Put u Nepoznato -Aleksandar Bellian

7/22/2019 Put u Nepoznato -Aleksandar Bellian

1/321


2/322

Predgovor

esto se divim ljudskim sposobnostima i onom to stoji iza njih; godinetruda, odvanosti, samodiscipline i odricanja zato da bi se postiglo neto to nepostie svatko.Uvjeren sam da bi svaki ovjek trebao to ee napustiti vlastitu

udobnost i sigurnost istraujui i pomiui vlastite granice bile one psihike ilifizike.

Poveden svojim avanturistikim duhom doao sam na ideju isprobati ipomaknuti svoje granice. Budui dami je ve godinama bicikl glavno prijevoznosredstvo, odluio samse isplanirati taj put s ne ba reprezentativnim biciklom,poprilino ogranienim budetom, upitnom kondicijom, ali vrstom voljom. Nekiljudi idu na Mjesec, neki rone dvjesto metara u dubinu na dah, neki tremaratone, a neki se opet popnu na Mount Everest; tako da ni meni planiranih

estotinjak kilometara u jednom smjeru biciklom ne bi trebalo predstavljativeliki problem. Do tada sam najvie preao oko sedamdesetak kilmetara ujednom danu sa biciklom bez tereta, a planirao sam prelaziti sto do dvjesto

kilometara dnevno. No, tada jo nisam bio upoznat sa bicikliranjem po Lici...

Uglavnom, napravio sam popis opreme i poeo skupljati i planirati sve egasam se sjetio. U poetku nisam imao niti bisage, ali zahvaljujui drutvenim

mreama sestrina Maja je prepoznala jedan od mojih veih problema i rijeilaga donacijom svojih starih bisagi koje su odlino posluile (uzjo nekolikopotrebnih stvari i savjeta).

Za jelo sam si traio to jau hranu sa to manjom zapreminom, te samotkrio da su kikiriki i okolada dobra kombinacija. Uz to sam si spakirao i musli,riu, zaine i, kao pravi slavonac; pola table slanine. Plan je bio prolaziti kroznaselja i svaki dan si kupiti kruh, mlijeko, voe ili neto popotrebi. Noenja su

predviena u atoru na mjestu gdje bude pogodno u vrijeme za utaborivanje.Kako se bliio dan polaska dobivao sam, moram priznati, vie negativnihkomentara od pozitivnih: Ti nisi normalan, Dobit e upalu miia, Zgazit ete kamion/ auto, Pojest e te medvjed/ vuk/ zmija/ vepar/ neindetificiranoudovite iz mraka, Puknut e ti guma/ lanac/ mii, Ubiti e te vruina/kia/ komarci....

Zastraujua je ljudska odbojnost prema drugaijem i nepoznatom iuestala je misao; ako ja to ne mogu, ne moe nitko. Ipak, to me nije smelo uplanovima i nastavio sam s opremanjem bicikla koliko je to proraundozvoljavao.


3/323

Dola je veer prije polaska. Bicikl je natovaren sa svim stvarima i ekajutarnji polazak. Tei oko etrdeset i osam kilograma. Kreem na spavanje sosjeajem kao pred ekskurziju; lagana doza nervoze sa sto filmova i pitanja uglavi. Koliko je nepoznatih situacija, stvari, ljudi ispred mene, to me sve ekatamo negdje? Hoe li izdrati bicikl, kondicija, vrijeme, novac!?!? Postoji samo

jedan nain da to provjerim...


4/324

19.08.2013. prvi dan

Svanulo je i to jutro. U 7.05. sjedam na bicikl i kreem iz akova preko selaprema Slavonskom Brodu koji mi je ujedno i neka psiholoka barijera . Kadastignem do Slavonskog Broda biti usvjesniji da sam na putu i sve bi trebalo biti

lake. Bicikl se ponaa dobro, ali je trom kod koenja te ubrzavanja i u zavoju.No, kada ubrza onda ide.Vozim se neko vrijeme, prolazim prvo selo poslije akova, mislim si;jo

nisam ni krenuo kako treba, a veje malo naporno. Prolazim jo dvatri sela istajem kratko predahnuti. To je bila prva faza prilagoavanja na ravnoteuteretnog bicikla i moje stranjicena sjedalo. Za koju minutu kreem dalje idvasata nakon polaska od doma stiem i u Slavonski brod. Sjedam na kavu u kafi idosipavam vode sa ledom u uturicu. Nastavljam put oko 9.30. Budui daje do

sada sve ilo po planu, u elji za razbijanjem monotonije dobro isplaniranogputa, skreem sglavne rute prema prijateljima u Pleternici. Ve sam poprilinoskrenuo prema njima kada sam se prisjetio jedne sitne injenice: putem do njihmoram prepedalirati Dilj-goru, a isto tako i kada budem iao nazad do prvobitnozamiljene rute. No, s obzirom na to da sam krenuo, nema vie vraanja. Tako jei bilo. Malo podui odmor kod njih mi je dobro doao kako bih izbjegaonajtoplijidio jako toplog dana. Taj dan je i bio najtopliji tijekom cijelog putovanja sa svoja

trideset etiristupnja Celzija.


5/325

Nastavljam dalje i vraam se na prvobitnu rutu. Cilj prvog dana je bio doi do Lonjskog polja i tamo prenoiti na Savi. Sunce nemilosrdno pri. Pijem gutljajvode svakih par minuta. Stajem svakih pedesetezdeset minuta negdje u hladna predah, popiti vode ili pojesti neto usput. Pauze su mi trajale oko desetminuta to je dovoljno da malo nadoem. Najprikladnija mjesta za stajanje usput

su bili parkii ispred seoskih crkvi. Prolazim Novu gradiku.Cijelim me je putem pratio osjeaj slobode i sree. Bio sam spreman nasve. Obeao sam sam sebi da se neuivcirati ma to god se dogodilo; makar miukrali cijeli bicikl sa svim stvarima i dokumentima i makar ostao samo u gaamana kii.

Stajem u selu Maii nadosipati vode. Ljubazni i jednostavni gazda odlazikad susjeda na bunar po vode jer im je voda iz javnog vodovoda zagaena i nijeza pie. Razmjenjujemo nekoliko rijei o mome putu i kako je on isto putovao

biciklom prije. Kao mlai.

Do sada sam uivao u jabukama,ljivama, krukama to rasu pored puta.

Nastavljam prema Okuanima i primjeujem kako je i danas, dvadesetakgodina nakon rata vidljiv trag prolog, nesretnog vremena. Naputene kue,izbuene fasade, obrasla imanja, sruene crkve...


6/32


7/327

je doao kao naruen za zakloniti bicikl sa stvarima i ator. Spavam poprilinodobro s obzirom na blago neravnu podlogu i grmljavinu. Umor je uinio svoje.Taj dan sam preao oko sto sedamdeset kilometara s natovarenim biciklom ibrdskim gumama to je za stokilometara vieod mojeg dotadanjeg rekorda spraznim biciklom. Sa znatieljom ekam sutra da vidim hou li biti paraliziran za

daljnji put od upale miia...


8/328

20.08.2013. drugi dan

Budim se i primjeujem kako od upale miia nema nita; samo blagiosjeaj neispavanosti. Je li to zbog masae rakijom ili dosadanje kondicije, neznam, ali sve u svemu izvrsno sam se osjeao. Odmah sam sespustio do Save

na jutarnje kupanje, to je ujedno bilo moje prvo kupanje u ivotu na takovelikoj rijeci. Zanimljiv osjeaj. Vraam se do kampa udaljenog oko sto metaraod Save, rasprostirem atorsko krilo i vjebam svoje svakodnevne vjebe; pettibetanaca. Nakon toga doruak i spremanje za polazak. Vidim da dosadanjeforsiranje nema smisla i ne uspijevam uivati kako ja hou (zbog umora i mraka).Stoga odluujem da u putovatido sedamnaest osamnaest sati svakog dana,zatim potraiti mjesto za prenoite i na miru si skuhati hranu, te se odmoriti.

Prije samog polaska primjeujem praznu zadnju gumu. To je bio prvi test

ivaca tog dana. Skinem gumu i stavim sedmu zakrpu na nutarnjoj gumi,napumpam i napokon kreem. Paklene vruine su iza mene. Sloj oblaka serasprostro po nebu i zaklonio sunce to je meni odgovaralo. Vozim se uz rijekuUnu kroz mala sela gdje je priroda idilina.

Na ulazu u selo Bain osjetim da zadnji kraj bicikla baca, pogledavam ividim praznu zadnju gumu. Stajem pored Une i na miru mijenjam gumu,

stavljam novu koju sam kupio prije puta.


9/329

Una je mala i ista rijeica (barem tako djeluje) i cijela okolica ulijeva nekimir. Svuda je zelenilo i ptice se uju. Nastavljam dalje. Poto sam sajle za brzinepodesio dan prije kada je bilo i desetak stupnjeva Celzija vie nego danas, spromjenom temperature se mijenjaju i duine sajli. Gledam u zadnji mjenja irazmiljamkako bi ga trebao malo podesiti, stajem na kraju spomenutog Baina,saginjem se kod zadnjeg kotaa podesiti sajlu, kad, iznenaenje; ujem zadnjugumu kako isputa!!! Gledam i ne vjerujem! Trei puta danas u dvadesetak tridesetak kilometara. Ljepilo za gume sam kupio prije puta, ali sam zaboravio

ponijeti. Ponio sam samo ljepilo koje je bilo pri kraju i to sam potroio odmahujutro. Sve se to dogaaispred dvorita gdje dva djeaka popravljaju neki bicikl.Pitam ih imaju li ljepilo ili gumu koju bi prodali ili posudili? Odgovaraju kako

nemaju nita od toga i da je prva trgovina nekih desetak petnaestakkilometara u smjeru u kojem idem: u Hrvatskoj Kostajnici. Razmiljam nekovrijeme i uviam da mi nema druge nego nadopumpat gumu i voziti se kolikoide pa ponovo i ponovo. Tako je i bilo. Napumpam gumu, izmorim se pumpajui,vozim sejedan kilometar. Onda ponovo pumpanje i tako desetak puta. Vrlo

iscrpljujue. Prije Hrvatske Kostajnice u jednom selu nailazim naautomehaniara. Iscrpljen stajem kod njega, pitam ga za pomo, a on miustupljuje radionicu. Sam skidam gumu i primjeujem da guma isputa na spoju


10/32


11/3211

Idem prema Pertinji gdje poinju ozbiljna brda. Penjem se dvadesetakminuta kad odjednom spust od deset posto. Uivam u jurnjavi i razmiljam kakobi me sad mogla doekati uzbrdica od deset posto. Nisam ni zavrio misao kadugledah u daljini tablu iz mojih misli. Tako je to bilo par sela. Penjem se

dvadeset- trideset minuta na brdo od deset posto u prvoj brzini i onda jurimosamdeset km/h pet minuta i opet ponovo na brdo od deset posto... Domogao

sam se Petrinje. Napokon.

Odlazim u trgovinu i kupujem samo jednu gumu jer za dvije nisam imao

mjesta. Izlazim iz Petrinje i nedaleko poslije, kod mjesta upii vidim putokaz zaizvor udaljen stotinjak metara od ceste. Budui da je dan pucanja guma izamene , a isto tako i prijeenih stotinjak kilometara, bilo je vrijeme za pronalazakmjesta za kamp. Skrenuo sam prema izvoru.

Izvor Bijele stijene je smjeten u umi to je ba po mojoj volji.Diem ator ikuham veeru na plinskom kuhalu. Ljudi dolaze na izvor po vode i sa svimaimam dobru interakciju. Danas me upozoravaju na divlje svinje koje dolaze piti

vode na izvor koji je udaljen desetak metara od moga atora. Zahvaljujem nasavjetima, ali me to nije plailo.


12/3212

ak tovie, volio bih sresti divlje svinje samo da ih ne prestraim iza nekoggrma ili drveta. Iz dosadanjih iskustava sa divljim svinjama; svaka svinja bjei odljudi im nas uje i ne napada ako se ne osjea ugroena ; to je pravilo kod velikeveine ivotinjskih vrsta. Malo fotografiram okolo i idem na spavanje. U noi meprobudila lomljava granja u blizini atora i neko skvianje. Nisam siguran to je

to bilo, ali mislim da su se neke ivotinjepotukle; lisice ili svinje. Sve u svemu,preivio sam i ovu no siguran, naspavan i sretan.


13/32


14/3214

disk, ali je zvuk prilikom koenja od tada pa na dalje bio grozan; kao da se meljeeljezo. Budui dasam se ve spustio, obilazim i razgledavam grad koji je, to semene tie, jedan od najljepih u Hrvatskoj.


15/3215

Nekoliko rijeica ulazi u grad. Tamo se ravaju, prolaze izmeu i kroz kuekoje su nekada bile vodenice. Kao da sam u nekom filmu. Raspitujem se za

trgovinu i objanjavaju mi da je gore na brdu. Dok sam se popeo do nje shvatiosam da u Slunju ima brdo na brdu, a na njemu jo jedno brdo i tamo je trgovina.Obavljam kupovinu kruha, mlijeka i banana i odlazim na rijeku Koranu.

Na udaljenosti od par stotina metara od grada, nalazim dobro mjestopored rijeke, gdje si pravim logor i obavljam kupanje u bistroj, ali jako hladnoj

rijeici. Nakon kupanja osjetim kako mi cirkulacija krvi odlino radi. Veeram iuivam u ovoj poludivljini koja je nadomak grada.

Prijatelj Ozren ovih dana radi na deminiranju negdje oko Slunja i dolazi do

mene sa radnim kolegom. Druimo se koji satdva uz pivo. Kad je pao mrak oniodlaze, a ja kreem na spavanje.


16/3216

22.08.2013. etvrti dan

Ustajem oko 8.30. ujutro i obavljam standardni jutarnji postupak. Kreemiz Slunja oko 9.30. Prije slubenog ulaza u Nacionalni park Plitvice primjeujemmakadamski put koji skree s glavne ceste. Skreem na njega i nekoliko metara

poslije dolazim do litice kanjona u ijem se podnoju uje voda i vide slapovi.Upravo je bilo vrijeme za neto pregristi to sam i napravio sjedei na rubu litice.Pojeo sam dvije tri ake kikirikija, dvije banane i okoladicu, a svoje smee,naravno, spremio i ponio sa sobom. Uivao sam jo malo u ljepoti suroveprirode te nastavio dalje s putovanjem.

Prolazim Plitvice i zadivljen sam starim umama uz put koje mogupoprilino dobro vidjeti s bicikla ukoliko ne idem brzo. Ogromne bukve pljenemoju panju i oduzimaju dah. Na alost, tako starog drvea jako rijetko vidim umojem kraju kojeg se pretjerano eksploatira.

Neki, takoer avanturisti, stopiraju s pretovaremin naprtnjaama inatpisom Split i meni, iz zezancije, podignu tablu. Ja idem niz brdo i prolazim

brzo pored njih te im samo doviknem da se vidimo u Splitu za koji dan.

Odvraaju sa smijekom.Hrvatska je stvarno bogata s prirodnim ljepotama ali je meni osobno Lika

najljepi dio Hrvatske po kojem je vrlo zahtjevno voziti bicikl.


17/32


18/3218

Kilometrima nema nikakvog naselja kroz kojeg prolazi cesta. Sve to ima suzaseoci od dvije tri kue, koje su nekoliko stotina metara, grubommakadamskom cestom, udaljene od glavne ceste. Uz to izgledaju i naputeno.Odluim se skrenuti pitati vode i negdje pronai prenoite. Vidim farmu ovaca,ali nastavljam jo malo dalje do druge kue gdje ive dvoje staraca koje pitamvode. Odgovaraju mi da imaju, ali samo kinicu koju i sami konzumiraju. Uzimamvodu, zahvaljujem se i odlazim sto metara dalje i iza nekog drvea na livadislaem kamp i kampiram podno Pljeivice na Krbavskom polju. Kuham rioto kojije ispao odlino. To su nanjuili i psi sa farme koji su me ubrzo i posjetili lajui na

mene. Brzo sam ih podmitio koom od slanine i onda smo postali dobri prijatelji.


19/32


20/3220

na bicikl, kreem dalje, kad, probuena guma. Nije mi pukla cijela dva dana.Nalazio sam se pored prvih kua u Graacugdje sam sjeo ispred jedne u hlad izapoeo krpati gumu. Kad sam zavrio, sjedam na bicikl i im sam okrenuopedale pukne nosa zadnjeg mjenjaa i od toga trenutka moj se put mijenja.

Sjedam i razmiljam to dalje. Sjetim se da mi je sestrina spomenula daGraacu postoji ovjek koji joj je pomogao kada je slupala auto. Ona mi aljebroj i ja ga zovem. Josip mu je ime i pomogao mi je kao to bi to napravilo jakomalo ljudi. Odvezao je mene i bicikl kod majstora automehaniara koji nematakav dio, ali je deko na praksi skinuo dio sa svoga bicikla i preradio ga da

pristaje na moj. Sastavili smo ga nakon dosta komplikacija. Odlazim na pie sJosipom i nastavljam put prema Kninu. Izlazim iz Graaca i nakon etiri petkilometara se savije novi nosamjenjaa i uvije cijeli mjenja s lancem ubice.To je djelovalo grozno! Sa strahom sam to izvadio i osposobio bicikl da se moegurati.

Stojim sam na cesti, sunce pri a ja paraliziran i ne znam to bi. Ne elimvie maltretirati Josipa. Primjeujem da ima pruga usjeena u brdo koje se vidisa mjesta gdje sam bio. U to prolazi jedan stari gospodin na biciklu i ja ga pitam

za vlak i on odgovara da ima linija iz Graaca za Split. Nije mi nikako drago tomoram ii vlakom, ali nema mi druge. Na povratku do Graaca stopiramkamione koji idu prema Kninu da me povezu do tamo gdje moda ima dijelova.


21/32


22/3222

24.08.2013. esti dan

Spavam u vlaku na atorskom krilu pored bicikla. Stiemu u Split prijesedam ujutro. Raspitujem se za trgovinu za rezervne dijelove za bicikl.

Pronalazim ju, ali radi tek od devet sati. Sjedim ispred i ekam. Priam s jednim

djeakom koji isto treba neke dijelove. Daje mi dobar savjet koji sam poslije iusvojio. Otvara se trgovina i im je trgovac vidio bicikl rekao je da nema ucijelom Splitu dijelova za Capriolo bicikle. Taj nosa mjenjaa mora biti ba takavi nikakav drugaiji, a ima ih bezbroj modela. To to nema dijelova se na krajupokazalo kao bolja varijanta. Zamolio sam trgovca da mi skine lanac da mi ne

smeta i spremam ga u vreicu. Guram bicikl do trajekta. Plaam kartu za menetrideset tri kune a za bicikl trideset i osam kuna, u jednom smijeru...

Do sada nisam niti spomenuo moj prvi cilj puta. Bilo je i vie toga u planuali kako stvari stoje, doi u samo do prvoga i glavnog cilja, to je na kraju ispalosasvim zadovoljavajue. Naime, znam da na Brau ima enska ekipa koja je otilaivjeti na neko zemljite koje im je ustupio jedan gospodin, tamo, navodno,ive stalno i uzgajaju si hranu i rade po otoku razne poslove da bi preivjeli. Na

internetu sam naao samo jedan lanak o njima od prije dvijetri godine i to jeto. Mene osobno zanima kako oni to sve uspijevaju i cilj mi je bio posjetiti ih na

dan-dva-tri da vidim kako to funkcionira.


23/3223

Uglavnom, stiem ja na Bra a tamo me doekuje prijatelj Ivan i ena muIvana koji ive tamo vegodinama. Odlazim do njih u posjetu i primjeujem da

im je puna kua rodbine koji su isto u posjeti. Nalo se mjesto i za mene. Posljeukusnog mesnog ruka, koje je napravila Ivana koja ne jede meso, odlazim dobicikla i uz pomo Ivana radim po savjetu djeaka ispred trgovine. Skidamomjenja, skraujemo lanac i nareujemo samo jednu brzinu i to drugu.Angairao sam Ivana da mi saznagdje su djevojke na Brau. Jedva nekako on tosaznaje i objanjava mi otprilike kako se doe do njih. Ne zna ni on tono a i nijejednostavno, ipak, Bra je veliki otok. Odlazim u trgovinu po naminice iupuujem se prema njima. Pedaliranja do njih ne fali. Raspitujem se putem kako

se doe do Stipanske vale i samo rijetki stari mjetani to znaju. Ali nijejednostavno za pogoditi jer se ide preko nekih neasvaltiranih puteva bez oznaka,

preko brda i jo se moe poprilino jednostavno zalutati na raskrijima to sam iuinio. Nije se jednostavno vratiti na put jer su ceste od grubog kamenja inaporno je voziti ak i po ravnom, to uglavnom nije bio sluaj. Uz brdo stenjemja i prijenos bicikla, a niz brdo melje konica i gledam hoe li mi otpasti nosabisaga zbog kamenja.

Stajem uz put, berem roga i smokve da se zasladim. Primjeujem da je Brajako lijep otok, uz kr ima i dosta uma, a ujedno je i najvii otok u Hrvatskoj sasvojih sedamstosedamdeset i osam metara.


24/3224

Idem ja tako i patim se kad iza mene ide neki kombi i prepoznajem neke

cure sa slika sa interneta. Zaustavljam ih i pitam gdje su tono, one miodgovaraju i ja polako kreem po njihovim uputstvima. Ubrzo ih nalazim tamo i


25/3225

stajem kod njih i sjedam da malo popriamo. Priamo nekih pola sata i uviamda to nije tako kompaktna ekipa kao to sam mislio da je.

Na tom mjestu gdje sam ih ja pronaao su samo cure koje dou preko ljetai nita ne uzgajaju, a osnivaice toga svega, koje sam sreo putem, su na drugommjestu na Brau i dole su samo u posjet ovima to ljetuju. Posl ije svi odlaze na

neku svoju stranu, a ja odlazim na kupanje na plau malo nie od njih. Kada samse vratio sa kupanja doekale su me cure koje nisam do tada vidio i bile su samoone. Malo su me blijedo gledale to ja sad tu radim i vidim da i nisam banajpoeljniji tamo. Pitam gdje se moe prenoiti i upuuju me na plau to je nakraju ispalo sasvim super.

Dobro je kada ne oekuje nita, ne moe se razoarati nego igra sakartama koje su ti ponuene.

Tako je i bilo. Odlazim na plau. Pored osamljene i naputene kamene kue

organiziram si kamp, spremam veeru, uivam u mirisima Dalmacije i umuvalova koji se valjaju po stijenama deset metara dalje od mene i odlazim na

spavanje koje je bilo najugodnije do sada. ator sam postavio na visoku suhutravu i bilo je jako mekano. Spavam kao beba...


26/3226

25.08.2013. sedmi dan

Budim se ujutro oko osam kad je sunce vedobro ugrijalo ator. Izlazim ivjebam dok me ljudi sa svojih plovila usidrenih ispod mene pogledavaju pomalou udu. Ne obazirem se na njih. Dorukujem i odlazim na kupanje. U planu mi jebilo ostati dvatri dana budui dadalje na put ne mogu zbog pokvarenog bicikla.Imao sam sve to mi je trebalo osim vode koju bih uzeo od djevojaka. Umeuvremenu se ujem s ljudima iz akova koji mi govore da dolazi nevrijeme i

kia par dana. Pomalo razoaran, vidim da nema previe smisla ostajati po tomvremenu i pakiram stvari i odlazim. Nailazim do djevojaka jo jednom po vode ida ih pozdravim. Vidim da je njima neugodno zbog dana prije. Najvjerojatnije su

priale sa djevojkama s kojima sam prvobitno priao. Govorim im da odlazimzbog nevremena, a one me nagovaraju da ostanem. Tamo, navodno, rijetko

pada kia. Ali prola baka s kolaima. Pozdravljamo se i ja kreem preko brda,dolina i Sutivana prema Supetru na trajekt.


27/32


28/3228

Rezime

Na prvi pogled ovo moda i ne izgleda kao uspjean put, ali mislim da jeispalo tono tako kako je trebalo ispasti. Prije svega; da nisam prvi dan stigao doJasenovca pokisao bi i ja i bicikl sa stvarima, ali me je most zatitio od

nevremena. Sve probleme koji su me snali putem sam iskoristio da radim nasebi; od samokontrole do snalaenja u situacijama gdje u prvi mah nisam znaoto bih. Uvijek se hladne glave moe nai izlaz iz svih problema. Najbolje se nasvojoj koi naui kako se sljedei puta pripremiti i to ponijeti. Da sam kojimsluajem imao rezervni nosa mjenjaa kada mi je pukao u Graacu, ne bihstigao po lijepom vremenu niti do Splita, a pogotovo obii ono tosam planirao.Da su u Splitu imali rezervne dijelove ostao bih bez novaca i ne bih imao za put

nazad vlakom i morao bih se snalaziti na tko zna kakve naine, a uz to je bilo

nevrijeme par dana, to ne zvui ba privlano. Svako zlo za neko dobro. Ovakosam obiao prvi cilj. Bilo je u planu obii Bra i nakon toga , ako bi bilovremenskih prilika, ispravnog bicikla, novaca i kondicije, otiaobihjo do Istre iSlovenije. Od svih tih uvjeta imao sam samo neupitnu kondiciju s kojom bih sve

to i mogao napraviti. Ali to emo ostaviti za neki drugi put. Moram se zadovoljitii s ovim to je ujednoi jedna od najboljih stvari koju sam napravio u ivotui kojuplaniram ponoviti prvom prilikom. Odlian nain za upoznavanje neke zemlje.

Na moje veliko iznenaenje, s kim god sam uao u raspravu, od gradskegospode do pastira u zabitima, svi znaju nekoga iz akova. Ili se netko udao,oenio, doao iz, otiao u, radio s nekim iz akova. .. Meni je to baiznenaujue. Kao da je akovo centar Hrvatske. A svaki dan susreo sam ipopriao sa makar 5-6 ljudi. Gotovo su svi bili ljubazni, susretljivi i spremnipomoi.

U nastavku u napisati popis stvari koje bi bile korisne ili neophodne zaovakav put i nadam se da e ti podaci koristiti nekom avanturistu koji isto

planira na put biciklom.


29/32


30/3230

RASVJETU- trebali biste izbjegavati putovanje nou, ali ako vam se i todogodi, kao meni prvi dan, trebate imate rasvjetna tijela

KACIGU- osobno je nisam imao, ali kaciga glavu uva

KVALITETAN SIC- kvalitetni sicevi nisu tako jeftini ali vrijede. Ne znam kakoje enama, ali nama mukima je potreban sic sa udubljenjem u sredini,pogotovo ako due vremena putujemo da nam ne utrne stranjica i genitalije

POVIEN KORMAN- jako korisna stvar. Nisam ni to imao i savio sam se cijeli

jer sam cijelim putem morao drati korman. Kada je optereen kormannemogue je voziti bez ruku da se malo isprave lea. Ima nastavak za korman zakupiti koji je iznad originalnog kormana i samim tim uspravnije se sjedi

PREPARAT ZA MASAU MIIA-ja sam poneo rakiju lozovau sa ljivinimsjemenom u njoj koju sam dobio od jedne travarke kada sam iaio rame, amoe i neto drugo


31/3231

ZAHVALE

Zahvaljujem se prije svega majci Slavici Bellian na sufinanciranju puta, bez

koje ga, najvjerojatnije, ne bi niti bilo u ovo bezposliarsko vrijeme.

Posebno se zahvaljujem Maji eki na poklonjenim bisagama, posuenimkartama, maloj praktinoj vrei za spavanje, korisnim savjetima i vezama doksam bio u nevolji.

Zahvaljujem se i Josipu Freku iz Graaca koji mi je nesebino pomogao okomajstora, jela, pia, smjetaja, prijevoza dok mi je to bilo potrebno.

Zahvaljujem se i majstoru automehaniaru koji me je odvezao do Hrvatskekostajnice granice sa BiH da kupim gumu i ljepilo, Ozrenu Andriu koji mi jedonio vode i piva u Slunju i pokupio mreu za spavanje koju sam nepotrebnoteglio, Ivanu i Ivani Kazalicki na ugodnom ugoavanju i pomaganju okoosposobljavanja bicikla u Supetru na Brau, svima koji si mi pomogli na bilo kojinain; vodom, tehnikim ili knjievnim savjetima,moralnom podrkom...

Zahvaljujem se ak i onima koji me nisu podravali jer sam zbog njih imao

vei inat da to sve napravim.

Hvala i onima koji razumiju o emu govorim u tekstu ispod i onima koji e totek shvatiti.


32/32

POSEBNA NADOPUNA

Razmiljao sam neko vrijeme objaviti to ili ne, ali jednostavno mi moral nedoputa da tajim takve stvari i da se skrivam kao da radim neko zlo i elim damakar malo utjeem na ljude, da im otvorim oi. Ovaj dio e se nekom svidjeti,

dok enetko bacati drvlje i kamenje na mene zbog te objave, a to e biti oni kojisu izmanipulirani od strane najgorih kapitalista to moete zamisliti i ljudskogljama u kravatama...

Kau, nikad ne reci nikad, al' ja sa ogromnom dozom sigurnosti tvrdim danikada neu postati alkoholiar niti narkoman jer drim do svoga fizikog ipsihikog stanja vjebanjem, umnim naporima i meditacijama... Naime, svakidan svoga puta ujutro sam si smotao pet do osam cigareta marihuane iliti trave.

Uvijek sam zapalio jednu prije puta i skoro svaki puta kada sam stao odmoriti.

Na mene to djeluje oputajue i bolje shvaam svijet oko sebe (onaj pravi, neonaj sa televizije), ne kodi mi u niti ujednom pogledu moga ivota. X puta samvozio auto ili kombi na more ili Zagreb dok sam puio travu putem (to se nemoe na legalnom alkoholu). Ne smeta mi kad odem i plivam nekoliko stotinametara, vjebam, vozim bicikl na more, komuniciram sa ljudima, radim sveposlove koje znam (a znam ih dosta), bavim se glazbom... to se mene tie,jedini je kriminal u toj cijeloj prii to to je konoplja zabranjena. A zabranili sugore spomenuti udovini i poremeeni kapitalisti zato to se od konoplje moenapraviti SAMO kua, hrana, odjea, lijekovi, gorivo... a nikako opasna droga,kao to su nas uvjerili.

Ako netko misli da su puai trave narkomani onda on ne zna kako zapravoizgleda i ponaa se narkoman. Ne elim duiti, ali evo par injenica: trava neunitava jetru, plua, eludac, mozak, ne stvara ovisnost i fiziki se nemoguepredozirati s travom a mogue je napraviti nebrojeno korisnih i ekolokih stvari.Dok je legalni alkohol potpuna suprotnost tome kao i bezbroj vrsta tableta,

aditiva, umjetnih boja i ostalih otrova koji su takoer legalni i konzumiramo ihna dnevnoj bazi i financiramo pravu mafiju.

Za vie informacija se informirajte sami, ali bez predrasuda koje su vamnametnute. Hvala na razumijevanju.

Autor teksta

Aleksandar BellianA f fij

Put u Nepoznato -Aleksandar Bellian

Documents