Prostorne odrednice razvoja grada Splita - jučer, danas sutra (Spatial determinants of development of city Split through time)

SVEUČILIŠTE U SPLITU

EKONOMSKI FAKULTET

DIPLOMSKI RAD

PROSTORNE ODREDNICE RAZVOJA GRADA SPLITA – JUČER, DANAS, SUTRA

Mentor: Student:

Prof.dr.sc. Maja Fredotović Tomislav Mamić, univ.bacc.

Br. Indeksa: 2112590

Split, rujan 2014.

I

SADRŽAJ

SAŽETAK ........................................................................................................... III

SUMMARY ........................................................................................................ IV

1. UVOD .............................................................................................. 1

1.1. Problem istraživanja .................................................................................................... 1

1.2. Predmet istraživanja .................................................................................................... 3

1.3. Istraživačke hipoteze ................................................................................................... 5

1.4. Ciljevi istraživanja ....................................................................................................... 6

1.5. Metode istraživanja ...................................................................................................... 6

1.6. Doprinos istraživanja ................................................................................................... 7

1.7. Struktura rada .............................................................................................................. 8

2. GRAD I PROSTOR ....................................................................... 10

3. GRADSKA PODRUČJA ............................................................... 16

3.1.1. Grad .................................................................................................................... 19

3.1.2. Urbana aglomeracija .......................................................................................... 20

3.1.3. Metropolitansko područje .................................................................................. 22

4. ANALIZA RAZVOJA URBANIH PODRUČJA ......................... 24

4.1. Odnos grada prema prostoru ...................................................................................... 25

4.1.1. Uzroci i posljedice urbanog širenja .................................................................... 27

4.1.2. Mjerenje urbanog širenja .................................................................................... 29

4.1.3. Manifestacija urbanog širenja ............................................................................ 33

4.2. Odnos grada prema okolici ........................................................................................ 35

4.2.1. Policentričnost .................................................................................................... 37

4.2.1.1. Policentričnost kao cilj prostorne politike .................................................. 38

4.2.1.2. Mjerenje policentričnosti ............................................................................ 40

4.2.2. Metropolitanizacija ............................................................................................. 43

4.2.2.1. Uzroci i posljedice metropolitanizacije ...................................................... 43

5. ANALIZA PROSTORA GRADA SPLITA .................................. 48

5.1. Povijesni pregled ....................................................................................................... 48

5.2. Identifikacija .............................................................................................................. 50

II

5.2.1. Grad Split ........................................................................................................... 51

5.2.1.1. Urbani centar ............................................................................................... 51

5.2.1.2. Administrativne granice .............................................................................. 54

5.2.1.3. Grad ............................................................................................................. 56

5.2.2. Urbana aglomeracija .......................................................................................... 61

5.2.2.1. Identifikacija urbane aglomeracije .............................................................. 61

5.2.2.2. Karakteristike urbane aglomeracije ............................................................ 65

5.2.3. Metropolitansko područje grada Splita .............................................................. 69

5.3. Urbano širenje Splita ................................................................................................. 74

5.3.1. Urbano prožimanje u Splitu ............................................................................... 77

5.3.2. Urbana raspršenost u Splitu ................................................................................ 80

5.3.3. Iskorištenost urbanog prostora u Splitu .............................................................. 81

5.4. Policentričnost i metropolitanizacija ......................................................................... 89

6. ZAKLJUČAK ................................................................................ 98

LITERATURA .................................................................................................. 101

POPIS TABLICA .............................................................................................. 103

POPIS GRAFOVA ............................................................................................ 103

POPIS SLIKA ................................................................................................... 103

III

SAŽETAK

Prostor je, uz stanovništvo, najvažnija odrednica razvoja grada. Prostorni razvoj

urbanih područja je, u današnjim okolnostima, možda i ključna tema daljnjeg napretka. Ovaj

rad pristupa toj temi kroz istraživanje razgraničenja pojedinih klasa urbanih područja na

temelju novih definicija postavljenih od strane EU-a i OECD-a. Na taj način definirane su

granice grada, urbane aglomeracije i metropolitanskog područja Splita. Odnos grada prema

vlastitom prostoru sagledava se kroz analizu urbanog širenja. Analiza je pokazala da je Split

grad sa snažnim procesom urbanog širenja, što ukazuje na suboptimalan prostorni razvoj.

Odnos grada prema okolici u ovom istraživanju svodi se na analizu policentričnosti i

metropolitanizacije grada. Istraživanje je pokazalo da splitska aglomeracija nema obilježja

policentričnosti te se ne može reći da pokazuje tendenciju kretanja prema policentričnosti,

unatoč činjenici da prostorna politika grada propagira upravo takav razvoj. Za proces

metropolitanizacije je zaključeno da je spontan, a regulacijom i usmjeravanjem istog

regionalna razvojna politika treba se više baviti. S obzirom da je trenutno općeprihvaćena

teorija središnjih naselja, nužno je da i grad Split svoju ulogu sagledava u skladu s tom

teorijom. To znači da proces metropolitanizacije ne treba promatrati kao štetnu pojavu, već

kao „novi ekonomski impuls“ grada koji ne mijenja grad i okolicu nužno u negativnom

smjeru. S obzirom na probleme urbanog širenja, ovo može biti prilika za ispravljanje

prostornog nereda u gradu, uslijed smanjenih pritisaka, uz istovremeno osnaživanje

gospodarske kralježnice grada – metropolitanskog područja. To se može ostvariti jedino ako

grad preuzme aktivnu ulogu u razvoju cijelog svog funkcionalnog urbanog područja.

Ključne riječi: prostor, grad, okolica, urbano područje, aglomeracija, metropolitansko područje, prostorne odrednice grada, urbani razvoj, širenje, policentričnost, metropolitanizacija

IV

SUMMARY

Space is, along with population, the most important determinant of the city

development. Spatial development of urban areas, when actual circumstances are taken into

consideration, might be the key area of future development. The work approaches this subject

through research of delineation of different classes of urban areas, all based on most recent

definitions set by EU and OECD. In this way, boundaries of the city, urban agglomeration and

metropolitan area of Split are defined. The way the city manages its’ space is observed

through analysis of urban sprawl. This analysis has shown substantial degree of urban sprawl

in Split, which implicates suboptimal spatial development. The way the city impacts its’

surrounding is observed through two processes: poli-centralisation and metropolitanisation.

Research has shown that Split agglomeration resembles no polycentric characteristics, despite

the fact that the spatial policy promotes that way of development. Regarding the process of

metropolitanisation od Split, conclusion is made that this is rather spontaneous process, and

development policy of the city should put more effort into regulating and directing it. As the

central-place theory gives the best explanation to current global spatial trends, it is necessary

for Split to start seeing itself in line with this theory. This means accepting the fact of

metropolitanisation as not inherently negative but rather as new “economic impact impulse”

of the city. Considering the urban sprawl problem, this can be a great opportunity for fixing

spatial mess in the city. This is due lower pressures on the city and simultaneous

strengthening of the economic backbone of the city – metropolitan area. This can be

accomplished only if Split takes over an active role in development of its whole functional

urban area.

Key words: space, city, hinterland, urban area, agglomeration, metropolitan area, spatial determinants of the city, urban development, sprawl, policentricity, metropolitanisation.

1

1. UVOD 1.1. Problem istraživanja

„Urbana budućnost Europe je predmet mnogih briga. Više od četvrtine teritorija

Europske Unije je pod izravnim utjecajem ljudskog korištenja zemljišta; do 2020., približno

80% Europljana će živjeti u urbanim područjima, dok će u sedam zemalja taj udio iznositi

90% i više. Sve ovo rezultira rastućim i neodrživim zahtjevima i potrebama za zemljištem u

gradovima i njihovoj okolici. Na dnevnoj bazi su vidljive, brze i sukobljavajuće, promjene u

korištenju zemljišta koje oblikuju krajobraz u gradovima i oko njih kao nikada prije.“1

Ne postoji univerzalna i općeprihvaćena definicija grada. Gradovi su temelji ekonomije na

razini nacija i regija, ali i na globalnoj razini.

2 Ekonomski utjecaj gradova doseže do područja

daleko izvan fizičkih granica grada. Sve veća urbanizacija i širenje gradova utječu na

nestanak čvrstih i jasnih granica. Urbanizacija guta ruralna područja, suburbanizacija širi

gradove u njihovu neposrednu okolicu. Cjelokupna metropolitanska područja doživljavaju

znatne promjene pod utjecajem grada i gradske ekonomije. Urbanizacija je, uz litoralizaciju,

možda najznačajniji proces koji oblikuje izgled svijeta u posljednjih 200 godina. Uzroke tog

procesa, prema Šimunoviću, treba tražiti u industrijalizaciji svijeta. On tako ističe da

„sredinom 19. stoljeća dolazi do velikih socijalnih promjena u svijetu. Brojna znanstvena

otkrića i napredak na polju tehnike i tehnologije izazivaju nova velika gibanja u razvijenom

svijetu. Industrijalizacija kao sintetski izraz napretka izazvala je dotada nepoznatu

demografsku eksploziju. Početkom 20. stoljeća bilo je u svijetu više od 1 milijarde

stanovnika, a potkraj tog stoljeća 6,5 milijardi. Istovremeno, zahvaljujući industrijalizaciji,

gradove naseljavaju i novi stanovnici koji dolaze iz seoskih područja.“3

U prvoj fazi urbanizacije događao se konstantan priljev stanovnika u gradove, zbog čega su

nastali ogromni, prenapučeni i zagađeni urbani centri. Uslijed olakšane mobilnosti i jačanja

srednje klase dolazi do faze suburbanizacije. Riječ je o nastanku prigradskih naselja koja se

šire u prostor, izvlačeći stanovništvo iz centra grada i seleći ga u periferiju. Suburbia je među

urbanim planerima promatrana kao „anti-grad koji svoju bit crpi iz starih urbanih područja, pa

tako Lewis Mumford upozorava da kako se sve više stanovnika i poslova selilo u periferiju,

1 EC DG JRC, EEA (2006): Urban Sprawl in Europe – The ignored challenge, EEA Report, str. 5, [Internet], raspoloživo na: http://www.eea.europa.eu/publications/eea_report_2006_10, [15.05.2014.] 2 Jacobs Jane (1984): Gradovi i bogatstvo naroda: kako se zaista pokreće ekonomski razvoj, Metropress, Zagreb, 2007, str. 35-37 3 Šimunović, I. et al. (2011): Gradovi i regije hrvatskog priobalja, EFST, Školska knjiga, Zagreb, str.14

http://www.eea.europa.eu/publications/eea_report_2006_10�

2

prigradska su naselja pretvarala gradove iz centra kreativnosti u odbačene parcele poremećene

i rastrojstvene urbane mase“.4

Zbog brzog demografskog rasta stanovnika te rastućeg priljeva stanovnika iz ruralnih

područja dolazi do neviđene urbanizacije i rasta gradova. UN očekuje da će do 2050. godine

dvije trećine stanovništva živjeti u urbanim područjima. Svjetska populacija će porasti na 7,8

milijardi stanovnika do 2025., a većina tog rasta će ostvariti urbana područja nerazvijenih

zemalja.

5 „Obala se urbanizira rastućom brzinom, starosjedilačke zajednice se transformiraju

kako bi uspješno smjestile nova gospodarstva. Rezultat toga je rastuća isprepletenost obala s

unutrašnjošću i veća ovisnost o turizmu i vikendicama/drugim domovima. U preobraženom

krajobrazu djeluju snažne sile: gradovi se šire minimizirajući vrijeme i udaljenosti potrebne za

ulazak i izlazak iz gradova. Ova proširenja se pojavljuju kao raspršena tkiva posvuda na

europskom tlu, a naziv im je urbano širenje. Štoviše, sada se ta pojava s pravom promatra kao

jedan od većih izazova s kojima se suočava Europa danas.“6

Rast gradskog stanovništva često znači širenje gradova u prostoru. Kako je taj proces ubrzan,

dolazi do neplanskog širenja, prelijevanja grada izvan administrativnih granica i spajanja

susjednih gradova. Nastaju mega-gradovi, konurbacije sačinjene od glavnog i nekoliko

manjih povijesnih centara sraslih u jednu cjelinu. Kao „ispušni ventil“ tog procesa služi

proces metropolitanizacije, odnosno razvoj grada i njegove okolice kao jedinstvene prostorne

i životne zajednice. Šimunović kaže da metropolitanizacijom nastaje posebna urbana struktura

koja, utemeljena na jakim ekonomskim i socijalnim međuodnosima, doživljava stalne

promjene načina življenja i funkcija te urbane morfologije.

7

Policentrična funkcionalna urbana područja su ona funkcionalna urbana područja u kojima su

prostor zaleđa, prometna infrastruktura i koncentracija usluga organizirane oko više

povezanih urbanih jezgri.

8

Metropolitanizacija se, najčešće spontano, događa brojnim gradovima u svijetu te je jedan od

najvažnijih procesa koji djeluju na razvoj gradova i periferije. Zbog visoke isprepletenosti

4 Kotkin, J. (2008): Povijest grada, Alfa, Zagreb, str.214. 5 UNHCS (1996): An Urbanizing World, Global Report on Urban Settlements, str. 3 6 EC DG JRC, EEA (2006): Urban Sprawl in Europe – The ignored challenge, EEA Report, str. 5, [Internet], raspoloživo na: http://www.eea.europa.eu/publications/eea_report_2006_10, [15.05.2014.] 7 Šimunović, I. (2007): Urbana ekonomika, Školska knjiga, Zagreb, str. 89 8 OECD (2012): Redefining „urban“: A new Way to measure metropolitan areas, str. 15, [Internet], raspoloživo na: http://www.keepeek.com/Digital-Asset-Management/oecd/urban-rural-and-regional-development/redefining-urban_9789264174108-en#page1, [15.05.2014.]

http://www.eea.europa.eu/publications/eea_report_2006_10�

http://www.keepeek.com/Digital-Asset-Management/oecd/urban-rural-and-regional-development/redefining-urban_9789264174108-en#page1�


3

između centralnog grada i njegovog metropolitanskog područja takvi se prostori sve više

promatraju u cjelini. Upravljanje metropolitanskim područjima i zahtjeve koje se stavlja pred

gradske vlasti treba promatrati sa gledišta ispunjenja općih ciljeva društva na području

ekologije, ekonomije, održivog rasta i dr.

Problem istraživanja je odnos grada i prostora. Grad se sagledava kao određena prostorna

situacija, a prostor kao bitan čimbenik razvoja grada. Osnovni izazov, aktualan u svijetu u

području urbanog razvoja, jest optimalno korištenje i upravljanje prostorom grada i okolice s

krajnjim ciljem sprječavanja ishoda u kojem je prostor ograničavajući faktor razvoja grada.

1.2. Predmet istraživanja

Split nema strategiju razvoja. Upravljanje prostorom, koje se načelno provodi kroz

prostorne planove, često se u javnom diskursu opisuje kao loše i štetno. Stambena izgradnja

kao najvažniji čimbenik rasta grada je nekontrolirana. Šimunović upozorava da stambena

izgradnja guta javne površine poput parkova, parkirališta, šetnica i drugih važnih socijalnih

sadržaja, dok usporedo s tim na vanjskim rubovima grada niču spontana stambena naselja bez

posebnog reda, trošeći prostor za širenje grada. Fizičko spajanje gradova i naselja stvara nove

probleme, koji se očituju u novim prelijevanjima stanovnika iz jednog u drugi grad,

komunalnim problemima, neusklađenosti opće organizacije i funkcioniranja grada i dr.9

Administrativne granice grada su postavljene 1987. godine, ali se grad, uslijed rasta broja

stanovnika i drugih procesa, počeo širiti van tih granica. Urbana aglomeracija grada Splita

nastala je rastom okolnih gradova Solina, Kaštela i Trogira i njihovim spajanjem u prostoru.

Jugoistočno od grada Splita, na isti je način počela rasti općina Podstrana te se njen prostor

urbanizirao i spojio s urbanim prostorom grada Splita. Administrativna fragmentacija otežava

smisleno i integrirano upravljanje prostorom koji se po prirodi ponaša kao jedinstvena cjelina,

jedinstveno funkcionalno urbano područje. Jedno od obilježja urbanizacije Splita i okolice je

proces urbanog širenja. Ipak, iako je navedeni proces itekako vidljiv, do sada nije bilo

sustavnih pokušaja analize i djelovanja na isti. Najveći rast se događa u onim dijelovima

urbanog područja koji imaju veće komparativne prednosti u tako uvjetovanoj situaciji, a to su

često rubna naselja. Njihova najvažnija komparativna prednost je slobodni, neiskorišteni

prostor kojeg imaju, za razliku od centra urbanog područja. U takvoj situaciji javljaju se

9 Šimunović, I. et al. (2011): Gradovi i regije hrvatskog priobalja, EFST, Školska knjiga, Zagreb, str.16

4

naznake nastanka sekundarnih centara urbanog prostora, što je poseban fenomen koji utječe

na prosperitet grada.

Metropolitansko područje grada je u prošlosti doživljavalo jednako dramatične promjene kao i

grad Split. Međutim, procesi metropolitanizacije Splita su sve samo ne smislena i strateški

usmjerena djelovanja grada prema okolici i obrnuto. Uslijed toga dolazi do pada osnovnih

životnih funkcija cijelog funkcionalnog urbanog prostora. 10

Istraživanja i analize prostora grada Splita ne prate sva dostignuća znanosti. Uočljiv je pad

dostupnosti i izvora podataka koji bi mogli poslužiti za statističke i ekonometrijske analize.

Istovremeno, Europska unija je počela ulagati znatne napore u izgradnju baza podataka na

razini Unije. Razlog za to je upravo nedostupnost, nekonzistentnost i neusporedivost podataka

i termina među državama članicama. Kako bi omogućila istraživanja i analize na cijelom

svom prostoru, Unija stvara nove, univerzalne definicije, metode i izvore podataka na

području regionalnog razvoja. Stoga se u pristupu prostornoj analizi urbanih područja

potrebno najprije upoznati s najnovijim znanjima koja je proizvela EU kroz svoje programe i

projekte. Uspješni gradovi u svijetu ulažu znatne napore u svoj razvoj. Čineći to, oni stvaraju

nove vizije, inicijative i znanja te pomiču granice napretka. Ukoliko Split želi slijediti

najbolje, utoliko je potrebno da istraži i primijeni najnovija znanja i tehnologiju. U slučaju

prostornog razvoja, to znači da grad treba redefinirati svoje granice, granice cijelog urbanog

prostora i metropolitanskog područja, zatim ocijeniti svoj prostorni razvoj kroz analizu

ključnih procesa koji ga karakteriziraju.

U ovom se radu definira prostor grada Splita, urbane aglomeracije i metropolitanskog

područja. Zatim se analizira taj prostor s aspekta postojanja i razmjera triju procesa koji su dio

urbanizacije: urbano širenje, policentričnost i metropolitanizacija.

10 Ibidem

5

1.3. Istraživačke hipoteze

Osnovna polazna hipoteza istraživanja može se formulirati na sljedeći način:

Prostorna politika grada Splita ne uvažava grad kao centar metropolitanskog područja.

Međutim, proces metropolitanizacije se odvija već desetljećima, što rezultira činjenicom da

razvoj grada u prostoru ne daje optimalne efekte niti zadovoljava potrebe korisnika grada.

Odatle se definiraju radne hipoteze istraživanja:

H1: Dosadašnji razvoj grada Splita u prostoru nije bio optimalan Analizom podataka dostupnih na EU razini, a na temelju najnovije metodologije i dostupnih

podataka, utvrđuje se razina (indeks) urbanog širenja u okviru administrativnog i

aglomeracijskog prostora Grada Splita. Analiziraju se sljedeće prostorne odrednice: veličina

izgrađenog zemljišta, raspršenost izgrađenog zemljišta, iskorištenost izgrađenog zemljišta

(broj poduzeća i stanovnika po km2).

H2: Morfologija grada se mijenja od monocentrične ka policentričnoj

Analizom demografskih, funkcionalnih i morfoloških pokazatelja određuje se kolika je razina

policentričnosti splitske aglomeracije, odnosno može li se, prema univerzalnim EU

kriterijima, splitska aglomeracija opisati kao policentrična. Analizom povijesnih podataka,

koliko je to moguće, donosi se zaključak o dinamici tog procesa. Policentričnost urbanog

prostora vezana je za definiciju urbanog prostora. Pri analizi policentričnosti urbanog prostora

najprije će se pristupiti odabiru metoda za koje postoje podaci, a zatim će se analizom tih

podataka izvući zaključci.

H3: Proces metropolitanizacije u svom spontanitetu iscrpljuje ekonomsku snagu grada

Unatoč neprepoznavanju procesa metropolitanizacije u razvojnim dokumentima grada, ovaj

se proces odvija desetljećima. Njegovi učinci po sam grad ispitat će se kroz demografsku

analizu, kao i kroz analizu pojedinih funkcija grada.

H4: Grad Split svoj razvoj treba bazirati na ulozi centralnog naselja metropolitanskog područja

Na osnovu prethodnih istraživanja, a u pogledu budućeg razvoja grada u prostoru, ispitat će

se moguće odrednice razvoja grada u prostoru. Pri tom se polazi od scenarija „business as

6

usual“, odnosno razvoja po dosadašnjoj prostornoj paradigmi, te joj se suprotstavlja nova

razvojna paradigma, ona grada kao centralnog naselja metropolitanskog područja.

1.4. Ciljevi istraživanja

Cilj istraživanja je ispitati kako je dosadašnja paradigma prostornog razvoja utjecala na

cjelokupan razvoj grada, čak i u odnosu na njegovo metropolitansko područje, te definirati

pretpostavke boljeg prostornog razvoja grada Splita.

1.5. Metode istraživanja

Rad se sastoji od teorijskog i empirijskog dijela. Stoga je potrebno za svaki dio pojedinačno

primijeniti određene metode te na kraju donijeti zaključke na osnovu dobivenih rezultata

istraživanja. S obzirom na svrhu i razinu istraživanja, ovaj istraživački rad spada pod

aplikativna istraživanja. Cilj mu je uvećavanje količine znanja koja će biti ili koja lako mogu

biti praktično i neposredno brzo primijenjena.11

U radu će se koristiti metoda analize i sinteze, metoda indukcije i dedukcije, metoda

deskripcije, povijesna metoda, metode prostorne analize, metoda istraživanja za stolom,

statističke metode.

Tematski, istraživanje se može podijeliti u četiri cjeline:

I. faza: istraživanje o gradu i prostoru

a. analiza ključnih pojmova i teorije

b. odabir i razrada metoda klasifikacije urbanih područja

II. faza: istraživanje prostornog razvoja gradova

a. urbano širenje

b. policentričnost

c. metropolitanizacija

III. faza: klasifikacija urbanog prostora grada Splita

IV. faza: analiza prostornog razvoja grada Splita

a. urbano širenje

b. policentričnost

c. metropolitanizacija

11 Žugaj, M., Dumičić, K., Dušak, V. (2006): „ Temelji znanstvenoistraživačkog rada“, Fakultet organizacije i informatike, Varaždin, str. 18

7

U prvoj fazi se identificiraju ključni pojmovi i teorije vezane za predmet istraživanja, definira

se prostor grada i podjela tog prostora. Odabiru se prikladne metode identifikacije grada i

ostalih urbanih područja te se razrađuje način primjene metoda.

U drugoj fazi se istražuju posebni aspekti razvoja gradova. To su, u skladu s problemom

istraživanja, urbano širenje gradova, policentričnost urbanih područja i metropolitanizacija

urbanih područja. Razrađuju se metode identifikacije, mjerenja i analize ovih pojava.

Treća faza istraživanja fokusira se na grad Split, njegov prostorni razvoj kroz povijest,

identificira se i klasificira njegov urbani prostor. Na primjeru grada analiziraju se urbano

širenje, policentričnost i metropolitanizacija. Ova faza istraživanja okrenuta je budućnosti

grada Splita, gdje se ispituju mogući smjerovi razvoja grada u prostoru.

1.6. Doprinos istraživanja

Rezultati ovog istraživanja trebali bi biti direktno primjenjivi u javnim politikama, s

naglaskom na prostorni razvoj grada Splita i njegovog funkcionalnog urbanog područja. Grad

Split nema vlastitu viziju razvoja, a najvažniji je razvojni faktor vlastitog funkcionalnog

urbanog područja. Uz to, važan problem je i oskudnost prostornih analiza novijeg datuma,

pogotovo s aspekta odnosa grad-okolica. Ovo se istraživanje suočava s tim problemima u

pokušaju da ih riješi ili pomogne u njihovom rješavanju sljedećim doprinosima:

1. Istraživanje sagledava najnovija svjetska teorijska dostignuća i europske politike,

metode i alate u području prostornog razvoja

Istraživanje će identificirati najnovije javne politike, tipologije, definicije, metode mjerenja i

analize, alate i pristupe (zajedničkim nazivom teorije i metode) postavljene od relevantnih

europskih i svjetskih institucija u području prostornog razvoja te selektirati one koje će

koristiti u daljnjoj analizi. Selekcija se temelji na dostupnosti ključnih izvora podataka i

diskrepanciji između teorija i metoda u upotrebi na predmetu istraživanja i identificiranih

najnovijih teorija i metoda.

2. Istraživanje stavlja prostor i prostorni razvoj Splita u kontekst navedenih teorijskih

dostignuća i javnih politika

Istraživanje će dati djelomične odgovore na pitanje aktualnosti i ispravnosti postavljenih

javnih politika, kao i uspješnosti njihove primjene u prostornom razvoju. Napredak znanosti

8

konstantno unaprjeđuje i ekonomsku i prostornu teoriju; istraživanjem će se istražiti koliko

aktualne javne politike u Splitu i Hrvatskoj prate dostignuća znanosti u tim područjima.

3. Istraživanje prilagođava metode i alate prostorne analize prema situaciji i uvjetima u

Hrvatskoj i Splitu

S obzirom na specifične zakonitosti koje vladaju u Hrvatskoj i Splitu, istraživanjem će se po

potrebi prilagoditi i optimizirati odabrane metode i pristupi kako bi se dobili što kvalitetniji

rezultati. Kvaliteta rezultata mjeri se brojem i kvalitetom pokazatelja, koja se, pak, temelji na

znanjima o kontekstu predmeta istraživanja. Cilj je u konačnici dobiti rezultate koji će biti

kvalitetni i korisni na predmetu istraživanja, kao što je to slučaj s primjenom ovih metoda na

modelima za koje su razvijene.

4. Istraživanje daje, za nositelje javnih politika, korisne zaključke o prostornom razvoju

Splita i njegove okolice

Rezultati istraživanja omogućit će zaključivanje o karakteristikama urbanog i prostornog

razvoja u Splitu i okolici te uspjesima i neuspjesima javnih politika u području prostornog

razvoja. Razumijevanje karakteristika prostornog razvoja grada Splita i okolice nužna je

pretpostavka uspješnih javnih politika. Drugim riječima, ovo istraživanje će pridonijeti

stvaranju javnih politika utemeljenih na znanju.

5. Istraživanje daje preporuke za buduće javne politike u prostornom razvoju grada

Splita i okolice

Na temelju istraživanja sintetizirat će se određeni zaključci u vidu preporuka za budući

prostorni razvoj grada i okolice, koji će biti izravno primjenjivi u novim javnim politikama.

To će se temeljiti na razumijevanju postojećeg modela prostornog razvoja i potencijalnih

scenarija razvoja grada i njegove okolice.

1.7. Struktura rada

Rad ima 6 glavnih dijelova. U uvodnom dijelu rada definira se problem i predmet istraživanja,

postavljaju se hipoteze i ciljevi istraživanja te se razrađuju metode i očekivani doprinosi

istraživanja.

Na uvodni dio naslanja se analiza teorije o gradu i prostoru. Tu se uvode ključni pojmovi,

postavljaju se okviri i analizira se pozadina cijelog istraživanja, njegova relevantnost i

9

aktualnost. Identificiraju se određeni problemi te se mapiraju ključni koncepti u području

urbane i prostorne teorije. Postavlja se svojevrstan smjer i način istraživanja, što je temelj

kasnije razrade pojedinih tema istraživanja.

U trećem poglavlju postavljaju se definicije koje će biti temelj analize prostora u kasnijim

poglavljima. Ključni pojmovi se u ovom poglavlju pobliže opisuju te se postavljaju metode

njihovog određivanja i identifikacije. Najvažniji pojmovi koje se ovdje opisuje su grad,

urbana aglomeracija i metropolitansko područje.

U četvrtom poglavlju pristupa se razradi metoda analize prethodno definiranih pojmova.

Postavlja se metoda analize svakog pojedinog urbanog područja u skladu s ciljevima

istraživanja, pri čemu se ne pristupa sveobuhvatnoj, već analizi isključivo onog što je zadano

hipotezama istraživanja te nužno za kvalitetne rezultate istraživanja. Urbani prostor se tako

analizira u kontekstu urbanog širenja, policentričnosti i metropolitanizacije.

U petom poglavlju se prethodno razrađene metode i znanja primjenjuju na predmetu

istraživanja, urbanom području grada Splita. Najprije se daje kratki pregled razvoja grada

kroz povijest, nakon čega se pristupa klasifikaciji urbanih prostora. Definiraju se granice

grada, urbane aglomeracije i metropolitanskog područja. Nakon toga se analizira svako

pojedino područje u skladu s ciljevima istraživanja. Analiza prostora grada Splita daje

odgovor koristi li grad svoj prostor optimalno, odnosno obilježava li ga urbano širenje ili

kompaktnost. Prostor urbane aglomeracije, kao i metropolitansko područje, analiziraju se

kako bi se utvrdilo poprima li funkcionalno urbano područje Splita uravnoteženi policentrični

oblik ili ne. U tu svrhu se posebno u odnos stavlja paradigma teritorijalnog razvoja Europske

unije i paradigma koja vlada u regiji Splita te se donose preporuke za buduće javne politike.

Na kraju rada se iznose najbitniji zaključci do kojih se došlo tijekom provedbe istraživanja.

10

2. GRAD I PROSTOR

Gradovi su predmet istraživanja i promišljanja od pamtivijeka. Ovom temom se bave

stručnjaci iz različitih područja, a tijekom vremena razvilo se više različitih disciplina, poput

urbane geografije, urbane ekonomike i drugih. Pročitati svu literaturu o gradu bilo bi

nemoguće, ali i nepotrebno, jer je iz radova nekoliko autora moguće iščitati neke od

univerzalnih karakteristika gradova. Za ovaj rad su posebno važne sljedeće spoznaje o gradu:

Grad privlači

Grad privlači, mjesto je susreta, razmjene, inovacije, prilika, mogućnosti, učenja, kreacije.

Ljudi naseljavaju gradove s očekivanjima o boljem životu i vlastitom uspjehu.12 Grad ovisi o

svojoj privlačnosti i da nema toga, ni grada ne bi bilo. Na taj zaključak nas upućuju rezultati

procesa suburbanizacije koji se događa u gradovima u svijetu.13

„Atraktivnost gradova i regija postala je bitan dio agende kreatora urbane politike u Europi.

Dapače, istaknuta je kao ključni izazov za održavanje i jačanje kompetitivnosti u doba

globalne konkurencije i ekonomije temeljene na znanju. Svaki prostor ima specifičnu

kombinaciju faktora koji utječu na njegovu atraktivnost. Zato se fokus, u cilju razvoja grada,

može staviti na snage i kompetitivne prednosti u usporedbi s drugim gradovima. To je

moguće zahvaljujući upravo socijalnoj, ekonomskoj, kulturološkoj i prirodnoj raznolikosti.

Izbor strategije za jačanje atraktivnosti nekog prostora zato ovisi o faktorima atraktivnosti tog

teritorija. Faktori atraktivnosti mogu biti različiti, od kvalitete i dostupnosti usluga javne

uprave i komunalnih standarda, zdravstvenih usluga, preko mogućnosti zaposlenja i

sigurnosti, do kulturnih zbivanja i aktivnosti za odmor. Značajni su i drugi faktori, poput

kvalitete i prilika za obrazovanje, ekoloških standarda, javnog prijevoza i dr.“

14

Grad je centar kreativnosti

Šimunović ističe Feldmanovu definiciju prema kojoj je grad „svojevrsna socijalna i prostorna

struktura u kojoj nagomilanost i sinergija socijalnih i ekonomskih institucija pružaju snagu

kreativnosti i inovacija“.15

12 Šimunović, I. (2007): Urbana ekonomika, Školska knjiga, Zagreb, str. 18

Gradovi koje je zahvatio proces suburbanizacije, uslijed pada

atraktivnosti centra, često gube svoju kreativnu snagu, a u novonastalim suburbanim

područjima taj se izgubljeni kreativni potencijal ne nadoknađuje. Grad u kojem, pak, buja taj

13 Kotkin, J.: ibidem, str. 214 14 Ezmale, S. (2012): Strategies for enhancing attractiveness of the cities in Latgale region, Rezekne Higher Education Institution, European Integration Studies, No 6, str. 121, [Internet], raspoloživo na: http://www.eis.ktu.lt/index.php/EIS/article/download/1601/1589, [15.05.2014.] 15Šimunović, I. (2007): Urbana ekonomika, Školska knjiga, Zagreb, str. 18

http://www.eis.ktu.lt/index.php/EIS/article/download/1601/1589�

11

kreativni proces uvijek pokazuje znakove rasta i prosperiteta te stalno privlači nove kreativne

stanovnike.16

Grad se stalno mijenja

Radi pojednostavljenja, može se uzroke gradske privlačnosti staviti pod jedan

nazivnik, kreaciju, kreativnost.

Grad se mijenja, konstantni priljevi i odljevi stanovništva utječu i na fizički rast gradova.

Mnogi, nekada propulzivni, gradovi danas stagniraju, dok neka urbana područja, koja nikada

nisu bila gradovi, ostvaruju rast i odlike grada.17

Steiner navodi da usporedba urbanih geneza nije prikladna jer se stalni proces oblikovanja

naselja odvija heterogeno u vremenu i prostoru, a u tom procesu se izmjenjuju različite faze

procesa urbanizacije, i to u posebnim okolnostima. Razvoj gradova u svijetu se, unatoč

posebnostima svakog grada, ipak može uopćiti i podijeliti na nekoliko faza urbanizacije:

urbanizacija, suburbanizacija, kontraurbanizacija, reurbanizacija.

Upravo je ta konstantna promjena uzrok

raznolikosti gradova i činjenice da ih je zahtjevno međusobno uspoređivati.

18

Grad je dio prostora

Ovisno u kojoj fazi se

nalazi odabrani grad, jači su određeni procesi koji djeluju na njegov razvoj, poput urbanog

širenja, nastajanja policentrične strukture ili metropolitanizacije. Prepoznavanje faze u kojoj

se nalazi određeni grad moguće je sagledavajući ključne procese prostornog razvoja koji

prevladavaju u tom gradu. Prema tome, povijesni razvoj grada, a zatim i aktualni procesi

prostornog razvoja grada upućuju na to u kojoj se razvojnoj fazi nalazi.

Kao što je vidljivo iz svake definicije grada, koje se navode niže u tekstu, prostor je integralni

dio onoga što grad jest. Za razvoj gradova u svijetu, bitna je lokacija, povezanost, kulturno

naslijeđe, gospodarska osnova i dosta drugih faktora, a jedan od njih je i prostor kao

najvredniji resurs koji grad ima. Jasno je da je definicija grada usko vezana i za definiciju

gradskog odnosno urbanog prostora te da je ta veza predmet analiza urbane ekonomike.

„Gledajući s prostornog aspekta, grad možemo shvatiti kao dio određenog prostora

izgrađenog urbanim sadržajem. Urbani sadržaj čine sagrađeni objekti i uređene površine, koje

16 Kotkin, J.: ibidem, str.214. 17 Smith, Fred and Sarah Allen (2008): Urban Decline (and Success) US, EH.Net Encyclopedia, edited by Robert Whaples, [Internet], raspoloživo na: http://eh.net/encyclopedia/urban-decline-and-success-in-the-united-states/, [15.05.2014.] 18 Steiner, S., et al. (2013): Promet i urbani razvoj, Zbornik radova Međunarodnog znanstvenog skupa Zelenilo grada Zagreba, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Znanstveno vijeće za promet, Zagreb, str. 245

http://eh.net/encyclopedia/urban-decline-and-success-in-the-united-states/�

12

služe za potrebe stanovanja, rekreacije i odmora, za potrebe proizvodnih i uslužnih djelatnosti,

te za potrebe drugih gradskih djelatnosti.“19

„Veoma je teško procijeniti stupanj do kojeg su urbani sustavi povećali svoju kompleksnost

tijekom posljednjih 20 godina. Inovacije u prijevozu i komunikacijama nisu eliminirale

potrebu za gradovima ali su zato utjecale na širenje urbanih funkcija na znatno šira geografska

područja. To je rezultiralo novim sustavima naselja koja je teško definirati kroz jednostavnu

urbano-ruralnu dihotomiju.“

20

Grad ima snažan odnos sa svojom okolicom. Gradovi više nemaju jasno vidljive prostorne

granice te ih se više ne prikazuje kao izdvojene točkaste geografske lokacije.

21

Grad zahtjeva upravljanje

Još teže su

odredive socio-ekonomske granice jer se utjecaj grada širi daleko van administrativnih

granica, pa čak i granica izgrađenog prostora. Urbani prostor danas se, s ciljem razlikovanja

urbanog i ruralnog, klasificira na temelju nekoliko različitih kriterija.

Gradovi posjeduju veliki potencijal za stvaranje inovacija i alata za dobro upravljanje te stoga

mogu i moraju voditi u održivom razvoju. No, stope urbanizacije, karakterizirane

neodrživošću, su najviše u onim regijama svijeta gdje ne postoji kapacitet za provedbu

informiranih javnih politika i gdje su općenito gradske uprave nedostatnih kapaciteta i

resursa.22

„Brzi urbani rast u zemljama u razvoju je ozbiljno premašio kapacitete većine gradova da

pruže primjerene osnovne usluge svojim građanima. Unatoč tome, svake godine gradovi

privlače nove useljenike koji, zajedno sa rastućom starosjedilačkom populacijom, povećavaju

nekontroliranu izgradnju, pogoršavajući probleme urbanog zagušenja i širenja. Sve to ometa i

sprječava lokalne vlasti i njihove pokušaje da poboljšaju osnovnu infrastrukturu i pruže nužne

usluge. Suočavanje s ovim izazovima zahtjeva, za početak, precizne projekcije budućeg

urbanog rasta utemeljene na visokokvalitetnim statističkim podacima i dobrom razumijevanju

vjerojatnih obrazaca i trendova urbane promjene. No to nije laka zadaća. Često značajan

19 Vresk, M. (2002): Grad i urbanizacija, Školska knjiga, Zagreb, str. 52 20 Cohen, B. (2006): Urbanization in developing countries: Current trends, future projections, and key challenges for sustainability, Elsevier, Technology in Society 28, str. 66 21 EC Eurostat: European cities - spatial dimension, [Internet], raspoloživo na: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/European_cities_-_spatial_dimension, [15.05.2014.] 22 Secretariat of the Convention on Biological Diversity (2012): Cities and Biodiversity Outlook, Montreal, str. 50, [Internet], raspoloživo na: http://www.cbd.int/en/subnational/partners-and-initiatives/cbo, [15.05.2014]

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/European_cities_-_spatial_dimension�

http://www.cbd.int/en/subnational/partners-and-initiatives/cbo�

13

problem predstavlja nesklad između administrativnog i formalnog obuhvata grada.23 Gradovi

i druge administrativne jedinice, njihove granice i pripadnost regijama su najčešće rezultat

povijesnih i političkih, a ne novijih ekonomskih kretanja.“24

Ove spoznaje upućuju na kompleksnost i problematičnost analiziranja gradova, a svemu tome

prethodi suočavanje s problemima definiranja osnovnih pojmova i klasifikacije urbanih

prostora. Pojmovi koji su u upotrebi u ovom radu, kao što su grad, gradski prostor, urbana

područja, prostorna politika grada, metropolitanizacija, metropolitansko područje,

monocentričnost i policentričnost grada, ekonomska snaga grada i drugi često nemaju

jednoznačnu i općeprihvaćenu definiciju. Razlozi za to su raznoliki, od velikih razlika među

gradovima zbog čega ih je teško svrstati u nekoliko tipova, do različitih pristupa i pokazatelja

koje koriste različite zemlje.

Ipak, značajniji pomaci su ostvareni u posljednjih nekoliko godina, kada su kroz

međunarodne projekte poput URBACT-a, ESPON-a (European Spatial Policy Obervation

Network) i dr. Europska Unija i OECD postavile određene definicije.25

Šimunović navodi da je grad „određeno geografsko područje na kojem je visoka gustoća

stanovništva na relativno malom prostoru“.

Dostupnost egzaktnih

podataka, institucionalna utemeljenost, standardiziranost, mogućnost usporedbe na

međunarodnoj razini i recentnost su dovoljni razlozi za korištenje tih definicija u ovom radu.

Već pri postavljanju definicije grada, kao temeljnog pojma, vidi se potreba za egzaktnijim

pristupom.

26

23 Vresk, M.: ibidem, str. 7

Kotkin u definiciji grada polazi od zajedničkih

značajki gradova, koje i mnogi drugi autori uočavaju, kao što su način funkcioniranja,

rasporeda i uloga različitih prostora, znamenitih mjesta, institucija i građevina u gradovima.

On navodi da brojni povjesničari identificiraju jednu osobitu vrstu grada, „gusto naseljenog,

sa središnjom gradskom zonom – kakvu kao ogledni primjeri utjelovljuju New York,

Chicago, london, Pariz ili Tokyo“. Ipak, u svojoj analizi on naglašava kako je ta definicija

zastarjela s obzirom da su se s modernim dobom razvili i novi oblici gradova koji ne ulaze u

tu definiciju. To su „gradovi širokih metropolitanskih područja poput Los Angelesa i mnoge

24 Cohen, B. (2006): Urbanization in developing countries: Current trends, future projections, and key challenges for sustainability, Elsevier, Technology in Society 28, str. 64 25 EC Eurostat (2013):Territorial typologies for European cities and metropolitan regions, Internet], raspoloživo na:http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Territorial_typologies_for_European_cities_and_metropolitan_regions , [15.05.2014.] 26 Šimunović, I. (2007): Urbana ekonomika, Školska knjiga, Zagreb, str. 18

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Territorial_typologies_for_European_cities_and_metropolitan_regions�


14

izrazito raštrkane, multipolarne metropolitanske regije koje se razlikuju od tradicionalnih

urbanih središta ali ipak ostaju, po svojim bitnim značajkama, gradovima.“ 27

Grad je moguće definirati na temelju funkcionalnih, socijalnih (demografskih) i morfoloških

kriterija.

28

U ESPON-ovoj bazi podataka, na primjer, gradovi se mogu definirati kao morfološke

aglomeracije karakterizirane visokom gustoćom i/ili kontinuiranim urbanim prostorom ali i

kao funkcionalna urbana područja.“

Funkcionalni kriteriji temelje se na funkcionalnoj strukturi grada koja oslikava

različite funkcije grada i njihov razmještaj u prostoru. To su stanovanje, poslovanje, promet i

dr. Socijalni kriteriji se odnose na gustoću i razmještaj stanovništva u prostoru. Gustoća

stanovništva koja je visoka u centru i opada prema periferiji često se upotrebljava ali ne

omogućava uvijek pouzdano i jednoznačno određenje granica grada. Naime, socijalno-

prostorna struktura grada je često takva da je za razlikovanje grada od njegovih predgrađa ili

šire okolice potrebno analizirati i druge odrednice. Morfološki kriteriji se temelje na

morfološkoj strukturi grada i okolnog prostora, a odnose se na oblike i razmještaj građevina i

izgrađenog prostora u gradu.

29

Šimunović navodi da se „urbana struktura dijeli na funkcionalno-prostornu strukturu,

populacijsku strukturu i morfološku strukturu“, a posebno mjesto zauzima policentričnost kao

generalna odrednica. „Sa sustavnog gledišta o strukturi grada, koje polazi od grada kao

sustava, grad je određena urbana cjelina koja se sastoji od funkcionalno-prostorne,

populacijske i morfološke komponente, između kojih vladaju uzročno-posljedični odnosi.“

30

Osim Šimunovića i Vreska, bitne prostorne odrednice urbanih područja analizira i projekt

UN-a, Urban Atlas

31

• urbana morfologija i urbane forme,

, gdje su posebno istaknute:

• urbano širenje,

• urbana gustoća,

• razvoj zelenih urbanih područja i 27 Kotkin, J.: ibidem, str. 214 28 Vresk, M.: ibidem, str. 7 29EC Eurostat (2013):Territorial typologies for European cities and metropolitan regions, Internet], raspoloživo na:http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Territorial_typologies_for_European_cities_and_metropolitan_regions, [15.05.2014.] 30 Šimunović, I. (2007): Urbana ekonomika, Školska knjiga, Zagreb, str. 76 31 Soukup Tomas (2014): Exploring GMES Urban Atlas data potential for urban planning applications at regional city level, Urban Atlas+, Success Stories, [Internet], raspoloživo na: http://www.copernicus.eu/fileadmin/files/Success_Stories/SuccessStory_UrbanAtlas_Winog.pdf, [15.05.2014.]



http://www.copernicus.eu/fileadmin/files/Success_Stories/SuccessStory_UrbanAtlas_Winog.pdf�

15

• promjene u urbanoj strukturi.

Na Graf 1 predstavljena je struktura prostornih odrednica grada i njihovih međuodnosa. Pri

čemu su među urbanim odnosima navedene samo tri pojave koje su predmet ovog rada.

Graf 1: Struktura prostornih odrednica grada Izvor: prikaz autora prema: Vresk, M. (2002): Grad i urbanizacija, Školska knjiga, Zagreb, str. 7 i Šimunović, I. (2007): Urbana ekonomika, Školska knjiga, Zagreb, str. 76

S obzirom na urbanu strukturu i odnose među njenim različitim dijelovima, grad možemo

podijeliti na nekoliko klasa prostora, urbani centar (demografski kriteriji), urbanu

aglomeraciju (demografski i morfološki kriteriji) i metropolitansko područje (funkcionalni

kriteriji). Iz svega ovoga može se zaključiti da je pri analizi prostornih odrednica bilo kojeg

grada, najprije potrebno definirati granice pojedinih gradskih područja.

Nakon što se gradska područja klasificiraju, može se pristupiti analizi odnosa, trendova i

razvojnih paradigmi u cjelokupnom funkcionalnom urbanom području. Podrobnim

definicijama svakog pojma, koji se detaljno analizira, pristupa se u nastavku rada.

16

3. GRADSKA PODRUČJA

Prije pristupa prostornoj analizi grada, potrebno je definirati njegove prostorne

granice. Gradovi su kompleksni objekti te postoje različiti pristupi ka njihovom definiranju i

razgraničavanju. „Urbani rast djelovao je na širenje skučenih okvira povijesnog grada i

izazvao njegovu rasprostranjenost i razvučenost u okolni ruralni prostor. Nova funkcionalna

prostorna organizacija grada rezultirala je novom prostornom strukturom, koju u osnovi tvori

kompaktno izgrađena gradska površina ili centralni grad i njegov suburbani prostor.“32

Dok je relativno lako locirati grad, teže je odrediti gdje on prestaje u prostoru, odnosno

razlikovati područja koja se nalaze negdje između urbanog centra i ruralnih predjela koja mu

gravitiraju. Dostupnost podataka, njihova konzistentnost i kvaliteta variraju od države do

države, dok samo na europskoj razini postoji nekoliko baza podataka na temelju kojih se to

može učiniti. Zbog toga je formirana ESPON baza podataka

33

Raznolikost mogućih razgraničenja urbanog prostora oslikava različite pristupe sagledavanju

činjenica o urbanom prostoru, od kojih svaki može biti relevantan za određene svrhe. Kako se

udaljavamo od centra grada, sve je manja gustoća izgrađenosti i naseljenosti prostora, te se

sve više pojavljuju karakteristike seoskog načina života. Granice različitih područja su se do

sada definirale na temelju funkcionalnih kriterija, dok općeprihvaćena metoda kojom bi se

međuprostor kategorizirao na temelju morfoloških kriterija ne postoji. Ipak, ovisno o

korištenim morfološkim i funkcionalnim kriterijima moguće je razlikovati urbane

aglomeracije i funkcionalna urbana područja.

iz koje su isključene nacionalne

definicije i baze podataka, a uključene su četiri glavne baze za koje se podaci prikupljaju na

EU razini. To su Urbane morfološke zone (UMZ), Morfološka urbana područja (MUA),

Funkcionalna urbana područja (FUA) i Zone dnevnih migracija (usklađena LUZ).

34

U 2010. godini Europska Komisija je objavila novu definiciju urbanih i ruralnih regija koja se

oslanja na populacijsku rešetku umjesto na LAU2. LAU2 je skraćenica za lokalne

32 Grgurević, O. (1985): Funkcionalno-morfološka struktura suburbanog prostora, Sociologija sela 22 (83/86) 23-34, Zagreb, str. 23,[Internet], raspoloživo na: http://hrcak.srce.hr/file/176922, [15.05.2014.] 33 ESPON (2013): Database Dictionary of Spatial Units, [Internet], raspoloživo na: http://database.espon.eu/db2/jsf/DicoSpatialUnits/DicoSpatialUnits_onehtml/index.html, [15.05.2014.] 34 ESPON (2013): Newsletter June 2013, [Internet], raspoloživo na: http://database.espon.eu/db2/, [15.05.2014.]

http://hrcak.srce.hr/file/176922�

http://database.espon.eu/db2/jsf/DicoSpatialUnits/DicoSpatialUnits_onehtml/index.html�

http://database.espon.eu/db2/�

17

administrativne jedinice druge razine što je pojam istovjetan hrvatskom pojmu jedinica

lokalne samouprave, odnosno gradovima i općinama. Tom definicijom uveden je koncept

ruralnih mrežnih ćelija. One se koriste za definiranje ruralnih regija i ruralnih LAU2. No same

LAU2 nisu izbačene iz klasifikacije urbanih područja, već se rezultati klasifikacije prikazuju

upravo na ovoj razini. Razlika je u tome što se prilikom klasifikacije ne koriste podaci koje

nacionalne statističke agencije prikupljaju na razini LAU2, već podaci koji su proizašli iz

populacijske rešetke.

Slika 1: Moguća razgraničenja gradskog prostora Izvor: ESPON M4D (2012), First Interim Report , str. 39, [Internet], raspoloživo na:

http://www.espon.eu/export/sites/default/Documents/Projects/ScientificPlatform/ESPONDatabaseII/revised_Firs

t-Interim-Report/M4D_FIR_revised.pdf, [15.05.2014.]

http://www.espon.eu/export/sites/default/Documents/Projects/ScientificPlatform/ESPONDatabaseII/revised_First-Interim-Report/M4D_FIR_revised.pdf�

http://www.espon.eu/export/sites/default/Documents/Projects/ScientificPlatform/ESPONDatabaseII/revised_First-Interim-Report/M4D_FIR_revised.pdf�

18

U 2014. godini Europska Komisija je objavila novu klasifikaciju stupnja urbanizacije

(DEGURBA), koju su izradili Dijkstra i Poelman, a koja razlikuje tri tipa područja: gusto,

srednje i rijetko naseljena područja.35

Ovaj novi pristup je razvijen da bi se uskladilo više

sličnih, ali ne identičnih prostornih koncepata. I ova klasifikacija se oslanja na novi izvor

informacija: populacijsku rešetku/mrežu. Mjerenje urbanizacije se oslanja na dva faktora, broj

stanovnika i površinu pod urbanim područjima.

Slika 2: Podjela mrežnih ćelija na ruralne i urbane Izvor: Dijkstra, L., Poelman, H. (2014): A harmonised definition of cities and rural areas: The new degree of urbanisation, European Commission, Brussels

Stupanj urbanizacije je koncept koji je razvila EU s ciljem klasifikacije LAU2 jedinica na

sljedeće klase:

1. Gusto naseljene LAU2 (gradovi) u kojima više od 50% stanovništva živi u klasteru

visoke gustoće (urbanom centru)

2. Srednje naseljene LAU2 (manji gradovi i predgrađa) u kojima:

manje od 50% stanovništva živi u ruralnim mrežnim ćelijama

manje od 50% stanovništva živi u klasteru visoke gustoće

3. Rijetko naseljene LAU2 (ruralna područja) u kojima više od 50% stanovništva živi u

ruralnim mrežnim ćelijama

35 Metoda klasifikacije preuzeta iz: Dijkstra, L., Poelman, H. (2014): A harmonised definition of cities and rural areas: The new degree of urbanisation, European Commission, Brussels

19

Slika 3: Klasifikacija LAU2 Izvor: Dijkstra, L., Poelman, H. (2014): A harmonised definition of cities and rural areas: The new degree of urbanisation, European Commission, Brussels

3.1.1. Grad

U 2011. godini, OECD i EU su postavile definiciju grada i njegove zone dnevnih migracija

koji se identificiraju kroz 4 koraka36

Korak 1. Identifikacija mrežnih ćelija s više od 1500 st./km2

:

Sav prostor dijeli se na najmanje gradivne prostorne jedinice tzv. „mrežne ćelije“, veličine

jednog prostornog kilometra.

Korak 2. Definiranje „urbanog centra“

Urbani centar je novi prostorni koncept koji se odnosi na skup mrežnih ćelija visoke gustoće

naseljenosti. Sastoji se od spojenih ćelija gustoće naseljenosti veće od 1500 st./km2 i

popunjenih rupa.

Korak 3. Definiranje administrativnog obuhvata

Nakon toga se promatraju administrativne granice općina na čijem se području nalazi urbani

klaster. Pojedina općina pripada urbanoj jezgri ako najmanje 50% njenog stanovništva živi

unutar klastera urbanog centra.

Korak 4. Grad je definiran na način da:

a) postoji poveznica prema političkim razinama/administrativnim granicama

b) najmanje 50% stanovnika grada živi u urbanom centru

c) najmanje 75% stanovnika urbanog centra živi u gradu

36 Dijkstra, L., Poelman, H. (2012): Cities in Europe, The new OECD-EC definition, RF 01/2012, EC DG RUP

20

Slika 4. Identifikacija grada Graza; mrežne ćelije visoke gustoće, urbani centar i grad Izvor: Dijkstra, L., Poelman, H. (2012): Cities in Europe, The new OECD-EC definition, RF 01/2012, EC DG RUP

Posljednji korak se provodi samo u slučaju da urbani centar izlazi izvan administrativnih

granica grada odnosno u slučaju da gradska općina ne pokriva cijeli urbani centar. U slučaju

takve situacije definira se „veliki grad“, eng. „greater city“, kako bi se poboljšao prikaz

stvarne situacije i omogućila međunarodna usporedivost.

3.1.2. Urbana aglomeracija

"Urbanizacija obuhvaća, osim pojave i razvoja gradova, i kompleksne promjene u

ruralnim sredinama s kojima se u raznim oblicima smanjuju razlike između grada i sela. S

obzirom na način kako se očituje u prostoru, urbanizaciju možemo podijeliti na primarnu i

sekundarnu. Primarnom urbanizacijom nastaju kompaktno sagrađena urbana područja s

velikom koncentracijom stanovništva i gradskih aktivnosti, dok sekundarnom urbanizacijom

nastaju šira urbanizirana područja. Oko gradova nastaju prigradske urbanizirane zone koje su

prostorno i funkcionalno povezane s gradom. Razvojem urbanizacije javljale su se i potrebe

mjerenja stupnja urbanizacije, a s time i izbor relevantnih obilježja i kriterija izdvajanja i

diferenciranja urbanih i urbaniziranih područja."37

Urbane aglomeracije nastaju kada u okolici gradova nastaju velika urbana područja i kada se

širenjem više gradova spoji.

37 Vresk, M.: ibidem, str. 17-18

21

Definicija grada se temelji na klasteru ćelija visoke gustoće. No pitanje koje se nameće je,

kako identificirati i tretirati ostali urbani prostor koji se naslanja na gradove.

Podjela na urbana i ruralna područja je razumljiva i prihvaćena u svijetu, ali do sada nije

postojala općeprihvaćena metoda mjerenja stupnja urbanizacije. Nova metoda stupnja

urbanizacije, koju je razvila EU, omogućava primjenu i usporedivost u cijelom svijetu, te

pruža i cijeli niz potrebnih izvora podataka.38

Kako UNDP, koji pruža većinu podataka, informacije objavljuje na temelju podjele urbano-

ruralno, stupanj urbanizacije je pojednostavljen da omogući takvu podjelu:

„Urbana područja su prema tome gusto i srednje naseljena područja, dok su ruralna

područja rijetko naseljena područja.“39

Prema službenoj urbano-ruralnoj tipologiji koju koristi Eurostat, urbani prostori su svi

naseljeni prostori s više od 5000 stanovnika i gustoćom naseljenosti većom od 300 stanovnika

po km2.

40

Kako bi se identificiralo stanovništvo koje živi u urbanim područjima, koristi se dvo-etapni

pristup

41

1. minimalan prag gustoće stanovništva je 300 st./km 2

:

2. minimalan prag veličine je 5000 stanovnika primijenjen na grupu mrežnih ćelija koje

prelaze prag gustoće

Ruralna populacija je ona populacija koja živi van urbanih područja definiranih gore

navedenom metodom. Da bi se definirala veličina populacije odnosno jedinstvenog urbanog

prostora, ćelije se grupiraju prema kontinuitetu (uključujući dijagonale).

Urbanu aglomeraciju identificira se na sličan način kao i grad:

1. Selekcija srednje i gusto naseljenih mrežnih ćelija (>300 stanovnika/km2)

2. Identifikacija urbanog klastera (kontinuitet i 5000 stanovnika)

3. Identifikacija LAU2 jedinica kojima pripada urbani klaster

4. Selekcija LAU2 jedinica s manje od 50% stanovništva koje živi u ruralnim mrežnim

ćelijama

38 Metoda preuzeta iz: Dijkstra, L., Poelman, H. (2014): A harmonised definition of cities and rural areas: The new degree of urbanisation, European Commission, Brussels 39 Ibidem, str. 3 40 EC Eurostat (2013): Urban-rural typology, [Internet], raspoloživo na: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Urban-rural_typology#The_new_typology, [15.05.2014.] 41 Metoda preuzeta iz: Ibidem

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Urban-rural_typology#The_new_typology�

22

3.1.3. Metropolitansko područje „Nakon drugog svjetskog rata, razvoj gradova, kao i općenito širenje urbanizacije u

ruralne sredine, još je više istaknuo potrebu istraživanja ne samo gradova unutar njihovih

međa nego i kompleksa grad-okolica. Osim iscrpnih istraživanja u sklopu prostorne strukture

grada, velika se pozornost posvećuje kompleksnoj važnosti grada u prostoru, njegovu utjecaju

na transformaciju okolice itd.“42

Pojedini urbani prostori su obično dio većih funkcionalnih urbanih područja. Na svojevrstan

se način priznaje funkcionalna integriranost okolnog ruralnog prostora u ekonomiju gradskog

područja. Funkcionalna integriranost prostora se prvenstveno očituje kroz udio stanovnika

koji svakodnevno putuju u urbanu jezgru.

43

Prema definiciji OECD-a, funkcionalna urbana područja definirana su kao funkcionalne

ekonomske jedinice koje se mogu podijeliti na gradsku jezgru i veliku urbanu zonu koja

okružuje grad, a čije je tržište rada visoko integrirano s gradskom jezgrom.

Taj prostor oko urbane jezgre se naziva Zona

dnevnih migracija ili Velika urbana zona (LUZ).

44

Gradska jezgra je gusto naseljeni prostor s visokom koncentracijom djelatnosti, odnosno

izgrađeni prostor. Gradska jezgra je istoznačnica za grad i urbanu aglomeraciju, klase urbanog

prostora definirane u prethodnom poglavlju, dok se velika urbana zona i zona dnevnih

migracija poistovjećuju s metropolitanskim područjem.

Metropolitansko područje se identificira kroz 3 koraka45

Korak 1. Identifikacija grada

:

Mnoga urbana područja se razvijaju policentrično, sa više gusto naseljenih urbanih jezgri koje

su međusobno fizički odvojene, ali ekonomski integrirane. Urbane jezgre se smatraju

integriranima, a time i dijelom istog policentričnog metropolitanskog područja, ako više od

15% stalnog stanovništva ijedne od njih svaki dan putuje na posao u drugu.

Korak 2. Analiza dnevnih migracija

42 Vresk, M.: ibidem, str. 2 43 OECD (2012): Redefining „urban“: A new Way to measure metropolitan areas, OECD, Paris, [Internet], raspoloživo na: http://www.keepeek.com/Digital-Asset-Management/oecd/urban-rural-and-regional-development/redefining-urban_9789264174108-en#page1, [15.05.2014.] 44 OECD (2013): Definition of Functional Urban Areas (FUA) for the OECD metropolitan database, [Internet], raspoloživo na: http://www.oecd.org/gov/regional-policy/Definition-of-Functional-Urban-Areas-for-the-OECD-metropolitan-database.pdf, [15.05.2014.] 45 Metoda preuzeta iz: Dijkstra, L., Poelman, H. (2012): Cities in Europe, The new OECD-EC definition, RF 01/2012, EC DG RUP



http://www.oecd.org/gov/regional-policy/Definition-of-Functional-Urban-Areas-for-the-OECD-metropolitan-database.pdf�


23

Sve općine s više od 15% zaposlenih stanovnika koji rade u gradu su identificirane i

označene.

Korak 3. Definiranje metropolitanskog područja

Ostale općine koje su okružene jednim funkcionalnim područjem su uključene, a općine koje

nisu spojene na funkcionalno područje su odbačene46

Nakon identifikacije urbane jezgre, odnosno policentričnog urbanog područja, može se

pristupiti identifikaciji metropolitanskog područja grada, odnosno zaleđa čije je tržište rada

integrirano u urbanu jezgru. Granica ovog područja se može opisati kao granica do koje grad

„hvata“ radnike/zaposlene, a do nje se dolazi na način da u sastav područja ulaze sve općine

čijih 15% ili više zaposlenih stanovnika radi u određenoj urbanoj jezgri.

Slika 5. Definiranje Zone dnevnih migracija grada, primjer Genova

Izvor: Dijkstra, L., Poelman, H. (2012): Cities in Europe, The new OECD-EC definition, RF 01/2012, EC DG RUP

Ovdje postoji čest problem dostupnosti ekonomskih podataka na razini mrežnih ćelija. Zato se

za temeljnu gradivnu jedinicu funkcionalnog urbanog područja uzima, po veličini prva

sljedeća, jedinica za koju postoje nacionalni statistički podaci o putovanjima na posao. Ovisno

o zemlji, to su najčešće najmanje administrativne jedinice.

46 Dijkstra, L., Poelman, H. (2012): Cities in Europe, The new OECD-EC definition, RF 01/2012, EC DG RUP

24

4. ANALIZA RAZVOJA URBANIH PODRUČJA

Ovo poglavlje se može podijeliti na dva dijela.

U prvom dijelu se analizira odnos grada prema vlastitom prostoru. Osnovna hipoteza je da s

obzirom na kvalitetu upravljanja vlastitim prostornim razvojem gradovi mogu svrstati u dvije

skupine. Prvu grupu čine gradovi koji se šire u prostoru ("sprawling out"), dok drugu grupu

čine oni gradovi koji se "grade na kompaktne, povezane načine".47

U drugom dijelu poglavlja analizira se odnos grada prema okolici. Grad na svoju okolicu

može utjecati pozitivno i negativno, odnosno mijenjajući strukturu i/ili odnos. Struktura se

odnosi na smještaj stanovništva i poslova odnosno urbanih centara. U tom smislu se analizira

razvija li se funkcionalno urbano područje Splita (aglomeracija i metropolitansko područje)

prema policentričnoj ili monocentričnoj strukturi. Odnos između grada i okolice se u ovom

radu svodi na proces metropolitanizacije. Metropolitanizacija je skup procesa kojima grad,

kontrolirano ili nekontrolirano, djeluje na svoje metropolitansko područje. Metropolitanizacija

je jačanje važnosti metropolitanskog područja u ukupnom funkcionalnom urbanom području,

odnosno pad relativne važnosti i snage samog centra u odnosu na okolicu.

Jasno je da raznolikost

koju pokazuju gradovi u svijetu, pretpostavku o dihotomiji „dobro-loše“ čine neodrživom, no

upravo je ta raznolikost uzrok svim poteškoćama ocjenjivanja kvalitete prostornog razvoja

gradova. Uz toliko odrednica prostornog razvoja i njihovih varijanti, praktički je nemoguće

izraditi jedinstveno mjerilo uspješnosti upravljanja prostorom grada. Zato se u ovom radu

analizi odnosa grada prema vlastitom prostoru pristupa parcijalno. Grad može biti

karakteriziran urbanim širenjem što bi definitivno značilo i suboptimalan prostorni razvoj, ili

može nemati obilježja urbanog širenja što otvara vrata mogućnosti da grad optimalno upravlja

svojim prostornim razvojem, što bi se trebalo dokazati u drugim istraživanjima.

47 Ewing, R., Hamidi, S. (2014): Measuring Sprawl 2014, Smart growth America, str. 1

25

4.1. Odnos grada prema prostoru

„Proširivši se preko svih granica što ih zamišljahu bilo aztečki utemeljitelji, bilo

španjolski osvajači, Mexico City raširio se na više od 1600 kvadratnih kilometara. U drugom

po broju stanovnika gradu na svijetu, ljude guta kaos prometa, guši ih smog, muči ih odvratan

smrad, ugrožava ih kriminal.“48

Slika 6. Primjer urbanog širenja, Mexico City, Izvor: Barcroft Media, Google.com

48 Department of Economic and Social Affairs (2003): Urban Agglomerations 2003, United nations, Population Division. Citirano prema: Kotkin, J. (2008): Povijest grada, Alfa, Zagreb, str. 229

26

„Kompaktnost naselja se najčešće određuje gustoćom zgrada ili drugog urbanog sadržaja te

gustoćom stanovništva na jedinici površine.“49

Ne postoji univerzalna definicija urbanog širenja. Pregledom literature mogu se izdvojiti

različite definicije koje postavljaju brojni autori, no problem većine tih definicija je da su

nedovoljno jasne i konkretne da bi poslužile kao temelj za mjerenje.

50

Primjer je definicija postavljena od strane Ewing et al., koju u SAD-u koristi Smart growth

America i prema kojoj je urbano širenje definirano kao:

• urbani razvoj niske gustoće s rezidencijalnim, uslužnim i uredskim prostorima koji su

strogo odijeljeni,

• nedostatak živahnih centara aktivnosti i

• ograničeni izbor prometnih linija.51

Jaeger i Schwick navode da je detaljnijim uvidom u definicije pojedinih varijabli vidljivo da

su nedovoljno jasne, ili uzročno-posljedično određene, da bi poslužile za mjerenje urbanog

širenja.

52

Takva definicija urbanog širenja glasi:

Zato je potrebna točnija definicija koja razdvaja konkretni fenomen od njegovih

uzroka i posljedica.

„Što je više prostora u zadanom području izgrađeno (površina izgrađenog zemljišta), što je

izgrađeni prostor raspršeniji u tom zadanom području (prostorna konfiguracija) i što je više

izgrađenog prostora zauzeto po stanovniku i poslu (niža iskorištenost izgrađenog prostora),

to je viši stupanj urbanog širenja.“53

U ovom radu se koristi ova, najnovija definicija, koja je i primijenjena na primjeru Švicarske

2014. godine. Stvarna primjena i primjeri smanjenja urbanog širenja iz Švicarske glavni su

razlozi za njeno korištenje, kao i za korištenje metode mjerenja koja s njom dolazi.

Urbano širenje je primjer suboptimalnog razvoja grada u prostoru, a opisuje se kao neefikasni

urbani razvoj često povezan sa niskom gustoćom izgradnje na ruralnim područjima. Urbano

49 Vresk, M.: ibidem, str. 4 50 Jaeger, J.A.G., Schwick, C. (2014) Improving the measurement of urban sprawl: Weighted Urban Proliferation (WUP) and its application to Switzerland, Ecological Indicators 38 294-308, str. 295 51 Ewing, R., Pendall, R., Chen, D. (2002): Measuring sprawl and its impact, Metropolitan Research Centre, Utah, str. 1 52 Jaeger, J.A.G., Schwick, C.: nav. dj. str. 297 53 Ibidem, str. 295

27

širenje je fenomen koji se može vizualno uočiti u krajoliku. Krajolik pati od urbanog širenja

ako su po njemu raspršeni urbani razvoj ili samostalne građevine i kada su velike površine

zauzete po stanovniku ili poslu. Rastuće urbano širenje je, zbog niza ekonomskih i okolišnih

razloga, ozbiljan problem diljem svijeta i veliki izazov na putu prema održivom korištenju

zemljišta. Svi pokušaji za postizanje održivosti će propasti ako korištenje zemljišta nije

organizirano na održiv način.54

Primjeri iz nekih dijelova Švicarske pokazuju da se širenje može smanjiti. Najbolji je primjer

Kanton Zug gdje su uvedene rigorozne mjere za sprječavanje urbanog širenja i obnovu

izgrađenog područja. Rezultat je značajno smanjenje urbanog širenja unatoč velikom rastu

populacije.

55

4.1.1. Uzroci i posljedice urbanog širenja

Očekuje se da će se ukupna površina izgrađenog zemljišta, u zemljama u razvoju, do

2030. godine povećati za najmanje 3 puta. Glavni uzrok urbanog širenja je povećanje urbane

populacije, koja čini više od polovice ukupnog broja stanovnika zemlje. Unatoč tom

masovnom naseljavanju u gradove, gustoća stanovanja opada. Urbano širenje stoga nije

rezultat isključivo rasta populacije, nego i novih životnih stilova koji zahtijevaju više

prostora.56

Posljedice su višestruke: izgradnja guta vrijedna poljoprivredna zemljišta, površina zemlje je

zapečaćena i većina ekoloških funkcija tla je uništena. Druge posljedice su neproporcionalan

rast troškova transportne, vodne i energetske infrastrukture, povećanje buke, gubitak zelenih

površina, značajan gubitak staništa u ključnim točkama biološke raznolikosti, širenje

invazivnih vrsta, veće udaljenosti između domova i mjesta rada te odgovarajuće porast broja

dnevnih migranata.“

57

„Tradicionalni „business-as-usual (BAU) model urbanog razvoja, tipičan za mnoga brzo-

urbanizirajuća područja, karakteriziran je nekontroliranom horizontalnom ekspanzijom koja s

jedne strane vodi do urbanog širenja, a s druge strane do periferalizacije. S visokim priljevima

stanovništva, kroz urbano širenje, nastaju velika područja niže gustoće naseljenosti i visoke

ovisnosti stanovništva o privatnim automobilima. Periferalizacija se ogleda kroz negativan

54 Ibidem 55 Ibidem 56 Ibidem 57 Ibidem, str. 297

28

utjecaj urbanizacije na pristup gradu, poslovima, uslugama i infrastrukturi onih

najsiromašnijih građana.“58

„U razvijenim zemljama razvoj grada pokazuje sve veću tendenciju suburbanizacije i

disperzije. Oba ova razvojna procesa praćena su ekološkim problemima. Dvije skupine

ekoloških problema posebno treba izdvojiti. Jedna se odnosi na onečišćenje okoliša, a druga je

širenje urbanog sadržaja na agrarno i drugo zemljište. Suburbanizacija prisutna u razvijenim

zemljama uvjetuje razvoj disperznoga grada naglašene funkcionalno-prostorne diferencijacije.

Takav oblik grada zahtjeva veliku mobilnost ljudi i dobru prometnu organizaciju. Posljedica

su toga, među ostalim, veća potrošnja energije, što donosi veće troškove i onečišćenje. Osim

toga, za takav oblik grada prijeko su potrebne veće površine zemljišta. Zbog navedenih

razloga mnogi planeri razvijaju ideju o planskom uređenju i razvoju kompaktnoga grada.

Riječ je o gradu veće gustoće s manje funkcionalne diferenciranosti, a s više površina

mješovite namjene.“

59

Usporedba rezultata indeksa širenja i faktora kvalitete života, koju su proveli američki autori,

pokazala je njihovu povezanost. „Nekoliko faktora kvalitete života se poboljšava kako indeks

širenja grada raste. Pojedinci u kompaktnim, povezanim metropolitanskim područjima imaju

bolju ekonomsku mobilnost, troše manje na stanovanje i prijevoz, imaju više opcija za odabir

sredstva prijevoza. Također, stanovnici ovakvih područja žive dulje, sigurnije i zdravije živote

u odnosu na stanovnike metropolitanskih područja koja se šire. Pretilost stanovnika je manje

izražena, a prometne nesreće sa smrtnim ishodom su rjeđe.“

60

Prema ovome, posljedice urbanog širenja se mogu podijeliti na izravne i neizravne. Izravne su

gubitak vrijednog poljoprivrednog zemljišta, pad urbane kvalitete, neodrživost infrastrukture i

druge. Neizravne posljedice su povezane su s izravnim, one su rezultat jedne ili, najčešće,

kombinacije više izravnih posljedica. To su prometne nesreće, nezdrav život, gubitak

bioraznolikosti, periferalizacija i druge.

To znači da se dokazivanjem urbanog širenja nekog grada može utemeljeno zaključiti da

postoje i posljedice tog procesa koje se manifestiraju u prostoru. Ukratko, dokaz urbanog

širenja grada je dokaz da njegov prostorni razvoj nije optimalan. Dokazivanje urbanog širenja

odražava slojevitost i raznolikost pojave urbanog širenja što znači da postoji cijeli spektar 58 Rode, P. and Burdett, R. (2011): Cities: investing in energy and resource efficiency, United Nations Environment Programme, str. 459, [Internet], raspoloživo na: http://www.unep.org/greeneconomy/Portals/88/documents/ger/GER_12_Cities.pdf, [01.07.2014.] 59 Vresk, M.: Ibidem, str. 154 60 Ewing, R., Hamidi, S.: nav. dj., str. 7

http://www.unep.org/greeneconomy/Portals/88/documents/ger/GER_12_Cities.pdf�

29

razina urbanog širenja. Nadalje, to znači da se ne može samo jednoznačno dokazati postojanje

odnosno nepostojanje urbanog širenja, nego se urbano širenje može mjeriti.

4.1.2. Mjerenje urbanog širenja

Nekoliko je metoda kvantitativnog mjerenja urbanog širenja, no nisu sve utemeljene na jasnoj

definiciji urbanog širenja koja razlučuje uzroke i posljedice od samog fenomena.61

Od dostupnih metoda, relativno novije metode, koje se i primjenjuju su:

1. Rutgers-Cornell indeks širenja

2. Ponderirano urbano bujanje (WUP)

Prva metoda, koju su razvili profesori s Rutgers sveučilišta i Cornell sveučilišta u SAD-u,

predstavlja značajan pokušaj da se izmjere karakteristike širenja i utjecaju koje ono ima na

kvalitetu života. Kako bi se razlikovali gradovi koji su prostorno kompaktniji od onih koji se

više šire u prostoru, u SAD-u je osmišljen "Indeks širenja". Za njegovo određivanje

analiziraju se četiri primarna faktora (prostorne odrednice) i pripadajućim posebnim

faktorima:

a) Gustoća stanovanja i zaposlenosti u prostoru;

a. Ukupna gustoća urbanih i suburbanih naselja;

b. Postotak stanovništva koje živi u suburbanim naseljima niske gustoće naseljenosti;

c. Postotak stanovništva koje živi u područjima srednje i visoke gustoće naseljenosti;

d. Urbana gustoća unutar ukupnog izgrađenog zemljišta;

e. Relativna koncentracija gustoće oko središta urbanog područja;

f. Gustoća naseljenosti;

b) Izmiješanost kućanstava, poslova i usluga u kvartovima;

a. Odnos broja poslova i broja stanovnika;

b. Raznolikost tipova poslova unutar jedne milje u svakom naselju;

c. „WalkScore“ središta svakog naselja;

c) Snaga centara aktivnosti i poslovnih centara;

a. Razlika u gustoći naseljenosti između centra i ostalih naselja;

b. Razlika u gustoći poslova između centra i ostalih naselja;

c. Udio centra u ukupnom broju poslova urbanog područja;

d) Dostupnost ulične mreže;

a. Prosječna duljina „uličnog bloka“; 61 Jaeger, J.A.G., Schwick, C.: Ibidem, str. 295

30

b. Prosječna veličina bloka;

c. Postotak blokova koji su po veličini urbani;

d. Gustoća raskrižja;

e. Udio raskrižja s 4 strane i više. 62

Ova četiri primarna faktora su kombinirana jednakim ponderima i kontrolirana brojem

stanovnika kako bi se za svako područje izračunao rezultat Indeksa širenja. Na ovaj način se

dobije jedinstvena ocjena indeksa širenja za pojedino urbano područje-grad. Problemi

primjene ove metode se odnose na upravne i ekonomske različitosti između SAD-a i Europe,

zbog čega je najprije potrebno prilagoditi faktore i pokazatelje terminima i jedinicama u

Europi. Drugi problemi su vezani za pouzdanost mjerenja urbanog širenja s obzirom na način

na koji se različiti faktori kombiniraju u jedinstvenu mjeru. Upitno je koliko je znanstveno

utemeljeno jednako ponderiranje svih faktora, što u konačnici rezultira neponderiranim

indeksom urbanog širenja.

Ponderirano urbano bujanje (eng.: „WUP – Weighted Urban Proliferation“) je druga metoda

koja je nastala u svrhu mjerenja, a za određivanje razine urbanog širenja analizira tri različita

faktora, veličina, raspršenost i iskorištenost izgrađenog prostora.63

Graf 2: Veličina izgrađenog područja Izvor: Jaeger, J.A.G., Schwick, C. (2014): Improving the measurement of urban sprawl: Weighted Urban Proliferation (WUP) and its application to Switzerland, Ecological Indicators 38, str. 297

62 Ewing, R., Hamidi, S.: Ibidem, str. 2 63 Metoda preuzeta iz: Jaeger, J.A.G., Schwick, C.: Ibidem

31

Graf 3: Raspršenost izgrađenog prostora Izvor: Isto

Graf 4: Iskorištenost izgrađenog prostora Izvor: Isto

WUP metoda omogućava odgovarajuću mjeru urbanog širenja na način da se ove tri

nezavisne dimenzije kombiniraju prema kvalitativnoj procjeni urbanog širenja. Pri tom se

koriste dvije različite težinske funkcije. Prva (w1(DIS)) se odnosi na urbanu raspršenost, a

temelji se na potrebi za davanjem veće težine onim područjima izgrađenog prostora koja su

više raspršena. Druga (w2(UD)) se odnosi na ukupan broj stanovnika i radnika, što je taj broj

viši, ponder je niži i obratno, a temelji se na potrebi da područja koja imaju veću gustoću

korištenja imaju manji utjecaj na urbano širenje grada.

Metoda Ponderiranog urbanog bujanja mjeri urbano širenje kao umnožak urbanog

prožimanja, ponderirane raspršenosti i ponderirane gustoće korištenja.

WUP= UP * w1(DIS) * w2(UD) (1)

32

Urbano prožimanje (UP - Urban Permeation) mjeri udio izgrađenog zemljišta u zadanom

prostoru i njegovu raspršenost.

Raspršenost (DIS - Dispersion) predstavlja prostorni uzorak naselja s geometrijske

perspektive. Pretpostavka je da nije samo veličina izgrađenog zemljišta to što doprinosi

urbanom širenju već i raspršenost takvog zemljišta u prostoru. Raspršenost se mjeri na način

da se izračunaju udaljenosti između svake dvije točke (građevine) u zadanom prostoru, zatim

se izračuna prosjek svih dobivenih udaljenosti. Raspršenost izgrađenog prostora je, prema

tome, prosječna udaljenost između njegovih gradivnih jedinica, građevina.

Gustoća korištenja (UD - Utilization Density) je zbroj broja stanovnika i radnih mjesta u

zadanom području. Termin koji ovdje koristimo u obliku „radna mjesta“ može se prevesti i

kao „poslovi“ jer je izvorno na engleskom jeziku, korišten termin „jobs“ za koji nije jasno što

točno podrazumijeva. No iz objašnjenja načina prikupljanja podataka jasno je da se radi o

radnim mjestima kao obliku korištenja prostora koji se može mjeriti i standardizirati.

Ovisno o dostupnim izvorima podataka, ova se metoda može prilagoditi. Cilj je maksimalno

se držati originalne metode, no u slučaju da određeni podaci nisu dostupni, a nije dostupna

zadovoljavajuća zamjena, moguće je izvoditi zaključke i na temelju parcijalnih analiza.

Dobiveni rezultat se može poboljšati na način da se izuzmu područja koja su nenastanjiva

(vode, strme padine i slično).

Mjerenje ponderiranog urbanog bujanja, provodi se na sljedeći način:

1. Mjerenje urbanog prožimanja

a) Mjerenje veličine zadanog područja

b) Mjerenje veličine izgrađenog prostora unutar zadanog područja

c) Mjerenje udjela izgrađenog prostora u zadanom području

d) Uvrštenje u formulu (1)

2. Izračun ponderirane raspršenosti

e) Geolociranje svake građevine

f) Mjerenje udaljenosti između svake dvije građevine

g) Mjerenje prosječne udaljenosti između građevina

h) Uvrštenje u funkciju w1(DIS)

3. Izračun gustoće korištenja

i) Izračun ukupnog broja stanovnika zadanog područja

j) Izračun ukupnog broja radnih mjesta zadanog područja

k) Uvrštenje u funkciju w2(UD)

33

4.1.3. Manifestacija urbanog širenja Veličina, raspršenost i iskorištenost izgrađenog prostora su tri različite dimenzije koje čine

definiciju urbanog bujanja. Ovisno o karakteristikama određenog prostora, one mogu biti u

različitim odnosima. Svaka od ovih dimenzija može čini urbano širenje većim ali i manjim.

Primjer različitog djelovanja svake dimenzije i njihovih mogućih različitih međuodnosa se

najbolje vidi kroz prikaze različitih klasa prostora. U urbanim prostorima urbano širenje

može, u manjoj mjeri, biti karakteristika grada ili velikog grada, no zbog visoke iskorištenosti

zemljišta to najčešće nije slučaj. Ipak, to ne znači nužno da su ti gradovi kompaktni. Puno

češći slučaj su predgrađa izrazito karakterizirana urbanim širenjem. Urbano širenje se može

mjeriti i u ruralnim područjima gdje je njegova razina puno manja nego u urbanim

područjima. U ruralnim područjima je važan koncept „obzora percepcije“ (vidjeti Jaeger et al.

2014). Razlikuju se ruralna područja koja se sastoje od raspršenih izgrađenih područja koja se

nalaze unutar obzora percepcije i ruralna područja koja se sastoje od malih sela i zaseoka koji

su više kilometara udaljeni jedni od drugih, odnosno van obzora percepcije.

Urbano širenje je najmanje u ruralnim područjima koja se sastoje od udaljenih, ali

kompaktnih malih sela i zaseoka. U tim područjima prve dvije dimenzije doprinose

minimalno urbanom širenju, dok treća ovisi o naseljenosti.

Veća razina urbanog širenja primjetna je u urbanim centrima i ruralnim područjima u kojima

sela i gradići nisu puno udaljeni, odnosno nalaze se unutar obzora percepcije. U gradovima je

veličina izgrađenog prostora znatna, postoje sve razine udaljenosti između građevina zbog

čega je i raspršenost relativno visoka. Obje ove kategorije, prema tome, doprinose urbanom

širenju. No treća dimenzija, iskorištenost izgrađenog prostora, je znatna i umanjuje ocjenu

urbanog širenja. Zato se ne smatra da su gradovi znatnije rašireni. U ruralnim područjima s

građevinama unutar obzora percepcije je manje izgrađenog prostora nego u gradovima,

raspršenost je tipično visoka dok je iskorištenost niska.

Urbano širenje je najveće u predgrađima, prostoru između gradova i ruralnih područja. Tu je

često velika količina izgrađenog prostora (znatno više od ruralnih područja ali manje od

grada), koji je raspršen i sastoji se od obiteljskih kuća, zbog čega je iskorištenost niska.

Znatna veličina izgrađenog prostora snažno doprinosi prvo dimenziji urbanog širenja, visoka

raspršenost isto znatno doprinosi ocjeni urbanog širenja. Niska iskorištenost urbanog prostora

također snažno doprinosi razini urbanog širenja. Dakle, u predgrađima sve tri dimenzije

znatno doprinose urbanom širenju.

34

Tabela 1: Urbano širenje u različitim prostornim klasama

Prostorna klasa

Dimenzija Gradovi Rural 1 Rural 2 Predgrađa

Veličina izgrađenog prostora znatna neznatna neznatna znatna Raspršenost izgrađenog prostora znatna znatna znatna znatna Iskorištenost izgrađenog prostora znatna neznatna neznatna neznatna Razina urbanog širenja srednja srednja mala velika

Izvor: Jaeger, J.A.G., Schwick, C. (2014): Improving the measurement of urban sprawl: Weighted Urban Proliferation (WUP) and its application to Switzerland, Ecological Indicators 38, str. 304

Iz ovog se mogu, uvjetno, izvući neki generalni zaključci o urbanim područjima i urbanom

širenju:

• Urbana područja (i grad i predgrađe) uvijek imaju znatan udio izgrađenog prostora što

doprinosi urbanom širenju

• Urbana područja tipično imaju znatno raspršena izgrađena područja

• Izgrađeno područje grada je obično znatno iskorišteno dok su predgrađa obično slabo

iskorištena.

35

4.2. Odnos grada prema okolici

„Kako je već dobro poznato, ekonomski razvoj u prostoru ne očituje se jednolično,

nego s naglašenim regionalnim razlikama. Nejednaki regionalni razvoj rezultat je djelovanja

složenih gospodarskih, socijalnih i političkih čimbenika koji kroz dulje vrijeme djeluju u

međuovisnosti s prirodnom osnovom. O tome svjedoče brojne teorije koje pokušavaju

objasniti nejednaki regionalni razvoj.“64

„[…] A. Weber svoju teoriju lokacije industrije temelji na tri bitna elementa: transportni

troškovi, troškovi radne snage i aglomerativno-deglomerativni čimbenici. Prvoj je značajki

pridavao presudno značenje,, drugom se poslužio kao korektivnim čimbenikom, a posebna

briga bili su aglomerativni i deglomerativni čimbenici. Prema Weberu, aglomerativni

čimbenici djeluju na koncentraciju industrije, koja je motivirana mogućnošću tehničkog

unaprjeđivanja i kooperacije, ali deglomerativni čimbenici djeluju disperzivno zato što je

skupo zemljište i njegovo održavanje.“

65

Ovaj mikrolokacijski pristup se podiže na makro razinu u Löschovom tržišnom modelu

„pčelinjeg saća“, no najveći teorijski doprinos u prostornoj ekonomici predstavlja teorija

središnjeg naselja W. Christallera.

66 Prema ovoj teoriji, temeljna funkcija grada je opskrba

okolnog područja robom i uslugama. Također, ona uvodi i hijerarhijsku ljestvicu središnjih

naselja koja ne sagledava samo morfološku strukturu prostora već i mrežu odnosa i funkcija

među naseljima.67 „Središnje naselje višeg stupnja centraliteta preuzima funkcije naselja

nižeg stupnja i tako dalje sve do dna ljestvice.“68

Christaller je ovom teorijom započeo istraživanje funkcionalnog organiziranja prostora kao

prikladnog pristupa u prostornoj ekonomici i u prostornom planiranju.

69

„[…] prostorni sistem funkcionalna je cjelina sastavljena od međusobno povezanih elemenata.

Svaki element u sistemu je sistem sam za sebe, odnosno podsistem. Sistemi imaju svoje

okoline koje su povezane svojim elementima. Prema tome, sisteme možemo promatrati s triju

64 Vresk, M. (2002): Grad i urbanizacija, Školska knjiga, Zagreb, str. 233 65 Krešić, I (1977), citirano prema: Šimunović, I. (2007): Urbana ekonomika, Školska knjiga, Zagreb, str. 25 66 Šimunović, I. (2007): Urbana ekonomika, Školska knjiga, Zagreb, str. 26 67 Ibidem 68 Ibidem 69 Ibidem, str. 27

36

osnovnih aspekata: strukture, funkcije i razvoja. Struktura je zbroj elemenata i veza između

njih. Funkcija se odvija cirkulacijom kroz postojeće veze, a razvoj je promjena u strukturi i

funkcijama koje se zbivaju tijekom vremena.“70

„U XX. stoljeću mnogo se govorilo o racionalnom iskorišćivanju prostora […]. Najviše se

isticao problem urbane nagomilanosti i pretjerane urbanizacije. Nasljeđe monarhijskih uprava

u svijetu poticalo je urbani monocentrizam, što je u tim sredinama rezultiralo velikim

metropolama i s mnogo malih, beznačajnih gradova. Policentrizam nastaje kao odgovor na

monocentrizam i nerazmjeran rast glavnoga grada određene države u odnosu prema drugim

gradovima i regijama. U prostornoj ekonomiji policentrizam se posebno pojavljuje kao model

ravnomjernijeg razvoja i nove funkcije gradova u razvoju državnog teritorija.“

U ovom poglavlju se pobliže opisuje pojava policentričnog razvoja gradova i funkcionalnih

urbanih područja, s naglaskom na razvoj urbanih aglomeracija i metropolitanskih područja.

Uz policentričnost, usko je vezana metropolitanizacija, definirana kao proces razvoja

metropolitanskog područja pod utjecajem grada. U drugom dijelu poglavlja razrađuju se

metode kojima će se moći provesti testiranje druge, treće i četvrte hipoteze.

Za potrebe dokazivanja druge hipoteze, definiraju se pokazatelji policentričnosti morfološke

strukture, koji bi trebali služiti za utvrđivanje stupnja policentričnosti aglomeracije i

metropolitanskog područja. Također, definirati će se i način analize trenda promjene te

identificirati prostorne politike kojima grad utječe na ove procese.

Za potrebe dokazivanja treće hipoteze, razraditi će se metodologija koja treba dati odgovor

pitanja doživljava li metropolitansko područje grada socio-ekonomski rast ili pad, te drži li

grad utjecaj koji ima prema metropolitanskom području pod kontrolom ili ne.

Već je rečeno da je temeljna funkcija grada je opskrba okolnog područja robom i uslugama.

Sagledavanjem aktualnih teorija i javnih politika na Europskoj razini utvrđuje se opravdanost

četvrte hipoteze.

70 Vresk, M. (2002): Grad i urbanizacija, Školska knjiga, Zagreb, str. 61

37

4.2.1. Policentričnost

Policentričnost je koncept utemeljen na pojmovima urbanog prostora i urbanog centra,

i predstavlja određeni skup odnosa i prostornu situaciju funkcionalnog urbanog područja.

„Ključno je obilježje monocentričnoga grada velika koncentracija zaposlenosti u središnjem

dijelu grada. Suprotno tome, u modernom je gradu zaposlenost raspršena po cijelome gradu i

izvan njega, u metropolitanskom dijelu grada i u regiji. Današnji srednji i manji gradovi

pretežno su monocentrični gradovi.“71

Monocentrična funkcionalna urbana područja se sastoje od gusto naseljenog urbanog centra i

zaleđa koje ga okružuje.

72

Policentrična funkcionalna urbana područja su ona funkcionalna urbana područja u kojima su

prostor zaleđa, prometna infrastruktura i koncentracija usluga organizirane oko više

povezanih urbanih centara.

73

Važna su, posebno zbog recentnosti i sustavnosti, saznanja o policentričnosti koje kroz svoje

izvještaje pruža ESPON program, iako se prvenstveno bavi policentričnošću na

„makroregionalnoj“ razini, odnosno razini koja je komplementarna NUTS2 ili NUTS1

regijama. Kod policentričnosti naglasak nije na konkretnim funkcijama pojedinih gradova

nego na relativnim funkcijama gradova i urbanih područja. Policentričnost je situacija kada

dva ili više gradova imaju komplementarne funkcije i snažne međusobne veze. Tri su nužna

preduvjeta za nastanak policentričnosti: funkcije (koje često ovise o veličini grada), tokovi

(koji često ovise o udaljenosti) i suradnji (ovisi o međusobnom razumijevanju, strateškim

interesima i međusobnim zavisnostima).

74


ESPON definira policentričnost na sljedeći način:

„policentrični urbani sistem je prostorna organizacija gradova karakterizirana

72 OECD (2012): Redefining „urban“: A new Way to measure metropolitan areas, OECD, Paris, str. 15, [Internet], raspoloživo na: http://www.keepeek.com/Digital-Asset-Management/oecd/urban-rural-and-regional-development/redefining-urban_9789264174108-en#page1, [15.05.2014.] 73 Ibidem 74 Nordregio (2003): The role, specific situation and potentials of urban areas as nodes in a polycentric development, Third interim report, ESPON Project 1.1.1, str. 3, [Internet], raspoloživo na: http://www.espon.eu/export/sites/default/Documents/Projects/ESPON2006Projects/ThematicProjects/Polycentricity/3.ir_1.1.1-full.pdf, [20.08.2014.]



http://www.espon.eu/export/sites/default/Documents/Projects/ESPON2006Projects/ThematicProjects/Polycentricity/3.ir_1.1.1-full.pdf�

http://www.espon.eu/export/sites/default/Documents/Projects/ESPON2006Projects/ThematicProjects/Polycentricity/3.ir_1.1.1-full.pdf�

38

funkcionalnom podjelom rada, ekonomskom i institucionalnom integracijom i političkom

suradnjom.“75

„Mnoge velike urbane regije imaju brojne gradove u neposrednoj blizini jedni drugih koji su

integrirani s jezgrom i međusobno brojnim funkcionalnim vezama. Struktura je

monocentrična ako centralni grada ima sve funkcije višeg reda, a policentrična ako postoji

podjela radne snage između gradova unutar funkcionalnog urbanog područja, kroz npr.

određenu razinu specijalizacije svakog podcentra.“

76

4.2.1.1. Policentričnost kao cilj prostorne politike

Europska Unija promovira razvoj „balansiranih policentričnih urbanih sustava“. Najvažnija

hipoteza, koja pokreće interes za policentričnim razvojem, je ona da policentrični urbani

sustavi bolje potiču ekonomski rast, dok su istovremeno ekonomski održiviji i bolje djeluju na

regionalnu koherentnost u odnosu na monocentrične urbane sustave i sustave raspršenih malih

naselja.77

Odgovoru na pitanje, treba li urbana struktura grada, aglomeracije ili metropolitanskog

područja, biti monocentrična ili policentrična prethodi razumijevanje uloge urbane strukture u

prostoru.

Europska politika koherentnosti temelji se na shvaćanju da urbana struktura treba biti

organizirana na način da stimulira kompetitivnost i ekonomski rast, i da se ekonomska i

funkcionalna integracija može postići bez stvaranja strukturnih prostornih nejednakosti.78

Gradovi se smatraju mjestima koja stanovništvu i gospodarstvu pružaju određene usluge.

Metaforički se urbanu mrežu može opisati kao kralježnicu cijelog prostora. Policentričnost

omogućava urbanoj mreži ostvarivanje potrebnih kapaciteta za efikasno i harmonično

pružanje usluga cijelom prostoru.

79

Koje su to usluge? Gospodarstvo zahtjeva pristup nužnim uslugama poput logističke i

transportne infrastrukture, pristupa tržištu rada i sl. Radna snaga treba imati dovoljnu

raznolikost, na način da pojedinci mogu lako pronaći poslove koji odgovaraju njihovim

75 Ibidem 76 Ibidem 77 Nordregio (2003): Ibidem, str. 2 78 Ibidem 79 Ibidem

39

profesionalnim ciljevima. U konačnici, usluge koje pruža takav urbani sustav trebaju osigurati

stanovnicima zadovoljavajuću kvalitetu življenja, kulturnu ponudu i područja za rekreaciju.80

Kada se urbana struktura razvija u smjeru povećanje geografske koncentracije, obično dolazi

do nestanka urbane mreže u nekim područjima. To su često ruralna područja, ali se isto može

dogoditi i u malim gradovima u metropolitanskom području. Druga područja koje zahvati

visoka koncentracija stanovništva i poslova često pate zbog lošeg upravljanja urbanim

funkcijama, što negativno utječe na poslovno i stambeno okruženje.

81

„Strategijski postuliran europski prostorni razvoj ogleda se u koncepciji policentričnog

urbanog razvoja, koja se temelji na komplementarnim aspektima urbane morfologije (broj i

hijerarhija gradova) i funkcionalne relacije između urbanih područja (mreže, tokovi,

suradnja), a oponira koncepciji monocentrizma i urbanom širenju na periurbana područja

prirodnih prostora i resursa.“

82

Zbog svega ovoga može se prihvatiti Šimunovićev zaključak da je policentrični razvojni

model „dio dinamične stvarnosti svijeta koji s razlogom prihvaća potrebu razmještaja

ekonomskih i drugih aktivnosti, njihovu pokretljivost, pa time i pomicanje težišta aktivnosti iz

jednog središta i nastanak novih središta.“

83

Ostvarenje balansiranih policentričnih urbanih sustava ovisi o dizajnu javnih politika, pri

čemu se može istaknuti važnost prethodno spomenutih teorija. To se odnosi prije svega na

teoriju lokacije industrije A. Webera kao temelj za identifikaciju mogućih konflikata između

individualnih/parcijalnih interesa svakog od ekonomskih subjekata s jedne strane, te

univerzalnih/zajedničkih interesa cijelog društva sa druge strane. Razumijevanje ovih odnosa

je apsolutno nužan preduvjet za izradu uspješne politike policentrizma.

84

80 Ibidem 81 Ibidem 82 Steiner, S., et al. (2013): Promet i urbani razvoj, Zbornik radova Međunarodnog znanstvenog skupa Zelenilo grada Zagreba, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Znanstveno vijeće za promet, Zagreb, str. 250 83 Šimunović, I. (2007): Urbana ekonomika, Školska knjiga, Zagreb, str. 27 84 Nordregio (2003): Ibidem, str. 3

40

4.2.1.2. Mjerenje policentričnosti

Policentričnost se promatra kroz dva komplementarna aspekta.

Morfološki aspekt se odnosi na raspored urbanih prostora na određenom području

(hijerarhija, distribucija, broj gradova).85

Grad

Moglo bi se reći da, kada se govori o strukturi

urbanog sistema zapravo se misli na morfološku strukturu. U tom slučaju, za identifikaciju

centara i podcentara koristi se isti pristup koji je razrađen u poglavlju 3.1.1. i 3.1.2.

Urbana aglomeracija. U tom slučaju je glavna determinanta izgrađeni prostor, a pomoćna

determinanta broj stanovnika. No kako je mjerenje izgrađenog prostora metodološki i tehnički

zahtjevno i često ne postoje podaci, obično se koristi broj stanovnika kao pokazatelj. Slika 7:

Dva aspekta policentričnostiSlika 7 prikazuje taj aspekt kao crvene krugove, gdje veličina

kruga pokazuje odnos veličine pojedinih centara.

Relacijski/funkcionalni aspekt se odnosi na mreže tokova i suradnje između urbanih

područja na različitim razinama. Velik utjecaj na tokove ima udaljenost, pogotovo na

regionalnoj i nacionalnoj razini, no ponekad odnosi unutar mreže mogu biti nezavisni od

udaljenosti.86

Slika 7

Drugim riječima, ovaj aspekt urbanog prostornog sistema je funkcija, odnosno

odnos pojedinih dijelova strukture. Determinanta funkcije su dnevne radne migracije ali

poslužiti mogu i prostorni raspored stanovnika i radnih mjesta. prikazuje taj aspekt

plave strelice koje se pružaju između pojedinih centara, odnosno jezgri, i predstavljaju

njihove međusobne odnose.

Cilj je utvrditi postoje li alternativni ili sekundarni centri u funkcionalnom urbanom području.

Alternativni centri su centri koji svojom veličinom i ulogom pariraju prvom centru remeteći

urbanu strukturu u odnosu na očekivano prema pravilu reda veličine. Alternativni urbani

centri su fizički, dakle morfološki, odvojeni od glavnog centra. Poveznica je promet i snažna

ekonomska i socijalna integracija. Policentrični urbani prostori imaju podcentre koji glavnom

centru konkuriraju preuzimajući određene funkcije i stoga privlačeći ljude, robu i usluge.

Tipični podcentar oslonjen na određenu funkciju je poslovna dolina ili sveučilišni centar u

okruženju grada. Najvažnija odrednica takvih urbanih centara je snažna atraktivnost kojom

privlači stanovništvo i/ili poslove.

85 Nordregio (2003): Ibidem, str. 3 86 Ibidem

41

Slika 7: Dva aspekta policentričnosti Izvor: S. Baudet-Michel, N. Cattan, E. Dumas, (2003), UMR Geographie-cites

Prema ova dva aspekta mogu se podijeliti i metode mjerenja policentričnosti. Prva metoda se

odnosi na analizu morfološke strukture, a druga na analizu odnosa i funkcija. U skladu sa

metodom primijenjenom u ESPON projektu, može se definirati sljedeće korake analize

policentričnosti urbanog područja87

1. Morfološka analiza

:

a) Identifikacija urbanih centara (koristi se metoda identifikacije postavljena u poglavlju

3.1.1. Grad)

b) Usporedba veličine urbanih centara (broj stanovnika)

87 IGEAT, IGSO, LATTS, TSAC (2007): Study on Urban Functions, Final Report March 2007, ESPON project 1.4.3, Luxembourg, str. 142

42

Koristeći pravilo reda veličine, moguće je postaviti prag kojim se određuje policentričnost

regije. Pravilo reda veličine88

c) Izračun stope prvenstva (udio najvećeg grada u ukupnom broju stanovnika urbanog

područja)

kaže da je prvi grad po veličini, u pravilu, dvostruko veći od

drugog grada po veličini, odnosno trostruko veći od trećeg grada po veličini, itd.

Urbana područja se smatraju policentričnima ako imaju nisku stopu prvenstva, a

monocentričnim ako imaju visoku stopu prvenstva. Niskom stopom prvenstva se smatra ona

stopa koja je približno 0,5 ili manja.

Drugim riječima, u prvom gradu po veličini u funkcionalnom urbanom području živi približno

polovica stanovnika cijelog urbanog područja te je drugi po veličini grad dvostruko manji.

2. Funkcionalna/relacijska analiza

d) Analiza integracije

1. razina: pripadnost istoj morfološkoj urbana zona

2. razina: rast uslijed urbanog širenja glavnog centra

e) Analiza udaljenosti (vrijeme potrebno za putovanje cestom u minutama)

U prostornoj analizi se koriste informacije iz mrežne rešetke, kao i ostale informacije

dobivene prethodnim analizama odabranog grada pri čemu će dobro poslužiti Slika 23.

Važno je naglasiti da mjerenje policentričnosti na lokalnoj razini nije provođeno ESPON

programom, već isključivo na regionalnoj i nacionalnoj razini. Zbog toga je potrebno

pristupiti puno detaljnijoj razradi i prilagodbi korištenih metoda u skladu sa specifičnostima

lokalne razine ali i pojedinog urbanog područja. Najbolji primjer je analiza funkcionalne

specijalizacije koju je proveo ESPON, a u kojoj su mjerene specijalizacije urbanih područja

za administraciju, donositelje odluka, prijevoz, znanje i turizam.89


Industrijska funkcija je

izbačena jer nisu postojali podaci za određene države. U funkcionalnom urbanom području

koje je predmet istraživanja, u budućnosti bi bilo potrebno identificirati ključne funkcije i

izvore podataka te ih izračunati, vodeći računa o referentnim vrijednostima koje trebaju biti

prilagođene situaciji.

89 IGEAT, IGSO, LATTS, TSAC (2007): Ibidem. str. 155

43

4.2.2. Metropolitanizacija

„Metropolis ili metropolitanski grad se javlja u tercijarnoj ili metropolitanskoj fazi

urbanizacije kao razvijeniji stadij industrijskoga grada. Karakteriziraju ga veća raspršenost,

manja gustoća stanovništva sa izraženim kraterom gustoće u poslovnom središtu, naglašeniji

funkcionalni i socijalni „zoning“ itd.“90

Vresk ne daje decidiranu definiciju procesa metropolitanizacije, no daje naslutiti da je to

proces sličan suburbanizaciji i naziva ga dezurbanizacija.

„[…] dezurbanizacija je razvojna faza aglomeracije s tendencijom dekoncentracije i

decentralizacije. To je, dakle faza u kojoj matični grad doživljava pad broja stanovnika i

radnih mjesta, uz napomenu da sve promjene zahvaćaju i okolicu. […] Težište urbanizacije u

takvim prilikama pomiče se na rubna ruralna naselja u okolici.“91

Ako se suburbanizacija definira kao urbanizacija (smještaj stanovništva i industrije) u

neposrednoj okolici grada koja se radijalno širi od centra i zahvaća sve veći i veći prostor,

možemo slično definirati i metropolitanizaciju.

Prema tome, metropolitanizacija je proces urbanizacije metropolitanskog područja nekog

središnjeg naselja.

4.2.2.1. Uzroci i posljedice metropolitanizacije

Metropolitanizacija je veoma aktualna pojava u svijetu. Na to ukazuju Golem i Muštra:

„noviji trendovi pokazuju da se veliki dio, prvotno centraliziranih gospodarskih aktivnosti,

počeo premještati u prigradska područja“.92 To se, prema njima, događa jer na stanovništvo i

gospodarstvo snažno utječu određeni faktori privlačenja koji potiču dekoncentraciju.93

Kada se govori o uzrocima tog procesa, najviše se prstom upire prema tržišnim silama

(troškovi putovanja, cijena zemljišta i dr.).

94 Jensen značajno ukazuje da je decentralizacija

metropolitanskih područja prirodni rezultat djelovanja prostorne ekonomije, a koncept

migracije za resursima postaje osnovni i prirodni dio dinamike prostorne ekonomije.95


91 Ibidem, str. 188 92 Golem, S., Muštra, V.(2013): Decentralization of Economic Activities in the Metropolitan Area of Split, European Spatial Research and Policy, Volume 20, Number 2, str. 149 93 Ibidem 94 Ibidem 95 Jensen (1996), citirano prema: Golem, S., Muštra, V.(2013): Decentralization of Economic Activities in the Metropolitan Area of Split, European Spatial Research and Policy, Volume 20, Number 2, str. 149

44

Može se zaključiti da je metropolitanizacija u svojoj naravi spontan proces, a ne produkt

ciljane prostorne politike. Na to ukazuju saznanja koja su prethodno navedena, ali sama

činjenica da se u literaturi metropolitanizacija proučava kao prirodna pojava, odnosno rezultat

djelovanja prostorne ekonomije, a ne kao rezultat prostornih politika. To ne znači nužno da

prostorne politike ne utječu na nastanak metropolitanizacije, no metropolitanizacija nikada

nije sama po sebi spomenuta kao cilj već kao pojava koju treba kontrolirati i oblikovati na

način da se ostvari pravi cilj prostorne politike, uravnoteženi policentrični sustav.

„Posljedica je metropolitanizacije, pad broja stanovnika čitave aglomeracije, odnosno regije.

[…] Prerazmještaj stanovništva i radnih mjesta unutar gradske regije samo su osnovni

pokazatelji promjena. Oni odražavaju funkcionalne, morfološke i druge promjene u regiji.

Procesom suburbanizacije provodi se prenamjena zemljišta i nastaju novi funkcionalni

dijelovi, nastaju novi centri.“96

Taj proces mogao bi, teoretski, rezultirati socio-ekonomskim osnaživanjem gradova i urbanih

područja u zaleđu urbanog centra, te uravnoteženim policentričnim urbanim sustavom.

Ovakav proces vrlo dobro je objašnjen teorijom središnjeg naselja koja hijerarhijsku

decentralizaciju gradova objašnjava činjenicom da pojedini proizvodi i usluge uvjetuju

uslužna i tržišna područja različitih veličina.

97 Glavna premisa kaže da je „osnovna funkcija

centralnog naselja da opskrbljuje stanovništvo centralnim uslugama i centralnom robom“, a s

obzirom na nju „razmještaj centara u prostoru mora biti takav da što manji broj većih centara

opskrbljuje što veći broj manjih centara na što manjoj udaljenosti.“98

Generalno govoreći, može se reći da je metropolitanizacija u skladu sa politikom

uravnoteženog policentričnog urbanog razvoja te samim time jedan od ciljeva prostorne

politike Europske unije. No pitanje koje se postavlja je, je li apsolutno svaki model

metropolitanizacije doprinosi uravnoteženom policentričnom razvoju. U skladu s tim je i

pitanje, doprinosi li svaki model metropolitanizacije ukupnom ekonomskom razvoju

funkcionalnog urbanog područja i posljednje pitanje, šteti li proces metropolitanizacije rastu

urbanog centra. Posebna se pozornost u ovom radu stavlja na neplansku metropolitanizaciju

koju obilježava spontanost kao glavna determinanta.

96 Vresk, M. (2002): Grad i urbanizacija, Školska knjiga, Zagreb, str. 188 97 Nordregio (2003): Ibidem, str. 5 98 Vresk, M. (2002): Grad i urbanizacija, Školska knjiga, Zagreb, str. 213

45

Graf 5: Dinamika rasta i model razvoja različitih metropolitanskih područja

Izvor: OECD [Internet] raspoloživo na: http://www.oecd.org/regional/flyer_redefining%20urban.pdf, [01.09.2014.]

Uspjesi određenih metropolitanskih područja definirani porastom BDP-a i porastom BDP-a

po glavi stanovnika pokazuju da ne postoji jedinstveni model uspješnog ekonomskog razvoja.

Metropolitanska područja se razlikuju po dinamici rasta i po pokretačima tog rasta. Graf 5

prikazuje različite dinamike i modele rasta pojedinih metropolitanskih područja. Modeli se

temelje ne promjeni broja stanovnika kao jednoj od ključnih faktora urbanog rasta. Vidljivo je

da područja koja ostvaruju veliki demografski rast, redom ostvaruju nizak prosječni godišnji

porast BDP-a po stanovniku. S druge strane područja s najvećim porastom BDP-a po

stanovniku ne ostvaruju demografski pad već blagi rast od 1% na godišnjoj razini.

S obzirom na ove pokazatelje predviđanje budućeg scenarija razvoja metropolitanskog

područja svodi se na eliminaciju scenarija koji se teško ili nemoguće ostvariti.

Cilj analize procesa metropolitanizacije grada je zaključivanje o budućim scenarijima razvoja

grada utemeljeno na saznanjima i pretpostavkama iz prethodnih poglavlja rada. Razvoj

metropolitanskih područja je usko vezan uz razvoj samih urbanih centara. Dosadašnji razvoj

može poslužiti kao pokazatelj mogućih budućih razvojnih kretanja no pretpostavke

utemeljene na takvom pristupu ipak treba uzeti sa znatnom zadrškom.

http://www.oecd.org/regional/flyer_redefining%20urban.pdf�

46

Razvijanjem scenarija budućnosti intenzivno se bavi i Europska unija kroz svoje programe

poput ESPON-a. Regionalni razvoj je jedna od najbitnijih politika Europske unije što se

ogleda i kroz budžet za regionalnu politiku koji je drugi najveći.

U ovom radu se razmatraju dva modela mogućeg budućeg razvoja metropolitanskih područja

koje je predvidio ESPON FOCI program:

a) Model polarizacije i difuzije

Ovaj model predviđa koncentraciju resursa važnih u svjetskom informacijskom gospodarstvu

i difuziju prostornih obrazaca u prostoru regije. To znači da se očekuju slične socio-

ekonomske strukture u različitim područjima pri čemu će veliku ulogu imati mreže i

policentrične suradnje.

b) Model komplementarnosti

Ovaj model predviđa različite gospodarske strukture, ali kohezivne socijalne strukture.

Također se očekuje veća produktivnost u tradicionalnim sektorima, nauštrb stavljanja

naglaska na nove sektore poput informatičke industrije.

U skladu s očekivanim ali i već aktualnim promjenama u metropolitanskim područjima, kroz

program ESPON FOCI su razvijene i preporuke za buduće javne politike u upravljanju

gradovima i regijama. Te javne politike moraju u kao važne inpute uzeti sljedeće trendove u

prostoru i vremenu:

• depopulaciju perifernih ruralnih područja (gubitak ekonomske baze u kratkom roku i

povećano blagostanje uslijed veće produktivnosti rada u dugom roku)

• vanjske investicije u zaleđa regija (dostupnost poboljšanja; npr. kao rezultat razvoja

policentrične strukture u metropolitanskim područjima)

• endogeni razvoj zaleđa regija (promjena socio-ekonomske strukture uslijed investicija u

ljudski kapital i pristup tehnologijama)99

Ova predviđanja i javne politike osmišljene su kako bi se ostvarili dugoročni ciljevi

prostornog razvoja. Kada se govori o ciljevima i vrijednostima politike razvoja gradova, a

time i regija, postoji zajednička vizija Europskog grada sutrašnjice

100

99 Smetkowski, M. (2004): The European Metropolises and Their Regions: From Economic Landscapes to

:

Metropolitan Networks, ESPON FOCI program 100 EC, DG RC (2011): Cities of tomorrow - Challenges, visions, ways forward, Brussels, str. VI

47

• mjesto naprednog društveno razvoja sa visokom razinom socijalne kohezije, socijalno-

uravnoteženog stanovanja kao i socijalnih, zdravstvenih i "obrazovanje za sve" usluga;

• platforma za demokraciju, kulturni dijalog i raznolikost;

• mjesto zelene, ekološke i okolišne obnove;

• mjesto atrakcije i motor ekonomskog rasta.

Gradovi imaju ključnu ulogu u teritorijalnom razvoju Europe. Postoji konsenzus oko ključnih

principa budućeg europskog urbano i teritorijalnog razvoja koji bi trebao:

• biti baziran na uravnoteženom ekonomskom rastu i teritorijalnoj organizaciji aktivnosti, s

policentričnom urbanom strukturom;

• graditi na snažnim metropolitanskim regijama i drugim urbanim područjima koja mogu

pružiti dobar pristup uslugama općeg gospodarskog interesa;

• biti karakteriziran kompaktnom strukturom naselja s ograničenim urbanim širenjem;

• ostvarivati visoku razinu zaštite okoliša i kvalitete u i oko gradova.

48

5. ANALIZA PROSTORA GRADA SPLITA

5.1. Povijesni pregled „Stupanj urbanizacije u Hrvatskoj se neprestano povećava. U 1980. godini iznosio je

50%, a u 1994. godini. 64%, a procjena je da će u 2025. godini biti 81%. Prema izvještajima

UN-a o svjetskoj urbanizaciji, Hrvatska se danas približava prosjeku Europe, a već u 2025.

godini potpuno će se izjednačiti.“101

„Tijekom 1980-ih, do preustroja administrativne podjele uspostavom samostalne RH, Split je

bio jedan od osam velikih gradova u SFRJ koji su imali donekle različit oblik lokalne

samouprave, te je jedini od velikih urbanih područja na obali organiziran u tzv. gradsku

zajednicu općina (GZO) Split, a tvorile su je općine Kaštela, Solin i Split. Ovakav oblik

gradske administracije u Hrvatskoj je, osim Splita, imao jedino Zagreb, koji je i danas zadržao

sličan oblik ustroja lokalne samouprave, primjeren velikim gradovima, dok je Split ukidanjem

statusa velikoga grada s GZO, praktički uskraćen za mogućnost integriranja njegovog

urbanog područja u osmišljeniju i bolje upravljanu cjelinu, podijeljen na tri grada sa zasebnim

upravama i interesima, iako su im "granice" realno nevidljive i protežu se po sredini gradskih

ulica.“

102

„Split je sa svojom okolicom (naselja od Kaštela do Podstrane) imao 1991. godine 247 650

stanovnika. Na grad je otpadalo 189 388 ili 76,5%, a okolicu 58 262 ili 23,5% ukupnog

stanovništva. Odnos broja stanovnika pojedinih dijelova aglomeracije jedan je od pokazatelja

njezinog razvoja. Tijekom vremena udio stanovništva okolice raste u odnosu na matični grad.

Na višem stupnju razvoja udio stanovništva okolice pretekne matični grad. U slučaju splitske

aglomeracije udio stanovništva matičnog grada je 1991. godine znatno odskakao od okolice.

Godine 1981. u Splitu je živjelo 79,3%, a u okolici 20,7% ukupnog stanovništva

aglomeracije. Ovi podaci govore o pozitivnom razvoju aglomeracije.“

103

U razdoblju 1981.-1991. stanovništvo aglomeracije povećano je za 16%, što je u odnosu na

čitavu Hrvatsku vrlo visoki porast. Istovremeno je stanovništvo Splita poraslo za 12%, a

101Šimunović, I. (2007): Urbana ekonomika, Školska knjiga, Zagreb, str. 49 102 Službeni glasnik grada Splita (2005): Prostorni plan uređenja grada Splita, Split, broj 31, str. 2 103 Vresk, M. (1998): Satelitizacija splitske aglomeracije, Hrvatski geografski glasnik, Vol.60. No.1. Prosinac 1998., str. 39

49

okolice za 32%. U razdoblju nakon 1991. godine, broj stanovnika stagnira, a u nekim

razdobljima čak i opada.

Slika 8: Centar grada Splita u prvoj polovici 19. stoljeća i danas Izvor: [Internet], raspoloživo na: http://mapire.eu/en/synchron/?zoom=5&lat=47.25686&lon=16.44653, [15.07.2014.]

Slika 9: Split i uža okolica u prvoj polovici 19. stoljeća i danas Izvor: Isto

„Procesi suburbanizacije šireg područja Grada utjecali su na promjene demografskih

pokazatelja u okviru prostora Grada Splita kojeg karakteriziraju sljedeći procesi:

• opadanje broja stanovnika (iako zbog metodoloških razlika dva popisa vjerojatno nešto

manje od numerički iskazanog) i rast stanovništva okolice. Rast broja stanovnika susjednih

jedinica lokalne samouprave (Solin, Podstrana, Kaštela) rezultat je kombinacije prirodnog

prirasta i mehaničkog priliva.

• najznačajniji prekid uobičajenog tipa kretanja stanovništva zbio se tijekom 1991.-2001.

godine, procesi porasta stanovništva se primiruju i u posljednjem desetljeću mijenjaju smjer.

http://mapire.eu/en/synchron/?zoom=5&lat=47.25686&lon=16.44653�

50

• prostorna distribucija stanovnika na području Grada se nakon 1981. i još intenzivnije

nakon 1991. godine mijenja na način da su procesi rasta prevagnuli u korist “prigradskih

naselja”.

• nepovoljno kretanje demografskih struktura, posebno dobne strukture stanovništva koju

karakterizira izrazito starenje populacije (duboka starost).“104

5.2. Identifikacija

Europska unija, OECD i UN kroz različite programe i projekte kao što su Urbact,

Urban Atlas, ESPON, Corine Land Cover i drugi prikupljaju i obrađuju podatke o urbanom

prostoru te izrađuju i objavljuju prikaze. Te baze podataka i geografski prikazi su osnova za

analizu urbanog prostora. Kao što je u prvom poglavlju pokazano, s obzirom na različite

socio-ekonomske, funkcionalne i morfološke kriterije moguće je urbani prostor podijeliti na

čitav niz različitih kategorija.

Ako bi se slijedila ustaljena praksa, grad Split i njegovu okolicu (funkcionalno urbano područje) bi prema trebalo podijeliti na sljedeći način:

1. Urbani centar– naselja Split, Stobreč i Kamen

2. Urbana aglomeracija – urbanizirani prostor od Trogira do Podstrane

3. Gravitacijsko područje – cjelokupni prostor udaljen 1 sat vožnje javnim gradskim

prijevozom od centra grada

Specifičnosti grada Splita i njegove okolice, administrativne podjele i podjela nadležnosti ne

dopuštaju mogućnost praktične uporabe takve podjele. U ovom radu se praktičnom uporabom

smatra mogućnost primjene metode u stvarnom upravljanju prostorom od strane gradskih

vlasti. Zato se u ovom radu koristi druga podjela koja u prvom redu kao kriterij uzima

mogućnost praktične primjene odnosno stvarno stanje nadležnosti u upravljanju prostorom.

Istovremeno, gdje je to moguće, maksimalno se slijedi ekonomska teorija. Prema tome,

područje grada Splita se dijeli na:

1. Urbani prostor grada Splita

2. Prostor urbane aglomeracije grada Splita

3. Metropolitansko područje grada Splita

104 Službeni glasnik grada Splita (2005): Prostorni plan uređenja grada Splita, Split, broj 31, str. 56.

51

5.2.1. Grad Split

5.2.1.1. Urbani centar

Prvi korak u identifikaciji grada prema OECD metodologiji je identifikacija i odabir

svih mrežnih ćelija u kojima živi više od 1500 stanovnika. Da bi se to provelo, potrebno je

prostor grada prekriti mrežom ćelija površine 1km2, zatim uvesti podatke o broju stanovnika

po ćeliji. Podaci o naseljenosti i mrežna rešetka za 2011. godinu su dostupni na stranicama

Eurostata. Spajanjem i kombinacijom prikaza različitih podataka može se identificirati grad

Split prema ovoj metodologiji.

Najprije se prikazuje praznu mrežnu rešetku za područje Splita i okolice. Žutom bojom su

označeni dijelovi odnosno ćelije na čijem prostoru žive ljudi, dok je prazno ostavljeno

područje na kojem nitko ne živi.

Slika 10: Prazna mrežna rešetka Izvor: Prikaz autora na temelju podataka iz GEOSTAT grid 2011 baze podataka, [Internet], raspoloživo na:http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/gisco_Geographical_information_maps/popups/references/population_distribution_demography, [21.07.2014.]

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/gisco_Geographical_information_maps/popups/references/population_distribution_demography�




52

Nakon toga u QGIS prikaz unosi se posebna .csv datoteka u kojoj su sadržani podaci o

naseljenosti svake ćelije. Ti podaci su, na temelju popisa stanovništva iz 2011. godine, kroz

projekt GEOSTAT napravljeni za sve zemlje Europske unije. Metoda po kojoj je to

napravljeno, s obzirom da se prikupljeni podaci izvorno ne dijele po mrežnim ćelijama, je

objašnjena u izvješću „GEOSTAT population grid report“.105 Slika 11:

Gustoća naseljenosti

Dobiveni rezultat (

) prikazuje mrežnu rešetku u kojoj su ćelije obojane u skladu s brojem

stanovnika:

1. žuto - ćelije s manje od 300 stanovnika

2. narančasto - ćelije s brojem stanovnika od 301 do 1500

3. crveno - ćelije s brojem stanovnika većim od 1500

Slika 11: Gustoća naseljenosti Izvor: Prikaz autora na temelju podataka iz GEOSTAT grid 2011 baze podataka

Klaster visoke gustoće je definiran kao grupa spojenih mrežnih ćelija veličine 1 kvadratnog

kilometra, a čija je gustoća naseljenosti najmanje 1500 stanovnika/km2 i čija ukupna

populacija iznosi minimalno 50 000. Klasteri visoke gustoće podupiru klasifikaciju stupnja

urbanizacije lokalnih administrativnih jedinica (LAU2) i definiciju Urban Audit gradova.

105[Internet], raspoloživo na: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/gisco_Geographical_information_maps/publications/geostat_population_grid_report, [21.07. 2014.]

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/gisco_Geographical_information_maps/publications/geostat_population_grid_report�


53

Slika 12: Gusto naseljene ćelije Izvor: Prikaz autora na temelju podataka iz GEOSTAT grid 2011 baze podataka

Klaster se dobije selekcijom gusto naseljenih ćelija, nakon čega se popunjavaju rupe prema

„pravilu većine“. Pravilo većine znači da barem pet od osam ćelija koje okružuju jednu ćeliju

moraju pripadati gusto naseljenim ćelijama da bi se ta ćelija dodala klasteru visoke gustoće.

Ostale ćelije se odbacuju, a klaster visoke gustoće predstavlja urbani centar.

Slika 13: Urbani centar Izvor: Prikaz autora na temelju podataka iz GEOSTAT grid 2011 baze podataka

54

5.2.1.2. Administrativne granice

Administrativno se prostor NUTS3 regije (županije) može podijeliti na dvije razine: općine

(gradovi) i naselja. Pri tom se prva razina prema EU tipologiji naziva LAU2 (lokalne

administrativne jedinice) razina, dok je druga razina više od statističke važnosti nego

administrativne.

Slika 14: Administrativna podjela grada Splita i okolice Izvor: Prikaz autora na temelju karte Registra kulturnih dobara, [Internet], raspoloživo na: http://195.29.218.202/ISKB/Default.aspx#, [21.07.2014]

Administrativni prostor grada Splita je prostor kojim grad može u određenoj mjeri samostalno

upravljati. U tome leži glavni razlog važnosti ovog prostora i distinkcija u odnosu na ostatak

urbanog područja koje je fizički povezano s ovim prostorom. Zakonska nadležnost u

upravljanju ovim prostorom omogućava praktičnu primjenu svih alata koji su na raspolaganju

gradu da usmjeri svoj razvoj u onom smjeru u kojem to odluči. Svi ostali dijelovi grada i

okolice nisu u njegovoj nadležnosti i, uzevši u obzir trenutnu političko-upravnu situaciju,

njima nije moguće ili je izrazito teško upravljati. Istraživanje koje je, na primjeru

makroregionalnog područja grada Splita, proveo prof. Ivo Šimunović, pokazalo je da je rast

središnjeg grada funkcija njegova gravitirajućeg stanovništva. Usto, istraživanje je pokazalo

da su gradovi koji su pružali veće i važnije usluge iskazali veću dinamiku rasta.106

106 Šimunović, I. (2007): Urbana ekonomika, Školska knjiga, Zagreb str. 51

http://195.29.218.202/ISKB/Default.aspx�

55

Slika 15: Najniža administrativna podjela- naselja Izvor: Karta Registra kulturnih dobara

Odredbama Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj utvrđen je

Grad Split kao jedinica lokalne samouprave u sastavu Splitsko-dalmatinske županije. Granica

administrativnog područja grada Splita pruža se na sjeveru od granice s gradom Solinom

(sjeverna granica k.o. Split i k.o. Kamen), obuhvaća k.o. Žrnovnicu, k.o. Sitno, k.o. Srinjine i

k.o. Stobreč te k.o. Slatine na otoku Čiovo. Površina kopnenog dijela grada Splita izračunata

digitalnim premjerom kartografskih prikaza iznosi 79,83 km2. Današnje upravno područje

Grada bitno je reducirano u odnosu na nekadašnje područje (bivše) Općine Split.107

107 Službeni glasnik grada Splita (2005): Prostorni plan uređenja grada Splita, Split, broj 31, str. 56

Grad

obuhvaća osam naselja s ukupno 178 102 stanovnika (prema rezultatima popisa stanovništva

iz 2011.). Naselja u obuhvatu Grada Splita su podudaraju se sa katastarskim općinama, osim

k.o. Sitno koja se dijeli na dva naselja, Donje i Gornje Sitno. Najveće naselje, Split, se dijeli

na još niže administrativne jedinice zvane gradski kotari.

56

5.2.1.3. Grad

Do sada su provedena prva tri koraka identifikacije grada u skladu s OECD metodologijom

odnosno Urban Audit grada: 1. Selekcija ćelija visoke gustoće (Slika 12: Gusto naseljene ćelije)

2. Identifikacija urbanog centra prema populaciji u mrežnoj rešetki (Slika 13: Urbani

centar) Također je analizirana i administrativna podjela područja grada Splita i okolice (Slika 14:

Administrativna podjela grada Splita i okolice i Slika 15: Najniža administrativna podjela-

naselj). Da bi se definiralo grad, potrebno je provesti još dva koraka. 3. Selekcija onih općina/gradova (razine LAU2) čijih barem pola stanovništva živi u urbanom

centru. 4. Prilagodba definicije grada, na način da grad ispunjava posebne uvjete: a) Usklađenost s političkom razinom Ovime se uvjetuje da definirani grad treba optimalno odgovarati urbanom centru na način da

pokriva cijelu njegovu površinu i da ima visoku gustoću naseljenosti. b) >50% stanovništva grada živi u urbanom centru Ovime se postavlja minimalni prag udjela stanovništva grada koje mora živjeti u urbanom

centru. Time se osigurava da u definiciju grada ne uđu dijelovi prostora i stanovništvo koje ne

pripada urbanom centru. c) >75% stanovništva urbanog centra živi u gradu Ovime se postavlja minimalni prag udjela stanovništva urbanog centra koji mora živjeti u

gradu. Time se osigurava da se ne dogodi da veći dio urbanog centra bude izbačen iz

definicije grada. 3. Selekcija onih općina/gradova (razine LAU2) čijih barem pola stanovništva živi u

urbanom centru. Vidljivo je da urbani centar izlazi iz okvira administrativnih granica grada i pokriva dijelove

grada Solina i općine Podstrana. Analizom broja stanovnika gradova i općina čije

stanovništvo živi u urbanom centru odabire se grad Split i grad Solin, dok općine Klis i

Podstrana ne zadovoljavaju ovaj uvjet da više od polovice stanovništva živi u urbanom

centru. Prema tome ove dvije jedinice lokalne samouprave (LAU2) postaju kandidati za

sastavnice "grada" prema ovoj definiciji. Slučaj kada je urbani centar veći od

57

administrativnog grada kojem pripada se naziva "underbound city", što se ne smatra dobrom

situacijom jer urbani centar ne odgovara jedinstvenom administrativnom prostoru. U tom

slučaju se pristupa prilagodbi definicije grada koju omogućava ova metodologija. To se radi

na neki od tri moguća načina: a) stvaranje "velikog grada" b) pokrivanje jednog urbanog centra s više gradova c) kombinacija prva dva pristupa

Prema dosadašnjim saznanjima može se postaviti dvije opcije za definiciju grada Splita: 1. grad Split koji obuhvaća samo LAU2 jedinicu Split 2. grad Split koji obuhvaća LAU2 jedinice Split i Solin ("veliki grad Split")

Slika 16. Urbani centar i pripadajuće LAU2 jedinice Izvor: Prikaz autora

4. Prilagodba definicije grada, na način da grad ispunjava posebne uvjete: Zbog činjenice da postoje dvije moguće opcije definicije grada, potrebno je provesti četvrti

korak. Konačno definirani grad mora, koliko je to moguće, ispunjavati uvjete da obuhvaća

površinu cijelog urbanog centra i više od 75% populacije urbanog centra, njegova površina je

što bliža površini urbanog centra, njegova populacija je što bliža populaciji urbanog centra (ne

smije biti veća za 100% ili više) i ima visoku gustoću naseljenosti. Podaci koje se analizira su

površina i stanovništvo Splita, Solina i urbanog centra.

58

Važna je napomena o upitnoj kvaliteti podataka u mrežnoj rešetki. Broj stanovnika u mrežnoj

rešetki u svim državama je niži od broja iz popisa stanovništva. Nažalost, za razliku od ostalih

zemalja, uz bazu podataka nije priložena provjera kvalitete podataka za Hrvatsku pa nije

moguće detaljnije analizirati ovaj problem.108

Veza s političkom razinom Definirani grad mora biti u skladu s političkom razinom, drugim riječima potrebno je u grad

uzeti cijele LAU2 jedinice, što znači da se u ovom koraku odlučuje o granicama grada,

odnosno o tome uzimaju li se obe odabrane LAU2 jedinice u "grad" ili ne. Analizom se

uspoređuje prostor i populacija urbanog centra s jedne i administrativnih područja gradova

Splita i Solina s druge strane. Cilj usklađivanja odrednica grada s političkom razinom ostvaruje se spojem Slika 13 (urbani

centar) i Slika 15 (najniža administrativna podjela- naselja). Ovaj korak se provodi kada

postoji znatna prostorna razlika između veličine urbanog centra i LAU2 jedinica što je slučaj

u pojedinim zemljama. Ako su LAU2 jedinice manje, veća je usklađenost između klastera

ćelija visoke gustoće i LAU2 jedinica visoke gustoće. Vidljivo je da Solin u potpunosti

pripada urbanom centru Splita. Površina urbanog centra iznosi 44 km2, od čega 2 km2 pripadaju LAU2 Podstrana, a 11km2

pripada administrativnom prostoru LAU2 Solina. Površina LAU2 Split iznosi 79,3 km2, a od

čega je 31 km2 površina urbanog centra. To znači da je udio urbanog centra u površini grada

40% u opciji 1. U opciji 2 se na površinu LAU2 Split dodaje i površina LAU2 Solin, pa na

površinu od 97,7 km2 grada, 42 km2 površine urbanog centra čine 43% površine grada. S

obzirom da se uključivanjem područja Solina u grad postiže: uključivanje jedne petine

površne urbanog centra u grad uz istovremeno smanjenje razlike između administrativne

površine i površine urbanog centra, nema potrebe za izbacivanjem Solina iz definicije grada. Drugo obilježje koja se gleda je gustoća naseljenosti. Na karti "urbanisation degree", samo je

Split označen kao područje visoke gustoće naseljenosti, dok je Solin područje srednje gustoće

naseljenosti. Gustoća naseljenosti grada u opciji 2 iznosi 2068 stanovnika na km2. Prema

tome "veliki grad" po gustoći ispunjava uvjet za definiciju grada. Zbog toga će se za

posljednja dva dijela provjeriti samo ispunjava li "veliki grad" i posljednja dva uvjeta, i u

slučaju da jest, odabire se opcija 2.




59

Odnos stanovništva urbanog centra i velikog grada Prema prvom uvjetu, više od 50% stanovništva grada mora živjeti u urbanom centru. Ukupan

broj stanovnika urbanog centra iznosi 181 782 stanovnika. Zbrojem broja stanovnika u

ćelijama urbanog centra na prostoru grada Solina te zbrojem polovice broja stanovnika ćelija

urbanog centra koje površinski dijele grad Solin i Split (uzevši da polovica stanovništva tih

ćelija pripada Splitu) dobije se broj od 19 796 stanovnika, isto se napravi i za Podstranu čime

se dobije broj od 3800 stanovnika. Prema tome broj stanovnika urbanog centra koji žive na

području LAU2 Solin iznosi 19 796, na području LAU2 Podstrana 3800 stanovnika, a na

području LAU2 Split 158 186 stanovnika. Prema popisu stanovnika iz 2011. godine, broj

stanovnika grada Solina iznosio je 23 926, od čega gotovo 83% pripada urbanom

centru. Od 202 028 stanovnika grada (zbrojeno LAU2 Solin i LAU2 Split) prema popisu

stanovništva iz 2011. godine, 177 982 stanovnika urbanog centra iznosi udio od 88% što je

znatno iznad praga od 50%. Od 181 782 stanovnika urbanog centra, njih 177 982 odnosno

97,8% živi na području "velikog grada". Na području LAU2 Split živi 87%, a na području

LAU2 Solin 10,8% stanovništva urbanog centra. Prema tome ispunjen je i drugi uvjet da više

od 75% stanovništva urbanog centra živi u gradu.

Nakon provedena 4 koraka identificiran je grad Split. Stvoren je "veliki Split" kao jedinicu

koja najbolje objedinjuje administrativne u stvarne granice urbanog područja. Veliki Split

obuhvaća LAU2 jedinice Solin i Split, a u ostatku rada koristiti će se naziv grad Split. Ukupna

površina grada Splita iznosi 97,7 km2, a stanovništvo 202 028 prema popisu iz 2011.

Prosječna gustoća naseljenosti iznosi 2068 stanovnika na km2.

Važno je također napomenuti da ne bi bilo netočno definirati grad samo u okvirima LAU2

Split jer i takva definicija ispunjava sve uvjete. Prema dostupnim podacima, upravo je takva

definicija korištena u izradi mape „urbanisation degree“, no razlog za to je vrlo vjerojatno

jednostavnost kao glavni kriterij.109

U drugim zemljama su na zahtjev nacionalnih statističkih

zavoda mijenjane definicije kako bi bolje odgovarale stvarnosti. Nažalost to nije slučaj i sa

Hrvatskom pa su definicije gradova rađene prema kriteriju zadovoljavanja minimalnih uvjeta.




60

Slika 17: Veliki grad Split Izvor: prikaz autora

Uz ovo je važno spomenuti nekoliko karakteristika koje je moguće uočiti u prostoru grada:

• Postoje znatni dijelovi prostora koji administrativno pripadaju grad Splitu, ali koji ne

pripadaju urbanom centru, pa čak ni području urbane aglomeracije.

• Postoje brojni prostori koji se naslanjaju na urbani centar, ali mu ne pripadaju zbog

visokog praga gustoće stanovnika. Važno je postaviti pitanje, na koji način treba pristupiti

tom prostoru. Promatrajući dosadašnje demografske trendove naselja kojima pripada taj

prostor moguće je, uz pretpostavku da će se oni nastaviti, predvidjeti hoće li se i kada

urbani centar proširiti i na taj prostor. Pri tom nije bitan samo sadašnji demografski trend

već i kapaciteti tog prostora. Činjenica je da je veliki dio tog prostora zauzet industrijom

koja polako nestaje što je vidljivo iz pada ekonomskih aktivnosti, iako ne oslobađa prostor

za stanovništvo, što je vidljivo iz promjene pokrova zemljišta. Na ovo važno pitanje biti

će potrebno odgovoriti u nekim drugim analizama.

• U prostoru grada postoje značajne geografske barijere (more, rijeke, planine...) koje utječu

na smještaj stanovništva

61

5.2.2. Urbana aglomeracija

5.2.2.1. Identifikacija urbane aglomeracije

Slika 18. Split i okolica iz svemira

Izvor: NASA

„Gradovi u skladu sa svojom veličinom i funkcijama nosioci su preobrazbe svojih okolica i

organizacije života svojih regija. Kao centri omogućuju zapošljavanje te time potiču prostornu

obilnost stanovništava. Preseljavanje u gradove izraženije je iz prostorno udaljenijih i

prometno izoliranijih naselja regije. Okolice gradova doživljavaju, međutim, drugačiji oblik

razvoja. Blizina radnih mjesta i prigradski promet omogućuju dnevno kretanje zaposlenih što

uvjetuje suburbanizaciju okolice. Okolica zbog toga doživljava najintenzivnije promjene. Ona

postepeno preuzima, ne samo stambene, već i druge funkcije čitave aglomeracije. U razvoju

okolice posebno značenje dobivaju veća naselja koja poprimaju karakter satelita. Na taj način

grad se sa svojom okolicom sjedinjuje u jedinstvenu gradsku aglomeraciju.“110

110 Vresk, M. (1998): Satelitizacija splitske aglomeracije, Hrvatski geografski glasnik, Vol.60. No.1. Prosinac 1998., str. 31

62

„Sve do prije trideset godina gradom Splitom se smatralo nastanjeno područje na splitskom

poluotoku. Solin, Kaštela, Podstrana i druga naselja tretirala su se kao prigradska naselja.

Suburbanizacija o kojoj se govorilo u to vrijeme u Splitu se uglavnom odnosila na prigradska

naselja, odnosno na prostor između njih. Suburbanizacijski prostori u to vrijeme nastaju zbog

visoke cijene zemljišta u središtu grada, zbog blizine proizvodnih radnih mjesta, koja su se

nalazila u zonama izvan gradskog središta.“111

„U stručnoj geografskoj literaturi okolica grada se najčešće poistovjećuje s prigradskom

zonom koja je u intenzivnoj dnevnoj interakciji s gradom. Njezino značenje stalno raste pa

postepeno preuzima dio funkcija matičnog grada. Zbog toga matični grad sa svojom okolicom

čini funkcionalno-prostornu cjelinu koja se često zove gradska regija, aglomeracija, te može

imati i druge nazive.“

112

Kada je riječ o izdvajanju okolice, a posredno i identifikaciji urbane aglomeracije, u nekim

zemljama se posebna pozornost daje dnevnim migracijama zaposlenih. U ovom radu koristi se

metodologija temeljena na mrežnim ćelijama i broju stanovnika.

,

Urbanu aglomeraciju identificira se na sličan način kao i grad:

1. Identifikacija urbanog prostora

Selekcija srednje i gusto naseljenih mrežnih ćelija, odnosno mrežnih ćelija sa više od

300 stanovnika po km2.

2. Identifikacija urbanog klastera

Selekcija kontinuiranog urbanog prostora (sve ćelije spojene, uključujući dijagonale)

na kojem živi više od 5000 stanovnika.

3. Identifikacija LAU2 jedinica kojima pripada urbani klaster

Selekcija svih onih LAU2 jedinica na čiji se administrativni prostor proteže urbani

klaster.

4. Identifikacija urbanih LAU2 jedinica

Selekcija LAU2 jedinica s manje od 50% stanovništva koje živi u ruralnim mrežnim

ćelijama

111 Šimunović, I. (2007): Urbana ekonomika, Školska knjiga, Zagreb, str.89 112 Vresk, M. (1998): Satelitizacija splitske aglomeracije, Hrvatski geografski glasnik, Vol.60. No.1. Prosinac, str. 38

63

Prema definiciji, urbana aglomeracija se sastoji od klastera visoke gustoće i urbanog prostora

koji ih okružuje. Gustoća naseljenosti u klasteru visoke gustoće je iznad 1500 stanovnika/km2,

dok je u urbanom prostoru gustoća između 300 i 1500 stanovnika/km2.

1. Identifikacija urbanog prostora

Koristeći se slikom 11 koja prikazuje gustoću naseljenosti na prostoru Splita i okolice

raspodijeljenu u mrežnoj rešetki, može se odrediti urbani prostor koji okružuje grad Split.

Slika 19: Urbani prostor Splita i okolice Izvor: Prikaz autora

2. Identifikacija urbanog klastera

Da bi se definirala veličina populacije odnosno jedinstvenog urbanog prostora, ćelije se

grupiraju prema kontinuitetu (uključujući dijagonale). Prema tome, uzimamo Slika 19 i

odabiremo samo one ćelije koje su spojene. One ćelije koje su spojene u klaster s manje od

5000 stanovnika odbacujemo. Na taj način se dobije jedinstveni urbani klaster na području

Splita i okolice kojeg prikazuje slika 20.

64

Slika 20. Urbani klaster Izvor: Prikaz autora 3. Identifikacija LAU2 jedinica kojima pripada urbani klaster

U sljedećem koraku se vrši odabir svih onih LAU2 jedinica na čiji se administrativni prostor

proteže urbani klaster.

Slika 21: LAU2 jedinice kojima pripada urbani klaster Izvor: Prikaz autora

Urbani klaster proteže se kroz prostor Segeta, Okruga, Trogira, Kaštela, Solina, Klisa, Splita,

Podstrane i Dugog Rata.

65

4. Identifikacija urbanih LAU2 jedinica

Selekcija LAU2 jedinica s manje od 50% stanovništva koje živi u ruralnim mrežnim ćelijama

se vrši na način da se zbroji broj stanovnika jedinice koji živi na prostoru urbanog klastera i

stavi u odnos s ukupnim brojem stanovnika jedinice. One LAU2 jedinice koje imaju manje od

50% udjela urbanog stanovništva koje pripada urbanom klasteru (Seget, Klis i Dugi Rat) se

odbacuju.

Slika 22. Urbana aglomeracija Splita Izvor: Prikaz autora

5.2.2.2. Karakteristike urbane aglomeracije

Doseljavanje stanovništva u područje splitske aglomeracije je bio najizraženiji takav

proces u bivšoj i sadašnjoj državi. U drugoj polovici 20. stoljeća, najveći rast je doživljavao

sam Split, dok se okolni prostor sporije punio. U devedesetima se već može govoriti o ranom

ili srednjem stadiju razvoja urbane aglomeracije. U dvijetisućitima se naseljavanje u puno

većoj mjeri događa u vanjskim dijelovima urbane aglomeracije, dok se stanovništvo Splita

čak i smanjuje. Tome zasigurno doprinosi vrijednost zemljišta koja je niža na periferiji, ali i

porast komunalne opremljenosti i standarda koja je omogućena izdvajanjem tih naselja iz

splitske općine 80.-ih godina. Vresk navodi kako Split ima jasno izdvojenu okolicu. Ona

doživljava stalne i intenzivne promjene. Identifikaciju vrši na temelju slijedećih varijabli:

stupanj urbaniziranosti, porast broja stanovništva, udio doseljenog stanovništva te

funkcionalna i komplementarna veza sa Splitom kao matičnim gradom.113

113 Vresk, M. (1998): Satelitizacija splitske aglomeracije, Hrvatski geografski glasnik, Vol.60. No.1. Prosinac, str. 38

Prema tomu,

splitska aglomeracija sastoji se od 15 naselja koja se protežu od Kaštela do Podstrane.

66

Tabela 2: Demografska analiza prostora aglomeracije

Naselje Broj stanovnika Površina UMZ područja (cca.; km2)

Gustoća (st./ km2)

Kaštel Štafilić* 3.042 0,5 6.048 Kaštel Novi 6.411 2,5 2.564 Kaštel Stari 7.052 1,5 4.701 Kaštel Lukšić 5.425 2 2.712 Kaštel Kambelovac 5.027 1,5 3.351 Kaštel Gomilica 4.881 1,5 3.254 Kaštel Sućurac 6.829 4,5 1.364 Solin 20.212 5,5 3.674 Vranjic 1.110 1 1.110 Podstrana 9.129 4 2.282 Split 167.121 22 7.596 Stobreč 2.978 1 2.978 Kamen 1.769 0,5 3.538 *Velik udio stanovništva živi van označene UMZ Izvor: Popis stanovništva 2011., procjena autora

„Splitska aglomeracija (prema definiciji GUP-a iz 1970. godine) uzak je prostor između mora,

Kozjaka i Mosora, koji se proteže od Trogira do Omiša.“114

Splitska aglomeracija je prema,

rezultatima ove analize ipak nešto manja. To je urbani prostor koji se proteže od Okruga na

zapadu do Podstrane na jugoistoku. Osim ove dvije općine, urbanoj aglomeraciji pripadaju i

gradovi Trogir, Kaštela, Solin i Split. Ukupan broj stanovnika iznosio je 2011. godine 255

384 osobe. Prosječna gustoća naseljenosti na tom prostoru iznosi visokih 1183

stanovnika/km2.

Tabela 3. Odabrani pokazatelji sastavnih jedinca urbane aglomeracije

Ime jedinice Broj stanovnika Površina Gustoća naseljenosti

Split 178.102 79,33 km2 2245 stanovnika/km2

Kaštela 38.667 57,67 km2 670 stanovnika/km2 Solin 23.926 18,37 km2 1302 stanovnika/km2 Trogir 13.192 39,10 km2 337 stanovnika/km2

Podstrana 9.129 11,52 km2 792 stanovnika/km2 Okrug 3.349 9,80 km2 342 stanovnika/km2

Ukupno 255.384 215,79 km2 1183 stanovnika/km2 Izvor: Popis stanovništva 2011., stranice općina i gradova

114 Šimunović, I. (2007): Urbana ekonomika, Školska knjiga, Zagreb, str.89

67

Urbanu aglomeraciju se moglo temeljiti na definiciji Morfološke urbane zone, što se također

ponekad radi. Spajajući prikaz morfološke urbane zone (Slika 23) i prikaz granica naselja

(Slika 15: Najniža administrativna podjela- naselj) možemo smjestiti prostor koji je

urbaniziran u administrativne okvire. Ljubičastom bojom je označen kontinuirani izgrađeni

prostor, odnosno Morfološka urbana zona, dok su ostali dijelovi izgrađenog prostora označeni

sivom bojom. Podaci se temelje na klasifikaciji izgrađenog prostora prema Corine Land

Cover projektu.

Slika 23: Morfološka urbana zona Izvor: Prikaz autora prema [Internet]: raspoloživo na: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/region_cities/city_urban/city_maps/HR, [01.08.2014]

Splitsku aglomeraciju je moguće definirati i na temelju drugih kriterija. Osim toga, sama

definicija ne oslikava dinamičnost promjene urbane aglomeracije. Arbitrarni prag od 300

stanovnika po km2 kojeg trenutno prelazi određeni broj mrežnih ćelija, bi u slučaju veće

suburbanizacije, uskoro moglo prijeći i znatno više mrežnih ćelija. Tako se može dogoditi da

u slučaju porasta stanovništva aglomeracije za manje od 10% ili preraspodjele stanovništva

kroz suburbanizaciju, odnosno kontraurbanizaciju, može doći do neproporcionalno većeg

povećanja prostora urbane aglomeracije.

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/region_cities/city_urban/city_maps/HR�

68

Morfologija urbane aglomeracije se konstantno mijenja. U dosadašnjem razdoblju života

aglomeracije, najveći faktor koji je utjecao na mijenjanje morfologije je bila velika stambena

gradnja koja je konzumirala veliki prostor. Nakon devedesetih se događa i propadanje

industrije pa polako nestaju velika industrijska postrojenja i za njih namijenjeni prostori.

Posljednji godina događa se polagano sređivanje prometne povezanosti i rast turističkog

sektora koji zahtjeva drugačiji vid oblikovanja i upravljanja prostorom.

Urbanu aglomeraciju na različite segmente dijeli nekoliko različitih prirodnih i umjetnih

barijera. Naseljavanje stanovništva i urbanizacija prostora uvjetovana je tako planinama

Kozjak i Mosor te morskom obalom. Visoka gustoća stanovanja sugerira visoku iskorištenost

prostora splitske aglomeracije, no spomenute barijere iskrivljavaju sliku o tome. Kod

predviđanja budućih kretanja aglomeracije u prostoru osim popunjavanja praznih dijelova

obalnog područja, može se očekivati širenje aglomeracije u transverzalnom pravcu Split -

Sinj. Gospodarske djelatnosti se već premještaju iz splitskog bazena u Dugopolje i okolne

radne zone. Daljnja poboljšanja prometne povezanosti će omogućiti puni zamah u širenju

aglomeracije prema unutrašnjosti. Po klasifikaciji koju koristi Šimunović I., u splitskoj

aglomeraciji se nalazi nekoliko gradova različitih veličina i značaja, koje on svrstava u

sljedeće kategorije:

• Split – Veliki grad

• Kaštela – Srednji veći grad

• Solin i Trogir – Srednji manji gradovi115

115 Šimunović, I. et.al., Gradovi i regije hrvatskog priobalja, Školska knjiga, 2011., str.51

69

5.2.3. Metropolitansko područje grada Splita Definicija metropolitanskog područja ali i problem usporedbe među različitim

metropolitanskim područjima je usko vezan uz izbor jedinice analize i uz veličinu komponenti

koje se agregiraju. Faktori razgraničenja mogu biti administrativne granice, kontinuitet

izgrađenog prostora ili funkcionalni kriteriji kao što su stope dnevnih migracija i druge.

Nadalje, točnost definicije ovisi i treba biti usklađena a) dostupnosti socio-ekonomskih

indikatora u konkretnom metropolitanskom području, b) mogućnosti međunarodne

usporedivosti s obzirom na različite parametre.116

Najčešće varijable koje se uzimaju u obzir kod određivanja gradske okolice su dnevna

kretanja zaposlenih i udio nepoljoprivrednog stanovništva. Dnevna pokretljivost, odnosno

dnevne radne migracije, upućuju na funkcionalnu međuovisnost, a udio nepoljoprivrednog

stanovništva na stupanj deagrarizacije odnosno upućuje na „način života“. Pri tom je važno

utvrditi prevlast „gradskog“ nad „seoskim“ načinom života.

117

Prema već postavljenoj definiciji, gradska okolica je prostor koji je socio-ekonomski

integriran u grad. Određivanje stupnja integracije provodi se analizom dnevnih interakcija

između matičnog grada i okolice. To mogu biti razni aspekti kolanja robe, ljudi i informacija.

U praksi se, međutim, najčešće rabe podaci o dnevnim migracijama zaposlenih u ona

smjera.

118

Različiti stručnjaci su do sada već radili na određivanju obuhvata metropolitanskog područja

Splita. Pregledom dostupne literature i drugih izvora podataka, mogu se izdvojiti dva

„pokušaja“ identifikacije. U oba slučaja se kao faktor razgraničenja koristi funkcionalni

kriterij socio-ekonomske integracije.

Prvog je proveo Šimunović na temelju udaljenosti koju je moguće prijeći javnim gradskim

prijevozom. Metropolitansko područja Splita prema tome, obuhvaća onaj prostor do kojeg je

na taj način moguće doći za 60 minuta ili manje. Ova varijabla se temelji na dnevnim

migracijama i shvaćanju da je do sat vremena putovanja javnim gradskim prijevozom

maksimum i da na većim udaljenostima funkcionalna integracija naglo opada. Za udaljenost

116 OECD (2013): Definition of Functional Urban Areas (FUA) for the OECD metropolitan database, [Internet], raspoloživo na: http://www.oecd.org/gov/regional-policy/Definition-of-Functional-Urban-Areas-for-the-OECD-metropolitan-database.pdf, [15.05.2014.] 117 Vresk, M. (2002): Grad i urbanizacija, Školska knjiga, Zagreb, str. 160 118 Ibidem, str. 161



70

koju putnik prijeđe za 1 sat putovanja javnim gradskim prijevozom se može postaviti 40 km.

Bez obzira na kvalitetu prometnih veza, vrijeme putovanja postavlja apsolutno ograničenje na

udaljenost koju će stanovništvo svakodnevno prelaziti (Jones, 2000).119

Slika 24: Metropolitansko područje Splita (1h putovanja JGP)

Rezultat ovog

pristupa prikazan je na .

Konzistentnost ove definicije je upitna s obzirom na preciznost korištenih ulaznih podataka i s

obzirom da se uvelike temelji na pretpostavkama o broju ljudi koji koriste javni gradski

prijevoz.

U prikazu kojeg je izradio Šimunović, ovo područje obuhvaća splitsku aglomeraciju i širi

prostor od Marine iza Trogira, uskim dijelom zagore iza Kozjaka, općine Klis, Dugopolje,

Dicmo, Bisko, gradove Trilj i Sinj, te na jugu se proteže do Omiša, otoka Brača i Šolte.

Slika 24: Metropolitansko područje Splita (1h putovanja JGP) Izvor: Golem, S., Muštra, V. (2013): Decentralization of Economic Activities in the Metropolitan Area of Split

Za provjeru prikaza, izrađenih ovim pristupom, mogu poslužiti moderni alati izračuna i

prikaza poput: http://geoss.colorado.edu/traveltime/ i http://www.mapnificent.net/ kojima

119 Golem, S., Muštra, V.(2013): Decentralization of Economic Activities in the Metropolitan Area of Split, European Spatial Research and Policy, Volume 20, Number 2, str. 152

http://geoss.colorado.edu/traveltime/�

http://www.mapnificent.net/�

71

nažalost nije pokriven Split. Alat koji ipak daje određeni uvid, iako ne za prijevoz javnim

gradskim transportom, je http://isoscope.martinvonlupin.de/. Kombinacijom prikaza rezultata

prijeđenog puta za 10, 20, 30 i 40 min možemo vidjeti koliko je pojedini dio metropolitanskog

područja udaljen od centra grada.

Slika 25: Udaljenost od centra koja se, motornim vozilom, prijeđe za 40 minuta

Izvor: [Internet], raspoloživo na: http://isoscope.martinvonlupin.de/, [01.08.2014.]

Druga definicija metropolitanskog područja Splita proizašala je iz Eurostatovog projekta

Urban Audit. Prikaz metropolitanskog područja Splita prema Urban Auditu vidi se na slici 26.

Metoda koja je primijenjena upotrebljava kriterij od 15% zaposlenih jedne općine koji putuju

u grad na posao kao prag funkcionalne integriranosti. Sve funkcionalno integrirane općine

koje su prostorno spojene se uzimaju, dok se ostale odbacuju.

U poglavlju 3.1.3 Metropolitansko područje, definirali smo tri koraka u procesu identifikacije

metropolitansko područja grada:

http://isoscope.martinvonlupin.de/�

http://isoscope.martinvonlupin.de/�

72

Korak 1. Identifikacija grada

Korak 2. Analiza dnevnih migracija

Korak 3. Definiranje metropolitanskog područja (zone dnevnih migracija)

Temeljni podaci, osim populacije u mrežnoj rešetki, su oni o dnevnim radnim migracijama.

Metropolitansko područje je sav prostor iz kojeg više od 15% zaposlenih stanovnika

svakodnevno putuje u grad.

Nažalost podaci o dnevnim migracijama, koje je Državni zavod za statistiku prikupio u sklopu

popisa stanovništva 2011. godine još nisu dostupni. Zbog toga nije moguće potpuno slijediti

navedenu metodu. Metropolitansko područje ćemo stoga identificirati kombinacijom dvije

metode koje su već provedene.

Slika 26. Urban Audit Large Urban Zone Izvor: [Internet]: raspoloživo na: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/region_cities/city_urban/city_maps/HR, [01.08.2014]


73

Iz prve definicije se uzima prostorni obuhvat utemeljen na putovanju javnim gradskim

prijevozom od centra urbanog područja. Karakteristika druge metode je da se kao gradivne

jedinice koriste općine i gradovi odnosno LAU2 jedinice, što nije slučaj u prvoj definiciji. Taj

segment uzimamo u našoj definiciji pa dijelom metropolitanskog područja smatraju one

LAU2 jedinice koje su obuhvaćene prvom metodom na više od 50% svoje površine. Idealno

bi bilo izmjeriti broj stanovnika po naseljima koja su obuhvaćena u svakoj graničnoj

općini/gradu, no toliko to ne bi značajnije doprinijelo kvaliteti rezultata s obzirom da je

problem točnosti/preciznosti određivanja granice na temelju putovanja javnim prijevozom

ozbiljniji.

U odnosu na prvu definiciju, uključeno je zaleđe Trogira (Seget, Primorski Dolac, Prgomet i

Okrug), dok je u odnosu na drugu definiciju izbačen grad Vrlika i općina Zagvozd, a

uključeni Omiš, Sutivan i Supetar.

Slika 27. Metropolitansko područje Splita Izvor: Prikaz autora

74

5.3. Urbano širenje Splita Praćenje urbanog širenja se sve više potencira u svijetu zbog spoznaja o lošim aspektima

pretjeranog širenja gradova. „Širenje je vodeća manifestacija urbanog rasta koja implicira loše

planiranje i kontrolu podjele zemljišta. Razvoj je točkast, raspršen i razvučen, s tendencijom

diskontinuiteta. On preskače područja, ostavljajući poljoprivredne enklave zaključane u

urbanom prostoru. Gradovi koji se šire su upravo suprotno od kompaktnih gradova – puni su

praznih prostora koji ukazuju na neefikasnosti u razvoju i naglašavaju posljedice

nekontroliranog rasta.“120

Čest je slučaj da širenje zemljišta za urbano korištenje (poslovne i stambene zgrade, ceste i

željezničke pruge, sportske građevine i urbani parkovi) prijeti kvaliteti krajobraza i bio-

raznolikosti. Oblik i kvaliteta procesa urbanizacije su znatna briga donositelja javnih politika.

Iskustva pokazuju da urbanizacija i doseljavanje stanovništva u urbana područja nisu jedini

uzrok rastućeg širenja gradova što znači da je moguće i da se gradovi koji stagniraju

istodobno i šire. Čak kada se i događa rast urbanog stanovništva urbano širenje nije nužna

posljedica, no isto tako nije ni densifikacija odnosno zgušnjavanje stanovništva. U svijetu je

između 2000.-2006. godine širenje urbanog zemljišta najveće razmjere imalo u Estoniji,

Irskoj, Japanu, Portugalu, Španjolskoj i SAD-u. U Japanu i Španjolskoj se istovremeno

događala densifikacija prostora u metropolitanskim područjima brža od rasta stanovništva.

Zato se gustoća stanovništva može znatno razlikovati između gradova ista veličine (primjer

Phoenix u SAD-u i Daegu u Koreji), a gradovi različitih veličina mogu imati sličnu urbanu

gustoću (primjer Napulj i Tokio).

121

Mediteranske gradove kroz povijest karakterizira arhetip gustoće, urbane složenosti i

društvene raznolikosti. Ipak, ubrzavajući rast urbanog širenja pokazuje drugačiji urbani

scenarij. Metropolitanski prostori uz rubove prometnih pravaca razvijaju tip urbanog

krajobraza koji je donedavno, namijenjen za stanovanje, bio isključivo prisutan u anglo-

saksonskoj urbanoj tradiciji. Nova stambena područja niske gustoće ukazuju na bujanje

urbanog prostora koje se manifestira kroz iste morfološke kriterije u različitim gradovima.

122

120 EC DG JRC, EEA (2006): Urban Sprawl in Europe – The ignored challenge, EEA Report, str. 6, [Internet], raspoloživo na: http://www.eea.europa.eu/publications/eea_report_2006_10, [15.05.2014.]

121 [Internet], raspoloživo na: http://www.oecd.org/regional/flyer_redefining%20urban.pdf, [01.08.2014.] 122 Muñoz, F., (2003): Lock-living: urban sprawl in Mediterranean cities. Cities 20(6): 381–385., str. 381


75

Promjene u prostoru grada Splita i okolice mogu se vidjeti na slici 8 i slici 9. Naseljeni prostor

se širi uz prometne pravce, morsku obalu i uz male povijesne podcentre (Solin, Kaštela,

Trogir, Stobreč). Smještaj naseljenih područja u prostoru danas prikazuje slika 28.

Slika 28: Morfološki prikaz naseljenih područja Izvor: Prikaz autora prema [Internet], raspoloživo na:

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/gisco_Geographical_information_maps/publications/geostat_p

opulation_grid_report, [21.07. 2014.]

U Prostornom planu uređenja grada Splita ističu se neke prostorne odrednice Splita koje su

vezane uz urbano širenje. To je u prvom redu površina grada i raspoloživog prostora u

njegovim administrativno-teritorijalnim granicama koja predstavlja ograničavajući razvojni

faktor. Zatim naglo izrastanje Splita iz malog i sporednog u važno gospodarsko, prometno i

upravno središte što je dovelo do toga da područje koje danas smatramo gradskim ima gotovo

četiri puta više stanovnika nego što je Split imao neposredno poslije Drugog svjetskog rata.

Treća važna odrednica je „prostorni razvoj koji je u posljednjih 50 godina obilježen

strukturalnim i funkcionalnim konfliktima. Prostor grada je u proteklom razdoblju sustavno

obezvrjeđivan urbanim razvojem utemeljenom na društveno strogo kontroliranom

industrijskom zauzimanju prostora, a potom od osamdesetih uglavnom privatnom i

nekontroliranom urbanizacijom. Rezultat obaju razdoblja je nesređen i nedovršen prostor i

neravnoteža između rasta stanovništva i stambene izgradnje s jedne te ekonomskog i

socijalnog razvoja kao i zaštite okoliša s druge strane.“123

Širenje grada van vlastitih granica je posljedica takvog razvoja grada u vlastitom prostoru i

odnosa grada prema svojoj okolini. „U odnosu na užu i širu regiju Split se ponašao

monocentrički, sva ozbiljna ponuda radnih mjesta i kakav-takav komunalni standard i




76

društveni uvjeti života postojali su samo na njegovom užem području, što je dovodilo do

depopulacije velikih dijelova šireg urbanog i regionalnog područja. Nadalje, isti model

razvoja je rezultirao dislociranjem u šire gradsko područje gospodarski i ekološki manje

atraktivnih i prihvatljivih sadržaja kao i širenjem stihijske i neplanske izgradnje. Na taj način

devastirani su sam grad i njegova uža i šira okolica te se naglo gube prostorni resursi, što

predstavlja višestruke smetnje u razvoju grada.“124

Sve ovo ukazuje na postojanje urbanog širenja u Splitu i njegovoj aglomeraciji. Vidljive su i

posljedice takvog prostornog razvoja, što ukazuje na njegovu suboptimalnost.

Analiza urbanog širenja grada Splita prema metodologiji ponderiranog urbanog bujanja

(WUP) postavljenoj u poglavlju 4.1.2 rastavlja mjerenje urbanog širenja na:

1. Mjerenje urbanog prožimanja

2. Izračun ponderirane raspršenosti

3. Izračun gustoće korištenja

Zbog nepostojanja ključnih informacija ipak nije moguće u potpunosti provesti mjerenje

urbanog širenja po ovoj metodi. Važno je istaknuti da ulazni podaci za dobivanje ovih

informacija postoje, što često nije slučaj, no da bi se te podatke moglo koristiti potrebno je

provesti zahtjevne prostorne izračune i mjerenja, alate i dodatno vrijeme.

Podaci koji nedostaju su:

• Veličina izgrađenog prostora grada Splita

• Veličina izgrađenog prostora splitske aglomeracije

• Geolokacije svih građevina u gradu Splitu i aglomeraciji

• Udaljenosti između svih građevina u gradu Splitu i aglomeraciji

• Broj i geolokacije poslova/radnih mjesta u Splitu i aglomeraciji

• Referentna vrijednost gustoće korištenja prostora u Hrvatskoj u urbanim područjima

Kako to u ovom radu nije moguće, jer isto zahtjeva specifična znanja i alate, potrebno je iz

onih podataka koji su na raspolaganju izvući korisne zaključke i uz određene uvjete i

ograničenja donijeti sud o urbanom širenju Splita.

124 Ibidem, str. 11

77

5.3.1. Urbano prožimanje u Splitu Europska agencija za okoliš (EEA) opisuje urbano širenje kao „fizički obrazac

ekspanzije rijetko naseljenog urbanog zemljišta, pod utjecajem tržišnih uvjeta, na okolna

poljoprivredna zemljišta.“125

S aspekta urbanog prožimanja smatra se da, ako je prostor grada znatno izgrađen i ako je

disperzija izgrađenog prostora velika, grad je prostorno loše razvijen. Izgrađenost gradskog

prostora je udio izgrađenog prostora u ukupnom nastanjivom prostoru grada. Zadana područja

imaju veličinu: grad Split (uključujući Solin) 97,7 km2, a urbana aglomeracija 215,79 km2.

Osim potrošnje poljoprivrednog zemljišta, širenjem grad troši i

svoje građevinsko područje. Kako prostor grada postaje izgrađeniji, raste stupanj urbanog

prožimanja, u kombinaciji s niskom iskorištenošću i fizičkim prostornim ograničenjima,

rezultat je suboptimalan prostorni razvoj grada. Urbano širenje fenomen je koji se događa u

većoj mjeri van granica samog grada. Razvoj urbane aglomeracije je najvećim dijelom pod

utjecajem samog grada zbog privlačenja novih stanovnika iz metropolitanskog područja i šire,

te istovremenog odbijanja prihvata stanovništva na prostor samog grada. Zbog toga se događa

suburbanizacija no razvoj urbanog širenja na području aglomeracije nije direktno pod

utjecajem grada. No urbana aglomeracija je prostor budućeg širenja grada u slučaju

naseljavanja većeg broja stanovništva, zbog čega je urbano širenje posebno opasno. Veoma

prožet prostor urbane aglomeracije umanjuje mogućnost povećanja iskorištenosti prostora

čime se ograničava mogućnost rasta grada.

U mjerenju izgrađenog prostora grad velik je problem dostupnosti informacija. U prostorno

planskoj dokumentaciji postoji kategorija građevinskog prostora, dok se izgrađeno područje

samo spominje no za Split nije posebno izračunato. Građevinska područja unutar naselja se

definiraju prostornim planovima i to su područja u kojima je moguća izgradnja u svrhu

stanovanja i gospodarstva. Kategorija izgrađenosti govori o stupnju iskorištenosti

građevinskog prostora i njena vrijednost se može nalaziti između minimalne (0%) i

maksimalne (100%) izgrađenosti.

Najvažniji prostorni resurs grada je građevinsko područje. Prema zakonu, građevinsko

područje je područje određeno prostornim planom na kojemu je izgrađeno naselje i područje

planirano za uređenje, razvoj i proširenje naselja, a sastoji se od građevinskog područja

naselja, izdvojenog dijela građevinskog područja naselja i izdvojenog građevinskog područja

125 EC DG JRC, EEA (2006): Urban Sprawl in Europe – The ignored challenge, EEA Report, str. 6, [Internet], raspoloživo na: http://www.eea.europa.eu/publications/eea_report_2006_10, [15.05.2014.]

78

izvan naselja. Zakon raspoznaje podjelu po kojoj građevinsko područje može biti izgrađeno ili

neizgrađeno (određeno prostornim planom za daljnji razvoj).

Od ukupno 7.938 ha (površina teritorija Grada Splita), danas je izgrađeno oko 1.940 ha ili

24,43%, s prosječnom bruto gustoćom stanovanja (ukupni broj stanovnika 2001. godine u

odnosu na površinu naselja) od oko 98 stanovnika po hektaru.126

Podaci o izgrađenom prostoru Splita su zastarjeli, dok u slučaju Solina i urbane aglomeracije

nisu dostupni. Iako je upitno koliko su prikazi točni, osobito za starije razdoblje, može se na

temelju prikaza o korištenju zemljišta Corine Land Cover, uočiti određene promjene u

prostoru grada i urbane aglomeracije. Prikaz promjene korištenja zemljišta u prostoru splitske

aglomeracije vidljiv je na slici 29.

Radi lakše usporedbe među slikama i uočavanja promjena, izrađen je animirani prikaz,

odnosno .gif datoteka koja je za pregled dostupna na internet adresi: bit.ly/1lts0u6

Slika 29: Prikaz korištenja zemljišta u prostoru splitske aglomeracije Izvor: Prikaz autora prema: [Internet], raspoloživo na: http://corine.azo.hr/home/corine#sthash.mcTIeJuj.dpbs, [01.08.2014.]


http://corine.azo.hr/home/corine#sthash.mcTIeJuj.dpbs�

79

Corine Land Cover projekt svojim prikazima omogućava morfološku analizu urbanog

prostora jer on sagledava stvarno stanje i način korištenja zemljišta. Na taj način može se

preciznije odrediti u kojem prostoru živi stanovništvo i smještena su poduzeća, a u kojem ne.

Tamnije nijanse crvene boje pokazuju visoki stupanj izgrađenosti prostora, a svjetlije niži,

dok je neizgrađena okolica bijele boje. Na temelju analize korištenja zemljišta može se

odrediti izgrađeno područje. Izgrađeno zemljište je spoj 3 vrste pokrova zemljišta koje su

označene nijansama crvene i ljubičaste boje.

Uzevši u obzir zaključke iz poglavlja „Manifestacija urbanog širenja“, može se bez mjerenja

izvući zaključak o znatnoj veličini i udjelu izgrađenog zemljišta. Važno je naglasiti da je su

znatni dijelovi grada Splita nenastanjivi, poput obala, rijeka i strmih planinskih padina. Zato

je te dijelove nužno izuzeti iz ukupnog prostora grada. Rezultat toga je veća razina prožimanja

i, posredno, urbanog širenja. Izgrađenost urbane aglomeracije je manja, odnosno udio

izgrađenog prostora u ukupnom nastanjivom prostoru aglomeracije je manja nego na području

grada Splita. Apsolutno, izgrađeni prostor splitske aglomeracije je gotovo jednak ili neznatno

veći od izgrađenog prostora grada dok je ukupni prostor 120% veličine prostora grada. Može

se pretpostaviti da je jednak udio nenastanjive površine u urbanoj aglomeraciji kao i u gradu,

no za takvu ocjenu je također potrebno provesti iste prostorne analize koje nije moguće

provesti u ovom radu.

Ključne spoznaje o prostoru grada Splita utemeljene na geografskim prikazima i podacima iz

prostorno planske dokumentacije te europskim bazama prostornih podataka su:

• Veličina izgrađenog prostora znatno doprinosi razini urbane prožetosti

• Konfiguracija terena i broje nenastanjive površine utječu na smanjenje ukupnog

prostora grada Splita što znatno doprinosi razini urbane prožetosti

• Udaljenosti građevina na području grada su raznolike, nisu grupirane u klastere nego

su ravnomjernije raspršene što znatno doprinosi razini urbane prožetosti

Na temelju ovih spoznaja, može se izvući zaključak o urbanoj prožetosti grada Splita.

Općenito se može zaključiti da je prostor grada Splita izrazito prožet urbanim tkivom, čemu

doprinose i veličina izgrađenog prostora i njegova ravnomjerna raspršenost. To navodi na

zaključak faktor urbane prožetosti Splita znatno doprinosi razini njegove urbane raširenosti.

80

5.3.2. Urbana raspršenost u Splitu Na području grada Splita ima više desetaka tisuća građevina, koje imaju i georeferencirane

adrese. No dostupnost tih podataka je ograničena i raspodijeljena između pojedinih LAU2

jedinica. Drugi problem je i ažurnost koja nije ista za svaku jedinicu. Raspršenost je

definirana kao padajuća funkcija u kojoj se veća vrijednost daje zgradama koje su udaljenije

jedne od drugih (za detaljniji uvid pogledati Jaeger et al. 2014). Na temelju zaključaka iz

poglavlja „Manifestacija urbanog širenja“, može se bez mjerenja zaključiti o znatnoj

raspršenosti građevina u gradu Splitu i urbanoj aglomeraciji.

Slika 30: Izgrađenost splitske aglomeracije Izvor: Prikaz autora prema: [Internet], raspoloživo na: http://corine.azo.hr/home/corine#sthash.mcTIeJuj.dpbs, [01.08.2014.]

Manju ocjenu raspršenosti imaju područja u kojima se građevine grupirane u klastere koji su

udaljeni jedni od drugih. Na području grada Splita postoji samo jedan veliki klaster (Slika 23:

Morfološka urbana zona) zbog čega su udaljenosti između građevina jednako raspoređene od

najmanje do najveće. Na području aglomeracije je nekoliko odvojenih klastera, a uočljiva je i

deformacija grupiranja građevina uz obalu. Grupiranje smanjuje raspršenost ali činjenica da je

prostor kojem izgradnja teži zapravo nenaseljiv utječe na podcjenjivanje raspršenosti. To je

zato jer bi se raspršenost trebala izračunati samo za naseljiv prostor, a ne nekritički za cijeli

prostor bez obzira na mogućnost izgradnje. Prema tome, može se izvući zaključak kako je u

prostoru grada Splita urbano tkivo poprilično raspršeno što znatno doprinosi razini urbanog

širenja.

http://corine.azo.hr/home/corine#sthash.mcTIeJuj.dpbs�

81

5.3.3. Iskorištenost urbanog prostora u Splitu

Problemi u prostornom razvoju su možda najočitiji u slučaju gradova koji stagniraju ili

gube stanovništvo i poslove, dok se istovremeno šire u prostoru izgradnjom niske gustoće.

Problem s tako izgrađenim urbanim prostorom je mala razina iskorištenosti koja bez znatnijih

zahvata ne može biti znatnije povećana. U slučaju iseljavanja stanovništva, za što postoje

brojni primjeri, taj izgrađeni prostor ostaje istovremeno potrošen i neiskorišten. Što je više

stanovnika i radnih mjesta smješteno u izgrađenom području, bolja je iskorištenost zemljišta,

mjereno gustoćom korištenja. Što je veća gustoća korištenja, manji se faktor pridaje onim

dijelovima krajolika gdje je manje zemljišta zauzeto po stanovniku ili radnom mjestu. Faktor

se kreće u rasponu od 0 do 1.

Razina iskorištenja urbanog prostora računa se na sljedeći način:

a) Izračun ukupnog broja stanovnika zadanog područja

b) Izračun ukupnog broja radnih mjesta zadanog područja

Broj stanovnika velikog grada Splita iznosio je 2011. godine 202 028 stanovnika. Ukupna

površina grada Splita iznosi 97,7 km2, prosječna gustoća naseljenosti iznosi 2068 stanovnika

na km2.

Veliki dijelovi grada Splita su neiskoristivi u svrhu stanovanja i poslovanja zbog čega su

nenaseljeni. U slučaju u kojem se prosječna gustoća naseljenosti koristi kao referentna razina

gustoće korištenja urbanog prostora, bitno je osim broja stanovnika posebnu pozornost

posvetiti i izboru zadanog područja.

Prostori koji su nenaseljivi ne doprinose ni pozitivno ni negativno ocjeni gustoće korištenja te

ih se ne smije uvrštavati u zadano područje. Pravilno bi, u slučaju pune primjene metode

WUP, bilo imati izmjereno izgrađeno područje i nenaseljivo područje, no to u ovom slučaju

ne postoji. Također, u tom slučaju za ocjenu gustoće korištenja izgrađenog prostora ne bi bilo

bitno koji je zadan prostor jer se ona ne dovodi u vezu sa prosječnom gustoćom stanovanja

već egzogeno definiranom razinom. U slučaju Švicarske, ta razina je definirana zakonskom

odlukom koja je pak utemeljena na realnim procjenama kretanja broja stanovnika i promjene

prostornih zahtjeva stanovništva u budućnosti. Na taj način je definirano da u budućnosti

svakom stanovniku treba na raspolaganju biti 400 m2 prostora. Taj prag iznosi 40 stanovnika

i/ili poslova po hektaru, što je 4000 stanovnika i/ili poslova po km2. Broj poslova je dodan

82

kako bi se pravilno vrednovali prostori koji su prvenstveno poslovni centri ili industrijske

zone.

U slučaju Splita je taj prag neprimjenjiv zbog velike razlike u prosječnoj gustoći stanovništva

i poslova, dok je metoda izračuna neprimjenjiva jer su procjene porasta broja stanovnika

izrazito netočne. Prema procjeni broja stanovnika iz 2006. godine, Split je unutar

administrativnih granica do 2015. trebao imati 215 000 stanovnika, dok je pravo stanje 178

102 stanovnika. Procjena je veća za 20% od stvarnog stanja što je veoma značajno.

Ovo je zahtjevniji korak zbog činjenice da se zaposlenost osoba ne mjeri po radnim mjestima

već po osobama. Moguće je pronaći podatak o broju osoba koje žive u gradu Splitu i koje su

zaposlene dok je broj radnih mjesta u Splitu nemoguće pronaći. Dodatan problem je što

poduzeća koja su smještena u Splitu, često imaju radna mjesta u drugim općinama i

gradovima.

Zbog toga se kao pokazatelj iskorištenosti prostora koristi samo gustoća naseljenosti. Podaci

se izvlače iz mrežne rešetke, a kao prag se koristi prosječna gustoća naseljenosti u velikom

gradu Splitu koja iznosi 2068 stanovnika po km2.

Slika 31: Raspodjela broja stanovnika s označeni ćelijama s više od 2068 stanovnika Izvor: Prikaz autora

83

Pri čemu se gustoća računa na zadanom području čiji su sastavni dio sve mrežne ćelije, u

prostoru grada, u kojima ima stanovnika. Za ćelije u kojima nema stanovnika se pretpostavlja

da su nenaseljive te se izbacuju iz izračuna. Znatan problem su granične ćelije, u njihovom

slučaju bilo bi najpoželjnije u obzir uzimati samo one za koje se procjeni da se više od

polovice njihova prostora nalazi unutar administrativnih granica grada Splita ili na kopnu. To

je zahtjevan posao, a posebno u slučaju obalnih ćelija koje ulaze u urbani centar. Pribrajanjem

naseljenih ćelija grada, dolazi se do broja od njih 96 što je gotovo identično površini

kopnenog dijela grada od 97,7 km2. To je posljedica velikog broja ćelija koje se nalaze na

granicama ili na obali. To u praksi znači da je gotovo nemoguće na ovaj način izbaciti sva

nenaseljiva područja.

Sve ćelije koje imaju više stanovnika od prosjeka se opisuju kao ćelije visoke gustoće

korištenja. Prostor tih ćelija ne doprinosi znatno ocjeni urbanog širenja grada. Sve ćelije koje

su naseljene, a broj stanovnika je ispod prosjeka se opisuju kao ćelije niske gustoće korištenja.

Ovaj prostor se opisuje kao prostor znatnog urbanog širenja.

Važna kategorija je i definicija obzora percepcije. S obzirom da nije napravljena morfološka

analiza ovog prostora, opet je izbor alata sveden na mrežnu rešetku. To znači da je odabrani

obzor percepcije postavljen na 1 km. Više o obzoru percepcije se može pronaći u radu Jaeger

2010, no s obzirom da mogućnosti izbora nema, to u ovom radu nije ključno.

Prikaz nadprosječno iskorištenih dijelova grada Splita vidljiv je na slici 23 gdje su označena

tamnocrvenom bojom, dok su ispodprosječno iskorišteni dijelovi prostora grada označeni

sivom bojom.

84

Slika 32: Gustoća korištenja prostora grada Izvor: Prikaz autora

Rezultat ove analize pokazuje da je urbani centar grada većim dijelom nadprosječne gustoće

stanovništva, no koliko je to relevantan pokazatelj za ocjenu iskorištenosti prostora je upitno.

Činjenica je, da je prosječna gustoća stanovništva u gradu Splitu, koja iznosi 2068

stanovnika/km2, relativno blizu razini gustoće koja je postavljena kao minimum za kategoriju

ćelija visoke gustoće, koja iznosi 1500 stanovnika/km2. Važno je u obzir uzeti i veliki raspon

gustoće u prostoru, maksimalna razina gustoće u nekoliko ćelija prelazi 10 000

stanovnika/km2, dok ima i ćelija s jednim stanovnikom. Ako se zaključi da su prostori sa

razinom od 10 000 stanovnika/km2 kompaktni i dobro iskorišteni, tada je razina od 2068

stanovnika/km2 relativno niska za granicu.

Zato je možda bolje pristupiti analizi iskorištenosti prostora urbanog centra. U tom slučaju,

zadani prostor je prostor urbanog centra, a broj stanovnika se dobije zbrajanjem broja

stanovnika mrežnih ćelija u sklopu urbanog centra. Ukupan broj stanovnika urbanog centra

iznosi 181 782 stanovnika, dok je njegova površina 44 km2. Prema tome je prosječna gustoća

naseljenosti urbanog centra 4131 stanovnik po km2. Postavljanjem ovog broja stanovnika kao

granice za razdiobu između dobro i loše iskorištenih prostora grada dobije se prikaz kao na

slici 33.

85

Slika 33. Prostor s gustoćom većom od 4131 stanovnik/km2

Izvor: Prikaz autora

Gustoća naseljenosti kao instrumentalna varijabla za prikaz gustoće korištenja je alat koji ne

zadržava sve značajke koje gustoća korištenja kao koncept ima, pri tom se prvenstveno misli

na poslovnu iskorištenost prostora. Ipak, bez obzira na taj manjak, moguće je izvući određene

korisne zaključke o kompaktnosti izgrađenog prostora. U gradu Splitu postoje dijelovi

prostora čija gustoća naseljenosti prelazi 10 000 stanovnika po km2. Za usporedbu, najgušće

naseljena mrežna ćelija u Zagrebu ima 8410 stanovnika, a u Rijeci 7031 stanovnik. U

urbanom centru grada Splita su smještene 7 od 10 najgušće naseljenih mrežnih ćelija u

Hrvatskoj. Ako se pogleda povijest i morfologija tog prostora, a riječ je o gradskim

projektima Split 2 koji je građen od 1958. do 1970. i Split 3 koji je građen od 1971. do 1990.,

vidljivo je da je glavna razlika u odnosu na ostali prostor grada, upravo planski pristup. Split 3

je građen s ciljem da postane sekundarni gradski centar, te će se to vjerojatno kroz dovršetak

projekta i ostvariti. Na Mediteranu se usporedba može izvršiti sa grčkim Patrasom koji ima

približno isti broj stanovnika, i u kojem je gustoća stanovništva slično raspoređena.

86

Slika 34. Gustoća stanovanja u Splitu Izvor: Prikaz autora

Slika 35. Gustoća stanovanja u Zagrebu Izvor: Prikaz autora

Raspored gustoće stanovanja poput ovoga u Splitu i Patrasu je moguće pronaći u brojnim

obalnim gradovima na Mediteranu. Ograničeni prostor, velika potreba za stambenom

izgradnjom i visoka cijena infrastrukture, utjecali su na nastanak gustih gradova. U slučaju

Splita je gustoća stanovanja kategorija koja je planirana, te se njome upravljalo na

odgovarajući način kako bi se ostvarili zadani ciljevi prostornog razvoja.

87

Slika 36. Gustoća stanovanja u Patrasu Izvor: Prikaz autora

Ciljevi prostornog razvoja grada Splita definirani Planom prostornog uređenja grada Splita su:

Sačuvati prirodne posebnosti krajobraza oblikovanjem cjelovitih –kompaktnih naselja

Obnoviti degradirane površine

Ograničiti daljnje građevinsko zauzimanje obale i priobalnog mora

Čuvati fizionomije naselja te težiti obogaćivanju krajobraza127

Ipak postoje brojna odstupanja od zadanih ciljeva. Prostori nekontrolirane izgradnje, koji su

dostigli gustoću stanovanja od preko 4136 stanovnika po km2, prema ovom pokazatelju ne

upadaju u loše iskorištene prostore. No ako se u obzir uzmu značajke planski građenog

prostora: dvostruko veći broj stanovnika, bolja komunalna i infrastrukturna opremljenost, više

urbanih sadržaja, bolja kvaliteta stanova, bolja prometna povezanost, može se izvući

zaključak da je prostor nekontrolirane izgradnje potrošen neefikasno.

„Razvoj grada se temeljio isključivo na društvenom sektoru, što je kasnije bio uzrok brojnim

odstupanjima od plana, pa i izmjenama plana. Već godinama se donose brojne parcijalne

izmjene toga plana koje nisu rezultat planiranja, nego prilagođavanja stanju na terenu

nastalom kao rezultatu stihijske nekontrolirane gradnje. Međutim GUP nikad nije izmijenjen

u svojim najbitnijim elementima koji danas predstavljaju najveće smetnje za svrsishodno

127 Službeni glasnik grada Splita (2005): Prostorni plan uređenja grada Splita, Split, broj 31., str. 64

88

korištenje prostora i održivi razvoj. To su: megalomanske brojke porasta stanovništva; velike

površine planiranih prostora za izgradnju; prevelika i nerealna prometna mreža istočnih

suburbija; gotovo sve poljoprivredne površine u istočnom dijelu predviđene su za stambene i

ostale namjene; planiranje čitavog novog grada oko Stobreča i Strožanca (Osnove korištenja i

zaštite prostora za Grad Split i općine Podstrana i Šolta, 1996).“128

Slika 37. Vrednovanje gustoće stanovanja u Splitu Izvor: Prikaz autora

Ovdje je korisno povući paralele s informacijama koje pruža tabela 1. Prema tim

informacijama, prostori koji su na slici 37 označeni crvenom bojom ne doprinose urbanom

širenju jer se radi o prostorima koji po svojim karakteristikama pripadaju ruralnom prostoru s

malo građevina koje su najčešće grupirane na malom prostoru. Zeleno označeni prostori su

gusto naseljeni, to je potpuno urbani prostor koji ima znatnu gustoću korištenja zbog čega ne

doprinosi urbanom širenju grada. U ovu kategoriju ulaze svi prostori koji su planski građeni.

Žuto označeni prostori su oni prostori koji nisu ni prazni, neizgrađeni, ali nisu ni maksimalno

iskorišteni. U najvećoj mjeri se radi o predgrađima nastalim nekontroliranom izgradnjom,

koja imaju znatnu raspršenost i veličinu izgrađenog prostora ali nisku relativnu iskorištenost.

Dijelovi obale koji ulaze u ovaj prostor se trebaju detaljnije analizirati, što zbog industrijskih

zona, što zbog neiskoristivih površina, tako da se za taj dio grada ne može sa sigurnošću

tvrditi da doprinosi urbanom širenju.

128 Klempić, S. (2004): Razvoj stambenih naselja Splita nakon Drugog svjetskog rata, HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK 66/2, 95 – 120, str.103

89

5.4. Policentričnost i metropolitanizacija

„Policentrična struktura ima jasno prepoznatljive centre i specijalizirane centre unutar

funkcionalnog urbanog područja, za razliku od urbanih sustava obilježenih urbanim širenjem

središnjeg grada koji se širi u prostor u svojoj okolici. Da bi se područje smatralo

policentričnim, trebaju postojati snažne funkcijske veze između čvorova urbanog područja. Te

veze mogu biti bazirane na industrijskoj specijalizaciji gdje su gradovi i druga naselja

međusobno komplementarna unutar funkcionalnog urbanog područja. Policentrična je regija u

kojoj je specijalizacija u pružanju javnih i privatnih usluga stanovništvu na takvom stupnju da

stanovnici moraju ići u više od jednog grada da bi dobili usluge koje im trebaju (npr.

rekreacija, obrazovanje, zdravlje, posao i dr.), a indikator toga može biti situacija da ljudi

putuju na posao u različitim smjerovima, nasuprot situacije u kojoj ljudi iz svih područja na

posao putuju u istom smjeru ili prema istom cilju.“129

Moguće bi bilo već na temelju ovog opisa zaključiti kakva je struktura urbane aglomeracije

Splita. Bez provođenja većih istraživanja može se utvrditi da je struktura monocentrična. To

proizlazi iz, već predstavljenog dokaza o urbanom širenju Splita, ne postojanja

specijaliziranih i prepoznatljivih podcentara, nepostojanja snažnih veza među pojedinim

podcentrima te radnih migracija koje u najvećoj mjeri idu u istom smjeru. Dodatni pokazatelj

je činjenica da su sve funkcije višeg reda smještene u Splitu i da za zadovoljenje potreba za

svim uslugama nije potrebno napuštati Split dok je za zadovoljenje brojnih potreba nužno

doći u Split.

Iz saznanja o stavovima Europske unije o „balansiranom policentričnom razvoju“ i

posljedicama neravnomjernog/monocentričnog razvoja proizlazi odgovor na pitanje treba li se

metropolitansko područje Splita razvijati prema daljnjoj monocentričnosti. Odgovor je,

naravno, ne. To je načelno prepoznato i u Planu prostornog uređenja grada Splita:

„Politika uravnoteženog demografskog razvoja nameće potrebu “rasterećenja” gradske

aglomeracije Splita kako bi se smanjio postojeći demografski debalans na nivou prostornih

cjelina Županije (obala, otoci, zaobalje) tj. smanjila koncentracija stanovništva u gradskoj

aglomeraciji Splita na račun stimuliranja ekonomsko-socijalnog razvoja zagorskog i otočnog

dijela Županije.“130

129 Nordregio (2003): Ibidem, str. 3

130Službeni glasnik grada Splita (2005): Prostorni plan uređenja grada Splita, Split, broj 31, str. 73

90

Ovakva formulacija govori o prostornoj politici koju je, barem deklarativno, prihvatio grad

Split. To je politika ravnomjernog razvoja metropolitanskog područja čiji bi najvažniji alat

trebalo biti ograničenje izgradnje u prostoru urbane aglomeracije. Već je rečeno da su gradovi

motori koji pokreću gospodarstvo. Ako je to točno, tada je grad Split važan, vjerojatno i

presudan, faktor koji utječe na razvoj svog metropolitanskog područja. To implicira da je

nemoguće očekivati uravnotežen i policentričan razvoj metropolitanskog područja Splita bez

aktivne uloge samog grada i aglomeracije u tom procesu. U slučaju Splita i regionalne

administrativne podjele Hrvatske ovo je još istaknutije jer jedina institucija na „regionalnoj“

razini je Županija koja nema ljudski ni financijski kapacitet za provedbu snažne politike

regionalnog razvoja. Jurisdikcija koju načelno ima Županija je nejasna, a u toj situaciji jedini

pravi utjecaj na razvoj cijelog područja može proisteći isključivo iz ekonomske snage centra.

Kako je grad do sada provodio politiku ravnomjernog razvoja?

„Županijskim planom dimenzionirana su građevinska područja naselja u odnosu na njihovu

veličinu koja je rezultat demografskih prognoza i stupnja centraliteta naselja tj. položaja u

hijerarhiji središnjih naselja. Pored navedenog, značaj i utjecaj Grada Splita u širem prostoru i

obilježja njegove urbane strukture podloga su za izmjenu modela razvoja. U odnosu na

Prostorni plan Županije, Prostornim planom Grada prihvaćen je model poticanja

uravnoteženog razmještaja stanovništva u okolna prigradska područja.“131

Krajnje je upitno koliko je ovaj plan ostvaren. Na to navode zaključci o urbanom širenju

Splita. Naime važna značajka urbanog širenja je širenje građevinskog prostora. Ako su i

postojala ograničenja građevinskog prostora na području aglomeracije ona su

nekontroliranom izgradnjom i širenjem potpuno zaobiđena. Na taj način je cijeli prostor

aglomeracije postao građevinsko područje koje će se u budućnosti, u slučaju da se nastavi

BAU model, samo popunjavati ali bez da se poveća kompaktnost prostora i urbani standard.

Mogućnost daljnjeg širenja je ograničena prirodnim preprekama. Važno je razumjeti da je

plan donesen 2005. godine kada je proces urbanog širenja već zahvatio gotovo cijeli prostor

urbane aglomeracije i grada, odnosno kada je većina iskoristivog građevnog i negrađevnog

prostora prožeta građevinama.

131 Ibidem

91

Prostorna ravnoteža između gospodarske konkurentnosti i troškovne efikasnosti nameće

stvaranje visokokvalitetnih gusto naseljenih područja.132

Plan uravnoteženog razvoja nadalje implicira da potrebu za efikasnom podjelom zadaća u

urbanoj strukturi, kojom bi se potakao razvoj aktivnosti koje mogu prosperirati u područjima

koja su niže u hijerarhiji i alternativnim centrima.

Upravo je to odlika onih dijelova

grada Splita koji su izgrađeni planski u drugoj polovici 20. stoljeća. Prostori koji su tada

zauzeti za stanovanje i industriju su izrazito dobro iskorišteni no tada je glavni cilj bilo

smjestiti stanovništvo koje je migriralo u prostor grada.

133

U ovom dijelu se vidi ograničenost politike grada, pa čak i egocentričnost. Na to ukazuje

sljedeće poglavlje iz Prostornog plana uređenja grada Splita:

„U budućoj organizaciji prostora i dalje će najznačajniju ulogu imati gradsko naselje Split,

kao središte makroregije, Županije i gradsko središte te najvažnije središte rada i usluga.

Manje razvojno središte Stobreč predstavlja nukleus okupljanja okolnog područja, uz gradnju

vlastitog identiteta i dopunu novim društvenim i javnim sadržajima. Osim stambene izgradnje

i pratećih sadržaja na području Stobreča planiraju se značajniji kapaciteti poslovnih i

ugostiteljsko turističkih sadržaja. Područna, odnosno mala razvojna središta su Slatine na

Čiovu te Kamen, Žrnovnica i Srinjine, koja će u budućnosti razvijati pojedinačne središnje

funkcije neophodne za unapređenje kvalitete života na tom području.“ 134

U prvom redu se ograničenost vidi kroz formu politike razvoja podcentara. Ona se ne temelji

na podjeli aktivnosti/djelatnosti već na repliciranju onoga što nudi glavni centar. To je

apsolutno u suprotnosti sa postulatima politike uravnoteženog urbanog razvoja. Zaključci o

razvojnim osnovama svakog podcentra se ne temelji na njegovim specifičnostima kako je to

navedeno već na njegovom geografskom položaju u odnosu na glavni centar:

„Organizacija prostora se temelji na uvažavanju specifičnosti pojedinih područja (prostorno-

funkcionalnih cjelina):

• obalno područje;

o urbano područje Splita;

o otočko područje;

132 Nordregio (2003): Ibidem 133 Ibidem 134 Službeni glasnik grada Splita (2005): Prostorni plan uređenja grada Splita, Split, broj 31, str. 75

92

• zaobalno područje.“135

Drugo važno obilježje koje ukazuje na ograničenost politike naspram zahtjeva uravnoteženog

urbanog razvoja je opseg. Plan se svodi na upravljanje urbanom strukturom grada u

administrativnim okvirima. Spoznaja o funkcionalnom urbanom području (grad, aglomeracija

i metropolitansko područje) kao integriranom sustavu i temeljnoj prostornoj jedinici

gospodarstva i društva je gotovo u potpunosti zanemarena.

Iz svega ovoga vidljivo je da je razvoj grada i njegove okolice više spontan nego pod

utjecajem nekakve planirane prostorne politike. Nominalna prostorna politika grada teži tzv.

postfordizmu, konceptu utemeljenom u teoriji regulacije. „Teorija regulacije u geografiji

ističe međuovisni razvoj društva i razvoj prostora. Pri tom se polazi od pretpostavke da se

određeni oblici organizacije društva i teritorijalni oblici regulacija odražavaju u tipičnim

prostornim strukturama.“136 Postfordizam je novi oblik regulacije izražene u fleksibilnoj

organizaciji proizvodnje i akumulaciji kapitala pod kojom nastaju novi oblici organizacije

grada. Grad se restrukturira tako da se stvaraju policentrične strukture gradske okolice sa

specijaliziranim novim središtima. Rezultat toga je decentraliziran grad koji ima oblik

funkcionalnog mozaika.137

Za Split donekle vrijedi opis procesa tranformacije gradova u jugozapadnoj Europi, no čini se

da je posljednja faza izostala, iako je sadržana u prostornim politikama grada. „U južnom

dijelu zapadne Europe […] su sve do 70-ih godina bile jake emigracije iz sela u grad. Zbog

toga, stanovništvo matičnih gradova stalno raste. No, 80-ih godina javlja se tendencija

suburbanizacije. To je vrijeme kada i u njima počinje prerazmještaj stanovništva i radnih

mjesta. Rast stanovništva matičnih gradova najprije se smanjuje, a potom slijedi i smanjenje

stanovništva. Istodobno, okolice bilježe brži rast. No, 90-ih godina mnogi su europski gradovi

ušli u fazu reurbanizacije. To potvrđuje tendencija porasta stanovništva matičnih gradova i

gentrifikacija stambenih zona. Istodobno, u suburbanim područjima gradskih regija nastaju

nova središta monofunkcionalnih obilježja. To su, primjerice, uredski centri, sportsko-

135 Ibidem 136 Vresk, M. (2002): Grad i urbanizacija, Školska knjiga, Zagreb, str. 189 137 Soya (1993); Burdak, Herfert (1998), citirano prema Vresk, M. (2002): Grad i urbanizacija, Školska knjiga, Zagreb, str. 190

93

rekreacijski centri, trgovački centri, novi industrijski centri (industrijski parkovi) itd. Ovakvim

razvojem oko matičnog grada nastaje prsten novih centara.“138

Iako je već na „prvi pogled“ jasno da u splitskoj aglomeraciji nema obilježja policentričnosti,

pristupa se primjeni metode razrađene u poglavlju Policentričnost. Zahtjev definicije

korištene u ovom radu, je da se samo klaster gustoće stanovanja veće od 1500 stanovnika/km2

i ukupnog broja stanovnika većeg od 50 000 stanovnika smatra urbanim centrom. Kao što

pokazuju

Slika 11 i Slika 32 potencijal da postane alternativni centar na području urbane

aglomeracije ima samo grad Kaštela. No Kaštela ne ispunjavaju uvjet ukupnog broja

stanovnika koji žive u urbanom centru koji mora biti viši od 50 000 stanovnika. Da bi Kaštela

narasla u samostalni urbani centar, broj stanovnika bi u ćelijama visoke gustoće trebao porasti

za gotovo 35 000.

Slika 38. Demografska struktura aglomeracije Izvor: Prikaz autora

To se može dogoditi povećanjem gustoće korištenja ćelija koje već imaju visoku gustoću

stanovanja ili povećanjem gustoće stanovanja u ćelijama koje imaju manje od 1500

stanovnika. Prva mogućnost je, s obzirom na saznanja o urbanom širenju na tom prostoru,

izrazito niska, što znači da će u slučaju budućeg rasta broja stanovnika grada Kaštela, taj ras

biti smješten u onim ćelijama koje danas nisu visoko iskorištene. No mrežne ćelije koje su

blizu granici od 1500 stanovnika ne nalaze se, kao što je to obično slučaj, u neposrednom


94

okruženju gusto naseljenih ćelija centra. One se nalaze u prostoru između Kaštela i Splita što

znači da je najvjerojatniji scenarij budućeg razvoja grada Kaštela spajanje sa Splitom.

S obzirom na gustoću stanovništva u mrežnim ćelijama i razmještaju gustoće u prostoru i

između administrativnih granica gradova, može se zaključiti da grad Split ima monocentričnu

strukturu s jednom snažnom jezgrom. Također, može se zaključiti će se u slučaju porasta

broja stanovnika urbane aglomeracije, prije ostvariti scenarij širenja urbanog centra Splita.

Na to upućuje i morfološka analiza (Slika 23) prema kojoj je vidljivo da su Kaštela i Split već

spojeni gradovi. Također je vidljivo da je izgrađeni prostor Splita znatno veći od izgrađenog

prostora Kaštela. Ta činjenica kao i činjenica da je Split više nego trostruko napučeniji od

Kaštela ukazuje na visoku stopu prvenstva. Trend koji se vidi na Slika 29, ukazuje na to da se

morfologija urbane aglomeracije Splita ne kreće prema policentričnosti već se prvenstvo

glavnog centra povećava.

Funkcionalna analiza odnosi se na analizu odnosa pojedinih dijelova prostora. Dnevna radna

kretanja izrazito su snažna u pravcu sjeveroistok – jugozapad. Razlog tomu je najvjerojatnije

kretanje stanovništva u Split i iz Splita. Jedini dio funkcionalnog urbanog prostora koji

pokazuje naznake veće važnosti u urbanoj strukturi grada je Dugopolje. Dugopolje je u

posljednjih 10 godina postalo industrijska i poslovna zona koja privlači poslove i radnike iz

grada i okolice. Najčešće objašnjenje uzroka jest da je Dugopolje refrakcijska točka kroz koju

se slijeva sav promet iz Splita i Dalmacije prema unutrašnjosti države i Europi. Problem s tim

objašnjenjem je u činjenici da Split ima i drugih refrakcijskih točaka, prvenstveno se to odnosi

na trajektnu i teretnu luku, ali i na zračnu luku Pleso. Koji god bio pravi uzrok uspjeha

Dugopolja, činjenica je da u njemu jača poslovna funkcija dok u gradu Splitu ona opada. No

to ne znači da Dugopolje postaje sekundarni ili alternativni urbani centar. Velika je

vjerojatnost da će svojim rastom Split apsorbirati Dugopolje kao što je slučaj s predviđenim

scenarijem za Kaštela.

Ako gledamo prostor splitske aglomeracije po funkcionalnoj osnovi, možemo uočiti izrazitu

monocentričnost, sa Splitom kao centrom.139

139 Šimunović, I. et.al. (2011): Gradovi i regije hrvatskog priobalja, EFST, Školska knjiga, Zagreb, str. 104

Analizom kretanja stanovništva i promjene

radne funkcije uočljivo je da ta izrazita monocentričnost opada te da grad Split gubi određene

funkcije dok te iste funkcije rastu u drugim naseljima unutar ili na rubovima urbane

95

aglomeracije.140 Prvenstveno se to odnosi na rast broja stanovnika u drugim dijelovima

urbane aglomeracije (Kaštela, Solin) i na premještanje poslova van prostora grada i urbane

aglomeraciju, u ostatak metropolitanskog područja. Glavni pokretač migracija stanovništva i

gospodarstva u prošlosti je bilo smanjenje troškova i pristup tržištu (potrošača ili rada). Do

danas su u metropolitanskom području bile snažne struje demografske centralizacije pa su

Split i njegova aglomeracija privukli većinu stanovništva koje je živjelo na metropolitanskom

području. Uzrok tomu bila je izrazita radna funkcija Splita i slaba prometna povezanost.141

Danas je glavna karakteristika cijelog metropolitanskog područja gospodarska i demografska

decentralizacija i stagnacija. Nizak rast, pa čak i pad gospodarskih aktivnosti, svrstava

splitsko u skupinu loših metropolitanskih područja, u donji lijevi kut

Graf 5, koji pokazuje

dinamiku rasta i model razvoja različitih metropolitanskih područja. Rezultat je to „business

as usual“ modela razvoja metropolitanskog područja kojeg karakterizira spontanitet i

neusmjerenost. Kada se razmišlja o budućim scenarijima razvoja, teško je odrediti koji od dva

predložena bi po nekoj osnovi trebao ili mogao biti realiziran.

Predviđanja mogućih scenarija razvoja metropolitanskih područja u Europi142

c) Model polarizacije i difuzije (koncentracija resursa važnih u svjetskoj informacijskoj

ekonomiji i difuzija u obliku sličnih socio-ekonomskih struktura u prostoru regije – velika

uloga mreža i policentrične suradnje).

:

d) Model komplementarnosti (različite gospodarske strukture, ali kohezivne socijalne

strukture i visoka produktivnost u tradicionalnim sektorima)

S obzirom na robusnost koju je u posljednjih 20-30 godina pokazao spontani model razvoja

metropolitanskog područja, može se očekivati da će za promjene modela razvoja biti potrebno

uložiti znatne napore. Prvenstveno je potrebno promijeniti paradigmu, koja ne pruža nikakve

smjernice razvoja već omogućava potpuni spontanitet gdje kratkoročni i parcijalni ekonomski

interesi prevladavaju nad dugoročnim i zajedničkim. Vidljivo je to na brojnim primjerima, a

možda najupečatljiviji je razvoj turizma koji ne povlači za sobom razvoj poljoprivrede u

unutrašnjosti ili nastanak novih autohtonih sadržaja već se temelji na potrošnji uvoznih dobara

i ponudi „sunca i mora“.

140 Šimunović, I. et.al. (2011): Gradovi i regije hrvatskog priobalja, EFST, Školska knjiga, Zagreb, str. 97-102 141 Vresk, M. (1998): Satelitizacija splitske aglomeracije, Hrvatski geografski glasnik, Vol.60. No.1. Prosinac 142 Smetkowski, M. (2004): The European Metropolises and Their Regions: From Economic Landscapes to Metropolitan Networks, ESPON FOCI

96

Split svoj rast i današnju poziciju najvećeg grada na istočnoj jadranskoj obali duguje snažnom

iskorištavanju metropolitanskog područja i cijele regije. Taj proces se odvijao posljednjih 150

godina no sada je taj proces zaustavljen. Grad ne može više rasti, prostorno je uslijed urbanog

širenja potrošen njegov urbani prostor, dok je uslijed migracija stanovništva demografska

osnova već dosegla svoj maksimum. Model rasta utemeljen na priljevu stanovništva nije

moguć bez snažnih gravitacijskih silnica kakve su prije pedesetak godina nastale uslijed rasta

industrije.

Buduće javne politike u obzir moraju uzeti već postojeću depopulaciju ruralnih prostora,

gubitak ekonomske baze je stvarnost, no povećanje blagostanja i produktivnosti rada je tek

mogućnost koju treba ostvariti.143

Mogućnost daljnjeg prostornog razvoja također će morati u obzir uzeti još jednu važnu

činjenicu, a to je cijena investiranja u prostor. U zaleđu je ona visoka uslijed slabe

pokrivenosti infrastrukturom i visokih ekoloških zahtjeva krškog područja, također zbog male

gustoće isplativost infrastrukturnih ulaganja je vrlo mala i dugotrajna. Zato se može očekivati

klasterizacija ulaganja. U urbanom području je, uslijed urbanog širenja i nekontrolirane

izgradnje, prostorni i infrastrukturni kaos glavni uzrok velike cijene ulaganja i prostornih

poboljšanja.

Vanjske investicije kao generator rasta zaleđa su, iako

mantra vlasti posljednje desetljeće, većinom izostale. Razlog tomu je nesređen pravni i

administrativni okvir, odnosno „crvena vrpca“ koja onemogućava slobodna ulaganja.

Određena ulaganja u poslovne zone postoje, a tu se ne radi o vanjskim investicijama već o

preseljenju poslovanja iz grada u jeftine poslovne zone. Tu je vidljivo ponavljanje koncepta

ekonomiziranja poslovanja/stanovanja. Može se zaključiti da će i u budućnosti jedini sektor

koji može ulagati u širenje u ovaj prostor biti poslovni sektor. Mogućnost razvoja

policentrične strukture je praktički nikakva no kvaliteta života i poslovanja bi mogla porasti

uslijed veće dostupnosti različitih poboljšanja. Endogeni razvoj zaleđa danas se u potpunosti

svodi na financiranje iz EU izvora. Resursi koji postoje u metropolitanskom području na ovaj

način mogu biti dobro iskorišteni ali preduvjet za to je razvojni impuls Splita koji jedini ima

dovoljan ljudski kapital i vezu sa okruženjem da kanalizira i pokrene razvoj u okolici.

143 Smetkowski, M. (2004): The European Metropolises and Their Regions: From Economic Landscapes to Metropolitan Networks, ESPON FOCI

97

Iz svega navedenog može se zaključiti sljedeće:

Grad Split je svoj dosadašnji razvoj temeljio na iscrpljivanju ekonomske snage i resursa svoje

okolice. Velika centralizacija aktivnosti i tehnološki napredak uzrokovali su promjenu

prostorno-ekonomskih okolnosti te su ojačali faktori koji pojačavaju morfološku i

funkcionalnu decentralizaciju. Nije moguće sa sigurnošću tvrditi da proces

metropolitanizacije negativno djeluje na ekonomsku aktivnost grada s obzirom da razina

promjena koje se događaju nije ni blizu onima koje je ostvarivao proces centralizacije kroz

koje je prolazilo metropolitansko područje Splita u posljednjih 50 godina. Dodatan problem,

zbog kojeg nije moguće potvrditi ovu hipotezu, je činjenica da su grad i okolica izrazito

međuovisni. Scenariji budućeg razvoja metropolitanskog područja predviđaju nastavak

djelovanja tržišnih faktora koje opisuje teorija središnjih naselja. Proces metropolitanizacije je

spontan, no njegova regulacija i usmjeravanje je nešto čime se regionalna razvoja politika

treba više baviti. S obzirom da su hipoteze teorije središnjih naselja empirijski potvrđene,

nužno je da i grad Split svoju ulogu sagledava u skladu sa tom teorijom. To znači da proces

metropolitanizacije ne treba promatrati kao štetnu pojavu već kao „novi ekonomski puls

grada“ koji mijenja i grad i okolicu. S obzirom na probleme urbanog širenja, ovo može biti

prilika za ispravljanje prostornog nereda u gradu, uslijed smanjenih pritisaka, uz istovremeno

osnaživanja gospodarske kralježnice grada – metropolitanskog područja.

98

6. ZAKLJUČAK

Prostorne odrednice su neizostavan dio definicije grada i ključne su za razumijevanje

njegovih značajki. Gradovi više nemaju jasno vidljive prostorne granice te ih se ne prikazuje

kao izdvojene točkaste geografske lokacije. Socio-ekonomske granice su teško odredive jer se

utjecaj grada širi daleko van administrativnih granica pa čak i granica izgrađenog prostora

ulazeći u područja koja se nalaze negdje između urbanog centra i ruralnih predjela koja mu

gravitiraju. Gustoća stanovništva koja je visoka u centru i opada prema periferiji često ne

omogućava jednoznačno određenje granica grada. S obzirom na urbanu strukturu i odnose

prema ostalim dijelovima grada, grad možemo podijeliti na nekoliko klasa prostora, urbani

centar (demografski kriteriji), urbanu aglomeraciju (morfološki kriteriji) i metropolitansko

područje (funkcionalni kriteriji). Temeljni alat u prostornoj analizi gradova postaje

populacijska rešetka, koja prostor i stanovništvo raspoređuje u mrežne ćelije veličine 1 km2, a

napravljena je na razini EU „top-down“ pristupom zbog čega omogućava usporedivost i jamči

konzistentnost. Grad se, prema novoj OECD i EU metodologiji, temelji na klasterima mrežnih

ćelija gustoće stanovanja veće od 1500 stanovnika po km2, urbana aglomeracija na klasterima

mrežnih ćelija gustoće stanovanja veće od 300 stanovnika po km2, a metropolitansko područje

na ekonomskoj integraciji grada i okolice temeljenoj na broju stanovnika područja koji

svakodnevno putuju u grad radi posla.

S obzirom na kvalitetu upravljanja vlastitim prostornim razvojem gradovi mogu biti

karakterizirani dobrim ili lošim prostornim razvojem. Prvu grupu čine gradovi koji se šire u

prostoru ("sprawling out"), dok drugu grupu čine oni gradovi koji se "grade na kompaktne,

povezane načine". Urbano širenje nije rezultat isključivo rasta populacije, nego i novih

životnih stilova koji zahtijevaju više prostora. Posljedice su višestruke: izgradnja guta

vrijedna poljoprivredna zemljišta, površina zemlje je zapečaćena, većina ekoloških funkcija

tla je uništena i dr. Urbano širenja grada je dokaz da njegov prostorni razvoj nije optimalan.

Mjerenje urbanog širenja u ovom radu vrši se, prema metodi ponderiranog urbanog bujanja,

analizom tri različita faktora, veličine izgrađenog prostora, raspršenosti izgrađenog prostora i

iskorištenosti izgrađenog prostora. Urbano širenje je najveće u predgrađima, prostoru između

gradova i ruralnih područja. Tu je često velika količina izgrađenog prostora, koji je raspršen i

sastoji se od obiteljskih kuća, zbog čega je iskorištenost niska.

99

Policentričnost je koncept utemeljen na pojmovima urbanog prostora i urbanog centra, i

predstavlja određeni skup odnosa i prostornu situaciju funkcionalnog urbanog područja. U

policentričnim funkcionalnim urbanim područjima prostor zaleđa, prometna infrastruktura i

koncentracija usluga organizirane su oko više povezanih urbanih centara. Policentričnost

urbanog područja se dokazuje kroz postojanje odvojenih urbanih centara snažne ekonomske

integracije i malom razlikom u veličini gradova. Za to je potrebno provesti analizu

demografske ii morfološke strukture i analizu ekonomskih funkcija urbanog prostora.

Budućnost urbanog razvoja se često izjednačava sa procesima metropolitanizacije, a različiti

modeli i scenariji nastoje dati odgovor na brojna pitanja vezana za razvoj gradova.

Neraskidivost veza grada i njegove okolice, odnosi i utjecaji su temeljne pretpostavke modela

komplementarnosti i modela polarizacije i difuzije. Jedan od mogućih pristupa u pokušaju da

se odredi koji model razvoja se može očekivati u slučaju pojedinog metropolitanskog

područja je sagledavanje oblika i posljedica dosadašnjeg „business as usual“ modela.

Funkcionalno urbano područje grada Splita može se klasificirati na: grad, urbanu

aglomeraciju i metropolitansko područje. Korištenjem prethodno opisanih metoda, definiran

je grad „veliki Split“ u čiji sastav ulaze lokalne administrativne jedince Split i Solin, urbana

aglomeracija u čiji sastav ulaze lokalne administrativne jedinice na potezu od Okruga na

zapadu do Podstrane na istoku, te metropolitansko područje u radijusu od 30-ak kilometara od

centra.

Veći dio urbanog centra Splita ima nadprosječnu gustoću stanovanja, dok u nekim dijelovima

gustoća naseljenosti prelazi 10 000 stanovnika po km2. Analiza je pokazala da postoje prostori

koji su izgrađeni, ali nisu maksimalno iskorišteni. Ako se u obzir uzmu značajke planski

građenog prostora: dvostruko veći broj stanovnika, bolja komunalna i infrastrukturna

opremljenost, više urbanih sadržaja, bolja kvaliteta stanova i bolja prometna povezanost,

može se izvući zaključak da je prostor nekontrolirane izgradnje potrošen neefikasno, da ga

karakterizira urbano širenje.

U urbanoj aglomeraciji, grad Split ima izrazitu stopu prvenstva jer je sljedeći po veličini grad,

Kaštela, po broju stanovnika manji pet puta. Morfološka struktura pokazuje da su ta dva grada

spojena te nema govora o razdvojenim urbanim centrima, a buduća kretanja mogu samo

ojačati vezu do konačnog spajanja u jedan grad. Jedini dio funkcionalnog urbanog prostora

koji pokazuje naznake veće važnosti u urbanoj strukturi grada je Dugopolje. U njemu jača

poslovna funkcija dok u gradu Splitu ona opada, no to ne znači da Dugopolje postaje

100

sekundarni ili alternativni urbani centar. Velika je vjerojatnost da će svojim rastom Split

apsorbirati Dugopolje kao što je slučaj s predviđenim scenarijem za Kaštela.

Analizom kretanja stanovništva i promjene radne funkcije uočljivo je da ta izrazita

monocentričnost opada te da grad Split gubi određene funkcije dok te iste funkcije rastu u

drugim naseljima unutar ili na rubovima urbane aglomeracije. Nizak rast, pa čak i pad

gospodarskih aktivnosti, svrstava splitsko u skupinu loših metropolitanskih područja. Buduće

javne politike u obzir moraju uzeti već postojeću depopulaciju ruralnih prostora, gubitak

ekonomske baze je stvarnost, no povećanje blagostanja i produktivnosti rada je tek mogućnost

koju treba ostvariti.

Scenariji budućeg razvoja metropolitanskog područja predviđaju nastavak djelovanja tržišnih

faktora koje opisuje teorija središnjih naselja. Proces metropolitanizacije je spontan, no

njegova regulacija i usmjeravanje je nešto čime se regionalna razvoja politika treba više

baviti. S obzirom da su hipoteze teorije središnjih naselja empirijski potvrđene, nužno je da i

grad Split svoju ulogu sagledava u skladu sa tom teorijom. To znači da proces

metropolitanizacije ne treba promatrati kao štetnu pojavu već kao „novi ekonomski puls

grada“ koji mijenja i grad i okolicu. S obzirom na probleme urbanog širenja, ovo može biti

prilika za ispravljanje prostornog nereda u gradu, uslijed smanjenih pritisaka, uz istovremeno

osnaživanja gospodarske kralježnice grada – metropolitanskog područja.

101

LITERATURA

Knjiga:

Cohen, B. (2006): Urbanization in developing countries: Current trends, future projections, and key challenges for sustainability, Elsevier, Technology in Society 28, 63–80

Jacobs Jane (1984): Gradovi i bogatstvo naroda: kako se zaista pokreće ekonomski razvoj, Metropress, Zagreb, 2007

Kotkin, J. (2008): Povijest grada, Alfa, Zagreb

OECD (2012): Redefining „urban“: A new Way to measure metropolitan areas, OECD, Paris

Rode, P. and Burdett, R. (2011): Cities: investing in energy and resource efficiency, United Nations Environment Programme

Vresk, M. (2002): Grad i urbanizacija, Školska knjiga, Zagreb

Šimunović, I. (2007): Urbana ekonomika, Školska knjiga, Zagreb

Šimunović, I. et.al. (2011): Gradovi i regije hrvatskog priobalja, EFST, Školska knjiga, Zagreb

Publikacija:

Dijkstra, L., Poelman, H. (2012): Cities in Europe, The new OECD-EC definition, RF 01/2012, EC DG RUP

Dijkstra, L., Poelman, H. (2014): A harmonised definition of cities and rural areas: The new degree of urbanisation, European Commission, Brussels

EC DG JRC, EEA (2006): Urban Sprawl in Europe – The ignored challenge, EEA Report, Luxembourg

Ewing, R., Hamidi, S. (2014): Measuring Sprawl 2014, Smart growth America, str. 1

IGEAT, IGSO, LATTS, TSAC (2007): Study on Urban Functions, Final Report March 2007, ESPON project 1.4.3, Luxembourg

Nordregio (2003): The role, specific situation and potentials of urban areas as nodes in a polycentric development, Third interim report, ESPON Project 1.1.1

OECD (2013): Definition of Functional Urban Areas (FUA) for the OECD metropolitan database

Secretariat of the Convention on Biological Diversity (2012): Cities and Biodiversity Outlook, Montreal

102

Službeni glasnik grada Splita (2005): Prostorni plan uređenja grada Splita, Split, broj 31

Smetkowski, M. (2004): The European Metropolises and Their Regions: From Economic Landscapes to Metropolitan Networks, ESPON FOCI

Soukup Tomas: Exploring GMES Urban Atlas data potential for urban planning applications at regional city level, Urban Atlas+, Success Stories

Steiner, S., et al. (2013): Promet i urbani razvoj, Zbornik radova Međunarodnog znanstvenog skupa Zelenilo grada Zagreba, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Znanstveno vijeće za promet, Zagreb, str. 245-260

UNHCS (1996): An Urbanizing World, Global Report on Urban Settlements

ESPON (2013): Newsletter June 2013

Članak:

Ewing, R., Pendall, R., Chen, D. (2002): Measuring sprawl and its impact, Metropolitan Research Center, Utah

Grgurević, O. (1985): Funkcionalno-morfološka struktura suburbanog prostora, Sociologija sela 22, 23-34

Jaeger, J.A.G., Schwick, C. (2014): Improving the measurement of urban sprawl: Weighted Urban Proliferation (WUP) and its application to Switzerland, Ecological Indicators 38, 294-308

Vresk, M. (1998): Satelitizacija splitske aglomeracije, Hrvatski geografski glasnik, Vol.60. No.1

Golem, S., Muštra, V.(2013): Decentralization of Economic Activities in the Metropolitan Area of Split, European Spatial Research and Policy, Volume 20, Number 2

Muñoz, F., (2003): Lock-living: urban sprawl in Mediterranean cities. Cities 20(6): 381–385

Klempić, S. (2004): Razvoj stambenih naselja Splita nakon Drugog svjetskog rata, HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK 66/2, 95 – 120

Rad u zborniku konferencije:

Ezmale, S. (2012): Strategies for enhancing attractiveness of the cities in Latgale region, Rezekne Higher Education Institution, European Integration Studies, No 6, [Internet], raspoloživo na: http://www.eis.ktu.lt/index.php/EIS/article/download/1601/1589, [15.05.2014.]

http://www.eis.ktu.lt/index.php/EIS/article/download/1601/1589�

103

Izvor s Interneta:

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/gisco_Geographical_information_maps/publications/geostat_population_grid_report, [21.07. 2014.]

http://www.oecd.org/regional/flyer_redefining%20urban.pdf, [01.08.2014.]

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/region_cities/city_urban/city_maps/HR, [01.08.2014]

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Urban-rural_typology#The_new_typology, [15.05.2014.]

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Territorial_typologies_for_European_cities_and_metropolitan_regions, [15.05.2014.]

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/European_cities_-_spatial_dimension, [15.05.2014.]

http://database.espon.eu/db2/jsf/DicoSpatialUnits/DicoSpatialUnits_onehtml/index.html, [15.05.2014.]

Smith, Fred and Sarah Allen (2008): Urban Decline (and Success) US, EH.Net Encyclopedia, edited by Robert Whaples, [Internet], raspoloživo na: http://eh.net/encyclopedia/urban-decline-and-success-in-the-united-states/, [15.05.2014.]

POPIS TABLICA Tabela 1: Urbano širenje u različitim prostornim klasama ...................................................... 34

Tabela 2: Demografska analiza prostora aglomeracije ............................................................ 66

Tabela 3. Odabrani pokazatelji sastavnih jedinca urbane aglomeracije ................................... 66

POPIS GRAFOVA Graf 1: Struktura prostornih odrednica grada .......................................................................... 15

Graf 2: Veličina izgrađenog područja ...................................................................................... 30

Graf 3: Raspršenost izgrađenog prostora ................................................................................. 31

Graf 4: Iskorištenost izgrađenog prostora ................................................................................ 31

Graf 5: Dinamika rasta i model razvoja različitih metropolitanskih područja ......................... 45

POPIS SLIKA Slika 1: Moguća razgraničenja gradskog prostora ................................................................... 17

Slika 2: Podjela mrežnih ćelija na ruralne i urbane .................................................................. 18

Slika 3: Klasifikacija LAU2 ..................................................................................................... 19

Slika 4. Identifikacija grada Graza; mrežne ćelije visoke gustoće, urbani centar i grad.......... 20

Slika 5. Definiranje Zone dnevnih migracija grada, primjer Genova ...................................... 23











http://database.espon.eu/db2/jsf/DicoSpatialUnits/DicoSpatialUnits_onehtml/index.html�



104

Slika 6. Primjer urbanog širenja, Mexico City, ........................................................................ 25

Slika 7: Dva aspekta policentričnosti ....................................................................................... 41

Slika 8: Centar grada Splita u prvoj polovici 19. stoljeća i danas ............................................ 49

Slika 9: Split i uža okolica u prvoj polovici 19. stoljeća i danas .............................................. 49

Slika 10: Prazna mrežna rešetka ............................................................................................... 51

Slika 11: Gustoća naseljenosti .................................................................................................. 52

Slika 12: Gusto naseljene ćelije ............................................................................................... 53

Slika 13: Urbani centar ............................................................................................................. 53

Slika 14: Administrativna podjela grada Splita i okolice ......................................................... 54

Slika 15: Najniža administrativna podjela- naselja .................................................................. 55

Slika 16. Urbani centar i pripadajuće LAU2 jedinice .............................................................. 57

Slika 17: Veliki grad Split ........................................................................................................ 60

Slika 18. Split i okolica iz svemira ........................................................................................... 61

Slika 19: Urbani prostor Splita i okolice .................................................................................. 63

Slika 20. Urbani klaster ............................................................................................................ 64

Slika 21: LAU2 jedinice kojima pripada urbani klaster ........................................................... 64

Slika 22. Urbana aglomeracija Splita ....................................................................................... 65

Slika 23: Morfološka urbana zona ........................................................................................... 67

Slika 24: Metropolitansko područje Splita (1h putovanja JGP) ............................................... 70

Slika 25: Udaljenost od centra koja se, motornim vozilom, prijeđe za 40 minuta ................... 71

Slika 26. Urban Audit Large Urban Zone ................................................................................ 72

Slika 27. Metropolitansko područje Splita ............................................................................... 73

Slika 28: Morfološki prikaz naseljenih područja ..................................................................... 75

Slika 29: Prikaz korištenja zemljišta u prostoru splitske aglomeracije .................................... 78

Slika 30: Izgrađenost splitske aglomeracije ............................................................................. 80

Slika 31: Raspodjela broja stanovnika s označeni ćelijama s više od 2068 stanovnika ........... 82

Slika 32: Gustoća korištenja prostora grada ............................................................................. 84

Slika 33. Prostor s gustoćom većom od 4131 stanovnik/km2 .................................................. 85

Slika 34. Gustoća stanovanja u Splitu ...................................................................................... 86

Slika 35. Gustoća stanovanja u Zagrebu .................................................................................. 86

Slika 36. Gustoća stanovanja u Patrasu .................................................................................... 87

Slika 37. Vrednovanje gustoće stanovanja u Splitu ................................................................. 88

Slika 38. Demografska struktura aglomeracije ........................................................................ 93