Rogatičanin u vrhu Osmanlijskog carstva.pdf

Rogatianin u vrhu Osmanlijskog carstva

EJHUL-ISLAM

MEHMED REFIK-EFENDI HADIABDI

Za vrijeme Turske vladavine u Bosni i Hercegovini (1463-1878) bosanski

muslimani dali su Turskoj carevini i islamskom svijetu znaajan broj velikih ljudi

na svim poljima ljudske djelatnosti: naunom, kulturnom, politikom, vojnom...

Ko god da se bavi izuavanjem nae kulturne prolosti, zna da je potrebno dosta

vremena i truda da bi se nabrojala imena naih ljudi , koji su odigrali znaajnu

ulogu na tim poljima, kao uenjaci, sufije (mistici) knjievnici, pjesnici, pae,

beglerbezi, veziri, veliki veziri, muftije i kadije. Nema stepena ni poloaja u nauci i

drutvu, ukljuujui i one najvie, a da na njemu nisu bili i radili brojni nai ljudi.

Samo jedan poloaj nije im bio tako lako dostupan. To je najvii poloaj u sistemu

islamske duhovne hijerarhije, poloaj vjerskog starjeine, ejhul-islama.

ejhul-islam je arapska rije, zapravo kovanica od dvije rijei: ejh i islam.

Leksiki znai: starjeina, uitelj islama, islamske nauke. Ovaj izraz, terminoloki

vremenom postaje slubeni izraz za lice koje se smatra najveim uenjakom svog

vremena. Ukidanjem halifata u Turskoj 1924.godine, poloaj elhul-islama prestao

je postojati.

Kroz svu dugu historiju naeg ivota i rada, u zajednici sa Turcima i islamskim

svijetom, na tom poloaju bio je jedan jedini na ovjek, a to je el-had Mhmed

Refik-efendi Hadiabri, rodom iz Rogatice. Na ovom poloaju on se nalazio u

drugoj polovini XIX vijeka.

Slika Mehmed Refik efendije nije sauvana ali ga turski istoriograf Ali Emri

opisuje ovako:

Mehmed Refik efendija je bio u potenju i istoi due besprimjeran, u nauci

visoko istaknut, u islamskom pravu posebno duboko uen. U ivotu nita nije inio

to bi mu umanjilo njegovu naunu i moralnu vrijednost. Bio je olienje vrline i

uivao je ope dobro miljenje o sebi...

Roen je 1813 godine u Rogatici, ocu mu je bilo ime Ali-efendija, a djedu

H.Abdullah efendija. Otac mu je bio poznat kao uvaen, veoma pametan, razborit i

dosta uen ovjek.

Umro 1871 godine u Istambulu. Sahranjen je, po elji i na prijdlog samog halife,

na naroito poasnom mjestu, u blizini turbeta sultana Mehmeda II Fatiha, kod

njegove monumentalne damije u Istambulu.

O njegovom ivotnom putu od rodne Rogatice do Istambula i Damaska, te o

izgradnji Tekijske damije i mekteba u Rogatici i vakufu koji je ostavio

rogatianima i Bosni uskoro emo pisati opirnije.

Podaci uzeti iz Anala Gazi Husref-begove biblioteke

Mehmed Refikovo odrastanje i kolovanje u Bosni

Poetne nauke Mehmed Refik je uio u svom rodnom mjestu Rogatici pred svojim

ocem. Njegovi plemeniti roditelji imali su umijea i mogunosti da svom

darovitom sinu daju lijep odgoj, ljubav za rad i urednost, to je ostalo njegova

vrlina kroz cijeli ivot. kako je rastao i razvijao se, na njemu se sve vie odraavala

njegova umna darovitost i sposobnost za nauku, pa ga je otac rano poslao u

Sarajevo da se tamo koluje pod nadzorom i brigom Mustafe-efendije Gloe.

Otac mu ubrzo umire, tako da je mlad ostao bez oca. Mustafa-efendija mu je bio

tetak po ocu (oeva sestra je bila udata za njim), a po zanimanju je bio kadija.

Kada je Mustafa-efendija Gloo bio poslat za naiba na travnikom kadiluku 1825,

sa sobom je u Travnik poveo i mladog Mehmeda koga je odmah dao na

kolovanje. Po isteku roka kadijske slube, Mustafa-efendija i njegov tienik

Mehmed, vraaju se u Sarajevo gdje Mehmed nastavlja dalje kolovanje u gazi

Husrefbegovoj (Kurumlija) medresi. U to vrijeme, u ovoj medresi je predavao

istaknuti muderis i uveni alim Muhamed-efendija Muli i Mehmed Refik je stupio

u krug njegovih uenika.

U prvo vrijeme po svom dolasku i stupanju u medresu, stanovao je u privatnom

stanu svog tetka Mustafe-efendije Gloe, a kasnije je dobio mjesto i nastanio se u

internatu medrese.

Tokom kolovanja u GHB medresi Mehmed refik se isticao bistrinom, marljivou

i lijepim ponaanjem, ime je skrenuo na sebe panju itavog kruga ondanje

uleme.

U sarajevskoj mekhemi (erijatski sud) u to vrijeme sudija je bio Turin Husein

efendija Ispartali (iz parte), koji se kretao u krugu visoke sarajevske uleme i

interesovao za rad i vladanje uenika medrese, te je i on primijetio i upoznao

vrijednost i vrline mladog uenika iz Rogatice. Zato, kada je 1832 godine ostalo

upranjeno mjesto pisaa u sarajevskoj mekhemi, ovaj kadija je pozvao naeg

Mehmeda i ponudio mu da obavlja tu slubu, to je on prihvatio uz konsultacije sa

svojim tetkom ef.Gloom.tu je imao priliku da stie prva praktina iskustva o

pravnom i slubenom poslovanju suda, kao i prva saznanja o drutvu i raznim

drutvenim problemima.

Sve to je dovelo do produbljavanja njegove elje za sticanjem znanja na polju

islamskog prava i da trai puta za dalje kolovanje poslije zavrene medrese. Tu

mu je ponovo pomogao kdija Husein-efendija Ispartali. Naime, kada je ovaj kadija

1833.godine zavrio kadijsko slubovanje u Bosni i poao u Istambul, omoguio je

i pomogao Mehmedu da poe sa njim, kako bi nastavio dalje kolovanje.

Polazei u Istambul iz Sarajeva i na tom putu prolazei kroz Rogaticu, vjerovatno

nije ni slutio kakvi su putevi pred njim otvoreni, kakvi ga usponi ekaju, sa svim

svojim sjajem, tegobama i odgovornostima.

Mehmed Refikove studije u Stanbolu

Kako se u novoj velegradskoj sredini Mehmed Refik osjeao i snalazio u prvo

vrijeme, ne zna se, ali se zna da da se svim arom i marljivou dao na

izuavanjeislamskih nauka, a naroito islamskog prava. Glavni oslonac i blizak

prijatelj i ovdje mu je bio Husein-efendija. Krajem studija Mehmed Refik se eni

kerkom Husein-efendije ime se veza izmeu ove dvojice jo vie produbljuje.

Nakon redovnog i marljivog studija, za vrijeme kojeg je meu hiljadama

istanbulskih studenata iz cijelog islamskog svijeta, isticao svojom bistrinom duha i

shvatanja, dobio je diplomu (idazet) od glasovitog alima i profesora Aksakalli

Muzellef Ahmed-efendije.

Diploma je prema ondanjim obiajima i sistemu studija u Istanbulu, glasila na

pomone nauke (vesail) i visoke vjerske nauke (ulmul alijje). Nasljedno pravo

(feraid) studirao je posebno kod poznatog uenjaka te struke Aksakalli Kurdi

Muhammed Sakib-efendije.

U meuvremenu punac mu je imenovan i upuen na kadijski poloaj u Damask, i

kada je tamo otiao u slubu, s njim je otiao i Mehmed-efendija, to ukazuje da je

postao nerazdvojni lan porodice kadije Husein-efendije.

Boravak u Siriji

Dolazak u Siriju za Refika je imao dalekosene posljedice iznaaj u duhovnom

pogledu. Damask je jo bio pun tradicionalne islamske kulture i njenih spomenika,

sa mnotvom knjiga iz podruja islamske filozofije i mistike, pravo duhovno blago

za njegove sklonosti i elju za znanjem. Do ovog vremena Mehmed Refik se bavio

uglavnom prouavanjem teolokih i pravnih nauka, a sad mu se pruila prilika da

se upozna i sa filozofijom misticizma (tesavvuf).

Nije poznato da li je za vrijeme boravka u Damasku obavljao neku slubu, ali se

zna da je mnogo itao tesavvufsku literaturu, a naroito djela poznatog mistika Ibn

Arebije. esto je posjeivao njegov grob kao i grobove drugih istaknutih uitelja

tesavvufa.. Bio je mnogo zanesen i o naetosti obuzet alegorinim tumaenjima Ibn

Arebije.

I kao to se na polju teoloko-pravnih nauka visoko uzdigao i postao istaknut

uenjak, htio je isto tako da se visko popne i uz ljestvice tesavvufa i da duboko

zaroni u more hakikata to mu je i polo za rukom, jer je kroz svoje tesavvufsko

izuavanje i meditacije stekao izvjesne duhovne sposobnosti i inspiracije.

Priznanje i potvrda toga bilo je dobivanje inabeta (blagoslova i diplome o prijemu)

od ejh 'Abdul-Fetaha Ukrije, istaknutog uenika i nasljednika uvenog sufijskog

ejha Zijauddin Halida, i tako stupio u nakibendijski red.

Ali, i pored svega toga, ivotne prilike nisu mu omoguavale da doe do izraaja

kao sufija i da razvije djelatnost na podruju tesavvufa, bilo putem pisanja ili

odgojnim djelovanjem kao uitelj (murid).

Njegove ivotne prilike vratile su ga od tesavvufa i tarikata erijatu i polovima

vezanim za erijat, tako da je tesavvuf ostao samo njegova lina spoznaja i

doivljaj. Mnogi odgovorni poslovi koje je obavljao i prilike u kojima se naao

nisu mu dozvoljavale da se vie bavi pisanjem ili prevodilakim radom na

podruju teologije i erijatskog prava. Zato je i pored sve njegove uenosti iza

njega ostalo malo pisanih radova.

Za vrijeme boravka u Damasku 1838. godine umire mu punac, tako da se on sa

porodicom vraa u Istanbul.

Povratak u Istanbul

Po povratku u Istanbul, kako nije imao u prvo vrijeme zaposlenja, predao se

izuavanju islamskih nauka i itanju knjiga. Na ovom planu nastojao je da nauku

uini ivotnom i korisnom. Iz tog razloga uskoro se zaposlio besplatno u Uredu za

nadzor vakufa. Uskoro potom (1840) dobija slubu u meihatu, u uredu za fetve.

Na tom mjestu ostaje godinu dana jer je ve 1841 godine postavljen na poloaj

kadije pri erijatskom sudu na Ejjubu (Istanbul). Na tom poloaju ostae oko tri

godine, do 1844, kada je postavljen za kadiju u Varni (Bugarka).

Obavljanje kadijske slube u Varni

O ovom periodu njegova ivota nema nekih znaajnijih podataka, osim da mu je

ovo slubovanje dobro dolo zbog ovladavanja pravnikim sposobnostima, to

samo sudska praksa moe omoguiti.

Put ka najviem poloaju u sistemu islamske duhovne hijerarhije

Imenovanje na poloaj fetva-emina

Po povratku iz Varne, Mehmed Refik je stupio u slubu koncipijenta (perovoe) u

Uredu za fetve pri meihatu. Kako je uskoro mjesto efa tog ureda (fetva-emin)

ostalo upranjeno zbog odlaska fetva-emin Mehmed Arif Mereb-zade za

inspektora u vladi, uz konsultacije tadanjeg ejhul-islama sa dotadanjim fetva-

eminom, na ovo mjesto se imenuje Mehmed Refik 1845 godine. ejhul-islam

Muhamed Asim-efendi Mekkizade elio se i sam uvjeriti u sposobnosti Mehmeda

Refika, pa ga je povodom toga pozvao u svoj ured radi naroitog ispita i

provjeravanja. To ustvari, nije bio ispit u klasinom smislu, nego dug razgovor koji

je posebno podeen i voen , pun raznovrsnih naunih problema i testova, a da

ispitanik i nije bio do kraja svjestan o emu se radi. nakon dueg razgovora ejhul-

islam se uvjerio da je Mehmed Refik prava rijetkost i dragocijena riznica vrline i

znanja, te ga je odmah postavio na poloaj fetva-emina, to je bio donekle

neuobiajen potez, obzirom na njegove godine, mali radni stai i nizak slubeni

rang. Ovim imenovanjem Mehmed Refik je stupio u ui krug vie hijerarhije, i to

na osnovu svoje naune i moralne vrijednosti, bez svih prateih formalnih uslova,

koji su za mnoge bili najvaniji. Naime, on je u to vrijeme, po svom rangu spadao

u iroki krug muderisa, a po godinama je bio dosta mlad (32) za tako visok poloaj,

pa su mnogi njegovi savremenici i kolege davali prigovore na raun njegovog

imenovanja.

Slabi karakteri uvijek zaziru i strahuju od uenih i vrijednih ljudi, od zdravih

karaktera jer misle da im pozitivni i istinki vrijedni ljudi smetaju, da ih ugroavaju

u njihovim linim, sitnim, sumnjivim poslovima. Otuda je uglavnom bila vlika

povika na Mehmeda Refika, ali i novi ehul-islam Arif Hikmet bej-efendi bjee

uen, kulturan i pravedan ovjek, koji je znao prepoznati prave vrijednosti, te je

zadrao Memeda Refika na tom poloaju pruajui mu podrku i ne samo to,

Mehmed Refik je uskoro dobi mnoge poasne titule, kao: mula od Izmira (1847),

mula od Bosne (1848), mula od Edirne (1849), mula od Meke, Medine i Istanbula

(1853), - koje su dobijali istaknuti vjerski uenjaci (ulema). I pored toga, ipak je za

krae vrijeme napustio poloaj fetva-emina, iako nije izvjesno da li je to bilo radi

navedenih prigovora , ili se radilo o potrebi slube. Naime, 1855.godine postavljen

je za inspektora carinskih vakufa (evkafi humajun),a sljedee godine godine postao

je savjetnik anadolskog i rumelijskog kadi-askera, te savjetnik pri izboru erijatskih

sudija . Uskoro potom 1857. dobio je ponovo poloaj fetva-emina, a zatim u

ramazanu iste godine jo jedan visoki poloaj, a to je poloaj kadi-askera

Anadolije.

Uee u obnovi poslanikove damije

Pred njim su se sada lahko otvarala vrata visokih poloaja.

Tako kada su 1859.godine, poduzeti radovi na ureenju i opravci Revdai-

Mutahhere (damije i Muhamedova turbeta u Medini), obrazovan je naroit odbor

izabrane uleme pri meihatu, u koji je uao iMefmed Refik-efendija. Na njegov

prijedlog usvojeno je da se, po zavretku radova, nad vratima damije napie

prikladan hadis (Muhamedova izreka):

Jedan namaz u ovoj mojoj damiji vrijedniji je od hiljadu namaza u drugim

damijama, izuzev svetog hrama Mekke, - to se naroito dopalo i tadanjem

sultanu Abdul-Medid hanu.

Kao istaknuti poznavalac islamskog prava postavljen je 1865.godine za lana

komisije za izradu zakona pri Ministarstvu pravosua, zadravajui predsjednitvo

komisije za izbor erijatskih sudija. Te godine obavio je i had.

Sad je pred njim ostao jo samo vrhovni poloaj, prvi vjerski poloaj do halife

ejhul-islam.

Imenovanje za ejhul-islama

1866 (u etvrtak 27 rebiul-evela 1283h.godine) Mehmed Refik efendija postao je

109 po redu ejhul-islam. Taj dogaaj ponukao je turskog pjesnika-hroniara, da

izrekne kronogram sa datumom njegovog postavljenja, polustihom:

Allah dovede na vrhovni poloaj za davanje fetvi najuenijeg pravnika Refika.

(Illmiya Salmanesi, str.597)

I pored ogromnog opeg znanja i ugleda to ga je uivao u krugovima ozbiljnih i

estitih ljudi, nije se dugo zadrao na ovom poloaju. Veoma nestabilne i burne

prilike u Turskoj carevini u to vrijeme, spletke i iznutra i iz vana, nisu zaobile ni

vjerski ivot. Stoga je razumljivo to je ve 7 muharema 1285.h.godine, odnosno

1868, poslije 1 godine, devet mjeseci i devet dana smijenjen sa ove funkcije. Ali

bez obira na to, neke znaajne funkcije je zadrao i dalje, ali ne zadugo, tri godine

kasnije zadesila ga je teka bolest (tifus) od koje je, nakon 30 dana bolovanja,

preselio na onaj svijet 29.muharema 1288. odnosno 20 aprila 1871. godine u

59.godini ivota.

Pisnana djela Mehmeda Refika

Od pisanih djela poznato mu je djelo Nukulul-fetava. To je zbirka pravnih

rjeenja na turskom jeziku, bez navoena izvora za pojedine fetve. U to vrijeme

zbirka je sluila kao glavni oslonac i prirunik za davanje pravnih rjeenja. Za sve

fetve navode se citati i pravni izvori i na izvornom arapskom jeziku to govori o

uenosti i irini znanja Mehmeda Refika. Djelo se nalazi i u naoj

GaziHusrevbegovoj biblioteci pod brojem 383.

Veza sa rodnim krajem i Bosnom

Iako za svo vrijeme, od kako je otiao u Istanbul, nije dolazio u domovinu, on je

ipak nije zaboravio, kao ni svoje zemljake . Sa njima se rado susretao i rado

razgovarao na maternjem jeziku. Novopridolim od njih, naroito naim

studentima na razne naine je pomagao. hasan ef. Spaho, profesor i direktor

Sudake kole bio je na studijama u Istanbulu u vrijeme kada je Mehmed refik bio

ejhul-islam, pa je sa Muhamedom Muliem, sinom muderisa Mulia bio u posjeti

kod ejhul-islama jednog bajrama i esto je isticao da ih je lijepo i oinski primio

te da su dugo na naem jeziku o svemu razgovarali.

Udaja keri

Mehmed Refik je imao dvije keri i obje je udao za nae ljude, svoje zemljake,

Rogatiane. Nema podataka ko su bili ejhul-islamovi zetovi

O hajirima, vakufu i nasljednicima

Ono to naroito ukazuje na Mehmed Refikovo osjeanje za svoj rodni kraj, jeste

injenica da je u Rogatici sagradio damiju i mekteb, i u tu svrhu, za njegovo

podizanje i odravanje, osnovao i ostavio vakuf. Damija je podignuta na mjestu

gdje je ranije bila jedna stara, vjerovatno najstarija damija u Rogatici, zvana

Tekijska damija, na lijevoj obali Rakitnice, na putu za mahalu Graanicu. Po

kakvoj je tekiji prozvana ta stara damija nije poznato, ali se zna da se ona davno,

polovinom 17 stoljea, poruila. Na njenom mjestu podigao je tada novu damiju

neki Dervi-paa, ali je vremenom, kroz stoljea i ova damija dotrajala i postala

ruevna. Na mjestu ove damije, Mehmed Refik je podigao svoju damiju.

U natpisu nad ulazom njegove damije spominje se Tekijska damija, a u njegovij

vakufnami Dervi-paina damija. Ova njegova damija je jedna od sedam

rogatikih damija, a narod je prozvao ejhislamija, tj. ejh-islamova damija. Bila

je skromnih dimenzija (9,60x7,60 m) i zidana je od kamena, ali je arhitektonski

bila lijepo izgraena, a naroito njen strop, koji je bio izrezbaren. Stradala je u

drugom svjetskom ratu a 1978.godine od nje su strale samo zidine.

U blizini damije bio je sazidan mekteb. Stihovani kronogram na turskom jeziku s

datumom izgradnje damije i mekteba sastavio je tadanji sarajevski pjesnik Fadil-

efendija erifovi. Damijski kronogram, sastavljen u pet dvostiha i napisan na

kamenoj ploi iznad ulaza, glasi:

ejhul-islam, izvor vrlina, na gospodin Refik

trudio se danonono, da ini dobra djela.

Na mjestu Tekijske damije, to no je bila na ovom mjestu,

od ijih temelja ni traga ne osta,

ukazujui panju postojbini svojih djedova,

izgradi ovu damiju, brigom i trudom svojim.

Bog pomoe i olaka njeno dovrenje,

a za graditelja poee se Bogu moliti svi.

Fadil izree za datum ovaj krasni krono-stih:

Sagradi bogomolju lijepog stila muftil-enam - muftija islamskog svijeta.

Orginalni kronogram:

Kronogram, koji sadri datum izgradnje mekteba, glasi:

Dobrotvor, graditelj damije za pobone,

Naini ovaj mekteb i posta radostan.

Fadil, vijednim polustihom zapisa njegov datum:

Mekteb podie raniji muftil-enam.

Orginalni kronogram

Ove kronograme za damiju i mekteb, prepisao je i sauvao Mehmed Handi

(rukopisna zbirka u GHB).

Meu vakufnamama u GHB nalazi se ovjerovljen prepis Mehmed Refikove

vakufname, koja je sastavljena na turskom jeziku, u Istanbulu, odakle je ovaj

prepis poslat u Rogaticu. U njoj se kae:

Veliki uenjak i vrelo erijatske nauke el-had Mehmed Refik-efendija, sin

umrlog Ali-efendije, u prisustvu ..(cijela svita uglednih linosti ija se imena

navode) pred erijatskim sudom izjavljuje da vakufi (zavjetava) 250 velikih

(jazluk) zlatnih mededija, u odreenu svrhu i uz odreene uslove. To je za

slubenike njegove damije i mekteba, koje je podigao u asnom i velianstvenom

vilajetu Bosni, u kasabi Rogatici (elebi Pazar) na mjestu (arsa) Dervi-paine

damije, koja je u posve ruevnom stanju. Navedena suma novca ima se

zamijeniti za odgovarajue nekretnine (akar9, to e se dati podnajam.

Godinji prihod od toga ima se dijeliti na est dijelova (stavki-sehm). Jedan dio

troie se za plaanje imama i hatiba damije, drugi dio za muezzina i kajjima

(nadzornika i ekonoma) damije, trei dio za plaanje uitelja (muallima) mekteba,

to se nalazi pokraj damije, a etvrti dio za plaanje mutevelija ovog vakufa. Iz

preostala dva dijela, troie se za osvjetljenje damije (nabavka emdana i svijea,

te nabavka ulja i kandilja za iluminaciju prilikom sveanih noi).

to od ove sume pretee, mutevelija e to uvati u blagajni vakufa i troiti za

popravak damije i mekteba, kad to zatreba.

Dalje se u vakufnami daju prelazna upustva u pogledu isplate navedenih

slubenika, to e biti privremeni postupak, dok se pravilno ne izvri namjena

uvakufljenog novca za nekretnine.

Bar jedanput u tri godine ima se obaviti, sa znanjem erijatskog suda , obraun i

pregled vakufskog poslovanja.

U vakufnami je data napomena koja glasi:

Ako bi tokom vremena ne daj Boe postalo nemogue ostvarivati i odravati

namjenu ovog vakufa, onda e se njegov oznaeni prihod troiti u socijalno-

humanitarne svrhe, za pomo siromanim muslimanima. Ova napomena ukazuje

na veliku i plemenitu duu dobrotvora.

Vakufnama je datirana 25.redeba 1287 h.godine, tj. 21.oktobra 1870. godine.

ejhul-islam hadi Mehmed Refik-efendija sahranjen je, po elji i na prijedlog

samog halife, na naroiti poasnom mjestu, u blizini turbeta sultana Mehmeda II

Fatiha, kod njegove monumentalne damije u Istanbulu, - iako mu je grob bio

iskopan izvan gradskih zidina, kraj tekije Mustafa-pae, kod groba njegova

predhodnika ejhul-islama Mereb-zade Mehmed Arif-efendije.

Ispraaju denaze i njegovoj sahraniprisustvovali su mnogi velikodostojnici, veziri

i ulema, meu kojima i poznati turski dravnik, naunik i pisac historije Ahmed

Devdet-paa (Tahiri Devdet) On je suznih oiju nad grobom velikog merhuma

uzviknuo: Ovdje danas zakopasmo riznicu fikha!

Mehrum Mehmed Refik-efendija bio je nosilac velikih turskih odlikovanja

(muressai-osmani i medidi I reda).

Nadgrobni spomenik izgraen mu je od bijelog mermera i sav je ispisan i ukraen

vanrednom kaligrafijom, isklesanom u reljefu. Mnogobrojni natpisi dai su u vezi s

datumom smrti, a sadre jo pohvalu islavu mehrumovog moralnog lika, ime su

mu njegovi savremenici, predstavnici ondanjeg islamskog svijeta, izrazili

zahvalnost i trajno potovanje za njegov astan ivot i rad.

Evo nekoliko citata iz tih natpisa:

Sve to je na ovom svijetu, prolazno je. Za duu ranijeg ejhul-islama Mehmeda

Refik-efendije, koji preseli u vjeni svijet, i za due svih mumina neka se ui

Fatiha!

Dobri i plemeniti ovjek, uen i uman, u svakoj vjerskoj nauci i znanosti postigao

je stepen potpunosti.

Njegov moral bijae vrijedan, a cjelokupno ponaanje lijepo. Neka se Allah

smijuje tome ovjeku, kome ne bijae ravna.

Tu je uklesan i datum smrti u kronogramu, to ga je u tu svrhu izrekao Sami-paa:

Skromni lanestitih Sami pripomae izrei datum smrti: Ode Refik-efendija pred

vjenoga!

Dobri namjernie, baci pogled na datum njegove smri i skrueno proui Fatihuza

duu Mevlaa Refika.

Natpise sanadgrobnog spomenika Mehmeda Refika prepisao je di donio na

orjentalista Omer Nakievi.

Nasljednici i loza Hadiabdia

U Rogatici poodavno nije bilo nikoga od muke loze Hadiabdia. Danas ni stariji

ljudi iz Rogatice i Sarajeva ne znaju nikoga iz ove porodice. Samo ueniji ljudi

znaju da je Mehmed Refik, na rogatianin bio na najveem poloaju u Turskoj

carevini od svih bosanaca. Priznajem, mada potiem iz obrazovanije porodice, da

sam prvi put za njega ula od Nusreta Agia, a potom od ef. Lavia visokog

slubenika u GHB koji mi je pomogao da doem do Anala i da vam proslijedim

ovaj tekst.

Ipak u Analima se navodi da je Hadi Almasa-hanuma Rami, roena Kumain iz

Sarajeva znala neto vie rei o ejhul-islamu. Po njenom kazivanju (prenijeto od

njenog zeta dr.Ahmeda Tuzlia), ejhul-islam je imao brata Mustafa-efendiju, koji

je dosta puta dolazio u Sarajevo. Ovaj veoma skroman i poboan ovjek, umro je

obavljajui had u Meki.

Od drugih lanova ove porodice zna se jo za dvije sestre Hadiabdi. To su

Devahira-hanuma i njena polusestra, Nezira-hanuma, koje su bile amidine

ejhul-islama. One, njihove keri i unuke udavale su se u razne ugledne porodice u

Rogatici i Sarajevu, tako da se danas njihovo brojno potomstvo vee za porodicu

Hadiabdi samo preko njih dvije. da li, i koliko ima potomstva od ejhul-

islamovih keri u Turskoj i za koje su rogatiane udate, nije poznato.

Nakon smrti ejhul-islama u Rogaticu je stiglo iz njegove ostavtine podosta

vrijednosti, srmaluka (srebra9, zlata i jedna sablja. Ko je prvobitno primio te

vrijednosti i ta se sa njima zbilo, nije poznato, ili se zna voma malo. Vasij-muhtar

(opunomoeni staratelj) ejhul-islama bio je Mustajbeg (Mustafa beg) Fadilpai iz

Sarajeva (dugogodinji sarajevski gradonaelnik, umro 1892.godine).

Prialo se da je meu zlatnicima bilo i onih iz vremena Harun el-Raida, na kojima

je pisalo La ilahe illellah. Jedan veliki dukat nalazio se kod Nezira-hanume.

Tri mala dukata nalazila su se kod Muhameda Kumaina (brat Almasa-hanume

Rami).

On je te dukate davno prodao, nepoznatom kupcu, kao numizmatiku vrijednost (1

komad po 10 napoleona). Toliko se zna o ostavtini ejhul-islama koja je stigla u

Bosnu.