanje Seljačke sloge i Vatrogasnog društva u Imbriovcu. Posveti je bio nazočan dr. Tomo Jančiković kao izaslanik predsjednika HSSa dr. Mačeka. Prigodne su govore održali Jančiković i Miškina koji su istaknuli »potrebu gradnje takvih domova po svim hrvatskim selima koji će služiti na podizanju prosvjete i gospodarskih prilika u našem hrvatskom narodu.«693

U travnju �939. Stjepan Šikić, šef porezne uprave u Koprivnici, održao je predavanje o porezima u Đelekovcu.694

Kao prilog poznavanju povijesti tragedija u Đelekovcu zabilježena je vijest o smrti prigodom pada s višnje u srpnju �939. godine. »U Đelekovcu se dogodila prošlih dana teška nesreća kod koje je nastradao 34 godine star seljak Franjo Kadija. Kadija se uspeo u vrtu na višnju da je obere, ali mu se spotakla noga pa je sa vrha višnje pao na zemlju i to tako nespretno da je pao licem prema zemlji. Na nesreću okom je udario u jedan šiljak koji mu je prošao oko i ušao sve

�90 »DarNj.V.KraljiceMarijesiromašnompastiru«,Podravskenovine(Koprivnica),br.��.,24.IV.�93�.,4.�9� »Sastancitrgovaca«,Podravskenovine(Koprivnica),br.��.,24.IV.�93�.,4.�92 »NaSeljačkojsmotriuKoprivnici«,Podravskenovine(Koprivnica),br.�9.,8.V.�93�.�93 »PosvetaHrvatskogseljačkogdomauImbriovcu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.38.,�8.IX.�93�.�94 »Odličnouspjelaporeskapredavanja«,Podravskenovine(Koprivnica),br.�3.,�.IV.�939.

Završetak kupoprodajnog ugovora iz 1923. godine s pečatom »Poglavarstva upravne obćine Gjelekovec«

U Đelekovcu je i između dva svjetska rata djelovalo dvadesetak obrtnika - faksimil Uredovne svjedodžbe kovača Stjepana Ganžulića iz 1920. godine


do mozga. Odmah je nesretnom seljaku pružena liječnička pomoć, ali ozlijede su bile smrtonosne, pa je nesretni Kadija drugi dan umro. Ovaj slučaj je tim bolnije odjeknuo u Podravini, što je Kadija bio napredni gospodar i član mjesnog odbora HSS. On je brat gjelekovačkog načelnika Stjepana Kadije.«695

O klimatskim prilikama govori podatak s početka ožujka �940. o tome da su ceste u koprivničkom kotaru bile zatrpane toliko »da automobili mogu voziti samo na cesti do Legrada i od Đelekovca do Drnja odnosno Hlebina«.696

Podravske novine pisale su o samoubojstvu u Đelekovcu �940. godine. »Dne ��. travnja poslije podne doputovao je u Đelekovec u posjete roditeljskom domu domaći sin Mijo Gulinec, krojački obrtnik u Zagrebu. Navratio se najprije u gostionicu k veselom Luki gdje je popio navodno oveću količinu piva, i tada pošao u svoj roditeljski dom. Bilo je već blizu � sati navečer kada se je u kući spremala večera. Miškovo držanje nije dalo povoda kakvim zlim slutnjama. Bio je tek nešto više nervozan što u današnje vrijeme nije nikakva rijetkost. Otac je zato mirno ostavio Miška časkom u sobi i uputio se u podrum po vino. Čim je otac ušao u podrum odjeknuo je iz sobe hitac….«69� Mjesecdana nakon toga, u svibnju

�95 »Paosvišnje«,Podravskenovine(Koprivnica),br.2�.,8.VII.�939.�9� »Ceste«,Podravskenovine(Koprivnica),br.�0.,9.III.�940.�9� »SamoubojstvouĐelekovcu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.��.,20.IV.�940.

U historicističkoj kući kod kapelice Sv. Florijana u Đelekovcu djelovala je poznata gostionica više od 70 godina

Jedna od najstarijih zidanica u Đelekovcu - na »tramu« u prvoj sobi (hiži) urezana je 1866. godina (stari kućni broj 57)

Obrtnici (tokari) iz Đelekovca snimljeni uoči Drugoga svjetskog rata


�940., dogodila se nova nesreća u Đelekovcu. Bila je riječ o neopreznom baratanju oružjem. »Maturant koprivničke gimnazije Dragutin Kadija, 20 g. star, držao je u ruci malenu Flaubert pištolju koja je nenadano opalila. Hitac pogodio je mladića u desnu stranu glave i zadržao se ispod desnog oka. Nesretni mladić prevezen je u gradsku bolnicu u Koprivnici…«69�

U svibnju �940. u općini Đelekovec pojavile su se bolesti slinavka i šap. Bolesti su najprije primijećene u Velikom i Malom Otoku, a nakon toga u Zablatju i Imbriovcu. »U vezi sa suzbijanjem ove zarazne bolesti boravio je u općini Đelekovec posebni vlasnik veterinarske eksperimentalne stanice u Zagrebu, koji je sa sreskim veterinarima cijepio stoku. Od Banske Vlasti boravio je u zaraženim selima veter. savjetnik Dr Polak. Nije ustanovljeno kako je zaraza unesena u općinu Đelekovec.«699

Početkom �94�. autobusni se promet na cesti od Koprivnice preko Đelekovca i Legrada do Kotoribe zbivao samo do Legrada jer »prijevoz preko Drave kod Legrada nije još uspostavljen radi leda u Dravi.«�00

Nastavak djelovanja na području zadrugarstva u Đelekovcu se nastavlja putem Hrvatske seljačke zadruge osnovane �93�. godine, a mještani su imali svoju internu »vjeresijsku« zadrugu za osiguravanje stoke. U Đelekovcu je djelovala agilna Hrvatska marvogojska udruga, a �939. osnovana je Seljačka zadruga za nabave, prodaju i preradu s ograničenim jamstvom.�0�

Na tom su prostoru djelovali razni obrtnici. Primjerice, u Đelekovcu se spominju kovači Stjepan Ganžulić, Mijo Grgac, Tomo Androlić, Lovro Ružić (djelovao i u Velikom Otoku), Stjepan Mađar i drugi, a u Imbriovcu se spominje kovač Ivan Međimurec.�02

�98 »NesrećauĐelekovcu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.20.,�8.V.�940.�99 »Slinavkaišap«,Podravskenovine(Koprivnica),br.2�.,25.V.�940.�00 »Autobusnipromet«,Podravskenovine(Koprivnica),br.�.,�.II.�94�.�0� D.Feletar,»PrilozizapovijestzadrugarstvauPodravini«,Podravskizbornik,sv.�4.,Koprivnica�989.,str.3�.�02 J.Fluksi,»ZbirkakovačkogalataMuzejagradaKoprivnice«,Podravskizbornik,sv.�0.,Koprivnica�984.,str.20�.

-208.

Đelekovčani u svojim vinogradima na Legradskoj gori u Mađarskoj


Esperantski pokret i Đelekovec- primjer odnosa politike i društvenog života

Varšavski liječnik Zamenhof ��. objavio je gramatiku izmišljenoga međunarodnog jezika esperanta. Od tada se vrlo brzo širio svijetom, ne samo kao jezik, nego kao i kulturni

međunarodni pokret. Danas se esperantom služi oko milijun ljudi u svijetu. Počeci esperantskog pokreta u Podravini sežu od početaka 20ih godina 20. stoljeća. Prva jezgra učenja esperanta bila je u Koprivnici gdje je klub esperantista osnovan �924. godine. No, najintenzivnije podravsko esperantsko središte bilo je u Koprivničkim Bregima, gdje je klub osnovan iste go

dine kao i u Koprivnici. Esperanto se proširio i u Đelekovec. Ondje je za �� polaznika od �5. veljače do �5. travnja �93�. održan tečaj esperanta koji je vodio Izidor Rižnar. Stoga se ubrzo nakon toga pojavila ideja o osnivanju esperantskog kluba u Đelekovcu.�03

Zanimljiv je dopis objavljen u Podravskom listu 2�. ožujka �93�. godine, koji osim o esperantskom pokretu i tečaju donosi cijeli niz detalja o đelekovečkoj svakidašnjici: »Naše lijepo i veliko selo Đelekovec doživjelo je jednu zanimljivu i korisnu novost. Već od dulje vremena zanimaju se ovdje dvije osobe izučavanjem međunarodnog jezika esperanta. Kako je već sada, a za budućnost pogotovu, znanje toga korisnog jezika bezuvjetno potrebno, to je dužnost svih onih, koji su tu potrebu uvidjeli, da svom narodu u tom smjeru pomognu, kako ga ne bi možda već bliža budućnost, nepripravne zatekla. Stoga su pomenute dvije osobe stečeno znanje esperanta odlučile predati narodu. Nastoja

�03 D.Feletar,I.Gjerek,»EsperantouPodravini«,Podravskizbornik,sv.4.,Koprivnica�9�8.,str.�30.

Svatovska povorka na glavnoj đelekovečkoj

ulici oko 1940. godine

Đelekovčani na služenju roka u starojugoslavenskoj vojsci


lo se pojedince za ovu ideju oduševiti. I za čudo vrlo se je malo na otpor nailazilo, već naprotiv na veliko oduševljenje. To je dobar znak za naše, već i onako dosta napredno selo. Narod tim pokazuje, da ima smisla za nauku i prosvjetu i da mu je mnogo stalo do daljnjeg neprestanog razvoja, kako bi se što prije približio drugim kulturnim narodima.

Konji su bili ponos gotovo svakoga kućanstva


Da se još veća propaganda u tom korisnom smjeru povede, posjetio je dne 2�. februara o.g. naše mjesto odlični i oduševljeni esperantista, zvanjem željeznički činovnik, g. Ilija F. Puhalo, te je održao u seoskoj čitaonici vanredno korisno i zanimljivo predavanje. Između prijavljenih polaznika i drugih slušatelja, sve većinom čitaoničara, moglo je biti prisutnih najmanje do �20 ljudi. G. Puhalo tako je uvjerljivo i oduševljeno predavao, da se je to vidno opažalo i na slušateljima. Razvoj, lakoću, ljepotu i korist esperanta prikazao je predavač svojim slušateljima tim temeljitije i razumljivije, jer je na njega djelovao neočekivano veliki broj učesnika, željnih da čuju pametnu riječ i pouku. To im je i istaknuo i pohvalio njihovo veliko zanimanje i želju za znanjem. Svoje predavanje popratio je ugledni predavač raznim knjigama, brošurama, novinama itd. sve izdanih na esperantskom jeziku, da prikaže kako si je taj jezik prokrčio putove već u čitavi svijet, u sve slojeve naroda i sva zvanja.

Gospodinu predavaču izražena je na koncu zaslužena zahvala i tako su se svi razišli zadovoljni i čvrstom odlukom, da se ne ostane pri započetom radu, već da se djelo k uspješnom i sretnom svršetku privede. Sada se samo očekuje rješenje vlasti, da se održanje esper. tečaja dozvoli u školskim prostorijama.«�04

Ubrzo se prijavilo 24 polaznika esperantskog tečaja. Sve su to bili mladi ljudi željni znanja kao ozebli sunca. Zbog stjecanja znanja esperanta, tijekom kojega su temeljitije upoznavali i svoj materinski jezik, bili su se spremni odreći i momačkog bećarstva i ostalih mladenačkih nestašnosti te su radije navečer pohađali radije obuku iz internacionalnoga i svojega narodnog jezika.

Dana �. lipnja �93�. održana je u Đelekovcu konstituirajuća skupština Esperantskog kluba u prostorijama Hrvatske pučke čitaonice. Među predstavnicima državne uprave

�04 »Iznašihsela(dopis»'P.N.'izĐelekovca)«,Podravskenovine(Koprivnica),br.�3.,28.III.�93�.

Radovi na vršidbi žita - tako se radilo svo do 60-ih godina 20. stoljeća


na skupštini je bio Rudolf Novoselec kao općinski bilježnik i izaslanik. Osnivači kluba bili su Izidor Rižnar, Stjepan Mikor, Vinko Gregurek, Pavao Đureta, Dragutin Đuranek, Stjepan Petak, Dragutin Šantl, Josip Pavlić, Franjo Čižmak, Ivan Vargović, Ivan Cmrk, Ivan Tomašić i Pavao Čižmak. Istog je dana izabrano vodstvo kluba. Za predsjednika je bio izabran umirovljeni kotarski školski nadzornik Izidor Rižnar, za potpredsjednika pekarski obrtnik Stjepan Mikor, za tajnika Stjepan Petak, blagajnik je postao Josip Pavlić, knjižničar Pavao Đureta, a za odbornike su bili izabrani mesarski obtnik Dragutin Šantl i Franjo Čižmak. To je vodstvo trebalo biti privremeno sve do održavanja prve redovite glavne godišnje skupštine, koja se trebala održati tijekom �932. godine.

Članovi đelekovečkih i imbriovečkih obitelji snimljeni prije 1945. godine - zanimljiva je navada građanskog odijevanja, a narodna nošnja brzo odumire

Đelekovečki obitelj Indir imala je jedanaestero djece


Konstituirajuća skupština za potpis pravila i zapisnika izabrala je Dragutina Đuraneka i Vinka Gregureka. Svi su dužnosnici bili izabrani jednoglasno. Isti su dan donesena pravila od 22 paragrafa koja su sačuvana u cijelosti.

Predložena je pravila predsjednik Izidor Rižnar �3. lipnja �93�. odnio na odobravanje u ured općinskog poglavarstva u Đelekovcu. Tom je prigodom s načelnikom i bilježnikom Rudolfom Novoselcem i općinskim pisarničkim bilježnikom Stjepanom Vuljakom sastavio molbu za odobrenje pravila. Novoselec je �5. lipnja �93�. pravila uputio kotarskom (sreskom) načelništvu u Ludbregu jer je Đelekovec tada pripadao kotaru Ludbreg. On je sastavio tekst kojim preporučuje prihvaćanje pravila. »Predlaže se na daljnje izvoljno uredovanje sa izvje

Obitelji i prijatelji iz Đelekovca snimljeni prije 1941. godine


štajem, da su u privremenu klubsku upravu izabrana lica podpuno lojani gradjani, te nijedan od njih nije do danas kažnjavan radi kakovih prestupa.«�05

Kotarski (sreski) načelnik u Ludbregu je �6. lipnja �93�. poslao pravila Kluba esperantista u Đelekovcu kraljevskoj banskoj upravi Savske banovine, i to upravnom odjelu. Zanimljivo je da je kotarski načelnik dao preporuku da se pravila odobre.

Upravni odjel Savske banovine nije prihvatilo pravila jer je zahtijevao da se promijene dva članka. To su objasnili u dopisu od 23. srpnja �93�. koji su poslali kotarskom načelništvu u Ludbregu. Ono je 30. srpnja �93�. proslijedilo taj spis općinskom poglavarstvu u Đelekovcu.

Općinski su dužnosnici u Đelekovcu ��. kolovoza �93�. pozvali na saslušanje predsjednika Izidora Rižnara. U međuvremenu je on ispravio pravila koja su poslana kotarskom (sreskom) načelništvu u Koprivnici. Općina Đelekovec te se godine izdvojila iz sastava kotara Ludbreg i pripojila kotaru Koprivnica. Kotarsko načelništvo Koprivnice poslalo je ispravljena pravila upravnom odjelu Savske banovine u Zagreb. Od općine Đelekovec odjel je tražio podatke o osnivačima. Općina Đelekovec je �4. prosinca �93�. poslala podatke:»�/ Izidor Rižnar um. sreski škol. nadzornik 64 godine star bivši pristaša sds.2/ Mikor Stjepan pekar star 40 godina bivši pristaša sds.3/ Vinko Gregurek ratar 35 godina star bivši pristaša H.S.S.4/ Pavao Gjureta �� godina star nije do sada pripadao nijednoj političkoj partiji.5/ Gjuranek Dragutin ratar �9 godina star nije pripadao do sada nijednoj politićkoj partiji.6/ Petak Stjepan ratar 36 godina star bivši pristaša H.S.S.�/ Šanl Dragutin mesar 25 godina star nije do sada pripadao nijednoj partiji.

�05 HDA,Praviladruštava,EsperantskodruštvoĐelekovec.Svisupodaciuovometekstuizdosjeađelekovečkogdruštva,akodrugačijenijenavedeno.

Obiteljsko okupljanje u obitelji Maltarić na Veliku Mešu 1944. godine


�/ Pavlić Josip 25 godina star ratar nije do sada pripadao ni jednoj političkoj partiji.9/ Ćižmak Franjo ratar 25 godina star nije do sada pripadao nijednoj političkoj partiji.�0/ Vargović Ivan ratar �� godina star isto.��/ Cmrk Ivan �9 godina star ratar isto.�2/ Tomašić Ivan 25 godina star ratar isto.�3/ Ćižmak Pavao ratar 24 godine star nije do sada pripadao nijednoj političkoj partiji.

Svi ovi napred navedeni jesu prebivalištem iz mjesta Gjelekovca, pa se po dosadanjem njihovom radu i ponašanju preporuča pravila odobriti. Konaćno se izvješćuje, da su svi sazivači do sada podpuno neporočne osobe.

Načelnik bilježnik INovoselec«

Za razliku od kotarskog načelnika Ludbrega koji je podržao odobrenje pravila đelekovečkih esperantista, kotarski načelnik u Koprivnici založio se da se ne odobre i odjelu za državnu zaštitu (tajnoj službi starojugoslavenske države) uputio je dopis ��. siječnja �932., u kojemu, uz ostalo stoji: »Mišljenja sam da u onoj sredini kakova je u Gjelekovcu ovako društvo više internacionalnog karaktera, nije potrebno. Prema tome predlažem da se osnutak predmetnog društva ne odobri.«

No, prema naredbi bana, banski savjetnik Ribar, prema dopisu od ��. siječnja �932., nije uvažio razmišljanje načelnika koprivničkog kotara i tražio je dodatne argumente. Kotarski načelnik Koprivnice 2. veljače �932. odjelu za državnu zaštitu dao je precizne argumente protiv Đelekovčana: »Iz općine Gjelekovac nalazi se u Madjarskoj tri naša vojna bjegunca od kojih je jedan prije nego je pobjegao ubio jednog našeg žandarma. Osim toga imade u Gjelekovcu više lica, na koja se temeljito sumnja da podržavaju veze izmedju tih bjegunaca i njihove rodbine na našoj strani, a u posljednje vrijeme se pouzdano saznalo da spomenuti vojni bjegunci prelaze noću iz Madjarske na našoj strani. U gjelekovačkoj čitaonici nadjeno je par knjiga komunističke sadržine, o čemu se vodi postupak kod državnog suda za zaštitu države. Iz svega se toga vidi, da u Gjelekovcu imade dosta

Tečaj kuhanja u Imbriovcu održan je i 1934. godine

Članovi HSS-ove čitaonice u Imbriovcu 1926. godine


osoba koje inkliniraju Madjarima i podržavaju s njima veze. Kako je svrha esperantskog jezika da podržava što lakše veze medju raznim narodima to mišljenje nije nikako podesno, da se u Gjelekovcu dozvoli esperantsko društvo.«�06

Banski savjetnik Ribar prema banovoj je naredbi �2. veljače �932. vratio pravila Kluba esperantista kotarskom (sreskom) načelništvu u Koprivnici, »s time, da se izvjesti, da li su osnivači društva lica, na koja bi se mogao odnositi gornji izvještaj odnosno uz koje i čije djelovanje bi se mogle povjeriti prilike koje vladaju u Gjelekovcu«. Kotar Koprivnica 24. veljače �932. uputio je dopis općini Đelekovec da banskom savjetniku pribavi informacije koje je tražio.

Novi općinski načelnik i bilježnik Petar Dupor �. ožujka �932. napisao je izvještaj iz kojega se vidi »da osnivači ne inkliniraju Madjarima, no pošto takvih na području općine ima, nije isključena mogućnost, da se docnije uvuku u društvo, tim pre, što se u smislu priloženih pravila § 4. tako rekuć ničim ne uslovljavaju pristup u članstvo jer član može biti svatko«. Nakon toga dopisa Savska banovina dopustila je daljnji postupak u osnivanju kluba esperantista u Đelekovcu.

Prema dopuštenju općine Đelekovec, �0. srpnja �932. održana je druga osnivačka skupština udruženja koje je službeno dobilo naziv »Esperantsko društvo u Gjelekovcu Esperanto Societo en Gjelekovec«. U privremenom su odboru esperantskog društva bili predsjednik Izidor Rižnar, tajnik Josip Pavlić i blagajnik Stjepan Mikor. Zapisnik su uz njih potpisali Mijo Kanižaj i Pavao Đureta.�0�

Predsjednik Izidor Rižnar izjavio je da to društvo »može upotrijebiti Eperanto kao sredstvo samo u kulturno prosvjetne svrhe; što je sa socijalnog gledišta upravo potrebno ovo društvo, jer se polaznici esperantskog tečaja podjedno odgajaju u dobrom vladanju, te je bitna razlika u vladanju Eperantista i ostalih seoskih mladića neesperantista. I u nacionalnom

�0� HDA,Praviladruštava,EsperantskodruštvoĐelekovec.�0� HDA,Praviladruštava,EsperantskodruštvoĐelekovec.

U Đelekovcu je 1934. godine bilo aktivno Esperantsko društvo


pogledu obučavanje Esperanta koristi, jer se tečajnici u prvom redu obučavaju u pravilima materinskog odnosno nacionalnog jezika kako bi bolje mogli shvatiti i naučiti Esperanto. Za seljački i obrtni svijet upravo je potrebno učenje internacionalnog jezika Esperanta, jer je to najlakši jezik, kojeg se uz dobru metodu i obuku može naučiti u razmjerno kratko vrijeme; dočim im je učenje živih jezika vanredno oteščano zbog preteške gramatike, ogromnih rječnika i osjetljivih troškova. Pa u najboljem slučaju, kad bi barem jedan živi jezik i naučili, ipak se njim ne bi mogli služiti za međunarodno sporazumijevanje. Živih naime jezika imade mnogo pa bi se za svaku zemlju odnosno narod, kamo bi se trebalo doći, imalo naučiti tamošnji jezik za sporazumijevanje. A to je nemoguće. Svi narodi raznih jezika osjećaju potrebu internacionalnog jezika za međusobno sporazumijevanje. Takav je jezik danas esperanto, pa se isti već po svuda širi. Za dokaz da Esperanto može naučiti dosta brzo seljački i obrtni svijet, služe primjeri u Bregima koprivničkim i Gjelekovcu, gdje marljivi seljački učenici esperantskih kurseva već esperanto govore...«

Pravila je potpisalo svih �0 članova, među kojima je bila i jedna žena, Terezija Dolenec. To potvrđuje da su i putem esperanta žene Đelekovca počele ulaziti u javni život i postupnu borbu za svoja prava. Ostali su potpisnici pravila bili: Izidor Rižnar, Stjepan Mikor, Mijo Kanižaj, Franjo Gregurek, Dragutin Šantl, Josip Pavlić, Drago Đuranek, Pavel Đureta i Vinko Gregurek.

Kao što se vidi, nakon godinu dana iz članstva su »ispali« prvi tajnik Stjepan Petak, odbornik Franjo Čižmak te članovi Ivan Vargović, Ivan Cmrk, Ivan Tomašić i Pavao Čižmak. Novi su članovi u međuvremenu, postali Mijo Kanižaj, Franjo Gregurek i Terezija Dolenec.

Predložena je pravila nakon svih provjera ��. rujna �932. odobrio i potpisao zamjenik bana. Time je »Esperantsko društvo u Gjelekovcu Esperanto Societo en Gjelekovec« i službeno počelo s radom.

Klub se sve više širi pa se među esperantistima u Đelekovcu �934. godine spominju već četiri žene: Anica Debeljak, Terezija Dolenec, Anica Dolenec i Anica Hajdinjak. Muški su esperantisti bili: Dragutin Androlić (I.), Dragutin Androlić (II.), Franjo Čižmak, Franjo Čoklica, Stjepan Čoklica, Vinko Gregurek, Dragutin Gjuranec, Franjo Gjuranec, Dragutin Gjureta, Pavao Gjureta, Frano Gjurrina, Dragutin Kanižaj, Antun Kvakan, Dragutin Levak, Pavao Lončar, Ivan Majtan, Stjepan Margetić, Stjepan Mikor, Stjepan Petak, Izidor Rižnar i Franjo Vidačić.

Predsjednik đelekovečkih esperantista Izidor Rižnar bio je predsjednik organizacijskog odbora VII. kongresa esperantista Jugoslavije koji je 20. i 2�. svibnja �934. bio održan u Koprivnici i u Koprivničkim Bregima. Đelekovčanin Vinko Gregurek bio je u radnom predsjedništvu Kongresa. Na jednoj je fotografiji esperantista iz Đelekovca iz �934. dvadeset i pet polaznika, među kojima pet žena i devetero djece.�0� Zanimljivo je da je u lipnju �934. đelekovečkim esperantistima prof. Petr G. Pamporov iz Sofije održao predavanje o Bugarskoj.�09

Rad esperantskog društva s vremenom je zamro (�936. više ne postoji društvo esperantista u Đelekovcu) i nikada više nije obnovljen. U jednom članku objavljenome u Podravskim novinama �936. godine piše: »Pok. vodja hrv. naroda Stj. Radić je imao dalekosežne namjere u pogledu uvođenja Esperanta u škole… U Dunavskoj banovini pak postoji i dozvola nadležnih vlasti, da se Esperanto može predavati u školama Dunavske banovine. Dok je tako u Dunavskoj banovini kod nas se zabranjuje osnivanje esp. društava kao npr. u Gjelekovcu i Peterancu…«. U istom broju novina zabilježeno je: »U nedjelju dne 25. listopada o.g. obavljene su u Đelekovcu interesantne zaruke. Taj dan su se naime zaručili gđica Terezija Dolenec, esperantistica iz Đelekovca sa g. Tomom Jagićem, trg. pomoćnikom i esperantistom iz

�08 HDA,Praviladruštava,EsperantskodruštvoĐelekovec.�09 »Bugarska-zemljaruža«,Podravskenovine(Koprivnica),br.2�.,23.VI.�934.


Sesveta kraj Ludbrega. Oni su se upoznali putem Esperanta i to poznanstvo je, evo, dovelo i do zaruka.«��0

U izvještajima o stanju školstva koje je pisao ludbreški kotarski načelnik �92�. Spomenuto je da bi se trebala nadograditi postojeća škola u Imbriovcu te tako omogućiti bolji uvjeti za obrazovanje.��

U Đelekovcu i Imbriovcu �933. Bile su organizirane proslave stogodišnjice škola.��2 Sačuvan je detaljan izvještaj o proslavi stogodišnjice škole u Imbriovcu, ali i desetogodišnjice narodne čitaonice »Seljačka sloge« (osnovane �923.). Novine su o tome zabilježile: »U nedalekom Imbriovcu, selu općine đelekovečke proslavljena je u nedjelju dne 9. ov. mjeseca lijepa slava ili jubilej: �00godišnjica opstanka tamošnje osnovne škole. Istoga dana slavljena je župska crkvena slava: dan slavenskih apostola i narodnih učitelja i prosvetitelja svete braće Ćirila i Metoda. K ovim dvjema slavama pridodana je i jedna manja i skromnija: spomen desetgodišnjice opstanka i rada mjesne narodne čitaonice prosvjetnog društva 'Seljačka sloga'. K ovim slavama pohrlio je ne samo narod iz Imbriovca i župe imbriovačke nego i iz susjednih župa: legradske, đelekovačke, kuzminečke i ivanečke predvođen po svojim župnicima prečasnoj i velečasnoj gospodi Franji Kišu, Franji Brdariću i Blažu Vargi Lukaču… U 3 sata popodne bila je svečana priredba na, u za tu svrhu, naročito udešenoj pozornici, iza župske crkve. Priredba je započela proslovom upravitelja škole g. Josipa Grotića, u kojem je iznio historijat škole i učitelja koji su na njoj radili kroz minulih �00 godina. Svoj je proslov završio poklikom Nj. V. kralju, našto je glazba odsvirala himne. Daljnji tok priredbe odvijao se po programu izvedenu po školskoj djeci, pjevačkim mješovitim zborovima seoskih mladića i djevojaka, te u diletantskim priredbama…«��3

U osnovnoj školi Đelekovec �93�. pojavio se problem nedostatka knjiga i pisanki za učenike.��4 Netko je provalio u školu u Imbriovcu te ukrao slike prestolonasljednika. Potraga je bila bezuspješna, a osumnjičeni su bili seljaci Tomo Fičko, Stjepan Novak, Josip Lovriša i Vinko Jakopanec koji su već bili uhićivani zbog sličnog ponašanja. Prijavljeni su državnom odvjetništvu Sudbenog stola u Zagrebu, ali su nakon saslušanja odmah pušteni. Ludbreški kotarski (sreski) načelnik tražio je da se takvi slučajevi kažnjavaju strogo kao primjer ostalima.��5

Trebalo bi još spomenuti Đelekovčane u Zagrebu, koji su se onamo morali odseliti uglavnom zbog gospodarskih razloga. Jedini pouzdani podaci o Đelekovčanima u Zagrebu prije Drugoga svjetskog rata su iz dokumentacije društva PodravacBilogorac, koje je od �934. okupljalo Podravce i Bilogorce u Zagrebu. Članovi toga društva rodom iz Đelekovca bili su: radnik Mijo Belković, kovinotokar Dragutin Gregurek, gradski pomoćni potrošar Mijo Gregurek, sveučilišni docent Pavao Kvakan, mitničar Stjepan Maltarić i stolar Đuro Vadla. Iz Imbriovca se spominje samo činovnik pripravnik na glavnoj kontroli Lovro (Lojzo) Dudaš.��6

Đelekovčani se izvan Podravine, osim u Zagrebu, u međuratnom razdoblju spominju u Kloštar Ivaniću, Soljanima, Vrbanji, Novoj Gradiški, Varaždinu, Suhopolju i drugdje.��

��0 »Esperantouškolama?«i»Zaruke«,Podravskenovine(Koprivnica),br.4�.,�4.XI.�93�.�� HDA,GrupaXXI.,inv.br.�29�.��2 »StogodišnjicaškoleuGjelekovcu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.23.,�0.VI.�933.;»Imbriovec«,Podravske

novine(Koprivnica),br.2�.,8.VII.�933.��3 »VrlouspjelaslavauImbriovcu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.28.,�5.VII.�933.��4 »Državnaosnovnaškola«,Podravskenovine(Koprivnica),br.9.,2�.II.�93�.,4.��5 HDA,GrupaXXI.,inv.br.433.�� M.Kolar-Dimitrijević,E.Wagner,»Prilogpovijestizagrebačkogdruštva'Podravac-Bilogorac'�934.-�94�.«,

Podravskizbornik,sv.29.,Koprivnica2003.,str.�50.-��.(popisčlanova).�� PremadokumentacijiŽupnoguredaĐelekovec.


Politički život, kulturna politika seljačkog pokreta,političke opcije

Kraj Prvoga svjetskoga rata obilježen je nastavkom kriznog razdoblja. Prema Dragutinu Feletaru, »zelenokaderski 'ustanak', ujedinjen sa seljacima, buktio je Podravinom. Rav

nica kao da se ustalasala, a osobito revolucionarno bilo je u Virju, Đurđevcu, Đelekovcu, Goričkom, Koprivničkom Ivancu, Kunovcu, Rasinji, Goli, Pitomači, Ždali i drugdje. Narod provaljuje u trgovine i spremišta bogataša, traži se agrarna reforma, opće pravo glasa, nacionalna jednakost i ostale slobode, organiziraju se skupštine i protesni skupovi, napadaju omraženi činovnici i vlastodršci, pa čak i vojne osobe i policija«.��

Uz to je bio prisutno nekorektno ponašanje srbijanskih pograničnih stražara nastanjenih u tom kraju �9�9. godine. U spomenici škole u Malom Bukovcu, prema Mariji Winter, piše o zapovjedniku stražara Lazi Nikoliću: »Vidio sam u par mahova kako je taj nečovjek batinao čovjeka, da se siromah svijao i padao pred udarcima… Znao bi zapovijedati ljudima da mu dadu kola da se kamo odveze, pa ako se tko ispričao, to je odmah nudio batine, i kola su, bez oklijevanja bila u pripravi. Nitko mu nije mogao na kraj stati. Uzalud su bile sve tužbe proti takvim postupcima. Batinalo se u Legradu i u Đelekovcu…«��9

Na području ludbreškog kotara na početku lipnja �9�9. iz aviona su bacani i šireni leci namijenjeni vojsci, radnicima i seljacima. Njihovi su naslovi bili »Radnici i vojnici«, »Siromasi i ratari« itd. Svojim su sadržajem zahtijevali rušenje postojeće države i njezinoga uređenja te osnivanje socijalističke republike. Najviše je tih letaka bio zaplijenjeno u okolici Đelekovca. Županija varaždinska zaplijenjene je primjerke tih letaka dobila od kotarskog poglavara u Koprivnici.�20

Na lokalnim izborima održanima u ožujku �920. u općini Đelekovec stranačka je lista Hrvatske republikanske seljačke stranke uvjerljivo pobijedila i dobila �2 odbornika, odnosno �00 posto mandata u općinskoj vlasti.�2� Pjesnikinja Mara Matočec, rođenjem Đelekovčanka, a životom Đurđevčanka i Korijanka, poziva na izbore pjesmom »Ustaj seljački rode!« tiskanom kao uvodnik, što je bila jasna poruka jer je Mara Matočec u to vrijeme bila vrlo poznata u cijeloj Podravini.�22 Iste godine na parlamentarnim izborima u Bjelovarskokriževačkoj županiji izabrani su među 9 radićevaca Tomo Jalžabetić iz Đurđevca i budući župnik u Đelekovcu Fran Škrinjar kao i njegov zamjenik Franjo Gaži u koprivničkom kotaru. Hrvatska pučka seljačka stranka dobila je u Bjelovarskokriževačkoj županiji 4�.�34 glasa, a sve ostale stranke dobile su u županiji �042 glasa, iako su mogle slobodnije agitirati i iako su imale mnogo više novca za predizbornu kampanju. HPSS je dobio u cijeloj zemlji 50 mandata.�23 Kako je Radić stalno sjedio u zatvoru, podravski su seljaci ispjevali brojne pjesme, među kojima su mnoge ostale i u rukopisu. Mihovil Pavlek Miškina iz Đelekovca napisao je �920. pjesmu »On i oni«.�24

��8 D.Feletar,»Koprivničkidogađaji�9�8.-�920.«,Podravskizbornik,sv.5.,Koprivnica�9�9.,str.8.��9 M.Winter,»LudbregiokolicaodpočetkaXX.stoljećadoraspadaKraljevineJugoslavije«,Podravskizbornik,sv.

�4.,Koprivnica�988.,str.34.�20 HDA,Zemaljskavlada,�-�4-3��9-�9/�9�9.;M.Androić,Ludbreg,n.dj.,str.44.-45.�2� S.Velagić,»Izboriizmeđudvasvjetskarata(kotariĐurđevac,Koprivnica,VaraždiniLudbreg),«Podravskizbornik,

sv.2�.-2�.,Koprivnica200�.,str.��9.�22 Slobodnidom(Zagreb),br.33.,20.X�923..�23 Slobodnidom(Zagreb),br.4�.,8.XII�920.�24 Slobodnidom,(Zagreb),br.�5.,�5.VI�920.


Inače je đelekovečki župnik Fran Škrinjar bio jedna od ključnih osoba koje su organizirale odlazak Stjepana Radića iz zemlje �923. godine. Škrinjar je poslije napustio HSS, a političku je karijeru završio �942. kao član Hrvatskog sabora.�25

Stjepan Virius i Andro Lončar 26. prosinca �920. pisali su iz Đelekovca uredništvu Slobodnog doma, novinama seljačke stranke, uz ostalo: »Slobodan prijelaz preko pogranične linije u vlastite posjede u Mađarskoj nije životna potreba samo međimurskih seljaka već i ostaloga našega naroda, koji obitava na granici Mađarske. Živući tolike godine u zajednici s Mađarima, da se granica gotovo nije ni osjećala, narod je s jedne i druge strane pomiješao posjede tako, da mnogi ima na jednoj strani kuću, a preko sadašnje pogranične linije sav ostali posjed. Poslije oslobođenja od Mađara došli su na pograničnu liniju s jedne i druge strane stražari; to su ljudi koji su se u ratu strašno iskrvarili, a njihovi pretpostavljeni još su gori od njih samih. Osim rijetkih izuzetaka sve je to lakomo i osvetljivo. Lako je prosuditi u kako teškom položaju nalazi se svaki onaj gospodar, koji ima vlasništvo na obje strane pogranične linije. A to nije jedan nego na tisuće seljaka… Koliko jada ima narod samo na pr. s objavama. Kad ishodiš objavu (iskaznicu, prolaznicu) za koju dakako moraš platiti masnu pristojbu, onda ju moraš nositi na razne komande i oblasti na potpis. To obično traje koji tjedan dok je na objavi sve, što granična straža zahtijeva i tek si dva tri puta prešao preko u svoj posjed, već je objava proglašena nevaljanom… Često se baš vidi, da o volji straže ovisi prijelaz preko pogranične linije. Poslije zadnjih izbora za konstituantu, htjeli su neki iz Đelekovca ići preko granice u vinograd, ali ih straža nije pustila veleći: Kad nam Radić naloži, da vas pustimo prijeko, onda ćete smjeti u vinograd a prije nesmijete…«�26

Đelekovčani su se stalno sukobljavali sa žandarima koji su im zabranjivali prijevoz preko Drave gdje su imali vinograde i sjenokoše, a zamjena imanja i rješavanje tih problema provodilo se sporo te su trpjeli veliku štetu. Izbila je i afera kada je odvjetnik Crnić rekao Stjepanu Viriusu i Andri Lončaru iz Đelekovca da će im za �0.000 kruna ishoditi prijelaz preko rijeke, a onda nije ništa učinio, pa je ta vijest objavljena u Slobodnom domu.�2� Slijedila je istraga o tome tko je i zašto napisao tako buntovni članak. Đelekovčanima je tada (od �92�.) župnik bio Fran Škrinjar, stari radićevac, koji je bio poznat po cijelom nizu napisa u Domu prvih poslijeratnih godina, a poslije je u Slobodnom domu dopunio pisanje Viriusa i Lončara te tako nastojao pomoći Đelekovčanima.�2� Trojica mladića iz Đelekovca uvježbala su još potkraj �92�. jednu kajkavsku pjesmicu u povodu Radićeva imendana s porukom »Dok će ovog svijeta biti, Seljačka se stranka ne će u tminu skriti. Dok god bude tekla Drava, Sava, Seljačka će stranka biti uvijek prava«.�29 Škrinjar je uspio ujediniti seljaštvo oko zajedničkih ciljeva. Njegovim su zalaganjem Đelekovčani dobili i novu zadružnu trgovinu te se 2��5 stanovnika lakše opskrbljivalo ili prodavalo svoje proizvode. Sa Škrinjarom su đelekovečki seljaci dobili snažnog zaštitnika u obrani svojih prava koji je njihov problem znao podići na višu razinu i silio političare na rješavanje problema Đelekovca.�30

�25 M.Kolar,»RadićevipodravskipomagačinapututraženjapomoćiuEuropi�923.godine«,Podravina,vol.III.,br.�.,Koprivnica2004.,str.5.-�5.

�2� M.Kolar-Dimitrijević,»PismaPodravacaStjepanuiAntunuRadiću«,n.dj.,str.94.-95.�2� »DopisStjepanaViriusaiAndreLončara«,Slobodnidom(Zagreb),br.38.,�9.IX.�92�.;M.Kolar-Dimitrijević,

»Hrvatskaseljačkastrankaukoprivičkoj,ludbreškojiđurđevačkojPodraviniodpočetkaPrvogdokrajaDrugogsvjetskograta«,Zagreb2004.,rukopis(dalje:M.Kolar-Dimitrijević,HSS).

�28 F.Škrinjar,»GrupaĐelekovčana«,Slobodnidom(Zagreb),br.48.,28.XI�92�.;M.Kolar-Dimitrijević,HSS,n.dj.�29 M.Kolar-Dimitrijević,»PismaPodravacaStjepanuiAntunuRadiću«,n.dj.,str.,99.-�00.�30 F.Škrinjar,»Hrvatskonaprednoselo«,Slobodnidom(Zagreb),br.39.,2�.IX�92�.;F.Škrinjar,»Novemuke

posjednkaprekoDrave«,Slobodnidom(Zagreb),br.��.,�3.III�922.;F.Škrinjar,»Sprečavanjeradaseljaštvu«,Slobodnidom(Zagreb),br.25.,�8.VI�922.;M.Kolar-Dimitrijević,HSS,n.dj.


Dana 22. svibnja �92�., pri oslobađanju trojice vojnih bjegunaca koje su žandari vezane lancima vodili na odsluženje vojnog roka, bila su ubijena dvojica žandara.�3� Ti su žandari bili omraženi zbog okrutnosti iskazane tijekom �920. i �92�. godine. Prema Bosiljki Janjatović, »u Đelekovcu je �92�. godine bilo preko trideset vojnih bjegunaca uoči spomenutog događaja, pa su žandari, koji su imali postaju u samom selu, svakako nastojali da taj broj smanje i bili su stalno u potrazi za vojnim bjeguncima. Na nalog pukovske okružne komande u Varaždinu i kotarske oblasti u Ludbregu, uhitili su u noći između 2�. i 22. svibnja �92�. vojne bjegunce…« Njih su ujutro 22. svibnja �92�. žandari trebali odvesti u zapovjedništvo u Varaždin. Mijo Varga, otac Franje Varge, jednoga od uhićenih bjegunaca, »javio se sam da će vojne bjegunce prebaciti svojim kolima u komandu u Varaždin. Žandari su bjegunce vezali lancima, a zatim naoružani puškama sjeli iza njih u kola. Na izlazu iz sela, oko kilometar dalje od posljednih kuća, a dva kilometra od žandarmerijske postaje, kola i žandare napalo je oko desetak muškaraca. Došlo je do pucnjave. Pucali su i napadači i žandari. Žandari, očito iznenađeni, bili su prespori. Ubijeni su hicima iz vojničke puške. I među napadačima je bilo ranjenih, ali su oni uspjeli odvezati bjegunce i zajedno s njima povući se iz sela. Na mjestu događaja odmah se skupila veća grupa seljana, muškaraca, žena i djece… Započela je službena istraga. Izvršena je rekonstrukcija događaja, ali počinioci nisu odmah utvrđeni. Počinioci su tek nakon duge istrage identificiani, iako ostaje pitanje jesu li doista utvrđeni pravi počinioci zato što je glavno sredstvo doznavanja bila batina….«�32

Zvonimir Kulundžić u svojoj knjizi o Miškini donio je dio detaljno izvješće predstojništva kotara Ludbreg. »Selo Đelekovec najotpornije je u čitavom kotaru, a skroz zadojeno pogubnom idejom Radićeve republikanske stranke, te uslijed toga uskraćuje svaku poslušnost zakonu i naredbama. Selo je samo po sebi imućno i stoga bahato. Unaprijed proriču da su za prvu i drugu četvrt porez podmirili, nu dalje, da to više činiti neće.« Z. Kulundžić je donio i izvješće zapovjednika žandarmerijske postaje u Đelekovcu od 26. svibnja �92�. Godine. »Raspoloženje pučanstva ovog kraja je naspram žandara vrlo napeto, koje se stanje kako sam ustanoviti mogao prenaša i na susjedna sela, a pošto i u istima imade vojnih bjegunaca, to je vrlo vjerovatno da će se i ovi tom zaključku priključiti…« I zato on predlaže jednu, i to najhitniju četničku akciju, »vojnički brahijum… u jakom stilu, da se ti vojni neposlušnici pohvataju, a podjedno i temeljito razoružanje pučanstva«.�33

Jedan od optuženih, Stjepan Vuljak, u svojoj je predstavki rekao ovo: »Upitno zločinaštvo na pobijenim žandarima izvedeno je radi toga što su žandari istom zgodom, kad bi došli u naše selo, silovito provaljivali u kuće onih seljana, kojih su sinovi bili vojni obveznici, a nalazili su se u bjegstvu, pa bi ti žandari onda zlostavljali dotične ukućane, muškarce kundačili i za brkove natezali i čupali ih, da ih prisile, da odadu gdje im se sinovi kao vojni bjegunci nalaze, da ih uzmognu uapsiti i nadležnim vlastima predvesti. Kako su pri takvim zgodama najviše stradali nedužni starci, pa žene i djeca, to je protiv tih žandara u našem selu i u drugim susjednim selima pomalo raslo ogorčenje…«�34

Stjepan Radić je kao narodni zastupnik molio T. Gašparca da se spriječi batinjanje seljaka u Đelekovcu, što se vidi iz akta Predsjedništva Zemaljske vlade u Zagrebu od 24. svibnja �92�. godine. Predsjedništvo Zemaljske vlade poslalo je u Đelekovec iskusnog službenika i vladina tajnika Andriju Zdravkovića koji je o svemu sastavio izvješće, u kojemu je, među ostalim

�3� VišeonasiljunadvojnimbjeguncimauHrvatskoju:B.Janjatović,»PolitičkiteroruHrvatskoj�9�8.-�935.«,Zagreb2002.,str.��3.-�2�.

�32 B.Janjatović,DosjeI542/�92�.(»DogađajiuĐelekovcu�92�.«),Podravskizbornik,sv.�8.,Koprivnica�992.,str.��9-�2�.

�33 Z.Kulundžić,Miškina,»PresjekkrozstvanosthrvatskogselaodKhuen-Hédervárjadopoglavnika«,Koprivnica�9�8.,str.2�3.

�34 B.Janjatović,DosjeI542/�92�.(»DogađajiuĐelekovcu�92�.«),n.dj.,str.�2�.


zapisao: »Poslije sloma austrijske vojske, odnosno prevrata, dok je u nekim krajevima kotara ludbreškog učestala pljačka, bogatih trgovaca (Židova), nije se u općini Đelekovec desio slični slučaj, iako se među pučanstvom nije moglo opaziti oduševljenje za novu situaciju.« Nakon toga izvješćuje kako je Đelekovec �9��. s oduševljenjem dočekao nestanak stare monarhije, a »iza ovog časovitog raspoložena, nastajalo je pomalo stanje koje je konačno dovelo do proglašenja Đelekovečke republike, skidanja kraljevske slike u školi, a konačno i do događaja od 22. o. mj… Ispitujući razloge ovog preokreta u raspoloženju pučanstva općine Đelekovec, navela mi je većina seljaka kao razlog slijedeće: Odmah u početku prevrata smještena je u Đelekovcu, obzirom na susjednu Mađarsku, žandarmerijska stanica sastojeći se do desetak momaka. Zapovjednik ove stanice bio je neki Nikolić, žandarmerijski narednik, navodno Srbin oko 40 godina star, koji je imao svoje središte u Legradu, odakle je nadzirao stanicu u Đelekovcu. Spomenutog Nikolića opisuju ljudi u Đelekovcu, kao čovjeka bolnog izgleda, uvijek smrknutog, apstinenta, koji je nosio uvijek uza se u desnoj ruci korbač, kojim je batinao one seljake koje je sumnjičio radi kriomčarenja u susjednu Mađarsku. Po pripovijedanju seljaka smatrao je kriomčarem svakoga, koga je uz granicu naspram Mađarske zatekao, pa je na taj način često ošinut po leđima od spomenutog narednika Nikolića, mnogi seljak, koji navodno nije bio ništa kriv. Jednako opisuju nekog potporučnika, koji je bio zapovjednik odreda vojske smještene u Đelekovcu u svrhu preprečenja prelaza boljševika iz susjedne Mađarske…«�35

Kotarska oblast u Prelogu je još 4. rujna �920. javila da se »u mjestu Gjelekovac uz Dravu na Madžarskoj granici na veliko razvija protudržavna propaganda. Kako je poznato tamošnji žitelji su listom svi pristaše Radićeve seljačke stranke, te su u zadnje vrijeme stupili u doticaj i svezu sa u Madjarskoj se nalazećim agentima FrankSachsove družbe i bolševičkim agentima«. U izvješću se navodi i kako se noću u čamcima preko Drave prevozi oružje te se dodaje: »Ljudi, koji odavde prolaze kroz Gjelekovac u Koprivnicu pripovijedaju, da ih ljudi u Gjelekovcu nagovaraju, da ne plaćaju nikakvih poreza ni daća današnjoj kraljevini S.H.S., jer da ovo nema ni onako dugog života, budući da je njima miliji i Madžar i Švaba od Srbina, koji ih gnjavi i izrabljuje. Na ovo poslano je smjesta 25 žandara s oficirom u Gjelekovec, da se stvar istraži.« �36

B. Janjatović, koja piše o događajima koji su se zbivali �92�. godine, navodi: »Batinjanje seljaka i ispitivanje čak i djece omogućila su vlastima da dođu do imena nekolicine napadača. Bili su to vojni bjegunci, koji su osumnjičeni kao inicijatori i izvršioci napada na žandare. Naime, u svom dopisu od ��. lipnja općinsko poglavarstvo Đelekovec izvjestilo je Sudbeni stol u Varaždinu da se vojni bjegunci Tomo Sabol, Ivan Mihalec, Franjo Rašan, Stjepan Pavić rođeni ��99. godine, te Pavao Petrić, rođen ��9�., kao i Tomo Gjureta, Stjepan Mije Kadija i Ivan Kadija svi rođeni �900. god. nalaze u bijegu. Oni su skriveni kod rođaka u općini Drnje, osobito u Torčecu, Botovu i Legradu. Smješteni su po klijetima u vinogradima ili su u šumama. Neki su od njih pobjegli u Mađarsku. Uz to, u dopisu općinsko poglavarstvo ističe da među njima treba tražiti glavne krivce za ubojstvo žandara. Zbog svega toga Sudbeni stol u Varaždinu za njima je raspisao tjeralicu �5. srpnja �92�. god. Istraga kako sudska tako i žandarmerijska samo je na neko vrijeme zapela.«�3�

Već spomenuti Zdravković je dodao: »U doba ovih događaja, bio je narod općine Đelekovec već u živom saobraćaju sa vodstvom Seljačke stranke u Zagrebu, pa se uz obje spomenute okolnosti, ubrzalo neraspoloženje, ili bolje rekuć, mržnja naspram nove države, odnosno Srba. Ovu okolnost posvjedočuje činjenica da je čitavo opć. zasupstvo općine Đelekovec,

�35 Z.Kulundžić,Miškina,n.dj.,str.2��.-2��.�3� B.Janjatović,»IzvještajbanaMatkaLaginjeopobuniseljakausjeverozapadnojHrvatskojurujnu�920.«,Časopis

zasuvremenupovijest,vol.34,br.�,Zagreb�992.,str.290.�3� B.Janjatović,DosjeI542/�92�.(»DogađajiuĐelekovcu�92�.«),n.dj.,str.�2�.


opetovano uskratilo položenje zakletve, a vojni obveznici, bježe od svojih četnih tijela, ili se uopće pozivu na vojnu službu ne odazivaju. Tako sam ustanovio da u svemu ima 4� vojnih bjegunaca, od kojih se pretežiti dio zadržava onkraj Drave na mađarskoj strani.« Zdravković je utvrdio da se među 4� vojnih bjegunaca iz Đelekovca 35 vojnika nalazilo na odsluženju redovitog vojnog roka te je dodao: »Svi ovi momci, služe valjda radi nepouzdanosti i pogibelji bjekstva, daleko od svoje kuće i to veći dio u Srbiji, u mjestima Pirot i Debar, dok ih je nekolicina u Trebinju i Ljubljani. Ispitivajući razlog bjekstva momčadi od svojih četnih tijela, rečeno mi je, da su prilike u kasarnama u Pirotu i Debru upravo nesnosne… To sam čuo i jednu primjedbu, koja se često čuje u varaždinskoj županiji, da je naime momčad služeća u Srbiji, uzeta kao jamstvo za preprečenje eventualnog protudržavnog ispada u Hrvatskoj.«�3�

»Potkraj kolovoza �92�. godine općinskom poglavarstvu u Đelekovcu sami su se javili Ivan i Stjepan Mije Kadija, izjavivši da su pobjegli iz sela zbog žandarskih batinjanja odmah nakon ubojstva Zormana i Božića. Rekli su još da su pobjegli zato što su mislili tako izbjeći izvršenje vojne obveze nadajući se da će u međuvremenu biti uspostavljena seljačka republika pa će biti ukinuta vojna obveza uopće. Porekli su bilo kakvu vezu s ubojstvom i napadom na žandare… Kako se Ivanu i Stjepanu Kadiji nije moglo ništa dokazati što bi ih moglo povezati s obojstvom žandara, oni su obojica �3. listopada �92�. godine pušteni iz zatvora bez ikakve isprike ili naknade za to što su bili u istražnom zatvoru. Kasnije će Stjepan Kadija biti ipak izveden pred sud… Zatim je ��. lipnja �922. godine objavljeno da će svim vojnim bjeguncima biti oproštene kazne ako se sami jave na odluženje vojnog roka čime su vlasti vjerojatno mislile uhvatiti i napadače na žandare 22. svibnje �92�. godine. No, očito je iz kasnijih događaja da se nitko više nije sam javio. Sudac istražitelj naime �. srpnja �922. postavlja pitanje općinskom poglavarstvu u Đelekovcu gdje se nalaze Tomo Sabol, Ivan Mihalec, Pavao Petrić, Franjo Rašan i Tomo Gjureta. Posebno ga je zanimalo gdje se nalazi Mijo Gjureta, koji je ipak otišao na odsluženje vojnog roka. Općinsko poglavarstvo odgovara na taj upit tek �6. kolovoza ističući da se Mijo Gjureta nalazi u Negotinu u vojsci, a svi drugi se kriju u vinogradima ili šumama u Mađarskoj… Istraga o ubojstvu žandara u Đelekovcu nastavljena je i slijedećih godina.«�39

Nakon saslušavanja brojnih svjedoka tijekom istražnog postupka, glavna se rasprava trebala održati �3. srpnja �92�., ali je bila odgođena za 6. listopda te godine. »Stjepan Kadija i Bolto Gašparić su oslobođeni optužbe, a Stjepan Vuljak je osuđen na kaznu tamnice (što je bila teža kazna od kazne zatvora) u trajanju od tri mjeseca. Ta mu je kazna odmah amnestirana na rok od 5 godina uvjetno… Kao posljednji dokument u dosjeu I 442/�92�. upućen je ��. svibnja �940. Sudbenom stolu u Varaždinu dopis u kojem je zatražena istraga protiv Ivana Mihaleca i drugova zbog ubojstva žandara na dan 22. svibnja �92�. god. Taj zahtjev nije izvršen, pa je i dalje ostalo otvorenim pitanje tko je zapravo ubio te žandare.«�40

Sačuvana je i pjesma koju je Vinko Jug napisao u Đelekovcu 9. listopada �92�. Pjesma je bila posvećena Stjepanu Radiću.�4� Iste, �92�. godine, neki su stanovnici Đelekovca podnijeli izvještaj o »veleizdajničkom« radu u Imbriovcu. U mjesnoj pučkoj školi bilo je provaljeno u obje učionice, gdje su bile skinute i ukradene slike prestolonasljednika Aleksandra�42

Stjepanu Radiću je zbog članka »Sloboda i narodna prava« ponovno prijetio zatvor te je on �9. srpnja �923. preko Đelekovca, a uz pomoć Ivana Večenaja, Pavla Dombaja, Mije Šestaka, Andre Plavca i drugih prešao granicu i otišao u Beč, odakle je nastavio svoj put u London

�38 Z.Kulundžić,Miškina,n.dj.,str.2��.-2�8.�39 B.Janjatović,DosjeI542/�92�.(»DogađajiuĐelekovcu�92�.«),n.dj.,str.�2�.-�22.�40 B.Janjatović,DosjeI542/�92�.(»DogađajiuĐelekovcu�92�.«),n.dj.,str.�24.�4� M.Kolar-Dimitrijević,PismaPodravacaStjepanuiAntunuRadiću,n.dj.,str.99.-�00.�42 HDA,GrupaXXI,inv.br.433.


i SSSR, a zatim se preko Beča ilegalno vratio preko granice istim putem tek polovicom �924 godine.�43

Na izborima �923. kao kandidat i zamjenik u Hrvatskoj seljačkoj republikanskoj stranci pojavila su se dvojica stanovnika Đelekovca, što dovoljno govori o tome kakav je bio ugled đelekovečke organizacije seljačke stranke. Za kotar Koprivinicu kandidat je bio Fran Škrinjar, župnik i narodni zastupnik iz Đelekovca, a njegov je zamjenik bio Ivan Kraljić, gradonačelnik Koprivnice. U Ludbregu je kandidiran seljak i narodni zastupnik iz Novoga Sela Blaž Šalamon, a njegov je zamjenik bio Mihovil Pavlek Miškina iz Đelekovca. �44

Ludbreški kotarski sastanak HRSSa održan je u Cvetkovcu u kući Mate Vragovića 2�. siječnja �924., a bile su prisutne sve mjesne organizacije tog područja: Ludbreg, Globočec, Čukovec, Bolfan, Struga, Hrženica, Apatija, Ludbreški Vinograd, Vrbanovec, Mali i Veliki Bukovec, Županec, Novo Selo, Rasinja, Subotica, Kuzminec, Gorica, Imbriovec i Đelekovec. Narodni zastupnik Blaž Šalamon iznio je najnovije podatke o Radićevu boravku u inozemstvu, a istodobno je upozorio na to da beogradska vlast želi uništiti Radićevu organizaciju u zemlji i to je potkrijepio primjerima.�45

Đelekovčani su bili aktivni i u radničkom pokretu između dva svjetska rata. Blaž Vidatić, rođen u Đelekovcu, postao je �924. sekretar (tajnik) zagrebačke podružnice Saveza sindikata radnika kožarskoprerađivačke industrije i obrta Jugoslavije. On je često odlazio rodbini u Đelekovec. U Koprivnici je postolarske radnike u Nezavisnim sindikatima organizirao Josip Harambašić. On je molio Blaža Vidatića da u ožujku �925. svrati k njemu kada ide kući u Đelekovec.�46

Župnik u Đelekovcu, Fran Škrinjar, iz Đelekovca je pisao predsjedništvu HRSSa 22. studenoga �924. odbivši kandidaturu uoči idućih parlamentarnih izbora: »Radi možebitne kandidature moram predsjedničtvu saopćiti, da ovaj puta nikako ne mogu prihvatiti kandidaturu. S jednim susjednim župnikom nisam dobar više od pol godine, a drugoga narod tuži nadbiskupu, pa će valjda morati i otići. Radi toga ne bi mogao otići od kuće ni na par dana, a pogotovo ne u nedjelju. Tražio sam Bistru kraj Zgba… Bistru spominjem za to, jer ta župa ima kapelana…«�4�

Iste, �924. godine općina Đelekovec Pokrajinskoja se upravi za Hrvatsku i Slavoniju žalila protiv odluke namjesnika o zabrani sastavljanja privatnih isprava od strane općinskih činovnika.�4�

Pritisak žandara na Đelekovac bio je toliko jak da je organizacija seljačke stranke potpuno zamrla, a početkom �924. obnovljena je uz pomoć župnika Frana Škrinjara. U siječnju �924. za predsjednika seljačke stranke u Đelekovcu izabran je Pavao Porić, a za potpredsjednika Mihovil Pavlek Miškina.�49 Izabrano je i 20 stranačkih povjerenika putem kojih se, uz ostale poslove, trebao širiti stranački list.�50

Jedan od vodećih političara HRSSa na ludbreškom području, Rok Križanić, sazvao je kotarski sastanak stranke u svojoj kući početkom lipnja �924. na koji se odazvalo 39 organiza

�43 HDA,ZbirkaSudovibivšegArhivazahistorijuradničkogpokretaHrvatske,S-9¨3�.;M.Kolar-Dimitrijević,HSS,n.dj.

�44 »KandidatiHRSSubanskojHrvatskojiizvannje«,Slobodnidom(Zagreb),br.�0.,4.III�923.;M.Kolar-Dimitrijević,»SocijalnaipolitičkaangažiranostMihovilaPavlekaMiškine«,Kaj,�.-2.,Zagreb�98�.,str.9�.-��.;M.Kolar,»KnjiževnikMihovilPavlekMiškinaipolitika«,Podravina,vol.5.,br.9..,Koprivnica200�.,str.32.-48.

�45 Slobodnidom(Zagreb),br.�.,�3.II.�924.�4� M.Kolar-Dimitrijević,»Sindikalnoorganiziranjekožarsko-prerađivačkihradnikanakoprivničkomiđurđevačkom

područjuzavrijemekapitalizma«,Podravskizbornik,sv.�4.,Koprivnica�989.,str.��.-��.�4� M.Kolar-Dimitrijević,»PismaPodravacaStjepanuiAntunuRadiću«,n.dj.,str.�08.�48 HDA,PokrajinskaupravazaHrvatskuiSlavoniju,kut.��9.,sv.III.-IV.�49 Slobodnidom(Zagreb),br.4.,24.I.�924.�50 Slobodnidom(Zagreb),br.�.,�3.II.�924.


cija. Na tom se sastanku raspravljalo o orgniziranju novih izbora koji se očekuju i o tome što sve treba učiniti. Govorilo se o kandidatima te je zaključeno da među starima treba kandidirati Frana Škrinjara, župnika u Đelekovcu jer je sposoban, dok bi među novim kandidatima za ulazak u državni parlament trebao biti predložen, uz ostale, i Mihovil Pavlek Miškina iz Đelekovca, a među novim zamjenicima Tomo Fičko iz Imbriovca.�5�

U imbriovečkoj pučkoj školi održana je 2�. rujna �924. glavna skupština Seljačke sloge te je bilo upisano dosta novih članova. Predsjednik imbriovečke organizacije bio je Blaž Posavec Majtan, a tajnik je bio Đuro Horvat.�52 No među najboljim organizacijama Seljačke sloge u državi svakako treba istaknuti đelekovečku organizaciju.

Mijo Pavlek (Miškina), »seljak i književnik iz Đelekovca«. u ludbreškom je kotaru početkom �925. bio kandidiran na parlamentarnim izborima kao zamjenik kandidata Pavla Dombaja, seljaka iz Drnja i člana glavnog odbora HRSSa. Fran Škrinjar odbio je kandidaturu uz obrazloženje da mu služba đelekovečkog župnika ne omogućuje češće izbivanje iz Đelekovca.�53 Upitno je kako Škrinjaru prije i poslije nije smetalo župničko mjesto za kandidaturu. Očito u tome odbijanju kandidature možemo jasno vidjeti naznake Škrinjarova prekida suradnje sa seljačkom strankom i pokretom.

Nezadovoljstvo sporim političkim promjenama iskazali su Đelekovčani u ljeto �925. godine razbivši prozor povjereniku (komesaru) općine kojega ludbreški kotarski predstojnik nije smijenio uoči formiranja PašićRadićeve vlade. Povjerenik je pozvao oružnike i oni su, pucajući u narod, ubili jednog Đelekovčana.�54

Fran Škrinjar, župnik u Đelekovcu, razišao se s Radićevom politikom te je �92�. godine napisao brošuru »Zašto sam ostavio Radića«, u kojoj je nastojao objasniti svoj politički prekid s HSSom i Stjepanom Radićem.�55 Župnik Fran Škrinjar promijenio je političku stranu pa je na izborima �92�., uz Stjepana Buća, bio nositelj liste Hrvatskog bloka za bjelovarskokriževački okrug.�56

Ivo Šarinić, član glavnog odbora i visoki dužnosnik Seljačke sloge, potkraj �925. Bio je oduševljen radom seljaka u Imbriovcu gdje je predsjednik organizacije bio Tomo Fičko, potpredsjednik Blaž Posavac Majtan, a tajnik Đuro Horvat. On je s oduševljenjem pisao o Đelekovcu i o Miškini.�5� U Imbriovcu je 26. prosinca �925. održana glavna skupština Seljačke sloge te su se Mate Fičko i Stjepan Međimurec pohvalili da selo ima i knjižnicu i čitaonicu u kojima se često organiziraju predavanja s raspravama.�5�

Mihovil Pavlek Miškina tijekom �926. godine mnogo je pisao u Seljačkoj prosvjeti koja se tada dosta čitala među seljaštvom. Nema gotovo niti jednog broja u kojemu nije bila objavljena neka Miškinina kratka crtica, pjesma, novela ili samo razmišljanje o položaju naroda. No ni Miškina �926. nije pisao hvalospjeve Stjepanu Radiću, već se radije prisjećao Antuna Radića, čiji je život bio jednostavniji i politički mnogo čišći nego Stjepanov koji je u poslijeratnim vremenima tražio različita politička rješenja za svoju stranku te je seljaštvo teško pratilo brze promjene u Radićevoj politici. �59 Miškina je prvi uočio i velike mogućnosti

�5� M.Kolar-Dimitrijević,»PismaPodravacaStjepanuiAntunuRadiću«,n.dj.,str.�0�.;M.Kolar-Dimitrijević,»SocijalnaipolitičkaangažiranostMihovilaPavlekaMiškine«,Kaj,�.-2.,Zagreb�98�.,str.9�.-��.;M.Kolar,»KnjiževnikMihovilPavlekMiškinaipolitika«,Podravina,vol.5.,br.9..,Koprivnica200�.,str.32.-48.

�52 »IzvještajpredsjednikaBlažaPosavcaMajtanaitajnikaĐureHorvata«,Slobodnidom(Zagreb),br.38.,��.IX.�924.�53 Slobodnidom(Zagreb),br.�.,�.I.�925.�54 Dom(Zagreb),br.��.,2�.VIII.�925.�55 Koprivničkenovine(Koprivnica),br.43.,�8.VI.�92�.�5� »Kandidacijskelistezabjelovarsko-križevačkiokrug«,Koprivničkenovine(Koprivnica),br.3.,�0.IX.�92�.�5� I.Šarinić,»Kulturapodravskogsela«,Dom(Zagreb),br.29.,�8.XI.�925.�58 »IzvještajMateFičkaiStjepanaMeđimurca«,Dom(Zagreb),br.�.,�.I.�92�.�59 Miškina,»Dvanajvećanašaseljačkapokojnika«,Seljačkaprosvjeta(Zagreb),br.3.-4.,�.II.�92�.,str.50.-52.;M.

Kolar-Dimitrijević,HSS,n.dj.


povezivanja mladih sa sela u organiziranju posjeta kazališnim predstavama u Zagrebu, što je zbog Stjepana Radića, koji je u to vrijeme bio ministar prosvjete, vlast tolerirala. Uočio je i vrlo velike mogućnosti koje krije posjet seljaka kazališnim predstavama.�60 Prva knjiga Hercegove Seljačke knjižnice bila je autorstvo Mihovila Pavleka Miškine, a bila je objavljena pod naslovom »Za svojom zvijezdom« (Zagreb, �926.). Sadržavala je nekoliko Miškininih radova sa socijalnom problematikom koja je mučila stanovništvo tog kraja. Knjiga je bila vrlo čitana te je budila seljačku svijest i upozoravala na duševnu snagu, o čemu je stanovništvu cijeloga toga područja govorio i Antun Radić. Seljaci su bili tako oduševljeni Miškinom da je i jedan drugi seljački pisac Mijo Stuparić iz Vidrenjaka pokraj Kutine objavio esej »Hrvatska seljačka književnost«, u kojemu je prikazao djelatnost Miškine do objavljivanja spomenute knjige. Uz to je Stuparić napisao i pjesmu »Miškini«.�6�

U Imbriovcu je na Štefanje �926. ogranak Seljačke sloge organizirao prosvjetnu zabavu u pučkoj školi te je prikazan igrokaz predsjednika ogranka Seljačke sloge Blaža Posavca Majtana »Rekvizicija« u pet činova. Prikazano je ratno doba kada su žandari oduzimali seljaštvu stoku i hranu. Tamburaški zbor svirao je domoljubne skladbe, a navečer je u jednoj kući priređena veselica koja je potrajala do kasno u noć, a na kojoj je bio i veterinar dr. Horvat, domaći sin, i izaslanici Seljačke sloge iz Zagreba.�62

Imbriovčani su bili vrlo ponosni i na svoju društvenu knjižnicu koja je �92�. imala �60 knjiga i za čijega je predsjednika izabran Đuro Horvat, dotadašnji tajnik, dok su ostali članovi odbora ostali isti.�63 Franjo Posavec objavio je u Seljačkoj prosvjeti i pjesmu »Otvorimo oči« u kojojoj nalazimo i stihove »Hajdmo drug uz druga«, koji su živjeli na tom području od ��4�. kada se uz pjesmu kretalo na Mađare.�64

U Đelekovcu je u veljači �92�. bio konstituiran novi odbor HSSa te je za predsjednika ponovno izabran Stjepan Mađer, za potpredsjednika Jakov Hižak, za tajnika Tomo Kadija, za blagajnika Stjepan Petak, a odbornici su postali Antun Hlišć, Pavao Hlišć, Stjepan Dolenec, Josip Petrić, Mijo Đureta, Ivan Đuranek, Ivan Tomašić i Ivan Cmrk.�65 U Đelekovcu je pozdani sastanak održan �9. veljače �92�. i došao je narodni zastupnik Jakov Jelašić.�66

Miškina je bio općinski načelnik�6� u Đelekovcu, što mu je omogućavalo bolju suradnju sa Školom narodnog zdravlja u Zagrebu.�6� Njegov je društveni položaj ubrzo ojačao jer je na četvrtoj skupštini Seljačke sloge održanoj u Zagrebu �. travnja �929. bio izabran za odbornika.�69

U vrijeme šestosiječanjske diktature kralja Aleksandra općinski su načelnici morali podnositi izvješća o političkom stanju u njihovim općinama. Iz �929. sačuvano je jedno takvo izvješće koje je pisao đelekovečki općinski načelnik.��0

Župnik Fran Škrinjar �930. bio je općinski načelnik u Đelekovcu, a upravni se odjel Savske banovine raspitivalo o njegovu radu te je prikupio najosnovnije podatke.�� Upravni

��0 Miškina,»Seljakikazalište«,Seljačkaprosvjeta(Zagreb),br.5.-8.,�0.V.�92�.,str.�39.-�42.;M.Kolar-Dimitrijević,HSS,n.dj.

�� M.Kolar-Dimitrijević,HSS,n.dj.��2 Seljačkaprosvjeta(Zagreb),br.�.,siječanj�92�..,str.2�..��3 Seljačkaprosvjeta(Zagreb),br.3.,ožujak�92�..,str.�4.��4 Seljačkaprosvjeta(Zagreb),br.2.,veljača�92�.,str.3.;M.Kolar-Dimitrijević,HSS,n.dj.��5 Dom(Zagreb),br.9.,29.II.�928.�� Dom(Zagreb),br.�.,�5.II.�928.�� Miškinasepotpisaokaoopćinskinačelniknajednomuvjerenju30.srpnja�928.ŽupniuredImbriovec,

dokumentacijažupe.��8 M.Kolar-Dimitrijević,HSS,n.dj.��9 Dom(Zagreb),�0.travnja�929.��0 HDA,GrupaXXI.,inv.br.�483.�� HDA,Savskabanovina,Upravnoodjeljenje,Povjerljivispisi,kut.30.,br.95��/�930.;SpomenimodajeFranŠkrinjar

�942.biozastupnikuHrvatskomdržavnomsaboru.


se odjel iste godine, raspitivao i o starokatoličkom vjerskom obredu u Imbriovcu.��2 Razlog pojave starokatolika bio je to što su stanovnici sela Imbriovec, Kutnjak i Antolovec bili nezadovoljni davanjem lukna župniku u gotovu novcu. Župnik je pretvorio naturalno davanje lukna u novčano s dosta visokim iznosom jer su župljani dugogodišnje izbjegavanje plaćanja lukna ispričali slabim urodom.��3

Podravske novine prenijele su obavijest iz Službenih novina (br. �5�. od �5. lipnja �93�.) o prelasku općine Đelekovec iz ludbreškoga u koprivnički kotar (srez) �93�. godine. »Opština Legrad izdvaja se iz sreza preloškog, a opštine Đelekovac i Koprivnički Ivanec izdvajaju se iz sreza ludbreškog i sve te tri opštine pridružuju se srezu koprivničkom u savskoj banovini.« Komentator Podravskih novina napisao je u povodu toga: »Legrad i Đelekovec vezani su tako jasno i lijepo uz Koprivnicu, da je njihovo pripojenje uz ovaj srez jedna sasvim prirodna stvar. Dolazak naroda iz tih općina u razne urede u gradu Koprivnci ili po drugom poslu vrši se po vrlo lijepoj izravnoj cesti koja vrlo dobro odgovara za svaki kolni i automobilni promet.«��4 Koprivnički Hrvat donio je vijest: »Primopredaja našem srezu pripojenih općina Kopriv. Ivanec i Djelekovec te trgovišta Legrad obavljena je 3�. srpnja...«��5

U vrijeme skupštinskih izbora �93�. godine u Đelekovcu »u velikoj sobi jedne gostione« te u Imbriovcu »pred župnom crkvom« vladin kandidat dr. Vlado Malančec iz Koprivnice i njegov zamjenik Pavao Dombaj iz Drnja održali su predizborni sastanak.��6

Zbog slike Stjepana Radića u Hrvatskoj čitaonici u Đelekovcu i natpisa »Živjela republika« predsjednik čitaonice Vinko Gregurek i tajnik Stjepan Kadija bili su u rujnu �93� zatvoreni.��

Čini se da je bio zatvoren granični prijelaz s Mađarskom, što je stanovnicima općine Đelekovec onemogućavalo odlazak u vinograde i na polja. Zbog toga je pokrenuta inicijativa za ponovno otvaranje graničnog prijelaza. Inicijativa je urodila plodom pa je prijelaz ponovo otvoren �93�. godine.�� Zbog teškoća koje je izazivao nedovoljan broj žandarmerijskih stanica uz granicu postojao je i prijedlog o jačanju žandarmerijske postaje u Legradu te mogućnosti ustrojavanja nove u Đelekovcu.��9

Mihovil Pavlek Miškina bio je suradnik novina Seljački svijet (izlazile su od �933. do �939.),��0 pa je time postupno postajao sve prepoznatljiviji u hrvatskom društvenom životu. U ožujku �933. Miškinu je u Đelekovcu posjetio američki pisac slovenskog podrijetla Louis Adamić koji u Zagrebu tiska roman »Dinamit«, a Miškini je u tisku zbirka novela »Trakavica«. Miškina je Adamiću »otvorio svoju dušu« govoreći mu o nevoljama sela, što je Adamić objavio �934. u svojoj knjizi »The Nativ's Return«, čime je Miškinu i probleme Đelekovca približio američkoj javnosti.

Miškina je �932. objavio knjigu »Trakavica«, a te je godina nastala i prekrasna pjesma »Crveni makovi« koja u kalendaru HSSa za �933. godinu ima naziv »Crveni krvavi makovi«, što je odraz osjećaja ugrožavanja hrvatskog naroda, koji je Miškina doživljavao u vremenu velikosrbijanske diktature kralja Aleksandra. Nakon ubojstva kralja Aleksandra u Marseillu opet je pooštren teror, a prvog ožujka �935. u časopisu »�5 dana« objavljena je i Miškinina pjesma »I mi smo ljudi«. Ta je pjesma poslužila u preizbornoj agitaciji za izbore �935 godine.��

��2 HDA,Savskabanovina,Upravnoodjeljenje,Povjerljivispisi,kut.58.,59.,br.2�58�/�930.��3 HDA,GrupaXXI.,inv.br.�84�.��4 »Velikodjelokr.Vladezanaškraj«,Podravskenovine(Koprivnica),br.29.,�8.VII.�93�.��5 »Povećanjekoprivničkogsreza«,KoprivničkiHrvat(Koprivnica),br.2�.,�.VIII.�93�.�� »Velikoizbornokretanjeukoprivničkomsrezu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.45.,�.XI.�93�.�� Z.Krušelj,Užrvnju,str.92.��8 HDA,Savskabanovina,Upravnoodjeljenje,Povjerljivispisi,kut.�32.,�33.,br.�3440/�93�.��9 HDA,GrupaXXI.,inv.br.209�.�80 Z.Radelić,BožidarMagovac,str.3�.�8� M.Kolar-Dimitrijević,HSS,n.dj.


Na tome su području ojačane i unitarističke političke snage koje su se zalagale za integralno jugoslavenstvo. Provladina stranka Jugoslavenska radikalno seljačka demokracija (JRSD) u rujnu �932. bila je osnovana u Imbriovcu i tada je imala �00 članova.��2 JRSD je bio organiziran i u Đelekovcu, o čemu svjedoči vijest iz novina �933. godine. »Dana 5. veljače t.g. u 2 sata po podne održana je u prostorijama g. Samoščanca u Gjelekovcu godišnja skupština općinske organizacije JRSD stranke, koja se pretvorila u burne i oduševljene manifestacije za Kralja i otadžbinu… Pred velikim brojem seljaka, koji su pridošli iz okolnih mjesta Imbriovca, Zablatja te Malog i Velikog Otoka, otvorio je skupštinu predsjednik organizacije Gjuro Mikin iz Zablatja…Zatim se konstituirao novi dobor JRSD stranke za općinu Gjelekovec kako slijedi: Predsjednik Kerovac Imbro seljak iz M. Otoka, potpredsjednik Mađerić Martin iz Imbriovca, tajnik Dupor Petar, blagajnik Bebek Martin iz Zablatja, te odbornici: Pongrac Stanislav, Radmanić Dragutin, Josip Gregurek, Jakopanec Vinko, Marjančić Imbro, Novak Imbro, Vadla Jakob, Solarić Jakob, Baranasić Tomo, Šafar Mato, Vadla Franjo, Vadla Stjepan, Šafar Bartol i Černili Tomo.«��3

Na općinskim izborima �933. u općini Đelekovec postojale su dvije izborne liste čiji su nositelji bili krojač Stanislav Pongrac i crijepar Andro Međimorec.��4 Obojica su pripadala Jugoslavenskoj nacionalnoj stranci. Pobijedila je lista Stanislava Pongraca koji je izabran za načelnika općine.��5

U međuvremenu se i na tom području počeo obnavljati HSS, za što je uz Mihovila Pavleka Miškinu zasluga imao dr. Pavao Tomašić, koji je u obližnjem Drnju bio liječnik od �92�. do �93�. godine.��6 Prema mišljenju Zdravka Dizdara, »na čelu lijevog krila (HSSa, op. p.) bio je Mihovil Pavlek Miškina, narodni zastupnik HSSa i poznati seljački književnik iz Đelekovca, koji od izbora �935. postaje najveći podravski politički autoritet. Miškina je svjestan koliko su gospodarska kriza i beogradska dikatatura osiromašili seljačko gospodarstvo zbog čega on snažno inzistira na socijalnim programima.«��

Dana 2�. lipnja �936. organizirana je skupština HSSa u Đelekovcu,�� a 30. lipnja iste godine spominje se postojanje podružnice organizacije žena HSSa Hrvatsko srce u Đelekovcu.��9 Tajnica Hrvatskog srca bila je Kata Pavlek (čini se da je �940. obnašala i predsjedničku dužnost). Žene su kao društvo slale pakete u kaznionicu Lepoglava.�90

�82 HDA,GrupaXXI.,KotarKoprivnica,političkasituacijazamjesecrujan�932.�83 »SkupštinaorganizacijeJRSDuGjelekovcu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.9.,Koprivnica,4.III.�933.�84 »Općinskiizbori«,Podravskenovine(Koprivnica),br.39.,�.X.�933.�85 »NakonopćinskihizborauSavskojbanovini«,Podravskenovine(Koprivnica),br.4�.,�4.X.�933.�8� Pavao Tomašić(Đelekovec,2�.lipnja�899.-Zagreb,5.veljače�98�.)-ŠkolovaoseuĐelekovcu,Varaždinu,

Zagrebu,GrazuiKrakovu.Nakonzavršenogstudijamedicine�925.godinestažiraojeuČakovcuiVaraždinu.Od�92�.do�938.biojeliječnikuDrnju.OndjejedjelovaonesamopolitičkiusklopuseljačkogpokretapredvođenogaHSS-omdr.VlatkaMačeka,negoinakulturnometeprosvjetnomplanu.ProvodiojeakcijeHigijenskogzavodaizZagreba.FinanciraojeizdavanjeZbornikahrvatskihseljaka�,kojijepoduredništvomIvanaSabolićaobjavljen�93�.godineususjednomPeterancu.Od�938.radiuŠkolinarodnogzdravljauZagrebu,anakontogaubakteriološkomodjeluHigijenskogzavodauZagrebu.PoslijejepostaodocentnaMedicinskomfakultetuuZagrebugdjejeradiodo�952.godine.Umirovljenje�.siječnja�9�5.godine.Podravskenovine,raznagodišta;M.Levak,Dr.PavaoTomašić,Vendi�,Đelekovec�999,�.

�8� Z.Dizdar,»PolitikaljevicenapodručjuKoprivniceod�929.do�94�.godine«,Podravskizbornik,sv.28.,Koprivnica2002.,str.�9�.

�88 »Skupštinab.HSSuĐelekovcu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.23.,�.VI.�93�.�89 »HrvatskosrceuPodravini«,Podravskenovine(Koprivnica),br.2�.,4.VII.�93�.Uistomsebrojunovinaspominje

VikaPicir(rođena�9�8.)kao»mladatalentiranaseljakinja«izĐelekovca»kojajesarađivalatakođerunašemlistu«.OnaseudalazaTomuRašana,kovačkogpomoćnikauĐelekovcu,avijestovjenčanjusuobjavilePodravskenovine.UPodravskimnovinamabr.42od��.listopada�93�.objavljenajepjesmaVikePicirizĐelekovca»Susret«.ViktorijaPicirizĐelekovcauPodravskimnovinamaobjavilaječlanakosjećanjunakraljaAleksandra�935.godine.

�90 B.Loborec,»SudjelovanježenakoprivničkogkrajauNOB-u(prilozizapovijestNOB-a)«,Podravskizbornik,sv.8.,Koprivnica�982.,str.��.


Osobito je bila vrijedna akcija o postavljanju spomenploče Stjepanu Radiću u Đelekovcu �936. godine. O toj je akciji zapisano: »U Đelekovcu povedena je akcija, da se tamo podigne spomenploča blagopokojnom vođi hrvatskog naroda Stjepanu Radiću. Ovu akciju vodi uz pomoć domaćeg sina hrvatskog seljačkog književnika i narodnog zastupnika Mihovila Pavleka Miškine tamošnja podružnica zadruge Hrvatsko Srce i to na poticaj svoje tajnice napredne seljakinje i popularne propagatorke Esperanta Dore Dolenec. Spomenploča podignut će se ili na kući I. Gregureka (gdje se sada nalazi trgovina Matije Lebinca) gdje je Stjepan Radić pred 3� godinu održao prvi sastanak u Đelekovcu ili pored dudine u dvorištu B. Gregureka gdje je Stjepan Radić održao pred 25 godina prvu veliku skupštinu, na kojoj su prisustvovale i žene. U svrhu nabave novčanih sredstava za nabavu ove spomenploče, koja će se nabaviti i svečanim načinom otkriti slijedeće godine namjerava Podružnica zadruge Hrvatsko Srce u Đelekovcu prirediti uz pomoć hrvatskog seljačkog književnika i narodnog zastupnika Mihovila Pavleka Miškine još ove godine jednu priredbu. Na ovu priredbu bit će među ostalima pozvana predsjednica Zadruge Hrv. Srce gospođa Marija udova Radić, gospođa Josipa Maček supruga Vođe hrvatskog naroda Dra Vlatka Mačeka…

Značajna i naročite pažnje vrijedna je odluka seljačkih žena u Đelekovcu koje danas sve više stoje uz bok svojim muževima također u javnom životu, da su odlučile spomenpločom odati zahvalnost velikom pokojniku Stjepanu Radiću.

Ovo je tim značajnija činjenica što će se spomen ploča podići u jednom od najnaprednijih naših sela u Đelekovcu tamo gdje je prije 3� godinu neumrli vođa hrvatskog naroda Stjepan Radić upalio prvu i neugasivu luč historijskog seljačkog pokreta, koji se od tada počeo širiti i Podravinom.«�9�

U kolovozu �936. dogodila se kriza vlasti pa se cijeli općinski odbor »zahvalio« na časti. Na prijedlog mjesne organizacije HSSa imenovana je privremena općinska uprava »koja se sastoji od predsjednika, Đure Mihaleca, predsjednika Seljačke zadruge, te članova (seljaka) Blaža Vuljaka, Valenta Majtana, Ivana Đuraneka, Franje Tomašića i Imbre Marjančića.«.�92 Na općinskim izborima �3. rujna �936. pobijedila je lista »bivšeg HSSa«, a 23. rujna preuzela je vlast u općini Đelekovec.�93 U Đelekovcu je ��. listopada �936. bila održana skupština HSSa na kojoj je govorio prof. Ljubomir Tomašić.�94

Miškina je �5. ožujka �936. govorio na skupštini pristaša hrvatskog seljačkog pokreta u Peterancu. Osim njega, govorili su izaslanik dr. Mačeka prof. Tomašić i dr. Ivo Vedriš.�95 U lipnju �936. Miškina je zajedno sa župnikom iz Zrinskog Topolovca Kazimirom Vučakom te dr. Ivom Vedrišem i njegovom suprugom Ružom govorio na skupštini u Većeslavcu.�96 U srpnju �936. govorio je na manifestaciji u Koprivnici uoči rođendana dr. Vladka Mačeka.�9� Miškina je u kolovozu �936. govorio na skupštini HSSa u Goli.�9� U rujnu �936. predsjedao

�9� DušanOžegović,»SpomenpločaStjepanuRadićuuĐelekovcu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.34.,22.VIII.�93�.

�92 »Općinskiizbori«,Podravskenovine(Koprivnica),br.34.,22.VIII.�93�.�93 »Novoizabraniopć.odbori«,Podravskenovine(Koprivnica),br.38.,�9.IX.�93�.�94 »SkupštinaHSSuĐelekovcu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.42.,��.X.�93�.Uistomjebrojuobjavljena

vijestdajeMihovilPavlekMiškinaovjaviobrošuru:»SeljačtvosezaštićujesamoitouSeljačkojSlogiduhovnouGospodarskojSlogimaterijalno«.TakođersespominjedajepočetkomlistopadanaželjezničkojpruzikodDaniceteretnivlakpregazioautobussasportašimakojisusevraćaliizĐelekovca.

�95 »UPeterancu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.�2.,2�.III.�93�.�9� »Sastanakb.HSSuVećeslavcu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.25.,20.VI.�93�.�9� »ManifestacijauKoprivnici«,Podravskenovine(Koprivnica),br.29.,�8.VII.�93�.UčlankusenavodidajeMiškina

»nar.zastupnikiseljačkiknjiževnik«.UistombrojuPodravskihnovinaobjaviojecrticu»Zasrećuidostojanstvočovjeka«.Ubroju30.od25.VII.�93�.ValkoLoborecucijelostijeobjaviotekstMiškininagovorapodnaslovom»Zaštonamjegeslo:VjerauBogaiSeljačkaSloga«.UkasnijimbrojevimaigodištimaPodravskihnovinaMiškinajeobjaviovišesvojihknjiževnihradova.Ubroju2�.od�2.rujna�93�.objavljenjeintervjusMiškinom.

�98 »Skupštinab.HSS«,Podravskenovine(Koprivnica),br.34.,22.VIII.�93�.


je sastankom svih povjerenika Gospodarske sloge iz koprivničkog kotara,�99 a u studenome �936. govorio je na skupštini Hrvatskoga radničkog saveza u Koprivnici.�00

Za Đelekovec je osobito važno da je ondje, osim Mihovila Pavleka Miškine, djelovao i jedan od prvih slikara hrvatske naivne umjetnosti Mirko Virius (Đelekovec, 2�. listopada ��9. Zemun, �943.) koji je počeo crtati u ruskom zarobljeništvu tijekom Prvoga svjetskog rata. Njega je Miškina u proljeće �936. povezao sa seljacimaslikarima Ivanom Generalićem i Franjom Mrazom iz Hlebina pa je on iznova počeo crtati i slikati. U toj likovnoj djelatnosti seljačkih slikara osobito su vrijedni bili poticaji, ali i savjetnički te mentorski rad Petra Franjića, učitelja i slikara iz obližnjeg Peteranca. Zanimljivo je istaknuti da je od �936. do �940. nastalo cjelokopno Viriusovo slikarsko djelo iznimno vrijedno po umjetničkoj kvaliteti.�0� »Nešto manje se, nažalost, naglašava njegova natprosječna darovitost i duboka proživljenost kojom odišu njegova, općenito malobrojna djela. Pritom se, smatramo, zapostavlja činjenica da je Mirko Virius jedan od najvećih umjetnika prve polovine 20. stoljeća na našem prostoru, a njegovo bi djelo, vjerujemo, izdržalo komparaciju ne samo domaćih već i širih razmjera.« Ne treba zaboraviti da je njegovim imenom nazvana poznata galerija Hrvatskog društva naivnih umjetnika u Zagrebu.�02

Uz slikarsku ali i društvenu djelatnost Mirka Viriusa bila je vezana i tzv. đelekovečka buna �936. godine, »u kojoj su 'glavne' uloge igrali Virius i njegov posinak Pavao. Kada su, naime, žandari plijeneći po selu zaplijenili i muzičke instrumente Viriusovih oni su uzbunili selo koje je s toljagama i vilama grupicu žandara natjeralo u bijeg.« Taj je događaj na istoimenoj slici naslikao Ivan Generalić (ulje na platnu), a sačuvan je i Viriusov crtež »Egzekucija (Ovrha)«.�03

Virius je svojim slikama i crtežima ovjekovječio svakidašnjicu Đelekovca i okolice pa njegov likovni rad, osim u umjetničkom smislu, ima veliki značaj i kao povjesni izvor za izučavanje svakidašnjeg života Đelekovčana što će tek trebati napraviti u budućim istraživanjima i pisanjima o Đelekovcu.

Mihovil Pavlek Miškina 3�. ožujka �93�. u prepunoj dvorani Domoljuba u Koprivnici održao je predavanje o hrvatskom seljačkom pokretu od �903. do �93�. godine.�04 U njegovu su ga selu u travnju �93�. optuživali da je prepreka osnivanju muškoga katoličkog društva.�05

Miškina je, što se vidi iz iznesenih podataka, razvio široku djelatnost u jačanju seljačkog pokreta, i iako formalno nije imao položaj u kotarskom HSSu, slobodno se može zaključiti

�99 »Gospodarskasloga«,Podravskenovine(Koprivnica),br.38.,�9.IX.�93�.800 »RadničkaskupštinauKoprivnici«,Podravskenovine(Koprivnica),br.48.,28.XI.�93�.80� M.Špoljar,»ObrisidejnihkretanjaukulturiPodravineizmeđudvarata«,Podravskizbornik,�.,Koprivnica�98�.,str.

4�.-52;M.Špoljar,MirkoVirius,Koprivnica�989.;V.Maleković,Virius.Bio-bibliografija,Zagreb2004.»ZaFranjićajeViriusdoznaovjerojatnoprekoMiškineiliTomašića,pajeodpočetkasvojeslikarskeepizode,dakleod�93�.redovitodolaziouPeteranec.Franjićčakspominjedasusastanciodržavanisvakitjedan.NasvakiodtihsusretaViriusjedolazionasvomprastarombiciklu,smapomnaleđima,vrlooskudnoobučen,sočimakojesuuvijeksuziletakodajeizgledaomnogostarijinegoštojeuistinubio.«M.Špoljar,»KulturnaakcijanaseluiulogaPetraFranjića«,Podravskizbornik,8.,Koprivnica�982.,str.�32.-�34.

802 http://www.hd-naiva.hr/virius.phppristupostvaren24.2.2008.803 M.Špoljar,MirkoVirius,str.84.804 »PredavanjeMihovilaPavlekaMiškineuKoprivnici,Podravskenovine(Koprivnica),br.�4.,3.IV.�93�.805 Uspisupiše:»Naotpisnaslovaod9.IV.�93�br.�3.moguzasadasasigurnošćukazati-baremkolikopoznam

župuGjelekovec-dasenesmijezanekovrijemenitipomislitizaosnivanjekakvogmuškogkatoličkogdruštva.AkosepomislisamotodajeGjelekovectvrdžavapoznatogPavlekaMiška,dasuživu-iuspješnuagitacijupoveliprotivmisija,kojesuovegodineodržaliužupioo.Isusovci,adolaziponedjeljamaksv.misi20-30muškaraca-staraca,drugojesamoženskisvijet,dasumuškarcibilisasvimzadovolni,kadnisuimalisvogasvečenika.Svenavedenečinjenicepokazuju,dabiosnivanjeKatoličkihMuževabilosamouljenanjihovuvaruibijesprotivvjereicrkve.Jetožalosno,ajeipakistinasakojommoraračunatidušobrižnik.Zatomislim,dabibiloizpočetkanajpodesnijeakozapočnemkodženskolgsvijeta,itonajprijesadjevojkama,jerdjevojkejošnisunigdjeorganizirane.Zatimbidošlinaredmladići,ženeimuževi.«ŽupniuredĐelekovec,dokumentacijažupe.


da je bio među najutjecajnijim članovima seljačke stranke u koprivničkom kraju, a najvjerojatnije i šire. Njegov se utjecaj nije svidio političkim protivnicima koji su ga napadali. Kotarska organizacija HSSa na sjednici održanoj 2�. lipnja �93�. stala je na stranu izabranoga narodnog zastupnika Mihovila Pavleka Miškine kojega su napadale novine Hrvatska straža. Dopis su potpisali predsjednik kotarske organizacije Franjo Gaži i tajnik dr. Ivo Vedriš.�06

U Seljačkom domu u Imbriovcu okupilo se 2�. studenoga �93�. mnoštvo seljaka. Predsjednik mjesne organizacije Tomo Fičko otvorio je sastanak osvrnuvši se na gospodarske probleme od �920. te je rekao da su loši općinski činovnici krivi za mnoge nevolje. Mihovil Pavlek Miškina iz susjednog Đelekovca osvrnuo se na sporazum seljačkodemokratske koalicije �92�. i ujedinjene opozicije �93�., smatrajući da se samo slogom Hrvata i Srba može dobiti vlast, a time i poboljšati položaj ljudi. On se vratio u prošlost prije �9�4. kada je Podravina bila glavno uporište braće Radića, te je prikazao što se dogodilo na izborima u svibnju �935. kada su seljaci masovno glasali za HSS, a ipak nisu dobili svoje poslanike. Govorio je Tomo Čiković, Franjo Gaži održao je predavanje o domaćim prilikama, a dr. Vedriš je usporedio fašizam s komunizmom i sa seljačkom demokracijom.�0�

Tijekom ožujka �93�. koprivničko područje bilo je umreženo ograncima Seljačke sloge, pa je 2�. ožujka �93�. za kotarskog povjerenika Seljačke sloge izabran Stjepan Prvčić, a zamjenici su mu bili Valko Bači iz Botova, Ignac Hanžekovć iz Srijema (Srema), Franjo Čižmak iz Đelekovca, Franjo Ljubić iz Novigrada Podravskog, Josip Vuljak i Tomo Gaži iz Koprivnice, a svoju su pomoć u radu obećali i Miškina i liječnik dr. Pavao Tomašić iz Drnja (rodom iz Đelekovca) koji je imao važnu ulogu u aktiviranju podravskog stanovništva na društvenoprosvjetnim zadacima.�0�

U vrijeme izbora �93�. u Đelekovcu je predsjednik izbornog odbora bio Milan Zorčić, profesor iz Koprivnice, a u Imbriovcu Dušan Dadasović, učitelj iz Koprivnice.�09 U Đelekovcu je u međuvremenu na parlamentarnim izborima 5. svibnja �935. stranačka lista kojoj je kandidat bio Mihovil Pavlek Miškina dobila 59� od 60� glasova, dok je provladina stranačka lista kandidata Veljka Ilića dobila samo �0 glasova. Miškina je u svome selu osvojio više od 9� posto svih glasova, njegova je lista u Imbriovcu dobila 562, a Ilićeva �� glasova.��0 Na izborima održanima potkraj �93�. Miškina je u općini Đelekovec dobio �269 glasova od �369 upisanih birača uz napomenu da svi upisani birači nisu izašli na izbore.��

Do reorganizacije HSSa u Đelekovcu je došlo �6. kolovoza �93�. Za predsjednika je izabran Pavao Porić u Đelekovcu, a u Velikom Otoku Ivan Horvat. Tajnik općinske organizacije bio je Ivan Punek iz Imbriovca.��2

Mihovil Pavlek Miškina širio je prostor svoga utjecaja izvan Podravine. On je 20. ožujka �93�. održao predavanje o Matiji Gupcu i o životu i radu Ante Radića u Splitu. »Njega su okupljeni burno pozdravili… Predavanje g. Pavleka Miškine bilo je popraćeno aplauzom.«��3 Neki su na to imali prigovor, pa je Miškina u Podravskim novinama tiskao odgovor koji je završio riječima: »Ljubav k bližnjemu samo ne propovjeda već jedamputa provađa i u život. A provesti se može na onaj način života kakav su naši stari poznavali prije negoli su poznavali tuđe vjerovjesnike, a to je da je čovjek čovjeku brat a ne vuk, da svaki onaj koji je došao na svijet ima i

80� »Kotarskaorganizacijab.HSSKoprivnicauobraninarodnogzastupnikaMihovilaPavlekaMiškine«,Podravskenovine(Koprivnica),br.2�..,3.VII.�93�.

80� Seljačkidom(Zagreb),br.�.,�.I.�938.808 Seljačkidom(Zagreb),br.�4.,3�.III.�938.809 »PredsjedniciizbornihodborauKoprivničkomkotaru«,Podravskenovine(Koprivnica),br.44.,5.XI.�938.8�0 S.Velagić,»Izboriizmeđudvasvjetskarata«,n.dj.,str.�29.8�� »Nakonizbora«,Podravskenovine(Koprivnica),br.50.,��.XII.�938.8�2 Seljačkidom(Zagreb),br.39.,8.IX.�938.8�3 NovoDoba(Split)2�.III.�938.;»MiškinauSplitu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.�4.,2.IV.�938.


pravo na život. Da u našoj slobodnoj Hrvatskoj budemo svi slobodni ljudi. I slobodni i osjećali u sebi dužnosti pomoći svome bližnjemu.«��4 Od �9. do 22. rujna �93�. kao izaslanik Vladka Mačeka držao je političke govore u Šumadiji gdje je imao desetak sastanaka u kragujevačkome i gružanskom kotaru,��5 dok je u studenome boravio u Mačvi, u okolici Šapca.��6

U Lepoglavi su se na robiji (nakon proglašenja šestosiječanjske diktature), prema zapisima Tome Mičurina, kao »hrvatski nacionalisti« nalazili Tomo Fičko iz Imbriovca te Josip Pavlić, Stjepan Petak, Stjepan Sabol i Ivan Tomašić iz Đelekovca.��

Trojica su se seljaka iz Đelekovca 6. ožujka �939. vratila kući s robije. To su bili Stjepan Petak, Antun Vuljak i Stjepan Vuljak. U lepoglavskoj su kaznionici proveli 5 godina. Bilu su osuđeni na �5 godina zatvora, ali im je kazna bila smanjena. O njihovu je dočeku zapisano u Podravskim novinama: »Na kolodvoru u Koprivnici dočekali su ih brojni članovi hrv. seljačkih organizacija na čelu sa pretsjednikm organizacije b. HSS Tomom Čikovićem i povjerenikom Seljačke Sloge Stjepanom Prvčićem, koji je takodjer više godina bio politički kažnjenik u Lepoglavi, te tajnikom organizacije b. HSS u Gjelekovcu seljakom Grgom. Na pozdrav Tome Čikovića zahvalio se Stjepan Petak istaknuvši da nosi pozdrave braće iz tamnice, koja isto osjećaju i žele kao i cio hrvatski narod. Uz poklike Hrvatskoj i dru Mačeku odvezli su se autom kući u Gjelekovec. Premda je već bilo prošlo �0 sati u noći kad su stigli u rodno mjesto Gjelekovec i tamo ih je dočekalo i dirljivo do suza pozdravilo cijelo selo, koje je bilo svjedokom njihovih prvih neopisivih patnja. Pred zgradom općinskog poglavarstva, gdje su bili prisutni također pretstavnici hrv. seljačkih organizacija iz Legrada pod vodstvom seljaka Sineka i Bruneca pozdravila ih je u ime Hrvatskog srca Kata Pavlek, u ime mjesne organizacije b. HSS Blaž Suljak, a u ime Seljačke zaštite Ivan Želježnjak. Zahvalio se Stjepan Petak naglasivši da će ojačani iskustvom proživjelih patnja još svjesnije nastaviti borbu, da u duhu nauke braće Radića naša Hrvatska nikada od nikoga pokorena domovina dodje do svojih prava, do svoje nacionalne slobode i socijalne pravde.«��

Stjepan Petak iz Đelekovca na zajedničkom je sastanku koprivničke kotarske organizacije HSSa i Gospodarske sloge održanome u Koprivnici 26. ožujka �939. izložio problem nove kolonizacije preko »Zemlje«. Na tom su sastanku pozdravili i Vuljake iz Đelekovca koji su pušteni na slobodu nakon petogodišnjeg robijanja.��9

Potpredsjednik ugledne Rokfelerove zaklade iz SADa (koja je osnovala Higijenski zavod), profesor Gunn, posjetio je Đelekovec ��. siječnja �939. godine. U pratnji su bili dr. Andrija Štampar i dr. Dinko Tomašić. Oni su posjetili dom Mihovila Pavleka Miškine. Izvjestitelj je u novinama istaknuo: »U domu Miškine gdje je ugledni gost sa pratnjom objedovao predstavljeni su mu hrvatski seljački književnici Belčić, Betlehem i Gaži, te seljački slikari Mraz, Generalić i Virius. Prof. Gunn razgovarao je s našim seljacima preko tumača Dra Štampara interesirajući se potanko o prilikama u kojima žive a napose o njihovom radu na polju lijepih umjetnosti. Na sva pitanja dobio je preko tumača odgovore, koji su mu potpuno prikazali život seljaka hrvatske Podravine te je obećao da će njihov kulturni napose umjetnički, rad podupirati dodijeliti im materijalnu pomoć. Posebno je preporučio našim seljacima

8�4 MihovilPavlekMiškina,»Odgovoronimakojihsetiče(PovodomprigovorapredavanjuoMatjiiGubcuiDruAntiRadićuuSplitu)«,Podravskenovine(Koprivnica),br.��.,��.IV.�938.

8�5 »MiškinauŠumadiji«,Podravskenovine(Koprivnica),br.38.,24.IX.�938.;RokaVujadinović,»OdjeciboravkaMiškineuŠumadiji«,Podravskenovine(Koprivnica),br.42.,22.X.�938.TajjedopispisalakćisrpskogseljakaDivostinaVujadinovićakojijeMiškinupratiozanjegovogboravkauŠumadiji.

8�� »PovratakMiškineizSrbije«,Podravskenovine(Koprivnica),br.48.,3.XII.�938.8�� ZapisiizLepoglaveTomeMičurina,seljakaizGole,kotarKoprivnica,originalrukopisauposjeduMarcelaTkalčića

izStarigrada.PreslikekodHrvojaPetrića.8�8 »Opetnaslobodi…«,Podravskenovine(Koprivnica),br.�0.,�0.III.�939.SudbinaStjepanaSabolanijeistražena.8�9 Ž.Krušelj,»Užrvnju«,n.dj.,str.3�2.;M.Kolar-Dimitrijević,HSS,n.dj.


slikarima od kojih je neke slike otkupio za ures svoga doma da svoje radove izlože na predstojećoj izložbi u USA u New Yorku.«�20

Miškina je u novinama u ožujku �939. kritizirao rad zastupnika u narodnoj skupštini Adama Marina, koji, smatra, nije učinio ništa za podravski kraj iz kojega je izabran.�2� Zastupnik Marin mu je odgovorio, a nakon toga je opet slijedio Miškinin odgovor kojim je bila završena prepiska u kojoj se zapravo dokazala Marinova neaktivnost.�22 Pavlek se u ožujku �939. preko organizacije Seljačke sloge založio za očuvanje morala u hrvatskoj omladini na prostoru koprivničkog kotara te »da će sustavno poraditi na promicanju ćudoređa života na selu i spriječiti pijančevanje seoskim mladićima.«�23

Dana �2. ožujka �939. u Sarajevu je bila održana velika kulturna priredba, na kojoj je nastupilo više seljačkih književnika. Miškina je je čitao svoje pjesme »Crveni makovi«, »Matiji Gupcu« i »Radniku«.�24 Ubrzo ga je, 26. ožujka �939., prvak zemljoradničke stranke Joca Jovanović pozvao da održi predavanje u Beogradu koje je bilo odlično prihvaćeno. Nakon toga su Miškinu pozvali održati drugo predavanje u Zemunu.�25 U Daruvaru je govorio u svibnju �939,�26 u koprivničkom Seljačkom domu u rujnu �939.,�2� u studenome �939. u Legradu,�2� u prosincu �939. ponovno dva puta u Koprivnici prigodom osnivanja Hrvatskoga seljačkoga lovačkog društva te na sastanku kotarske organizacije HSSa.�29

U srpnju �939. Miškina se zajedno s izaslanikom vodstva HSSa i zastupnikom prof. Slavkom Findrichom založio za elektrifikaciju sela koprivničkog kotara priključkom na električni vod ZagrebKarlovac,�30 što upućuje na njegove napredne stavove.

U siječnju �940. Stjepan Mađar iz Đelekovca u novinama Seljački dom izjavio je da ima četiri političke želje. Prva mu je da se porez odredi po rali na najniži stupanj i da ga ubiru općine. Druga da se snize kamate na zajmove. Treća da se drvo iz državnih šuma prodaje seljacima po najnižoj mogućoj cijeni. I četvrta je da trgovina sa susjednim državama bude slobodna i bez carine kako bi mogli zaraditi proizvođači. Iako samo četiri želje, one su bile utopija u vremenu opće inflacije i sve veće nestašice roba.�3�

Župnik u Koprivničkom Ivancu Franjo Brdarić pisao je đelekovečkom župniku ��. siječnja �940., uz ostalo, i o smanjenju utjecaja Miškine u HSSovoj središnjici: »U Zagrebu se odvijale ovih dana velike manifestacije koje simboliziraju 'mirovno' izmedju Beograda i Zagreba, ali kao stopostotni Podravac žalim, da je najodličniji dio i ukras seljačke stranke Pavlek Miškina tako zapostavljen, da nije bio na večeri ni u banskim dvorima ni kod kneza Pavla. Što to imade da znači? (...)«�32

820 DušanOžegović,»PočastselunašePodravine«,Podravskenovine(Koprivnica),br.�.,�8.II.�939.82� »MiškinajavnopozivapopaMarinadaodgovorinapitanja…«,Podravskenovine(Koprivnica),br.�0.,�0.III.�939.822 »PopMarinsepere…«,Podravskenovine(Koprivnica),br.�2.,25.III.�939.;»Miškinaodgovarapopumarinu«,

Podravskenovine(Koprivnica),br.�2.,25.III.�939.823 »Miškinazaočuvanjemoralanaselu.Hrvatskaomladinamorabitićudoredna,jerćesamotakobitipolitičkijaka«,

Podravskenovine(Koprivnica),br.�0.,�0.III.�939.824 »VelikoslavljeuSarajevu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.��.,�8.III.�939.825 »MiškinauBeogradu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.�2.,25.III.�939.;»MiškinagovoriuBeogradu«,

Podravskenovine(Koprivnica),br.�3.,0�.IV.�939.UpovoduMiškininapovratkaseljakinjaizĐelekovca,DoraDolenecuPodravskimnovinamabroj�4,od8.travnja�939.napisalajepjesmu»SvomemilomseljakunarodnomzastupnikuihrvatskomknjiževnikuMiškiniprigodomprvihproljetnihdanagod.�939.«

82� »MiškinagovoriuDaruvaru«,Podravskenovine(Koprivnica),br.2�.,2�.V.�939.82� »KotarskisastanakHSS«,Podravskenovine(Koprivnica),br.3�,.9.IX.�939.828 »ProsvjetnisastanakuLegradu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.45.,��.XI.�939.829 »Kotarskisastanak.OsnovanoHrvatskoseljačkolovačkodruštvo«,Podravskenovine(Koprivnica),br.49.,9.XII.

�939.;»KotarskisastanakHSS«,Podravskenovine(Koprivnica),br.5�.,23.XII.�939.830 »Elektrifikacijasela«,Podravskenovine(Koprivnica),br.28.,�5.VII.�939.83� S.Mađar,»Četiriželje«Seljačkidom(Zagreb),br.4.,25.I.�940.832 ŽupniuredĐelekovec,dokumentacijažupe.


Sporazumom CvetkovićMaček, kojim je �939. osnovana Banovina Hrvatska, stvorene su okolnosti kojima su se nastojali popraviti odnosi između središnjih državnih vlasti i Đelekovčana. Zabilježen je jedan primjer koji govori o tome. U travnju �940. podzapovjednika Hrvatske seljačke zaštite u Đelekovcu Blaža Vuljaka kralj Petar II. odlikovao je zlatnom medaljom II. reda.�33 Refleksije osnivanja Banovine Hrvatske �939. u Đelekovcu zabilježene su u školskoj spomenici: »Koncem mjeseca kolovoza osnovana je banovina Hrvatska sa širokim djelokrugom samostalnog rada na svom području. Njenim osnutkom prenešen je sav rad s centralne vlade na bana u Zagreb. Osnutkom banovine Hrvatske udovoljeno je davnim željama i borbi hrvatskog naroda za svojom samostalnošću.«�34

Na općinskim izborima �9. svibnja �940. u općini Đelekovec bila je istaknuta samo jedna lista koju je u ime HSSa predvodio Tomo Fičko, pa je bilo razumljivo da će pobijediti i osvojiti sva 24 odbornička mandata.�35 U kotaru Koprivnica HSS je dobio sva 24 općinska zastupnika u općinama Drnje, Goli, Hlebine i Đelekovec. U Legradu, Peterancu i Ždali dobio je svih �� općinara, u Koprivničkom Ivancu �6, a samo je u Sokolovcu SDK dobio 23 i Jugoslavenska radikalna zajednica � zastupnika te u Novigradu Podravskom SDK �� općinskih zastupnika.�36

Pišući o ovoj pobjedi, Miškina je odmah upozorio i na velike poslove koji stoje pred općinskim upravama te je napisao na Tijelovo poseban članak »Izbori su prošli...« u kojemu je pokazao da su izbori bili posve slobodni, ali da nisu svugdje izabrani najkvalitetniji ljudi jer su mnogi odbijali ući u politiku, smatrajući da im je važnije da gledaju svoja posla. Upozorava na veliku moć općina jer one izdaju svjedodžbu poštenja ili nepoštenja, one prate polazak djece u školu i mladića u vojsku, a uz to mogu bez privole zadužiti i opteretiti seljakovo imanje općinskim nametom kojim općina pokriva svoje rashode. Naglasio je kako misli da uprava treba biti poštena. Miškina smatra da se općinski proračun treba sastavljati iznimno pažljivo i da treba izbjegavati prevelika opterećenja, a općinski namet potvrđuju općinski zastupnici i stoga je raspolaganje narodnim novcem u njihovim rukama. Neke su općine bile previše zadužene i Miškina smatra da treba ispitati kako se to dogodilo i ubuduće se kloniti duga, a osobito treba paziti da općinski činovnik bude pošten. Naglašava da općinu treba staviti pod strogu kontrolu naroda i područja te da općinari moraju međusobno podijeliti poslove koje će svaki od njih pošteno odraditi. Piše da treba posvetiti pozornost broju i vrsti škola te ispitati što djeca uče i kako. Treba pratiti koliko se djece školuje za obrtnička zanimanja te kakva je mogućnost njihova zapošljavanja. Miškina smatra važnim evidentirati koliko je općina velika, koliko ima stanovnika, koliko plodne zemlje, koliko radnih ruku i koliko nezaposlenih. Traži i prikupljanje podataka i o bolestima i liječnicima. Smatra da treba provesti anketu o blagu te o trgovcima koji dolaze kupovati stoku, o putevima, potocima i vodenim propustima. Zahtijeva da se pazi na krađe i na pijančevanje. Želi znati i ima li općina ogranak Seljačke sloge, a sud dobrih i poštenih ljudi i slično. Na kraju zaključuje: »Nije to lahka ni malena stvar, netko bi rekao za taj posao u obćini. Žali jest i još više. Treba znati kakovi su žandari i financi, kakav je kotar i sud, gruntovnica i katastar, sve to treba znati, jer sve to plaćamo i uzdržavamo, i sve to za to, da nam život olakša, poboljša, poljepša, a ne da nas davi i pritište. A i biti će to kada si toga budemo svi svjestni, kad ćemo to htjeti i za to svi poraditi.«�3� Polovicom lipnja �940. traži što hitnije prikupljanje podataka jer smatra da općina

833 »OdlikovanjeHSZ«,Podravskenovine(Koprivnica),br.��.,2�.IV.�940.Udopisuod30.prosinca�939.(kojisečuvauŽupnomureduĐelekovec)BlažVuljaksespominjekaozapovjednikHrvatskeseljačkezaštiteuĐelekovcu

834 SpomenicaškoleĐelekovec,knj.2,str.��.835 »Općinskiizboriukoprivničkomkotaru«,Podravskenovine(Koprivnica),br.20.,�8.V.�940.;»Općinskiizbori«,

Podravskenovine(Koprivnica),br.2�.,25.V.�940.83� Seljačkidom(Zagreb),br.2�.,23.V�940.83� »Uvodnik«,Seljačkidom(Zagreb),br.22.,30.V.�940.;M.Kolar-Dimitrijević,HSS,n.dj.


može dobro raditi samo ako se znaju podaci o prehrani, upravi, trgovini, zdravstvu, diobama, ogrjevu, dugovima i sličnome.�3�

Veoma se brzo pokazalo da su problemi općina tako veliki da ih one ne mogu same rješavati. U Velikom i Malom Otoku, Zablatju i Imbriovcu u općini Đelekovec pojavili su se slinavka i šap te su zabranjeni sajmovi u Koprivnici i u Legradu.�39

Osobitim je Miškininim zalaganjem u veljači �940. otvorena nova školska zgrada u Velikom Otoku (tada u općini Đelekovec). Miškina je govorio i prigodom svečanog otvorenja školske zgrade �5. veljače �940. godine.�40

Sredinom veljače �940. Miškina je govorio na sastanku organizacija HSSa za grad i kotar Koprivnicu te je prenio riječi dr. Mačeka da će nastojati preko rijeke Drave podići most. Zajedno s Franjom Gažijem izabran je za delegata na skupštini Imovne općine (đurđevačke) u Bjelovaru.�4� Mihovil Pavlek Miškina iste je godine bio politički aktivan u Koprivnici. Primjerice, u ožujku je održao predavanje o braći Radićima,�42 u lipnju je u koprivničkoj gimnaziji govorio o povijesti hrvatskog seljačkog pokreta,�43 a u srpnju je govorio na sastanku mađarske i jugoslavenske delegacije o dvovlasničkom prometu.�44 U rujnu �940. govorio je u Hlebinama prigodom posvećenja temeljnog kamena pučke škole,�45 a u Koprivnici je ponovno u veljači �94�. godine sudjelovao u sastanku predstavnika seljačkih organizacija iz koprivničkog kotara.�46 Dana 4. ožujka �94�. održao je predavanje o značenju hrvatskog seljačkog pokreta članovima Sveučilišne organizacije HSSa u Zagrebu.�4�

Dio stanovnika općine Đelekovec simpatizirao je ustaški pokret, a grupa Đelekovčana pristupila je ustaškoj organizaciji. Općina Đelekovec je, kao i cijeli kotar Koprivnica, bila iznimno važna u strategiji ustaškog pokreta jer se protezala uz graničnu crtu s Mađarskom. Ilegalni su prelasci mađarske granice počeli još �9�9. godine, pa je od prebjega koji su bili protivnici ujedinjenja u Kraljevstvo SHS i bivših austrougarskih časnika u Koszegu ustrojen logor Hrvatske legije. U njega su �92�. godine primljena i četvorica Đelekovčana, koji su sudjelovali u ubojstvu žandara.�4� To su bili Tomo Sabol, Franjo Rašan, Ivan Mihalec i Pavao Petrić.�49

838 Miškina,»Obćinezakruhnašsvagdašnji«;»UočigodišnjeskupštineGospodarskesloge«,Seljačkidom(Zagreb),br.24.,�5.VI.�940..MiraKolar-DimitrijevićzaključilajedajeMiškinaslušaonesamoseljaštvovećiputnikeuvlakuisvejetosažimaousvojezaključke,pasvevišespoznajedaćeseteškopomiritiinteresigospodeiseljaštva.Miškina,»Izmojebilježnice«Seljačkidom(Zagreb),br.2�.,4.VII.�940.;M.Kolar-Dimitrijević,HSS,n.dj.

839 Seljačkidom(Zagreb),br.22.,30.V.�940.840 »NovaškolauVel.Otoku«,Podravskenovine(Koprivnica),br.�.,��.II.�940.84� »PredsjednikDr.Mačekjerekao:Mostprekodravemorasepodići«,Podravskenovine(Koprivnica),br.8.,24.II.�940.842 »Složnonaprijed«,Podravskenovine(Koprivnica),br.��.,��.III.�940.843 »ProslavarođendanabraćeRadićananašojgimnaziji«,Podravskenovine(Koprivnica),br.23.,8.VI.�940.844 »SastanakmađarskeijugoslavenskedelegacijeuKoprivnici«,Podravskenovine(Koprivnica),br.29.,20.VII.�940.845 »Prosvjetomkslobodi«,Podravskenovine(Koprivnica),br.38.,�4.IX.�940.84� »Konferencijapredstavnikaseljačkihorganizacijaizkoprivničkogkotara«,Podravskenovine(Koprivnica),br.8.,�5.

II.�94�.84� »PredavanjeMiškineuSveučilišnojorganizacijiHSSuZagrebu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.��.,8.III.�94�.848 Ž.Krušelj,»Užrvnjudržavnogteroraiustaškogterorizma.PolitičkazbivanjaukoprivničkojPodraviniodobjave

šestosiječanjskediktaturedoslomaKraljevineJugoslavije«,Koprivnica200�.,str.�9.849 HDA,MUPRH,ElaboratrekonstrukcijeustaškogaparataiUNS-a,Koprivničkikotar,Zagreb�9�2.Dvojicaodnjih

postalasuustaškimčasnicima(FranjoRašaniTomoSabol).FranjoRašanje,nakonnjihovazajedničkoguključivanjauustaškuorganizaciju,naJanka-pustiosobnoubioPavlaPetrića,kojisehtiovratitikući.IvanMihalecsenastaniouobližnjemmađarskomselu,pasepovremenouključivaouustaškeakcije.Uožujku�934.biojeisključenizustaškeorganizacije»radizloupotrebeustaškogoružjaizloupotrebepovjereničkogpoložaja,teradiostalihpovredaustaškediscipline«,štojeznačiorazlazizmeđunjegaiustaša.Usp.ustaškiemigrantskibiltenUstaša,ožujka�934.NakonosnivanjaNDHMihalecsepolitičkipasivizirao,aonjegovojdaljnjojsudbininemadostupnihpodataka.Ž.Krušelj,»Užrvnjudržavnogteroraiustaškogterorizma«,str.�9.,39.Rašanjeumrotijekomrata.TomoSaboljenekovrijemeslužbovaouJasenovcu,auknjiziMarkaRučnova»ZaštoJasenovac«,Beograd200�.,navedenojedajebioprvizapovjednikženskoglogorauStarojGradiški.Sabolje�.kolovoza�945.bioosuđennasmrt(strijeljanjejebiloprovedeno4.studenoga�945.).ČinisedajeSaboljednovrijemebioopćinskinačelnikuĐelekovcu.


Mađarske su vlasti vojnim bjeguncima iz Đelekovca osigurale kontakt s Gustavom Perčecom, kojega je Ante Pavelić �93�. ovlastio za formiranje ustaškog logora u Jankapusti u Mađarskoj, udaljenome oko � kilometara od Đelekovca. Ustaško je vodstvo e Perčecu zapovijedilo da �. prosinca �932. (na godišnjicu jugoslavenskog ujedinjenja) u Zagrebu organizira podmetanje dviju eksplozivnih naprava (»paklenih strojeva«). Taj je zadatak Perčec prenio na Ivana Mihalca, a on ga je izvijestio da su za taj zadatak bili zaduženi njegovi suseljani iz Đelekovca Tomo Sabol i Josip Pavlić. Bilo je dogovoreno da oni sami prijeđu državnu granicu, a potom uz pomoć Đelekovčana Stjepana Petaka potkraj studenoga na obali Drave između Legrada i Đelekovca preuzmu ekploziv, oružje i promidžbeni materijal (listove Grič i Ustaša), koje su im noću čamcem dopremili Stjepan Petrović (podrijetlom iz Hlebina), Ivan Mihalec i Franjo Rašan. Tomo Sabol i Josip Pavlić 30. studenoga otputovali su u Zagreb i aktivirali eksplozivne naprave, ali nije bilo žrtava i većih razaranja. Nakon toga vlakom su se nesmetano vratili kući. Dva tjedna poslije opet je bilo organizirano dopremanje oružja i eksplozivnih naprava iz Mađarske, a uz Stjepana Sabola (nećak Tome Sabola) i Josipa Pavlića, preuzeli su ih novi pripadnici ustaške organizacije iz Đelekovca Ivan i Stjepan Tomašić te Antun i Stjepan Vuljak. Vidio ih je jugoslavenski graničar kojega su ranili i uspjeli prenijeti oružje.�50

U izvješću kotarskog načelništva od 4. listopada �932. godine stoji: »U prošlom mjesecu porazbacali su madjarski organi vlasti, sigurno uz pomoć naših emigranata u Madjarskoj, mnogo brošura 'Grič', 'Ustaša' i 'Ustav hrvatskih revolucionaraca' i to po imanjima naših dvovlasničara, što ih isti posjeduju u Madjarskoj, a sve u namjeri da ih naši dvovlasničari čitaju i prenesu k nama. Tako je �. septembra t.g. kod graničnog kamena br. ��5 uhvaćena naša dvovlasničarka Lončar Jela, poljodjelka iz Gjelekovca, kbr. 42, koja je u korpi ispod grožđa sakrivene htjela prenijeti 24 komada napred navedenih brošura.«�5�

U izvješću načelništva sreza koprivničkoga od 26. svibnja �933. piše: »Emigrant Domitrović sa ostalima imao se sastati po dogovoru sa našim željezničarom Tomašić Tomom, koji je rodom iz mjesta Gjelekovca, opštine iste, a privremeno stanuje u Peterencu, sreza Koprivničkog. Dotični da se nalazi u službi u Koprivnici, a službeno odlazi u Gjekenješ, te ima priliku da se sa njim sastaje. Da li se sa njim navedenog dana sastao ili nije, povjerenik nije mogao ustanoviti. Povjerenik tvrdi, da se ovaj željezničar Tomašić, kojeg on lično poznaje, vidja gdje se druži sa Madjarima kao i sa još nekim ljudima, koji bi mogli biti naši emigranti ili banditi u Madjarskoj. Ovaj željezničar da bi mogao služiti kao kurir odnosno pridržavati veze izmedju nezadovljnih separatista te iz Podravine sa našim emigranitima u Madjarskoj, te bi ga trebalo staviti pod nadzor.«�52

U srpnju �934. počela je pred Državnim sudom za zaštitu države u Beogradu javna rasprava protiv 3� osobe, uglavnom iz Podravine, koje su bile osuđene kao ustaše. Među njima je bilo sedam Đelekovčana: Stjepan Sabol, Josip Pavlić, Stjepan Petak, Stjepan Vuljak, Anton Vuljak, Ivan Tomiša i Stjepan Tomiša.�53

Čini se da je Stjepan Sabol bio neposredni organizator ustaške organizacije jer je »u svom selu već bio prikupio nekoliko ljudi, svojih drugova, koji će mu pomoći u tom radu... Za to vreme (prosinac �932., op.p.) predobili su Petak Mijo (pokojni �934. op.p.) i Sabol za ustašku akciju još četvoricu: Vuljak Stjepana i Antuna, Tomašića Ivana i Stjepana.«�54

850 Ž.Krušelj,»Užrvnjudržavnogteroraiustaškogterorizma«,str.2�.Jednaodsljedećihpoznatihakcijaprebacivanjaoružjasistimsudionicimabilaje20.srpnja�933.godineupredjeluzvanomGmajna,gdjejedošlodopucnjavesgraničarimaukojojsusudjelovaliAntunVuljak,StjepaniIvanTomašićteJosipPavlić.

85� HDA,GrupaXXI.,KotarKoprivnica,Političkasituacijazamjesecrujan�932.852 HDA,GrupaXXI.,KotarKoprivnica,Sastajanjeemigranataipodržavanjevezasaseparatistima.853 »Suđenjeizdajicamanašeganaroda«,Podravskenovine(Koprivnica),br.3�.,28.VII.�934.Otomsesuđenjuu

Beogradučuvaiscrpnadokumentacija.854 Ž.Krušelj,»Užrvnjudržavnogteroraiustaškogterorizma«,str.2�8.-2�9.-dokumentbr.�28.


Zanimljivo je istaknuti da su raniji pripadnici ustaške organizacije Stjepan Petak i Stjepan Vuljak poslije promijenili političko uvjerenje i tijekom Drugoga svjetskog rata pristupili partizanima. Vuljak je poginuo tijekom rata kao partizan.�55

To suđenje treba promatrati u kontekstu razbijanja ustaške organizacije u koprivničkoj Podravini, koje je trajalo od travnja �934. pa sve do jeseni �935. godine. Tada su progonjeni ustaški aktivisti i njihovi pomagači (jataci). Posljedica toga bila je »ustaška šutnja«, koja se, uz pojedine ispade, produljila sve do travnja �94�. godine.�56

Sačuvan je koncept pisma koje je đelekovečki župnik uputio Ministarstvu provjete, odnosno Odjeljenju za osnovne narodne škole za Savsku banovinu. U konceptu pisanome 30. svibnja �93�., uz ostalo, stoji: »Čovjek, koji pozna selo Gjelekovec, koji znade, da su se odmah poslije rata (pobuna i ubijanje oružnika), i prije par godina iz sela su se rekrutirali za 'Janka Pustu'. Može se čuditi da se u takvom selu još tako odgaja. Danas pune tamnice, nesretno odgojeni i zavedeni ljudi iz Gjelekovca, ako će se odgoj nastaviti u tom duhu, brzo će se tim, koji su sada u tamnici pridružiti i novi još brojniji.«�5�

Neki su stanovnici općine Đelekovec bili aktivni i u sindikalnom pokretu. Na šljunčari Botovo (današnjoj Šoderici), prema sjećanjima Valenta Ambrošića, još prije �93�. djelovala je podružnica URSSJovih sindikata, a njezin je predsjednik bio Stjepan Dolenec iz Đelekovca.�5�

Osim HSSa, koji je dominirao političkim životom međuratnog Đelekovca, pojavljivale su se i prve ideje bliske komunistima. Sindikalne su novine u selo donosili tvornički radnici Ivan Lončar Đan, Drago Čoklica i Blaž Vidatić. U Đelekovcu je �94�. godine, prema Anti Dobrili Pepi, postojala organizacija KPH s tri člana, jednim kadidatom za prijem u KPH (Komunističku partiju Hrvatske) te više aktivnih simpatizera i »skojevaca«. U Imbriovcu su djelovali partijski aktiv od tri člana i jedna grupa simpatizera.�59

Po žandarmerijskim se stanicama provodila kontrola na poštama na koprivničkom području, pa i u Đelekovcu. Cenzura na pošti u svibnju �940. evidentirala je dva pisma komunističkog sadržaja Kate Pavlek koja je prije pisala Ivanu Lotaru, radniku iz Varaždina, rodom iz Đelekovca, osuđenome �936. na dvije godine zatvora zbor rasturanja komunističkih letaka. Nakon toga je bio protjeran iz Varaždina u Đelekovec. Poslije je živio u Torčecu. Kata Pavlek bila je aktivna predsjednica ženske organizacije HSSa Hrvatsko srce, ali družeći se s Lotarom, i »sama je postala komunist« te je na zahtjev đelekovečkog tajnika HSSa maknuta s predsjedničkog položaja u Hrvatskom srcu i stavljena pod nadzor.�60

Anđela Pavlek u svojim je uspomenama o međuratnom Đelekovcu zapisala: »Tu su još za stare Jugoslavije prodirale napredne ideje radničkog pokreta. U Zagrebu živjeli su Đelekovčani obućarski radnik Vidatić Blaž, Čoklica Drago i Đureta Franjo. Oni su bili organizovani komunisti, i zahvaljujući njima, davno prije rata selo Đelekovec bilo je široko poprište gdje

855 Ž.Krušelj,»Užrvnjudržavnogteroraiustaškogterorizma«,str.39.-40.85� Ž.Krušelj,»Užrvnjudržavnogteroraiustaškogterorizma«,str.32.PremaŽeljkuKrušelju:»Razbijanjeustaških

organizacijauĐelekovcu,Hlebinamaiprekodravskimselima,kaoinadzorsvihonihkojisuiskazivalinedvosmislenproturežimskistavusamojKoprivnici,nisusamonanijelibolniporazopcijiradikalnoghrvatstva,negosuopetotvoriliiprostorobnovljenomHSS-u.Postupnademokratizacija,kojajepočelaprisilnimodlaskomJevtićevevlade,urazdobljuod�93�.do�939.omogućilajeipostupnoamnestiranjevećineosobaosuđenihzaustaškudjelatnostnaspomenutimprocesimauBeogradu,BjelovaruiVaraždinu.No,onisuidaljebilipodnadzorom,takodaimjebilaotežanasvakapolitičkadjelatnost.«

85� ŽupniuredĐelekovec,Dokumentacija.858 GlasPodravine(Koprivnica),��.VI.�980.859 A.DobrilaPepo,»PrilozizapovijestNOB-akoprivničkogkrajaod�94�.do�944.godine«,Koprivnica�983.,str.9.,

�8�.8�0 HDA,GrupaII.,inv.br.3�0;Z.Dizdar,»PolitikaljevicenapodručjuKoprivniceod�929.do�94�.godine«,

Podravskizbornik,sv.28,Koprivnica2002.,str.�95.


je radnički pokret imao svog oslonca. Istovremeno na selo se djelovalo i iz pravca Varaždina, gdje je radnički pokret bio jak, naročito među tekstilnim radnicima tvornice 'Tivar' gdje je radio Lončar Ivan iz Đelekovca, koji je uz naprijed spomenute drugove iz Zagreba s nekoliko komunista iz Varaždina, također pozitivno djelovao na selo Đelekovec. Korištene su sve društvene organizacije preko kojih su se provodile napredne ideje radničkog pokreta… U to vrijeme sagrađen je i društveni dom gdje se taj društveni život odvijao. U selu se raspačavala radnička štampa, sakupljala Crvena pomoć, prilozi za španjolske borce, održavani su ilegalni sastanci… Napominjem da je Vidatić Blaž bio uhapšen i strijeljan u Kerestincu �94�. g.«�6�

Uz to su preko Đure Imbrišaka s partijom u Koprivnici imali veze Franjo Pandurić, Ivan Lončar Đan i Ivan Virius iz Đelekovca, vjerojatno još oko �93�. godine. Tijekom �940., prema sjećanjima sekretara kotarskog komiteta Komunističke partije Hrvatske (KPH) Koprivnice (formiranoga �939.) Tome Gregureka (koje prenosi Ante Dobrila), iz Đelekovca su bili članovi KPH Franjo Pandurić, Ivan Virius i Ivan Lončar Đan.�62

Drugi svjetski rat

Napad postrojbi Trećega Reicha i njegovih saveznika na Kraljevinu Jugoslaviju u travnju �94�. značio je dolazak Drugoga svjetskog rata i na ovaj prostor. Političke podjele, koje su u Đelekovcu i Imbriovcu bile jasno izražene u međuraću dvaju svjetskih ratova, uvođenjem ratnih zbivanja na to područje doživjet će tragične

ishode. Posljedice toga osjećale su se desetljećima nakon završetka Drugoga svjetskog rata, a u nekim se dijelovima protežu do današnjih dana. Možda je ovo dobro mjesto da se pokušaju rasvijetliti događaji iz Drugoga svjetskog rata, bez pretenzije da daju zaokruženu i potpunu sliku. Ograničenost proizlazi iz fragmentarne sačuvanosti povijesnih izvora i nemogućnosti kontaktiranja, zbog smrti velike većine najvažnjih aktivnih sudionika zbivanja u razdoblju od �94�. do �945. godine.

1941. godina

Kada je Kraljevina Jugoslavija pristupila u Trojni pakt, u Đelekovcu je 2�. ožujka �94�. bio održan protestni sastanak�63, a kako je ondje govorio Gabrijel Santo, član Okružnog ko

miteta Komunističke partije Hrvatske�64, moguće je pretpostaviti da su ga organizirali komunisti.�65 Čini se da je taj prosvjed poslije bio preuveličavan jer mu je nazočilo samo nekoliko osoba u privatnim gospodarskim zgradama u Đelekovcu.

O počecima Drugoga svjetskog rata u Đelekovcu zabilježano je u školskoj spomenici: »U proljeće �94�. doživio je ovaj kraj i naše selo ratne strahote, jer je naše selo bilo puno vojske

8�� B.Loborec,»SudjelovanježenakoprivničkogkrajauNOB-u(prilozizapovijestNOB-a)«,Podravskizbornik,n.dj.,str.��.-��.

8�2 A.Dobrila,»PartijskiradukotaruKoprivnicaizmeđudvarata«,Podravskizbornik,sv.2.,Koprivnica�9��.,str.43.8�3 Sličnisuprosvjedi,osimuĐelekovcu,biliorganiziraniuVirjuiMiholjancugdjesuseprikupljalipotpisi.Z.Dizdar,

»DjelovanjeorganizacijaKomunističkepartijeHrvatskeuPodraviniuočirataiutoku�94�.godine«,Podravskizbornik,sv.�.,Koprivnica�98�.,str.�0.

8�4 »50revolucionarnihgodina«,GlasPodravine(Koprivnica),28.XI.�9�9.8�5 D.Feletar,»Podravina«,Koprivnica�9�3.,str.2�0.


bivše Jugoslavije, a s druge strane granice njemačka vojska. Narod je u velikom strahu, radi pucanja topova i strojnih pušaka čekalo se ono najgore, ali se za naše selo ipak sve dobro svršilo, jer nije ništa stradalo. Stradala su susjedna sela Drnje i Peteranec. Radi tih ratnih prilika bila je prekinuta obuka na mjesec dana.«�66 Na prostoru iza današnjih ulica Palih boraca i Dravske vojska Kraljevine Jugoslavije sagradila je zemljane bunkere za zaštitu od napada iz pravca Mađarske. Ostaci tih bunkera i danas su dijelom vidljivi uz rukavac stare Drave.

Raspadom Kraljevine Jugoslavije i proglašenjem Nezavisne Države Hrvatske (NDH) �0. travnja �94�. godine u njezin sastav ulazi općina Đelekovec u sklopu tadašnjega koprivničkog kotara. Taj je prostor nešto poslije bio uključen kao dio teritorija velike župe Bilogora, koju je NDH uspostavila ��. kolovoza �94�. godine. U ovom tekstu koji govori o Đelekovcu i Imbriovcu u razdoblju od �94�. do �945. nastojali smo predstaviti samo najosnovnije podatke o tadašnjim zbivanjima.

Spoznaje o Drugom svjetskom ratu iz ove knjige predstavljaju pregled dosadašnjeg stanja istraženosti i trenutačnih historiografskih spoznaja, a nikako konačnu ocjenu toga razdoblja. Tek će otvaranjem svih arhiva i dugoročnim istraživanjem nove arhivske građe budući istraživači moći doći do novih spoznaja koje će dijelom korigirati neke podatke i činjenice iznesene u tekstu koji slijedi.

8�� SpomenicaškoleĐelekovec,knj.2.,str.�8.-�9.

Đelekovečki domobrani snimljeni u vrijeme Drugog svjetskog rata


Napominjemo da su nužna buduća istraživanja, a ovaj dio knjige trebao bi biti samo upućivanje na neke činjenice, izabrane prema spoznajama autora, te služiti kao izazov budućim istraživačima. Ako smo negdje pogriješili ili krivo ocijenili događaje iz Drugoga svjetskog rata, to nikako nije bilo namjerno jer je ljudski i griješiti kad se radi. Pogreške su neizbježne kada je riječ tako osjetljivoj temi, tim više što nisu dostupni svi potrebni podaci, a i one dostupne je, zbog ograničenosti prostora ove knjige, trebalo selektirati. Jesmo li to učinili na prikladan način, ocijenit će budući istraživači na temelju istraživanja građe. U svakom slučaju, razdoblje od �94�. do �945. ne može se promatrati isključivo u spektru »crnobijelo«.

Nakon uspostave NDH, njezine su vlasti ubrzo počele provoditi rasističku politiku prema Romima i Židovima. Uz to su zatvarane i ubijane nacionalne manjine poput Srba, ali i mnogi Hrvati te pripadnici ostalih naroda. U trgovine Židova bili su postavljeni povjerenici koji su upravljali židovskom imovinom, a Židovi su izgubili sva građanska i ljudska prava te su bili ubijani u logorima. Tijekom Drugoga svjetskog rata stradali su Židovi, a sustavno su bili hvatani Romi koji su se eventualno zatekli na teritoriju općine. Primjerice, u ustaškom logoru Jasenovac ubijeni su đelekovečki Židovi Klara Štajninger i Franjo Vircurger.�6�

O uspostavi NDH u đelekovečkoj školskoj spomenici doslovno je zapisano: »Dana �0. travnja �94�. godine proglasio je vojskovođa, u ime Poglavnika Dr. Ante Pavelića, slobodnu i Nezavisnu Državu Hrvatsku. Poglavnik se vratio iz inozemstva i stao na čelo Nezavisne Države Hrvatske. To je najsvećaniji dan za svakog Hrvata, jer je danom �0. travnjom naša Domovina postala potpuno slobodna i samostalna. Na uspomenu tog važnog povijesnog događaja, dobili su svi učenici IV. razreda Spomensvjedodžbe o svršenom IV. razredu bez ocjena.«�6�

8�� Spisakžrtavarata.UstaškilogorJasenovac,Beograd�992.;Jasenovac-žrtveratapremapodacimastatističkogzavodaJugoslavije,Zürich-Sarajevo�998.,str.4�5.(Napomena:popisnijepotpun).

8�8 SpomenicaškoleĐelekovec,knj.2.,str.�9.

Iz Đelekovca je 18. siječnja 1944. u partizane otišla kolona mještana


Povjerenik za općinu Đelekovec (i poslije tabornik), Josip Pavlić�69 napisao je izvješće o stanju u Đelekovcu �94�. godine: »Izvješćuje se naslovu, da se je u zadnje vrijeme zapazilo jače širenje komunističke propagande medju ovdašnjim seljaštvom i profesionalnim staležom… Komunističku propagandu vode u selu Gjelekovcu do 5 ljudi koji su bolje stojeći i kojima je lako oko sebe okupiti neodgojenu mladež i lijevati u njih duh komunizma…« On zapaža »da i bivši prvaci H.S.S. (Mačekovci) nezadovoljni sadanjem stanjem što oni nisu na površini, najavljuju nevezanim razgovorima neke promjene koje bi imale naskoro doći, a koje bi bile u komunističkom duhu, a takove njihove izjave imadu za cilj slabljenje vjere kod onih koji su momentalno neodlučni…«��0

U Đelekovcu je odmah nakon formiranja NDH ustrojena ustaška postrojba. Dana �4. lipnja �94�. uniformirani ustaše općine Đelekovec obratili su se ustaškom povjereništvu u Koprivnici te su molili isplatu njihove mjesečne plaće. Tada je u općini Đelekovec djelovalo osam »uniformiranih ustaša«: Josip Pavlić, povjerenik i tabornik, Stjepan Marijančić, zamjernik ustaškog tabornika te ustaše: Franjo Tomašić, Franjo Cmrk, Franjo Sabol, Cvjetko Sabol, Dragutin Kuzmić i Andrija Malačić.��

Prema nalogu Josipa Pavlića �94�. je iza škole bio očišćen odvodni kanal pa školski vrt nije više imao problema s poplavom. Iste se godine dogodila promjena u sastavu školskog odbora: »Školski odbor promijeni se u toliko što je na mjesto predsjednika došao povjerenik općine i ustaški tabornik Josip Pavlić, a odbornici su ostali isti, tj. Stjepan Petrić, Pavao Vuljak, Ivan Cmrk i Franjo Kanižaj.«��2

Josip Pavlić ponovno je imenovan za tabornika u Đelekovcu odlukom poglavnika NDH Ante Pavelića 9. svibnja �942. Taborni su pobočnici bili: Franjo Tomašić, Mijo Meštrović, Dragutin Kuzmić i Franjo Čižmak.��3 Nakon ustrojavanja općinskih vlasti, Pavlić je isprva (primjerice 6. svibnja �942.) obnašao dužnost povjernika, a poslije i općinskog načelnika u Đelekovcu, što se vidi iz jednoga dokumenta od ��. prosinca �942. godine.��4 Josip Pavlić je bio tabornik u Đelekovcu do �943., kada ga je zamijenio Franjo Tomašić koji je tu dužnost obnašao do kraja rata, tj. do svibnja �945. godine.��5 Dana �5. siječnja �945. u ustaški je pokret pristupio Antun Čižmak te je prihvatio dužnost pobočnika tabornika u Đelekovcu.��6

Nove su vlasti odmah napravile promjene u sastavu đelekovečkog učiteljstva. Koprivničke novine u srpnju �94�. pišu da je učiteljica Marija Cander premještena iz Bagovine (Srbija) u Đelekovec, a učiteljica Zora Katar iz Đelekovca je premještena u Rijeku.�� U studenome �94�. u Đelekovec je bila premještena učiteljica Pavica Šercar iz Rešetara.��

8�9 JosipPavlićzaĐelekovecjeodigraopozitivnuulogupotkraj2.svjetskograta.RafaelBobanje,premaizjavamasvjedoka,namjeravaospalitiseloĐelekovecjerjenemalidionjegovihstanovnikabioaktivnouključenuantifašističkipokretibioupartizanskimpostrojbama.JosipPavlić,kojijeosobnopoznavaoBobana,uspiogajenagovoritidaodustaneodtoganaumaitimejespasioĐelekovecodtragedije.Onsekaopovjerenikspominjeipotkraj�94�.godine(npr.�.studenoga).ŽupniuredĐelekovec,dokumentacijažupe.Partizanisuganakonrataproglasili»ratnimzločincem«,ačinisedajenestaotijekommasovnogpovlačenja�945.godine.

8�0 HDA,ArhivnekadašnjegInstitutazahistorijuradničkogpokreta.Z.Despot,»Vrijemezločina.NoviprilozizapovijestkoprivničkePodravine�94�.-�948.«,Zagreb200�.,str.50.

8�� HDA,UstaškopovjerenstvozagradikotarKoprivnicu,kut.�.Uspisujedodanainapomena:»PoštoPetarAndrolić,kojijebioprvoodređenzaUstaškogtabornikanijeseprimiodužnosti,jerjespriječenposlomgradnjesvojekuće,aistotakoiFranjoVuljaknijeprimiosvojudužnost,tojePovjerenikoveopćinekaoiUstaškipovjerenikpridržaozavrijememjestotabornikazasebe,akaozazamjenikaimenovaododaljnjegaStjepanaMarjančića.«

8�2 SpomenicaškoleĐelekovec,knj.2.,str.�9.8�3 Ustaša,Vjesnikhrvatskogustaškogoslobodilačkogpokreta,Zagreb�942.8�4 PremadokumentacijiŽupnoguredaĐelekovec.8�5 HDA,Službadržavnesigurnosti,0�3.0.�4.8�� ArhivBrankaČižmaka(dalje:ABČ)izĐelekovca.AntunČižmakrođenje��.VI.�904.uĐelekovcu.8�� »Premještanjeučitelja«,KoprivničkiHrvat(Koprivnica),br.8.,�9.VII.�94�.8�8 »Premještanjeučiteljice«,KoprivničkiHrvat(Koprivnica),br.25.,�5.XI.�94�.


Dio đelekovečkih žena �94�. prikupljao je novac i hranu za zatvorenike u logoru Danica te je sudjelovao u radu na tzv. narodnoj pomoći. U tome su se, prema Anti Dobrili Pepi, isticale Kata Pavlek i Cila Virius.��9 Anđela Pavlek u svojim je uspomenama zabilježila: »Dolaskom na vlast, ustaše su u prostorijama bivše tvornice na 'Danici' u Koprivnici osnovali logor kuda je bio dopraćen Santo Gabrijel, zvani kum, komunista iz Varaždina, koji je još prije sloma stare Jugoslavije dolazio u Đelekovec po zadatku Okružnog komiteta KP Varaždin. Organizirana je veza i Santo je sretno 'izvučen' iz logora i prihvaćen u Đelekovcu. Otada je Đelekovec baza za prihvatanje i sakrivanje ilegalaca. Kasnije su u kući Lončar Andrije i Pavlek Kate sakrivaju Okreša Ivan i Vidović Marija zvana Abesinka, kojima je u Varaždinu prijetila opasnost da budu uhapšeni…«��0

Čini se da je već �94�. bilo onih koji su namjerno napuštali domobranske redove i bježali kući. Župska redarstvena oblast velike župe Bilogora u Bjelovaru 6. prosinca �94�. godine uputila je dopis vezan za tjeralicu za odbjeglim vojnim obveznicima. Među ostalima, tragalo se za Tomom Horvatom (rođenim �9�6. u Velikom Otoku). Općinsko poglavarstvo Đelekovec 25. studenoga �94�. obavijestilo je župsku redarstvenu oblast u Bjelovaru o tom bjeguncu.��

Đelekovec je bio posebno važan za vlasti NDH jer je u toj općini (i šire) najveći utjecaj imao Mihovil Pavlek Miškina. Prema Zdravku Dizdaru, »poseban pritisak ustaše su vršili na Kotarsku organizaciju HSSa u Koprivnici da pristupi ustaškom pokretu i da da izjavu, upravo zato što je tu bilo najjače lijevo krilo na čelu s Mihovilom Pavlekom Miškinom. Nekoliko članova i samog Miškinu ustaše su uhapsile pa puštale iz zatvora, želeći na taj način utjecati na njihovo izjašnjavanje. Ivan Kraljić, bivši narodni zastupnik za Koprivnicu, koji se odmah opredijelio za ustaški pokret, dao je u ime 'bivše HSSa stranke' 2�. kolovoza �94�. izjavu o pristupu ustaškom pokretu. Međutim, ta izjava, prema izvještaju Kotarske oblasti Koprivnica, nema puno značenje pošto … on sam ima vrlo malo pristaša za sobom od članova HSSa« dok »većinu, i to ogromnu većinu članova HSSa imade za sobom Pavlek Mihovil, pa je od državnog interesa da na čelu s kotarskom organizacijom HSSa… dade izjavu lojalnosti«. Prema Z. Dizdaru, »tražena izjava dana je �. rujna �94�. godine ali se razlikovala od ostalih izjava u to vrijeme, kako po sadržaju tako i po tome kome je upućena.«��2 Izjava kotarske organizacije HSSa Koprivnice bila je poslana novinama Hrvatski narod, Koprivnički Hrvat i Novi list. Koprivnički Hrvat nije objavio izjavu, a Novi list ju je ��. rujna objavio neovisno o ostalim izjavama o priklanjanju ustaškom pokretu.��3 Hrvatski narod objavio ju je �3. rujna.��4

Mihovil Pavlek Miškina je zajedno sa Stjepanom Prvčićem i Tomom Čikovićem, odmah nakon uspostave NDH, neuspješno pokušao doći do predsjednika HSSa Vladka Mačeka želeći dobiti upute za političku djelatnost u novim uvjetima. Miškini je još 26. travnja �94�. bilo ograničeno kretanje na prostor općine Đelekovec.��5 Ustaše su ga željeli pridobiti da pristupi njihovu pokretu pa su se koristili metodom »batine«, tj. pokušavali su ga »pridobiti« zatvaranjem i prijetnjama. Miškina je, primjerice, bio uhićen u svibnju �94�. zajedno s Tomom

8�9 AnteDobrilaPepo,»PrilozizapovijestNOB-akoprivničkogkrajaod�94�.do�944.godine«(dalje:A.DobrilaPepo,Prilozi),Koprivnica�983.,str.�8�.

880 B.Loborec,»SudjelovanježenakoprivničkogkrajauNOB-u(prilozizapovijestNOB-a)«,Podravskizbornik,n.dj.,str.��.

88� GrađazapovijestnarodnooslobodilačkeborbeusjeverozapadnojHrvatskoj(dalje:Građa),knj.�.(prir.Z.Dizdar),Zagreb�98�.,str.3��.-3�2.

882 Z.Dizdar,»DjelovanjeorganizacijaKomunističkepartijeHrvatskeuPodraviniuočirataiutoku�94�.godine«,Podravskizbornik,sv.�.,Koprivnica�98�.,str.�3.

883 Novilist,Sarajevo,��.rujna�94�.,str.�.884 Hrvatskinarod,Zagreb,�3.rujna�94�.,str.5.885 HDA,UstaškopovjereništvozagradikotarKoprivnicu,kut.�.


Gažijem i Stjepanom Prvčićem. Mihovil Pavlek nalazi se na popisu logoraša Danice �94�. godine, iako nije navedeno kada je bio ondje zatočen.��6

Prema izjavi Stjepana Prvčića zemaljskoj komisiji za ratna zločine, Andrija Betlehem mu je pričao da je poglavnik NDH Ante Pavelić u srpnju �94�. primio izaslanstvo ustaša iz koprivničkog kraja na čelu s doglavnikom Andrijom Betlehemom iz Peteranca. Betlehem je poglavnika zamolio da iz zatvora pusti Miškinu jer »je on pošten i ispravan čovjek«, upozorivši da ga osobito mrzi Ivan Kraljić iz Koprivnice. Pavelić je Betlehemu pokazao pismo koje je pisao i potpisao osobno Kraljić te u njemu napisao da je Miškina komunist i da je cijeli kotar postao komunistički te da se u koprivničkom kotaru ne može raditi dok je ondje Miškina.��

Čini se da je Miškina nakon toga bio pušten pa ponovo uhićen i zatvoren nakon što je odbio podržati izjavu o lojalnosti organizacije koprivničkog kotara HSSa ustaškom pokretu (2�. kolovoza �94�.), odnosno podržao je dokument koji je sastavio Franjo Gaži i u kojemu se ne spominje davanje podrške ustašama.��

O svakidašnjem životu �94�. godine ima malo sačuvanih podataka. Primjerice, u Đelekovcu je već potkraj �94�. nedostajalo nekih potrepština. Župnik je molio da mu se doznači petrolej 4. studenoga »budući da već nekoliko dana ne gori vječno svjetlo u crkvi, radi toga što nema petroleja«. Općina je odobrila � litru petroleja za župni ured i 2 litre za crkvu, a župnik je to mogao »podignuti kod trgovca Matije Lebinec u Gjelekovcu«.��9

1942. godina

Najveći dio stanovnika Đelekovca i Imbriovca nalazio se u domobranskim postrojbama koje su tada predstavljale regularnu vojsku. Nemali dio njih je zbog neslaganja pobjegao

iz domobranskih redova i odmah ili poslije pristupio partizanima. Tome treba dodati i činjenicu da su se u partizanskim redovima neki stanovnici iz Đelekovca i Imbriovca našli spletom okolnosti, neovisno o njihovim izvornim ideološkoim opredjeljenjima.

O zbivanjima �94�. i �942. u đelekovečkoj je školskoj spomenici zabilježeno: »Ove škol. godine štampale su se nove školske knjige u duhu ustaške Hrvatske. Kako je to velik posao nijesu mogle biti gotove na vrijeme, nego su ih učenici primili teko pred Božić. Budući da je u ovo ratno vrijeme potrebno da vlasti osiguravaju prehranu pučanstva to su i učitelji ove škole zaposleni u prehrambenim odborima i s popisivanjem viškova hrane. Skoro cijeli mjesec studeni bili su učitelji zaposleni u tom poslu, pa je i obuka bila u to vrijeme obustavljena. Ova zima je bila vrlo oštra. Zabilježeno je 32°. Budući da su u jesen drva za ogrjev jako poskupila, nije mogla uprava škole osigurati dovoljnu količinu, te je radi oštre i duge zime postojala opasnost da će djeca prestala dolaziti u školu...«�90

Antifašistički (narodnooslobodilački) pokret u Đelekovcu je stagnirao do početka travnja �942. kada je u selo došao član OK KPH Varaždin Gabrijel Santo, koji je pomoću Ivana Lončara uspostavio vezu s đelekovečkim komunistima. Time je Đelekovec postao glavno središte preko kojega je OK KPH Varaždin djelovao u tom dijelu Podravine. Prema A. Dobrili, u kući Kate Pavlek tijekom �942. boravili su neki komunisti. U kući Ivana Gregureka (koji je stanovao malo izvan Đelekovca, u polju Črnec) njegovan je član OK KPH Varaždin Antun

88� HDA,UstaškopovjerenstvozagradikotarKoprivnicu,PopislogorašaDanice.88� HDA,Zemaljskakomisijazaratnezločine,20520.888 FranjoGaži,»Sjećanjanarevoluciju,PodravinuiHlebine«,Hlebinskialmanah,knj.�.,Hlebine-odStrugedodanas,

Hlebine�984.,str.��.889 ŽupniuredĐelekovec,dokumentacijažupe.890 SpomenicaškoleĐelekovec,knj.2.,str.2�.-22.


Blažić Šimun rodom iz Globočca kod Ludbrega (Blažić je poslije bio proglašen narodnoim herojem). U Đelekovcu je bio njegovan i ranjeni partizan Dragutin Prcaić, ranjen u borbi kod Španovice. Đelekovečki su antifašisti preko Kutnjaka, Sv. Petra i Bolfana održavali vezu sa selom Segovinom koje se tada smatralo partizanskim poluoslobođenim teritorijem. U rujnu �942. Milica Pavlić Kata, sekretarica OK SKOJa Varaždin, formirala je grupu SKOJa (saveza komunističke omladine Jugoslavije). Potkraj �942. na prostoru Đelekovca i Imbriovca od OK KPH Varaždin rad komunističke partije preuzima OK KPH Bjelovar.�9� Zanimljivo je spomenuti da su na području kotara Koprivnica u lipnju �942. bila samo 3 člana KPH, koji su svi bili organizirani u ćeliji u Đelekovcu. Iz kasnijih se izvještaja vidi da je broj članova KPH u Đelekovcu povećan na 4.�92

Đelekovčani su, osim na antifašističkoj strani, bili aktivni i u ustaškom pokretu, tim više što su neki bili u predratnoj ustaškoj emigraciji. Donosimo jedan primjer zapisa o životnom putu i sudbini jednog ustaškog časnika iz Đelekovca. U lipnju �942. u novinama Koprivnički Hrvat objavljen je sljedeći članak: »U srijedu �0. lipnja poslije podne vozio se nadporučnik Poglavnikovog tjelesnog zdruga Franjo Rašan motornom dvokolicom iz Vel. Otoka u Đelekovec. Na cesti se je nesretnim slučajem prevalio i udario glavom o zemlju tako da je ostao onesvješten ležati na cesti gdje ga je našla obhodnja rizničke straže. Prevezen je odmah u koprivničku grad. bolnicu gdje je ustanovljeno da mu je pukla lubanja, pa je ne došavši k svijesti istog dana oko � sati na večer umro. Pokojnik, kojemu su bile 43 godine je rodom iz Đelekovca odakle je još �920. otišao u emigraciju gdje je sproveo 20 godina, pa se prošle godine povratio u oslobodjenu domovinu. U emigraciji suradjivao je sa ostalim ustašama, koji su se tamo nalazili pod vodstvom Poglavnika. Njegova tragična smrt bolno je odjeknula Podravinom…«�93

U izvještaju Okružnog komiteta KPH Varaždin Povjerenstvu CK KPH u Zagrebu o stanju i radu partijskih organizacija na području okruga Varaždin od 20. studenoga �942., o kotaru Koprivnicu piše: »Tu za sada postoji jedna jedinica u selu Đ.(elekovcu) od 4 druga. Ta jedinica prilično dobro radi, ali kao i sve ostale, uglavnom sakupljanje a ne politički.«�94

Vrijedno je istaknuti da je mjesni NOO (narodnooslobodilački odbor) u Đelekovcu bio formiran među prvima u Podravini, i to u jesen �942. godine, ali je �943. prestao s radom. Iako to nije posve sigurno, moguće je da je prvi mjesni Narodnooslobodilački odbor u Đelekovcu bio osnovan potkraj �942. O tome postoje različita mišljenja. S. Velagić misli da je MNOO Đelekovec bio osnovan tek u ožujku �943. godine, ali prema dopisu upućenome Hrvatskom saboru, taj je MNOO bio osnovan u jesen �942. i u njega su ušli Ivan Posavec (predsjednik), Tomo Hižak (tajnik) te članovi Stjepan Dolenec, Franjo Pandurić mlađi, Ivan Androlić i Ivan Gregurek Pikač. Prema A. Dobrili, MNOO Đelekovec bio je osnovan u jesen �942. Njegov je predsjednik bio Mirko Virius�95, a tajnik Andrija Lončar. U prosincu �942. u Đelekovcu je bio osnovan kotarski komitet KPH Koprivnica.�96 U susjednom Imbriovcu mjesni je NOO bio osnovan u proljeće �943. i također je prestao s radom tijekom te godine.�9�

89� A.DobrilaPepo,Prilozi,n.dj.,str.�8�.-�8�.892 Z.Dizdar,»PregledrazvitkanarodnooslobodilačkogpokretauPodravini�942.godine«,Podravskizbornik,sv.8,

Koprivnica�982.,str.40.,4�.,55.893 »TragičnasmrtustaškognadporučnikaFranjeRašana«,KoprivničkiHrvat(Koprivnica),br.23.,�3.VI.�942.894 Građa,knj.3,Zagreb�984.,str.583.895 OpolitičkomdjelovanjuMirkaViriusavrlosemalozna,aneštopodatakadonosiMarijanŠpoljarumonografijiMirko

Virius,Koprivnica�989.,str.83.-85.UbudućnostibibilodobroistražitinesamopolitičkuidruštvenudjelatnostMirkaViriusa,negoirazlogenjegovauhićenjatezaštojeodvedenbašunjemačkilogorZemun.

89� S.Velagić,»KronikadogađajanaopćiniKoprivnicaod�94�.do�945.«,Bjelovar�9��.,str.��;isti,PregledrazvitkaradničkogpokretaiNOBnaokruguBjelovar,Bjelovar�9��.,str.24�.;A.DobrilaPepo,Prilozi,n.dj.,str.�8�.

89� A.DobrilaPepo,Prilozi,n.dj.,str.��.


O obilježavanju prve obljetnice osnutka NDH u školskoj je spomenici zabilježeno: »Na dan �0. travnja svečano je slavio cijeli hrvatski narod prvu godišnjicu Nezavisne Države Hrvatske, pa je i u ovoj školi bila upriličena školska svečanost s predavanjem i pjevanjem rodoljubnih pjesama. Za uspomenu na prvu godišnjicu posadili su učenici ove škole u školskom vrtu jednu spomen voćku.«�9� Koprivnički su mediji rad škole u Đelekovcu pratili isključivo putem informacija o premještanjima učitelja. U travnju �942. iz Kašine je u Đelekovec bila premještena učiteljska pripravnica Milka Puzak.�99 U rujnu �942. učitelj Đorđe Borojević bio je premješten iz Velikog Grđevca u Đelekovec.900

Rat je izazvao novačenje većeg broja mladića iz Đelekovca. U novinama je bilo obznanjeno da »mladići rođeni �9�5. do �92�. do sada privremeno nesposobni ili nepregledani imadu doći na novačenje… �6. srpnja iz obćina Gjelekovec, Koprivnički Ivanec, Hlebine i Sokolovac… Mladići rođeni g. �922. imadu doći na novačenje… 2�. srpnja iz obćina Drnje, Gjelekovec i Koprivnički Ivanec.«90�

Ustaše su u svoj pokret nastojali uvući što više pristaša nekadašnjeg HSSa, a među njima i Miškinu. Oružnička postaja Đelekovec �2. svibnja uputila je kotarskoj oblasti Koprivnica dopis u kojemu se kaže: »U ustaški pokret neće se upisivati pristalice HSS, osobito oni starijih godišta.«902

U tadašnjim novinama bilo je i vijesti o običnim nesrećama, koje govore da je unatoč ratu i političkim podjelama život išao dalje. Koprivnički Hrvat u veljači �942. donio je vijest: »Djevojčica Dorica Androlić, 6 g. stara u Đelekovcu posrnula je �4 o. mj. Zbog poledice i slomila lijevu nogu.« Nakon toga prevezena je u koprivničku bolnicu.903 Uz to je u travnju zabilježena vijest o ukradenom biciklu Đelekovčanu koji je bio poslovno u Koprivnici. »Matiji Lebincu iz Gjelekovca ukradjen je prošlog tjedna na Starčevićevom trgu pred Pačićevom trgovinom novi bicikl vrijedan preko 4000 Kuna. Gradsko redarstvo je posumnjalo na Ivana Gjuriša 32 g. stara u Kopriv. Ivancu i tamo ga uapsilo. Gjuriš odveo je redarstvo u blizinu Danice gdje je na polju medju kukuruzovinom pronadjen ukradjeni bicikl. Gjuriš je predan sudu.«904

U istim je novinama u lipnju �942. zabilježeno: »U subotu �3. lipnja u noći vladala je većim dijelom koprivničkog kotara oluja. Oluja je bila napose žestoka u sjevernom dijelu koprivničkog kotara gdje je kišu pratilo udaranje gromova. U Gjelekovcu oko �� sati noću grom je udario u slamom pokrivenu kuću seljaka Tome Rašana. Grom je ušao kroz strop od tavana u sobu, u kojoj je u taj čas spavalo osam članova obitelji, i oštetivši samo zid odnosno slike na zidu i razlupavši staklo prozora, izašao je van…! Upravo čudesnim slučajem ostali su svi ukućani t.j. osam članova obitelji, koji su u toj sobi spavali od groma neozlijeđeni. Kuća se je od groma upalila i kako je bila slamom pokrita za čas je do temelja izgorjela. Kuća nije bila osigurana pa kućevlasnik trpi štetu od preko stotinu tisuća Kuna. Od ovog požara bio je nebosklon nad Gjelekovcem toliko ražaren, da se to vidjelo iz Koprivnice i susjednih mjesta.«905

U srpnju �942. zabilježeno je sljedeće, iz čega se također vidi svakidašnjica Đelekovca u vrijeme Drugoga svjetskog rata: »Usprkos strogoj zabrani nedozvoljenog klanja stoke neki posebnici i mesari kolju bez propisane dozvole raznovrsnu stoku, čije meso tada i bez veterinarskog pregleda kriomice sijeku i prodaju. Tako je ustanovljeno da su prošloga tjedna klali bez propisane dozvole stoku u Đelekovcu sedam tamošnjih posjednika, koje je zbog toga Kotarska

898 SpomenicaškoleĐelekovec,knj.2.,str.22.899 »Premješteniučitelji«,KoprivničkiHrvat(Koprivnica),br.��.,24.IV.�942.900 »Premještanjeučitelja«,KoprivničkiHrvat(Koprivnica),br.3�.,�2.IX.�942.90� »NovačenjeuKoprivnici«,KoprivničkiHrvat(Koprivnica),br.2�.,��.VII.�942.902 Z.Dizdar,»PregledrazvitkanarodnooslobodilačkogpokretauPodravini�942.godine«,n.dj.,str.39.903 »Nezgodeodpoledice«,KoprivničkiHrvat(Koprivnica),br.8.,2�.II.�942.904 »Prondađenukrađenibicikl«,KoprivničkiHrvat(Koprivnica),br.��.,24.IV.�942.905 »Čudomspašeniodgroma«,KoprivničkiHrvat(Koprivnica),br.24.,20.VI.�942.


oblast presudila ovako: Ivana Tomašića, seljaka zbog nedozvoljenog klanja jednog teleta na pet tisuća Kuna globe. Izidora Rižnera, umirovljenog škol. nadzornika zbog nedozvoljenog klanja jednog teleta na pet tisuća Kuna globe. Ivana Cmrka, seljaka, zbog nedozvoljenog klanja teleta na pet tisuća Kuna. Ivana Vuljaka, seljaka, zbog nedozvoljenog klanja jednog goveda na 45 dana zatvora. Franju Pavleka, seljaka, zbog nedozvoljenog klanja teleta na trista Kuna globe i petnaest dana zatvora. Pavla Mađara, zbog nedozvoljenog klanja jednog teleta na tri tisuće i petsto Kuna globe. Miju Gregureka, seljaka, zbog nedozvoljenog klanja jednog teleta na dvije tisuće i petstotina Kuna globe.«906

U Koprivničkom Hrvatu u srpnju �942. zapisano je: »U gradskoj bolnici umro je 2�. srpnja u �9. godini Slavko Androlić, tipografski naučnik. Mrtvo tijelo prevezeno je u njegovo rodno mjesto Đelekovec i tamo pokopano.«90�

Kako je bilo problema s prehranom, neki su skrivali hranu. U rujnu �942. u novinama je zabilježeno: »Kotarska oblast u Koprivnici presudila je radi skrivanja viškova žita Ivana Rašana te Josipa Indira, seljake iz Đelekovca na 20 tisuća Kuna globe i �5 dana zatvora…«90�

Već je tada bilo afirmiranih i u akademskoj sredini uspješnih Đelekovčana u Zagrebu. Najpoznatiji u vrijeme Drugoga svjetskoga rata je bio Pavao Kvakan. On je nakon doktorata stečenoga na sveučilištu Cornell u SADu, te poslije promjene više radnih mjesta, od �934. radio na Poljoprivrednošumarskom fakultetu u Zagrebu. Za redovitog je profesora izabran �94�. godine,909 a u jesen �942. postao je dekanom toga fakulteta.9�0 Poslije je na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu sveučilišnim profesorom postao Miškinin sin Većeslav Pavlek, koji je s njega bio otpušten �9�2. kao hrvatski domoljub. U budućnosti bi svakako trebalo napisati njegov iscrpniji životopis te istražiti Pavlekovu znanstvenu djelatnost.9��

90� »Kažnjenizbognedozvoljenogklanjastoke«,KoprivničkiHrvat(Koprivnica),br.28.,�8.VII.�942.90� »Umrli«,KoprivničkiHrvat(Koprivnica),br.29.,25.VII.�942.908 »Strogokažnjenizbogsakrivanjaviškovažita«,KoprivničkiHrvat(Koprivnica),br.3�.,�9.IX.�942.909 Pavao Kvakan(Đelekovec,2�.II.�893.-Zagreb,2�.VIII.�952.)biojestručnjakzauzgojioplemenjivanjebiljaka.

Stvoriojeuvjetezapokusniiznanstveno-istraživačkiradnapokusnompolju,ulaboratorijuiknjižniciZavodazaspecijalnuproizvodnjubiljadanašnjegPoljoprivrednogfakultetauZagrebuitimepostaonjegovimutemeljiteljem.BiojeurednikčasopisaPoljoprivrednaznanstvenasmotraiGospodarskilist.Osimvelikogbrojaznanstvenihradova,napisaojeinekolikoudžbenikaizpoljoprivrede-Trave(�94�.)iOkopavine i gomoljače(�95�.).M.Levak,Prof.dr.PavaoKvakan.Životopisidjelo,Podravskizbornik,sv.�9-20.,Koprivnica�994.,str.298.-299.;PavaoKvakan,Hrvatskaenciklopedija,sv.�.,Zagreb2004.,str.35�.;Hrvatskaenciklopedija,Zagreb2004.,knj.�.,str.3�5.

9�0 DokumentacijanekadašnjegPoljoprivredno-šumarskogfakulteta,SveučilišteuZagrebu.Kvakanjedekantogafakultetabio�942./43.i�950./5�.godine.

9�� Većeslav Pavlek(Đelekovec,2�.IX.�9�5.-Zagreb,2�.VI.�990.)diplomiraoje�940.,adoktorirao�95�.naPoljoprivredno-šumarskomfakultetuuZagrebu.PrijeII.svjetskogrataradiojekaoagronomDirekcijezavanjskutrgovinuuBeograduiZagrebu.PredavaojenaPoljoprivredno-šumarskomfakultetuuZagrebuorganizacijupoljoprivredneproizvodnjeitaksacijutekalkulaciju.DjelovaojekaočlankomisijaUjedinjenihnaroda(FAO,UNESCOiostalih)zapoljoprivrednoškolstvo.Nakonslomahrvatskogproljeća�9�2.biojeisključensPoljoprivrednogfakultetauZagrebuzbogprohrvatskihstajalištapremaproblemimaagrarnepolitikeiobrazovanja.Daojeznatandoprinosagronomskimznanostima,abiojeurednikAgronomskogglasnika(�959.-�9�3.).Uzznanstveneradove,objaviojemonografije(ukoautorstvusasuprugomiuglednomhrvatskomagronomkomPaulomPavlek):Problemi hrane ili gladi u svijetu(�980.)iProblemi stabilizacije i razvoja poljoprivrede(�983.).Usp.Hrvatskaenciklopedija,knj.8.,Zagreb200�.,str.338.

Poziv na obilježavanje mučeničke smrti Stjepana Radića u Đelekovcu 1944. godine


Kako bi se mogla shvatiti geneza pristajanja velikog dijela Podravaca uz antifašističku borbu, odnosno NOP, važno je analizirati sudbinu Mihovila Pavleka Miškine. Jedno od izvješća ustaškog logornika Mije Uđbinca od 22. veljače �943. govori o relativno pozitivnom gledanju na Miškinu s njihove strane, a za Miškinino uhićenje optužuje Ivana Kraljića: »U njegovu ga kotaru jedni jako hvale, drugi kude. Najviše ga možda kudi g. Ivan Kraljić, seljak iz Koprivnice, Radićev narodni zastupnik prije Miškine. No, za Kraljića se može primietiti, da od naroda nema nikoga za sobom. Slično ga kude i svi oni koji stoje pod uplivom Kraljićevim. Drugi pak Miškinu hvale. Istina je po svoj prilici negdje u sredini. Miškina nije komunista boljševik, ali u pitanju, koga Hrvati moraju više voljeti: Nijemce ili Ruse, on odgovara Ruse. Prema tome, a u svezi sa činjenicom, što su mnogi tvrdili da je i njemački nacionalsocijalizam jedna vrst boljševizma, to se od ova dva 'boljševizma' Miškina odlučuje za ruski. Na političkom je polju pristaša nauke braće Radić od prvih početaka. Ljevičarskim navlačenjem iste nauke uvučen je i on na ljevicu. Otvoreni je protivnik vjere, jer je uvjeren da je mnogoga čovjeka i vjera mogla udaljiti od njegove nacije. Otvoreni je protivnik gospode, makar se inače družio s gospodom i htio za novac intervenirati na premještajima različitih činovnikagospode. Bio je pristaša svakog novog poretka, ali je isti poredak zamišljao na svoj način. Njemu će najljepše biti onda, kad ne bude ni gruntovnice ni katastra… Tabornik iz Gjelekovca tvrdi za Miškinu mnoge pozitivne stvari. U političkoj borbi je mnogo žrtvovao, mnogo progona pretrpio. Ustaški je pokret podupirao u vrijeme najjače diktature, narod pripravljao na borbu. Dopušta da se Miškina nakon sporazuma mogao i promijeniti, ali nikako tako, da bi odobravao i zeru onoga što rade partizani. Ponovno iznosim svoje mišljenje, da Miškina Jasenovac nije zaslužio i da bi ga trebalo svakako na slobodu pustiti, jer u smirenoj državi on će biti potpuno pozitivan.« 9�2

Miškina je već prije rata bio »na meti ustaških emigranata«, a isti navodi da je Martin Nemec (jedan od vodećih koprivničkih ustaša) �939. pisao Valku Loborcu (koprivničkom tiskaru i nakladniku te Miškininu suradniku) u Koprivnicu, kada se ustaše vrate da kaže Miškini »da ih ne čeka jer da će se s njime obračunati«. Miškina je najviše smetao Ivanu Kraljiću koji je želio što više pripadnika HSSa uključiti u ustaški pokret.9�3

9�2 HDA,ArhivnekadašnjegInstitutazahistorijuradničkogpokreta,NDH,8�/4�.Z.Despot,»Vrijemezločina«,str.8�.9�3 Z.Despot,»Vrijemezločina«,str.8�.

Mihovil Pavlek Miškina bio je jedan od predvodnika HSS-a u Podravini - na slici je njegov spomenik ispred Osnovne škole u Đelekovcu

I kći Mihovila Pavleka Miškine Dragica Pavlek isticala se u antifašističkom djelovanju


Možda je moguće tražiti uzroke Kraljićeve nesnošljivosti i u tome što mu je Miškina bio svojevrsna konkurencija. Poznato je da je Kraljić u 20im godinama kao koprivnički gradonačelnik i narodni zastupnik u parlamentu bio vodeća osoba u HSSu na koprivničkom području, a na njegovo je mjesto u �930ima došao Miškina.9�4

No, sam je Kraljić na saslušanju �9. siječnja �946. izjavio: »Nisam Paveliću pisao nikakvo pismo u pogledu rada pokojnog Mihovila Pavleka Miškine…«9�5. Da Kraljić nije bio sam kriv, odnosno jedini krivac, potvrđuje izjava visokog ustaškog dužnosnika Eugena Dide Kvaternika koji je pisao o Miškini. Kvaternik smatra da su za Miškinino uhićenje bili odgovorni ponajprije Mijo Bzik i Martin Nemec: »Uhićen je zbog prokomunističke djelatnosti nakon stalnih prijava jedne grupe ustaša iz Podravine. Glavni pokretači tog uhapšenja bili su Mijo Bzik i Martin Nemec obojica ustaše povratnici. Ova dvojica imali su uvijek pristup do dr. Pavelića, napose Bzik, čija je riječ uvijek uvažavana. Nema sumnje, da je staro političko i osobno neprijateljstvo između ove dvojice ustaša i Miškine bilo odlučujuće za hajku, koja se protiv Miškine vodila. Ali isto tako ne može biti ni najmanje sumnje da je Miškina bio ljevičar. Ne mogu s točnošću utvrditi konkretan odnos Miškine spram komunističkih partizana… Sigurno je, da sam izdao nalog, da se Miškinu pusti na slobodu. Sjećam se da je to učinjeno sporazumno s dr. Pavelićem nakon što su za Miškinu intervenirali neki članovi vlade i zastupnici HSSa. Osobno ne bih mogao s točnošću ustvrditi, tko je kriv za Miškinino umorstvo. Ono koincidira s potpuno kaotičnim stanjem u logorima Jasenovac i Gradiška. Sam zapovjednik ustaške obrane Vjekoslav Luburić odbio je tada svaku odgovornost za položaj u logorima, s motivacijom da je straža nedisciplinirana i da on nije kadar s njome vladati… Tako je Miškina a i mnogi drugi bio žrtva tog kaotičnog stanja. Tko je dakle ubio Miškinu? Tada je bilo uvjerenje svih nas u redarstvu, da su oni ustaše iz Podravine, od kojih je po koji bio u logorskoj straži, iskoristili kaotično stanje, da se obračunaju sa svojim starim neprijateljem. Kasnije nisam mogao ništa konkretnije ustanoviti. Evo zašto: U to doba izgubio sam i ono malo kontrole nad logorom Jasenovac…«9�6

Zanimljivo je i svjedočanstvo Valka Loborca koji je razgovarao s doglavnikom Andrijom Betlehemom. U razgovoru je Betlehem tvrdio da je kod Pavelića išao intervenirati za puštanje na slobodu Miškine i da je vidio pismo protiv Miškine koje su potpisali Kraljić i župnik Pavunić. Loborec je izavio sljedeće: »Betlehem je prije rata bio poznat i dobar sa Pavelićem, ali nije bio ustaški zadrt, iako je bio doglavnik i uvijek je nosio ustašku uniformu. Bio je, rekao bih, primitivac. Točno se sjećam kada sam ušao u sobu k njemu, on je čitao ustašku štampu. Poznavali smo se otprije pa sam mu rekao: ‘Predsjedniče, vi dobro poznate Miškinu a i poglavnika Pavelića pa zašto ništa ne učinite da se Miškina pusti, dobro znate da Miškina nije ništa kriv, on je seljak i uvijek se borio za seljake i za sav naš narod.’ On je malo pošutio, a onda mi je rekao da je on već nešto poduzeo za Miškinu, da je išao s prijateljima u Zagreb i da je bio kod Pavelića. Rekao je: ‘Pavelić nas je primio i ja sam ga zamolio da mi kaže šta je sa Miškinom i da bi ga trebalo pustiti. Pavelić mi nije ništa odgovorio nego je otvorio svoju ladicu, izvadio pismo i pročitao mi ga. U pismu je stajalo da mi sve radimo da se ovdje u Podravini raširi ustaški pokret, ali mi ništa ne možemo dok je tu komunist Miškina jer on djeluje na narod pa ga se mora obavezno maknuti. Potpisali su to pismo Ivan Kraljić i župnik Pavunić.’ Ovoga se dobro sjećam. Možda je koja riječ izrečena drugačije, ali smisao je Betlehemovih riječi točan, dobro se toga sjećam. Betlehem mi je dalje pričao ovo: ‘Mi smo šuteći izašli iz poglavnikovog kabineta, ali sam ja još nešto htio reći Paveliću pa sam se vratio

9�4 H.Petrić,»PrilogpoznavanjunačinadjelovanjaHrvatskeseljačkestrankeuKoprivniciod�929.do�94�.godine«,Časopiszasuvremenupovijest,god.34.,br.�.,str.�4�.-�5�.

9�5 HDA,Zemaljskakomisijazautvrđivanjeratnihzločina,br.20520.9�� EugenDidoKvaternik,»Sjećanjaizapažanja�925.-�945.«,Zagreb�995.,str.�89.-�90.


u kabinet. Kada sam otvorio vrata, našao sam Pavelića kod telefona i upravo je govorio da se Miškina ima odmah likvidirati. Jasno, da nisam više govorio o Miškini nego sam ga zamolio uslugu za jednog svog poznanika.«9��

Miškina je isprva bio odveden u logor Jasenovac, a zatim je veoma brzo premješten u Staru Gradišku. Kotarska oblast u Koprivnici, odnosno njezin predstojnik Leo Poljac �3. svibnja �942. podnio je izvješće Ustaškoj nadzornoj službi o uhićenju i odvođenju Mihovila Pavleka Miškine: 9�� Izvješćuje se, da je podpisani dne �2. ov. mj. ujutro u 5 sati iz Zagreba jednim luksuznim samovozom došao jedan gospodin u kuću Pavleka Mihovila (Miškina), bivšeg narodnog zastupnika bivše H.S.S. te ga odveo u Zagreb.

Ispitivanjem mi je bilo rečeno, da je taj gospodin navodno jedan izvidnik (detektiv op. p. bio je to izaslanik UNSa Stjepan Blažeković) iz Zagreba, te da njega Pavlek pozna već više godina i da mu je taj gospodin saobćio, da Pavleka trebaju u Zagrebu, te da ima s njim poći. Nadalje mi je rečeno, da su neki seljaci iz Gjelekovca dana 9 o.mj. Pavleka sa jednim gospodinom vidjeli u Bjelovaru, odakle su navodno toga dana na večer odputovali vlakom u Zagreb.

Pomenuti gospodin izvidnik prema iskazu Pavlekovih ukućana je dobar znanac Pavleka, to su isti međusobno se naslovljavali sa 'ti' i prema izkazu Pavlekovog sina Vladimira rekao je taj izvidnik Pavleku, da ima poći u Zagreb na neke pregovore i da će po tom odmah biti pušten kući.

Izvješćuje se, da se pomenuti gospodin nije prijavio niti ovoj kotarskoj oblasti, kao ni oružničkoj postaji ni obćinskom poglavarstvu u Gjelekovcu, tako da ovdašnje vlasti o tom uredovanju nisu imale pojma, nego se to saznalo tek naknadno i to pripoviedanjem.

Obzirom na to, da je Pavlek istaknuta politička osoba i pod nadzorom radi njegovog držanja prema današnjem poretku to se moli obaviestiti ovu oblast o čemu se u ovom slučaju radi, jer je to potrebno baš u savezu sa nadzorom, koji se vodi nad Pavlekom.«9�9

Najpreciznije je reći da je Miškina bio ubijen u logoru Stara Gradiška, a ne u logoru Jasenovac920 kako je napisano na spomenploči postavljenoj na njegovoj rodnoj kući u Đelekovcu te u literaturi,92� pa čak i u objavljenim izvorima.922 Primjerice, Zdravko Dizdar piše: »Kao što je poznato, Miškina je iz Zagreba upućen u logor Jasenovac, gdje je ubrzo (v. ��. VI. �942.) likvidiran, iako je i među pojedinim ustaškim funkcionerima bilo onih koji su smatrali da to nije zaslužio, te da bi ga trebalo pustiti iz logora.«923 I Zvonimir Kulundžić je pogriješio u vezi s mjestom Miškinine smrti: »I nakon svih tih podataka koje smo skupljali, konfrontirali

9�� OvajjedokumentobjavioZvonimirDespotte,uzostale,doniojeisljedećepodatkevezaneuzMiškinu:»NavelikomsudskomprocesuuZagrebubivšimustaškimdužnosnicimausrpnjuikolovozu�948.godineispitivanisunekiodnjihioMiškininomumorstvu.Naupit,štoznaoMiškininojsudbini,bivšivelikižupanizBjelovaradr.VladimirSabolićodgovorijedamujepoznatodajeMiškinaubijenulogoru,neznajućisigurnojeliuJasenovcuiliStarojGradiški.PrvooptuženinatomsuđenjuLjuboMilošsvjedočiojedajesMiškinomrazgovaraouJasenovcutedagajeubrzolikvidiraodopukovnikIvicaMatkovićponaloguistražiteljaViktoraTomića.DrugooptuženiAnteVrbanpotvrdiojedajetakođerrazgovaraosMiškinomuJasenovcu,dagajeosobnopoznavao,daseulogorunalaziougrupi'K'uzgradimeđukatolicima,alijedodaodanijeznaodasenadMiškinomvodibilokakvaistraganitidaječuozanekogTomića.«Z.Despot,Vrijemezločina,str.89.-90.

9�8 F.Škiljan,»PolitičkizatvoreniciulogorimaJasenovaciStaraGradiška«,magistarskirad,Odsjekzapovijest,Filozofskifakultet,SveučilišteuZagrebu,Zagreb200�.,str.��3.

9�9 GrađazapovijestnarodnooslobodilačkeborbeusjeverozapadnojHrvatskoj(dalje:Građa),knj.�.(prir.Z.Dizdar),Zagreb�984.,str.32�.-322.

920 KakojelogorStaraGradiškabiodiokompleksajasenovačkoglogora,podatakdajeMiškinaubijenuJasenovcujepribližnotočan.

92� M.Peršen,Ustaškilogori,Zagreb�9��.,�990.,str.243.922 M.Visočak,B.Sobica(prir.),Jasenovac-žrtveratapremapodacimastatističkogzavodaJugoslavije,Zürich-

Sarajevo�998.,str.4�5.923 Z.Dizdar,»PregledrazvitkanarodnooslobodilačkogpokretauPodravini�942.godine«,Podravskizbornik,sv.8,

Koprivnica�982.,str.39.


i provjeravali godinama, Miškinin sin dr ing Većeslav (koji se tim poslom počeo baviti još u logoru Jasenovac, u jesen god. �942. kao zatočenik) i ja možemo zaključiti, kao nesporno, da je Miškinin martirij bio završen 2�. lipnja �942. u ciglarskoj peći ustaškog logora smrti Jasenovac.«924

Prvi koji je upozorio da je Miškina bio ubijen u »noći �. i �. lipnja �942. u Staroj Gradiški« je Ivo Horvat.925 Prema istraživanjima Davora Kovačića, Mihovil Pavlek Miškina bio je jedna od najpoznatijih osoba zatočenih u logoru Stara Gradiška, a Kovačić je također dokazao da je Miškina ondje ubijen.926 Miškinin sin Većeslav smatrao je da mu je otac ubijen »u Jasenovcu nakon ��. lipnja, a možda i nakon �4. lipnja. Ubio ga je vjerojatno Ivica Matković, zapovjednik logora Jasenovac.«92�

Davor Kovačić u svojim je istraživanjima napisao: »Pojedini bivši logoraši iz Stare Gradiške i Jasenovca i danas tvrde, da su čuli kako je M. P. Miškina ubijen u Jasenovcu, u Zvonari, zajedno sa nekim slikarom iz Sarajeva Danijelom Ozmom…« On smatra da je Miškina bio uhićen u rodnom Đelekovcu 5. svibnja �942. te da je u drugoj polovici svibnja bio dopraćen vjerojatno iz Jasenovca u Staru Gradišku.92� Filip Škiljan piše da mu se čini »vjerodostojnijim podatak da je Miškina ubijen sredinom lipnja i da ga je ubio Ivica Matković«.929

Zdravko Dizdar smatra da je Miškina bio uhićen 9. svibnja �942. te da ga je uhitio izaslanik UNSa Stjepan Blažeković uz obrazloženje Miškininu sinu Vladimiru »da ima poći u Zagreb na neke pregovore i da će po tom odmah biti pušten kući«. Z. Dizdar nastavlja: »Za pretpostaviti je da se vjerojatno radilo o pokušaju nagovora da Miškina uđe u ustaški Sabor, što je on kategorično odbio, pošto ga slijedećeg dana nalazimo evidentiranog među uhapšenicima UNSa u Zagrebu gdje je dopraćen iz Bjelovara. Iz dokumenata se vidi da je Miškina već prije bio hapšen, te da se kao 'istaknuta politička osoba' nalazio pod stalnim nadzorom radi njegova držanja prema današnjem poredku.« Na okretanje Đelekovčana NOPu svakako je utjecalo to što su ustaše uhitile Mihovila Pavleka Miškinu u svibnju �942. godine.930

Ilija Jakovljević napisao je da je iz svojih razgovora s pojedinim ustašama iz logora, nije dobio izravna priznanja o njegovu umorstvu u logoru. Tek kad je izašao iz logora Stara Gradiška susreo se s jednim ustaškim časnikom koji mu je za Miškinu rekao: »Nije odveden daleko od logora.« To je Jakovljeviću bilo dovoljno da utvrdi činjenicu u Miškininu umorstvu. Jakovljević smatra da je Miškina bio dopremljen u logor jer je njegovo ime bilo negacija ustaštva.93�

Prema D. Kovačiću, »bivši logoraš Šime Klaić smatra da su Miškinu ubili Nikola Gagro i Dinko Šakić 5. i �0. srpnja �942. godine u Staroj Gradiški, a to su mu potvrdili, kako je rekao i neke ustaše koji su se hvalili kako znaju o tome. Klaić je također rekao da su logoraši bili ustašama 'divljač za odstrijel', jer su ih mogli ubijati kako god su htjeli, a da zbog toga nikome ne odgovaraju.«932 D. Kovačić je spomenuo i sljedeće: »U svom iskazu danom Komisiji za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača Miroslav Filipović Majstorović u dijelu iskaza u kojem govori o pojedinačnim slučajevima ubojstva koja su se događala za

924 Z.Kulundžić,Miškina,n.dj.,str.403.-404.925 I.Horvat,»MihovilPavlekMiškinaušaojeunarodnulegendu«,Vjesnik,Zagreb3.lipnja�999.92� D.Kovačić,»KoncentracijskilogorStaraGradiška�94�.-�945.«,magistarskirad,Odsjekzapovijest,Filozofski

fakultet,Zagreb200�.,str.�8.92� F.Škiljan,»PolitičkizatvoreniciulogorimaJasenovaciStaraGradiška«,str.��.928 D.Kovačić,»KoncentracijskilogorStaraGradiška«,n.dj.,str.�8.-�9.929 F.Škiljan,PolitičkizatvoreniciulogorimaJasenovaciStaraGradiška,str.��.Ubilj.485piše:»NasuđenjuDinku

ŠakićusvjedočiojeŠimeKlaićtejebezdokazaizniotvrdnjudajeMiškinuubioŠakić.VjerojatnojedajeKlaićŠakićaželionatajnačinjošvišeteretitiizazločinekojeovajnijepočinio.«

930 Z.Dizdar,»PregledrazvitkanarodnooslobodilačkogpokretauPodravini�942.godine«,n.dj.,str.39.93� I.Jakovljević,»KonclogornaSavi«,Zagreb�999.,str.�3.,��.932 D.Kovačić,»KoncentracijskilogorStaraGradiška«,n.dj.,str.�9.


vrijeme njegovog upravljanja logorom Stara Gradiška spominje i ubojstvo seljačkog pisca Mihovila Pavleka Miškine i ističe da ga je ubio ili dao ubiti Viktor Tomić«, ustaški potpukovnik i visoki dužnosnik UNSa (ustaške nadzorne službe).933

Iako u Hrvatskoj enciklopediji piše da je Mihovil Pavlek Miškina ubijen ��. lipnja �942. godine934, treba se osvrnuti i na službene dokumente iz Matičnog ureda. U Matičnoj knjizi umrlih NO Đelekovec (�953.�95�.) na str. 4�. dana �4. rujna �955. upisano je Mijo Pavlek, i to da je umro 30. lipnja �942. u Jasenovcu.935 Sačuvano je i rješenje kotarskog suda u Koprivnici od 22. lipnja �955. koje je potpisao predsjednik suda Ivan Zlatarić. U rješenju uz ostalo piše: »Ovom sudu stavljen je prijedlog po N.O.O. Gjelekovac za proglašenje mrtvim nestaloga Pavlek Mije iz Gjelekovca, kojem prijedlogu se kasnije pridružio i sin Pavlek Večeslav, koji navodi, da je nestali 9. V.� 942. god. bio iz Gjelekovca od kuće odveden po ustašama u logor Jasenovac odakle se nije vratio, a nakon mjesec dana stigla je obavjest, da je isti u Jasenovcu umro. Proveden je postupak saslušanjem svjedoka Cmrt Ivana i Cmrk Katarina, koji su izkazali, da je nestali ��. V. �942. god., otpremljen u logor Jasenovac odakle se nije vratio, a inače je poznato da je u logoru nestao... Kako postoje sve pretpostavke da je nestali u logoru umro, to je isti i proglašen mrtvim, a kao dan njegove smrti uzet je 30. lipnja �942. god. tj. zadnji dan u mjesecu kada nestali već sigurno više nije bio na životu.«936

Iako sačuvani podaci iz izvora ne dopuštaju precizno definiranje datuma smrti Mihovila Pavleka Miškine, činjenica je da je datum njegove smrti, prema službenom dokumentu i zapisu u Matičnu knjigu umrlih, 30. lipnja �942. godine.

Iako je to službeno tumačenje bilo takvo, na osnovi iznesenih podataka moguće je ipak ustanoviti da su Mihovila Pavleka Miškinu ubile ustaše u logoru Stara Gradiška u drugoj polovici lipnja ili u prvoj polovici srpnja �942. godine. Kako se logor Stara Gradiška nalazio u većem sustavu logora Jasenovca, u pravu su bili svi koji su napisali da je Miškina ubijen u koncentracijskom logoru Jasenovac, ali kada se treba locirati precizno mjesto njegove smrti, onda je ispravno govoriti o Staroj Gradiški, udaljenoj dvadesetak kilometara od Jasenovca.

Vrlo je vjerojatno da je ustaško ubijanje Miškine utjecalo na približavanje HSSovaca i komunista u tom kraju. Do prvih kontakata između lokalnog vodstva HSSa i komunista u koprivničkom kotaru došlo je u ljeto �94�., ali do �942. nije bilo pomaka jer su tek tada predstavnici kotarske organizacije HSSa načelno izjavili da pristupaju komunističkom narodnooslobodilačkom pokretu. Dogovor između HSSa i komunista trebao se postići početkom rujna �942. Na tom su sastanku bili Đuro Čiković, Franjo Gaži, Mijo Gaži, Tomo Gaži, Đuro Kemić, Božidar Magovac iz HSSa te predstavnik KPH Ante Dobrila Pepo. Franjo Gaži tada je otvoreno postavio pitanje osnivanja posebnih postrojbi HSSa sa svojim zapovjednicima te je zahtijevao određeni omjer zastupljenosti HSSa u vlasti. Ante Dobrila Pepo odbio je o tome razgovarati. Nakon rasprave u kojoj nisu uspjeli definirati položaj HSSa, nazočni su glasovali i odlučili da se koprivnička kotarska organizacija pridruži partizanima jer će ih ustaše »… i tako potući kao što su Miškinu«.93�

Pripadnik hrvatskoga antifašističkog pokreta Božidar Magovac kao glavni urednik novina Slobodni dom u broju od �0. listopada �943. pohvalno je pisao o pokojnom Mihovilu

933 HDA,Zemaljskakomisijazautvrđivanjezločinaokupatorainjihovihpomagača,GUZbr.4984/�945.,kut.�0;D.Kovačić,»KoncentracijskilogorStaraGradiška«,n.dj.,str.�9.

934 MihovilPavlekMiškina,Hrvatskaenciklopedija,sv.8.(O-Pre),Zagreb200�.,str.338.UenciklopedijipreciznopišedajeMiškinaubijenulogoruStaraGradiška.

935 MatičniuredDrnje,MatičnaknjigaumrlihĐelekovca(�953.-�958.),str.48.93� MatičniuredDrnje,RješenjeKotarskogsudaKoprivnica,br.R-�-30-�955.93� Z.Radelić,»BožidarMagovac«,str.83.-84;FikretaJelić-Butić,»Hrvatskaseljačkastranka«,str.�55.-�5�.


Pavleku Miškini,93� što upućuje na spoznaje o njegovoj smrti među HSSovicma koji su pristupili partizanima.

Stanovnici svih sela tadašnje općine Đelekovec potkraj �942. godine iskazali su se u humanosti. Caritas Nadbiskupije zagrebačke �2. listopada �942. uputio je u župu i općinu Đelekovec �00 djece. Na prostor općine Đelekovec stiglo je 96 djece koja su bila podrijetlom iz Borovca, Čaglića (pokraj Pakraca), Bosanske Dubice, Brekinje, Kusonja, Dereze, Bosanske Gradiške, G. Podgraca, Jablanca, G. Podgorja, Mrakodola (kraj Kostajnice), Grubišnog Polja, V. Bednje i Danje. U Đelekovcu je bilo smješteno u privatnim kućama 42 djece, a u Imbriovcu 24 djece. Ostala su djeca bila raspoređena u obiteljima u Velikom i Malom Otoku te Zablatju.939

1943. godina

O partizanskom pokretu u Đelekovcu od kraja �942. do kraja �943. svoja je sjećanja iznio Ante Dobrila Pepo: »Ja sam došao u Đelekovec prvi put krajem �942. i uočio izvanrednu

privrženost Đelekovčana ciljevima NOPa. Posredstvom Kate Pavlek susretao sam se s pojedinim Đelekovčanima i pridobivao ih za NOP. Krajem �942. uključuje se tako u aktivan rad i čitava obitelj Mihovila Pavleka Miškine. Za NOP sam pridobio i Stjepana Petaka koji je do tada po svom političkom ubjeđenju bio frankovac. Ovakvim razvojem NOPa naš je pokret u Đelekovcu toliko ojačao da su u �943. partizani smatrani glavnim nosiocem sve vlasti u selu, iako je selo bilo poluoslobođeni teritorij sve do studenog kada je oslobođena Koprivnica. U Đelekovcu su od OK KPH Bjelovar i Varaždin redovno stizali centralni listovi 'Naprijed' i 'Vjesnik', kao i drugi materijali štampani u vojnim jedinicama i u Kalničkom partizanskom odredu. Đelekovčani su pomagali NOP najviše koliko su mogli. Ivan Gregurek Pikač iz Črnca rukovodio je akcijom odvoza hrane na Kalnik prilikom oslobođenja Koprivnice, te je poslije ponovnog zauzimanja Koprivnice bio mučki ubijen od ustaša na pragu svoje kuće. Uz pomoć partijske i skojevske organizacije Đelekovca u općinskoj zgradi pred stotinama Đelekovčana, ponajviše omladinaca govorio sam u jesen �943. o potrebi odlaska u partizanske jedinice. Prije toga održan je sastanak partijske ćelije na kome je zaključeno da se sekretar Ivan Vidatić javi za odlazak u NOV. Primjer Vidatića potaknuo je ostale omladince Đelekovca da krenu u oružanu borbu, te je tako prva mobilizacija izvršena 3. studenoga �943. još prije oslobođenja Koprivnice.«940

Iako je utjecaj antifašista u Đelekovcu nesumljivo jačao, ni dužnosnici ustaškog pokreta nisu mirovali želeći pridobiti stanovnike na svoju stranu. Ustaše su u veljači �943. nastojali ojačati svoju organizaciju u Đelekovcu pa su u subotu i nedjelju �3. i �4. veljače održani ustaški pouzdanički sastanci. Prema novinama, »narodu su protumačene sve težkoće, koje danas snosi cieli hrvatski narod te je pozvan da rado i topla srca daje sve ono što je potrebno da cieli narod živi.«94�

Dio stanovnika iz udbinskog kraja, odnosno Krbave, naseljen je od �943. i u Đelekovcu. Oni su neposredno prije tzv. četvrte neprijateljske ofenzive942 morali otići zbog ratnih operacija potkraj �942. godine, odnosno zbog partizanskog napada na Udbinu i krbavski kraj. U

938 Slobodnidom,�0.listopada�943.,»Kakoćeseljačkastrankaraditizaono,štohoće?«;Z.Radelić,BožidarMagovac,str.��8.

939 ŽupniuredĐelekovec,Dokumentacija.940 A.DobrilaPepo,Prilozi,n.dj.,str.�88.94� »Izustaškoglogora.Pouzdaničkisastanci«,KoprivničkiHrvat(Koprivnica),br.�.,20.II.�943.942 Otomeusp.FabijanTrgo,Četvrtaneprijateljskaofenziva(ofanziva),EnciklopedijaJugoslavije,knj.3.,Zagreb�984.,

str.2��.-28�.


Đelekovcu bili smješteni sestra i brat, devetogodišnja Olga Kalanj i osmogodišnji Mile Kalanj. Bila su to djeca Luke i Jele iz Podudbine.943

Žene se aktivno uključuju u politički život i antifašistički pokret osnivanjem organizacije AFŽa (antifašističke fronte žena) u Đelekovcu 2. veljače �943. Predsjednica je bila Kata Pavlek, tajnica Cila Virius, a članice odbora Kata Horvat, Margareta Horvat, Cila Gerenčer i Jelka Kanižaj (u čijoj je kući odbor bio formiran).944

Vlasti NDH istodobno nisu bile zadovoljne s učiteljima u Đelekovcu koji vjerojatno nisu u potpunosti slijedili naloge režima. Početkom iduće �943. godine ugovorna je učiteljica Vera Opitz iz Imbriovca bila premještena u Đelekovec,945 a u travnju �943. učitelj Borojević premješten je u Koprivnicu.946 Zanimljivo je da se u svibnju �943. kao načelnik ne spominje Josip Pavlić, nego je dužnost načelnika obnašao općinski bilježnik Ignacije Rac.94�

U Đelekovcu je KPH provodila politiku onemogućavanja konkurentske djelatnosti HSSa što se vidi iz izvještaja Okružnog komiteta KPH Bjelovar Povjerenstvu CK KPH od 22. veljače �943. u kojemu piše: »U Koprivničkom kotaru vidi se utjecaj naše Partije kod hrv. masa tako da smo u nekim općinama uspjeli potpuno raskrinkati HSS. Na pr. u opć. Đelekovac.«94� OK KPH Bjelovar istom je povjerenstvu 2�. travnja �943. pisao: »Rad i utjecaj HSS je najjači u Podravini i to naročito u đurđevačkom i djelomično u koprivničkom kotaru. Tamo se opaža neko sastajanje HSSovaca među kojima najviše radi Božidar Magovac. No napr. U opć. Đelekovac je HSS raskrinkan i utjecaj nikakav.«949

Dana 5. ožujka �943. provedena su uhićenja u Đelekovcu, a tom je prigodom odvedeno u logore tridesetak (prema A. Dobrili gotovo pedesetak950) mještana. Tada je bio uhićen slikar Mirko Virius. Oni su najprije završili u koprivničkom zatvoru, potom u Križevcima gdje su bili preslušavani, a naposljetku je njih �2, među njima i Virius, završilo u njemačkom koncentracijskom logoru u Zemunu.95� Zvonimir Despot misli da je za ta uhićenja kriv ustaški agent Ivan Gabud iz Novigrada Podravskog koji se ubacio u čelništvo SKOJa te doznao podatke o partizanskim suradnicima.952 No, Mijo Šimek, gostioničar i dužnosnik KPH iz Koprivnice, rodom iz Torčeca, koji je i sam bio uhićen, donosi drugačije mišljenje. Prema njemu, izdaju je, nakon mučenja, napravio Ivan Cmrk, grafički radnik i član KPJ rodom iz Đelekovca.953 Teško je na osnovi toga utvrditi je li to točno ili nije jer bi trebalo potražiti dodatne izvore u arhivima o tome. Anđela Pavlek u svojim uspomenama ne spominje nikakvu Cmrkovu krivnju: »Dana 4. ili 5. III �943. uhapšen je Cmrk Ivan, grafički radnik u Koprivnici, stanovao je u Đelekovcu. Znam da je bio komunista. Kod hapšenja dao se u bijeg, ali je ranjen i tako je dospio u ustašku policiju. Nakon hapšenja Cmrka, iako nismo znali tko je izdao, skojevska grupa bila je spremna za odlazak u partizane.«954

943 MilanMarušić,»Hrvatskizrakoplovievakuiraliudbinskudjecuujesen�942.«,»Krbavskabitkainjezineposljedice«,Zagreb�99�.,str.22�.-230.

944 A.DobrilaPepo,Prilozi,n.dj.,str.�8�.945 »Premještenaučiteljica«,KoprivničkiHrvat(Koprivnica),br.�0.,�3.III.�943.94� »Osobneviesti«,KoprivničkiHrvat(Koprivnica),br.�5.,��.IV.�943.94� ŽupniuredĐelekovec,dokumentacijažupe.948 Građa,knj.4.,Zagreb�985.,str.328.949 Građa,knj.4.,Zagreb�985.,str.��2.950 A.DobrilaPepo,Prilozi,n.dj.�8�.95� MarijanŠpoljar,»MirkoVirius«,str.85.MirkoViriusulogorujeradionalakšimposlovima,alijezbogsvojeslabe

konstitucije,oskudiceuhraniimaltretiranjatolikooslabiodajepotkrajsvibnjaumro.Postojedvamišljenjaouzrokusmrti:odposljedicažuticeiliodinfarkta.Mjestogdjejepokopannijepoznato.

952 Z.Despot,»Vrijemezločina«,str.�05.953 DraganDesnica,»MijoŠimek-veteranrevolucionarnogpokretauPodravini«,Podravskizbornik,Koprivnica�980.,

str.54.954 B.Loborec,»SudjelovanježenakoprivničkogkrajauNOB-u(prilozizapovijestNOB-a)«,Podravskizbornik,n.dj.,

str.�8.


Tada je nekoliko omladinaca uspjelo pobjeći u partizane. Grupa partizana iz Kalnika, zajedno s Đelekovčanima, izvela je tzv. đelekovečku akciju.955 U izvještaju Štaba kalničkog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda Štabu Druge operativne zone NOVa i PO Hrvatske od �3. svibnja �943., uz ostalo, piše o napadu na Đelekovec: »25.I V. napad I bataljona na žandarsku stanicu u Đelekovcu. Zarobljeno � karabina mauser, �3 Mahlihera i � parabela.«956 U izvješću Ustaškog stožera Bilogora Glavnome ustaškom stanu od 26. svibnja �943. o tom događaju piše: »26. travnja o.g. u 00.30 sati na mjesto i oružničku postaju Đelekovec (�0 km. sjev. od Koprivnice) skupina oko �00 partizana izvršila je napadaj. Oružnici iz postaje dali su odpor. U borbi je poginuo vodnik Prša Joso, a teško ranjen domobran Carevski Ljudevit i 3 oružnika razoružani. Partizanima palo u plien 5 pušaka i 549 naboja i odora, koju su svukli sa oružnika. Na strani partizana jedan ranjen. Na mjesnoj pošti razlupali brzoglas i odnieli poštanskih maraka za 6.000 kuna i 2.�00 kuna u gotovom novcu. U obćinskom uredu spalili sve spise i uništili jedan pisaći stroj. Istodobno napali su na razdjel rizničke straže, razoružali svu momčad, koja nije davala odpor i odnieli �2 Manhliher pušaka sa 40 naboja.«95� Zanimljivo je da se u različitim verzijama tog napada vide razlike u broju oružja pa tako i u operativnom izvještaju Druge operativne zone NOVa i PO Hrvatske Glavnom štabu NOVa i PO Hrvatske od 3. lipnja �943. godine stoji: »25 .IV. I. bataljon napao je žandarmerijsku stanicu Đelekovec. Zaplijenjena je 2� puška i � šmajser.«95�

Prema izjavi F. Pandurića i I. Vidatića, koju prenosi A. Dobrila, »đelekovečka partijska ćelija bila je sastavljena od zemljoradnika: Ivana Vidatića, Stjepana Vuljaka Fuševa, Ivana Harmadija, Drage Kanižaja, tramvajca iz Imbriovca Mate Posavca i trgovačkog pomoćnika na radu u štampariji kod Senjana u Koprivnici Ivana Cmrka, koji je ujedno bio i član koprivničke partijske ćelije. Član partijske ćelije bio je i Rok Margetić, ali je on još �942. umro od tuberkuloze. Početkom �943. u partijsku ćeliju su primljeni Stjepan Pavlek Gavran, mlinar, te zemljoradnici Mijo Kanižaj i Tomo Hižak, a sekretar partijske ćelije u veljači �943. postaje Ivan Vidatić.«959

Najvjerojatnije u svibnju �943. bio je formiran i općinski NOO Đelekovec u sastavu: Ivan Vidatić (predsjednik), Stjepan Pavlek (tajnik), članovi: Stjepan Petak i Stjepan Vuljak kao predstavnici iz Đelekovca te Valent i Franjo Majtan kao predstavnici iz Imbriovca.960

Okružni komitet KPH Bjelovar Centralnom je komitetu KP Hrvatske 24. lipnja �943. poslao izvještaj o političkoj situaciji, u kojemu se, uz ostalo, navodi: »HSS počeo je aktivizirati svoje organizacije od početka januara mjeseca o.g. (na terenu našega O.K.). Po uputama izdajničkog vodstva HSS pojedini reakcionarni pretstavnici općinskih i kotarskih organizacija bivšeg HSSa od januara mjeseca na ovamo svim silama se trude da pod svoj utjecaj dobiju one mase koje su nekada imali za sobom… U Koprivničkom kotaru su glavni organizatori: Gaži iz Hlebina (raniji prijatelj Miškine), Čiković iz Koprivnice, Porić Pavao iz Đelekovca.«96�

I obavještajne su se službe zanimale za djelatnost HSSa u Đelekovcu pa je u izvješću jednoga od povjerenika partizanske Obavještajne službe iz lipnja �943. zapisano: »Tajnik HSSovačke organizacije u Đelekovcu Petrić Stjepan tumači da je neispravno napadati Mačeka, jer nam je on jedini oslonac u času dolaska Engleza.«962

955 A.DobrilaPepo,Prilozi,n.dj.,str.�8�.95� Građa,knj.4,Zagreb�985.,str.�95.95� Građa,knj.4,Zagreb�985.,str.880.958 Građa,knj.5,Zagreb�98�.,str.�3.959 A.DobrilaPepo,Prilozi,n.dj.,str.�8�.9�0 S.Velagić,Kronika,n.dj.,str.25.;isti,Pregled,n.dj.,str.24�.;A.DobrilaPepo,Prilozi,n.dj.,str.�8�.,2�8.,bilj.�8.9�� Građa,knj.5.,Zagreb�98�.,str.284.9�2 Građa,knj.5.,Zagreb�98�.,str.3�3.


U Đelekovcu i Imbriovcu �943. djelovala je postrojba ustaške milicije ili bijela garda (u izvorima se navodi i kao narodna obrana). U Đelekovcu je njezin povjerenik bio Matija Hlebinec, a u Imbriovcu Fićko.

U noći sa �4. na �5. rujna �943. bilo je obavljeno spaljivanje dokumentacije općinskog arhiva u Đelekovcu.963 Mirko Petošen Peto 2�. rujna �943. obavijestio je kalnički partizanski odred da je partijska jedinica sela Imbriovec s udarnom grupom u Malom Otoku zarobila jednog Nijemca i jednog legionara.964

Pukovnik Krešimir Pavelić ��. listopada �943. u ime zapovjedništva Prve oružničke pukovnije javio je Glavnom zapovjedništvu oružništva snaga NDH: »Djelovanje partizana u narodu je sve uspješnije… Tako isto i obćine Sokolovac, Djelekovac, Rasinja i Vojakovec, odnosno sada Carevdar su potpuno izgubljene. Ukoliko se još ove jeseni i zime što ne poduzme pridobiti će sav narod uza se, pa se može dogoditi i obći ustanak, jer treba računati da se nalazimo u blizini Mađarske granice, a Mađari bili bi u stanju da svaki ustanak kod nas pomognu.«965

U jesen �943. postojao je pokušaj Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) u Đelekovcu u vođenju samostalne politike nezavisne o Komunističkoj partiji. U izvještaju Oblasnog komiteta SKOJa za zagrebačku oblast Pokrajinskome komitetu SKOJa za Hrvatsku od 4. studenoga �943., uz ostalo, piše: »Pojedini drugovi u svom radu ne poznavajući način kako da rukovode i postavljaju stvari u pristupu omladini dovoljno se još ne snalaze. To se je najjasnije odrazilo i na tom da kod omladine nisu izdizali ljubav i povjerenje naprama našoj Partiji, već naprotiv su kod omladine govorili da je organizacija SKOJ samostalna organizacija i da se njoj nitko ne mješa u njezin rad. Zaslugom (Stjepana) Đurete i Picoka (Mate Kirina) je na terenu stvorio se potpuni jaz između nekih drugova partijaca i omladine jednog sela. (Slučaj općine Đelekovec)… Drug Đureta je na postupak prema drugovima iz Partije upozoren.«966

Poslije su se odnosi između omladine i partije popravili, što se vidi iz izvješća Okružnog komiteta SKOJa od 25. veljače �944. godine: »U nekim selima i opć. našega okruga (Grkina, Đelekovac, opć. Severin) voli narod i omladina našu Partiju, što se vidi po odanosti borbi.«96�

Potkraj �943. i početkom �944. u Đelekovcu je bila razvijena partizanska obavještajna djelatnost koju je vodio obavještajac pod tajnim imenom Mirko.96� Postoji još jedan zanimljiv podatak o suradnji Đelekovčana s NOPom. Postolar i čizmar Mijo Gregurek iz Đelekovca stavio se na raspolaganje Komandi mjesta u Koprivnici u vrijeme kada je ona potkraj �943. i početkom �944. bila pod partizanskom upravom. On je ponudio da će besplatno raditi na izradi novih cipela i čizama za potrebe partizana.969

Prema Anti Dobrili, razvoj antifašističkog pokreta u Imbriovcu bio je vezan uz Đelekovec. U zimi �942./43. Matija Posavec Mirko postao je član KK KPH Koprivnica pa je počeo širiti pokret u tom selu. Imbriovec i Đelekovec surađivali su pomoću svojih udarnih grupa. U proljeće �943. osnovan je mjesni NOO Imbriovec. Predsjednik je bio Matija Posavec Mirko, a članovi Franjo Majtan, Ivan Vuljak i Valent Majtan. Tijekom �943. osnovan je odbor AFŽa,

9�3 A.DobrilaPepo,Prilozi,n.dj.,str.,��3.-��4.9�4 M.Androić,IzbordokumenataizarhivskezbirkeNOBHistorijskogarhivauVaraždinu2�.IX.�943.-30.X.�944,

Arhivskivjesnik,2.,Zagreb�959.,str.232.9�5 Građa,knj.�,Zagreb�98�,str.4�4.9�� Građa,knj.�,Zagreb�98�.,str.�4.9�� Građa,knj.8,Zagreb�988.,str.�2�.9�8 Z.Despot,»Vrijemezločina«,str.�55.9�9 A.DobrilaPepo,»ŽivotoslobođeneKoprivnice�.XI�943.do9.II.�944.godine«,Podravskizbornik,sv.�.,

Koprivnica�9�5.,str.�2.


a u drugoj polovici studenoga �943. i odbor USAOHa te grupa SKOJevaca. Putem tih odbora prikupljala se pomoć za partizane. Suradnik antifašističkog pokreta bio je imbriovečki župnik Juraj Vrabec s kojim je vezu održavao Matija Posavec. Predstavnici mjesnog NOOa ušli su u općinski NOO Đelekovec, a Matija Posavec sudjelovao je na okružnoj i kotarskoj konferenciji.9�0

1944. godina

Početkom veljače �944. godine nadzor nad gotovo cijelom Podravinom preuzele su snage NDH, ali nisu uspjele odmah zauzeti Đelekovec. Formirane su straže po pojedinim seli

ma (Hlebine, Bregi, Drnje), prema izvještaju Okružnog komiteta KPH Bjelovar od 25. veljače �944., »od domaćih izdajnika petokolonaša, bivših mačekovaca, bivših ustaša. No usprkos toga banda nije uspjela da uđe u sva sela. Tako npr. još uopće nije mogla da uđe u Đelekovac, gdje je narod sam pod rukovodstvom naše partijske organizacije u toj općini formirao svoju vlastitu stražu, koja ne dopušta ustašama da se približe u blizinu sela. Oni su stalno na straži i čim bi se neprijatelj približio, oni pucaju.«9��

Nakon odlaska Ivana Vidatića predsjednik općinskog NOO Đelekovec postao je Stjepan Pavlek. Pod njegovim vodstvom dolazi do drugom masovnog odlaska u partizane ��. siječnja �944. godine. O tome je Ante Dobrila ostavio zapis. Kolona đelekovečkih partizana je, piše, »krenula preko Torčeca, Drnja, Peteranca, Hlebina, Novigrada za Javorovac«. U njoj je bilo oko 200 ljudi. »Od ove skupine organizirana je u Plavšincu Đelekovečka četa koja kasnije ulazi u sastav IV bataljona Bjelovarskog partizanskog odreda. Svoje partizane slijedile su 9. II �944. i mnoge đelekovečke obitelji potraživši sigurniji zaklon na obroncima Bilogore.«9�2 Kolona iz Đelekovca nosila je natpis »Sve za slobodu hrvatskoga naroda mi odlazimo a što vi čekate«.9�3

Mihael Hlišć je kao mladić od �3 godina bio svjedok zločina koji se u Đelekovcu zbio nad nedužnim civilima: »Partizani su preko seoskog bubnjara pozivali mještane da gledaju izvršenje smrtne kazne nad šest civila, uglavnom seljaka iz sela Peteranec, koje su partizani pohvatali dan prije kasno navečer, jer je partizane privuklo svjetlo iz kuće u kojoj su susjedi igrali karte i međusobno se družili. Partizani su te civile noću dopremili u općinsku zgradu u podrum, kao zatvor, i tu ih držali do idućeg dana � .3. �944. g. kad su ih vezane jednog za drugoga za ruke izvukli iz zatvora i onako vezane prislonili uza zid. I mi dječaci smo došli vidjeti što se događa. Neki zapovjednik partizanske postrojbe zatražio je od prisutnih partizana da se jave dobrovoljno za izvršenje kazne streljanjem. Javili su se dobrovoljci, a među njima su bile dvije partizanke u uniformi s puškama. Izvršitelji strijeljanja postrojili su se nasuprot civilima na oko 2 m udaljenosti… Tako je na zapovijed 3, odjeknuo pluton i svi vezani civili su se stropoštali ispred zida i krv je potekla…«9�4

U spomenici župe Peteranec o tome piše: »Dne 29. II u noči izvršen je napad na Peteranec. Pucnjava silna kroz čitavu noć. Domaći naoružani branili su se iz občinskog doma. Partizani imali su ranjene, od seoske milice svi su ostali neoštečeni. Partizanima uspjelo je uhvatiti pet Peterančana, od kojih su četiri držali stražu u Poljancu. Bili su nenaoružani. Odveli su ih u Đelekovec, kde su ih u noći od �. ožujka streljali. Imena streljanih: Kašić Franjo

9�0 A.DobrilaPepo,Prilozi,n.dj.,str.�92.9�� Građa,knj.8.,Zagreb�988.,str.�00.-�0�.9�2 A.DobrilaPepo,Prilozi,n.dj.,str.�88.-�89.9�3 D.Feletar,»Podravina«,knj.�,Koprivnica�988.,str.392.9�4 M.Hlišć,»SvjedočenjeMihaelaHlišćaoratnimzločinima«,Hrvatskidomobran,br.3,Zagreb2002.,str.20.


kbr. 424/��, Galović Franjo kbr. 39/��, Lončar Pavel kbr. 53, Cmrk Tomo kbr. 4�3/500, Blažek Ivo kbr. 233/5�.«9�5

Petorica od šestorice strijeljanih bili su iz Peteranca. Mihael Hlišć je napisao: »Nakon zločinačkog strijeljanja naredili su partizani nekim civilima mještanima da žrtve pokopaju u zajedničku jamu na mjesnom groblju u Đelekovcu.«9�6 »Dne ��. III dopeljani su streljani u Peteranec, kde su pokopani na domaćem groblju i to četiri prva u zajedničkom grobu, a Lončar Pavel, dečko od �� godina, u posebnom grobu. Na groblje pratilo ih je mnoštvo razžaloščenih Peterančana i bilo je mnogo jauka i suza. Potresan sprovod…«9��

Iz izvještaja Kotarskog komiteta KPH Koprivnica od 3. ožujka �944. vidi se stanje NOPa u Đelekovcu. »Općina odnosno mjesto, koje je dalo najveći broj SKOJevaca i članova Partije, to jest Đelekovac nemaju ni partijsku jedinicu ni kandidate, a razlog je tome slaba briga o kandidatima.«9��

Postojala je jedinica NOVa pod imenom Đelekovečka četa. Dana �9. ožujka �944. Đelekovečka četa Bjelovarskog odreda sa izviđačkom je desetinom II. bataljona zauzela jedan položaj na Srdinečkim vinogradima. Idućeg dana Đelekovečka se četa spominje u vinogradima iznad Srdinca i Plavšinca.9�9

Snage NDH zauzele su Đelekovec između 25. veljače i 2�. ožujka �944. godine, no najvjerojatnije u ožujku. U izvještaju Okružnog komiteta KPH Bjelovar od 2�. ožujka �944. piše: »Upravo saznajemo od K.K. Koprivnica da se neprijatelj nalazi u selu Đelekovac i to preko dana u jačini oko �00 crnih ustaša a po noći da ih ostane samo oko 50. Ne diraju narod ni odbornike, pustili su i dvojicu partizana koje su uhvatili u selu Zablatju, a koji su govorili da su prisilno mobilizirani u partizane. U selu je bio i (Rafael) Boban. Osim toga neprijatelj se nalazi i u selu Drnju, a u Peterancu su samo domaći. U Đelekovcu se našlo � domaćih koji su uzeli oružje. Nijemci dok su prelazili preko Drave kod Legrada su navodno potopili brod koji su se prevažali.« U izvješću povjerenstva CK KPH za sjevernu Hrvatsku od 2�. ožujka �944. piše da su snage NDH poduzele akciju tj. napad na Đelekovec. Taj podatak govori o prijašnjem zauzimanju Đelekovca.9�0

Najvjerojatnije je u ožujku �944. godine »brigada Matija Gubec očistila u rajonu podravskih sela Đelekovca, Peteranca, Drnja i Torčeca manje grupe ustaša« tzv. Bijele garde (ustaška milicija) za koje »je narod, na javnom suđenju, zahtijevao pogubljenje«.9�� U Đelekovcu se u ustašku miliciju javilo oko 50 ljudi, a zapovjednik im je u lipnju �944. bio Pavao Šipek.9�2

Sačuvan je vojnoorganizacijski izvještaj Štaba Desetoga korpusa zagrebačkoga od 3. svibnja �944. u kojem se navodi: »Neprijatelj drži svoje posade u Ludbregu, Varaždinskim Toplicama i Novom Marofu, a u posljednje vrijeme postavio je i posadu od oko �00 do 200 vojnika u Rasinji kao i manju posadu u Đelekovcu. Iz ovoga se jasno vidi da neprijatelj pokušava uspostaviti veći broj manjih uporišta oko svojih jačih garnizona…«9�3

Dana �3. svibnja �944. u izvještaju KK KPH Koprivnica zabilježeno je sljedeće: »Sa oslobođenog teritorija u Đelekovac su ustaše doveli obitelji partizana, koliko smo obavješteni

9�5 ŽupniuredPeteranec,SpomenicažupePeteranec.9�� M.Hlišć,»SvjedočenjeMihaelaHlišćaoratnimzločinima«,n.dj.,str.20.9�� ŽupniuredPeteranec,SpomenicažupePeteranec.9�8 Građa,knj.8.,Zagreb�988.,str.��0.9�9 Građa,knj.9.,Zagreb�988.,str.�90.-�9�.980 Građa,knj.9.,Zagreb�988.,str.52.,�55.98� F.Tuđman,M.Gluhak,S.Kučiš,»32.divizijairazvojnarodnooslobodilačkeborbeusjevernojHrvatskoj,Borbeni

put32.divizije«,Zagreb�959.,43.982 Građa,knj.�0.,Zagreb�989.,str.�38.983 Građa,knj.9.,Zagreb�988.,str.�29.


do sada 9 obitelji i to većinom koji su otišli u posljednje vrijeme u partizane. Pišu parole: 'da partizana nema više', čemu narod dosta nasjeda jer do njega ne dolazi naša štampa…«9�4

Postojale su i nepravilnosti u radu narodnooslobodilačkih odbora, što se vidi iz pisma Oblasnog komiteta KPH za zagrebačku oblast od �2. lipnja �944. Intendantom komande bjelovarskog područja postao je Pavao Mikulandi »trgovac iz Đelekovca, koji se je do pada Koprivnice bavio švercom. On je u intendanturu uvukao 9 ljudi iz Đelekovca, sve svojih rođaka i prijatelja. Ti su ljudi u partizanima tek nekoliko mjeseci. Mikulandi je svojom riječitošću uspio steći autoritet, pa sa šefom kancelarije riješava i službene akte. Kad je ��.III. bio pokret naredio je da se ima sva arhiva intendanture spaliti, dok su se buradi sa vinom vozili kao i kreveti i neke drugarice. Hranu ne izdaje pravilno, već prema vlastitom nahođenju. Sve ovo javljeno je komandi područja, ali po tome nije ništa učinjeno, jer je isto čovjek koji se znade ulizivati.«9�5 Zanimljivo je spomenuti da je 30. lipnja �944. u Đelekovcu, koji se tada nalazio pod kontrolom NDH, djelovala grupa od 4 člana SKOJa.9�6

Pri pokušaju napada na Koprivnicu, partizanske su snage �3. listopada �944. godine pod svoj nadzor stavile Imbriovec i Đelekovec, a južnije je postavljena brigada (Virovitička) koja je trebala postaviti zasjede na pruzi za Mađarsku i na cesti KoprivnicaLegrad te spriječiti dovođenje pomoći snagama u Koprivnici. Kod Ungerova mlina (južno od Đelekovca, uz cestu za Koprivnicu) partizani su postavili zasjedu. Nakon tri noći i dva dana neprestanih napada na Koprivnicu partizani su se povukli.9��

Pri partizanskom napadu na Koprivnicu, zapovjednik ustaške Crne legije u Koprivnici Rafael Boban zapovjedio je da ustaškoj vojsci moral podiže limena glazba. U njoj su iz Đelekovca sudjelovali Franjo, Ivan i Matuša Čoklica iz Đelekovca.9��

Dana ��. studenoga �944. u Đurđevcu je bila formirana podravska narodnooslobodilačka brigada »Mihovil Pavlek Miškina«, nazvana po najpoznatijem Đelekovčanu. Uvrštena je kao 33. brigada u 32. diviziju �0. korpusa (»zagrebačkog«) NOVa i POHa. 9�9 Davanje ime partizanskoj brigadi u Đurđevcu po Miškini upućuje na njegov ugled u Podravini.

1945. godina

Dana 25. siječnja �945. odsjek OZNe za oblast VI. korpusa uputio je III. odsjeku OZNe za Hrvatsku popise domobrana koje su likvidirali pripadnici OZNe te postrojbi VI.

korpusa NOVa i POa Jugoslavije u razdoblju od �5. rujna �944. do �. siječnja �945. U izvještaju se spominje da je na slatinskom području bio likvidiran Franjo Bebek, rođen �905. u Imbriovcu. Prema OZNinu zapisu, »isti je bio žandarmerijski narednik na dužnosti u Belišću i drugovi su ga prepoznali da je učestvovao u hapšenju i tukao uhapšenike �94�/42.«990

U zgradi pučke škole u Koprivnici koja je bila dignuta u zrak �6. veljače �945. u �5,30 sati nalazilo se nekoliko Imbriovčana. Smrt je zadesila ustaškog vojničara 3. satnije 3. bojne 5. zdruga Josipa Gabaja, Vlade Prloga, ustaškog vojničara stožerne satnije 2. bojne 5. zdruga i

984 Građa,knj.9.,Zagreb�988.,str.�9�.985 Građa,knj.�0.,Zagreb�989.,str.�38.98� Z.Dizdar,»PregledrazvitkaNOP-auPodravini�944.godine«,Podravskizbornik,sv.�0,Koprivnica�984.,str.�9.98� S.Velagić,»RatneoperacijeuPodravini(rujan-listopad�944.)«,Podravskizbornik,sv.�0.,Koprivnica�984.,str.

45.-48;M.Jerković,»SadejstvoVIslavonskogiXzagrebačkogkorpusauNOR-u,SjeverozapadnaHrvatskaunarodnooslobodilačkojborbiisocijalističkojrevoluciji«,Varaždin�9��.,str.23�.-232.;32.divizijaNOVJugoslavije,Zagreb�988.,str.�45.-�59.

988 Z.Despot,Vrijemezločina,str.��2.989 S.Velagić,»RatneoperacijeuPodravini(rujan-listopad�944.)«,Podravskizbornik,sv.�0.,Koprivnica�984.,str.48.990 Z.Dizdar,V.Geiger,M.Pojić,M.Rupić,»PartizanskaikomunističkarepresijaizločiniuHrvatskoj�944.-�94�.«

(Dokumenti),SlavonskiBrod2005.,str.83.


Vinka Puneka ustaškog vojničara 3. satnije 2. bojne 5. zdruga.99� Osim spomenutih, u koprivničkim matičnim knjigama umrlih mogu se pročitati imena ustaškog natporučnika Franje Rašana rodom iz Đelekovca i ratara Andrije Friščića rodom iz Imbriovca.992 Tada je poginuo i Drago Punčikar, vojnik u stožernoj satniji, 2. bojne 3. zdruga koji je rodom iz Zablatja, a živio je u Imbriovcu kbr. 5�.993

Snage NDH kontrolirale su taj kraj sve do 5./6. svibnja �945. godine kada je Đelekovec zauzeo 5. bugarski puk. Nakon što su partizani zauzeli Koprivnicu 5. svibnja, popustila je disciplina među ostacima kozačkog korpusa. Ponestalo im je i streljiva, a mislili su samo na bijeg u Austriju i predaju britanskoj vojsci. Zbog toga se desno krilo borbene skupine »Fišer«, potčinjene 5. svibnja �945. njemačkom zapovjedniku jugoistoka, koje je držalo front uz južnu obalu Drave između Botova i Legrada, povuklo na rijeku Bednju od ušća Drave do Ludbrega. Bugarski puk je ujutro 6. svibnja napredovao od Đelekovca do Legrada. Imbriovec je 6. svibnja �945. za

uzela �. vojvođanska brigada 5�. divizije Jugoslavenske armije. Nakon odlaska 5. bugarskog puka u Međimurje i 5�. divizije dalje na zapad uspostavljena je nova, antifašistička vlast u Imbriovcu, Đelekovcu i okolnim selima.994

U listopadu �945. ekshumirani su leševi žrtava ustaša, fašizma i nacizma na raznim lokacijama u Koprivnici. Identificirani su, uz ostale, Pavao Kuzmić, Franjo Đurđina, Slavko Hižek i Tomo Peti iz Đelekovca te Ivan Mamek iz Imbriovca.995

Završetkom Drugoga svjetskog rata u Koprivnici je ��. prosinca �945. bila održana sjednica Komisije za oduzimanje ratne dobiti s područja kotara Koprivnica. U lokalnim novinama objavljeno je da su iz Đelekovca bili ratni profiteri Matija Lebinec i Drago Šantl. Za prvoga je odlučeno da mu se oduzme ratna dobit od 60.000 dinara, a za drugoga 30.000 dinara.996

Nakon Drugog svjetskog rata Vojni je sud u Bjelovaru na različite kazne optužio �� Đelekovčana �945. godine (među njima su bili strijeljani: Ivan Malačić, Franjo Tomašić, Đuro Perić, Stjepan Tekaić i Tomo Sabol), a iz Imbriovca je jedini od osuđenika bio Mato Valent,

99� JosipGabajrođenjeuImbriovcu�9�4.,auistomsuselurođeniVladoPrlog�92�.iVinkoPunek�9�5.godine.MatičniuredKoprivnica,Matičneknjigeumrlih.UImbriovecjebiloprevezenotijeloistomprigodompoginulogIvanaRadičića,ustaškogdorojnika,rođenog�92�.uHudovljanu.

992 DokumentacijažupnoguredaImbriovec.FranjoRašanjebiorođenuĐelekovcu�899.godine,aumroje�0.lipnja�942.;AndrijaFriščićjebiorođenuImbriovcu�889.uImbriovcu,aumrojeuKoprivnici�4.listopada�944.MatičniuredKoprivnica,Matičneknjigeumrlih.UĐelekovcujestanovaoHalilMujseić,ustaškivojničar�.satnije�.bojne23.pukaustaškevojnice,rođen�92�.uZvorniku,ustrijeljenje�4.travnja�945.ipokopanuKoprivnici��.travnja�945.

993 Onjerođen�925.godine.DokumentacijažupnoguredaImbriovec.994 S.Velagić,»ZavršneoperacijezaoslobođenjesrednjeigornjePodravine«,Podravskizbornik,sv.��.,Koprivnica

�985.,str.4�.-44.,4�.995 »Ustrijeljeni,obješeniizaklani«,Podravskenovine,Koprivnica,2�.listopad�945.99� »Ratniprofiteri«Podravskenovine,Koprivnica,23.prosinca�945.

Spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora u Đelekovcu


osuđen je na smrt. Zanimljivo je da je nekoliko stanovnika Imbriovca i Đelekovca �945. godine osuđeno zbog pomaganja (kao jataci) protukomunističkim odmetničkim gerilskim grupama tzv. križarima (uglavnom pripadnicima bivših vojnih snaga NDH) ili kao pomagači odmetnika, odnosno tzv. bunkeraša.99�

Navest ću još jedan primjer sudbine Đelekovčana, iz kojega se dobro vidi kako se pobjednička strana odnosila prema poraženima �945. godine. Riječ je o slučaju već spomenutog Antuna Čižmaka, sina Mije i Terezije rođ. Gregurek kojega su partizani zarobili, odnosno uhitili ��. svibnja �945. Vojni ga je sud Vojne oblasti »zagrebačke« J.A., odnosno Vijeće kod Komande bjelovarskog područja, Sud br. 300/45 dana, �. srpnja �945. osudio »na kaznu smrti streljanjem, te trajan gubitak gradjanske časti«. On je bio kriv »što je dana �5. I. �945 godine dobrovoljno pristupio u ustaški pokret te odmah primio dužnost pobočnika tabornika za općinu Đelekovec, te tu dužnost vršio sve do oslobođenja mjeseca svibnja �945. g. te kao takav potpisivao molbe, doznake, davao mišljenje o političkom držanju pojedinaca i dr., pa je time počinio krivično djelo funkcionera terorističkog aparata neprijatelja. Što je sastavljao spisak simpatizera NOPa…

Okrivljeni u cijelosti priznaje djelo za koje ga se tereti. Brani se da je dužnost pobočnika tabornika primio zbog toga što nije htio ići u vojsku kuda je �0 siječnja pozvan. Do toga vremena bio je u NZ kao vatrogasac, te je vršio dužnost stražara kod vatrogasnog doma držeći u pripremi štrcaljke da u slučaju bombardiranja ili požara bude sve spremno za pružanje pomoći. Tu dužnost je vršio od travnja �944 god. i to naizmence, uvijek kad je došao na njega red… Tu obranu mu je sud odbacio kao neuvjerljivu, jer je notorno da je isti već prije bio poznat kao simpatizer ustaškog pokreta kada je odmah stavljen na tu dužnost… Kao otegotno sud mu je uzeo u obzir činjenicu da je isti služio NZ koja je aktivno suradjivala sa neprijateljskim oružanim formacijama, te što se isti opirao mjeseca prosinca �943 kada je predsjednik mjesnog NOOa Androlić Ivan rekvirirao blago za NOV, i isti nije htio dati krave, premda je imao

99� ZdenkoRadelić,»Križari:gerilauHrvatskoj�945.-�950.«,Zagreb2002.;Z.Despot,»Vrijemezločina«,str.45�.

Sudionici križnog puta nakon završetka Drugoga svjetskog rata tijekom prolaska kroz Koprivnicu


tri, nego je kritizirao što se od njega traži da preda kravu bez novca govoreći da je to veliki gubitak za njegovo gospodarstvo.«99�

Da je osuda na smrt bila potpuno nepravedna, odnosno da je došlo do pogreške kod prvobitne presude, bio je svjestan isti sud te je već �6. srpnja �945. kaznu smrti strijeljanjem preinačio u kaznu lišavanja slobode s prinudnim radom u trajanju od dvadeset godina i gubitak građanskih časti od pet godina.999 Odlukom Prezidijuma Narodne Skupštine FNRJ 30. svibnja �946. djelomično je uvažena molba za pomilovanje te je kazna lišenja slobode s prinudnim radom smanjena na sedam godina. Rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova Narodne Republike Hrvatske, Uprave za izvršenje kazni od 3. veljače �95�. Antunu Čižmaku odobren je uvjetni otpust u trajanju do ��. svibnja �952. godine.�000

Na kraju, valja se osvrnuti na broj žrtava Drugoga svjetskog rata iz Đelekovca. U izvještaju župnog ureda Đelekovec spominju se samo dvije ubijene osobe (obje su ustrijelili Nijemci �. i 6. ožujka �944. Bara Samoščanec i Rado Cmrk), iako se iz drugih podataka može doznati da je među Đelekovčanima bilo 30 poginulih boraca te �3 žrtava fašističkog terora. Iz Imbriovca je u partizanskim redovima poginulo 9 boraca, a žrtva fašističkog terora bila je cijela obitelj Punčikar (pet članova), koja nije navedena u kasnijim popisima. Na području nekadašnje općine Đelekovec bile su ubijene 23 žrtve fašističkog terora te je poginulo 53 partizana.�00� Tome trebamo dodati više desetaka stanovnika Đelekovca i Imbriovca koje su ubili partizani. Ti podaci zbog manjkavosti izvora nisu posve točni, pa upozoravam na nužnost novih sustavnih istraživanja.

Da je teško doći do potpunih podataka, govori i činjenica da se u podacima Zemaljske komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njegovih pomagača za Hrvatsku navodi 39 poginulih i ubijenih žrtava u Đelekovcu te �6 poginulih i ubijenih žrtava u Imbriovcu (uz to da su pod Imbriovec popisane četiri osobe iz Zablatja te po jedna iz Glogovca i Zagreba).�002 Dakle, ukupno 55 žrtava fašizma.

Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Republike Hrvatske donosi ukupan broj svih žrtava Drugoga svjetskoga rata, i to za Đelekovec 50 umrlih i za Imbriovec �� umrlih, odnosno ukupno 6� žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća. Na partizanskoj je strani evidentirano samo �3 poginulih boraca u Đelekovcu te samo 3 poginula u Imbriovcu.�003 Prema podacima A. Dobrile i Zemaljske komisije za utvrđivanje ratnih zločina i njegovih pomagača, taj je broj dva i pol puta veći, što je pouzdan pouzdani pokazatelj da su trenutačno raspoloživi podaci manjkavi i podložni kritici.

Možda je najbolje iznijeti imena, kako su ih dosadašnje komisije evidentirale, kao prilog budućim istraživanjima svih žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća. Još jedanput napominjemo da ti popisi nisu konačni ni precizni, a vjerojatno ni točni, ali smatramo da je, usprkos svim manjkavostima, najbolje izaći s podacima pred javnost kako bi se njihovom najširom kritikom došlo do pouzdanijih spoznaja. Podaci su preuzeti iz već navedenih izvora.

Prema dokumentaciji Zemaljske komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njegovih pomagača za Hrvatsku, evidentirane su sljedeće žrtve iz Đelekovca: Franjo (Ivana) Špoljarić, Ivan (Mije) Mihalec, Ivan (Nikole) Tomašegović, Mijo (Dragutina) Kranjčec, Ivan (Dragutina) Kranjčec, Ivan (Pavla) Gregurek, Kata (Ivana) Gregurek, Ivan (Tome) Peti, Fra

998 ABČ,PreslikakopijepresudeVojnogsuda.ZahvaljujemBrankuČižmakunaustupljenimpreslikama.999 ABČ,PresudaVojnogsudaII.J.A.sudbr.2�3�-2202od30.svibnja�94�.�000ABČ,PresnimakizvadkaPovijesnogarhivaBjelovar.SpisKr.�8/50OkružnogsudaBjelovar.�00�A.DobrilaPepo,Prilozi,n.dj.,str.�89.,�92.�002HDA,ZemaljskakomisijazautvrđivanjezločinaokupatoraidomaćihizdajnikazaHrvatsku,premaZ.Despot,

Vrijemezločina,str.4�8.-4�9.,42�.�003PodaciKomisijezautvrđivanjeratnihiporatnihžrtavaDrugogasvjetskogrataiporećazapodručjebivšeopćine

Koprivnica,premaZ.Despot,Vrijemezločina,str.389.-390.,392.


njo (Tome) Rašan, Bara Samoščanec, Stjepan (Andre) Maltarić, Ivan (Mije) Harmadi, Franjo (Ivana) Gulinec, Katica (Đure) Lončar, Dragica (Mije) Pavlek, Mijo (Valenta) Pavlek, Franjo (Stjepana) Pavlić, Jakob (Kuzmana) Horvat, Mijo (Stjepana) Gregurek, Stjepan Maltarić, Josip (Franje) Repak, Stjepan (Tome) Vuljak, Franjo (Ivana) Posavec, Mijo (Stjepana) Glavak, Barica (Ivana) Levak, Imbro (Ivana) Virius, Tomo (Imbre) Virius, Ivan (Pavla) Cmrk, Rado (Stjepana) Cmrk, Mijo (Ivana) Petrić, Stjepan (Pavla) Hlišć, Pavao (Josipa) Kuzmić, Stjepan (Mije) Đurkan, Slavko (Mije) Hižak, Ivan (Mije) Mihalec, Franjo (Pavla) Cmrk, Mijo Balažin, Tomo (Ivana) Glavak, Franjo (Luke) Šantl.

Iz Imbriovca su prema popisu Zemaljske komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njegovih pomagača za Hrvatsku zabilježene sljedeće žrtve: Valent (Josipa) Friščić, Ivan (Martina) Kovačić, Ivan (Mate) Mamek, Ivan (Mate) Fičko, Tomo (Jakoba) Valent, Marija (Ivana ) Kuzmić, Mijo (Imbre) Posavec, Stjepan (Gašpara) Bistrović, Drago (Gašpara) Bistrović, Stjepan (Imbre) Vlahek, Dragutin (Mije) Valent. K njima su pridodane četiri osobe iz Zablatja (Tomo Korošec, Dragutin Korošec, Imbro Jambreuš i Đuro Porić) i po jedna iz Glogovca (Ivan Pandurić) i Zagreba (Dragutin Valent).

Iz podataka koje je prikupila Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Republike Hrvatske vide se žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća (tj. Križnog puta i ostalih stratišta hrvatskih vojnika te civila). Iz Đelekovca su bile sljedeće žrtve. Njemački je vojnik bio Ivan (Pavle) Belković. Kao pripadnici oružanih snaga NDH i poginuli kao domobrani navedeni su: Dragutin (Mije) Balažin, Josip Dužaić, Tomo (Ivana) Đurđina, Josip (Roka) Đureta, Tomo (Ivana) Gjurgjina »Đuranek», Ivan (Stjepana) Kadija, Pavao (Stjepana) Krištofić, Dragutin (Ivana) Levak, Mijo (Ivana) Lončar, Šimun (Đure) Lončar, Đuro (Stjepana) Majtan, Ivan (Mije) Majtan, Andrija (Stjepana) Malačić, Ivan (Stjepana) Malačić, Đuro Muras, Franjo (Stjepana) Pavlić, Josip (Mije) Pavlić, Đuro (Josipa) Porić, Franjo (Blaža) Rašan, Ivan (Blaža) Rašan, Ivan (Tome) Rašan, Ivan Sisek, Ivan Tekaić, Franjo (Blaža) Tomašić i Stjepan (Imbre) Tomašić.

Među partizanima su od Đelekovčana navedeni: Franjo (Pavla) Cmrk, Ivan Cmrk, Tomo Gidija, Ivan (Mije) Harmadi, Stjepan (Pavla) Hlišć, Ivan (Drage) Kranjčec, Katica (Đure) Lončar, Drago (Andre) Peti, Ivan Peti, drugi Ivan Peti, treći Ivan (Andre) Peti, Franjo (Tome) Rašan i Tomo (Imbre) Virius.

Od civila su iz Đelekovca ubijeni: Dragutin (Đure) Sabol, Dragutin Sabol, Ivan (Franje) Šoštarić i Franjo (Mavre) Vircburger. Spominju se i žrtve iz Đelekovca bez pripadnosti oružanim snagama ili civilima: Tomo Glavak, Ivan Malačić, Gjuro Perić, Ivan Rašen, Tomo Sabol, Stjepan Tekaić i Tomašević.

Ista je Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Republike Hrvatske prikupila podatke za selo Imbriovec. Na strani oružanih snaga NDH, odnosno poginuli kao domobrani su: Karlo (Albina) Fičko, Andrija (Pavla) Friščić, Josip (Mate) Gabaj, Ivan Kumek, Dragutin (Vinka) Loparić, Tomo (Mate) Loparić, Mirko (Gjure) Novoselec, Vinko (Tome) Perlok, Vladimir (Tome) Perlok, Ivan (Vinka) Posavec Majtan, Dragutin (Pavla) Punčikar i Vinko (Đure) Punek.

Od partizana su iz Imbriovca nabrojeni: Franjo (Matije) Bebek, Imbro Posavec i Dragutin (Ivana) Skrovec. Spominju se i žrtve iz Imbriovca bez pripadnosti oružanim snagama ili civilima: Imvro (Mije) Posavec, Dragutin Skrovec i Mato Valent. Koliko su ovi podaci nepotpuni govori i ilustracija da sam uspio pronaći �5godišnjaka Ivana Mahneka iz Imbriovca ubijenog (ne piše od čije strane) iz puške 30. lipnja �944. godine.�004

U Đelekovcu je mjesna organizacija SUBNORa 22. prosinca �95�. podignula spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora s popisom imena poginulih i ubijenih općine Đelekovce. Spomenik je rad akademskog kipara Julija Papića.�005

�004DokumentacijažupnoguredaImbriovec.�005SpomenicaškoleĐelekovec,knj.2.


Na spomeniku je upisan tekst: »Imena palih boraca i žrtava fašističkog terora opć. Đelekovec poginuli u NOR od �94� do �945. god. Pali borci Drago i Stjepan Bistrović, Stjepan Borović, Ivan i Franjo Cmrk, Franjo Đurđina, Ivan Fičko, Valent Friščić, Mijo Glavak, Mijo Gregurek, Franjo Gulinec, Slavko Hižak, Jakob i Mijo Horvat, Stjepan Hlišč, Ivan Harmadi, Josip i Josip st. Bošnjak, Imbro Hegeduš, Blaž Jakuš, Rok Jambreuš, Slavko Jug, Ivan Kranjčec, Marija Kuzmić, Ivan Kovačić, Bara Levak, Kata Lončar, Stjepan Maltarić, Ivan Mamek, Vlado Mikina, Drago Pavlek, Mijo Petrić, Franjo, Jakob i Imbro Posavec, Drago i Ivan Peti, Franjo Rašan, Drago Sabol, Milka Sabol, Ivan Samoščanec, Drago Strbat, Josip Sabolić, Franjo Šantl, Ivan Šoštarić, Franjo Špoljarić, Stjepan Šašek, Tomo Virius, Stjepan Vuljak, Ljuba Vaganić, Ivan Vitez, Tomo i Drago Valent. Žrtve fašističkog terora Mijo Balažin, Franjo Belković, Đuro i Radovan Cmrk, Ivan Gregurek, Ivan Horvat, Pavao Kuzmić, Miškina Pavlek, Tomo Peti, Mato, Roza, Marko, Ljuba i Kata Punčikar, Ivan Pandurić, Đuro Porić, Bara Samoščanec, Franjo Strah, Imbro Šašek, Mirko Virius, Blaž Vidatić, Stjepan Vlahek i Julio Vidović. U znak sjećanja opć. odbor Saveza boraca NOR i narod općine Đelekovec podiže ovaj spomenik palim borcima i žrtvama fašist. terora U Đelekovcu, dne 29. XI. �95�. godine.«�006

Osim toga, uz više hrvatskih škola koje su bile nazvane po Miškini kao žrtvi fašizma, dvije su se škole u koprivničkom kraju zvale po poginulim Đelekovčanima na partizanskoj strani u Drugom svjetskom ratu, u Đelekovcu po Dragici Pavlek,�00� inače kćeri Mihovila Pavleka Miškine i u Koprivnici po rođenom Đelekovčaninu Branku JambrešićuZriki (danas OŠ »Đuro Ester«).�00� Škola u Đelekovcu je ime Mihovila Pavleka Miškine dobila tek 5. ožujka 200�. godine, a još �96�. mu je ispred škole bila postavljena bista, rad akademskog kipara Stipe Sikirice. Đelekovečka se škola od �959. do �99�. zvala po Miškininoj kćeri Dragici Pavlek, a od �99�. do 200�. po zaslužnom đelekovečkom učitelju Izidoru Rižnaru. �009 Miškini je davanjem imena školi simbolično vraćeno mjesto koje mu pripada u Đelekovcu.

Na rodnoj kući Mihovila Pavleka Miškine postavljena je spomenploča s tekstom: »U ovoj se kući rodio i živio hrvatski seljački književnik Mihovil Pavlek Miškina ubijen u logoru smrti u Jasenovcu lipnja �942. Spomen ploču podiže narod sela Đelekovca.«�0�0

Miškini je u Đelekovcu dana čast i time što je njegovim imenom nazvana središnja ulica. Na zbivanja u Drugom svjetskom ratu podsjeća i Ulica palih boraca. Dvije su ulice nazvane po znamenitim Đelekovčanima: Mirku Viriusu i Pavlu Kvakanu, a Dravska ulica podsjeća na već pomalo zaboravljenu nekadašnju čvrstu vezu između rijeke Drave i Đelekovca, odnosno Đelekovčana. Šteta je što Đelekovec nije našao ulicu za braću Antuna i Stjepana Radića, koji su toliko bili vezani za ovo selo. No, nikada za to nije kasno, kao i za podizanje spomenobilježja Stjepanu Radiću, koje je bilo planirano još �936. godine.

Općina Đelekovec 2002. godine na mjesnom je groblju u Đelekovcu podignula spomenploču u spomen svim palima za Hrvatsku,�0�� te time odala dužnu počast svima, a ponajprije onima s prostora općine Đelekovec, koji su svoje živote dali za domovinu.

�00�Tijekom90-ihgodina20.stoljećapločasimenimapalihboracaižrtavafašističkogterorabilajeuništenauvandalskomispadunepoznatogpočinitelja.Unajnovijevrijemejestavljenanovapločasidentičnimtekstomkaoinaoriginalnojploči.

�00�UđelekovečkojškolskojspomenicizabilježenojeodavanjuimenaškolipoDragiciPavlek�959.godine:»UspomenhistorijskomdanustvaranjaKPJ-e20.IV.�9�9.istogdatumaovegodineučenicioveškoleorganiziralisusvećanuakademijusbogatimprogramom.Zaovuškoluovajdanimajošjednoznačenje,jerjetadaovaškoladobilanazivponaprednomborcuNOR-aiznašegsela-DragiciPavlek.«,SpomenicaškoleĐelekovec,knj.2.

�008FranjoHorvatić,»SpomeniciNOB-aopćineKoprivnica«,Koprivnica�98�.,str.3�.,44.,54.�009M.Levak,»Promjenanazivaškole«,Vendi,br.8.,Đelekovec200�.,str.�2.;M.Levak,»Đelekovečkaškolakonačno

đelekovečka«,Vendi,br.�5,Đelekovec2002.,str.�2.�0�0Kadajetakućasrušena,nanjezinujemjestusagrađenanovakućanakojujestavljenaspomen-pločasidentičnim

natpisom.�0��Vendi,br.�3,Đelekovec2002.,str.23.

281Župe Đelekovec i Imbriovec od srednjega vijeka do početka 21. stoljeća

V.

Župe Đelekovec i Imbriovec od srednjega vijeka

do početka 21. stoljeća

Hrvoje Petrić i Dragutin Feletar

Kršćanstvo se u Podravini od �2. stoljeća širilo polako, ali uspješno, da bi na području Komarničkog arhiđakonata počelo dominirati od druge polovice �3. stoljeća. Vrijedi istaknuti da je kršćanstvo potpuno istisnulo poganstvo do kraja �4. stoljeća.� U tom kontekstu valja promatrati osnivanje župe Đelekovec. Kako je imbrio

večka župa mlađa, njeno bi osnivanje možda mogli povezati s povećanjem broja stanovnika.

Crkva u Imbriovcu od srednjega vijeka

Župa u Imbriovcu prvi se put spominje u popisu �50�. godine kada je spomenut župnik Pavao,2 iako je župnik nepoznatog imena zabilježen i u poreznom popisu iz �495.3 Crkva

u Imbriovcu, prema zapisu u spomenici župe, »bila je prvotno posvećena sv. Ivanu Apostolu i Evanđelistu, ali kako je mjesto imalo ime Imbriovec… sagradili su oltar Sv. Imbre te tako

� TeritorijZagrebačkebiskupijeusrednjemjevijekubiopodijeljenna�4arhiđakonata.Usp.H.Petrić,NovigradskaPodravinaodranogasrednjegvijekadopočetka20.stoljeća,u:OpćinaNovigradPodravski-izabraneteme,NovigradPodravski200�.,str.58,59.

2 F.Rački,PopisžupaZagrebačkebiskupije�334.i�50�.godine,u:Starine,knj.4,Zagreb�8�2;J.Buturac,PopisžupaZagrebačkebiskupije�334.i�50�.godine,u:Starine,knj.59,Zagreb�984.,str.�5.;S.Razum,PopissvećenikaZagrebačkebiskupijeiz�50�.godine,Tkalčić,knj.�,Zagreb2003.,str.3�2.

3 J.Adamček,I.Kampuš,PopisiiobračuniporezauHrvatskojuXV.iXVI.stoljeću(dalje:Popisi),Zagreb�9��.,str.�2-�3.


da bude i crkva Sv. Imbre u Imbriovcu.«4 Franjo Brdarić smatra da je crkva u Imbriovcu bila prvo posvećena sv. Ivanu, a kasnije sv. Mirku (Imbri).5 Taj se podatak odnosi na razdoblje od 40ih godina ��. stoljeća jer je, kako sam ranije pokazao, najstarija župna crkva ipak bila posvećena sv. Emeriku. Iz zapisnika kanonskog pohoda od ��. listopada �649. vidi se da je crkva u Imbriovcu bila posvećena sv. Ivanu Evanđelistu. Tada je imala sve potrebno za služenje sv. mise.6 U zapisniku kanonskog pohoda od 2�. ožujka �659. može se vidjeti kako je izgledala župna crkva Sv. Ivana Evanđelista u Imbriovcu. U izvješću koje je kanonik Andrija Vinković podnio zagrebačkom biskupu Petru Petretiću piše da je župnu crkvu u Imbriovcu oko �64�. i �642. dao obnoviti Martin Koren, tadašnji župnik u Kuzmincu.� Crkva je imala zidani toranj i otvorene prozore, a staklo je bilo samo na jednom prozoru. Nad svetištem je bio zidani svod, a nad ostatkom crkve drveni strop. Krov na crkvi i tornju bio je dobar, ali crkva nije imala krstionicu i ispovjedaonicu. Nad zidanim oltarom nalazila se ploča s papirnim slikama, a imala je laneni antependij. Crkva još nije bila posvećena, kao ni oltar. U tornju se nalazilo blagoslovljeno zvono. Oko crkve je postojalo groblje, ali je bilo loše ograđeno pa su svinje rovale po grobovima. Na oltaru se nalazio zeleno obojeni tabernakul. U njemu se Presveto otajstvo čuvalo u srebrnoj posudi, u kojoj je svećenik nosio Presvetu hostiju kada je obilazio bolesnike. Crkva je imala srebrni križ, dvije kazule, dva drvena i četiri limena svijećnjaka, rimski misal, crveno ruho i knjige.�

Na vratima crkve u Imbriovcu postoji zapis iz kojeg su neki istraživači držali da se može zaključiti kako je nova (današnja) crkva bila podignuta ��23. godine. Tu je godinu kasniji kroničar župe Franjo Brdarić uzimao kao godinu izgradnje crkve, što su kasnije preuzeli još neki autori.9 No, izgleda da taj zapis na vratima crkve zavarava jer u kanonskim zapisnicima oko te godine (��2�., ��2�. i ��3�.) nisu zabilježene nikakve promjene vezane uz gradnje i pregradnje župne crkve u Imbriovcu.�0 Prema tomu, nova crkva nije bila podignuta ��23. godine nego kasnije. Zapis na vratima crkve očito se odnosi na nešto drugo, a ne na godinu gradnje crkve.

4 ŽupniuredImbriovec(ŽUI),SpomenicažupeImbriovec,knjiga�(dalje:SpomenicaI),rukopis,str.4.5 F.Brdarić,Arhiđakonatkomarnički(�93�.),str.348.� NadbiskupskiarhivZagreb,Kanonskevizitacije(dalje:NAZ,KV),Prot.89/I,str.2�.� NAZ,KV,Prot.89/Ia,str.��5;RudolfHorvatjemisliodajeMartinKorenbiožupnikuKuzmincu��59.godine.R.

Horvat,ŽupeuhrvatskojPodravini,u:Hrvatskaprošlost,knj.2,Zagreb�94�.,str.20.8 NAZ,KV,Prot.89/Ia,str.��5.9 ŽUI,SpomenicaI,str.�9(novijizapisFranjeBrdarića).�0 NAZ,KV,Prot.��2/II,str.23�,295,399.

Faksimil iz župne spomenice (Liber memoriabilium) Imbriovec iz 1752. godine, kada je župnik bio Marko Salaj (Szalay)


Kao crkva Sv. Ivana Evanđelista posljednji se put spominje u zapisniku kanonskog pohoda iz ��4�. godine,�� a kasnije je bila posvećena Sv. Emeriku što se može vidjeti iz kanonskog zapisnika iz ��50. godine.�2 Župna crkva u Imbriovcu prema opisu iz ��. godine bila je posvećena Sv. Emeriku, a nalazila se u jadnom stanju. Kanonik je prigodom kanonskog pohoda zapisao da je crkva Sv. Emerika više sličila na kakvu bogomolju usred polja nego na župnu crkvu. Glavni razlog tomu bila je neizvjesnost gdje će biti sjedište župe, kada dođe do očekivane regulacije podravskih župa. Pogibelj da će se srušiti je, kao i cijeloj crkvi, prijetila tornju koji se nalazio na pročelju crkve. U tornju su se nalazila tri zvona u vrlo dobrom stanju. Odbornik je bio Stjepan Belović, koji je izjavio da župna crkva ima u gotovom novcu 40 forinti i 24 krajcara, a posudila je Kazimiru Hochenreiteru 300 forinti uz 6postotnu kamatu te Stjepanu Đurkanu 200 forinti uz 5postotnu kamatu.�3

Nova (današnja) crkva podignuta je između ��. i ��04. godine. Prema kanonskom zapisniku iz ��04. godine, vidljivo je da je u Imbriovcu od posljednjeg kanonskog pohoda s opisom (��.) bila sagrađena nova crkva posvećena Sv. Emeriku.�4 U zapisniku iz ��. pisalo je da se s gradnjom nove crkve čekalo zbog nove regulacije župa. Kako je Imbriovec i nakon regulacije ��9. ostao središtem župe (tada se Đelekovec izdvojio u samostalnu župu)�5, vjerojatno se počela graditi sljedeće godine. Crkva je morala biti dovršena prije ��9�. godine jer se u knjizi računa za razdoblje od ��9�. do ��04. ne spominju izdaci za gradnju crkve.�6 Gradnja imbriovečke crkve (današnje) najvjerojatnije se može staviti u razdoblje između ��90. i ��9�., tj. u 90e godine ��. stoljeća. Nakon toga bilo je više manjih i većih popravaka na njoj.

U središtu Imbriovca pred župnom crkvom postavljen je pil Presvetog Trojstva. To je, prema Dragutinu Feletaru, »djelo klasicizma, s rustičnim kamenim kipovima Presvetog Troj

�� NAZ,KV,Prot.9�/VIII,str.�02.�2 NAZ,KV,Prot.9�/VIII,str.�89.�3 NAZ,KV,Prot.99/XI,str.�3-�5.�4 NAZ,KV,Prot.99/XI,str.208.�5 ŽupniuredĐelekovec,SpomenicažupeĐelekovec,str.�.�� ŽUI,KnjigaračunažupnecrkveSv.EmerikauImbriovcu(��98.-�848.).

Početak župne spomenice u Đelekovcu iz 1789. godine - Memorialia Parochia Gyellekovecz


stva, te sv. Ćirila i Metoda. Postavljeno �904. i obnovljeno u novije doba.«�� U imbriovečkoj župnoj spomenici piše: »�9�0. prekrivena je župna crkva i kapelica u Zablatju. �9�2. izmaljana je župna crkva iznutra. Umjetničke radove tj. pet slika izradio je Juraj Mrazović, nastavnik umjetnosti iz Varaždina. Slike su: u svetištu Isusovo uskrsnuće, sa strane bl. Nikola Tavelić i bl. Marko Križevčan, a na koru anđeo..., a pod korom je Lurdska Gospa.«�� Župna je crkva ponovno bila temeljito obnavljana i popravljana �9��. godine, a posebno je izvedena obnova tornja koji je dobio novi izgled.�9

Crkva u Đelekovcu

Kapela Blažene Djevice Marije u Đelekovcu spo

minje se �333. Tada je tamo bio svećenik Pavao.20 Već iduće �334. godine Đelekovec je sigurno sjedište župe,2� a to je bio i �50�. godine, kada je župnik bio Stjepan.22 Đelekovečka župa prestala je funkcionirati u vrijeme ratova s Osmanlijama, najvjerojatnije još u prvoj polovici �6. stoljeća.

Kasnije su đelekovečkom kapelom (»capella Beatae Mariae Virginis in Gyelekocz«) naizmjenično �649. godine upravljali župnici u Imbriovcu i Drnju. Tada su imovinom kapele ravnali starješine Juraj Trakoščanec i Andrija Buherdi. Oni su izvijestili da je dio novca kapele bio posuđen Jurici Tkalcu, Jurju Štefaniću, Ivanu Lončaru, Jurici Hodaliju, Favrikovom, Mateju, Matiji Pavleku, Martinu Soleskom i Jakobu Zubonu. Kapela nije imala nepokretna dobra tj. obradiva zemljišta.23

�� D.Feletar,Kulturno-povijesnispomeniciopćineKoprivnica,Koprivnica�992.,str.5�-52.�8 ŽUI,SpomenicaI,str.5�.�9 ŽUI,SpomenicaI,str.�5-�8.20 DiplomatičkizbornikkraljevstvaHrvatske,DalmacijeiSlavonije,knj.�0,str.8�.2� J.Buturac,PopisžupaZagrebačkebiskupije�334.i�50�.godine(�984.),str.��.22 S.Razum,PopissvećenikaZagrebačkebiskupijeiz�50�.godine,Tkalčić,knj.�,Zagreb2003.,str.3�2.23 NAZ,KV,Prot.89/I,str.25-2�.

Đelekovec (Gyelekovecz) na karti s kraja 18. stoljeća - nakon osnivanja župe 1789. godine (stanje zabilježeno 1760. godine)

Imbriovec (Jambrovcze) i Zablatje (Zaplati) na karti s kraja 18. stoljeća


Prema podacima kanonskog izvješća iz �659. godine, vidi se da su staru crkvu Blažene Djevice Marije (»ecclesia Sanctae Mariae…in Gellekocz«) srušili �654. godine, kada je podignuta nova crkva. Đelekovec je spadao pod župu u Imbriovcu (olim parochialis, nunc filialis ecclesiae). O tome su kanonika izvijestili odbornici Juraj Đurđina (Gyurgina) i Stanislav Sabo. Temelji nove crkve (kapele) bili su od hrastova drva, a zidovi od pletera, koji je izvana i iznutra bio omazan žbukom i pobijeljen. Crkva je bila pokrivena hrastovim daščicama i imala je kor. Od stare crkve bili su sačuvani trijem za prilaz u crkvu, drveni oltar i slika Blažene Djevice Marije kako ulazi u nebo. Osim te slike u crkvi je bila još jedna slika Majke Božje. Crkva je imala dobar strop, ali nije bilo ispovjedaonice ni kamene krstionice. Oko crkve je bilo groblje, u koje je ulazila stoka zbog slabe ograde. Crkva nije imala nikakvih nekretnina te je uzdržavana jedino milodarima vjernika. Župnik iz Imbriovca, koji je vršio duhovnu pastvu, dobivao je od stanovnika Đelekovca svake godine �3,5 varaždinskih mjerova (zvanih kebel) pšenice i 36 kopuna, tj. uškopljenih i utovljenih pijetlova. 24

Od godine �66�. više se ne spominje crkva nego kapela Blažene Djevice Marije u Đelekovcu. Tada je odbornik bio Juraj Đurđina, koji je tu dužnost vršio i �665. godine.25 Godine �66�. izliveno je zvono koje se sve do Prvoga svjetskog rata nalazilo u đelekovečkoj crkvi.26 Odbornici �6��. bili su Stanislav Hodalen i Ivan Vuljak,2� a �6�0. Andrija Hodalen i Juraj Picer. Kapela je imala dvije zemlje površine jedan jutar Pod Jalšem i u Selima (in Szella).2� Prema kanonskom izvješću iz ��00. godine, komarnički arhiđakon Toma Augustić zapisao je najvažnije podatke o đelekovečkoj kapeli. Te godine kapela je bila drvena, imala je hrastove stupove ispunjene šibljem, a stijene su joj bile omazane zemljom i povapnjene. Kapela je imala drveni strop, na podu daske, a u njoj su bila tri oltara (glavni posvećen Majci Božjoj te pobočni Presvetog Trojstva i Sv. Katarine). Iznad ulaznih vrata bio je podignut drveni kor, na sjevernoj strani kapele bila je propovjedaonica, a iznad ulaznih vrata bila je ispovjedaonica. Kapela je imala pozlaćen kalež, sve što je potrebno za sv. misu, kao i klupe. Kapela je imala u gotovu novcu 3� rajnski forint i 2� denara te nekoliko talira. Zvonari Stanislav Boncek i Matija Černić dobivali su godišnje pola mjere žita od svake kuće. Skrbnici su bili Luka Vuljak i Juraj Đurđina, koji su tu dužnost obavljali ��02.29 i ��06. godine.30 Juraj Đurđina je na toj dužnosti ostao i ��0., a Luku Vuljaka je zamijenio Andrija Jender. Isti odbornici djelovali su ��4. godine.3� Juraj Đurđina je zabilježen kao odbornik ��2�., a tu je dužnost s njim obnašao Ivan Cmrk.32 Odbornici ��2�. bili su Ivan Kamenjak i Ivan Vargović, a ��3�. Ivan Vargović i Martin Lončar.33

Starješine kapele u Đelekovcu ��33. i ��3�. bili su Martin Lončar i Matija Androlić.34 Novi su odbornici ��42. postali Stanislav Vuljak i Blaž Čižmak, a u toj su službi zabilježeni u kanonskim zapisnicima ��45., ��4�., ��50., ��52., ��55., ��5�., ��60. i ��65. godine.35

24 NAZ,KV,Prot.,89/Ia,str.�08;R.Horvat,HrvatskaPodravina,Zagreb�933.,str.�4-�5.25 NAZ,KV,Prot.89/Ia,str.384,40�.2� TozvonojeuvrijemePrvogsvjetskogratabilooduzetoradiprelijevanjautopove.NatpisnanjemujebioPETR-

ZWELFL-FER-IN-GRAZ-HAT-NICH-GSSEN-��8+CHRISVS.Bilojedugo�0,aširoko�0cm.2� NAZ,KV,Prot.4/IV,fol.��9.28 NAZ,KV,Prot.90/II,str.80-8�.29 NAZ,KV,Prot.9�/III,str.��5-��,2�4.30 NAZ,KV,Prot.92/IV,str.��3.3� NAZ,KV,Prot.92/IV,str.225,25�.32 NAZ,KV,Prot.��2/II,str.238.33 NAZ,KV,Prot.��2/II,str.298.34 NAZ,KV,Prot.94/VI,str.224,390.35 NAZ,KV,Prot.94/VI,str.45�.;Prot.95/VII,str.52.;Prot.9�/VIII,str.�05,�92,244,28�,342a,384.;Prot.9�/IX,str.

50.


Godine ��. drvena kapela bila je u gotovo ruševnom stanju, ali je imala dobar namještaj i sve potrebno za sv. misu. Kapela je posjedovala 3 rali oranice, što je donosilo �0 forinti godišnjeg prihoda. Imovinom kapele upravljali su Josip Krištofić i Matija Vuljak.36 Nakon provedbe regulacije župa ��9. godine, u Zagrebačkoj biskupiji osnovane su 93 nove župe.3� Regulacija nije mimoišla ni župu Imbriovec. Iz njezina je sastava u zasebnu župu izdvojeno selo Đelekovec.3�

Prvi župnik novoosnovane (ili obnovljene, ako uzmemo u obzir da je Đelekovec bio sjedište župe u srednjem vijeku) župe Đelekovec bio je Franjo Ladislav Josepović (��9. ��95.), bivši pavlin i rođeni Križevčanin. On je na mjestu stare đelekovečke kapele sagradio novu crkvu, oko ��90. godine, kako piše na zidu crkve, a blagoslovio ju je Matija Vađon, župnik iz Martijanca ��92. godine.39

Prema Dragutinu Feletaru, »današnja barokna župna crkva podignuta je od ��9. do ��90. godine, tipičnih je kasnobaroknih gabarita i obilježja. To je jednobrodna građevina sa zaobljenim svetištem, do kojeg je i sakristija, dok se zvonik uzdiže uz glavno pročelje s ulazom. Građevina, a osobito unutrašnji inventar, imaju i kasnijih klasicističkih obilježja. Vrijedan spomenički inventar, uključujući glavni oltar, potječe manjim dijelom iz ��. st. i uglavnom iz prve polovice �9. stoljeća. Na zvoniku je postavljeno barokno zvono, lijevano u Grazu ��0. godine. Iluzionističke zidne slikarije u unutrašnjosti crkve nastale su uglavnom (njih šest) početkom �9. stoljeća (��6.), a ostale početkom 20. stoljeća (�909., slikar Josip Petre). Crkva je najvećim dijelom, osobito nastojanjem župnika i mještana, obnovljena tijekom �990. i �99�. godine.«40

Obnova crkve bila je planirana ��4�., ali nije provedena zbog kasnijih ratnih prilika (��4�./49.). Godine �902. u Đelekovcu je izveden popravak župne crkve i župnog dvora u iznosu od �30� kruna i �� filira, i to doprinosom od 404 kruna i 9� filira iz vjerozakonske zaklade, župljani su pridonijeli sa 23� krunom, dok je ostatak bio plaćen iz crkvene blagajne.4�

Potpuna vanjska obnova izvedena je tek �9�0. godine. »Unutrašnjost crkve obnavljana je ovako: ��3. popravlja se i pozlaćuje glavni oltar, deset godina potom i pokrajnji oltari Sv. Josipa i Sv. Lovre te propovjedaonica. Godine ��99. postavljen je križni put, a �90�. u povodu 50godišnjice ukazanja Marijinih u Lourdesu postavljena lurdska špilja. Orgulje su popravljene �9�0. godine.42

Za obnovu crkvenih objekata �0. kolovoza �94�. obvezali su se glavari obiju đelekovečkih zemljišnih zajednica, Đuro Mihalec i Stjepan Gregurek, a to je u ime Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu odobrio generalni vikar Josip Lach.43

3� NAZ,KV,Prot.99/XI,str.��-�2.3� A.Lukinović,Zagreb-devetstoljetnabiskupija,Zagreb�995.,str.2�5.38 R.Horvat,ŽupeuhrvatskojPodravini(�94�.),str.�3.39 ŽupniuredĐelekovec(ŽUĐ),SpomenicažupeĐelekovec.40 D.Feletar,Kulturno-povijesnispomeniciopćineKoprivnica,str.45.4� IzvještajVaraždinskežupanijeza�902.godinu,Varaždin�903.42 ŽUĐ,SpomenicažupeĐelekovec.43 ŽUĐ,DokumentacijažupeĐelekovec.

Župu Imbriovec posjetio je 28. svibnja 1935. godine zagrebački nadbiskup-koadjutor dr. Alojzije Stepinac


Ograda oko crkve podignuta je �966. Godine �9�0. crkva je iznutra obojana, krovište je popravljeno �9�4. godine.«44 Župna crkva i župni stan u Đelekovcu ponovno su obnavljani (izvana i iznutra) tijekom srpnja i kolovoza �99�. godine.45 Godine 200�. izvedena je obnova drvene konstrukcije crkvenog tornja, a stavljen je novi bakreni lim.

U Đelekovcu se nalazi kapela Sv. Florijana, podignuta u sjevernom dijelu sela ��36. godine.46 O njoj je Dragutin Feletar zapisao: »Kasnobaroknoklasicističko zdanje, manjih dimenzija... U kapelici se nalazi slika Sv. Florijana, rad znamenitog naivnog slikara Mirka Viriusa.«4� Kapela je obnovljena �9��. godine.4�

Župni stanovi u Imbriovcu i Đelekovcu

U kanonskom pohodu �659. uz župnu crkvu opisan je i župni stan u Imbriovcu. U prizemlju se nalazila staja te kuhinja i stan za družinu, a na prvom katu kuhinja i stan za

župnika. Župnik Nikola Vuglović nije vodio matične knjige krštenih, vjenčanih i umrlih. Posudu sa svetim uljem župnik je čuvao u župnom dvoru u svom stanu.49 Prema podacima iz spomenice župe (zapis F. Brdarića), piše kako je župni stan (današnji) navodno bio podignut ��60. godine.50 U prilog mišljenju da je župni dvor bio podignut ��60. mogao bi ići podatak iz inventara vlastelinstva u Rasinji u kojem se spominje prodaja cigle za župni dvor.5� Taj se podatak vjerojatno odnosio na župni dvor u Kuzmincu. Postoji i jedan zapis iz ��50. u kojem se spominje da je »hiža župnička« izgorjela »pred sto letmi«, tj. sredinom ��. stoljeća.52 Zbog

44 ŽUĐ,SpomenicažupeĐelekovec,dodatakpisantipkopisom.45 ŽUĐ,SpomenicažupeĐelekovec.Otomejevlč.Jagarčeczapisaoužupnojspomenici:„MajstorjebioStjepan

LovrenčićizŠtaglinca.�5.VIII.�99�.proslavljenojeproštenje,obnovacrkve,farofa,danopćine,upaljenajeplinskabaklja.NamisijebiloopćinskopoglavarstvosažupanomNikolomGregurom,skojimsambiodvijegodineusjemeništuuZagrebu.«

4� ŽUĐ,Spomenicažupe,rukopis.4� D.Feletar,Kulturno-povijesnispomeniciopćineKoprivnica,str.45.48 ŽUĐ,SpomenicažupeĐelekovec.49 NAZ,KV,Prot.89/Ia,str.��9.50 ŽUI,SpomenicaI,str.�9(novijizapisFranjeBrdarića).5� HDA,VlastelinstvoRasinja,kut.�2.52 Hrvatskipovijesnimuzej,Arhivskazbirka,StatističkiitopografičkilistoviDruštvazajugoslavenskupovijesnicui

starineuZagrebu,inv.br.2�595.

Uspomena na prvu pričest u Đelekovcu 1937. (župnik Franjo Rihar)

Marica Škrinjar i Ana Vargović na prvoj pričesti pred Drugi svjetski rat


ovog podatka moguće je povjerovati da je župnikov stan bio podignut oko ��60., no taj se podatak ne može odnositi na današnji župni dvor koji je u cijelosti zidan.

U zapisniku kanonskog pohoda iz ��. piše da je župni dvor od pamtivijeka bio drven, ali mu je župnik ��6. dao prizemlje podzidati, a krov valjano pokriti. U prizemlju su bile kuhinja, pivnica i soba za družinu, a na prvom katu četiri udobne sobe za župnika, kapelana i goste.53 Gradnja novog (današnjeg) župnog dvora počela je ��6., a završena je postupno kasnijih godina.54 Župni dvor izvana je obnavljan �932., što je dao učiniti župnik Vrabec, te �9�9. zaslugom župnika Markača.55

Današnji župni stan u Đelekovcu sagrađen je ��99. godine,56 a obnavljan je ��2�. godine.5� Godine �904. o trošku župljana Đelekovca popravljene su sve gospodarske zgrade za �200 kruna, a o trošku vlade iste su godine potaracani kuhinja i hodnik, podignut je i štednjak, a na crkvi su postavljeni žlijebovi. Ti su radovi bili vrijedni 950 kruna. Milodarima župljana načinjen je novi ormar u sakristiji, a radove je izvodio Antun Richard iz Koprivnice za 300 kruna. Za 50 kruna popravljena je i pozlaćena monstranca po majstoru Turku iz Zagreba. Godine �905. napravljene su dvije nove ispovjedaonice. Napravio ih je Antun Richard za �20 kruna. Također su napravljena nova velika i mala vrata u župnom dvorištu.5� Izgleda da su kasnije bili izvedeni popravci župnog stana, kao npr. �9�5. godine.59

Dragutin Feletar opisuje đelekovečki župni stan: »Kurija župnog dvora, pokraj crkve, skladno se uklapa u barokni ambijent. To je jednokatna kasnobarokna građevina, nastala najvjerojatnije kada i crkva (na kraju ��. stoljeća). Temeljito je obnovljena u najnovije vrijeme.«60

Župnici i upravitelji župe u Imbriovcu

Prvi poznati župnik u Imbriovcu bio je Pavao, a spominje se u popisu župnika Zagrebačke biskupije iz �50�. godine kao »Paulus plebanus in Emryhowcz«.6� Izgleda da je oko �64�.

i �642. župom u Imbriovcu upravljao Martin Koren, župnik iz susjednog Kuzminca.62 Koren se �643. spominje kao župnik u Kuzmincu63, a �653. i �656. kao zagrebački kanonik.64 Stje-pan Poštić je kao župnik zabilježen �649. godine.65 On je bio prvi župnik obnovljene župe u Komarnici (danas Novigrad Podravski). Tamo je služio od �654. do �66�. godine.66 Nikola Vuglović se kao župnik u Imbriovcu spominje �659.6� i �66�. godine.6�

53 NAZ,KV,Prot.99/XI,str.��.;R.Horvat,ŽupeuhrvatskojPodravini(�94�.),str.24.54 NAZ,KV,Prot.�0�/XIII,str.�50.55 ŽUI,SpomenicaI,str.93.5� ŽUĐ,SpomenicažupeĐelekovec,rukopis.5� ŽUĐ,Inventarcrkveiz�890.godine.58 ŽUĐ,Blagajničkaknjiga.59 ŽUĐ,PredračuntroškovazapopravakžupnogstanauGjelekovcusastavljennatemeljuustanovapovjerenstvenog

zapisnikaod�9.ožujka�9�5.�0 D.Feletar,Kulturno-povijesnispomeniciopćineKoprivnica,str.45.�� F.Rački,PopisžupaZagrebačkebiskupije(�8�2.);J.Buturac,PopisžupaZagrebačkebiskupije(�984.),str.�5.;S.

Razum,PopissvećenikaZagrebačkebiskupijeiz�50�.godine,Tkalčić,knj.�,Zagreb2003.,str.3�2.�2 NAZ,KV,Prot.89/Ia,str.��5.�3 NAZ,KV,Prot.4/IV,fol.92.�4 K.Dočkal,HrvatskikolegijuBeču(��24.-��84.),Wien-Zagreb�99�.,str.�35,�38.�5 NAZ,KV,Prot.89/I,str.28.�� H.Petrić,PregledrazvitkažupeKomarnica(NovigradPodravski)odpočetka��.dosredine�9.stoljeća,u:Tkalčić,

knj.�.,Zagreb2002.,str.242.�� NAZ,KV,Prot.89/Ia,str.��9.�8 NAZ,KV,Prot.89/Ia,str.382.


Martin Šikutorić se kao župnik spominje �663. (u Imbriovcu je bio do �66�.).69 Rodio se oko �636. ili �63�. godine.�0 Župničku prisegu za župu Sv. Ivana u Imbriovcu položio je ��. prosinca �662. Kada je sudjelovao na prvoj biskupijskoj skupštini biskupa Martina Borkovića (3. 5. lipnja �669.), skupštinski su ga ispitivači pohvalili. Kasnije je bio župnik u Ščitarjevu (�669., �6�3.), Margečanu (�6�3. �6��.) i Zajezdi (�6��.).��

Ivan Dregalić je župničku prisegu za župu Sv. Emerika u Imbriovcu položio 2�. studenoga �66�. Od �652. bio je župnik kod Sv. Brcka pod Velikim Kalnikom, od �662. župnik župe Sv. Martina u Varaždinskim Toplicama. Imbriovečki župnik bio je od �66�. do �6�0. Nakon Imbriovca, spominje se �6�0. kao župnik župe Sv. Petra i Pavla u Orehovcu u Kalničkom arhiđakonatu, gdje nije dugo djelovao.�2 On se spominje i u kasnijim zapisnicima koprivničkog gradskog poglavarstva.�3

Župnikom u Imbriovcu je �6�2. i 22. travnja �6�3. bio Matija Svedrović,�4 on je župničku prisegu za župu Sv. Emerika u Imbriovcu dao 2�. kolovoza �6��. godine.�5 U vrijeme biskupijske skupštine Zagrebačke biskupije, koja se održavala od �5. do ��. svibnja �6�3., mjesto imbriovečkog župnika bilo je ispražnjeno.�6 Matija Svedrović se istom prigodom spominje kao župnik u Petrijancu (Varaždinski arhiđakonat). Skupštinski su ispitivači utvrdili »da je u njegovoj prijašnjoj župi (Imbriovcu op. p.) dvoje djece i drugih dvoje ljudi umrlo (vjerojatno bez sakramenata) zbog njegove nebrige, pa će o tome trebati povesti istragu, a on je poslan u mjesto pokore.«��

No, ispražnjenost ove župe kratko je trajala jer je već ��. svibnja �6�3. za župnika župe Sv. Emerika u Imbriovcu prisegnuo Stjepan Jelenić.�� Ivan Gašić se kao imbriovečki župnik spominje �6��.�9 i �6�0. godine. O njemu se jedino zna da je rođen �65�. godine�0 te da je �6�3. bio kapelan u ubožnici na zagrebačkom Gradecu.��

U Legradu je �6��. krstio imbriovečki župnik Ivan Erdedi ili Ededi.�2 Stjepan Blažević je za župu Sv. Ivana u Imbriovcu prisegnuo �3. studenoga �6�9. godine.�3 Prema spomenici župe Imbriovec, on je imbriovečkom župom upravljao i ranije.�4 Isti je zabilježen da je �694. krstio u Drnju kao nekadašnji župnik u Imbriovcu. On je prije, vjerojatno oko �6�2., vršio službu kapelana u Drnju.�5 Blažević je rođen �66�., a svećenik je od �6�5. Studirao je u Za

�9 NAZ,KV,Prot.89/Ia,str.40�,430.�0 S.Razum,Biskupijskaskupština(sinoda)Zagrebačkebiskupijeiz��3.,str.��.�� S.Razum,Biskupijskaskupština(sinoda)Zagrebačkebiskupijeiz��9.Prvabiskupijskaskupštinabiskupa

MartinaBorkovića,Tkalčić,knj.8,Zagreb2004.,str.5�;isti,NajstarijesačuvanežupničkeprisegeuZagrebačkojnadbiskupiji.Knjigažupničkihprisega(��48.-��4.),Tkalčić,knj.8,Zagreb2004.,str.�38.;S.Razum,Biskupijskaskupština(sinoda)Zagrebačkebiskupijeiz��3.,str.5�.

�2 S.Razum,Biskupijskaskupština(sinoda)Zagrebačkebiskupijeiz��9.str.3�;isti,NajstarijesačuvanežupničkeprisegeuZagrebačkojnadbiskupiji,str.�48.;S.Kožul,Kalničkiarhiđakonat,Zagreb2005.,str.209.

�3 DržavniarhivVaraždin(dalje:DAV),ArhivgradaKoprivnice,ZapisnicipoglavarstvagradaKoprivnice,zapisnikod��.studenoga��.godine.

�4 NAZ,KV,Prot.4/IV,fol.�2�v,�33.�5 NAZ,Prot.varia,�0d,str.5�;S.Razum,NajstarijesačuvanežupničkeprisegeuZagrebačkojnadbiskupiji,str.�5�,

�9�.�� S.Razum,Biskupijskaskupština(sinoda)Zagrebačkebiskupijeiz��3.Drugabiskupijskaskupštinabiskupa

MartinaBorkovića,Tkalčić,knj.�0,Zagreb200�.,str.88.�� S.Razum,Biskupijskaskupština(sinoda)Zagrebačkebiskupijeiz��3.,str.93.�8 S.Razum,NajstarijesačuvanežupničkeprisegeuZagrebačkojnadbiskupiji,str.�53,�80.�9 F.Bučar,PriloziprotestantizmuuHrvatskojunadbiskupskomarhivuuZagrebu,Vjesnikkr.Hrvatsko-slavonsko-

dalmatinskogZemaljskogarkiva,god.VI.,Zagreb�904.,str.205.80 NAZ,KV,Prot.90/II,str.��.8� S.Razum,Biskupijskaskupština(sinoda)Zagrebačkebiskupijeiz��3.,str.33.82 ŽUI,SpomenicaI,str.22.83 NAZ,Prot.varia�0a,str.50.84 ŽUI,SpomenicaI,str.22.85 ŽupniuredDrnje,SpomenicažupeDrnje,str.��9.


grebu, a bio je župnik u Štefanju (��00. ��04.), Međurači (��04. ��06.) i Kutini do smrti ��5. godine.�6

Godine ��00. kao župnik u Imbriovcu spominje se svećenik Versnabić. On je završio filozofiju, a rođen je �6��. godine.�� Godine ��02. župnik je bio Nikola Žunić (Sunich), rođen �66�., a za svećenika zaređen �694. godine.�� Za župu Imbriovec prisegnuo je 26. srpnja ��00. godine.�9 On se kao imbriovečki župnik spominje i u zapisnicima kanonskih pohoda ��06.90 te u matičnim knjigama krštenih župa Legrad (��02.) i Drnje (��03., ��05. i ��09.). U lipnju ��0. postao je župnikom u Velikom Bukovcu. Umro je ��3�. godine.9�

Župnika Sunića (Žunića) naslijedio je Ivan Josip Jernić koji se spominje u zapisniku kanonskog pohoda ��0. Rođen je �6��., a za svećenika je zaređen �696. nakon završetka studija.92 U kanonskom zapisniku iz ��6. župnik nije bio naveden.93 Nakon Jernića ��2�., ��24. i ��3�. spominje se Andrija Topolko.94

U zapisniku kanononskog pohoda iz ��33. kao župnik u Imbriovcu spominje se Juraj Zdešić. Rođen je ��02., filozofiju i moralku završio je u Zagrebu i nakon toga bio je zaređen za svećenika ��29., a župnikom je postao ��32. godine. Njegovo ime zabilježeno je prigodom krštenja u Kuzmincu ��36. i ��39. godine.95 Kao župnik u Imbriovcu spominje se u zapisnicima kanonskih pohoda ��3�.,96 ��45. i ��4�. godine.9�

Ivan Benkoczy (Benković) postao je administrator u siječnju ��49.,9� a ��50. se spominje kao upravitelj župe i kasnije župnik u Imbriovcu. Rođen je ��2. ili ��3. u Pribiću, a završio je filozofiju i moralku u Zagrebu. Za svećenika je zaređen ��4�. godine.99 On se ��4�. spominje kao imbriovečki kapelan.�00 Prije toga, ��42., spominje se kao kapelan u Čazmi gdje je ostao do ��4�. godine kada je premješten u Imbriovec.�0�

Marko Salaj (Szallay) kao administrator spominje se u kanonskom pohodu od 24. kolovoza ��52.,�02 no iste se godine prigodom krštenja u Kuzmincu spominje kao imbriovečki župnik,�03 iako je za imbriovečkog župnika prisegnuo tek �2. veljače ��54. godine.�04 Rođen je ��22.�05 u Kuzmincu,�06 završio je filozofiju u Zagrebu i teologiju u Beču, gdje je stanovao u Hrvatskom kolegiju (��40. ��46.), a za njega je jamčio kanonik Juraj Reš mlađi.�0� Za sveće

8� S.Kožul.Svećenicibjelovarskogkraja,I.-Bjelovarskidekanat,Zagreb200�.,str.443.8� NAZ,KV,Prot.9�/III,str.�0�.88 NAZ,KV,Prot.9�/III,str.2��.89 NAZ,Prot.varia�0a,str.80.90 NAZ,KV,Prot.92/IV,str.�58.9� ŽUI,Spomenica.I,str.22.92 NAZ,KV,Prot.92/IV,str.224.93 NAZ,KV,Prot.��2/II,str.30.94 NAZ,KV,Prot.��8/II,str.23�,295,399.95 ŽUI,SpomenicaI,str.22.9� NAZ,KV,Prot.93/V,str.80;Prot.94/VI,str.2��,388.9� NAZ,KV,Prot.95/VII,str.52;Prot.9�/VIII,str.�03.98 ŽUI,SpomenicaI,str.22.99 NAZ,KV,Prot.9�/VIII,str.�90.�00 NAZ,KV,Prot.�02/XIVa,prilog.�0� S.Kožul,Svećenicibjelovarskogkraja,III.-Čazmanskidekanat,Zagreb200�.,str.52.�02 NAZ,KV,Prot.9�/VIII,str.244.�03 ŽUI,SpomenicaI,str.22.�04 NAZ,Protocollavaria�0a.�05 NAZ,KV,Prot.9�/VIII,str.244.�0� ŽUI,SpomenicaI,str.22.�0� K.Dočkal,HrvatskikolegijuBeču,(�99�.),str.299,303,304,30�,309.SačuvaloseizvješćerektoraHrvatskog

kolegijauBečuAndrijeGradinskogaod30.prosinca��45.oMarkuSzallayuokojempiše»MarkoSzallay,teologIII.godine,ima4nižareda,dobrashvaćanja.Kadbibiomarljiviji,imaobivećinapredakunaucima,inačeobdržavazavodskapravila.«K.Dočkal,n.dj.,str.3�0.


nika je zaređen ��46. godine.�0� Kapelan u Sv. Đurđu ��4�. godine pa u Drnju ��4�.�09 i ��50. godine.��0 Isti se spominje kao župnik u Imbriovcu ��55., ��60. i ��62. godine.�� U Kuzmincu je osnovao zadužbinu (altariju) za pokoj svoje duše. Vjerojatno je umro u Imbriovcu gdje je ostavio svoju knjižnicu koja se, nažalost, nije sačuvala.��2

Juraj Radičević se kao župnik u Imbriovcu spominje ��6�. U Imbriovec je za župnika došao ��6�. godine na prijedlog vlastelina Ivana Saića i njegove kćeri Judite Adamović.��3 Rođen je ��3�. u Križevcima.��4 Gimnaziju, filozofiju i spekulativnu teologiju završio je u Zagrebu.��5 Za svećenika je zaređen ��6�., kao kapelan služio je u Štefanju i Velikoj Trnovitici.��6 Od svibnja do srpnja ��65. bio je upravitelj župe Velika Trnovitica.�� Isti je zabilježen kao župnik u Imbriovcu u zapisnicima kanonskih pohoda ��.,�� .,��9 ��02.�20 i ��04. godine.�2� Župom je upravljao do ��06. godine.�22

Juraj Kocijanić je kao imbriovečki župnik zabilježen u zapisniku kanonskog pohoda iz ��0.�23 te u dopisu Križevačkoj županiji iz iste godine.�24 Rođen je ��9. u Samoboru, gdje je polazio pučku školu. Više škole i bogoslovlje učio je u Zagrebu. Za svećenika je zaređen ��03. godine.�25 Bio je imbriovečki kapelan od ��05. do ��06., a župnik od 22. srpnja ��06. do ��5. godine. Radi slabog zdravlja zamijenio se s prebendarom Ivanom Nemčićem iz Jastrebarskoga. Kocijanić je umro u Jastrebarskom 4. veljače ��32. godine.�26 Milan Lang je zapisao da se za njega u Samoboru pričalo: »Drugi neki član Kocijanićeve porodice bijaše prebendar u Jastrebarskom. Za nj kažu da je bio vrlo »kuražan« čovjek, da se nije bojao nikakvog suda ni pravde, jer je imao srebrni ključ koji otvara gvozdena vrata.«�2� Ivan Nemčić rodio se 24. srpnja ��5. u Rakovcu (ili Križevcima)�2�. Župnikom u Imbriovcu postao je 3. ožujka ��5.�29 Bio je kapelan u Kupincu�30 i u Sv. Martinu pod Okićem (��.)�3�, a nakon toga prebendar u Jastrebarskom. Imbriovečki župnik bio je do smrti ��. svibnja ��5�. godine.�32

Nemčića je na župničkoj dužnosti ��5�. naslijedio Mijo Bolenyi. Bio je imbriovečki župnik do ��. Rodio se na prostoru današnje Slovačke u mjestu Egbel (tadašnjoj županiji

�08 NAZ,KV,Prot.9�/VIII,str.244.�09 ŽUI,SpomenicaI,str.22.��0 ŽupniuredDrnje,SpomenicažupeDrnje,str.��9-�2�;NAZ,KV,Prot.9�/VIII,str.�83.;H.Petrić,Općinaižupa

Drnje,Drnje2000.,str.�39.�� NAZ,KV,Prot.9�/VIII,str.285,383,4�5.��2 ŽUI,SpomenicaI,str.22.Nažalost,taknjižnicanijeostalasačuvanadodanašnjihdana.Posljednjiputsespominje

predDrugisvjetskirat.��3 NAZ,KV,Prot.9�/XI,str.2��;Prot.99/XI,str.�9.��4 ŽupniuredĐelekovec,SpomenicažupeĐelekovec;NAZ,KV,Prot.99/XI,str.�9.��5 NAZ,KV,Prot.9�/IX,str.9�.�� NAZ,KV,Prot.99/XI,str.�9.�� S.Kožul,Svećenicibjelovarskogkraja,IV.-Garašničkidekanat,Zagreb200�.,str.3�0.��8 NAZ,KV,Prot.9�/IX,str.�82.��9 NAZ,KV,Prot.99/XI,str.�9.�20 NAZ,KV,Prot.�00/XII,str.95.�2� NAZ,KV,Prot.99/XI,str.2��.�22 ŽUI,SpomenicaI,str.23.�23 NAZ,KV,Prot.�0�/XIII.str.�5�.�24 HDA,KŽ,C,kut.�54.,br.393.�25 V.Noršić,PovijestžupeSv.AnastazijeuSamoboru,priredioS.Razum,Zagreb2005.,str.23�.�2� ŽUI,SpomenicaI,str.23.�2� M.Lang,Samobor-narodniživotiobičaji,Zagreb�9�5.,str.998.�28 IvanNemčićjebiostricknjiževnikaAntunaNemčića(�8��.-�849.).�29 NAZ,KV,Prot.�03/XVc,str.4�3.�30 ŽUI,SpomenicaI,str.23.�3� S.Razum,PovijestžupeSv.MartinapodOkićem,u:PodOkićem-zavičajnaknjigažupaSv.MarijeiSv.Martina,

ur.D.Pavličević,Zagreb�993.,str.2��.�32 ŽUI,SpomenicaI,str.23-24.OnjebiostricpoznatomhrvatskomknjiževnikuAntunuNemčiću(�8��.-�849.).


Nyitra). Godine ��4�. spominje se kao kapelan u Legradu. U spomenici župe o njemu je zabilježeno: »Bolenyi je bio Slovak, govorio više jezika, ugodan u društvu, navodno je došao amo s Haulikom. Bio je visoka rasta, lijepe vanjštine i izvrstan kartaš, dobio na kartama konje i kočiju od nekog legradskog vlastelina. Lovac i pilac poznati. Imao je dvije sestre kućanice, unuk starije sestre je bankar..., a mlađi sin ivanečki pastir svinja.« Bolenyi je krajem ��. otišao u mirovinu. Njegova je kućanica imala kćer koja se udala za Josipa Vargovića, jednog od najzaslužnijih koprivničkih gradonačelnika. Bolenyi je umro u Koprivnici, a pokopan je u koprivničkoj grobnici obitelji Vargović.�33

Nakon Bolenyija kao imbriovečki župnik spominje se Josip Peković. Rođen je u Varaždinu �4. veljače ��49. godine, nakon zaređenja za svećenika bio je kapelan u Kapeli (��3. ��4.), Visokom (��4. ��5.), Krapinskim Toplicama (��5. ��6.), Križu (��6. ��.) i Đelekovcu (��.). Imbriovečkom župom upravljao je od 29. prosinca ��. do smrti, 4. ožujka ��2. godine.�34

Vinko Filipec ��2. godine postao je župnikom u Imbriovcu. Rođen je u Cigleni 2�. veljače ��4�. Završio je gimnaziju u Požegi i Zagrebu gdje je boravio u nadbiskupskim sirotištima. Nakon studija zaređen je za svećenika ��4. godine. Bio je kapelan u Novoj Rači od ��4. do ��., Zrinskom Topolovcu (��.) i u Jalžabetu od ��. do ��2. Prema zapisu u spomenici župe Imbriovec: »Zadnjih godina života bio teško bolestan, nesposoban za svaku službu. Za Vinka Filipeca su vjerojatno izgubljene matice stajale na hodniku pak je s njima tko vjerojatno potpalio peć.« Vinko Filipec je bio imbriovečki župnik do smrti, �. svibnja �9�5. godine, bio je mio ljudima, točan i radin u službi, veoma je poštivao svoju majku, bio je strpljiv u bolesti, a posljednih je godina života bio bolestan pa su mu trebali odrezati nogu.�35

Karlo Ivšić je imbriovečkom župom upravljao od �9�5. do �930. godine. Od �93�. do umirovljenja �936. bio je župnik u Rajiću. Rodio se 29. listopada ��6. u Goli, gimnaziju je polazio u Kaniži. Zaređen je ��99., a nakon toga bio je kapelan u Grubišnom Polju, Pakracu, Turnašici, Cigleni, Petrinji, Rakovcu, Sopju, Novoj Rači i Imbriovcu (od �9�2.). Umro je ��. studenoga �93�. u Rajiću (gdje je bio župnik od �930. do umirovljenja �936.). Za njega u spomenici piše: »Svećenik lijepe inteligencije, vanjštine i ugodne pojave, zgodan i poželjan u društvu. Protiv njega digao se veliki otpor u župi i veći broj vjernika otpadne«, tj. prešao je na katoličku vjeru. Nakon Ivšića pola godine administrator je bio Slavko (Eduard) Jurković koji je kasnije otišao za kapelana u Karlovac.�36 Slavko (Eduard) Jurković je rođen �. kolovoza �902. u Zdihovu Jastrebarskom, a za svećenika je zaređen �925. godine. Bio je kapelan u Varaždinskim Toplicama, Križevcima, Sv. Petru Čvrstecu i Karlovcu (Dubovcu). Potom je bio župnik u Mahničnim i vjeroučitelj u Dugoj Resi, a držao je vjeronauk i u Karlovcu. Udarila ga je kap �940., a nakon prizdravljenja �94�. postao je poslovođom zadruge »Uzajamnost«, dijecezanskim režiserom i blagajnikom Bolnoopskrbnog fonda u Zagrebu. Kap ga je ponovno udarila �943. te je ostao u bolnici od �. svibnja iste godine.�3�

Od �93�. do �96�. imbriovečki župnik bio je Juraj Vrabec. Rođen je u Šemovcu, župa Virje, �3. travnja ��96. godine. Osnovnu je školu završio u rodnome mjestu, gimnaziju i bogosloviju u Zagrebu. Nakon ređenja �922. bio je kapelan u Pregradi i Pakraci. Prema spomenici »po želji natpastira prešao je u Imbriovec da stiša vjersku pobunu i otpale vrati crkvi. Dr. Vladimir Gjurdjević suglasio se naknadno s tim imenovanjem.«�3� Župnik je Vrabec u župnoj spomenici, uz ostalo, napisao: »Župni je dvor bio u derutnom stanju te nisam mogao

�33 ŽUI,SpomenicaI,str.24.�34 ŽUI,SpomenicaI,str.24.;S.Kožul.Svećenicibjelovarskogkraja,I.-Bjelovarskidekanat,Bjelovar200�.,str.3��.�35 ŽUI,SpomenicaI,str.24.;S.Kožul.Svećenicibjelovarskogkraja,I.-Bjelovarskidekanat,Bjelovar200�.,str.308.�3� ŽUI,SpomenicaI,str.24,4�.�3� S.Kožul.Svećenicibjelovarskogkraja,I.-Bjelovarskidekanat,Bjelovar200�.,str.�58.�38 ŽUI,SpomenicaI,str.24-25.


u njemu stanovati, već mi gosp. učitelj Čolja Vjekoslav ustupio svoj stan u kojem sam stanovao sve do početka mjeseca studenoga �932., dok nije lijepo popravljen župni dvor dobrotom patrona dr. Vladimira Gjurdjevića. Srdačna mu hvala. U župi je nastala za prijašnjeg župnika �930. Karla Ivšića svađa sa župljanima radi uskraćivanja lukna pa je priličan broj župljana prešao na starokatoličku vjeru, no za neko vrijeme počeli su se natrag vraćati na djedovsku rimokatoličku vjeru.«�39

Nakon što je župnik Vrabec šlagiran �96�.,�40 22. svibnja �969. upravu župe Imbriovec preuzeo je župnik iz Kuzminca Mijo Peroš. On je upravljao župom do �9�6. godine. Novim župnikom u Imbriovcu 4. ožujka �9�6. postao je Pavao Markač.�4� U studenome �9��. župnik Markač je otišao u Sv. Đurđ (kod Ludbrega), a novim imbriovečkim župnikom imenovan je Josip Jagarčec, koji je ovom župom vrlo uspješno upravljao 22 godine.

Josip Jagarčec rođen je u selu Lepa Vas u župi Presvetog Trojstva u Donjoj Stubici 4. siječnja �953. O sebi je sam zapisao u imbriovečkoj župnoj spomenici: »Četiri razreda osmoljetke pohađao sam u svojem rodnom selu, a ostale razrede osmoljetke pohađao sam u Donjoj Stubici. Godine �96�. najesen pošao sam u sjemenište na Šalatu u Zagrebu. Maturirao sam �9�2. g. i pošao u JNA u kolovozu �9�2. u Mali Lošinj. Na jesen �9�3. nastavljam Teološki fakultet u Zagrebu i diplomirao sam najesen �9��., a �9�9., 22. lipnja, zaređen sam po rukama zagrebačkog nadbiskupa dr. Franje Kuharića za svećenika. Od �. rujna �9�9. do 6. rujna �9�0. bio sam kapelan u Retkovcu u Zagrebu. Od 6. rujna �9�0. kapelan sam u Koprivnici, odakle sam premješten za upravitelja župe Sv. Mirka u Imbriovec.«�42 Od 2003. imbriovečki pravitelj župe je Nikola Mikulić.�43 Dana ��. srpnja 200�. varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak za pravitelja župe Imbriovec imenovao je Damira Kovačića.

Župnici i upravitelji župe u Đelekovcu

Prvi poznati đelekovečki svećenik i najvjerojatnije župnik bio je Pavao, a spominje

se �333. godine.�44 Drugi poznati đelekovečki župnik, svećenik Stjepan, spominje se u popisu svećenika Zagrebačke biskupije iz �50�. godine.�45

Nakon obnove odnosno izdvajanja iz sastava župe Imbriovec (��9.), prvi župnik obnovljene župe Đelekovec bio je bivši pavlin Franjo (Ladislav) Josepović, rodom iz Križevaca, koji je ovom župom upravljao od obnove ��9. do smrti 26. listopada ��95. godine. Franjo Josepović spominje se kao profesor filozofije i teologije na znamenitoj bogoslovskoj školi u Lepoglavi od ��64. do ��66. i od ��2. do ��6. godine. Na izbornom kapitulu hrvatske pavlinske pokrajine, održanom ��2. u Lepoglavi, Franjo Josepović zabilježen je među remetskim izbornicima koji su podnijeli

�39 ŽUI,SpomenicaI,str.50-5�.�40 Umroje�0.rujna�9�2.ŽUI,SpomenicaI,str.55.�4� ŽUI,SpomenicaI,str.5�-58.�42 ŽUI,SpomenicaI,str.�24.�43 http://varazdin.hbk.hr/�44 DiplomatičkizbornikkraljevstvaHrvatske,DalmacijeiSlavonije,knj.�0,str.8�.�45 S.Razum,PopissvećenikaZagrebačkebiskupijeiz�50�.godine,Tkalčić,knj.�,Zagreb2003.,str.3�2.

Namira za primitak novca iz 1937. godine


popis prihoda i predmeta remetskog samostana.�46 Prema tome, Josepović je bio pavlinski redovnik prvo u Lepoglavi, a potom u pavlinskom samostanu Remete (danas dio Zagreba). Pavlinski je red u Hrvatskoj bio ukinut ��6. godine pa je Josepović premješten za ispomoć u župnom radu. Zna se i to da je ��. zajedno s Metodom Salopekom pomagao svom bratu Mirku Josepoviću Križevčanu, župniku u Suhodolu (danas Jalžabet).�4�

Drugi župnik Matej Uroić rodio se ��60. ili ��6�. u Batini (u Hrvatskom zagorju), a školovao se u Varaždinu i Zagrebu. Govorio je hrvatski, latinski i osrednje njemački, a bio je blag i na dobrom glasu. Zabilježen je kao »Croata Varasdinensis origine Zagorianus«. Prise

�4� A.Sekulić,Pavlinskiprinosihrvatskojknjiževnosti,Zagreb�99�.,str.2�4,2��.�4� NAZ,KV,Prot.99/XI.

Razglednica Đelekovca iz 1937. godine - na slici je i župna crkva

Dopis zaprimljen u župnom uredu Đelekovec 1941. godine

Dopis zagrebačkog Karitasa župi Đelekovec

1942. godine, s molbom za udomljenje 100 djece


gnuo je za župu Đelekovec 9. travnja ��96. u kojoj je služio do ��05. kada prelazi u Đurđic kraj Križevaca.�4�

Treći đelekovečki župnik bio je Martin Šoš (Soos). Rođen je u Virju ��56. godine. Gimnaziju je polazio u Varaždinu, filozofiju u Lepoglavi, a teologiju u Zagrebu i Beču. Bio je bivši pavlin. Govorio je hrvatski, latinski i njemački. Najprije je bio kapelan u Sv. Petru Čvrstecu (��5.),�49 potom u Ludbregu (��.), a kasnije je bio kapelan u Prelogu, Kotoribi, Nedelišću (��92. ��93.)�50 i Varaždinu. Župnik u Novigradu Podravskom bio je od ��93. do ��96. godine. Za župu Đurđic kraj Križevaca prisegnuo je �9. travnja ��96. godine, a služba mu prestaje ��05. godine kada je premješten za župnika u Đelekovec, gdje je tu dužnost obavljao od početka ��06. do umirovljenja ��. godine. Umro je u Đelekovcu 2�. rujna ��2�. kao umirovljeni župnik.�5� U kanonskom pohodu od 20. kolovoza ��0�. za njega je kanonik i arhiđakon komarnički Josip Sermage zapisao da je Virovec star 5� godinu, svećenik 26 godina. Arhiđakon je primio i pritužbe župljana na njega vezane uz štolarinu.�52

Četvrti đelekovečki župnik Danijel Dubravčić, prema župnoj spomenici, bio je rodom s područja Slunjske pukovnije, �53 a kanonski pohoditelj ��0. bilježi da je Dubravčić podrijetlom iz Senjske biskupije. Školovao se u Zagrebu te je ��0�. zaređen za svećenika. Kao mladi svećenik bio je kapelan u Bjelovaru ��0�. i ��0�. godine. Premješten je u Brckovljane, a onda u Koprivnicu. Godine ��20. Dubravčić se spominje kao upravitelj u Đelekovcu, gdje je poslan iz Koprivnice ��. godine. Sa župnikom iz Žabnika (Bartolovca) Josipom Ostercom bio je izvršitelj oporuke koprivničkom župniku i dekanu Josipu Kovačeviću, koji je umro �4. travnja ��20. godine. U Zagrebu je prisegnuo za Đelekovec 2. svibnja ��22., pošto je umro umirovljeni đelekovečki župnik Martin Šoš 2�. rujna ��2�. godine. U Đelekovcu je bio župnikom

do ��3�. godine, kada je prešao za župnika u Preseku gdje je umro �3. travnja ��39. kao župnik i vicearhiđakon.�54

Nakon Dubravčića župom je kao administrator upravljao Grgur Baneković (��3�. ��32.).�55 Matija Terbocz (��32. ��54.) je ��42. godine, na temelju sjećanja župljana i postojeće dokumentacije koja se sačuvala u župnom uredu, sastavio kratku povijest župe

�48 ŽUĐ,Spomenicažupe,rukopis;S.Kožul,Svećenicibjelovarskogkraja,II.-Cirkvenskidekanat,Bjelovar200�.,str.��9-�80.

�49 NAZ,KV,Prot.�0�/XIII,str.��.�50 J.Buturac,PovijestžupeNedelišće,u:Nedelišće,Nedelišće�993.,str.�2�.�5� H.Petrić,PregledrazvitkažupeKomarnica(NovigradPodravski)odpočetka��.dosredine�9.stoljeća,Tkalčić,br.

�,Zagreb2002.,str.242.;S.Kožul,Kalničkiarhiđakonat,str.�50-�5�.;S.Kožul,Svećenicibjelovarskogkraja,II.-Cirkvenskidekanat,Bjelovar200�.,str.��-��9.

�52 NAZ,KV,Prot.99/XI,str.25�-255.�53 ŽUĐ,Spomenicažupe,rukopis.�54 S.Kožul,Kalničkiarhiđakonat,str.�94.�55 ŽUĐ,Spomenicažupe,rukopis.

Dopis o davanju lukna iz 1941. godine


Đelekovec.�56 Iako o njegovu životu imamo malo podataka, ovoga župnika s pravom možemo nazvati prvim istraživačem povijesti Đelekovca.�5� Nakon Terbocza župnik je bio Mihael Jadan (��54. ��90.),�5� koji je za ovu župu prisegnuo 9. lipnja ��55. godine.�59

Nakon smrti župnika Jadana đelekovečkom župom upravlja Alojzije Lepen (��90. ��9�.). Alojzije Lepen rodio se 26. svibnja ��39. u Varaždinu. Za svećenika je zaređen ��63. godine. Bio je kapelan u Svetom Jurju u Trnju i Maloj Subotici. Kasnije djeluje u Draškovcu, Prelogu i ponovno u Maloj Subo

tici. Nakon toga upravlja župama u Donjem Vidovcu i Belici (kratko je bio kapelan u Kraljevom Vrhu) te upravitelj župe u Rovišću, od kuda je premješten u Đelekovec. Iz Đelekovca je prešao za upravitelja u Žumberak, da bi nakon toga bio kapelan u Kraljevom Vrhu i župnik u Ivanskoj (��99. �90�.). Umro je u Zagrebu 4. srpnja �90�. godine.�60

Idući poznati župnik Juraj Benak đelekovečkom je župom upravljao od ��9�. do �903. godine. Benak je rođen u Čuntiću �5. travnja ��4�. godine. Za svećenika je zaređen ��3. godine. Bio je kapelan u Hrvatskoj Kostajnici (��3.), Mariji Bistrici (��4. ��5.), Brezničkom Humu, Osekovu (��5.), Svetom Ivanu Zelini (do ��.), Đurđevcu (��.), Dubravi (��. ��.), Orehovcu (��. ��0.), Sv. Petru na Mrežnici Dugoj Resi (��0.) i Bistri (��. ��3.). Krajem ��3. došao je u Rude kod Samobora za upravitelja župe. U Rudama je ostao do ��90. kada je postao upraviteljem župe u Gvozdanskom, no već je ��9�. postao župnikom u Đelekovcu, prema pisanju Vjekoslava Noršića.�6� Kako je sačuvan inventar crkve u Đelekovcu od �3. listopada ��90. u kojem su, uz ostale, potpisani »Alojzije Lepen, upravitelj župe« i »Gjuro Benak kao primatelj«, moguće je da je Benak upravu đelekovečke župe preuzeo iste ��90. godine.�62 U listopadu �903. otišao je u mirovinu. Kao umirovljenik živio je uglavnom u Zagrebu, gdje je nakon duge i teške bolesti, od astme, umro �4. ožujka �90�. godine u domobranskoj vojarni u Zagrebu.�63

U ožujku �904. za župnika u Đelekovcu imenovan je Stjepan Kramarić, župnik u Miholjancu. On se zahvalio na imenovanju pa je �2. rujna �904. privremeni upravitelj Ivan Malančec položio prisegu i postao đelekovečki župnik. Crkva je bila zapuštena, ali on se od prvog dana borio za poboljšanje stanja, što se vidi iz Malančecovih zapisa u spomenici župe: »U crkvi sve skoro staro i trošno. Milostinja bila neznatna, ali uputom i bodrenjem povećala se dvostruko. Milodarima nabavljeni su za veliki oltar posrebrenjeni svijećnjaci za �00 Kr. i

�5� Povijestžupejenasloviokao»Memorialia«istaviojukaoprvidiožupnespomenice»MemoriabiliaParochiaoGjelekovacensis«.Terboczjeod�843.nalatinskom,aod�848.nahrvatskomjezikuvodiovrlotemeljitljetopisžupekoji,nažalost,poslijenjeganijevođennitemeljitonikontinuirano.

�5� NakonTerboczasepoviješćuĐelekovca,krajem�9.stoljeća(stežištemnapovijestiškolstva),bavioučiteljRadočaj.Uprvojpolovici20.stoljećajepostojaopokušajpisanjaprvemonografijeselaodstraneivanečkogžupnikaFranjeBrdarićaiMihovilaPavlekaMiškine.

�58 ŽUĐ,Dokumentacijažupnogureda,matičneknjigežupeĐelekovec;S.Bradica,Đelekovec,Podravskizvonici,br.2,travanj�9�8.

�59 NAZ,Albumparochorumabanno�848.,str.42,55.��0 ŽUĐ,Dokumentacijažupnogureda,matičneknjigežupeĐelekovec;S.Kožul,Svećenicibjelovarskogkraja,II.

-Cirkvenskidekanat,Bjelovar200�.,str.244.�� V.Noršić,PovijestžupeSv.AnastazijeuSamoboru,priredioS.Razum,Zagreb2005.,str.3��.��2 »InventariumpariochialisecclesiaeB.V.Mariae«,ŽUĐ,Dokumentacijažupnogureda.��3 S.Kožul,Svećenicibjelovarskogkraja,III.-Čazmanskidekanat,Zagreb200�.,str.2��-2��.

Ovako je đelekovečku crkvu nacrtao Ivan Virius 1963. godine


njima odgovarajuće ploče za 40 Kr.« Bila je nabavljena i kutija za popudbinu, kao i križ za umiruće, pozlaćeni su ciborij i kalež, popravljena ključanica »na tabernakul«. Uz to je »načinjena ograda oko crkve, što je bila preka nužda, jer je ovud prolazilo blago, češljalo se o crkvu te i u nju zašlo«. Župnik se brinuo i za duhovni život pa je »jubilej dogme Neoskv. Začeća Bl. Dj. Marije proslavljen« dolično uz veliko sudjelovanje župljana.�64

Ivan Malančec rodio se �6. svibnja ��0. u Miholjancu, školovao se u Bjelovaru i Zagrebu gdje je završio studij bogoslovlja. Za svećenika je zaređen ��94. godine. Bio je kapelan u Bjelovaru (��94. �9�6.), vjeroučitelj djevojačkih škola u Varaždinu kod sestara uršulinki (��96. ��9�.) i na varaždinskoj osnovnoj dječačkoj školi, vjeroučitelj dječačkih pučkih škola u Sisku (��9�. ��99.) i vjeroučitelj pučkih škola u Glini gdje se kao domoljub sukobio s režimom bana Khuena Héderváryja. Nakon toga upravljao je župama Oriovac (�902.) i Kloštar Podravski (�902. �903.). Nakon Đelekovca kratko je upravljao župom u Drnju, a �9�9. nekoliko je dana bio župnik u Lovrečini, da bi �920. prešao za župnika u Dubravu, gdje je umirovljen �930. godine. Kao umirovljenik živio je u Varaždinu, gdje je umro 30. srpnja �93�. godine. »Kao osoba, bio je kolerik, odlučan i odrješit, ponekad malo preoštar. Kao da mu je nedostajalo takta u novim poratnim okolnostima, iako je bio drukčije odgajan. U pastoralnoj službi bio je uredan i točan. Prema kapelanima bio je dobar, a darežljiv prema potrebnima. Inače je živio dosta skromno i povučeno.«�65 Nakon Malančeca župom Đelekovec upravljao je Karlo pl. Ivšić, župnik iz Imbriovca (�920. �92�.).

Fran Škrinjar rodio se �. veljače ��0. u Predavcu (Križevačkom), u župi Sveti Ivan Žabno. Za svećenika je zaređen �904. godine. Bio je kapelan u Ivancu (�904. �906.), Cirkveni (�906. �90�.), Gaju i Voćinu (�90�. �9�0.), gdje je obnašao dužnost privreme

��4 ŽUĐ,Spomenicažupe,rukopis.��5 S.Kožul.Svećenicibjelovarskogkraja,I.-Bjelovarskidekanat,str.�34;S.Kožul,Svećenicibjelovarskogkraja,III.

-Čazmanskidekanat,str.23�.;SpomenicažupeSv.LovreuLovrečkojVaroši,Zagreb200�.,str.5�.

Župna crkva i kurija župnog dvora u Đelekovcu snimljeni 80-ih godina 20. stoljeća

Detalj s proslave

Tijelova u Đelekovcu

1967. godine

Na proštenju u Đelekovcu svake godine se skupi mnogo vjernika i posjetitelja


nog upravitelja župe. Kasnije je bio kapelan u Đulovcu, koji je postao samostalnom župom �920. te je Škrinjar postao prvim župnikom. Od �92�. je upravitelj župe Đelekovec, a župničku prisegu za ovu župu položio je 2�. ožujka �923. godine. U župi Đelekovec djelovao je na duhovnim i političkom planu, a bio je i zastupnik u narodnoj skupštini. Đelekovečki župnik bio je do �93�. godine, kada je premješten za župnika u Sela kraj Siska. Od �935. je župnik u Zaboku i tu ostaje do umirovljenja �944. godine. Škrinjar je umro u Donjoj Stubici 9. kolovoza �945. godine.�66

Nakon Škrinjara đelekovečkom je župom upravljao imbriovečki župnik Juraj Vrabec od �93�. do �936. godine. »Pošto se na toj dužnosti zahvalio, preuzeo je upravu Đelekovca župnik iz Drnja: Mihovil (Mijo) Kovačić.�6� Đelekovec nema župnika radi pomanjkanja svećenstva, a drugo materijalno župa slabo je dotirana. Općinski pisar imade u Đelekovcu bolju plaću nego župnik. Narod to neće da uvidi, nego argumentiraju ovako: »Ako seljak može živjeti na �4 jutara zemlje, kako ne bi mogao župnik, koji nema žene ni djece?« Kod toga se zaboravlja da je seljak na svom posjedu radnik i uživalac, a kod svećenika dolazi na obzir radnik i družina, i kad se ti namire, onda ako što ostane »viška«, tada taj pripadne župniku. A danas taj »višak« je jednak 0. Đelekovčani materijalno dobro stoje, kad bi htjeli, mogli bi to pitanje riješiti. Ali pomanjkanje vjerskog duha čini svoje: svećenika nit ne traže!«�6� Mijo Kovačić je upravljao župom do �93�. godine.

Mihovil Kovačić se rodio 24. kolovoza ��. u Botovu, župa Drnje. Gimnaziju je polazio u Bjelovaru i Zagrebu, gdje je �906. maturirao. Studirao je u Zagrebu, a �9�0. se spominje da je imenovan za drugog nadstojnika nauka u Nadbiskupskom sirotištu u Požegi. Za svećenika je zaređen �9��. godine, a mladu misu imao je u Bjelovaru. Služio je kao kapelan u Kutini do �9�4. godine, a tada je premješten u Staru Ploščicu. Tijekom Prvoga svjetskog rata (�9�4. �9��.) bio je vojni svećenik u Srbiji i na ruskom (galicijskom) frontu. Od �9��. do �9�9. služio je u Bjelovaru, a od �9�9. je kapelan u Drnju gdje od iste godine, nakon smrti župnika Ignacija Vimpošeka, upravlja župom. Župom Đelekovec upravljao je nakon Franje Škrinjara i Jurja Vrapca te od �94�. do �960. godine. Kovačić je povremeno pomagao i kao vjeroučitelj u Koprivnici. Bio je glazben i vrstan propovjednik. Umro je u župnom dvoru u Drnju �4. siječnja �9�6., a pokop mu je vodio biskup Mijo Škvorc.�69

Nakon toga župom Đelekovec upravljao je Franjo Rihar od �93�. do �94�. godine. Franjo Rihar rodio se u Dobrovi kraj Ljubljane �909. godine. Za svećenika je zaređen �934. godine. Nakon upravljanja župom Đelekovec premješten je za upravitelja župe Gornja Stubica. Velečasni Rihtar prvo je bio kapelan, a potom i župnik u Đelekovcu i nakon toga u Gornjoj Stubici. Prema svjedočenju kanonika dr. Vilima Nuka, Rihtar je �0. travnja �942. odbio obaviti svečani »Te Deum« za prvu godišnjicu uspostave Nezavisne Države Hrvatske, zbog čega su ga ustaše optužili. Prema drugoj verziji događaja, Rihtar je želio služiti »Te Deum«, ali su ustaški

�� ŽUĐ,Dokumentacijažupnogureda;S.Kožul,Svećenicibjelovarskogkraja,II.-Cirkvenskidekanat,Bjelovar200�.,str.343-344.

�� ŽUĐ,ZapisnikoprimopredajižupeĐelekovecod��.siječnja�93�.godine.Podvodstvomnovogupravitelježupedana�9.siječnja�93�.suumjestodotadašnjegcrkvenogstarješineIvanaĐurđineizabraninovicrkvenistarješineFranjoTomašićiStjepanKrištofićtenjihovizamjeniciPavaoKadijaiĐuroPorić.

��8 ŽUI,SpomenicaI,str.3�-3�.��9 S.Kožul.Svećenicibjelovarskogkraja,I.-Bjelovarskidekanat,Bjelovar200�.,str.�5�.

Vjenčanje u đelekovečkoj župnoj crkvi 70-tih godina 20. stoljeća


dužnosnici došli pola sata ranije od zakazane mise, podvalili mu da je nije želio služiti i uhitili ga. Rihtara su ustaše osudili na tri godine logora s početkom od ��. travnja �942. godine. Nadbiskup Stepinac prvi je put reagirao na uhićenje Rihtara i još nekoliko svećenika �. lipnja �942. godine, kada se obratio ministru unutarnjih poslova NDH Andriji Artukoviću, neuspješno ih pokušavajući spasiti iz logora. Zanimljivo je da je Rihtar bio poslan u logor Jasenovac bez suđenja. Franjo Rihtar je s ostalim uhićenim svećenicima ubijen u logoru Jasenovac najvjerojatnije ��. listopada �942. godine. Nadbiskup Stepinac je u veljači �943. uputio pismo poglavniku NDH Anti Paveliću u kojem pita za sudbinu Rihtara i drugih zatočenih svećenika te pismo završava riječima: »Ovo je sramotna ljaga i zločin, koji vapije u nebo za osvetom, kao što je sramotna ljaga čitav Jasenovac za Nezavisnu Državu Hrvatsku.«��0 Dva je mjeseca �94�. godine đelekovečkom župom ponovno upravljao Juraj Vrabec iz Imbriovca.

Sedam mjeseci �94�. godine župom Đelekovec upravljao je Josip Igrec koji se rodio �3. siječnja �9��. u Donjem Mihaljevcu (župa Sveta Marija) u Međimurju. Studirao je u Zagrebu. Za svećenika je zaređen �936. Bio je kapelan u Kaptolu i Maloj Subotici. Upravljao je župama Uljanik (�93�. �939.), Stara Ploščica (�939. �94�.), Veleševec (�94�.), Đelekovec (�94�.), Zagorska Sela (�942. �944.), Đurđic (�944. �946.), Sladojevci (�946. �94�.) i Ciglena (od �94�.). Godine �953. bio je uhićen zbog tobožnje utaje poreza i kritike narodne vlasti te je osuđen na godinu dana robije u Staroj Gradišci. Nakon povratka s robije kratko je upravljao župom Ciglena, a potom župama Gornji Rajić (�954. �955.) i Dapci (�955. �956.).�� Nakon Igreca �942. tri je mjeseca upravitelj župe Đelekovec ponovno bio Juraj Vrabec iz Imbriovca, a od �942. do �945. župnik je bio Slovenac Franc Jazbinšek. ��2

��0 Usp.JosipButurac,StubicaDonjaiGornja�209.-�982.,Stubica-Zagreb�982.,str.��3;S.Kožul,SpomenicažrtvamaljubaviZagrebačkebiskupije,Zagreb�992.;F.Škiljan,UJasenovcusuubijaniikatoličkisvećenici,Identitet,br.��9,Zagreb2008.,str.38-39.

�� S.Kožul.Svećenicibjelovarskogkraja,I.-Bjelovarskidekanat,Zagreb200�.,str.294-295.��2 ŽUĐ,Dokumentacijažupnogureda.

Svečanost prve pričesti u Đelekovcu 60-tih godina 20. stoljeća

Prva pričest u župi Đelekovec 1982. - župnik je bio Stjepan Bradica


Tri je mjeseca �945. đelekovečkom župom upravljao Tomo Carić. On je rođen 22. studenoga ��. u Petrijancu, a za svećenika je zaređen �9�3. Bio je kapelan u Virju, Vinici, župnik u Sv. Petru Čvrstecu (�929. �935.), služio je još u Oborovu, kao župnik u Velikoj Trnovitici (�936. �93�.). U Preseki je bio kapelan i upravitelj župe (do �940.). Nakon upravljanja župom Đelekovec kao umirovljenik živio je u Koprivnici i Zagrebu. Od �945. do �946. župom Đelekovec upravlja mladomisnik Josip Kovač koji je otišao za župnika u Sunju, od �946. do �94�. godine. Dragutin Bišćan (rodio se 3. lipnja �9�6. u Samoboru, a svećenik je od �94�.) nakon Đelekovca upravlja župom Sv. Klara. Umro je u Suhopolju 29. svibnja �964.,��3 od �94�. do �960. Mihovil (Mijo) Kovačić iz Drnja, �960. (tri mjeseca) Franjo Horvat, kapelan u Koprivnici, a od �960. do �962. Vjekoslav Britvec iz Legrada.��4

Od �962. do �964. župnikom u Đelekovcu bio je Ljudevit Šustek. On se rodio ��. srpnja �90�. u Dubravi, a studij je završio u Zagrebu. Napisao je i �929. objavio knjigu »Dubrava u povijesti i njezina okolica«, a za svećenika je zaređen �930. Bio je kapelan u Grubišnom Polju (�930. �93�.) i Sisku (�93�. �934.), a župnik u Preloščici (�934. �93�., Gaju (�94�.�946.), Gradini (�946.�962.) i Đelekovcu (�962. �964.). Kao župnik u Gra

dini je �953. uhićen kao protivnik odnosa vlasti prema seljaštvu te je u zatvorima u Virovitici i Đakovu proveo više od pola godine. Nakon služenja u Đelekovcu umirovljen je pa je živio u Koprivnici. Umro je 30. prosinca �9�5. godine.��5

Nakon Šusteka od ��. ožujka do �. srpnja �964. đelekovečkom župom upravlja Stjepan Bradica, od �. srpnja do �. kolovoza �964. ponovno Vjekoslav Britvec.��6 Dana �. kolovoza �964. župnik je ponovno postao Stjepan Bradica, koji podatke o svom župnikovanju nije upisivao u župnu spomenicu i ovdje je župnikovao do �4. ožujka �996. Tijekom njegova upravljanja župom obnovljeni su crkva (�990./9�.), župni dvor (�990./9�.), kapela Sv. Florijana itd.�� Nakon župnika Bradice od �996. godine do 2005. službu đelekovečkog župnika savjesno je

��3 S.Kožul,Svećenicibjelovarskogkraja,IV.-Garašničkidekanat,Zagreb200�.,str.323,325.��4 ŽUĐ,Dokumentacijažupnogureda.��5 S.Kožul,Svećenicibjelovarskogkraja,III.-Čazmanskidekanat,Zagreb200�.,str.29�.�� ŽUĐ,Dokumentacijažupnogureda;S.Bradica,Đelekovec,Podravskizvonici,br.3,srpnja�9�8.;naispomoćiu

župiĐelekovecjeodprosinca�958.dosiječnja�959.bioFranjoŠamec.S.Kožul,Svećenicibjelovarskogkraja,II.-Cirkvenskidekanat,str.423.

�� ŽUĐ,Spomenicažupe.

Prizori s Tijelovske procesije u Đelekovcu prije desetak godina


obavljao Josip Jagarčec. Varaždinski biskup mons. Marko Culej je u ljeto 2005. za upravitelja župe Đelekovec imenovao Vjekoslava Vidačeka.��

O kapelanima u Imbriovcu i Đelekovcu

Prvi poznati kapelan u Imbriovcu bio je Ivan Ben

koczy ��4�. godine��9. Idući poznati kapelan bio je Nikola Šoštarić. On je rođen ��3�., a nakon završetka filozofije i teologije u Zagrebu, kapelansku službu obavljao je u Imbriovcu ��60. godine.��0 Godine ��62., ��65., ��6�. �� i ��.��2 kapelan je bio Grgur Iffkanec (ili Jukanec) »Czirkvensis«. Završio je teologiju u Zagrebu. Rođen je ��3�.,��3 a umro je u Đelekovcu �. ožujka ��95. godine u 64. godini kao »emeritus capellanus«.��4 Godine ��. se kao kapelan spominje franjevac pater Oto Radičević. Župniku i kapelanu u službi je pomagao svjetovni svećenik Jakov Maršić,��5 koji je umro kao kapelan u Imbriovcu �0. ožujka ��. godine.��6

Lovro Kocianić se spominje kao kapelan ��04., a u Imbriovcu je u toj službi bio od ��9�. godine.�� On je od ��05.�� do smrti 4. siječnja ��. bio župnik u Peterancu.��9 Ranije spomenuti Juraj Kocianić ��05. postao je kapelanom, a ��06. imbriovečkim župnikom.�90 Mihael

��8 Varaždin-Personalnepromjene,GlasKoncila,br.32-33,VelikaGospa,Zagreb2005.,str.�5.��9 NAZ,KV,Prot.�02/XIVa,prilog.�80 NAZ,KV,Prot.9�/VIII,str.383.Istijezaređenzasvećenika��5�.ili��59.godine.BiojekapelanuZrinskom

Topolovcu,VelikomBukovcu,Imbriovcu,Bedekovčini,iKuzmincu.S.Kožul,Svećenicibjelovarskogkraja,II.-Cirkvenskidekanat,str.��5.

�8� NAZ,KV,Prot.9�/VIII,str.4�5.;Prot.9�/IX,str.49,9�.�82 NAZ,KV,Prot.9�/IX,str.�82.�83 ŽUI,SpomenicaI,str.23.�84 ŽupniuredĐelekovec,MatičnaknjigaumrlihžupeĐelekovec(��89.-�8�9.).�85 NAZ,KV,Prot.99/XI,str.�9.�8� S.Kožul,Svećenicibjelovarskogkraja,IV.-Garašničkidekanat,Zagreb200�.,str.352.�8� NAZ,KV,Prot.99/XI,str.2��.�88 ŽupniuredPeteranec,SpomenicažupePeteranec;H.Petrić,IzpovijestisjevernogdijelaVirovskogdekanata

-PrilogpoznavanjurazvitkažupaDrnje,Hlebine,Sigetec,PeteraneciGola,odsrednjegavijekadosredine�9.stoljeća,u:Tkalčić,knj.5.,Zagreb200�.,str.224.

�89 DAV,MatičnaknjigaumrlihžupePeteranec(��89.-�85�.).�90 ŽUI,SpomenicaI,str.23.

Pogled iz zraka na Đelekovec i crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije


Matijević se kao kapelan spominje ��0�.�9� Kasnije je bio župnik u Rasinji�92 i Kuzmincu (��. ��9.).�93

U razdoblju od ��. do ��5�. u Imbriovcu su bili kapelani Ivan Bellay (��. ��2�.), Mirko C. Szekula (��2�.), Mijo Juren (��2�. ��22.) otišao je u Kuzminec za kapelana (��22. ��25.), Lovro Mrkša (��22. ��2�. i ��30. ��32.) prije je bio kapelan u Koprivničkom Ivancu gdje se vratio i umro ��33. u svojoj kući, Mirko Bušić (��2�.), Josip Kallay (��2�. ��29.), Štefan Novak (��29. ��30.), Ivan Katanec (��30.), Franjo Vagyan (��33. ��34.), Grgur Baneković (��34. ��3�. i ��40. ��44.) bio je kapelan u Đelekovcu (��25. ��32.), a od ��44. župnik u Križovljanu, Ivan Martinčević (��3�.), Juraj Jušak (��3�. ��40. i ��45. ��46.), Franjo Tkalčić (��44. ��45.), Alojzije Josip Žuvić

�9� ŽupniuredKoprivničkiIvanec,MatičnaknjigavjenčanihII.�92 ŽUI,SpomenicaI,str.23.�93 ŽupniuredKuzminec,SpomenicažupeKuzminec.

Sa svete mise u župnoj crkvi u Imbriovcu 1999. godine

Svečanost prve pričesti u župnoj crkvi u Đelekovcu 2004. godine, župnik Josip Jagorčec

Sv. Potvrdu u Đelekovcu 2005. godine udijelio je msgr. Ivan Godina

Prva pričest u Đelekovcu 21. svibnja 2006. godine


(��46. ��4�.), Antonije Glagošek (��4�. ��49.), Mihael Bolenji (��49. ��5�.), Ivan Plenar (��5�.).�94

U Đelekovcu se kao kapelani, do sredine �9. stoljeća, spominju (služba kapelana je u župi Đelekovec bila uvedena tek od ��24. godine�95): Grgur Baneković (��25. ��3�.), Ladislav Stork (��33. ��40.), Mihael Vusak (��4�. ��42.),�96 Stjepan Lukšić (��44. ��4�.),�9� Dragutin Jandaj (��4�. ��49.),�9� Krunoslav Lahonjek (��53. ��54.),�99 Franjo Podvoršak (��.), Josip Peković (��.), Franjo Cimerman (��.), Tomo Sataić (��9.), Stjepan Kalamari (��.), Mihael Kutnjak (��.)200 itd.

O nekim duhovnim zvanjima iz župa Imbriovec i Đelekovec

Obradu svih svećenika (ali i časnih sestara) rođenih na tlu župa Imbriovec i Đelekovec tek očekuje iscrpno istraživanje. Ovom prigodom dat ćemo samo primjer dvaju svećenika

kao prilog nastojanjima buduće obrade svih imbriovečkih i đelekovečkih duhovnih zvanja. Marko Đurkan rodio se u Imbriovcu ��6. godine, za svećenika je zaređen ��09. godine, a ��20. se spominje kao upravitelj župe Mačkovac.20� Mirko Kadija se rodio u Đelekovcu ��. listopada ��. godine. Nakon studija u Zagrebu za svećenika je zaređen ��94., a kao kapelan je služio u Kraljevcu na Sutli, Grubišnom Polju i Kotoribi, gdje je bio i upravitelj župe. Potom je kapelan u Selnici. Na vlastitu molbu �900. premješten je iz Zagrebačke nadbiskupije u Sombathelysku biskupiju te je služio kao župnik Hrvatima u TotSzentmartonu (s druge strane Kotoribe, preko Mure). Tamo je ostao župnikom do smrti, 2�. ožujka �934. godine.202

Iz župe Imbriovec bile su u �9. i 20. stoljeću tri mlade svete mise prva je bila ��0., kako smo već ranije rekli, Marku Đurkanu, druga Ivanu Friščiću �906., koji je kao kapucin uzeo redovničko ime Ferdinand, a treća mlada sveta misa bila je �9�4. Dragutinu Kučanu.203 I župa Đelekovec u novije je vrijeme imala mladu svetu misu dvojice svećenika s prezimenom Tomašić. Vlč. Blaž Tomašić rođen je 2�. studenoga ��45. u Đelekovcu, a bio je zaslužni župnik u Molvama 40 godina, od ��. do smrti, 2�. rujna �92�. godine.204 Vlč. Branko Tomašić mladu je misu služio u Đelekovcu �992. godine.

Župa Đelekovec dala je časnu sestru Avelinu (Sofiju) Kadija. Ona je rođena u Đelekovcu �5. svibnja �9�3. od oca Blaža i majke Kate rođ. Jurjević. Umrla je u Zagrebu �996. godine.

�94 ŽUI,SpomenicaI,str.23-34;MatičnaknjigakrštenihžupeImbriovec(��99.-�84�.);MatičnaknjigavjenčanihžupeImbriovec(�80�.-�85�.).

�95 ŽUĐ,SpomenicažupeĐelekovec,rukopis.�9� ŽUĐ,MatičnaknjigaumrlihžupeĐelekovec(�8�9.-�85�.);MatičnaknjigavjenčanihžupeĐelekovec(��90.-

�85�.).�9� OvajkapelanjeprviumatičnimknjigamažupeĐelekovec�844.godinepočeoupotrebljavatislovo»č«,nokada

jeupiseumatičneknjigevršiožupnikMatijaTerbocz,onidaljeod�845.upotrebljavaslovo»ch«iliLukšić�84�.ponekadislovo»cs«.Usp.ŽUĐ,MatičnaknjigavjenčanihžupeĐelekovec(��90.-�85�.).

�98 ŽUĐ,MatičnaknjigavjenčanihžupeĐelekovec(��90.-�85�.).Jandajjeprvipočeoupotrebljavatislova»ć«i»š«od�848.,aod�849.užupiĐelekovecsepriupisuumatičneknjigeupotrebljava»č«,»ž«,»š«,alinedosljedno.Od�849.seupotrebljavajunarodninazivizamjesece(sečanj,veljača,svibanj,lipanj,studeniitd.),alinedosljedno.

�99 ŽUĐ,MatičnaknjigažupeĐelekovec(�852.-�85�.).UvrijemežupnikaJadana(�854.-�890.)kaođelekovečkikapelansespominjeStjepanKalamari.Usp.L.Buturac,SjećanjenačetvoricužupnikažupeUzašašćaGospodnjeguRuševu,Tkalčić,br.9,Zagreb2005.,str.��5.

200 S.Kožul.Svećenicibjelovarskogkraja,I.-Bjelovarskidekanat,Bjelovar200�.,str.3��,558.;isti,II.-Cirkvenskidekanat,Bjelovar200�.,str.93,239,388.

20� M.Vonić,PovijestžupeMačkovac,Mačkovac�98�,str.45.202 http://www.vasidigitkonyvtar.hu/vdkweb/vm_egyhazmegye_3k/3k_�_r.html.Pristupostvaren�5.lipnja2008.203 ŽUI,SpomenicaI,str.�0.204 Oovomezaslužnommolvarskomžupnikuusp.J.Magjerec,MajkaBožjaMolvarska,Rim�95�.,str.30-50;H.

Petrić,PregledpovijestiMolvarskePodravine,u:Molve-izabraneteme,Molve�998.,str.95-9�.


Nakon pučke škole u Đelekovcu pristupila je Družbi Marijinih sestara od čudotvorne medaljice �93�. godine. Službovala je Ljubljani, Vubergu, Osijeku, Zagrebu i Dubrovniku pa ponovo u Zagrebu, gdje je boravila do smrti. 205

O imovini župa Imbriovec i Đelekovec

Kanonski zapisnik iz �649. spominje da je imbriovečka crkva posjedovala jedno jutro oranice, koju je dao plemić Juraj Mikica.206 Prema zapisniku kanonskog pohoda iz �659., vidi

se da su tada crkveni starješine bili Gašpar Posavec i Juraj Novoselec. Oni su �65�. na prostoru zemljišta zvanog Vučji kut iskrčili dva jutra zemljišta za potrebe župne crkve u Imbriovcu. Na tome je prostoru �663. kupljen još jedan jutar zemlje za 3 forinta od Roka Dugoga.20�

U gotovom novcu je župna crkva �659. posjedovala 35 rajnskih forinti i �0 denara, dok je stanovništvu bilo posuđeno �� rajnskih forinti i 40 denara. Ukupno je crkva posjedovala 54 rajnska forinta i 20 denara. Uz to je župna crkva imala �0 vagana pšenice te 4 vedra vina.20�

205 Kratkiživotopiss.Aveline,dopisprov.poglavarices.CecilijeFirić,ŽUĐ,SpomenicažupeĐelekovec.20� NAZ,KV,Prot.89/I,str.2�.20� NAZ,KV,Prot.89/Ia,str.��.;R.Horvat,ŽupeuhrvatskojPodravini,str.22.208 NAZ,KV,Prot.89/Ia,str.��8-��9.

Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Đelekovcu snimljena zimi i u proljeće 2002. godine

Crkva u Đelekovcu stopila se sa selom - ona je duhovna i vizualna vertikala


Prije �659. župnik je posjedovao �3 jutra oranice zvane Popovičica, ali su to u vrijeme rata razgrabili kmetovi susjedne vlastele: Ivan Posavec, Ivan Poruhišaruk i Stjepan Ivanko Ivana Trumbetaša 4 jutra, Petar Boncek, udovica Lovrečička, Grgur Kolar i udovica Varga Ivanica Doroteje Balog (udovice Ivana Keresturija) 5 jutara, Gašpar Posavec plemića Makara � jutro, Kadia Lukač Nikole Bogača � jutro i Martin Benković te Juraj Novosel Nikole Agidovića 2 jutra. Ostalo je samo � jutro »na čiste brege iduč«, ali to nije bilo obrađeno (desertum). Župnik je uživao livadu zvanu Melna Luka koja je nekad pripadala kapeli Svih Svetih u Zablatju na tri kosca, ali ta livada nije davala toliko sijena koliko je trebalo župniku za uzdržavanje konja. Uz to je župnik posjedovao livadu na dva kosca zvanu Pri perve na putu prema Zablatju. Prije je župnik posjedovao livadu na šest kosaca, koju su mu otela tri kmeta plemića Makara i razdijelila ju na tri jednaka dijela po dva kosca. To su bili Juraj Fučko, udovica Fučkovica i Vuk Lončarić.209

Crkva je �6�0. posjedovala oranice »in Banouczi« � jutro, Pri mletni kuti 2 jutra, u Dvorišću 2 jutra i pri Malom Brestovcu � jutro. Župnik je uživao oranice 2 jutra u Turekovi Kerčih, livadu na 2 kosca kod Zablatja, livadu na �0 kosaca kod Pustakovca i � jutro oranice Pri Telesnice.2�0

Župnik je �659. imao prihode od štolarine, i to: za krštenje �2 denara, za vjenčanje �6 denara, za sprovod Đelekovcu,

209 NAZ,KV,Prot.89/Ia,str.�20-�2�.2�0 NAZ,KV,Prot.90/II,str.�4-�5.

Zdanje župne crkve u Đelekovcu stopljeno s prirodom


Otoku i Zablatju �6 denara, za sprovod u Imbriovcu �2 denara. Pri blagoslovu kuća o Sv. Tri Kralja dobivao je u svakoj kući kruh, povijesno lana, sušenu svinjsku nogu i jedan denar. O Spasovu je svaka kuća župniku davala jedan sir.2��

U ime lukna je �659. selo Imbriovec davalo župniku godišnje 35 vozova drva, 35 komada pileta, tri kopuna i 35 težaka s ručnim radom. Selo Zablatje je davalo 22 mjerova (vagana) žita, �4 kola drva, 29 pileta, dva kopuna i 29 težaka s ručnim radom. Selo Mali Otok je davalo osam mjerova žita, �2 pileta, tri objeda, dva kopuna, umjesto drva je svaki otac obitelji (starješina) davao 6 denara, a umjesto ručnog rada 4 denara. Selo Veliki Otok je davalo 20 mjerova pšenice ili raži, 2� pileta, 6 kopuna, 2 objeda, umjesto drva je svaki otac obitelji (patres familias) davao 6 denara, a umjesto ručnog rada 4 denara. Župljani drugih sela podavali su župniku težake s ručnim radom.2�2 Đelekovec je �659. kao lukno podavao �3 varaždinskih kebli (Varasdienses kebel) pšenice i 36 kopuna.2�3

U župi Đelekovec lukno se, prema zapisniku kanonske vizitacije iz ��02. godine, sastojalo uglavnom od 40 vagana pšenice. Prema rješenju skupštine Križevačke županije, lukno je ��5. iznosilo 4�,5 požunskih vagana pšenice. Prema luknarskoj tabeli iz ��3�. podavali su župljani svome župniku 59 »metretas octavas« pšenice. Godine �9�0. župnik Malančec je tvrdio da župniku pripada 59 požunskih vagana pšenice (vagan po ��,�6 l), dok su župljani izjavljivali da je njihovo podavanje iznosilo 59 običnih vagana po 56 litara. Zemaljska vlada je zaključila da se pod »metreta octava« u luknarskom iskazu od ��3�. godine uzima po 56 litara.2�4

Godine ��4�. komisija Križevačke županije podnosi izvještaj o reguliranju lukna u župi Imbriovec,2�5 što vjerojatno govori da u ovoj župi nije bilo sve jasno glede lukna. Župa Imbriovec imala je u razdoblju od sredine ��. do sredine �9. stoljeća ukupno 9 misnih zaklada po kojim se služila 4� sv. misa. Pet zaklada su osnovali svećenici, a četiri svjetovne osobe. Od dvije je zaklade prije ��29. godine bio kupljen župni vinograd u Kunovečkom brijegu. 2�6

2�� NAZ,KV,Prot.89/Ia,str.�2�-�22.2�2 NAZ,KV,Prot.89/Ia,str.�22-�25.;R.Horvat,ŽupeuhrvatskojPodravini(�94�.),str.23.2�3 NAZ,KV,Prot.89/Ia,str.��4.2�4 ŽUĐ,DokumentacijažupeĐelekovec.2�5 HDA,KŽ,IzvještajsMaleskupštineKriževačkežupanijeod0�.ožujka�84�.2�� ŽUI,SpomenicaI,str.34.

Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Đelekovcu počela se graditi 1790., a župni dvor 1799. godine

Pogled na zdanje župnog dvora iz đelekovečke crkve


Župa Đelekovec imala je više zaklada. Navest ćemo neke od njih prema sačuvanim zakladnim listovima.2�� Franjo Varga, mlinar u Đelekovcu, u svojoj je oporuci od ��. siječnja ��06. načinio misnu zakladu sljedećim riječima: »Vse ovo moje siromaštvo ima se predati, dugi pako izterjati od ljudih i kada se sve ovo poproda, ostavljam i dolučujem za dušu svoju i moje rodbine polovicu najime ostavljam penez za svete meše, polovicu pako materi Cirkvi Gjelekovečki. I ovo da se marljivo izverši, preporučam našemu g. Plebanušu da izveršeno bude i da oni skerb za ovo vzemu.« Nakon utjeranih dugova i prodanog imetka pok. Franje Varge ostala je polovica svote od �20 kruna koja je sačinjavala zakladnu glavnicu.

Tomo Szokol, tkalac u Đelekovcu, u svojoj je oporuci od 3. lipnja ��32. utemeljio misnu zakladu: »Kaj iz toga vsega ostane, ono vse na altariu ostavljam tak, da iz interesa ovoga mojeg imetka

2�� ŽUĐ,Zakladnilistovi.

Popis misnih zaklada u župi Imbriovec od sredine 18. do sredine 19. stoljeća

Ima zaklade Godina utemeljenja Broj misa Napomene

MarkoSalaj,župnikimbriovečki ��52. � -ĐuroOroš,župnikuDrnju ��3. 2 -KataBogač,imbriovečkavlastelinka ��3. 24 -

JakobKocian,kapelan ? 5ZasvotuzakladekupljenvinograduKunovečkombregu(prije�829.)

AdamSladović �4.rujna�802. 2 -JakobMaršić,svećenik 5.studenoga�808. � -

ViktoriaNaihaus Prije�829.godine 3ZasvotuzakladekupljenvinograduKunovečkombregu(prije�829.)

FranjoŽombor,stariji,vlastelinuVel.Otoku

�4.ožujka�829.�tihasv.misa

4.siječnja-

IvanNemčić,župnikimbriovečki �85�. 2 -Izvor: ŽUI, Spomenica I, str. 34.

Dio lađe i svetište župne crkve u Đelekovcu


tuliko sv. meš vu ovj gjelekovečkoj, ali ovde ako nikak se nebi mogle služiti, onda gde drugde ili ti vu kojoj drugoj fari, naj se svako leto služi za moju dušu, ako njoj nebi potrebno bilo, onda za one duše, kojem bude potrebno, tuliko velim, kuliko put rečeni mojega spomenutoga ostaloga imetka intereš jeden forint srebra znese ako najmre rečeni intereš bi znesel osem forintov vu srebru, tak onda naj se osem tihih ili ti čtućih sv. meš služi«.

Misnu zakladu je utemeljila i Ana Rašan, posjednica iz Đelekovca, u oporuci od �3. siječnja ��5�. godine: »Pol rali zemlje orane, koju sem vu Verbiki vu legradskom hataru za sto forinti vu srebru vu zalog vzela od Juraja Novak njegove supruge rođene Špoljarić Legrađanke, kojoj zemlji jesu najbližneši međaši Fičko Jozef i Slaviček Martin, ovu zemlju nekmi po mojoj smrti ostavljam gosponu Plebanušu gjelekovečkom na altariju, da se najmre po mojoj smrti za me, ili za koga bude potrebno, i intereša svete meše služijo svako leto. Po izmirenju zaloga, kada založiteljica zkupi zemlju, položiv najmre tih sto forintov srebra, imaju se zpomenuti jedno sto forinti gosponu Plebanušu gjelekovečkom predati, da nje more na intereš dati, ali pak od drugoga koga zemlju u zalog uzeti, da tak uvek altarija ostane ali tak, da se u ime ove altarije ništa gosponu župniku neztegne i nezkrati.«

Ferdo Inkey u svojoj je zakladnici od �. lipnja ��6�. načinio misnu zakladu sljedećim riječima: »Pridajem i poklanjam u ime altarie za tamošnju gospodu župnike jošte dvije rali zemlje orane iz zemalja onih krčevinskih koje meni ovršbenim putem u vlasničtvo predata jesu. Želim zajedno, te hoću imati i naredjujem, da tamošnji gospoda župniki za viekovita vremena za ov po meni učinjeni dar i određenu altarni svake godine na dole stavljene dane u spas moje i obitelji moje dušah svete misle služiti imadu; i najme za Ferdinanda Inkey Pallinskoga, kr. komornika, vlastelina RasinjskoKuzminskogaGjelekovačkoga i više dobara u Ugarskoj, na dan ��. lipnja; za suprugu Ludmillu Inkey od Pallina, rođenu groficu Deym od Striteža, posedateljicu reda zvezdanog križa, na dan 9. siečnja; a za diecu Ferdinandinu Ludimillu Mariu na dan �3. travnja; Gabriellu Ferdinandinu Mariu na dan 4. siečnja, Ludmillu Ferdinandinu Mariu na dan �9. studena.«

U vrijeme župnika Gjure Benaka u Đelekovcu su bili slijedeći štolarni dohoci: za sprovod od kuće 2 krune, od crkve � kruna, a samo blagoslov kod crkve 50 filera. Kod vjenčanja je dobivao 4 krune uz obvezu služenja sv. mise. Kod krštenja je dobivao nagradu 20 filera. »Župljani iz Marofa plaćaju sve dvostruko. Kod ukopa nema razlike između odrasloga i djeteta«. Župnik je imao plaću od 322 krune iz poreznog ureda u Koprivnici, 400 kruna od konzistora, od svake kuće � krunu za povjesmo i 59 vagana lukna pšenice, odnosno dvostruko kukuruza. Postojalo je �9 jutara župnog zemljišta, a travu s

Propovjedaonica s evanđelistima u župnoj crkvi u Đelekovcu

Pobočni oltari u đelekovečkoj župnoj crkvi


groblja je besplatno uživao župnik. Župnik Gjuro Benak je �. studenoga �903. »stupio u mir«, a upravu župe Đelekovec prihvatio je Ivan Malančec.2��

Iz vjerskog života župa Imbriovec i Đelekovec

Godine ��. prema zapisniku kanonskog pohoda kanonik je prigodom obilaska župe Imbriovec zapisao da u cijeloj župi ne postoji niti jedan grješnik koji bi svojim životom

služio na smutnju.2�9 U prvoj polovici �9. stoljeća u župama Imbriovec i Đelekovec dijelili su svetu potvrdu ��. kolovoza ��06. biskup Maksimilijan Vrhovac220 i ��46. u travnju biskup Juraj Haulik.22� Godine ��50. u župi Imbriovec živjelo je �32� katolika, 6 Židova i � protestant.222

Prema zapisniku kanonskog pohoda iz ��33., vidi se da je u župi Imbriovec djelovala bratovština kršćanskog nauka. Glavna svetkovina bio je blagdan Presvetog Trojstva. U posebnu knjigu upisivali su se članovi i svakog mjeseca čitala se sv. misa za žive i umrle članove. U određene dane članovi su dobivali obilna oproštenja grijeha. Sv. mise služile su se u župnoj crkvi u Imbriovcu i kapeli u Đelekovcu. Rektor je bio župnik, a bila su tri ekonoma, po jedan iz Imbriovca, Đelekovca i Zablatja. Svećenika su bratimi za služenje svete mise nagrađivali iz prikupljenih milodara jer bratovština nije imala posebnog imetka.223 Ona se spominje u svim idućim zapisnicima kanonskih pohoda, primjerice ��. piše da se sv. misa služila za blagdan Sv. Emerika u Imbriovcu te za blagdan Uznesenja Marijina u Đelekovcu.224 U zapisniku kanonskog pohoda iz ��. piše da u župi Imbriovec više nema bratovštine.225 Bila je ukinuta reformama crkvenih institucija koje je provodio Josip II.

2�8 ŽUĐ,Spomenicažupe,rukopis.2�9 NAZ,KV,Prot.99/XI,str.��.220 M.Vrhovac,Dnevnik,sv.�(�80�.-�809.),prirediliM.HrgiJ.Kolanović,Zagreb�98�.,str.3�.22� ŽUI,SpomenicaI,str.45.;UmatičnuknjiguvjenčanihžupeĐelekovecsedana25.travnjapotpisaobiskupHaulik222 Hrvatskipovijesnimuzej,Arhivskazbirka,StatističkiitopografičkilistoviDruštvazajugoslavenskupovijesnicui

starineuZagrebu,inv.br.2�595.223 NAZ,KVKA,Prot.94/VI,str.2��.224 NAZ,KVKA,Prot.9�/XI,str.�83.225 NAZ,KVKA,Prot.99/XI,9�-�04;F.Šanjek,Kršćanstvonahrvatskomprostoru,Zagreb�99�.,304;Spomenicažupe

Drnje,n.dj.,84.

Pogled na kor i orgulje u župnoj crkvi u Đelekovcu

Glavni oltar Uznesenja Blažene Djevice Marije u đelekovečkoj crkvi

Pogled s kora prema glavnom oltaru u đelekovečkoj župnoj crkvi


O zanimljivim događajima iz ��5�. zapisano je u župnoj spomenici, uz ostalo, i sljedeće: »Vidjenje čudnovito godine ��5�. dne 2. serpna (juliuša) na večer kada su detca iz škole dimo išla, zapazila su nekakvu babku na breztu blizu cirkve u vulički poleg puta, koji je poleg verta Magde pokojnog Mart. Habuzin udove, ova babka bila je na perzt duga, i na perzt debela. Kada bi se ovo vidjenje po detci razglasilo, došlo je gda više, gda menje ljudih gledat. Anna Imre Gulinec 50 god. ztara veli, da je na tom breztu videla dete n.p. � godina ztaro, koje dete imalo je na glavi korunu, ober koruna križec, opravu belu, čerlenu, žutu, zelenu, ruke na molitvu pred sobum zkloplene. Anna Gjure Gjureta supruga to izto veli da je videla. Dora Ivana Krištoficha supruga veli da je to isto videla. Vre je denesz �9. augustuš (kolovz) kada ovo pišem, pak do denesz zmirom ktomu breztu ljudi hodiju, želejuči to vidjenje videti. Ni samo Gjelekovčani, nego i iz drugih sel i varašov ljudi hodiju ktomu brestu. Na jeden krat po 200 i više ljudih dojde. Jedni veliju, da

vidiju, drugi veliju da nikaj ne vidiju; jedni veliju, da vidiju sveticu na perzt dugu, drugi velju, da na pedenj dugu, nekoji, da na dva pednja duo sveticu zapaziju... Nekoji veliju da vidiju duplere goreti oko toga kipa, nekoji pak duplere goruče prez kipa. Nekoji vu noči svetlozt. Nekoji i onda, kada je oblačno, dapače i onda, kada dežgyi. Nekoji pak, akoprem su vučeni, vidijuse i sudijuse za pobožne, vredne, poštene i preštimanja vredne, pak vendar, ako bi i cele dneve, tjedne, vudne vnoči pri tom breztu bili, vendar nigrar nemorejuse dočekati, da bi to idjenje zapaziti mogli... Nekoji veliju, da ima dete na naručju, zato veliju, a je Majka Božja, drugi, da je S. Jana. Kajti pak nikomu nikaj ne veli, zato nekoji veliju da je od Boga poslani taj kip, nekoji, da je copria nekoja, da je opatica, iliti nekakvo zteklo vu kojem bliznjem meztu, kam kada sunčani traki svetiju, odbijase szunčeni trak, ter kipa načinja, nekoji tam klečeč, nekoji ztoječ Boga moliju...«226

Prema Mirjani Gross: »Kao i uvijek u teškim vremenima (��4�.) u puku su se pronosile glasine o pojavi Djevice Marije ili nekih svetaca. Tako je započelo hodočašće u Gjelekovec u Križevačkoj županiji kada se ljeti ��5�. pročulo da su tamo na jednom orahu, a kasnije brijestu, seljaci vidjeli Bogorodicu. Župnik je dao posjeći oba drveta, a vlada je naredila da oblasti zajedno sa svećenstvom pouče »ljudstvo«, ako bi se ono i dalje od »bludnje ote zamamili dalo«, da je riječ o »praznovĕrstvu« i da ga odvrate od besposlena sakupljanja. Po naredbi Zagrebačke biskupije, jedna je komisija utvrdila da iza toga stoji samo »bludnja glupih ženah«, a jedan je kanonik propovijedao puku nagovarajući ga da se okani »krivovjerstva«. Uvjeti za borbu protiv praznovjerja puka poboljšali su se kada su uvedeni ispiti za kandidate za položaj župnika.«22�

22� ŽUĐ,SpomenicažupeĐelekovec.22� HDA,Banskavlada4�,�3�5;49,825�(5�);M.Gross,PočecimoderneHrvatske.Neoapsolutizamucivilnoj

HrvatskojiSlavoniji�850.-�8�0.,Zagreb�985.,str.342-343.

Jedna od postaja Križnog puta i zapis o povijesti crkve u Đelekovcu


Iz župa Imbriovec i Đelekovec podrijetlom je bilo nekoliko svećenika koje smo ranije spomenuli. Prostor je ograničen da bi se podrobnije obradilo njihovo pastoralno djelovanje. Ipak, kao primjer, valja prikazati i dio svećeničkog puta Ivana Čižmaka. On je rođen 29. studenoga ��43. godine u Đelekovcu, a umro je u Križovljanu (kraj Varaždina) 2�. lipnja �9��. godine. Kao župnik u Križovljan je došao �0. studenoga ��. i tamo ostao do smrti. Čižmak je radio na duhovnoj obnovi naroda svoje župe, a brinuo se i o materijalnom stanju župe.22�

Za duhovni život posebno su značajne bile svete misije. U Đelekovcu su bile znamenite misije ��9�. godine.229 O misiji u Đelekovcu koju su održali patri isusovci Jeamaz i Michieli od 2. do �4. studenoga ��9�., u vrijeme župnika Jurja Benaka, piše: »Od drugoga mjeseca ima za kapelana Štanzenberga, mladića dobrog duha i vrlo revnog. U Đelekovcu, gradiću od �600 duša, svi katolici, ako se izuzme sedam Židova koji stanuju u blizini, Srce Isusovo je pokazalo svoju slavu ne samo u dušama ovog dobrog puka, već i u javnim priredbama. Uobičajena pobožnost Srcu Isusovu obavljala se prije popodnevne propovijedi. Već od prvog dana nekoliko je djevojaka kitilo sliku Srca Isusova, a neprestano su gorjele pred njim dvije svijeće, dar pobožnih vjernika. Uspjeh misija bio je velik, kao i obično. Đelekovčani su se istaknuli posebnom pažnjom prema misionarima.«230

228 F.Talan,Uz90-uobljetnicusmrtisvećenikaIvanaČižmaka,Hrvatskikajkavskikolenda200�.,Čakovec2005.,str.�5�-��.Onjegovomdjelovanjupiše:»Takojeodmahpodolasku�8�8.moraosaniratikrovištetornjakojemjenevrijemeskinulolimenikrov,asilnaburaraskrilajetoranjiodnijelalimponovonakončetirigodine.Ispodžupnogdvora�885.sagrađenajeuKrižovljanukapelicaSrcaIsusova,kamenikrižpostavljenje�90�.nakrižanjuuRadovcu,a�9�0.napravljenjeikamenikrižnagrobljuuCestici,nasuprotgrobniceukojojpočivanjegovgraditelj.Uspomeniciškolezapisanojedajeustudenome�898.školadobilaizžupničkogzdencavodovod,aistajesprovedenaidodvorištafarofa.ZažupnikovanjaIvanaČižmakauKrižovljanunapuštenoje�8�8.grobljeuRadovcu,aistejeuspostavljenonovouCestici(...)«

229 ŽUĐ,SpomenicažupeĐelekovec.230 M.Korade,DalmatinskimisionariusjeverozapadnojHrvatskoju�9.stoljeću,Gazophylacium,br.3-4,Zagreb�994.,

str.25�.

Župna crkva Sv. Imbre (Mirka) u Imbriovcu i pil Presvetoga Trojstva snimljeni 80-tih godina 20. stoljeća

Današnji izgled župne crkve u Imbriovcu

Župna crkva Sv. Imbre (Mirka) u Imbriovcu počela se graditi 1787.

godine


Isti su isususovci od �4. do 2�. studenoga ��9�. održali misije u Imbriovcu gdje je tada bio župnikom Vinko Filipec. »Župa broji 203� stanovnika, a �0� u samom mjestu. Postoje tri filijale, od kojih je jedna udaljena pola sata, druga sat i treća sat i pol. U području živi 2� Židov. Posjet i uspjeh je i u ovoj misiji bio vrlo dobar. Ovdje su misionari prvi put primili Bilikum, ili, kako ga Nijemci zovu, Willkommen... Ceremonija Bilikuma sastoji se u tome da se za dobrodošlog ponudi čaša vina na tanjuru. Na tanjuru su još kriška kruha, malo soli

i ključevi. Čašu dobrodošao (tj. gost) mora ispiti, mora pročitati što piše na dnu čaše... Time gazda dobrodošlog postavlja kao za domaćina, tj. daje mu vlast da se može smatrati članom obitelji... Procesija je u Imbriovcu bila najveća. Budući da su u ovome mjestu održane zadnje misije te zime, došlo je mnogo svijeta iz okolnih krajeva. Bilo je ��2 djevojaka odjevenih u bijelo i s vijencima na glavama. Nakon završene svečanosti djevojke su se poredale uzduž ulice, držeći upaljene svijeće u rukama i pozdravljale nas dok smo prolazili.«23�

Svete potvrde u župama Imbriovec i Đelekovec, tijekom �9. i do sredine 20. stoljeća, bile su dijeljene: ��05. po biskupu Maksimilijanu Vrhovcu, ��46. po biskupu Hauliku, ��3. po biskupu Ivanu Pavlešiću, ��6. po biskupu Franji Gaspariću, �906. po biskupu Ivanu Krapcu, �923. po biskupu Dominiku Premušu, a �935. po nadbiskupu koadjutoru Alojziju Stepincu, �946. po biskupu Franji Salisu, �95�. po apostolskom protonoratru i generalnom vikaru dr. Stjepanu Bakšiću, �963. po biskupu Josipu Lachu, �96�. i �9�3.

23� M.Korade,Dalmatinskimisionari,str.25�-258.

Glavni oltar Sv. Imbre u župnoj crkvi u Imbriovcu

Pogled iz lađe premasvetištu u župnojcrkvi u Imbriovcu

Sakristija sa stilskimnamještajem uz župnu

crkvu u Imbriovcu


po generalnom vikaru i kasnije nadbiskupu Franji Kuhariću, godine �9��. po generalnom vikaru i biskupu dr. Miji Škvorcu, godine �9�2. po nadbiskupu Franji Kuhariću, �9�6. po biskupu Đuri Kokši232 itd.

Prema zapisu u župnoj spomenici, »župljani su lijepo i svečano dočekali svaki put svoje crkvene poglavare i burno ih pozdravili zaželjevši im dobrodošlicu. Svaki su put jedan dječak i jedna djevojčica pred crkvom deklamirali prigodnu pjesmicu i predali kitu cvijeća preuzviš. biskupu i pritom mu poljubili prsten. Tada je biskup ulazio u crkvu uz zvonjavu zvona, sviranje orgulja i pjevanje prigodne pjesme, služio sv. misu, slušao vjeronauk i dijelio sv. potvrdu.«233

Biskup Ivan Krapac ��. svibnja �906. dijelio je sv. potvrdu, a bilo je potvrđeno ��5 osoba. »Biskup bijaše dočekan dolično uz prisustvovanje gotovo čitave župe, mada je bio veliki posao sa sijanjem kuruza«.234 Sve u svemu, vidi se velik trud župnika Malančeca, no nisu mu svi Đelekovčani bili skloni pa su pokušali raditi protiv njega i njegova ugleda.

Negativan stav »više gjelekovačkih župljana« prema župniku Ivanu Malančecu može se vidjeti iz pisma što ga je ta skupina (vjerojatno su to bili pristaše HPSSa koji se nisu htjeli osobno potpisati) poslala uredništvu novina »Hrvatski narod« dana �0. kolovoza �906. godine. Iako pismo treba uzeti s rezervom jer govori o skupini Đelekovčana koja je bila nezadovoljna župnikom, ipak, radi razumijevanja tadašnjeg stanja u Đelekovcu, donosim pismo u cijelosti: »Prije par godina dobili smo novoga župnika. Čim je došao, počeo je odmah uvadjati novi red u crkvi, dakako, da se to odmah nije nekima dopalo, ali priznati se mora, da je red u crkvi osobito potreban. Zatim je počeo uvadjati novotarije kod zvonjenja, povisivao plaću, a naravski, da su se ljudi tomu opirali. Nešto je na tom i popustio, pa su se ljudi priučili; zatim je tražio od obćine, da se imade ograditi crkva, jer da se marva brusi u crkveni zid. Obćina ako i težko, pošto je siromašna, ipak je crkvu lijepo ogradila. A što je učinio naš gosp. župnik na sa ovim svetim mjestom? Mislite li možda, da je zasadio cvieće ili drveće, koje bi dolikovalo u onako prostranoj ogradi. U mjesto cvieća dao je donieti gajbe pak je svoje piliće pred crkvenim vratima hranio, a i ostalu perad puštao, a i sada pušta na pašu, koja je oko crkve načinila toliki smrad i nered, da čovjek nebi na čisto mjesto ni sjesti mogao. Na naše prigovore radi toga, nije se g. župnik obazirao, već i nadalje pase svoje blago oko crkve, tako su mu nedavno ždriebići, igradjući se, i u samu crkvu zašli.

232 ŽUI,SpomenicaI,str.45,54,5�,59,�2�.;ŽUĐ,Spomenicažupe.233 ŽUI,SpomenicaI,str.52.234 ŽUĐ,Spomenicažupe,rukopis.

Pogled od župnoga dvora (građenog krajem 18. stoljeća) prema župnoj crkvi u Imbriovcu

Pil Presvetoga Trojstva u središtu Imbriovca postavljen je 1904. godine


I kod pokapanja mrtvih uveo je novu tarifu. U našoj župi se plaćalo od pamtivieka svećeniku za pokop za odrasle 50 nov., a za djecu 25 nov., ovo je trajalo do godine ��92. Poslie je uveo župnik Lepen za pokop bez razlike na dobu jedan forint. Makar nema od najudaljenije kuće ni poldrug kilometra do groblja, ipak znade zatražiti i po petnajst kruna za sprovod i misu, dapače i više, prema mogućnosti dotičnika. Gdjekomu je nešto i popustio, već spram pogodbe. Tako je nedavno umrla jedna sirota, koju je obćina dala pokopati. Za ovu sirotu je naš božji namjesnik tražio i za trud i to samo od crkve do groblja dva forinta; obćinski glavar nije na ovo pristao, već mu je nudjao jednu krunu, nu za krunu se nije bilo vriedno prošetati nekoliko koraka, već se grozio glavaru, da nesmije bez njega pokopati, jer da će ga tužiti, na što mu glavar odvrati, neka ga samo tuži, pa onu sirotu dade pokopati bez svećenika.

Dolazak na obilježavanje blagdana Sv. Florijana u Đelekovcu u lipnju 2003.

Sv. misa kod kapelice Sv. Florijana (sagrađene 1836.) u Đelekovcu 2003. godine

I roda je našla mjesto na kapelici Sv. Florijana, zaštitnika od vatre


Što se pako tiče njegovih prodika, riedko kada prodje, da ju nebi spleo sa kojekakovimi nepristjnimi izrazi ili grdeći koga, tako, da dosta ljudi kaže, da ne idu k misi nikada, dok bude on u Gjelekovcu. Tako je, nema tomu dugo, nazivao ljude iz prodikaonice tatovi i da će vrag njih onako križati, kako su oni križali njegovu livadu putem, kojeg bi on rado zatvoriti, akoprem taj put od vajkada postoji.

Sve ovo što smo do sada napisali, a mogli bi još mnogo toga navesti, jest malenkost prema onomu, što ćemo sad kazati. Obće je poznato, da župnici imadu svoja beriva, koja se i luknom zovu. Tako je i kod nas. Župnici su ubirali, od kad se započela župa, stanovitu količinu žita, to jest pšenice, razmjerno kako je bilo uredjeno davno, dok nije bilo više od �60 kuća, lukno nije davao svaki jednako, nego je bilo uredjeno prema mogućnosti ondašnjih gospodara. K tomu luknu smo dodavali za povjesmo 25 nov. i opet nekakve »trojačke groše« 25 novč. Ovo su ubirali prijašnji župnici, pa su bili zadovoljni, nu sadanji župnik nije s ovime zadovoljan, makar imade polag svega toga i dosta zemljišta, nego je svojevoljno povisio lukno, sada samo nekim, ali kaže, ako će uspjeti, da će svima povisiti. Tako je nekim povisio još jedanput toliko, koliko su davali, i ne samo lukno, nego i u novcu traži više, i to za tri godine odkako je došao k nama izgovarajući se, da smo premalo davali.

Nekako pred mjesec dana dao je oglasiti, neka dodju ljudi u župni stan radi uredjenja lukna. Pozvao je i pristava kot. oblasti. Ljudi su došli, jer je za neke vrlo krivo, koji su na pr. prodali kuću ili se podielili. No to nije bilo nikakovo sporazumljenje, već je naprosto tražio, da pristanu na njegovo povišenje; ljudi nisu htjeli pristati, govoreći, od čega da vam još i više dajemo. Jedan je rekao da neima zemljišta, da nemože dati, ali mudri župnik odgovori, da se lukno daje od kuće; drugi se je branio, da ne može dati jer da nema kuću, tomu je opet odgovorio, da lukno nije od kuće, nego od zemljišta, i svakako je lovio ljude, nu ljudi nisu htjeli nikako pristati, nego rekoše: davat ćemo, kao što smo i dosad davali. I tako su se razišli, neobavivši ništa. Nekoliko dana poslie toga dodje osuda od kot. oblasti, da imademo platiti onako, kako je to g. župnik uredio i to za �4 dana pod pretnjom ovrhe, dakako sa pravom apeliranja do �4 dana. I tako su sada �0� gospodara, koje je tužio, bili prisiljeni uzeti odvjetnika da ih brani. U istinu bilo bi skrajne vrieme da se to nesretno lukno uredi, da ne bi ovakovi nezasitni ljudi kojim nikada nije dosta, toliko narod mučili i natezali. Ovakav čovjek, ako je i svećenik, morada bude svakomu pametnom čovjeku odvratan, njegov nauk nemože nikomu koristiti, jer ga ljudi sa srditošću slušaju, te je prava grahota, da imademo ovakovog svećenika, koj sam takorekuć sablažnjava narod velikom lakomošću.

Mi Gjelekovčani bi od srca želili, da nas ostavi. Pri svršetku još dodajemo, da je neprijatelj pučke prosvjete, jer mi imademo knjižnicu, koju je nazvao javno u crkvi otrovnicom. Sad znadete koliko se može držati do ovakovog čovjeka, koji bi nas rado podržavao u tmini.«235

235 »Gjelekovac«,Hrvatskenovine(Virje),br.34,23.VIII.�90�.

Kip Sv. Florijana na pročelju kapelice u Đelekovcu


Godine �9�0. zabilježen je pokušaj da se vlč. Malančec premjesti u Ivanjsku (čazmanski kotar).236 Svi pokušaji usmjereni protiv župnika Malančeca završili su neuspješno jer je on u Đelekovcu ostao do �920. godine.

Povodom 50godišnjice ukazanja Majke Božje Lurdske u župnoj crkvi u Đelekovcu je �90�. bio podignut »Njoj u čast spomenik špilja milodarima župljana« po kiparu Antunu Richardu iz Koprivnice za 390 kruna. »Te godine počelo se sa slikanjem Crkve. Slikao je Josip Petree, slikar iz Koprivnice, za K 500 te hranu i stan. Svaki dan su ga hranile tri kuće. Svi su se spremno odazvali osim notornih radićevaca Pongrac etc. Stan je imao kod župnika. Svršen posao �909. i plaćen milodarima župljana. Isti vješti i devotni slikar obnovio je i sve oltare, krstionicu i propovjedaonicu, sva vrata na crkvi« za 220 kruna. Isti je obnovio i križ na groblju za 40 kruna te nadgrobni spomenik župnika Mije Jadana (preminulog ��90.).23�

Dana �5. kolovoza �934. u Đelekovcu je bila organizirana proslava 600. obljetnice župne crkve.23� Isusovci Jagrić i Buljan su u veljači �93�. održali misije.239

U Podravskim novinama �930. objavljen je članak o pojavi starokatoličkog pokreta u Imbriovcu: »U selu Imbriovcu općine đelekovečke, javio se u posljednje vrijeme jak starokatolički pokret, te je više stotina odraslih muškaraca zajedno sa svojim obiteljima zatražilo prijelaz u hrvatsku starokatoličku crkvu. Uzrok pokreta i nezadovoljstvo nalazi se navodno u luknu. Tim povodom boravio je posljednjih dana u Imbriovcu zagrebački kanonik g. Strahinšćak sa sveučilišnim profesorom na teološkom fakultetu g. drom. Bakšićem, ali njihov je boravak u Imbriovcu ostao bez pozitivnog rezultata jer seljaci uporno ostaju kod zahtjeva i želje da prijeđu u starokatoličku crkvu. Na želju i poziv seljaka došli su prošle nedjelje u Imbriovec brojni delegati koprivničke starokatoličke župe na čelu s predsjednikom župe g. Jembrekom te svećenicima gg. Donkovićem i Luketićem koji su narodu odslužili misu na živom hrvatskom jeziku. Misi je prisustvovalo ogromno mnoštvo naroda, koje je nakon toga upornije ostalo kod svoje odluke o istupu iz Rimokatoličke crkve.«240

U župnoj spomenici župe Imbriovec piše da je 5. srpnja �934. prije proslave dana Sv. Ćirila i Metoda bila podignuta »ograda pred župnim dvorom, marom i trudom te velikom žrtvom mjesnog župnika Jurja Vrabeca. Z.z. dale su svoj dio, a župnik ponajviše. Služi mu na čast. Tako prosljeđuje župnik svojim zacrtanim programom. Dana 24. VI. �934. posvećen je nadbiskupa koadjutora dr. Alojzije Stepinac školski drug župnika Jurja Vrabca.«24�

23� »NašiGjelekovčani«,Dom(Zagreb),br.32,�0.VIII.�9�0.23� ŽUĐ,Blagajničkaknjiga;Spomenicažupe.238 »CrkvenasvečanostuĐelekovcu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.33,��.VIII.�934.239 »UĐelekovcu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.�,0�.II.�93�.,4.240 »StarokatoličkipokretuImbriovcu«,Podravskenovine(Koprivnica),br.32,4.X.�930.24� ŽUI,SpomenicaI,str.33.

Raspelo u središtu Đelekovca


Župu Imbriovec je dr. Alojzije Stepinac osobno posjetio prigodom kanonske vizitacije 2�. i 2�. svibnja �935. godine. »Iz župe Imbriovec krenuo je koadjutor u Đelekovec (2�/V. popodne) na sv. potvrdu. Kako je đelekovečkom župom upravljao župnik iz Imbriovca, to se nadbiskup vratio na konak u Imbriovec. Sljedeći dan se odvezao u Đelekovec gdje su po stalnom programu održane sve svečanosti.«242 U Imbriovcu je kod župnika ��. rujna �935. bio održan sastanak svećenstva koprivničkog dekanata.243

Dana 5. srpnja �936., prema župnoj spomenici, »Sv. Ćiril je postavljen sa spomenom �050. godišnjice smrti Sv. Metoda uz veliko mnoštvo naroda.«244 Iduće �93�. godine, od 6. do �. kolovoza, u Koprivnici se održavao euharistijski kongres na kojem su sudjelovali brojni Imbriovčani, a �2. rujna �93�. župnik Juraj Vrabec blagoslovio je vatrogasni dom u Imbriovcu. Dana 5. rujna �93�. »kolator Đurđević dao je popraviti crkvu izvana, krov i toranj. Uređeni su i pokrajni oltari te je blagoslovio oltare i crkvu izvana dekan Pavunić uz asistenciju okolišnjeg svećenstva na dan patrona crkve Sv. Mirka. U 6 godina izveden je veliki dio rada, a i župljani se iza one duhovne revolte od �930. god. pomalo smirili i lijepi se broj vratio natrag svojoj majci, kat. crkvi.«245

U župnom stanu u Đelekovcu su, nakon Drugog svjetskog rata, osim župnikova stana i uredskog prostora, postojale i druge namjene određene od vlasti. Npr. učiteljica Katarina Duić koristila je dio župnog ureda kao stan do �949. godine, kada je njen stan preuređen u uredski prostor đelekovečke Seljačke radne zadruge »Budućnost«.246

Imbriovečki župnik Juraj Vrabec opisao je vjerski život u župi �966. godine: »Župa Imbriovec imade 3 filijale: Zablatje, Mali Otok i Veliki Otok. Stanovnika imade oko 22�0, taj se broj mijenja jer neki župljani sele u Zagreb i Koprivnicu gdje su si neki od njih sagradili kuće prema financijskim mogućnostima. Župa Imbriovec graniči sa župama: Đelekovec, Legrad, Veliki Bukovec, Kuzminec, Koprivnički Ivanec, Koprivnica. Župljani su napredni gospodari i vrlo marljivi. Zadnjih nekoliko godina bave se uzgojem stoke i svinja, što im donosi lijep financijski dobitak. U vjerskom pogledu poslije rata �945. dosta su popustili što se tiče polaska službe Božje po nedjeljama. Na velike blagdane dolaze dosta u crkvu na sv. misu i muškarci, što nije po nedjeljama. Ženski svijet dolazi mnogo bolje na sv. misu i primanje sv. sakramenata, dok muški svijet zanemaruje. Inače javnih sablazni nema. Svećenika poštuju i lijepo susreću. Pokojnike sprovađa župnik i redovito prije smrti ispovijeda osim nagle smrti. Dosad samo u 2 slučaja (u 35 godina što sam ovdje) nije išao svećenik na sprovod.«24� Mijo Peroš, koji je �96�. preuzeo upravljanje imbriovečkom župom, zapisao je: »Župljani u Imbriovcu kao i većina vjernika u Podravini nisu protiv katoličke crkve, ali nisu ni gorljivi vjernici. Većina ih polazi k sv. službi samo na velike blagdane. Muškarci su uopće u malom broju kod sv. službe isto tako i kod godišnje sv. ispovijedi. Po nedjeljama, a napose kad su jaki sezonski poslovi, napose je malo kod sv. mise... Nisu protiv svećenika. Dapače lijepo ga primaju, kad dođe nešto zatražiti u kuću, gostoljubivi su i odazivaju se za zajedničke akcije.«24�

Misije u Imbriovcu u novije doba bile su �94�. i �9�6. godine. Druge misije u župi Imbriovec bile su održane od 2�. do 2�. ožujka �9�6., a o njima je župnik zapisao: »Misionar pater Ivan Grgec, franjevac konventualac rođen u Sigecu, župa Ludbreg, a sada živi u Šibeniku,

242 ŽUI,SpomenicaI,str.3�-3�.243 »Sastanaksvećenstvakoprivničkogdekanata«,Podravskenovine(Koprivnica),br.3�,�4.IX.�935.244 ŽUI,SpomenicaI,str.38.245 ŽUI,SpomenicaI,str.4�.24� ŽUĐ,Dokumentacija.Uobrazloženju,uzostalo,piše:»PoznatonamjedaSRZ»Budućnost«uGjelekovcusvakim

danomseproširujetakodadosadaimaobuhvaćenih�02domaćinstavasaoko320članovazadrugara,aidaljećesestalnoproširivati,touslijedtoganemožeobavljatiposloveudosadašnjimkancelarijskimprostorijama,tojeovajodborkaonajpogodnijedodijeliogorepredmetneprostorije.«

24� ŽUI,SpomenicaI,str.52.248 ŽUI,SpomenicaI,str.5�.


održao je spomenute misije... Misionar Grgec je doista požrtvovno radio, propovijedao i prikazivao filmove s biblijskom tematikom. Ponekad je i po kiši, vjetru i snijegu dolazio u filijale Zablatje i Veliki Otok. Ljudi su posebno filmove (poruku) upamtili (Isusove muke) duhovan korist i popravak ljudi nije baš vidljiv u župi nakon svetih misija. Ne može se to odjednom.«249 U vrijeme održavanja misija Imbriovec je posjetio nadbiskup Franjo Kuharić. O tome je u Glasu Koncila zapisano: »Na Blagovijest, 25. ožujka, malu podravsku župu Imbriovec pohodio je zagrebački nadbiskup Kuharić. Nadbiskup je uz veliki broj svećenika predvodio euharistijsko slavlje održavši prigodnu propovijed.«250 Iduće �9��. godine u župi Imbriovec od 23. do 2�. ožujka bila je održana misijska duhovna obnova koju je vodio isusovac p. Josip Müller.25�

Duhovna obnova bila je usmjerena i na najmlađe, vjeronaučnim radom, ali i putem katoličkog dječjeg tiska. U časopisu Maku (Malom koncilu) bilo je zapisano da je u Imbriovcu u svibnju �9��. na ovaj vjerski dječji časopis bilo pretplaćeno �0 djece, a tada je pretplata povećana na 90 primjeraka.252 Godine �9��. bio je postavljen križ na imbriovečkom groblju. Prema zapisu u spomenici župe, »taj lijepi križ napravio je umjetnikmajstor Zvonko Kranzenbilder veoma dobro i doista prejeftino... Sretni smo što imamo u Podravini umjetnika Zvonka, jer on i crkvu i unutrašnjost čini prekrasnime...«253

Za duhovni život župa Đelekovec i Imbriovec od velikog je značenja bilo ponovno vraćanje vjeronauka u škole (gdje je iz nastave isključen nakon Drugoga svjetskog rata), koji su poučavali mjesni župnici. Time je omogućena duhovna obnova župljana i jačanje vjeronauka među najmlađima, što je župe Imbriovec i Đelekovec dovelo duhovno ojačane u 2�. stoljeće. Godine �99�. župe Đelekovec i Imbriovec ulaze u sastav novoutemeljene Varaždinske biskupije kojoj je prvi biskup bio Marko Culej (do 2006.), a danas je varaždinski biskup Josip Mrzljak. Mnogi su župljani ovih župa nazočili dolascima Svetog Oca pape Ivana Pavla II. (�920. 2005.) u Hrvatsku te su tim prigodama �994. godine u većem broju bili u Zagrebu i �99�. godine u Mariji Bistrici te u manjem broju prigodom njegova trećeg posjeta Hrvatskoj 2003. godine.

249 ŽUI,SpomenicaI,str.�5.250 »PosjetnadbiskupaKuharićaImbriovcu»,GlasKoncila,Zagreb,4.travnja�9��.25� ŽUI,SpomenicaI,str.�9.252 »UImbriovcunestaloMakova«,Mak,Zagreb,svibanj�9�8.253 ŽUI,SpomenicaI,str.��9.

Središnji križ na groblju u Đelekovcu Pogled na mjesno groblje u Imbriovcu

Selo Đelekovec: prilozi povijesti okoliša, društvene i gospodarske povijesti/Village Đelekovec: Contributions to environmental history, social and economic history

Documents