1.1. Pojam računovodstva 1.1. Pojam računovodstva Računovodstvo je podfunkcija funkcije upravljanja, koja svojim informacijama pomaže funkciju upravljanja, naročito u domenu planiranja (donošenja odluka) i kontrole poslovanja. Potpunije i preciznije definisanje ovog pojma nije ni malo jednostavno, jer se računovodstvo može posmatrati kao: • Proces u kome se prikupljaju, sređuju, obrađuju i čuvaju podaci, oblikuju, prenose i čuvaju informacije koje su problemski usmerene na donošenje ekonomskih odluka; • Deo preduzeća koji se bavi tom delatnošću; • Naučna disciplina koja uopštava i unapređuje dostignuća u toj oblasti; • Nastavni predmeti u školama i na fakultetu. Postoji veliki broj definicija računovodstva. Jedna od prihvatljivijih bila bi definicija Komiteta za terminologiju američkog Instituta javnih računovođa, po kojoj je računovodstvo: “Nauka o beleženju i klasifikovanju poslovnih transakcija i događaja, primarno finansijskog karaktera i veština sastavljanja značajnih izveštaja, analize i interpretiranja ovih transakcija i događaja i prenošenja rezultata licima koja moraju doneti odluku ili dati ocenu.” 1.1.1. Delovi računovodstva 1.1.1. Delovi računovodstva Računovodstvo predstavlja celinu sastavljenu od sledećih delova: 1. Knjigovodstvo je sastavni deo računovodstva, njegova računska osnova. Ne postoji opšteprihvaćena definicija 1
175
Embed
Racunovodstvo - Skripta 2 - Seminar Ski, Diplomski Maturski Radovi, Ppt i Skripte Na Www.ponude
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
1.1. Pojam računovodstva1.1. Pojam računovodstvaRačunovodstvo je podfunkcija funkcije upravljanja, koja svojim informacijama pomaže funkciju
upravljanja, naročito u domenu planiranja (donošenja odluka) i kontrole poslovanja. Potpunije i
preciznije definisanje ovog pojma nije ni malo jednostavno, jer se računovodstvo može posmatrati kao:
• Proces u kome se prikupljaju, sređuju, obrađuju i čuvaju podaci, oblikuju, prenose i čuvaju
informacije koje su problemski usmerene na donošenje ekonomskih odluka;
• Deo preduzeća koji se bavi tom delatnošću;
• Naučna disciplina koja uopštava i unapređuje dostignuća u toj oblasti;
• Nastavni predmeti u školama i na fakultetu.
Postoji veliki broj definicija računovodstva. Jedna od prihvatljivijih bila bi definicija Komiteta
za terminologiju američkog Instituta javnih računovođa, po kojoj je računovodstvo: “Nauka o
beleženju i klasifikovanju poslovnih transakcija i događaja, primarno finansijskog karaktera i veština
sastavljanja značajnih izveštaja, analize i interpretiranja ovih transakcija i događaja i prenošenja
rezultata licima koja moraju doneti odluku ili dati ocenu.”
Računovodstvo predstavlja celinu sastavljenu od sledećih delova:
1. Knjigovodstvo je sastavni deo računovodstva, njegova računska osnova. Ne postoji
opšteprihvaćena definicija knjigovodstva, jer se i ono kao i računovodstvo može definisati sa više
aspekata (kao nauka . . . Nastavni predmet . . . Organizacioni deo preduzeća . . . i td.) Po jednoj
definiciji “Knjigovodstvo je metod sakupljanja, klasifikovanja, registrovanja, čuvanja, reklasifikacije i
izveštavanja o nastalim ekonomskim promenama na imovini poslovno – računovodstvene celine”.
2. Računovodstveno planiranje se bavi sakupljanjem , sistematizovanjem, obradom i
prezentiranjem podataka koji se odnose na buduće poslovanje preduzeća.
3. Računovodstvena kontrola ispituje ispravnost izvođenja propisanih radnih i metodoloških
postupaka, počev od prijema računovodstvene dokumentacije i obrade do oblikovanja finalnih
informacija.
4. Računovodstvena analiza je prosuđivanje i objašnjavanje stanja i uspešnosti poslovanja,
utvrđivanje odstupanja od njega, uzroke za ta odstupanja i njihove posledice.
1
1.2. 1.2. Računovodstvene informacije - definisanjeRačunovodstvene informacije - definisanjeNajvažniji “proizvodi” rada računovodstva su računovodstvene informacije.
“Računovodstvena informacija je učinak računovodstvene obrade podataka koji je problemski
orijentisan i kao takav predstavlja podlogu za donošenje poslovnih odluka.”
Računovodstvene informacije su najčešće u obliku računovodstvenog iskaza i
računovodstvenog izveštaja.
• Računovodstveni iskaz je obrazac u kome je na sistemski način iskazan učinak
računovodstvene obrade podataka. (Računovodstveni iskazi u obliku obrazaca kakvi su na primer
Bilans stanja i Bilans uspeha predstavljaju ključni deo računovodstvenog izveštavanja).
• Računovodstveni izveštaji su dopuna računovodstvenih iskaza u svrhu što potpunijeg,
svestranijeg i produbljenijeg računovodstvenog informisanja. Oni sadrže sva potrebna bliža
obaveštenja, objašnjenja, kao i obrazloženja onoga što je obuhvaćeno računovodstvenim iskazima.
1.2.1. Korisnici računovodstvenih informacija1.2.1. Korisnici računovodstvenih informacija
Korisnici računovodstvenih informacija mogu biti interni (unutrašnji) i eksterni (spoljni).
Slika broj 1. Korisnici računovodstvenih informacija
2
Korisnici račun.informacija
Interni Eksterni
Vlasnici kapitala
Organi upravljanja i rukovođenja
Stručne službe u preduzeću
Zaposleni radnici
Država i njeni organi
Potencijalni investitori
Banke (kao kreditori preduzeća)
Ostali poverioci (dobavljači i dr.)
1.2.1.1. Interni korisnici računovodstvenih informacija1.2.1.1. Interni korisnici računovodstvenih informacija
• Vlasnici kapitala (akcionari, ortaci, država). Njih pre svega interesuju informacije o budućim
efektima ulaganja u poslovne aktivnosti preduzeća i rizicima koji su sa tim povezani.
• Organi upravljanja i rukovođenja (različiti nivoi menadžmenta preduzeća). Na osnovu
računovodstvenih informacija oni donose važne poslovne odluke.
• Princip materijalne ispravnosti. Da bi se obezbedila istinitost odnosno materijalna ispravnost
podataka koje knjigovodstvo pruža, nužno je da se u knjigovodstvu obuhvataju sve i samo one
ekonomske promene koje su stvarno nastale.
• Princip ekonomičnosti. To je zahtev (uopšte u ekonomiji) da korist od bilo koje aktivnosti
preduzeća bude veća od sredstava koja se za tu aktivnost utroše.
1.4. Prosto knjigovodstvo (evidencija)1.4. Prosto knjigovodstvo (evidencija)Današnjem sistemu “ dvojnog knjigovodstva” prethodila je “prosta evidencija” ili “prosto
knjigovodstvo”.
Osnovna karakteristika proste evidencije je u tome što se poslovne promene registruju samo
jednom (na pr. Isplata u gotovu se evidentira samo kao izlaz novca iz blagajne) pa se evidencija o
Zbog svih ovih slabosti prosta evidencija je skoro svuda napuštena i zadržala se jedino kod
manjih zanatskih radnji.
5
1.5. Pojam dvojnog knjigovodstva1.5. Pojam dvojnog knjigovodstva
Sistem dvojnog knjigovodstva se može definisati kao onaj ≫ knjigovodstveni sistem kod koga se svaka vrednosna promena na imovini, može i mora dva puta beležiti (knjižiti)≪ .
Najvažnija osobina ovog sistema je da potpuno pokriva poslovanje preduzeća, tako da se samo
na osnovu podataka iz knjigovodstvene evidencije mogu dobiti svi podaci o stanju imovine u bilo
kojoj fazi procesa reprodukcije, o obavezama koje proističu iz posedovanja imovine, o rashodima i
prihodima koji su nastali tokom procesa rada, kao i o finansijskom rezultatu za bilo koje vremensko
razdoblje.
Fundamentalni princip dvojnog knjigovodstva je bezizuzetno dvostruko obuhvatanje svake
poslovne promene i ovaj princip je izvor svih onih karakteristika kojima se ono odlikuje. Dakle, svaka
ekonomska promena tangira dva osamostaljena imovinska dela i s toga se dva puta beleži (knjiži).
* Da obezbedi permanentno praćenje stanja i kretanja svih delova sredstava i njihovih izvora tokom
odvijanja procesa rada radi dobijanja podataka za potrebe kontrole, analize i planiranja;
* Da obezbedi permanentno praćenje rashoda i prihoda kako bi se u svakom trenutku i za svaki deo
radnog procesa mogao utvrditi finansijski rezultat – dobitak ili gubitak;
6
* Da obezbedi organima upravljanja sve one podatke i informacije koje su relevantne za proces
donošenja odluka i upravljanje;
* Da obezbedi potrebne podatke i informacije organima društvene kontrole kojima bi se utvrdilo
celishodno korišćenje sredstava.
Ovim nisu iscrpljeni svi zadaci koji se pred knjigovodstvo postavljaju ali činjenica je da
knjigovodstvo kao veoma fleksibilan sistem, uspeva da odgovori svim zahtevima koji su mu se do sada
postavljali.
1.5.3. Predmet dvojnog knjigovodstva1.5.3. Predmet dvojnog knjigovodstvaPredmet rada knjigovodstva su finansijski (vrednosni) podaci o stanju i promenama u imovini
preduzeća.
Imovina se može posmatrati pravno i ekonomski.
Pravno, imovinu preduzeća čine pravo svojime na pokretnim i nepokretnim stvarima, novčana
sredstva i hartije od vrednosti i druga imovinska prava.
Ekonomsko definisanje imovine razlikuje bruto i neto imovinu. Bruto imovinu preduzeća čine
ukupna sredstva preduzeća , a neto imovinu čini bruto imovina (ukupna sredstva) umanjena za
obaveze preduzeća.
Imovina preduzeća se knjigovodstveno posmatra sa stanovišta:
- pojavnih oblika imovine (kako izgleda ta imovina) - SREDSTVA - AKTIVA
- izvora t.j. načina kako je finansirana nabavka ili proizvodnja te imovine - IZVORI SREDSTAVA -
PASIVA.
Prikazano u obliku jednačine to izgleda ovako:
SREDSTVA = OBAVEZE + KAPITAL
AKTIVA = PASIVA
1.5.3.1. Aktiva1.5.3.1. Aktiva
Aktiva se može definisati na više načina. Pod aktivom se između ostalog podrazumeva
knjigovodstveno posmatranje imovine preduzeća sa stanovišta njenih pojavnih oblika. Za aktivu se
može reći i da predstavlja skup stvari, prava i novca jednog preduzeća.
Aktiva se može grupisati po više kriterijuma:
* prema pojavnim oblicima,
*prema nameni,
* prema kriterijumima obtra, načina transformisanja i pojedinačne vredosti,
* prema tome da li je u funkciji ili van funkcije, 7
* prema stepenu završenosti.
Prema pojavnim oblicima aktiva t.j. sredstva se dele na:
* materijane vrednosti - stvari,
* sredstva u novčanom obliku - novac, hartije od vrednosti i dr.
* prava - potraživanja nastala po raznim osnovama, zatim patenti, licence, koncesije i dr.
Prema kriterijumu namene sredstava se deli na:
* poslovna (direktno se koriste u poslovne svhe) i vanposlovna (ne koriste se direktno za obavljanje
poslovanja preduzeća, t.j. radi se, uglavnom o sredstvima od kojih se ne očekuje i ne ostvaruje
prihod, - na pr. stanovi).
Prema kriterijumu načina transformacije, obrta i pojedinačne vrednosti sredstva se dele na:
* stalna - dugoročna sredstva (stalna imovina) i
* tekuća - kratkoročna sredstva (obrtna imovina).
1.5.3.2. 1.5.3.2. Stalna i tekuća sredstvaStalna i tekuća sredstva
Stalna sredstva se sastoje iz osnovnih sredstava i drugoročnih finansijskih uloga (plasmana).
* Osnovna sredstva su ona sredstva koja se koriste duži vremenski period, i koja tokom vremena
korišćenja, uglavnom, ne menjaju svoj izgled, a svoju vrednost postepeno prenose na proizvode. U
osnovna sredstva spadaju: zemljište, zgrade, mašine, postrojenja, šume, inventar, avansi za osnovna
sredstva i td.
* Dugoročni plasmani su finansijska ulaganja sredstava u drugo pravno lice s rokom povraćaja dužim
od jedne godine.
Tekuća (kratkoročna) sredstva (obrtna imovina) čine ona sredstva koja se koriste kraći
vremenski period (obično jedan proces reprodukcije) ili ako se koriste duži vremenski period, imaju
malu vrednost, U obrtna sredsva spadaju: novac u blagajni i na žiro račun, potraživanja, sirovine,
materijal (obrađene sirovine), sitan inventar, rezervni delovi, auto gume, povratna ambalaža,
poluproizvodi, gotovi proizvodi, roba i dr.
1.5.4. Pasiva1.5.4. Pasiva
Posmatranje imovine preduzeća sa stanovišta izvora, t.j. načina kako je finansirana ta imovina
(odakle potiču sredstva preduzeća) naziva se pasiva. Pasiva, dakle, prdstavlja skup izvora sredstava
(obaveza ) jednog preduzeća. Pasiva (izvori) se može podeliti prema više kriterijuma:
8
* prema nameni,
* prema poreklu.
Prema nameni izvori se dele na:
- izvore poslovnih sredstava,
- izvore neposlovnih sredstava.
Prema tome odakle potiču, t.j. prema kome postoji obaveza, izvori se dele na:
- sopstvene izvore,
- pozajmljene izvore.
1.5.4.1. Sopstveni izvori1.5.4.1. Sopstveni izvori
Kod sopstvenih izvora obaveza postoji prema vlasniku odnosno suvlasniku preduzeća.
Sopstveni izvori čine:
* sopstveni kapital
* dugoročna rezervisanja
Sopstveni kapital čine:
- osnovni kapital: društveni kapital, državni kapital, akcijski kapital, udeli, ulozi i dr. izvori,
- rezerve: kapitalne premije (emisione premije) revarolizacione rezerve, zakonske rezerve i dr.
rezerve.
- neraspoređena dobit.
Dugoročna rezervisanja predstavljaju "obaveze" za pokriće troškova i rizika proisteklih iz
prethodnog poslovanja koji će se pojaviti u narednim godinama, a odnose se na:
- rezervisanja za troškove u garantnom roku,
- rezervisanja za troškove investicionog održavanja,
- rezervisanja za troškove obnavljanja prirodnih bogastava i dr.
1.5.4.2. Pozajmljeni izvori1.5.4.2. Pozajmljeni izvori
Kod pozajmljenih izvora postoji obaveza prema svim drugim subjektima sem vlasnika
preduzeća i uvek definisani rok za izmirenje te obaveze.
Pozajmljenje izvore čine obaveze po kreditima, prema dobavljčima, za porez, zarade itd.
Prema rokovima vraćanja pozajmljeni izvori se dele na:
- dugoročne obaveze (rok vraćanja je duži od jedne godine) dugoročni krediti, dugoročne
obaveze prema povezanim pravnim licima, obaveze za dugoročno oročene uloge, obaveze za prodate
9
obveznice.
- kratkoročne obaveze (rok vraćanja je kraći od jedne godine) kratkoročni krediti, kratkoročne
obaveze uzrokovane nabavkom faktora procesa rada od dobavljača na robno - novčani kredit ili
trošenjem i prodajom odgovarajućih sredstava, pri čemu nastaju obaveze za porez i dr.
Izlazna knjigovodstvena dokumenta nastaju u preduzeću, da bi se potom dostavila poslovnim
partnerima, raznim organizacijama i licima.
Izlazna knjigovodstvena dokumenta čine:
13
- izdate fakutre kupcima za prodat materijal, robu ili izvršene usluge,
- tovarni listovi i druga slična dokumenta,
- izdate menice,
- izdati čekovi,
- otpremnice materijala ili robe,
- izdati nalozi za plaćanje sa računa kod banke,
- izdata odobrenja kupcima za date rabate, priznate popuste, vraćenu neispravnu robu i sl.,
- obračunske situacije.
Sva knjigovodstvena dokumenta moraju se čuvati godinu dana, glavne knjige pet godina a
završni račun i isplate liste zarada trajno.
1.7. Kontni okvir i kontni plan1.7. Kontni okvir i kontni planKontni okvir predstavlja spisak računa koji se mogu otvoriti u knjigovodstvu jednog preduzeća
(proizvodnog, trgovinskog, uslužnog).
Po pravilu kontni okvir sačinjavaju deset klasa, koje se mogu raščlaniti na deset grupa računa a
svaka grupa računa se može raščlaniti na deset računa. Dakle, najčešće se obeležavanje računa u
kontnom okviru vrši primenom brojeva po tzv. dekadnim sistemu. Te grupe računa izgledaju ovako:
* grupa sa jednim brojem: KLASE (0 - 9)
* grupa sa dva broja : GRUPE RAČUNA (00 - 09)
* grupa sa tri broja : SINTETIČKI RAČUNI (000 - 009)
* grupa sa četiri broja : ANALITIČKI RAČUNI (0000 - 0009)
To praktično znači da se ceo kontni okvir može razvrstati u 10 klasa, svaka klasa u 10 grupa,
svaka grupa u 10 sintetičkih računa, svaki sintetički račun u 10 analitičkih računa.
Kontni plan je lista računa stvarno otvorenih u knjigovodstvu konkretnog preduzeća koji služe
za evidentiranje poslovnih promena.
1.7.1. Kontni okvir po bilansnom principu1.7.1. Kontni okvir po bilansnom principu
14
* Klase 0, 1, 2 i grupe 80 i 88 predstavljaju sredstva (aktivu).
* Klase 3 i 4 i grupe 81 i 89 predstavljaju izvore sredstava (pasivu).
* Klase 0 –8 čine finansijsko knjigovodstvo.
* Proizvodna preduzeća su obavezna da vode klasu 9.
* Trgovinska preduzeća nisu obavezna da vode klasu 9.
* Klasa 9 – poslovne promene u okviru pogonskog knjigovodstva.
1.9.3. Povećanje i aktive i pasive1.9.3. Povećanje i aktive i pasive
Ako određena poslovna promena ima za posledicu povećanje neke pozicije aktive uz istovremeno povećanje neke pozicije pasive, svrstavamo je u treću grupu bilansnih promena. U ovakvom slučaju povećava se zbir aktive i zbir pasive, ali se bilansna ravnoteža ne remeti. Primer: Od “Jugopetrola” kupljeno je gorivo i mazivo po računu br. 40 za din. 8.000. Faktura nije plaćena.
1.10. Knjigovodstveni računi - konta1.10. Knjigovodstveni računi - kontaKnjigovodstveni račun je “kamen temeljac” knjigovodstvenog sistema. U literaturi se često
nailazi na definiciju po kojoj je “knjigovodstveni račun dvostrani pregled na kome se beleži početno
stanje kao i sve promene koje su izazvale povećanje ili smanjenje pojedinih delova aktive ili pasive,
odnosno pojavu rashoda ili prihoda”. Ova definicija nije sveobuhvatna. Najpotpuniju i najadektvatniju
definiciju knjigovodstvenig računa dao je francuski ekonomista J. Dumarschey: “Konto je svaki skup
jedinica vrednosti (na pr. dinara) vezanih za jednu ideju, za jednu tačku gledišta, koja je svima njima
svojstvena koja ih karakteriše i koja odgovara svakoj jedinici vrednosti koja se za nju vezuje”.
Knjigovodstveni računi imaju levu i desnu stranu koje se po konvenciji obeležavaju sa 26
“duguje” i “potražuje” (nazivi potiču još iz srednjeg veka). Oznake za strane računa mogu biti i
drugačije kao na pr. “ulaz” i “izlaz”, “primanje” i “izdavanje”, “zaduženje” i “razduženje”, “na teret” i
“u korist” ali se u krajnjoj liniji sve svodi na levu i desnu stranu.
1.10.1. Računi aktive, računi rashoda, 1.10.1. Računi aktive, računi rashoda, računi pasive i prihodaračuni pasive i prihoda
Najbrže ovladavanje suštinom računa a time i čitavim knjigovodstvenim sistemom omogućuje
tzv “materijalistička teorija četiri niza računa”. Po toj teoriji svi računi se mogu svrstati i četiri niza,
četiri grupe:
* računi aktive,
* računi rashoda,
* računi pasive,
* računi prihoda.
Polazeći od ove podele dolazimo do pravila za knjiženje na knjigovodstvenim računima
pomoću kojih možemo da rešimo svaku poslovnu promenu, odnosno knjigovodstvenu operaciju.
To pravilo glasi:
1.10.2. Oblici knjigovodstvenih računa1.10.2. Oblici knjigovodstvenih računa
Računi mogu imati različite oblike: oblik slova T, stepenasti oblik računa, dvostrani oblik
računa (po foliju) i jednostrani oblik računa (po pagini).
* Račun oblika slovo T uglavnom se koristi u nastavi knjigovodstva i pri analizi
knjigovodstvenih promena.
D R-ni AKTIVE PPočetno stanje
povećanje smanjenje
D R-ni PASIVE PPočetno stanje
smanjenje povećanje
D RASHODI PNastanak
povećanje smanjenje
D PRIHODI PNastanak
smanjenje povećanje
27
* Stepenasti oblik računa je prvi nastao. Retko se koristi, uglavnom u bankama (štedna
knjižica).
ULAGAČ NN
DATUM OPIS ZNAK IZNOS200001.08. ULOŽENO P 1.000
ULOŽENO P 1.500STANJE P 2.500
04.08. PODIGNUTO D 80010.08 STANJE P 1.700itd.
*Konto po foliju. Folija na italijanskom jeziku znači list, a list ima dve strane te otuda i potiče
naziv za ovaj oblik računa.
KUPAC NN
DATUM OPIS IZNOS DATUM OPIS IZNOS200001.01. Početno stanje 1.000 05.01. Izvod 13 1.00006.01. Faktura 111 800 12.01. Izvod 16 80008.01 Faktura 125 1.200 14.01. Vraćena roba 200
* Konto po pagini ili jednostrani oblik računa je najčešće primenjivan u praksi. To je račun koji
se vodi na jednoj strani knjige (“pagina” na italijanskom - strana).
1.10.3. Vrste knjigovodstvenih računa1.10.3. Vrste knjigovodstvenih računa
Podele knjigovodstvenih računa su brojne. Neke od njih su:
* Po karakteru salda
- aktivna,
- pasivna,
- aktivno – pasivna,
- pasivno – aktivna.
DATUM OPIS DUGUJE POTRAŽUJE SALDO200001.08. Početno stanje 1.000 1.00005.08. Izvod 113 1.00006.08. Faktura 111 800 80008.08. Faktura 125 1.200 2.000
28
* Organizaciono – tehnička konta
- promenljivi i komulativni računi,
- sintetički i analitički
- potpuni i korektivni računi.
No, bez obzira na vrstu knjigovodstvenih računa, kao rezultat pravilnih knjiženja dobija se
račun koji ima dve osobine homogen je i integralan.
Homogen je onaj račun koji obuhvata samo one jedinice vrednosti (iznose) koji se na njega
odnose.
Integralan je onaj račun koji obuhvata sve jedinice vrednosti koje se na njega odnose. Ako
izostane neka promena (neki iznos) račun nije integralan.
1.10.3.1. Vrste knjigovodstvenih računa 1.10.3.1. Vrste knjigovodstvenih računa po karakteru saldapo karakteru salda
Saldo predstavlja razliku između dugovne (leve) i potražne (desne) strane jednog računa. Po
karakteru salda računi mogu biti:
* Aktivni. To su oni računi kod kojih je leva (dugovna) strana uvek veća od desne (potražne)
strane. To su računi sredstava i to u obliku stvari i novca, kao i računi rashoda. Aktivni računi
pripadaju levoj strani bilansa.
* Pasivni. To su računi kod kojih je potražna strana uvek veća od dugovne strane(računi
sopstvenog kapitala, dugoročnih kredita, računi prihoda i dr.). Pasivni računi pripadaju desnoj strani
bilansa.
* Aktivno – pasivni. To su oni računi kod kojih je dugovna strana uglavnom veća od potažne,
tj. samo u pojedinim slučajevima potražna strana je veća od dugovne. (To su na pr. Računi kupaca,
kod kojih se može desiti da potražna strana bude veća od dugovne u slučaju da kupci plate unapred za
nabavku neke robe od nas).
* Pasivno – aktivni računi. (Isto objašnjenje kao i kod aktivno – pasivnih samo što se ne radi o
1.13.3.6. Kniženje spornih potraživanja 1.13.3.6. Kniženje spornih potraživanja bez otpisivanja dugabez otpisivanja duga
Primer:
1. Jedan naš kupac nije o roku izmirio du pa smo podneli tužbu sudu radi naplate. Dug
iznosi din. 4.300.
2. Kupljene su sudske takse i plaćene čekom (izvod br. 16) za din. 200. Taksa je
predata sudu zajedno sa mandatnom kaznom.
3. Spor kod suda je dobijen i tuženi je po presudi uplatio na naš Žiro-
račun 4.600 din. na ime glavnog duga, troškova spora i obračunate zatezne kamate (izvod br. 17).
Kontiranje:
1. Sporna potraživanja 4.300 Kupci 4.300
2. Sporna potraživanja 200 Žiro - račun 200
3. Žiro - račun 4.600 Sporna potraživanja 4.600
3a. Sporna potraživanja 100 Vanredni prihod 100
1.13.3.7. Knjiženje spornih potraživanja sa otpisom jednog dela1.13.3.7. Knjiženje spornih potraživanja sa otpisom jednog dela duga i naplatom manjom duga i naplatom manjom
od neotpisanog delaod neotpisanog dela
Primer:
1. Podneta je tužba sudu za naplatu našeg potraživanja u visini od 2.500 din. Za
troškove spora isplatili smo sa Žiro-računa 180 din.
2. Na predlog pravne službe, organi upravljanja otpisali su 20% od ovog
potraživanja kao nenaplativo. Otpis knjižiti indirektnom metodom.
3. Presudom suda, dužnik je obavezan da na ime duga, troškova
spora i kamate doznači na Žiro-račun 1.780 din. što je ovaj odmah i učinio. O tome smo izvešteni od
banke izvodom br. 19. 4. Likvidirati evidenciju o spornom dužniku.
42
Knjiženje na računima:
1.13.3.8. Knjiženje sumnjivih potraživanja sa otpisom jednog dela duga i naplatom većom od neotpisanog dela
Primer:
1. Jedan naš dužnik pao je pod stečaj. Visina našeg potraživanja iznosi 1.600 din.
Izdvojiti ga na poseban račun.
2. Organ upravljanja je odlučio da se od ovog potraživanja otpiše kao
nenaplativo indirektnom metodom din. 1.000.
3. Pošto je završena deoba stečajne mase, na naš Žiro-računa
stigla je uplata sumnjivog dužnika od 800 din. na ime konačnog izmirenja duga. Izvod banke br. 20.
4. Likvidiramo evidenciju o sumnjivim dužnicima.
Kontiranje1. Sumnjiva potraživanja 1.600
Kupci 1.600
2. Vanredni rashodi 1.000 I.V. sum. potraž. 1.000
3. Žiro - račun 800 Sumnj. potraž. 800
4. I.V. sum. potraž. 1.000 Sumnj. potraž. 800
Vanredni prihodi 200
D Kupci P1) 2.500
D Žiro-račun P3) 1.780 1o) 180
D Sporna potraživanja P1) 2.500 3) 1.780
1o) 180 4) 5004a) 400
D Vanredni rashodi P2) 500
4) 400
D I.V. sumnj. potraž. P4) 500 2) 500
43
1.13.4. Razdvajanje aktivno - pasivnih računa1.13.4. Razdvajanje aktivno - pasivnih računa
U okviru dužničko - poverilačkih odnosa neki dužnik (makar i privremeno) može da se
pretvori u poverioca i obrnuto, da neki poverilac postane dužnik. Reč je o kupcima i dobavljačima.
Primer:
1. Prema izveštaju analitičkih evidencija, utvrđeno je da na kraju godine među našim kupcima ima
kupaca - poverilaca za 3.000 din. a među dobavljačima, dobavljača-dužnika za 2.000 din. Izdvojiti ih
na posebne račune.
Knjiženje: 1. Kupci 3.000 Kupci - poverioci 3.000
1a) Dobavljači-dužnici 2.000 Dobavljači 2.000
Na početku godine kada se otvaraju knjige otvaraju se sintetički računi kupaca-poverilaca i
dobavljača-dužnika. Po pravilu odmah se daje i stav za knjiženje kojim se ovi računi gase i ponovo
prenose na svoje izvorne račune sa kojih su i izdvojeni - na kupce i dobavljače. Knjiženje je obrnuto
od onog koje se obavlja pri izdvajanju.
1.13.5. Vremenska razgraničenja rashoda i prihoda1.13.5. Vremenska razgraničenja rashoda i prihodaVremensko razgraničenje rashoda i prihoda je metoda koja služi da se u knjigovodtsvu izvrši
jedna od njihovih klasifikacija. Kriterijum za ovu klasifikaciju je vreme stvarnog nastanka rashoda i
prihoda.
Vremenska razgraničenja služe da se vremenski razgraniče (prenesu ili raspodele) rashodi i
prihodi na onaj obračunski period na koji se oni stvarno odnose. Vremenska razgraničenja koriste se
uvek kada se vreme nastanka rashoda ili prihoda, ne podudari sa trenutkom plaćanja.
Konta vremenskih razgraničenja dele se na AVR i PVR.
Poslovne promene koje se obuhvataju kontima vremenskih razgraničenja mogu se klasifikovati
na sledeći način:
* Na AVR (aktivna vremenska razgraničenja) knjiže se:
- Unapred plaćeni odnosno stvarno nastali rashodi,
- Nenaplaćeni, odnosno obračunati prihodi.
* Na PVR (pasivna vremenska razgraničenja) knjiže se:
- Obračunati, odnosno neisplaćeni rashodi
- Unapred naplaćeni, odnosno stvarno nastali prihodi.
44
1.13.5.1. A.V.R.1.13.5.1. A.V.R.
Primer za unapred isplaćene rashode:
1. Platili smo sa Žiro-računa registraciju vozila za celu godinu unapred din. 12.000
Knjiženje:
1. AVR - plaćena registracija 12.000 Žiro-račun 12.000 za registraciju
Primer za obračunate (nenaplaćene) prihode
1. Izdali smo jedno skladište pod zakup za din. 5.000 mesečne zakupnine. Zakupac nije uplatio
zakupninu za ovaj mesec, a kako je kraj obračunskog perioda, obračunavamo prihod od zakupnine za
1. Obračunali smo utrošenu električnu energiju za tekući mesec za koji još nismo dobili fakturu,
din. 1.500.
Knjiženje:
1. Troškovi električne energije 1.500 PVR - obračun elek. energije 1.500
za tekući mesec
Primer za unapred naplaćene (stvarno nastale) prihode: 1. Naplatili smo unapred u gotovu din. 900, tromesečnu zakupninu za garažu koju smo izdali u zakup.
Knjiženje:1. Blagajna 900
PVR- naplaćena zakupn. 900 za naplaćenu zakupninu
1.13.5.3. Praktična primena konta vremenskih razgraničenja1.13.5.3. Praktična primena konta vremenskih razgraničenja
45
* Razgraničavanje između poslovnih godina
Dva tipična primera ovakvog razgraničavanja su:
- unapred plaćeni troškovi
- obračunati a neplaćeni troškovi.
Primer za unapred plaćene troškove:
1. 16.12.2000. g. primljena je faktura br 223. na ime pretplate za celu narednu godinu. Faktura
iznosi 500 din.
Knjiženje: 1. AVR - plaćena pretplata 500
Dobavljači 500 pretplata na službeni list
Naredne godine odmah posle otvaranja knjiga dolazi sledeće knjiženje:
1. 03.01.2001. g. Knjižiti troškove pretplate koji se odnose na ovu godinu
1.3.5.5. Knjiženje troškova kala,rastura, loma i kvara kada se1.3.5.5. Knjiženje troškova kala,rastura, loma i kvara kada se planiraju i razgraničavaju tokom godineplaniraju i razgraničavaju tokom godine
Primer: 1. 31.10. Obračunali smo kalo za tekući mesec din. 800
2. 30.11. Obračunali smo kalo za decembar din. 800 3. 31.12. Popisom robe utvrđeno je da stvarni kalo na robi iznosi din.
10.000. 4. Likvidirati razliku između obračunatog i stvarnog kala.
1b) Osnovna sredstva 85.000 Osn.sred. u pripremi 85.000
2.2.2. Izgradnja osnovnih sredstava2.2.2. Izgradnja osnovnih sredstava
Kada preduzeće nije u mogućnosti da obezbedi potrebna osnovna sredstva kupovinom na
tržištu gotovih sredstava, ono ih obezbeđuje izgradnjom odnosno izradom. Izgradnja se može vršiti u
sopstvenoj režiji ili angažovanjem drugog preduzeća. Finansiranje se vrši iz sopstvenih sredstava i iz
pozajmljenih sredstava.
Osnovna dokumentacija koja se pojavljuje kao osnov iskazivanja poslovnih promena po
osnovu izgradnje osnovnih sredstava su privremene situacije, okončane situacije na kraju izrade
59
osnovnog sredstva, predračun radova koji služi kao osnov za isplatu avansa, zapisnik o preuzimanju
osnovnog sredstva i sl.
2.2.2.1. Izgradnja osnovnih sredstava od strane2.2.2.1. Izgradnja osnovnih sredstava od strane izvođača radova izvođača radova
Izgradnja osnovnih sredstava se, po pravilu, vrši od strane preduzeća kojima je izgradnja
osnovna delatnost, sa kojim investitor (naručioc izgradnje) zakjučuje ugovor o građenju. Ugovorom se
preciziraju rokovi izgradnje, načini i rokovi plaćanja, kvalitet radova i sl.
Izvođaču radova se pre početka isplaćuje avans za kupovinu investiocionog materijala,
otvaranje i uređenje gradilišta i sl. Isplaćena novčana sredstva po osnovu avansa iskazuju se na računu
Avans za osnovna sredstva na strani duguje i predstavljaju potraživanje prema izvođaču radova. (Žiro-
račun, Izdvojena sredstva za investicije ili kredit).
Izvođač radova izvršene radove obračunava sukcesivno, putem privremenih situacija, a po
završetku radova ispostavlja okončanu situaciju. Na osnovu privremenih situacija vrši se i plaćanje
obaveza za izvršene radove. Privremene situacije se knjiže na dugovnoj strani računa Osnovna
sredstva u pripremi a odobrava se račun Dobavljači. Nakon završetka izgradnje, nakon ispostavljanja
okončane situacije od strane izvođača radova, vrši se stavljanje u funkciju izgrađenog osnovnog
sredstva. Vrednost završenog osnovnog sredstva knjiži se na dugovnoj strani računa Osnovna sredstva,
a uz odobrenje računa Osnovna sredstva u pripremi.
Primer: 1. Sa Žiro-račun isplaćen je dobavljačima avans za osnovna sredstva u iznosu od 10.000 din.
(izvod Ž-R br. 4).
2. Od izvođača radova primljena je prva privremena situacija na 17.000 din. Obaveza prema
dobaljaču (izvođaču radova) izvršena je iz odobrenog dugoročnog kredita po odbitku avansa.
3.Od izvođača radova primljena je definitivna situacija na bruto iznos od 20.000 din.Zgrada je
stavljena u upotrebu (komisijski zapisnik br.1)
Knjiženje: 1) Avansi za osn.sred. 10.000
Žiro-račun 10.000
2)Osn.sred. u pripremi 17.000 Dobavljači 17.000
2a)Dobavljači 17.000 Avansi za osn.sred. 10.000 Dugoročni krediti 7.000
3)Osn.sred. u pripremi 3.000
60
Dobavljači 3.000
3a)Osnovna sredstva 20.000 Osn. sred.u pripremi 20.000
2.2.2.2. Izgradnja osnovnih sredstava 2.2.2.2. Izgradnja osnovnih sredstava u sopstvenoj režijiu sopstvenoj režiji
Knjiženje izgradnje objekta u sopstvenoj režiji, do momenta završetka objekta,iskazuje se na
računu Osnovna sredstva u pripremi, a u korist računa Prihodi od aktiviranje proizvoda za sopstvene
potrebe.Vrednost osnovnih sredstava izgrađenih u sopstvenoj režiji iskazuje se po ceni koštanja, ili po
vrednosti koja bi se ostvarila da su ta sredstva prodata na tržištu.
Primer: Preduzeće “A” je organizovalo izgradnju prodavnice u sopstvenoj režiji. Predračunska
vrednost radova iznosi 200.000 din. Radovi su završeni i objekat je stavljen u upotrebu. Finansiranje
izgradnje vršeno je iz sopstvenih izvora.
Knjiženje: 1)Osn.sred. u pripremi 200.000
Prihodi od aktiviranja proizv. za sopstv. potrebe 200.000
1a)Troškovi prodatih proizvoda 200.000 Gotovi proizvodi 200.000
2)Osnovna sredstva 200.000 Osn. sred. u pripremi 200.000
2.2.3.Prijem osnovnih sredstava bez naknade2.2.3.Prijem osnovnih sredstava bez naknade
Preduzeće može pribaviti osnovna sredstva i prijemom bez naknade od drugog preduzeća.
Način knjiženja prijema osnovnih sredstava bez naknade zavisi od činjenice da li se prijem vrši u
postupku statusne promene ili po nekom drugom osnovu.
61
Prijem osnovnih sredstava bez naknade po osnovu statusne promene preduzeće knjiži: na
računu Osnovna sredstva - nabavnu vrednost osnovnog sredstva; na računu IVOS - otpisanu vrednost;
na računu Kapital - neotpisanu vrednost.
Primer: Preduzeće “A” primilo je od preduzeća “B” bez naknade po osnovu statusne promene vozilo
čija je nabavna vrednost 90.000 a otpisana vrednost 50.000 din.
Knjiženje kod preduzeća “A” Kniženje kod preduzeća “B” 1) Osnovna sredstva 90.000 1) IVOS 50.000 Kapital 40.000 Kapital 40.000 IVOS 50.000 Osn.sredstva 90.000
Preduzeće može primiti osnovno sredstvo bez naknade a da se prijem ne vrši po osnovu
statusne promene. U tom slučaju za neotpisnu vrednost primljenog sredstva povećavaju se Vandredni
prihodi, a kod preduzeća koje vrši prenos uvećavaju se Vandredni rashodi.
Primer: 1. Preduzeće “A” primilo je od preduzeća “B” kancelarijski nameštaj čija je nabavna vrednost
80.000 din. a otpisana varednost 50.000 din.
Knjiženje kod preduzeća “A” Knjiženje kod preduzeća “B” 1) Osn. sredstva 80.000 1) IVOS 50.000 IVOS 50.000 Vanr. rashod 30.000 Vandredni prihodi 30.000 Osn. sredstva 80.000
2.2.4. Višak osnovnih sredstava2.2.4. Višak osnovnih sredstava
Popisom osnovnih sredstava na kraju poslovne godine ili prilikom vanrednog popisa u toku
godine moguće je utvrditi da se određena osnovna sredstva nalaze u upotrebi a da nisu iskazana u
knjigovodstvu osnovnih sredstava. Takva sredstva se naknadno iskazuju u knjigovodostvu, na osnovu
zapisnika o popisu, po vrednostima utvrđenim procenom od strane stručne komisije. Procenom se
utvrđuje nabavna vrednost i otpisana vrednost.
Višak osnovnih sredstava knjiži se: nabavna vrednost na dugovnoj strani računa Osnovna
sredstva i otpisana vrednost na računu IVOS; neotpisana vrednost u korist računa Vandredni prihodi.
Primer: 1. Popisom osnovnih sredstava utvrđen je višak pisaće mašine. Popisna komisija je procenila
nabavnu vrednost 10.000 din. otpisana vrednost 5.000 din. i sadašnja vrednost 5.000 din.
Knjiženje: 1)Osnovna sredstva 10.000
IVOS 5.000 Vandredni rashodi 5.000
62
2.3. Evidencija otuđivanja osnovnih sredstava2.3. Evidencija otuđivanja osnovnih sredstava
Preduzeća mogu da otuđe osnovna sredstva koja im više nisu potrebna i čije bi postojanje u
preduzeću imalo za rezultat nepotrebne troškove. Otuđenje osnovnih sredstava može se izvršiti:
• prodajom osnovnih sredstava
• rashodovanjem osnovnih sredstava
• prenosom bez naknade
* Prodaja osnovnih sredstava
Prilikom prodaje osnovnih sredstava mogu nastati tri slučaja:
• da je prodajna vrednost jednaka neotpisanoj - sadašnjoj vrednosti,
• da je prodajna vrednost niža od neotpisane vrednosti,
• da je prodajna vrednost viša od neotpisane vrednosti.
2.3.1. Prodaja osnovnih sredstava2.3.1. Prodaja osnovnih sredstava
U slučaju kada je prodajna vrednost osnovnih sredstava jednaka neotpisanoj vrednosti ne dolazi
do smanjenja vrednosti imovine sa kojom preduzeće raspolaže, već dolazi samo do promene strukture
imovine preduzeća. Za prodajnu vrednost smanjuje se vrednost osnovnih sredstava a povećava
vrednost potraživanja od kupaca.
Primer: 1. Preduzeće “A” je prodalo vozilo za 90.000 din. Nabavna vrednost vozila je 150.000 din. a
otpisana vrednost 60.000 din. a sadašnja vrednost 90.000 din.
Knjiženje: 1) Kupci 90.000
IVOS 60.000 Osnovna sredstva 150.000
U slučaju kada je prodajna vrednost osnovnog sredstva niža od neotpisane-sadašnje vrednosti,
dolazi do smanjenja vrednosti imovine preduzeća, ta razlika čini rashod i knjiži se na dugovnoj strani
računa Gubici od prodaje osnovnih sredstava.
Primer: Preduzeće “A” prodalo je pisaću mašinu za 5.000 din. Nabavna vrednost mašine je
15.000 din., otpisana vrednost 7.000 din. a sadašnja vrednost 8.000 din.
Knjiženje: 1) Kupci 5.000
IVOS 7.000 Gubici od prodaje OS 3.000
63
Osnovna sredstva 15.000
U slučaju da je prodajna vrednost osnovnog sredstva viša od neotpisane-sadašnje vrednosti
dolazi do povećanja vrednosti na potražnoj strani računa Dobici od prodaje osnovnih sredstava.
Primer: 1. Preduzeće “A” prodalo je kamion za 22.000 din. Nabavna vrednost je 35.000 din. otpisana
vrednost je 17.000 din. sadašnja vrednost 18.000din.
Knjiženje:
1) Kupci 22.000 IVOS 17.000
Osnovna sredstva 35.000 Dobici od prodaje osnovnog sredstva 4.000
2.3.2. Rashodovanje osnovnih sredstava2.3.2. Rashodovanje osnovnih sredstava
Preduzeća mogu da rashoduju osnovna sredstva zbog fizičke dotrajalosti ili tehničke
zastarelosti. Rashodovanje osnovnih srdstava vrši se na osnovu odluke organa upravljanja preduzeća.
Prilikom rashodovanja osnovnih sredstava mogu se javiti sledeći slučajevi:
• da se rashoduje osnovno sredstvo koje je u celosti otpisano a da po osnovu rashodovanja
ostane otpadni materijal koji se može prodati,
• da se rashoduje osnovno sredstvo koje nije u celosti otpisano, a da po osnovu rashodovanja
ostane otpadni materijal, čija je vrednost ista, niža ili viša od neotpisane-sadašnje vrednosti,
• da po osnovu rashodovanja nastanu određeni troškovi.
a) U slučaju da je rashodovano osnovno sredstvo koje je u celosti otpisano, a po osnovu
rashoda nije ostalo otpadnog materijala, ne dolazi do promene u vrednosti imovine preduzeća, već se
vrši brisanje rashodovanog osnovnog sredstva iz evidencije osnovnih sredstava.
Primer: 1. Preduzeće “N” rashodovalo je putničko vozilo, koje je u celosti otpisano, čija je nabavna
vrednost 60.000 din.
Knjiženje: 1) IVOS 60.000 Osnovna sredstva 60.000
b) U slučaju da je preduzeće rashodovalo osnovno srestvo koje je u potpunosti otpisano, a po
osnovu rashoda ostao otpadni materijal koji ima određenu tržišnu vrednosti, dolazi do povećavanja
vrednosti imovine preduzeća za vrednosti otpadnog materijala.
64
Primer: 1. Preduzeće “X” rashodovalo je mašinu koja je u celosti otpisana, a nabavna vrednost mašine
je 45.000 din. vrednost otpadnog materijala procenjena je na 7.000 din.
2. Otpadni materijal prodat je za 5.000 din.
3. Kupac je svoju obavezu uplatio na Žiro - račun. Knjiženje:
1) IVOS 45.000 Osnovna sredstva 45.000 1a) Otpadni materijal 7.000 Vanredni prihod 7.000 2) Kupci 5.000 Otpadni materijal 5.000 2a) Gubici od prod. Mater. 2.000 Otpadni materijal 2.000 3) Žiro - račun 5.000 Kupci 5.000
Primer: 1. Preduzeće “A” rashodovalo je vozilo čija je nabavna vrednost 50.000 din. otpisana vrednost
40.000 din. procenjena vrednost otpadnog materijala je 5.000 din.
2. Otpadni materijal je prodat za 7.000 din.
3. Kupac je obavezu uplatio na račun preduzeća.
Knjiženje: 1) IVOS 40.000 Otpadni materijal 5.000 Vandredni rashod 5.000 Osnovna sredstva 50.000 2) Kupci 7.000 Otpadni materijal 5.000 Vandredni prihod 2.000 3) Žiro - račun 7.000 Kupci 7.000
2.3.3.Prenos osnovnih sredstava bez naknade2.3.3.Prenos osnovnih sredstava bez naknadePreduzeće može otuđiti osnovno sredstvo i prenosom bez naknade drugom preduzeću, u
postupku statusne promene ili po drugom osnovu. Kad se prenos vrši po osnovu statusne promene za
sadašnju vrednost osnovnog sredstva smanjuje se kapital preduzeća, a prenosom po drugom osnovu za
sadašnju vrednost se uvećavaju rashodi. Sa prenosom osnovnog sredstva može se preneti i obaveza po
osnovu vraćanja kredita, ukoliko je nabavka vršena iz sredstava kredita, delimično ili u celosti.
Primer: 1. Preduzeće “A” je donelo odluku da prduzeću “B” prenese bez naknade vozilo čija je
nabavna vrednost 90.000 din. ispravka vrednosti 23.000 din. obaveza za kredit 50.000 din. Prenos se
ne vrši po osnovu statusne promene.
Knjiženje kod preduzeća “A” Knjiženje kod preduzeća “B”
65
1) IVOS 23.000 1)Osn. sredstva 90.000 Dug. krediti 50.000 IVOS 23.000 Van. rashodi 17.000 Dug. krediti 50.000 Osnovna sredstva 90.000 Van. rashodi 17.000
2.3.4. Manjak osnovnih sredstava2.3.4. Manjak osnovnih sredstava
Prilikom popisa osnovnih sredstava može se utvrditi da nedostaju određena osnovna sredstva.
U slučaju kad se utvrdi manjak osnovnih sredstava, utvrđuje se komisijki odgovornost za postojanje
manjka. Ukoliko se utvrdi da je za nastali manjak kriv odgovorni radnik, onda se on zadužuje za
vrednost utvrđenog manjka, a ukoliko se utvrdi da ne postoji odgovornost radnika, onda se utvrđeni
manjak knjiži kao povećanje rashoda preduzeća, na račun Vandredni rashodi.
Primer: 1. Preduzeće “A” utvrdilo je popisom osnovnih sredstava manjak pisaće mašine čija je
nabavna vrednost 19.000 din. otpisana vrednost 12.000 din. a sadašnja vrednost 7.000 din. Za utvrđeni
manjak tereti se odgovorni radnik koji je iznos u celosti uplatio na Žiro - račun.
Knjiženje: 1) IVOS 12.000
Potraž. od radnika 7.000 Osn. sredstva 19.000
1a) Žiro - račun 7.000 Potraž. od radika 7.000
2.4. Knjigovostvena evidencija o materijalu2.4. Knjigovostvena evidencija o materijalu
Pod pojmom materijala, u najužem smislu, podrazumevaju se stvari koje se u procesu rada
troše, menjajući svoj prvobitni oblik. Po odredbama propisa iz oblasti računovodstva, pod pojmom
materijala podrazumevaju se zalihe:
• sirovina,
• pomoćnog materijala,
• goriva i maziva,
• alata i inventara koji se celosti otpisuje u obračunskom periodu a u koji spada:sitan inventar, auto-gume, ambalaža,
• rezervnih delova,
• materijala u obradi, doradi i manipulaciji,
• ostalog materijala
Evidencija materijal vodi se u:
• finansijskom knjigovodstvu,
• materijalnom knjigovodstvu,
66
• magacinskom knjigovodstvu.
Preduzeće može zalihe materijala da procenjuje po stvarno nabavnoj ceni, po planiranoj nabavnoj ceni
i po kombinovanoj nabavnoj ceni.
2.4.1. Evidencija nabavke materijala po stvarno2.4.1. Evidencija nabavke materijala po stvarno nabavnoj ceninabavnoj ceni
Stvarno nabavnu cenu čine neto-fakturna vrednost i zavisni troškovi nabavke. Neto-fakturnu
cenu čini fakturna cena umanjena za popuste koje je odobrio dobavljač. (Ako je fakturna cena 100din.
a rabat 10%-neto fakturna cena je 90 din). Pod zavisnim troškovima nabavke podrazumevaju se svi
troškovi nastali u postupku nabavke, do smeštaja materijala u skladište i to:
• troškovi utovara i istovara,
• troškovi skladišta,
• troškovi nastali pri uvozu (carinski pregled, carina,atesti),
• bankarske provizije,
• troškovi osiguranja materijala u transportu,
• troškovi platnog prometa,
• transportni kalo i rastur,
• stvarni troškovi pakovanja u transportu.
Iskazivanje poslovnih promena po osnovu nabavke materijala (sitan inventar, ambalaža i auto-
gume) vrši se zaduženjem računa Materijal, a odobrenjem računa Dobavljači. Zavisni troškovi
nabavke iskazuju se na strani duguje računa Materijal a odobrava se račun Dobavljači, Blagajna, Ž-R
zavisno od toga dali su ovi troškovi plaćeni ili ne.
Primer:1. Preduzeće “A” kupilo je po prijemnici br. 8 i fakturi dobavljača, sledeći materijal:
- 1.000 metara platna po fakturnoj ceni 50 din/met. što iznosi 50.000 din.
- 2.000 metara štofa po fakturnoj ceni 100 din/met. što isnosi 200.000 din.
2. Troškovi prevoza po fakturi br. 11 iznose 25.000 din.
3. Troškovi utvora i istovara plaćeni u gotovu 5.000 din.
4. Prema izvodu banke br. 12. dobavljačina su isplaćene obaveze u celosti.
1b) Zal.robe u sklad. 100.000 Nabavka robe 100.000
77
b) Knjiženje nabavke robe kada se zalihe vode po prodajnim cenama na veliko
Prvi i drugi stav se pronavljaju (kao kod prethodnog knjiženja)
1b) Zalihe robe u skladistu 125.000 Nabavka robe 100.000 Razlika u ceni 25.000c) Knjiženje nabavke robe kada se zalihe vode po prodajnim cenama na malo
Prvi i drugi stav se ponavljaju (kao kod prethodnog knjizenja)
1b) Zalihe robe u skladistu 185.000 Nabavke robe 100.000 Razlika u ceni 25.000 Obračunati porez na promet 65.000
2.5.4. Roba na putu2.5.4. Roba na putu
Kada se zaključi ugovor o isporuci robe između kupca i dobavljača, s tim da kupac preuzme
robu iz skladista dobavljača i transportuje je na svoj rizik, takva nabavka robe iskazuje se, do njenog
prijema na privremenom kontu Roba na putu. Po njenom prispeću prenosi se takođe na privremeni
konto Nabavka robe, a odobrava kontu Roba na putu, čime se funkcija tog konta završava.
Primer:
1.Primljena je faktura br.77 na din. 70.000 za poručenu robu koja putuje na naš rizik, jer je ugovorena
franko skladiste dobavljača. Prispela je poručena roba.Troškovi prevoza, po fakturi špeditera iznose
12.000 din. Roba je uskladištena po prodajnoj ceni u iznosu od 100.000 din.
Knjiženje:
D Roba na putu P D Dobavljači PD Nabavka robe P
1) 70.000 1a) 70.000 1) 70.0001b) 12.000
1a) 70.000 1b) 12.000
1c) 82.000
D Zal. robe u skladištu P D Razlika u ceni P1c) 100.000 1c) 18.000
78
2.5.5 Knjiženje nabavke robe kada su zavisni troškovi2.5.5 Knjiženje nabavke robe kada su zavisni troškovi obračunati (nije pristigla faktura)obračunati (nije pristigla faktura)
Trgovinska preduzeća često nisu u stanju da prilikom nabavke robe utvrde visinu zavisnih
troškova (nije pristigla faktura dobavljača) pa pribegavaju planiranju zavisnih troškova na osnovu
iskustva iz prethodnih nabavki. Kalkulativni zavisni troškovi koriste se, dakle, kada preduzeće ne
dobije blagovremeno fakturu transportnog preduzeća ili drugog izvršioca usluge, a potrebno je da
formira prodajnu cenu. Tada se u kalkulaciju umesto stvarnih zavisnih troškova unose obračunati
zavisni troškovi.
Prilikom nabavke robe, a u vezi sa obračunatim (kalkulativnim) zavisnim troškovima,obavlja
se sledeće knjiženje:zadužuje se konto Nabavka robe za iznos obračunatih zavisnih troškova, a
odobrava se konto PVR.
Kada preduzeće dobija fakturu od izvršioca usluge, zadužuje se konto AVR koji predstavlja
stvarne zavisne troškove, a odobrava se konto Dobavljača.
2.5.6.Knjiženje nefakturisane robe kada se zalihe vode5.6.Knjiženje nefakturisane robe kada se zalihe vode po prodajnim cenama po prodajnim cenama
U ovakvim slučajevima nabavke robe,kada roba stiže pre protrebne dokumentacije (fakture),
prispela roba knjiži se, uobičajeno, na kontu Nabavka robe, a umesto konta Dobavljača, privremeno se
koristi konto Obaveza za nefakturisanu robu. Po prispeću fakture, vrši se prenos ove obaveze na konto
Dobavljača.
Primer:
1.Primljena je ranije naručena roba,ali faktura dobavljača nije stigla. Prema zaključnici vrednost robe
iznosi 150.000 din.troškovi prevoza iznose 10.000 din. Roba je uskladištena po prodajnoj ceni koja
iznosi 200.000 din.Stigla je faktura dobavljača.
Knjiženje: 1) Nabavka robe 150.000
Obaveza za nef.robu 150.000
1a) Nabavka robe 10.000 Dobavljači 10.000
1b) Zal.robe u skladištu 200.000 Nabavka robe 160.000 Razlika u ceni 40.000
1c) Obav. za nefakt. robu 150.000 Dobavljači 150.000
79
2.5.7. Interno kretanje robe2.5.7. Interno kretanje robe
Interno kretanje robe (kretanje unutar preduzeća) evidentira se na taj način što se zadužuje ona
poslovna jedinica koja je primila robu, a odobrava ona poslovna jedinica (skladište ili prodavnica) koja
je otpremila robu.
Primer:
1. Po dostavnici br. 9 predata je roba iz skladišta “A” u skladište “B” za din. 1250.
2. Po dostavnici br. 55 poslata je roba iz skladišta prodavnici br. 1 za din 15.000 i prodavnici br. 2 za
12.000 din.
Knjiženje: 1) Zalihe robe u skladištu “A” 1.250 Zalihe robe u skladištu “B” 1.250 2) Roba u prodavnici br.1 15.000 Roba u prodavnici br. 2 12.000 Roba u skladištu 27.000
2.5.8. Manjkovi i viškovi na zalihama2.5.8. Manjkovi i viškovi na zalihama trgovinske robe trgovinske robe
Popisom robe utvrđuju se eventualne razlike između stvarnog i knjigovodstvenog stanja, koje
se zatim knjiže kao viškovi i manjkovi.
Ukoliko se prilikom popisa utvrdi višak na robi za utvrđeni višak zadužuje se konto Zalihe robe
u prodavnici ili Zalihe robe u skladištu, a odobrava konto Vandredni prihodi.
Primer:
1. Popisom robe utvrđen je višak na robi u prodavnici br. 1 od din. 2.600 koji se sastoji od: 2.000 din
nabavna cena, 400 din. razlika u ceni, 200 din. porez na promet.
Knjiženje: 1) Zalihe robe u prodavnici 2.600 Vandredni prihod 2.000 Razlika u ceni 400 Porez na promet 200
Utvrđeni manjak može pasti na teret preduzeća ili odgovornog lica. Manjak za koji se tereti
odgovorno lice smatra se prodajom robe krajnjem potrošaču (prihodi od prodaje robe).
Primer:
1. Popisom je utvrđen manjak na robi u skladištu od din. 6.900 koji pada na teret odgovornog lica.
2. Popisom je utvrđen manjak na robi u prodavnici br. 1 za din. 3.000 koji pada na teret preduzeća.
Razlika u ceni na nastali manjak iznosi 600 din. a obračunati porez na promet 200 din.
80
Knjiženje: 1) Potraživanje od radnika 6.900
Prihodi od prodate robe 6.900
2) Vandredni rashodi 2.200 Razlika u ceni 600 Porez na promet 200 Zalihe robe u prodavnici 3.000
2.5.9. Smanjenje i povećanje prodajnih cena2.5.9. Smanjenje i povećanje prodajnih cena
Pod uticajem tržišta ili iz nekih drugih razloga može do doći do promene prodajnih cena kod
trgovinskih preduzeća i to u oba pravca.
• do sniženja zbog demodirane, felerične robe, rasprodaje i sl.
• do povišenja zbog visoke stope inflacije (revalorizacije), povećanje tražnje i sl.Sniženje cena se može obaviti:
1. na teret isporučioca robe (proizvođača),
2. na teret obračunate razlike u ceni,
3. na teret obračunatog poreza na promet,
Sniženje cena može se knjižiti dvojako:
- uobičajenim smanjenjem odgovarajućeg konta odnosno knjiženjem na suprotnu stranu od salda
(“crni” storno),
- smanjenje putem “crvenog” storna odnosno knjiženjem negativnog broja na stranu gde treba izvršiti
smanjenje.
Primer:1. Proizvođač nam je odobrio knjižnjim pismom smanjenje cena na jednom njegovom artiklu za
din. 500.
2. Izvršeno je snjženje cena nekih artikala u prodavnici br. 2 za din. 400. od čega se 300 din. odnosi na
razliku u ceni, a 100 din. na obračunati porez na promet.
Knjiženje: 1) Dobavljači 500 Zalihe robe u skladištu 500 2) Razlika u ceni robe 300 Obračunati porez na promet 100 Zalihe robe u prod. 2 400
*Kada se smanji stopa poreza na promet za neku vrstu robe, analogno tome smanjuje se njena
prodajna cena upravo za veličinu smanjenog poreza. Znači, najpre se izvrši obračun i utvrdi smanjenje
poreza a zatim se obavi sledeće knjiženje: smanji se obračunati porez na promet i smanjuje se zalihe
robe kod kojih je smanjen porez.
81
Postupak obračuna i knjiženja povećanja cena robe sličan je postupku sniženja cena, samo što
se sprovodi suprotnim knjiženjima.
Ako se cene formiraju slobodno na tržištu onda odluku o povećanju cena donosi samo
trgovinsko preduzeće. Razlika između stare i nove više cene bez poreza na promet knjiži se u korist
računa Razlika u ceni robe, a ako ta roba podleže oporezivanju odnosno zaručunavanju poreza na
promet uz istovremeno zaduživanje konta Zalihe robe u skladištu ili Zalihe robe u prodavnici za iznos
ukupnog povećanja.
Primer: 1. Izvršeno je povećanje cena na robi u prodavnici br. 1. za din. 1.000 od čega se na razliku u
ceni odnosi 800 din. a na porez na promet 200 din.
Knjiženje: 1) Zalihe robe u prodavnici 1.000 Razlika u ceni robe 800 Obračunati porez na promet 200
82
83
3.1. Pojam troškova i rashoda3.1. Pojam troškova i rashodaTroškovi su vrednosno izražen utrošak faktora procesa rada u vezi stvaranja određenih učinaka.
Svaki trošak ima svoju količinsku i cenovnu komponentu. Količinska komponenta pokazuje
količinu utrošenog faktora procesa rada, a cenovna komponenta stvarnu nabavnu cenu utrošnog
faktora procesa rada.
Evidencija troškova u finansijskom knjigovodstvu vrši se u glavnoj knjizi i u dnevniku. Za
evidentiranje troškova predviđena je klasa 5-rashodi (po metodi ukupnih troškova svi troškovi nastali u
tekućem periodu ujedno predstavljaju i rashode).
Računi troškova su računi sa isključivo aktivnim karakterom salda. Na njima nema početnog
stanja, dakle radi se o kumulativnim računima. Broj vrsta troškova i rashoda koji se sreću u praksi je
veliki:
• Troškovi otpisa osnovnih sredstava,
• Troškovi materijala,
• Troškovi proizvodnih i neproizvodnih usluga,
• Troškovi zarada,
• Nabavna vrednost prodate robe,
• Finansijski rashodi,
• Vandredni rashodi.Rashodi predstavljaju svako smanjenje sredstava iz poslovanja preduzeća bez mogućnosti ili
prava za njihov povraćaj.
3.1.1. Troškovi otpisa osnovnih sredstava3.1.1. Troškovi otpisa osnovnih sredstava
Za razliku od obrtnih sredstava koja se troše u jednom poslovnom ciklusu, osnovna sredstva se
koriste u više poslovnih ciklusa, odnosno duži vremenski period. Njihova vrednost se postepeno
smanjuje usled trošenja, dejstva prirodnih uslova i ekonomskog zastarevanja.
Otpis osnovnih sredstava se kod nas u zakonskim propisima, u stručnoj literaturi i praksi naziva
amortizacija. Amortizacija je vrednosno izražen utrošak osnovnih sredstava u vezi stvaranja određenih
učinaka.
Pojedina osnovna sredstva ne podležu obavezi otpisivanja kao npr.
• zemljišta i šume kao prirodna bogatstva koja se ne troše,
• putevi lokalnog značaja za zemljanom podlogom,
84
• građevinski objekti i stvari koji su u skladu sa zakonom, proglašen za spomenike kulture i
istorijske spomenike.
Osnovicu za obračun visine otpisa osnovnih sredstava čini njihova nabavna vrednost. Za utvrđivanje
visine otpisa koriste se uglavnom dva metoda:
* metod vremenskog otpisivanja,
* metod funkcionalnog otpisivanja.
3.1.1.1. Metod vremenskog otpisivanja3.1.1.1. Metod vremenskog otpisivanja
Suština metoda vremenskog otpisivanja je u tome da se nabavna vrednost osnovnog sredstva
raspodeli na ceo vek njegovog korišćenja. Stim u vez javlja se problem određivanja veka trajanja
osnovnog sredstva. Po pravilu određuje se ne tehnički već ekonomski vek trajanja, koji je obično veći
od tehničkog veka trajanja. Pod ekonomskim vekom trajanja podrezumeva se vremenski period u
okviru koga je korišćenje sredstava ekonomski svrsishodno.
Metod vremenskog otpisivanja ima tri varijante:
a) metod linearnog (konstantnog) otpisivanja,
b) metod progresivnog otpisivanja,
c) metod degresivnog otpisivanja.
a) Metod linearnog otpisivanja
U osnovi ovog metoda nalazi se pretpostavka da se osnovna sredstva u toku čitavog
procenjenog veka trajanja ravnomerno troše.
Iz godine u godinu vrednost osnovnih sredstava se smanjuje istim intenzitetom. U skladu s tim, visina
godišnjeg otpisa utvrđuje se stavljanjem u odnos nabavne vrednosti osnovnog sredstva sa procenjenim
vekom trajanja. Dakle gde je
a = visina godišnjeg otpisa,
OS = nabavna vrednost osnovnog sredstva,
n = procenjen vek trajanja iskazan u godinama.
Primer:Nabavna vrednost osnovnog sredstva je 160.000 din. Procenjeni vek trajanja osnovnog sredstva
je 5. god. Postupkom linearnog otpisa izraačunati godišnji otpis.
85
Amortizaciona kvota može da se iskaže i procentualno u odnosu na nabavnu vrednost. Visina
procentne stope izračunava se stavljanjem u odnos broja 100. sa procenjenim vekom trajanja osnovnog
sredstva . U ovom primeru %
Visina otpisa obračunava se po formuli , gde je:
a = visina otpisa,
OS = nabavna vrednost osnovnog sredstva,
p = stopa otpisa.
Visina otpisa ostaje nepromenjena u toku čitavog veka trajanja osnovnog sredstva.
b) Metoda progresivnog otpisa
U osnovi ovog metoda je zahtev da se amortizacione kvote (visine otpisa) iz godine u godinu
povećavaju. Ovaj način obračunavanja visine otpisa se veoma retko koristi i može se reći da nema
praktičan značaj.
c) Metoda degresivnog otpisa
Degresivnog otpisivanje je postupak kojim se nabavna vrednost osnovnog sredstva
posredstvom opadajućih godišnjih kvota otpisa raspodeljuje na ceo ekonomski vek trajanja. To znači
da su otpisi najviši u prvim godinama korišćenja, dok su u poslednjim godinama najniži. Dakle,
degresivno otpisivanje se odlikuje stalnim padom nivoa otpisa u toku veka korišćenja osnovnog
sredstva.
Metod aritmetičke degresije se sastoji u tome što se nabavna vrednost osnovnog sredstva deli
sa zbirom godina procenjenog veka trajanja datog osnovnog sredstva i time dobije iznos degresije.
Množenjem iznosa degresije sa obrnutim nizom cifara koji pokazuju procenjeni vek trajanja dobijaju
se godišnje kvote otpisivanja.
Iznos degresije = Nabavna vrednost osnovnog sredstva Zbir broja godina D = iznos degresije
gde je OS = nabavna vrednost osnovnih sredstava
n = broj godina prosečnog veka trajanja OS
Godišnja kvota amortizacije - za 1. godinu, za 2. godinu, za 3.
godinu itd.
86
Ovakvo utvrđivanje visine otpisa označava se kao metod digitalnog otpisivanja.
Primer: Nabavna vrednost osnovnog sredstva je 160.000 din. Procenjeni vek trajanja je 5. godina.
Obračunati visinu godišnjih kvota amortizacije uz pomoć digitalnog otpisa.
Godina(na kraju) Iznos degresije
Br. god. korišćenja
Godišnji iznos otpisa
Neotpisana vrednost
1. 10.667 X 5 = 53.333 106.6672. 10.667 X 4 = 42.666 64.0013. 10.667 X 3 = 32.001 32.0004. 10.667 X 2 = 21.334 10.6665. 10.667 X 1 = 10.662 0
3.1.1.2. Metod funkcionalnog otpisivanja3.1.1.2. Metod funkcionalnog otpisivanja
Funkicionalni metod otpisivanja je takav način otpisivanja kod koga visina otpisa zavisi od
očekivanog obima usluga koje osnovna sredstva može da pruži.
Očekivani obim usluga se izračunava u procenjenom broju proizvoda koji se mogu dobiti
korišćenjem osnovnog sredstva ili u mogućem broju časova njegovog rada.
Kada se nabavna vrednost osnovnog sredstva podeli sa procenjenim obimom usluga dobija se
visina troškova otpisa osnovnog sredstva po usluzi (proizvodu ili času rada). Godišnja amortizaciona
kvota utvrđuje se množenjem planiranog učinka sa troškovima otpisa po jedinici.
Primer:
Nabavna vrednost osnovnog sredstva je 160.000 din. Njegova ukupna proizvodnja je 400.000
jedinica. Moguća proizvodnja u ovoj godini je 50.000 jedinica. Obračunati godićnju kvotu otpisa.
Troškovi otpisa po jedinici učinka
Godišnja kvota amortizacije din.
Osnovna sredstva se troše kontinuirano u toku poslovne aktivnosti. Ipak, obračun i knjiženje
njihovog utroška vrši se mesečno. S toga se godišnja kvota otpisa deli sa brojem meseci. Mesečna
kvota otpisa se svakog meseca uračunava. Mesečni iznos otpisa osnovnih sredstava se knjiži tako što
se zadužuje račun Troškovi otpisa osnovnih sredstava (Troškovi amortizacije) a odobrava račun
Ispravaka vrednosti osnovnih sredstava.
Grafički to izgleda ovako:
87
Račun IVOS pokazuje svojim saldom visinu izvršenih otpisa osnovnih sredstava. Nabavna
vrednost osnovnih sredstava koja je iskazana kao saldo računa Osnovna srdstva, svodi se na sadašnju
ili neotpisanu vrednost korigovanjem, odnosno oduzimanjem otpisane vrednosti. S toga se račun IVOS
unosi u aktivu bilansa ispod pozicije Osnovna sredstva kao odbitna pozicija.
3.2. Troškovi materijala,sitnog inventara i ambalaže3.2. Troškovi materijala,sitnog inventara i ambalažeTroškovi materijala, sitnog inventara i ambalaže su u novcu izraženi utrošci materijala, sitnog
inventara, ambalaže. To znači da se visina ovih troškova utvrđuje množenjem utrošenih količina sa
odgovarajućim cenama koje mogu biti nabavne ili planske.
Troškovi materijala, sitnog inventara i ambalaže obuhvatamo preko jedinstvenog računa
Troškovi materijala.Da bi se izbeglo razvijanje velikog broja računa na računu Troškovi materijala
knjiže se i ostali troškovi materijala,kao što su: troškovi pomoćnog i ostalog materijala,troškovi
kancelarijskog materijala, goriva i maziva, kalo, rastur, lom, kvar materijala, robe i gotovih
proizvoda,troškovi električne energije,troškovi vode.
3.2.1. Obračun i knjiženje troškova materijala 3.2.1. Obračun i knjiženje troškova materijala obračunatih po stvarnim nabavnim cenamaobračunatih po stvarnim nabavnim cenama
Kada se na osnovu trebovanja materijal izdaje iz magacina u proizvodnju, u knjigovodstvo se
polazi od funkcije da je materijal i utrošen,pa se beleži porast Troškova materijala i smanjenje Zaliha
materijala. Načelno, knjiženje troškova materijala tangira račun Troškovi materijala koji se zadužuje i
račun Materijala, koji se odobrava. Knjiženjem troškova materijala prethoduje utvrđivanje njihove
visine, odnosno vrednosti.
U zavisnosti od toga kako je organizovana magacinska i analitička evidencija materijala,
utrošak materijala se može obračunvati:
• Po partijama(nabavkama),
• Po vrstama materijala
D Osnovna Sredstva P D IVOS PTroškovi otpisa
D osnov. srestava P
88
Pošto se materijal uglavnom nabavlja po različitim cenama postavlja se pitanje po kojoj ceni
obračunati utrošeni materijal. Ukoliko se zalihe materijala evidentiraju po stvarnoj nabavnoj vrednosti,
vrednost utrošaka tog materijala se može obračunati jednom od sledeče 4 metode:
* metod prosečne cene,
* metod prva ulazna = prvoj izlaznoj (FIFO metod)
*metod poslednja uvozna cena = prvoj izlaznoj (LIFO metod)
*metod najveća ulazna = prvoj izlaznoj ceni (HIFO metod) - ova metoda, tj. njena primena po zakonu
o računovostvu nije dozvoljena.
3.2.1.1. Metod prosečne nabavne cene3.2.1.1. Metod prosečne nabavne cene
Prema metodi prosečne nabavne cene troškovi materijala se utvrđuju množenjem utrošenih
količina sa prosečnim nabavnim cenama za odnosnu vrstu materijala. Prosečna nabavna cena se
izračunava deljenjem ukupne vrednosti zaliha sa količinom materijala na zalihi. Budući da svaka nova
nabavka sa cenom koja odstupa od predhodne prosečne nabavne cene dovodi do njenje promene,
prosečne nabavne cene se moraju ponovo utvrđivati posle svake nabavke, odnosno pre svakog
izdavanja meterijala ako je u međuvremenu izvršena nova nabavka materijala.
Primer: Nabavka šečera u kristali izgleda ovako
1. 03.marta 2.000 kg. po nabavnoj ceni od 42 din/kg
2. 06.marta 1.000 kg. po nabavnoj ceni od 44 din/kg
3. 08.marta 3.000 kg. po nabavnoj ceni od 46 din/kg
ŠEĆER U KRISTALU
1) 2.000 x 42 = 84.0002) 1.000 x 44 = 44.0003) 3.000 x 46 = 138.000
6.000 266.000
1.300 x 44,33 = 57.630
4. Po trebovanju br. 8 izdato je u proizvodnju 1.300 kg šečera.
Da bi se utvrdila visina troškova potrebno je utvrditi prosečnu nabavnu cenu.U ovom slučaju
ona iznosi
Troškovi materija su proizvod utrošenih količini i PNC (1.300x44,33=57.630)
89
3.2.1.2. Fifo metod3.2.1.2. Fifo metod
U osnovi Fifo metode nalazi se predpostavka da se materijal troši onim redosledom kako se i
nabavlja:
Primer (prethodni)ŠEĆER U KRISTALU
1) 2.000 x 42 = 84.0004) 1.000 x 44 = 44.0005) 3.000 x 46 =138.000
6.000 266.000
1.300 x 42 = 54.600
4. Po trebovanju br. 8 izdato je 1.300 kg šećera
U skladu sa pretpostavkom na kojoj počiva Fifo metod troškovi materijala se utvrđuju na
sledeći način:
1.300x42=54.600 din.
Relevantna cena za utvrđivanje troškova je stvarna nabavne cena prve nabavke. Ona će se
koristiti sve dok se ne utroši materijal iz prve partije, u konkretnom slučaju, dok se proizvodnju neizda
2.000kg šečera. Potom če se cena za obračun troškova koristi cena druge nabavke od 44 dinara itd.
3.2.1.3. Lifo metod3.2.1.3. Lifo metodLifo metod polazi od pretpostavke da se najpre troši materijal koji je poslednji nabavljen,pa se
cena po kojoj se utvrđuju troškovi materijala koristi cena poslednje nabavke.
Primer (prethodni): Po trebovbanju br. 8 izdato je 1300 kg. šećera.
Prema Lifo metodu troškovi materijala iznose:
1300 x 46 = 59.800 din.
Cena poslednje nabavke, koja u ovom slučaju iznosi 46 din. koristiće se za obračun troškova
dok se ne utroši svih 3000 kg. šećera koji su po njoj nabavljeni, potom se koristi cena od 44 din. i tako
redom sve dok se ne izvrši nova nabavka. Tada za obračun troškova postaje relevantna nova stvarno
nabavna cena materijala.
Nezavisno od korišćene metode za njihov obračun, troškovi materijala se knjiže na teret računa
Troškovi materijala, a u koristi račun Materijal. Jer, izdavanje materijala iz magacina radi njegove
potrošnje ima za posledicu povećanje troškova materiujala, s jedne i smanjenje zaliha materijala, s
druge strane.
90
Grafički prikaz ovog knjiženja izgleda ovako:
D Materijal P D Troškovi materijala PSo
3.2.2. Obračun i knjiženje troškova materijala koji 3.2.2. Obračun i knjiženje troškova materijala koji se ne skladištise ne skladišti
U dobro organizovanim privredama i preduzećima, nastojanja da se zalihe materijala svedu na
minimum idu dotle da preduzeća nastoje tako terminirati nabavke da materijal odmah po isporuci bude
dat u proizvodnju, tako da se uopšte ne skladišti. Osim toga postoje materijali čije skladištenje nije
moguće, ili se ne praktikuje kao što su voda, gas, struja, na primer.
Pri evidentiranju ovih troškova račun Troškovi materijala se zadužuje, a odobravaju se račun
Dobavljači, Žiro-račun ili Blagajna u zavisnosti od toga dali je i na koji način izvršeno plaćanje.
Grafički to izgleda ovako:
Primer: 1. Primljena je faktura za utrošenu vodu 45.000 din.
Knjiženje:
D Troškovi materjala P D Dobavljači P1) 45.000 45.000 1)
3.2.3. Obračun i knjiženje troškova sitnog 3.2.3. Obračun i knjiženje troškova sitnog inventara i ambalažeinventara i ambalaže
Sitan inventar i ambalaža obuhvataju veliki broj različitih predmeta, čiji je vek trajanja veoma
kratak, tj. trenutan ili odogovara jednom obračunskom periodu, mesecu, jednoj ili više godina. Otuda
se obračun i knjiženje troškova sitnog inventara i ambalaže vrši u zavisnosti od veka trajanja i
vrednosti na jedan od sledeća tri načina:
D Dobavljači P
D Troškovi materjala P
D Žiro - račun P
D Blagajna P
91
* otpisivanjem sitnog inventara i ambalaže u potpunosti,
* otpisivanjem sitnog inventara i ambalaže za 50% vrednosti,
* kalkulativnim otpisom sitnog inventara i ambalaže.
Za sitan inventar i ambalažu koji se troše jednokratnom upotrebom, ili se troše u okviru jednog
obračunskog perioda, obračun i knjiženje troškova vrši se na isti način kao kod materijala. To znači da
se ukupna vrednost ovakvog sitnog inventara i ambalaže evidentira u trenutku izdavanja kao trošak na
računu Troškovi materijala. Knjiženje se grafički može predstaviti na sledeći način:
D Sitan inven. amb. na zalihi P D Troškovi materijala P
100% 100%
Primer:
1. Na osnovu trebovanja sitnog inventara br. 11. izdato je u upotrebu sitog inventara koji se troši u
toku obračunskog perioda u vrednosti od 13.500 din.
Knjiženje:
D Sitan inven. na zalihi P D Troškovi materjala P 13.500 1) 1) 13.500
Metod 50% otpisa vrednosti (Zakon o računovodstvu zabranjuje kod nas upotrebu ove metode
otpisa).
Trošenje sitnog inventara i ambalaže sa dužim vekom trajanja obračunava se i knjiži metodom
kalkulativnog otpisa. Prema ovoj metodi, celokupna vrednost sa zaliha izdatog sitnog inventara ili
ambalaže se obuhvata na računu Sitan inventar (ambalaža) u upotrebi. Mesečni troškovi sitnog
inventara ili ambalaže se utvrđuju stavljanjem u odnos vrednosti izdatog sitnog inventara sa
procenjenim vekom trajanja iskazanim u broju meseci.
vrednost izdatog sitnog invertara (ambalaže) u upotrebi procenjeni vek trajanja
Mesečni iznos troškova knjiži se na teret računa Troškovi materijala, a u korist korektivnog
računa Ispravka vrednosti sitnog inventara (ambalaže) u upotrebi. Kada se istekom roka trajanja sitan
inventar istroši njegova celokupna vrednost je preneta preko računa Ispravka vrednosti sitnog
inventara u upotrebi, na Troškove materijala.
Rashodovanje utrošenog sitnog inventara u upotrebi knjiži se tako što se zadužuje račun
Ispravka vrednosti sitnog inventara u upotrebi, a odobrava račun Sitan inventar (ambalaža) u upotrebi.
Grafički prikaz knjiženja izgleda ovako:92
m t =
Sitan inven. na zalihi
Sitan inven. u upotrebi
Ispr. vredn. sitnog invent. Troškovi materjala
Otpaci
1. 3 2 4
1. Izdavanje sitnog inventara u upotrebu
2. Knjiženje mesečnog iznosa troškova (otpisa)
3. Rashodovanje
4. Vrednost otpadaka
Primer:
1. Na osnovu trebovanja br. 10 izdato je u upotrebu sitnog inventara 12.000 din. Procenjeni vek
trajanja inventara je 10 meseci.
2. Knjižiti mesečni iznos troškova sitnog inventara u upotrebi od 1200 din. (12.000 : 10 = 1200).
3. Rashodovan je sitan inventar u upotrebi u vrednosti od 10.000 din.
Knjiženje: 1) Sitan inventar u upotrebi 12.000
Sitan inventar na zalihama 12.000
2) Troškovi materijala 12.000 IV sitnog inventara 12.000
3) IV sitnog inventara 10.000 Sitan inventara u upotrebi 10.000
3.3. Troškovi zarada3.3. Troškovi zaradaObračunate zarade za preduzeća imaju karakter kratkoročnih obaveza, koje se o roku dospeća
moraju izmiriti. Isplata ovih obaveza vrši se iz poslovnih sredstava koja za tu namenu moraju biti
obezbeđena na Žiro-računu.
Polazeći od činjenice da su zarade sa gledišta privrednog računa, obračuna i kalkulacija
troškovi, oni se knjiže tako što se za iznos bruto zarada zadužuje račun Troškovi zarada a odobrava
račun Obaveze po osnovu zarada. Račun Obaveze po osnovu zarada gasi se pri isplati zarade.
Pored ovih računa može se javiti i račun Ostale obaveze preko koga se obuhvataju sve obustave
od zarada radnika koje prduzeće plaća za račun radnika njihovim poveriocima.
Grafički prikaz ovih knjiženja izgleda ovako:
93
D Žiro - račun P D Obav. poosn. zarada P D Troškovi zarada P(2)(3)
(1)
D Ostale obaveze P
1. Knjiženje troškova obračunatih zarada na osnovu platnog spiska;
2. Isplata zarada na osnovu platnog spiska;
3. uplata obaveza po obustavama od plata (zarada).
Primer:
1. Prema platnom spiskuu obračunate plate za ovaj mesec iznose u bruto iznosu 154.128 din.
2. Sa Žiro-računa su isplaćeni porezi i doprinosi iz plata u iznosu od 62.361 din. Podignuto je u
gotovu din. 91.767 din.
3. Iz blagajne su isplaćene plate u iznosu od 91.767 din. (154.128-62.361=91.767) po odbitku
5000 din. administrativnih zabrana.
4. Isplaćeno je 5000 din. u gotovu korisnicima administrativnih zabrana.
Knjiženje: 1) Troškovi zarada 154.128 Obaveze po osn. zarada 154.128
2) Obaveze po osn. zarada 62.361 Žiro-račun 62.361
2a) Blagajna 91.767 Žiro-račun 91.767
3) Obaveze po osn. zarada 91.767 Blagajna 86.767 Ostale obaveze 5.000
3.5. Troškovi neproizvodnih usluga3.5. Troškovi neproizvodnih uslugaU neprizvodne usluge ubrajaju se dnevnice za službena putovanja u zemlji i inostranstvu,
autorski honorari, kirija i zakupnina, advokatske usluge, bankarske usluge, premije osiguranja, kao i
porezi i doprinosi čija visina ne zavisi od utvrđenog poslovnog rezultata (porez za korišćenje gradskog
zemljišta, doprinosi za zaštitu životne sredine itd.)
Novčani izdaci koji nastaju po osnovu neproizvodnih usluga prdestavljaju deo ukupno
angažovanih sredstava koja moraju da budu u celosti nadoknađena iz prihoda ostvarenih
prodajom.Visina ovih izdataka se utvrđuje na osnovu računa (faktura) kada je reč o uslugama, odnosno
primenom odgovarajuće stope na propisanu osnovicu kada se radi o porezima i doprinosima.
Knjigovodstveno obuhvatanje neproizvodnih usluga vrši se tako što se zadužuje račun Troškovi
neproizvodnih usluga, a odobravaju računi Dobavljači za primljenu fakturu, Žiro-račun ako je isplata
vršena čekom, Blagajna ako je plaćanje izvršeno u gotovu,o dnosno Obaveze po osnovu neproizvodnih
usluga za obračunate poreze i doprinose.Računi obaveza (Dobavljači i Obaveze po osnovu
neproizvodnih uluga) se gase isplatom. U tom slučaju ovi računi se zadužuju,a odobrava se Žiro-račun
sa koga se vrši plaćanje.
Primer:1. Prema obračunu porez na koriščenje gradskog zemljišta utvrđen je za ovaj mesec i iznosi 7.300 din.
2. Prema izvodu banke na ime autorskih honorara isplaćeno je 1.000 din.
3. Sa Žiro-računa je prema izvodu banke islapćen i obračunat porez za ovaj mesec.
Sa ekonomskog stanovišta prodaja robe za preduzeće znači povećanje novčanih sredstava
(Žiro-račun, Blagajna), odnosno povećanje potraživanja od kupca ako prodana roba nije odmah
naplaćena, s jedne strane, a smanjivanje zalihe robe sa druge strane.
Sa knjigovodstvenog stanovišta, to pak znači zaduživanje konta Žiro-račun, Blagajna ili Kupci
ili odobravanje konta Zaliha robe u skladištu ili prodavnici, odnosno konta Prihodi od prodate robe.
Svaka promena knjiži se u dva stava:
a) prvim stavom zadužuje se :
• Ako je roba prodata za gotovo - konto Blagajne,
• Ako je roba prodata na čekove - konto Žiro-račun,
• Ako je roba prodat na kredit - konto Kupci.
U sva tri slučaja za vrednost prodate robe odobrava se konto Prihodi od prodate robe i to uvek
za prodajnu vrednost - sa ili bez poreza na promet.
b) drugim stavom zadužuje se konto Nabavna vrednost prodate robe, a odobrava se konto
Zalihe robe u skladištu ili u prodavnici. Ovaj drugi stav obično se naziva “interni obračun prodaje”.
Primer:
1. Po fakturi br. 11 prodato je robe sa skladišta za din. 140.000. Nabavna vrednost robe iznosi
100.000. din.
2. Prodato je robe iz prodavnice za 67.500. din. Proknjižiti interni stav u vezi sa prodajom robe.
Knjiženje:107
1) Kupci 140.000 Prihodi od prodate robe 140.000
1a) Nabavna vred. prodate robe 100.000
Zalihe robe u skladištu 100.000
2) Blagajna 67.500 Prihodi od prodate robe 67.500
2a) Nabavna vred.prodate robe 67.500Zalihe robe u prodavnici 67.500
4.1.Osnovne metode utvrđivanja finansijskog rezultata1.Osnovne metode utvrđivanja finansijskog rezultataU računovodstvenoj teoriji i praksi postoje dve metode za utvrđivanje ostvarenog periodičnog
rezultata. To su:
* Metoda troškova ukupnih učinaka (metoda ukupnih troškova)
* Metoda troškova prodatih učinaka
4.1.1. Metoda ukupnih troškova
Osnovna ideja na kojoj počiva metoda troškova ukupnih učinaka je da se poslovni rezultat
jednog obračunskog perioda ima obračunati kao razlika između ukupnih ulaganja izvršenih u datom
obračunskom periodu i efekata koji su iz tih ulaganja proistekli. Ukupna ulaganja izvršena u jednom
obračunskom periodu se iskazuju u formi troškova po vrstama, dok efekti koji su iz ulaganja proistekli
mogu biti prihodi od prodaje i zalihe, kod proizvodnog preduzeća, odnosno prihodi od prodaje robe
kod trgovinskog preduzeća.
U zavisnosti od toga koje se zalihe uključuju u obračun rezultata razlikuju se dve varijante
metode ukupnih troškova, a to su:
* Metoda ukupnih potpunih troškova – koriste se podaci o promenama vrednosti zaliha
materijala, robe, nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda;
* Metoda ukupnih nepotpunih troškova – koriste se podaci o promenama vrednosti zaliha
nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda.
Prema tome koji podaci o zalihama se unose u bilans uspeha metoda ukupnih troškova
razlikuje se:
* metoda ukupnih potpunih troškova po bruto principu,
* metoda ukupnih potpunih troškova po neto principu.
Kod metode ukupnih troškova po bruto principu u bilans uspeha se unose podaci o početnim i
krajnjim zalihama, dok se iz bilansa uspeha sastavljenog po metodi ukupnih troškova po neto principu
može videti samo razlika između krajnjih i početnih zaliha.
108
Neto princip u iskazivanju zaliha u bilansu uspeha prihvaćen je i od strane našeg
zakonodavstva.
Metoda potpunih ukupnih troškova ima malu praktičnu vrednost. Ona naime, nije ni
predviđena našim Zakonom o računovodstvu.
4.1.1.1. Bilansiranje uspeha metodom nepotpunih ukupnih troškova4.1.1.1. Bilansiranje uspeha metodom nepotpunih ukupnih troškova po neto principu u po neto principu u proizvodnom preduzećuproizvodnom preduzeću
Sam naziv metode upućuje na to da se pri njenoj primeni uzimaju u obzir zalihe nedovršene
proizvodnje i gotovih proizvoda, i da se u bilansu uspeha iskazuje samo promena visine ovih zaliha
nastala tokom obračunskog perioda.
Promena vrednosti zaliha predstavlja neophodan podatak za obračun poslovnog rezultata.
Promena se utvrđuje međusobnim poređenjem zaliha nedovršene proizvodnje na početku obračunskog
perioda sa zalihama na kraju obračunskog perioda. Početne zalihe se nalaze u finansijskom
knjigovodstvu na računima Nedovršena proizvodnja i Gotovi proizvodi. Podatak o krajnjim zalihama
finansijskom knjigovodstvu treba da da pogonsko knjigovodstvo, odnosno glavna knjiga II stepena.
Povezivanje finansijskog i pogonskog knjigovodstva koje je neophodno zbog preuzimanja
1. Prihodi od prodaje gotovih proizvoda2. Prihodi od interne prodaje gotovih proizvoda3. Promena vred. zaliha got. proiz. i ned. proiz.4. Finansijski prihodi5. Vanredni prihodi6. Gubitak
Obračun i knjiženje periodičnog rezultata metodom nepotpunih ukupnih troškova vrši se
prenošenje prihoda i rashoda na Račun dobitka i gubitka. Poslovni rashodi su iskazani na računima
vrsta troškova (troškovi materijala, troškovi otpisa osnovnih sredstava, troškovi zarade, troškovi
proizvodnih usluga i troškovi neproizvodnih usluga). Ovi računi potražuju za svoj saldo a duguje
Račun dobitka i gubitka. Pored poslovnih rashoda na račun dobitka i gubitka biće preneti još i
finansijski i vanredni rashodi tako što će svaki od ovih računa svoj saldo potraživati a Račun dobitka i
gubitka dugovati.
Prenošenje prihoda na Račun dobitka i gubitka vrši se zaduženjem računa prihoda od prodaje
gotovih proizvoda, Prihodi od interne prodaje gotovih proizvoda i računa Promena vrednosti zaliha,
ako ovaj račun ima potražni saldo uz odobrenje Računa dobitka i gubitka. U slučaju da račun Promene
vrednosti zaliha ima dugovni saldo, tada bi ovaj račun potraživao, a Račun dobitka i gubitka bi
potraživao storno, tj. saldo računa Promena vrednosti zaliha bi bio unet na potražnu stranu Računa
dobitka i gubitka ali sa znakom minus. Na stranu prihoda prenose se još i finansijski i vanredni prihodi
zaduženjem istoimenih računa uz odobrenje Računa dobitka i gubitka.
111
Grafički prikaz opisanih knjiženja:
4.1.1.2. Bilansiranje uspeha metodom nepotpunih 4.1.1.2. Bilansiranje uspeha metodom nepotpunih ukupnih troškova po neto principu u trgovinskom ukupnih troškova po neto principu u trgovinskom
preduzećupreduzeću
U trgovinskom preduzeću obračun poslovnog rezultata metodom nepotpunih troškova po neto
principu se unekoliko razlikuje od obračuna poslovnog rezultata u proizvodnom preduzeću. Ta razlika
je prvenstveno posledica okolnosti da se u trgovinskom preduzeću, budući da se bavi prometom robe,
svi nastali troškovi uslovljeni pružanjem usluge prometa i da stoga treba u celini biti nadoknađeni iz
prihoda ostvarenog prodajom robe.
D Troškovi otpisa OS P
D Troškovi materijala P
D Troškovi zarada P
D Troškovi proizvod. usluga P
D Troškovi neproizv. usluga P
D Finansijski prihodi P
D Vanredni prihodi P
D Prihodi od prod. got. proizv P
Promena vrednosti zaliha D gotovih proizv. i ned. proizv. P
D Finansijski prihodi P
D Vanredni prihodi P
D Račun dob. i gubitka P rashodi prihodi
112
Poslovne rashode u trgovinskom preduzeću čine: nabavna vrednost prodate robe i troškovi
datog obračunskog perioda iskazani u vidu troškova po vrstama. Njima nasuprot, u bilansu uspeha stoji
prihod od prodaje robe kao redovan poslovni prihod. Pored redovnih poslovnih prihoda i rashoda u
bilansu uspeha sadržani su finansijski i vanredni rashodi i prihodi.
Bilans uspeha po metodi nepotpunih ukupnih troškova po neto principu izgleda ovako: