put u vjecnost

7/30/2019 put u vjecnost

1/18

Put u Vjenost

Vi znate, prijatelji moji, da ste bili okupljeni oko moje postelje u asu kada samumirao.Gledali ste me sa uenjem kao da prvi put vidite ovjeka. Istina je da ste metek tada iskreno voljeli. I ja sam tada bio sretan. Prvi put vidio sam prijateljekoji me zaista vole. Iskupili ste se oko mene bez zle slutnje u srcima, doli steupravo onakvi kakve vas je Allah stvorio. Prvi put ste doli iz ljubavi prema meni,ne zbog mog bogastva, moje moi ili zbog mog postojanja meu vama. ak ni zbogmojih misli koje su oduevljavale neke od vas.


2/18

Taj trenutak ovjek doivi samo jedanput u svom ivotu, u asu kada umire.Koliko sam samo eljno oekivao ba ovaj trenutak. Ali ja poput svih onih kojinose ovu veliku nadu nisam doivio njeno ispunjenje ivei meu vama. Zbog toga

sam plakao.Plakao sam zbog nedoivljenog prijateljstva, zbog nezahvalnosti ljudi. Tek okomoje smrtnike postelje kao da ste kajui se alili zbog nezahvalnostinepokazanog prijateljstva.Na vaim licima se kao u ogledalu odslikavao jedan drugi ivot i ljepota.Na njima sam vidio ljudsko srce. Htio sam zamoliti Allaha da ova tri dana, u

kojima ste mi iskupljeni oko moje postelje pokazali svjetove duha i ljubavi,

pretvori u tri godine. Ali u asu kada sam ispustio svoju duu zavladao je takavmir i takva ljepota da je bilo suvino traiti ispunjenje bilo kakve druge elje.Kada sam vas naputao, silno sam udio za jednim viim, idealnim ivotom.

Ve mi je bio dosadio ivot ispunjen bolom i tugom. Bio sam umoran do te mjereda sam osjeao potrebu da se oslobodim postojanja i da se prepustim ivotu uvjenosti beskrajnih godina.


3/18

U predveerje treeg dana kada su mi blijede svjetiljke bile poput najsjajnijihzvijezda na nebu, kada sam se sa svima vama pojedinano oprostio, osmjehnuosam se meleku koji je doao da me povede, a taj osmijeh na mom licu je bio poputosmijeha nevinog djeteta. Moje elo, na kome su ranije bili tragovi ivota,

bljetalo je sada poput ela nevinog djeaka.Tada se pruila najdraa ruka i sklopila moje oi. Oslobodio sam se tijela i vinuose poput ptice. Naas sam kruio iznad svoje glave bacajui posljednji tunipogled na svoje prekriveno tijelo koje sam napustio. A potom sam se prepustio

izaslaniku koji je bio pored mene i krenuo...

Iako sam napustio tijelo zadrao sam neka njegova stanja. Ja nisam bio saitavim tjelom, ali neka njegova stanja me nisu jo naputala.A vi?Vi ste sa mojim tijelom uradili ono to niste s njim uradili dok sam bio iv:nadnosili ste se nad njim i plakali. Onda ste ga odnijeli na svojim ramenima. Vi

mene niste vidjeli, ali sam zato ja vas gledao. I kada ste ga pohranili u zemlju od

koje je ono i nastalo osjetio sam da je ono nalo sasvim novi ivot. Osjeao samda moje tijelo pomijeano sa zemljom jo nosi dijelove mene. Iz ovoga susreta


4/18

ono je osjetilo slast kao nikad ranije u ivotu. Kako li je divno kada tijelo osjeasebe i kada se vraa sebi! Vi ste plakali zamnom je rniste znali kuda sam otiao, aja sam zemaljski ivot ivio za ovakvu smrt.

Moja nada se ispunila.Kada sam bio meu vama, bojao sam se smrti poput vas jer sam vas volio i nisamelio da vas ostavim. Meutim, kada se nadnio nad mene melek smrti, vi nisteprimjetili osmijeh na mome licu, a ja vam opet nisam nita mogao rei o svomstanju. Moj odlazak od vas trajao je vrlo kratko. Nakon to je zakopano mojetijelo rekao sam izaslaniku: gdje sada idemo?


5/18

Nije mi rekao - Tamo gdje ti sada hoe? nego - Tamo gdje si odranije elio, - aonda je dodao: -ivot koji si proivio bio je, uistinu, samo priprema za tvoj ivotovdje. I ovdje e nai samo ono to si traio dok si ivio na zemlji.Priupitao sam ga:- A hou li nai sve to sam ranije bio traio? - Nai e sve ono to si traio sa dubokom vjerom, iskrenom ljubavlju i zanosom.Da, sve ono to si istinski traio, odgovori on.elio sam ranije da budem sa svojim roditeljima, sa tim dragim biima koja sukoja su prije mene umrla. Ne znam kako sam mu priopio tu svoju elju, jer mi jeon istog asa rekao:


6/18

- Ali ti si ve sa njima. Ostao sam zbunjen. Nisam vjerovao svojim oima. Ja samzaista bio s njima. Bili su to oni.

Osjetila koja su mi pomogla u osvjedoenju da su to, zaista, oni, bila su dalekojaa od onih koja sam imao u onozemaljskom ivotu. A moji roditelji bijahu unajvelianstvenijem stanju, u likovima koji se mogu samo u snu vidjeti. Ali, da lisam ja to okom gledao, uhom sluao, rukom doticao. Ne. Sredstva moje spoznajesada su postala moja svojina. Zahvaljujui tome sam vidio jae od oka, sluaobolje od uha i doticao snanije od ruke. Ovaj dar oslobodio me je osjeajasumnje koju sam imao u zemaljskom ivotu.Ovdje nema mjesta sumnji. Ovdje je samo vjera ispunjena beskrajnom radou iljubavlju, radou koja je postala moj vodi u spoznaji.A zemaljsko vrijeme koje je ilo i teklo i iji je svaki trenutak zamjenjivao onajkoji mu prethodi nije ovdje postojalo. Trenutak i vjenost su ovdje jedno i nikadse ne razdvajaju jedno od drugog. ivot je ovdje vjeni tok trenutka, u kome sene zna za patnju i sumnju.


7/18

Upitao sam svog saputnika:- Ko su ti sretnici koji su zadobili ovaj vjeni ivot?- Oni koji su u zemaljskom ivotu nosili beskrajnu samilost i vjeru. Samoe oniovdje postii ono to su eljeli.- A moja stalna elja je bila putovanje i to tiho putovanje, bez kraja sa meni

dragim i milim.- Ti si ga ve zapoeo, ree on bez kolebanja.Koliko sam bio zbunjen. Prelazio sam ogromne daljine, a ipak sam bio sa svojim

prijateljima, nisam inio ni jedan pokret, ni jedan in. U poetku sam pored putavidio mnotva i gomile stvorenja bez ivota koja nisam mogao potpuno razaznati.- ta je ovo?- To su jadnici koji nisu razumjeli potrebu traganja za Istinom. Oni su biliobmanuti ivotom, materijalnim dobrima i preputeni svojim strastima. Bili sumrtvaci jo u zemaljskom ivotu, pa su takvi i ovdje. Oni nisu ustvari ni ivjeli,jer nisu tragali za Istinom. ivot na zemlji su proveli udovoljavajui samo svometjelu. Potpuno su zanemarili svoje due, a hranili tijelo. Oni ne mogu nai vjeniivot.- Ali kako? Kako da su oni koje su razdirale te sline elje bili mrtvi. Oni su nazemlji bili najispunjeniji ivotom. Zar mi nisi rekao da e ovdje svako nai ono toje na zemlji traio, a upravo su ovi najvie traili.


8/18

Na to mi on ree: - Ti grijei. Jo nisi razumio smisao traganja. Pohlepa nijetraganje, jer pohlepan ovjek i onaj koji se itavim svojim biem baca nazemaljske koristi ustvari lien je svega i protiv je svega. On trai samo za sebe.On poinje sa oholou i obmanom i nastavlja s njima. Ova pohlepa je opasnija od

neimatine, siromatva. A istinsko traganje je uranjanje u sve i traenje za sve. Mada nisam potpuno razumio ove njegove rijei rastuio sam se nad sudbinomovih jadnika.Dalje sam upitao svog saputnika.- A kada emo izai pred Veliki sud koji e nam suditi.- Mi smo ve tamo. Pogledaj okolo sebe, ree on.

I, zaista, bili smo na beskrajnom prostoru ije su strane bile ispunjene ljudskimpovorkama razliitih identiteta i stanja. U sredini tog velikog prostora bilo jeprostrano mjesto gdje je Sud pojedinano sudio svima. Svaki pojedinac je biopozvan da se pojavi pred Sudom kada bi na njega doao red.


9/18

Tu je svojim jezikom, licem, mesom i koom priznavao grijehe koje je poinio uzemaljskom ivotu. Tu nije bilo nikakve potrebe za nekim drugim svjedocima jerje svaka i najmanja estica govorila kada bi doao red na nju. tavie, samdogaaj i sam ovaj in su dovoljno govorili.Kada je doao red na mene pozvan sam ka mjestu obrauna koje sam maloas

posmatrao sa strahom i zabrinutou. I zaista, moji grijesi su sami govorili, a ja? Ja sam se stidio.Svi oni kojima sam zlo ranije uinio su se sada oko mene okupili. Najvie sam sestidio onih kojima sam nepravdu uinio. Ah...Boe. 'Koliko sam samo nepravdeuinio, a da to nisam ni znao. Ja sam sebe smatrao milostivim. Koliko sam samonepravde poinio jezikom, ako ne rukom, srcem, ako ne jezikom. Od alosti ivelikog stida od onih kojima sam napravdu uinio poelio sam da sam ja bio od

onih kome je nepravda nanesena u zemaljskom ivotu, umjesto to sam je ja inio


10/18

drugima. Poelio sam na komade da budem isjeen prije nego to sam nepravduuinio.'Jedini Sudija koji je tog dana imao vlast znao je i vidio moje stanje. On je moje

grijehe stavio na jedan tas, a na drugi je stavio moju ljubav i samilost. Posljednjije prevagnuo...Tada me je stigao veliki oprost. A onima kojima sam u zemaljskom ivotu uinionepravdu bili su zadivljeni i zapanjeni ovim oprostom. I oni su mi oprostili. Takosam proao Veliki sud na kome niko ko je zasluio vjeni ivot nijeostao bezvelikog oprosta i pomilovanja. ak i onima koji su se i sami zauzimali za grijehedrugih bio je neophodan ovaj veliki oprost podaren od Allaha Milostivog.

I nakon to sam dokuio tajnu spasa due zapoeo sam ivot koji ne poznajevrijeme i putovanje koje ne poznaje mjesto.Putovanje koje u zapoeti poslije ovoga je samo za one koji su sauvali svojedue, dok grijenici to ne zasluuju.


11/18

- A ta je grijeh? - priupitah.Moje pitanje kao da ga iznenadi.- A zar nisi primjeivao kako si se osjeao poslije uinjenog grijeha. Zar tegrijeh nije slamao. Kad bi se pribrao i razmislio vidio bi da je grijeh poniavanje

due, njezin potpuni poraz i potiranje. Tamo gdje duadoivi ponienje tu jegrijeh.Stoga grijesi koji ne uniavaju duh, koji su rezultat pogreaka bie oproteni, asvi grijesi koji to ine nee biti oproteni. Tamo gdje dua ivi u miru i spokoju tunema grijeha.Grijeh zapoinje onda kada dua doivi potres, kada izgubi iskrenu vjeru ipouzdanje u samu sebe.


12/18

I sam grijeh u zemaljskom ivotu je vrsta patnje koja povlai za sobom nizdrugih patnji, jer sve stvari u zemaljskom ivotu su simboli i sjenka svegapostojeeg u vjenom svijetu u koji se dolazi nakon smrti.

I zato patnja koju dua trpi na zemlji je samo sjenka i jedan vid istinske patnjekoja e kasnije uslijediti.Koliko ste vi samo bili poneseni dennetom izmeu ostalog i zbog toga to e unjemu biti voa i pia poput vaeg i mladalakih ari, mada je dennet, kaouostalom i dehennem, vama predstavljen na vama najrazumljiviji nain. Istinaje, meutim, da su sva ova uivanja neznatna u poreenju sa istinskimdennetskim slastima, koja se ne daju opisati, a koja su dio vjenog ivotazajedno sa miljenjem osloboenim sumnje i nesigurnosti, te kretanja koje nije

ogranieno prostorom i vremenom.

I sada kada sam zapoeo putovanje u vjenost bio sam bez vodia. Da. Bio sam

saam, ali nisam znao to je to samoa, jer ovdje nema razlike izmeu neega isvaega. Ovdje sam vidio da sve ivi u najljepem i mom srcu najdraem stanju.ovjek je govorio sa svim stvarima i sve to postoji govorilo je sa ovjekom.Ovdje jedan ovjek moe obuhvatiti itavo brdo, tei sa vodom i istovremeno jeposmatrati, letjeti po zraku namirisan mirisom rue. Neki su bili ispruenih krilaka oblacima dok su sjedili na velikom izvoru u podruju ume mirisnih strana. Tusu posmatrali lijepa lica i udisali miomiris cvijea. Sve je to bilo u blizini hladnevode koja je dolazila iz najveih dubina i bila poput ustreptale svjetlosti.


13/18

Ovdje su pred sobom imali sve likove koje su tako strasno eljeli vidjeti.Doekali su da budu u drutvu - odabrane, asne skupine koju su prieljkivaliitavog ivota. Napokon svi su nali vjeno uivanje u svemu to su voljeli i eljelii iju su vlast samo malo osjetili.ivei na zemlji pronali su put kako da svoja tijela prenesu u svijet duha i dadokue svijet vjenih istina pa makar to bilo i iz daljina kroz neznatan otvor.Ovo su bile due onih iji ibadeti nisu bili iz straha i navike, ve iz dubokograzmiljanja, ljubavi i zanosa. Oni su sebe svjesno pripremali za ovaj dan. Svinjihovi poslovi i pokreti na zemlji bili su ibadet, jer uistinu vjeni ivot nije nitadrugo do nuna posljedica stalne, neprekidne pripreme ovjeka u zemaljskomivotu. On nije prizor koji se u jednom trenutku otkriva iza zastora. ovjekovdje nastavlja istim putem kojim je doao otuda. Tragove koje smo ostavili do

nae smrti su samo korijen u stablu koje e nastaviti da raste i poslije smrti,njegove grane i plodovi su ustvari grane i plodovi stabla koje smo posadili uzemaljskom ivotu. Dua nastavlja u svom sazrijevanju koje je bila dostiglaneposredno pred smrt. Dakle, najvea je mudrost upoznati valjan put do smrti iii njime. Ili kako ree jedan od mudrih: spoznati kako umrijeti. Sve stvari ipojave koje sam vidio u svijetu dua to su stigle na obalu spasa ne mogu seopisati. vidio sam ljude i brda kako se zabavljaju, vodoskoke kako sa ljudima

razgovaraju. Njima se donose da kuaju svakovrsna ukusna pia mada se tamo neosjea e. gledao sam due koje su postigle ono to su eljele kako polove po

prostranim daljinama sa kapljicama kie, koje su padale na njih, a koje su bilepoput bljetavih pahuljica snijega.


14/18

Vidio sam ume kako se talasaju, ume u koje od iskona nije kroila noga nijednoggrijenika.

Sa njima se mijeaju zrake zelene svjetlosti pune mirisa, uronjene u hiljadesvjetova. Vidio sam kako je ovdje svaka dobra dua bila poput ogromnog sunca upreostalim svjetovima ljubavi i zanosa, u svjetovima jasnog znanja, razbukatale

ljubavi i beskrajne nade. Ponekad doivljaj samo dijela ljepote punio je itav ovajsvijet ljepotom, a ponekad raanje neke velike uspomene zasipalo je svjetlousve njegove strane.Bilo je to zbog toga to svaki ibadet na zemlji pretvara sve u vjenost.I ovaj dennet je mjesto pripremljeno za one koji su i u najmanjim stvarimanalazili mir i spokoj, a nije mjesto za one neutoljivih potreba i prohtjeva.Vidio sam kako oni koji su bili strpljivi zauzimaju ovdje najpoasnija mjesta. Dioljepote otrpljenja dakako osjeao sam i ranije u zemaljskom ivotu. Meutim,najradosniji trenuci moga ivota bili su trenuci dubokog razmiljanja kaovanjskog odraza meg duhovnog spokojstva.Vidio sam ovdje milost koja se prosipala sa najviih visina, vidio sam beskonanumilost koja se prosipala na prostore koji i sami nisu imali kraja.

Prisustvovao sam mjestima gdje se okupljaju vjerovjesnici i Bogu dragi ljudi.

Ovdje sam otkrio mudrost zakonitosti svemira, te jedine nadnaravne pojave

(mu'dize) koju ste vi poznavali u zemaljskom ivotu. Ovdje sam se osvjedoioda je Allah Milostivi pravedno odredio sudbine. Moda vi i niste znali da jeAllahova pravda bila na najbolji nain razdijeljena u zemaljskom ivotu.


15/18

Sa punim zanosom i slau razmiljao sam o Dobru koje lei u svakom istinskomdjelu. Saznao sam da je zemaljski ivot koga ste vi smatrali nesreom i boliustvari samo most ka punom smislu i mudrosti. I ba zbog toga sam se odmaraona mostu preko koha se dua vraa Allahu Voljenom. Izbavio sam se od samoe

koja ubija, od samoe koja je bila moja najvea patnja u zemaljskom ivotu i kojame je razapinjala izmeu svih stvari i bia, odvajajui me i od mene samog.Ja meu vama ne imadoh iskrenog druga. Provedoh ivot saam, a meu vama,kao rob bola. Bijah saam noima i danima, u djetinjstvu i na samrtnoj

postelji, u svojoj sobi i meu ljudima, i onda kada bijah obmanjivan i kada

bijah hvaljen, a i u tuini i meu prijateljima, meu onima koji plakahu i kojise veseljahu. Bijah saam, svuda bijah saam.

Ovoj samoi ne naoh lijeka na zemlji, kao da mi je ona bila sudbina odreena. Izato esto prieljkivah smrt kao izbavljenje. Te sam se bolesti tek ovdjeoslobodio.

I konano, silno poeljeh da vidim Stvoritelja i Gospodara koji mi je omoguio dasvega nekoliko puta budem pred Njim u zemaljskom ivotu. Tada nisam osjeaopatnju i iekivanje. U tom asu pored mene se ponovo pojavi moj saputnik melekkoga upitah:

- A gdje je On?- A zar ga ne vidi? -ree on.


16/18

- Ova bia koja posmatram su su ista ona koja sam gledao na zemlji, ali su onasada bila savrena u svom konanom obliku. A gdjeje Stvoritelj i Gospodar ovihbia. Jer sve ima svoga gospodara i ja sada tragam za Stvoriteljem i Gospodaremovih bia...

Ali vodi me je uutkao. Kao da htjede ovu moju zapitanost omalovaiti ree miglasom u kome se osjeala i samilost i zbunjenost i prijetnja:- ta ti je? Jesi li pri pameti?Zar je mogue da postoji neto osim Njega.Na ove rijei sam doao sebi. Da. Sve je On - Allah.Ranije nisam poklanjao punu panju tome da u svemu to postoji lei Njegova

mo. A sada sam bio pod okriljem pune Allahove prisutnosti.Iz mene je provalilo:- O Boe!I gle...kao da itav svemir, sve to postojae bi obuhvaeno ovim, i kao da mi sesve odazva, sva bia i sve stvari rekoe:- Kai!Ali, ne da govorim, kao ljudsko bie ve kao beskonano osjeanje i bezgraninamo. Kod Njega vrijeme ne tee, a On ispunjava sav prostor. Ne postoji novo istaro, drugo i slino, poetak i kraj, uzrok i posljedica, raanje i umiranje. Nepostoji nijekanje niti sumnja.


17/18

Bio sam u srei i radosti, u radosti onoga koji se raa za vjenost, radosti kojojnema ravne na zemlji, ali radosti bez glasa, pokreta i vanjskog povoda...Kao da se

sva stvorenja raaju ba u tom trenutku i kao da sva njihova radost ispunjavamoju duu i izvire iz nje. Ova radost i sva ova bia me ponesoe, ali kuda jerovdje nema daljina. I u jednom asu sve postojee se pretvori u velianstvenprizor u koji se i ja utopih. Razmiljao sam, ali ono o cemu razmiljah, bio je On. Naao sam, ali ono sto naoh bijae On. U kakvom to ja stanju bijah i gdje bijah?

Da li postojah? Sve sam to zaboravio. jer sve bijae iezlo. I ja sam bijahodsutan od sebe, poput Musaa, alejhis-selam, na Turi-Sinaju i Muhammedu,sallallahu alejhi ve sellem, na miradu, bijah u svijetu u kome nema vremena iprostora.Tamo postojae samo On - Allah Svemilosni.Allahumme salli 'alaa sejjidina Muhammedin nurul~envari, ve sirril~esrari, vesejjidil~ebrari, ve 'alaa aalihi ve sahbihi edme'in.O Allahu blagoslovi naeg odlinika Muhammeda koji je svjetlo svih svjetala,tajna svih tajni i voa svih odabranih, i njegovu familiju i sve mu drugove.

Pripremio:Ebu Irfan Ibn Nuuri 27/04/2006


18/18

put u vjecnost

Documents