Seksualnost u Njegoševom djelu kao diskontinuitet unutar crnogorske patrijarhalne kulture

qwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwer

UNIVERZITET CRNE GORE

ISTORIJSKI INSTITUT

POSTDIPLOMSKE STUDIJE ISTORIJE KULTURE I ISTORIJSKE ANTROPOLOGIJE

Seminarski rad

Seksualnost u Njegoševom djelu

kao diskontinuitet unutar crnogorskepatrijarhalne kulture prve polovine XIX

vijeka

(Predmet: Studije seksualnosti iljubavi)

Student: Mentorka:

Boris Ristović prof. dr JelenaPetrović

15

Januar 2015

Podgorica

Sadržaj:

I Uvod i osnovne metodološke naznake……………………………………….......3

II Osnovne karakteristike pravnih tekovina crnogorskepatrijarhalne kulture u prvoj polovini XIX vijeka…………………………….………..……………………………….5

III Društvena pozicija žene – kritička analiza diskursacrnogorskih zakona iz prve polovine XIXvijeka……………………………………………………………………….6

IV Intertekstualna povezanost zakonskih tekstovacrnogorske patrijarhalne kulture i Njegoševog književnogstvaralaštva…….………………………………………………..9

V Njegoševa erotika - čin ličnog ispovijedanjaseksualnosti u patrijarhalnom okruženju …………………..……………………………………………………………11

VI Literatura…………………………………………………………………….……15

15

I Uvod i osnovne metodološke naznake

Cilj ovog rada jeste da analizira a) na koji način jedefinisana društvena pozicija žene u crnogorskim zakonima izprve polovine XIX vijeka, b) na koji način su društveno-pravni uzusi uticali na Njegoševu književnost u odabranimdjelima (Gorski Vijenac i Noć skuplja vijeka) i c) kako jekonstruisana pozicija žene u njegovim književnim djelima, sakcentom na elemente seksualnosti. Preciznije govoreći, ovaj rad će pokušati da ukaže kako sucrnogorski zakoni prve polovine XIX vijeka pozicioniraliženu u crnogorskom društvu, a kako je to Njegoš činio krozsvoja djela (s fokusom na običajne i prikaze iz svakodnevnogživota koji nisu predmet formalne zakonske intervencije), ikako ta dva principa korespondiraju jedan s drugim. Kaorezultat – pokušaćemo da obuhvatimo osnovne karakteristikediskurzivne distinkcije – žene kao pravnog i žene kao društvenogbića, tj. na koje načine je žena odsutna u zakonu, a na kojenačine je prisutna u književnosti.S tim u vezi, za prvi dio rada pristupićemo kritičkojanalizi rodnog diskursa u crnogorskim pravnim spomenicima iztog perioda. Zakonik obšči crnogorski i brdski (1798/1803) poslužićekao početna tačka ovog istraživanja. Ovaj dio se naslanja na

15

tematski širi rad iz predmeta Antropologija rodova, koji se baviširim periodom, obuhvatajući i kasnije zakonike koji sumnogo preciznije definisali poziciju i mogućnosti iočekivanja od žene XIX vijeka u Crnoj Gori.Što se tiče drugog dijela, odabrali smo intertekstualnipristup kako bi analizirali uticaj pravnih tekovinacrnogorske patrijarhalne kulture na Njegoševu književnost,uz rezerve po pitanju radikalne varijante ovog pristupa usmislu autonomnosti autora i njegove zavisnosti odpostojećih diskursa.U trećem dijelu ovog rada, osvrnućemo se na prisustvoseksualnosti u odabranim Njegoševim djelima i pokušati daodgonetnemo u kakvom odnosu stoji sa utvrđenimintertekstualnim uticajima patrijarhalne pravne kultureunutar Njegoševog književnog djela. Primijenićemo metodkritičke analize rodnog diskursa u odabranim djelima, kakobi vidjeli u kojoj mjeri se on poklapa sa rodnim diskursom ucrnogorskim zakonima, a u kojoj mjeri napušta te obrasce.

* * *Crnogorsko društvo prve polovine XIX vijeka je priličnosiromašno što se tiče tradicije pisane riječi, pogotovo zaperiod prije stupanja Petra II Petrovića Njegoša na vlast(1830). Shodno tome, crnogorski zakoni su jedno od rijetkihdokumentovanih odraza kulturnih tradicija crnogorske državneelite.1 Percepcija žene i njene društvene uloge od izuzetneje važnosti za razumijevanje društvenog ambijenta u kojem jeNjegoš stvarao, a kritičkom analizom rodnog diskursa u timzakonima ćemo pokušati da identifikujemo njegove osnovneelemente. Što se tiče koncepta intertekstualnosti, on se u ovom radukoristi kako bi se specifično okarakterisala povezanost

1Tim prije što je u Crnoj Gori zakonodavna vlast bila izjednačena sa upravnomi sudskom tokom cijele prve polovine XIX vijeka

15

društvenih uzusa iz crnogorskih zakonika tog vremena i onihkoje je Njegoš koristio kao oslonce u svojim djelima kojimaportretiše crnogorsko društvo. Koncept intertekstualnostiprilično je radikalizovao pitanje uticaja postojećihtekstova na sadašnje, te problematizovao autonomiju autora.Ovaj koncept ostavlja veoma malo prostora za zasebniautorski identitet, dok su njegovi glavni protagonisti,najblaže rečeno, naglašavali uticaj kulturnog ambijenta (injemu pripadajućih karakteristika) u uslovljavanje autora injegovog stvaralaštva.Štaviše Rolan Bart i Mišel Fuko su u svojim radovimaisticali “da su ideje autora, autorska prava i prostornaizdvojenost i autonomnost teksta — istorijsko-kulturološkekategorije. Oni su objavili ’smrt autoru’ i najavili krajautonomnosti teksta, tvrdeći da nije autor taj koji jegovoreći subjekt određenog teksta, već kroz njega progovaracjelina diskursa, predodređena ranijim delima i idejama.”2 Sdruge strane, Julija Kristeva je ukazivala da je tekstkonstruisan od strane postojećih diskursa. Njenaargumentacija svodi se na to da autori ne stvaraju svojetekstove “iz svoje glave”, već kompiliraju tekstove koji supostojali prije stvaranja. Tako, po njenim riječima, tekstnije individualni izolovani objekat, već kompilacijakulturne tekstualnosti, tj – individualni i kulturni tekstsu napravljeni od istog tekstualnog materijala i da tekstovine mogu biti razdvojeni od šire kulturne ili društvenetekstualnosti od koje su konstruisani3. Konačno, onazaključuje da “dva teksta mogu biti veoma različita što setiče tematike, individualnih odnosa ili tekstualneorganizacije, ali da su povezani diskursom; kao na primjer –feminizam.”4

2Ljubomir Maširević, Kultura intertekstualnosti, Zbornik radova Fakulteta dramskih umetnosti, Beograd (2007)3Julia Kristeva, Desire in Language: A Semiotic Approach to Literature and Art (1980)4 Michelle M. Lazar-Feminist Critical Discourse Analysis_ Studies in Gender,Power and Ideology-Palgrave Macmillan (2008)

15

Koristeći ovaj teorijski okvir nastojaćemo da razmotrimopitanje intertekstualne uslovljenosti Njegoševih djela. Naime,pokušaćemo da pokažemo koji su to elementi postojećih(pravnih) tekstova uticali i na koji način – na kreiranjedruštvenog ambijenta u Njegoševim djelima, unutar kojeg onsmješta svoje političke poruke i tematizuje određenadruštveno-politička pitanja. Međutim, postoji i druga strana njegovog djela, kojim seurušava nit ekstrapolacije patrijarhalne kulture i njenihpravnih tekovina. Naime, njegovo književno djelo jestevrhunski odraz kulture u kojoj je djelovao i vjerno jepredstavljao, ali je Njegoš obogaćuje uvođenjem novihdiskurzivnih konstrukcija, koje se prevashodno naslanjaju napitanja seksualnosti. Naslanjajući se na opšteprihvaćenedruštvene norme i rodni diskurs, Njegoš će ovo pitanjeotvoriti u Gorskom Vijencu, dok će u Noći skupljoj vijeka doći douzdizanja seksualnosti kao primarnog diskursa. I upravo jeravan u kojoj slabi pomenuta intertekstualna linija izmeđucrnogorskih pravnih dokumenata i Njegoševog književnogopusa.Kao što je naveo Mišel Fuko, seksualnost podrazumijevabiljeg individualnosti, i da su “kulture prošlosti negiraleindividualne seksualne prohtjeve i fundamentalnu ljudskuprirodu, te da je shodno tome neophodno lično oslobađanje ipotpuna afirmacija unutrašnjih prohtjeva i instinkata”5. OvuFukoovu tezu bi povezali sa našom temom – patrijarhalnakultura XIXovjekovne Crne Gore negira individualne seksualneprohtjeve, jer kao što ćemo vidjeti iz dostupnih pravnih iknjiževnih dokumenata – svaka vrsta individualnosti(pogotovo ženske) je uslovljena snažnom organskompovezanošću narastajuće političke zajednice. A kada sedirektno i pominje seksualnost – ona je stigmatizovana ilistrogo kontrolisana.

5Leon Antonio Rocha, Scientia sexualis versus ars erotica: Foucault, van Gulik, Needham, Studies in History and Philosophy of Biological and Biomedical Sciences (2011)

15

Prateći tu tezu, pokušaćemo da “pročitamo” Njegoševobavljenje seksualnošću kao svojevrsni književnidiskontinuitet unutar patrijarhalnog narativa, i pokušajličnog izdizanja iznad patrijarhalnih okvira – što je,inače, tendencija koja je bila jako izražena u njegovompolitičkom djelovanju tokom godina koje je proveo na čelucrnogorske države.

II Osnovne karakteristike pravnih tekovina crnogorske patrijarhalnekulture u prvoj polovini XIX vijeka

Stega (1796) i Zakonik obšči crnogorski i brdski (1798/1803)bili su važeći crnogorski pravni instrumentariji vremena ukojem je djelovao i pisao Petar II Petrović Njegoš. SamaStega i nema strukturu zakonika, ali kako se radi o prvomcrnogorskom novovjekovnom pravnom dokumentu, vrijedno jeosvrnuti se na njen sadržaj, imajući u vidu njen značaj pokasnije državotvorne, zakonodavne, političke i društveneinicijative, kao i sami Njegošev stvaralački opus.Nastala u prelomnom momentu borbe za nezavisnost itransformisanje “teritorije crnogorskih plemena” u državu,Stega sa svojih 6 članova podcrtava neophodnost solidarnostii zajedničke borbe svih Crnogoraca protiv neprijatelja.Takođe, konstatujući nepostojanje državnih mehanizama kojibi to jedinstvo osiguravali – Stega se oslanja na božanskupodršku i kletve kao sankciju protiv onih koji bi prekršilinjene odredbe. Uvezivanjem pravnog dokumenta sa božanskimautoritetom s jedne strane – ukazuje da zemaljskeinstitucije nisu bile dovoljno jake da samostalno regulišudruštvene odnose, te im je ovaj vid legitimizacije itekakobio neophodan. S druge strane, preplitanje sakralnog iprofanog prostora opredjeljuju okvir u kojem se razmatrajusamo politička i društvena pitanja, te se i društvene vezeunutar političke zajednice i njeno jedinstvo sa jasno

15

definisanim opštim ciljevima – nameću kao prioriteti spramindividualne intime.Upravo je to kontekst koji će značajno opredijeliti i samisadržaj i ključnu poruku Gorskog Vijenca: neprestana borbaza slobodu i održavanje narodnog jedinstva u toj borbi.Borbi, kojoj je podređeno sve, svaki društveni impuls isvaki dio intime individualnih članova zajednice.Zakonik obšči crnogorski i brdski (1798/1803), poznatiji i kaoZakonik Petra I, donosi određene novine i u smislu strukturei u smislu oblasti koje teži normirati. Prilikom njegovogusvajanja, prethodna Stega integrisana je u zakonski tekst,tako da ova dva dokumenta čine jednu pravnu cjelinu. Zakonikpredstavlja prvi ozbiljan pokušaj nametanja uloga države usvakodnevnom životu, kako u javnim (sudovi, pazari), tako iu privatnim prostorima. Iz kasnijih zakonskih projekata(prevashodno iz preambule Opšteg zemaljskog zakonika iz1855) znamo da Zakonik Petra I nije imao uspjeha kojem su sezakonodavci nadali i da nije uspio bitnije uticati nasvakodnevnu društvenu praksu, barem ne u onim domenima kojisu zakonodavcu bili posebno bitni – uticaj državnihinstitucija i plaćanje poreza. Međutim, u onim drugim oblastima, gdje Zakonik nijeproklamovao društveno-političke novine (a u svijetuplemenskih autonomija – centralne državne institucije iplaćanje poreza to svakako jesu bile), nisu registrovanineki društveni lomovi glede njihovog poštovanja. Štaviše,imajući u vidu da se i kasniji zakonski tekstovi prirodnonaslanjaju na te odredbe i samo proširuju njihov opseg, slakoćom se može konstatovati da su odredbe, prevashodno onekoje se tiču porodice i pozicije žena – itekako bile usaglasju sa kulturnim tradicijama plemenskog društvenogambijenta i da su zakonodavci samo kodifikovali postojećedruštvene obrasce.

15

Za potrebe ovog rada, iskoristićemo i Vasojevički zakonik u 12tačaka6; pravnom dokumentu koji je usvojen 1829/30 naplemenskoj skupštini Vasojevića7 i radi se o klasičnomizdanku crnogorske patrijarhalne kulturne tradicije, i kaotakvom – od izuzetne važnosti za proučavanje pozicije žena upatrijarhalnom društvu i odnosa prema seksualnosti.U suštini, odabrali smo zakone koji su funkcionisali prije itokom vladavine Petra II, za potrebe ispitivanja uticajapravnih normi na Njegošev stvaralački opus.

II Društvena pozicija žene – kritička analiza diskursa crnogorskihzakona iz prve polovine XIX vijeka

Kao što je i navedeno u uvodnom dijelu, pisana tradicijabila je veoma siromašna, te ovi zakonici ostaju prvorazredniistorijski izvori za unutrašnja društvena pitanja. Pogotovoimajući u vidu da su u njihovom stvaranju učestvovalinajistaknutiji predstavnici crnogorskih i brdskih plemena,dakle – predstavnici naroda. A u tim zakonicima, žene jedvai da se pominju. A kada se i pominju – redovno supredstavljene u pasivnim ulogama. Takođe, javni prostorinjima su nedostupni, dok o nekom učešću u političkom životuzajednice nema ni pomena. Štaviše, (in)direktno se saopštavada je žena nedorasla za takvu ulogu.

Stavimo za tren po strani odredbe koje se tiču vojnihobaveza kao prioriteta političke zajednice – nego, obratimopažnju na onaj manji dio odredbi koje normiraju javne

6http://www.rastko.rs/rastko-cg/povijest/vaszak.html 7Jedno od 7 velikih plemena Brda, čija je teritorija obuhvatala predjele okoKomova, Andrijevice, Berana i doline Lima. U sastav Crne Gore (formalno)postepeno ulaze tokom druge polovine XIX vijeka, iako su još od vremena PetraI dio kulturnog prostora u kojem se razvijala crnogorska državotvorna ideja

15

prostore. Tu prvenstveno mislimo na pazare (razmjenaekonomskih dobara i komunikacija između članova zajednice ujavnom prostoru) i sudove (drugi javni prostor koji ranizakonici teže normirati, a koji podrazumijeva mjesto nakojem se rješavaju konflikti unutar političke zajednice isankcionišu kršenja pravila). U tim prostorima nećemo zatećižene, čak ni obrise njenog prisustva. Ti prostori surezervisani za muškarce, pa kod pazara vidimo težnju da seeliminišu svađe i sukobi među muškarcima, koji onemogućavajunormalno funkcionisanje pazara, dok se kod sudovanjaprevashodno priča o sudijama, poštovanju njihovih odluka irazlozima zbog kojih ljudi uopšte završavaju pred sudovima.

Što se tiče Zakonika Petra I, žena se pojavljuje u u samo 2člana (od ukupno 6 članova Stege i 33 člana Zakonika). Radise o odredbama koje žestoko sankcionišu muškarce kojeotimaju udate žene ili djevojke bez pristanka njenihporodica, kao i sveštenike koji bi takav par vjenčali.Dakle, imamo prvi crnogorski zakonik, prvo pokušaj da sestvori pravni osnov državotvornoj inicijativi i da senormama urede odnosi unutar političke zajednice – i u svomtom zanosu, žena je u fokusu isključivo kao pasivni objekatkojeg muškarci otimaju jedni drugima. Tako zakonik u suštiniženu pominje samo kad pokušava da normira modele njenogkorišćenja, te da žestoko sankcioniše one koji bi te normeprekršili (otimači) ili ta kršenja pokušali legalizovati(sveštenici).

Doduše, to možda i „nije toliko loše“, ako se uzme u obzirda je Vasojevički zakonik u 12 tačaka morao da uvjeravaljude da „Bog je stvorio ženu, a ne Satana, i to tako daostane navijek amin” (tačka 8, čl.16, p.2). S jedne strane,

15

izgleda da je ideja o satanskom porijeklu žene (i božanskomporijeklu muškaraca) do te mjere bila raširena među“običnim” narodom, da su crkva i glavarski sloj moraliženskom rodu da izdaju zakonski atest o njihovom porijeklu.Nastavak pomenutog člana je isto tako ilustrativan: “Koprotivno govorio, da je proklet: na ovome svijetu neimaoanđela-čuvara, a na onome ne vidio raja, već mu duša vječitou paklu bila i ispaštala njegove muke.” Što će reći – ko neprihvati novu zvaničnu verziju ženskog porijekla, lokalnikler i rukovodeći sloj, uprkos hvale vrijednim nastojanjima– uzimaju sebi za pravo da ga osude na vječnost u onomdijelu drugog svijeta u kojem su do tada smještali žene.

No, ono što je izraženo ovim ranim zakonskim radovima –jeste da je postojala veoma jasna svijest o rodnim razlikamai da je to itekako imalo refleksije na političkom planu, usmislu važnosti žene u procesu organizacije društva. Tako,na primjer, u tački 3, čl. 6 – stoji: “Ko ne priteče u pomoćkad dušmani udare na graničare, da nema nikakva dijela uplijenu i da se od njega niko ne ženi niti mu đevojku daje”.Drugim riječima, ako neko ne poštuje pravila i ne sudjelujeu jednom od osnovnih zadataka zajednice – neće imati udjelau raspodjeli materijalnog plijena, a ostale porodice mu nećedavati, niti od njega uzimati djevojke (koje su sekundarnevažnosti u odnosu na raspodjelu materijalnog plijena, sudećipo rasporedu termina u zakonskoj odredbi). S druge strane,objektivizacija žene se dodatno potencira time što onamaltene služi kao neka vrste nagrade za poštovanje ovenorme.

Dalje, u tački 8, čl.17, žena se pojavljuje u još jednojoblasti iz domena kontrole crkve: “Duhovnici da se ostavežena, a koji se kurvarom obrete, i to se načisto dokaže, da

15

se uštroji i od sveštenodejstva odluči.” Ne želeći daotvaramo temu seksualnosti unutar crkve u ranom XIX vijeku,ovdje bi skrenuli pažnju na poruke koje šalje ova odredba,pogotovo u kombinaciji s prethodnom. Naime, ženu je stvoriođavo i žena stupa u nedozvoljene seksualne odnose sakaluđerima; sankcije po duhovno lice ako ne prestanu sa ovompraksom izuzetno su surove, i podrazumijevaju tjelesnu ipolitičku kaznu – demaskulinizacija i onemogućacvanjevršenja crkvenih dužnosti, kojima je bio životno posvećensvojim zavjetom. Dakle, gubi i svoje rodno obilježje idruštvenu poziciju. Na (naučnu) žalost, nema dostupnihpodataka o tome kako je teklo sprovođenje ove mjere. Ukasnijim zakonimakoji su tretirali crkvenu disciplinuuglavnom se generalno nameće obaveza klirika da širehrišćanski nauk među narodom, tako da ćemo uzeti godinuusvajanja Vasojevičkog zakonika (1829/30) kao graničnikperioda u kojem je društvo bilo itekako svjesno da dolazi doseksualnih kontakata duhovnika i žena, koji nisu nailazilina odobravanje.

Takođe, u jednom od sljedećih članova (tačka 9, čl.20),pominje se sankcionisanje ljudi koji bi hvatali vještice.Bez dodatnih informacija, teško je razlučiti što je to tačnopodrazumijevalo, tj ko su bile vještice i zbog kojih svojihosobina (sem rodnih) s bile kvalifikovane kao vještice, te –što je tačno podrazumijevao lov na vještice. Ono što možemopretpostaviti, sa analogijom prema drugim crnogorskimtekstovima iz prve polovine XIX vijeka, jeste da su vješticebile starije žene bez (živih) supružnika. Implikacije ovakvepretpostavke otkrivaju jedan potpuno novi način tumačenjadruštvene pozicije žena, nakon što su iscprljene njeneključne funkcije – biološka reprodukcija i učešće u kućnimposlovima, a još je i bez muškarca koji bi legitimisao njenoprisustvo u zajednici.

Tako da je slika kompletna: đavolji proizvod, vještica,nedozvoljeni seks sa kaluđerima, objekat koji se

15

poklanja/uzima drugima porodicama… Doduše, uočava se namjerazakonodavaca da pravno intervenišu i zaustave daljepozicioniranje žene na načine navedene u prethodnom dijeluteksta. Međutim, s jedne strane – sama ta intervencija iveoma surove kazne predviđene za kršioce tih odredbi –ukazuju u kojoj je mjeri bio ukorijenjen takav rodnidiskurs, tj koliko je žena bila objektivizirana i na kojemje nivou, tj poziciji u društvu egzistirala kao objekt –kada su glavari i sveštenici (dakle, primarni čuvaripatrijarhalnih praksi) morali da je “izvlače” iz ponorapakla, u kojem je diskursno bila smještena.

IV Intertekstualna povezanost zakonskih tekstova crnogorskepatrijarhalne kulture i Njegoševog književnog stvaralaštva

Kao što je i navedeno u uvodnom dijelu, pokušaćemo daustanovimo intertekstualnu vezu između pravnih tekstova iodabranih Njegoševih djela. U tom smislu, potrebno jedefinisati povezanost između ovih tekstova. S jedne strane,u oskudici pisanih tragova iz tog perioda, zakonici namsluže kao dominantni izvori za utvrđivanje patrijarhalnihkulturnih kodova i diskurzivnih konstrukcija zasnovanih nanjima. S druge strane, odabrali smo Gorski vijenac i Noć skupljavijeka, zbog njihovog simboličkog značaja kao dva suprotnapola u Njegoševoj književnosti – Gorski Vijenac u kojem onnajotvorenije komunicira sa crnogorskim društvenimdiskursima, od crnogorskog junaštva, neprestanog rata, prekokulturne distance od Zapada do kulturnog antagonizma saIstokom… I Noć skuplja vijeka kao njegovo najintimnije djelo.

Iako između ovih tekstova postoje velike razlike u smislutematike i tekstualne organizacije, povezanost diskursa,prevashodno rodnog, omogućiće nam da ispitamo

15

intertekstualnu povezanost. U tom smislu, osvrnućemo se naosnovne karakteristike rodnog diskursa u crnogorskimzakonima prve polovine XIX vijeka. Dakle, što se tiče žena ucrnogorskim zakonima prve polovine XIX vijeka, one idu odpotpunog ignorisanja, tj. odsustva iz javnog prostora (kadase radi o procesima donošenja društveno bitnih odluka iliaktivnih uloga u javnom životu), preko pasivne – ulogeobjekta čije je djelovanje u društvenom i intimnom prostorupod direktnom ingerencijom muškarca, pa sve do krajnjenegativne stereotipizacije povezane sa religijskimsimbolima.Što se tiče Gorskog vijenca, njegova slika crnogorskog društvaXIX vijeka sadrži obilje Njegoševih političkih poruka,interpretacija prošlosti, ali i brojne diskurzivnekonstrukcije. Njegoš konstruiše prošlost, na osnovu pažljivoodabranih detalja, koji će omogućiti jasno smještanjenjegovog političkog programa unutar istorijske vertikalekoja seže u slavne dane prošlosti i Carstva. Takopostavljeno – on legitimiše nastavak borbe, jer je to dioistorijskog procesa nakon raspada Carstva, dolaska Osmanlijai povlačenja najhrabrijih u planinske utvrde.Uočićemo isti diskurzivni okvir između zakonika kojegusvajaju glavari na narodnom skupu i Gorskog vijenca koji semaltene kompletno odigrava na podijumu okruženog glavarima,koji iznose svoje stavove o brojnim temama koje autoriznosi. Za potrebe ovog rada, nas posebno zanima rodnidiskurs, tj. kako su predstavljene žene u Vijencu. U tomsmislu, osvrnućemo se na četiri žene iz Gorskog vijenca i kroznjihove pozicije pokušati da utvrdimo intertekstualnupovezanost sa rodnim diskursom u pravnim tekovinama.Ruža Kasanova, sestra Batrićeva, Baba vještica i Anđelija,snaha bana Milonjića. Kao prvo – u oči upada činjenica da sunjihovi lični identiteti uslovljeni muškarcima iz njihoveblizine – mužem (Ruža), bratom i svekrom, dok je uposljednjem primjeru – identitet prikriven starošću i

15

profesijom. Intertekstualna veza sa pravnim tekovinama je uovom smislu veoma jasna: žena se u javnom prostoru nepojavljuje samostalno, već označena muškarcima. Dalje, vrlo su zanimljivi okolnosti u kojima se javljajužene. Ruža Kasanova se javlja u kontekstu otmice mlade –čime se vidi jasna veza sa zakonskim odredbama, prisutnim ucrnogorskim zakonicima posmatranog perioda. Dodatak u viducrnogorsko-muslimanskog antagonizma ovdje ne igra nekuulogu, dok se surovost sankcija za otimanje mlade –suštinski poklapaju u Vijencu i zakonima. Pojava babevještice je takođe veoma zanimljiva – dok se u zakonusankcijama odvraćaju ljudi od lova na vještice, Njegoš se uVijencu sa vješticama obračunava na drugi način. Naime, onspriječava masu da izvrše smrtnu kaznu nad njom – i ondarazobličava njene primitivne pokušaje zloupotrebe strahova imitomanije običnih seljaka.Što se tiče Anđelije, snahe bana Milonjića, njen primjer jemožda i najkompleksniji. Radi se o erotskom dijelu Gorskogvijenca, u kojem muškarac iz prikrajka posmatra ženu, koja,nakon provjere da li je sama, raspliće svoju kosu i uz vatrupočinje pjevanje tužbalice. Upravo zbog takve tematike,Njegoš je morao da kreira formalnu distancu u odnosu na ovuscenu. Kao prvo, antologijske riječi “Blago Andrij' đe jepoginuo– divne ga li oči oplakaše, divna li ga ustaožališe”, Njegoš stavlja u usta Vuku Mandušiću, jedinomfiktivnom Crnogorcu u Vijencu. Naime, on nije mogaodozvoliti da takve riječi, neprilične za mačistički ratničkidiskurs kontrolisanih emocija – izgovori neko ko nosicrnogorsko prezime. Tako da je (između ostalog i) zbog toga,u Crnu Goru Gorskog vijenca importovao Vuka Mandušića, čiji seidentitet vezuje za svijet srpskih uskoka Dalmacije. Drugo, cijela priča oko Anđelije obavijena je snom. Naime,Vuk Mandušić u snu priča o ljubavi koja ga opterećuje, jerje onemogućena socijalnim vezama i normama. On tek u snupriznaje “da nijesam s banom Milonjićem, devetorostruko

15

kumovao, bih mu mladu snahu ugrabio, pa s njom bježâ glavompo svijetu”. Okružen vatrom, omađijan njenim smijehom, onsvoje stanje opijenosti ženom pripisuje ili uticaju đavolaili magije. Dva stara crnogorska kneza, koji slušaju njegovuispovijest, konstatuju da mu je “pamet popila”. Nakon što sučuli i posljednje riječi Vuka Mandušića, starci brzoprekidaju, shvativši da su na granici onog što bi željeličuti – “Ne pitaj ga, amanati, za takve stvari, dok se niješto izblejâ”.Da zaključimo, predstavljanje žena u Gorskom vijencu u velikojmjeri poklapa se sa rodnim diskursom u crnogorskim zakonima.Jedino odstupanje pojavljuje se u dijelu prostora kojizauzima Anđelija, snaha bana Milonjića. Njen prostor označenje muškarcima – od javnog prostora i iskazivanja žalosti zapreminulim uslovljen je odlukom bana da joj propiše način nakoji može iskazivati svoju žalost, do preminulog djeveračiju smrt oplakuje (kao motiva koji otvara najiskreniji dionesvjesne emotivne ispovijesti zaljubljenog Vuka Mandušića).Prognana u intimni prostor, u samoći, bez muškaraca – ženase prepušta sebi i svom tijelu i uz vatru počinje sa tužnompjesmom. I to je pjesma posvećena muškarcu.

Scenu u kojoj dolazi do preplitanja ženske seksualnosti ipodređenosti muškom svijetu, u tajnosti posmatra drugimuškarac, potpuno opijen. Ono što nije mogao reći u Vijencu,tj. što se samo naslućuje i u čemu je prekinut od starijih imudrijih (“Ne pitaj ga, amanati, za takve stvari, dok se niješto izblejâ”), taj muškarac će reći na drugom mjestu. Uprostoru koji je stvorio samo za sebe, daleko od svih, podšatorom i mjesečinom. U najvrijednoj noći cijeloga vijeka.

15

V Njegoševa erotika – čin ličnog ispovijedanja seksualnosti upatrijarhalnom okruženju

U uvodnom dijelu citirana je Fukoova tvrdnja da jeseksualnost biljeg individualnosti, tj da kroz seksualnostčovjek izražava svoju posebnost. U kontekstu te priče, Fukouvodi dva koncepta seksualnost, tj. načina na kojima se iznosi navidjelo istina o seksu. Prvi koncept, Ars erotica, nalaže čuvanjeseksa u tajnosti, jer se vjerovalo da bi govori o njemu umanjili njegovumoć i zadovoljstvo. S druge strane, suprotno principu Ars Erotica,koji Fuko vezuje za ne-zapadna/evropska društva, na samomZapadu je stvorena Scientia sexualis. Ona, kako Fuko obrazlaže,“ukazuje na legitimnu pozitivnu nauku koja proučava biološkudimenziju ljudske seksualnosti, ali u stvari to je ideološkapseudo-nauka postavljena s ciljem društvenog inženjeringa”8,i kako nastavlja Fuko – zasnovana je na principuispovijedanja, tj. želje da se o tome govori, što je potpunosuprotno od tajnovitosti Ars erotica-e. Kao i da seksualnost nepostoji ukoliko nije ispričana kroz ispovijest.

Ovdje se vraćemo na Njegoša, kojeg smo u prethodnompoglavlju ostavili kako u tajnosti posmatra ženu, stidljivooslobođene seksualnosti u njenom malom i ograničenomprostoru. Izlazeći iz mračnog prikrajka i oslobođenidentiteta Vuka Mandušića – Njegoš, mitropolit cetinjski ivladar crnogorski počinje s pisanjem Noći skuplja vijeka, njegoveintimne ispovijesti. Napisane 1845, a objavljene 1913, štoje samo jedna od zanimljivih činjenica vezanih za ovo djelo.

Napisana tokom njegovog boravka u Perastu, dakle van Cetinjai Crne Gore. Vladika je ispod svoje mantije dugo vremena, po

8The Cambridge Companion to Foucault, Second Edition, Edited by Gary Gutting, Cambridge University Press 2005

15

svjedočenju savremenika, skrivao list papira na kojem subili ispisani ti stihovi. Skrivana ispod mantije, tj. ispodnjegove spoljašnje arhijerejske funkcije, ova pjesma je tekposthumno objavljena, i u originalnim spisima ima dužinaslov – Paris i Helena ili Noć skuplja vijeka. Još nismo ni počeli saiščitivanjem stihova, a sve što okružuje pjesmu, prepuno jesimbola koji služe kao pripremni radovi prije početkasvečanog ispovijedanja. Samo povezivanje pjesme sa junacimadrevne antičke mitologije šalje dodatni impuls. Paris jeukrao Helenu iz njene kuće, odveo od njenog muža kojem jebila podređena, i u ime ljubavi, i uz pomoć boginje ljubaviAfrodite (što je posebno naljutilo boginju mudrosti Atinu!)– doveo je u svoje odaje. I time otpočeo trojanski rat, kojiće uništiti i njih i njegovu domovinu.

Analogije su očigledne. Vladika, okovan ograničenjima svogkaluđerskog poziva i svog društvenog okruženja (Pustinjakcetinjski, kako se ponekad nazivaše) i svojih državničkihobaveza, uprkos nalozima razuma – počinje svoju seksualnuispovijest, kojom napušta ograničenja svog okruženja, kolikogod to nerazumno bilo i koja god cijena trebala bitiplaćena. On sebe potvrđuje onim što će ispisati: “Čuvstva sumi sad trejazna, a misli se razletile; krasota mi ova božarazvijala umne sile.” I on zna, kad se sve završi: “Negoopet k sebe dođi, u ništavno ljudsko stanje, al’ lišenosvoga trona božestvo sam neko manje.”

I upravo kada se očekuje da svojom seksualnošću pogazi svojmonaški zavjet i tako simbolično raskrsti sa služenjem Bog –Njegoš sakralizuje momenat susreta sa ženom: “Dok evo tidivne vile lakim krokom đe mi leti, zavid’te mi, svibesmrtni, na trenutak ovaj sveti!” On nastavlja, “prelesnicu

15

kako vidim, zagrlim je ko bog veli, uvedem je pod šatorom kispunjenju svetoj želji”, dokazujući da je u skladu sabožjim riječima njihov dodir, a da njegova (seksualna) željaima karakter svetosti, i da se u tom činu ispunjavajubožanske promisli: “Pri zrakama krasne lune, pri svjećicizapaljenoj, plamena se spoji duša ka dušici raskaljenoj, icjelivi božestveni dušu s dušom dragom sliju.” No, i Njegošje svjestan da to ne može trajati dovijeka, i da će moratida napusti svoj šator. “Luna bježi s horizonta i ustupa Febuvladu, tad iz vida ja izgubim divotnicu moju mladu!” Iako jenjegova žena neimenovana, iako je ona vila, tj. mitskostvorenje, iako je gubi sa svitanjem zore, on zna da je tanoć skuplja vijeka, tj vrijednija od svega ostalog što mu sedogodilo i što će mu se dogoditi u životu.

U svojim djelima, Njegoš je genijalno slikao crnogorskodruštvo, preispitivao hristološke dogme, opisivao borbe,propovijedao oslobodilačke pokrete… ali ni u jednom momentunije uspio da ponovi tako strastveno ispovijedanje intime.

* * *

Vladavina Petra II Petrovića Njegoša (1830-1851) ucrnogorskoj prošlosti ima dvije ključne karakteristike:predstavlja vrijeme društveno-političkog diskontinuiteta uodnosu na vrijeme Petra I, obilježenog plemenskim anarhijamai ukorijenjenim patrijarhalnim i plemenskim običajima kojeslabe državne institucije nisu mogle da razore. Njegovavladavina, sa pokušajima uvođenja modernih upravnihstandarda u crnogorsku društveno-političku praksu,regulisanja državnih finansija, pokretanja škola i štampe –predstavlja doba početka. Doba u kojem su započeti snažniprocesi modernizacije crnogorskog društva, koji će biti

15

nastavljeni i realizovani za vrijeme njegovih nasljednikaDanila I (prvog civilnog vladara Crne Gore nakon 1496, kojegje lično Njegoš odabrao) i Nikole I.

Druga karakteristika vezana je za njegov književni rad iinaugurisanje principa pjesnika- vladara, tj. iskazivanja ipromovisanja političkih programa kroz pjesnička djela.Njegov Gorski vijenac je formulisao ključne(spoljno)političke smjernice crnogorske države, koje će bitiaktuelne sve do njenog kraja 1918. O tom dijelu Njegoševeknjiževnosti skoro sve je rečeno. I kako on bira istorijskei mitološke motive kako bi takvom zapaljivom smješomideološki usmjerio borbu Crnogoraca protiv Otomanskogcarstva, i kako tu borbu smješta u regionalni kontekst, ikako forsira jugoslovenske motive uz distanciranje i odzapada i od istoka, i kako kritikuje prethodne nesposobnedržavnike, koji su zbog nesloge upropastili države… Takođe,kroz priču o borbi, Njegoš nam predstavlja Crnogorce, sasvim njihovim običajima, vjerovanjima, strahovima,nadanjima, smještenih u kontekstu političko društvenihograničenja i snažne želje da ta ograničenja prevaziđu.

I tu stižemo do pjesme Noć skuplja vijeka. Gorskom vijencuNjegoš je namijenio ulogu nosioca njegovih ključnihpolitičkih programskih smjernica, u kojima se sukobio saspoljašnjim neprijateljima i svim preprekama narodnomjedinstvu (uključujući domaću neslogu, praznovjerja,neobrazovanje, nemoral, itd). Luča Mikrokozma je otvorilanjegovo preispitivanje vjerske dogme kojoj je formalnoslužio i krutih crkvenih uzusa koje je po prirodi pozivapredstavljao. U oba ova slučaja, njegove političke poruke su

15

unešene u njegova književna djela i snažno povezane sanjegovim političkim djelovanjem u životu van njegovih poema.

U tom smislu, svakako možemo reći da je Noć skuplja vijekanjegov ključni poetski poligon za obračun sa patrijarhalnomkulturom, prepunom ograničenja, kontrolisane seksualnosti iokovanih društvenih uloga – kao s posljednjim“neprijateljem” s kojim se krenuo razračunati.

Mladi Rade Tomov, kojeg su kao maloljetnika svukli sa konja,sa kojim je pravio ludorije po Cetinjskom polju, navukli mutešku monašku rizu i na leđa navalili breme koje je njegovstric nosio 50 godina – je pri kraju života/vladavinenapisao pjesmu, motivisanu, kako kažu neka svjedočanstva –damom, čijim pogledima nije mogao odoljeti. U toj pjesmi,van Crne Gore, on se konačno obračunava sa okovima koje jepatrijarhalno-rigidno okruženje nametalo njegovom nemirnom iradoznalom duhu. Pored političkog i religijskog, on svojimstvaranjem prvi najavljuje diskontinuitet sa kulturompatrijarhalnog društva.

Taj diskontinuitet on ostvaruje upravo “preko leđa žena”,forsirajući njihove “naslijeđene” patrijarhalne diskursnekonstrukcije, zatim ih postepeno izdvaja iz anonimnosti ipreispituje kroz povezivanje sa rubnim djelovima kulturnogprostora (sahrane, ognjišta) u kojima superiornost muškaracane dolazi do izražaja i na kraju ih dekodira u zoninaglašene individualizacije i seksualnosti – kao konceptimakoji stoje u direktnom konfliktu sa patrijarhalnim kulturnimdiskursom.

15

VI Literatura

Mišel Fuko, Volja za znanjem, Istorija seksualnosti I, ,Karpoš, Beograd, 2006Ljubomir Maširević, Kultura intertekstualnosti, Zbornikradova Fakulteta dramskih umetnosti, Beograd (2007)Julia Kristeva, Desire in Language: A Semiotic Approach toLiterature and Art, Columbia Universitz Press, New York(1980)Michelle M. Lazar-Feminist Critical Discourse Analysis_Studies in Gender, Power and Ideology, Palgrave Macmillan,London (2008)Leon Antonio Rocha, Scientia sexualis versus ars erotica: Foucault, vanGulik, Needham, Studies in History and Philosophy ofBiological and Biomedical Sciences (2011)

15

Michelle M. Lazar-Feminist Critical Discourse Analysis -Studies in Gender, Power and Ideology, Palgrave Macmillan,London, 2008

Filipović Jelena, Rod i jezik (Gender and Language), in:Ivana Milojević & Slobodanka Markov (eds), Uvod u rodneteorije (Introduction to Gender Theories), Centar za rodnestudije & Mediterran Publishing, Novi Sad, 2011Ruth Wodak and Michael Meyer, Critical Discourse Analysis:History, Agenda, Theory, and Methodology, London, 2009.David Nelken, Using Legal Culture (JCL Studies inComparative Law), Wildy, Simmonds and Hill Publishing,London, 2012Menachem Mautner, Three approaches to law and culture,Cornell Law Review, Vol. 96, 2011Čedomir Bogićević, Heroida Crnogorska, KPZ Podgorica, 2005Dr Branko Pavićević i Dr Radoslav Raspopović, Crnogorskizakonici (1796-1916), Zbornik dokumenata, Istorijskiinstitute Crne Gore, Podgorica, 1998 Mijat Šuković, Istorija zakonodavstva Crne Gore 179-1916,CID, Podgorica, 2007Đurica Krstić, Pravni običaji u Crnoj Gori, CID, Podgorica,2010Mijat Šuković, Sudska vlast u novovjekovnoj državi CrnojGori do 1914, SARS, Podgorica, 2006