-
UNIVERZITET UNION-NIKOLA TESLA
U BEOGRADU
Fakultet za preduzetniki biznis Predmet: Poslovna etika i
socijalna odgovornost
Seminarski rad Tema rada: Profesije u biznisu i profesije kao
biznis
Mentor: Student:
Prof.dr Ivan ijakovi Branka Vrhovac 4/2010
Maj, 2014.
-
2
Sadraj
Sadraj
......................................................................................................................
2
Uvod - profesije i biznis
............................................................................................
3
Sluaj Menvil
............................................................................................................
4
Profesionalizam i profesije
........................................................................................
5
Profesionalni etiki kodeks
........................................................................................
6
Profesionalne organizacije
.........................................................................................
8
Profesije u biznisu
.....................................................................................................
9
Profesija kao biznis
...................................................................................................
9
Zakljuak
.................................................................................................................11
Literatura
..................................................................................................................12
-
3
Uvod - profesije i biznis
Profesije su neraskidivo povezane sa biznisom. Zanimanja
zdravstvenih radnika
predstavljaju vaan dio drutvenog ivota. Faramaceutske kompanije
danas, spadaju u korporacijske dinove, dok bolnice, ljekari i rauni
za zdravstveno osiguranje odnose znaajnan dio prosjene plate
radnika. Inenjeri grade nae puteve, solitere, mostove i fabrike.
Veliki broj korporacija angauje ih da konstruiu automobile, avione,
ve maine i mnoge druge elektronske i mehnike sprave koj ine dio nae
svakodnevnice.
Kako postaje sve sloenije, savremeno drutvo zahtjeva sve veu
specijalizaciju i specijalizovana znanja. Potreba za
kvalifikovanoijom radnom snagom i irenje spektra profesija u
sektoru usluga podstie sve vei broj ljudi da pohaaju kolede i
fakultete. kolstvo snadbjeva biznis i proizvodnju kvalifikovanim
kadrovima koji e preuzeti poslove to zahtjevaju komunikacione
sposobnosti, poznavanje kompjuterskog programiranja, tehniku
strunost, poznavanje procesa raunovodstva, pravne prakse i mnotva
specijalizovanih informacija.
Tendencija specijalizacije dovela je do toga da grupe ljudi
posjeduju specijalizovana
znanja iz odreene oblasti i da se one ponu smatrati profesijama
i da tee prestiu i bogatstvu koji se vezuju za profesije.
Profesionalizam i profesije sa stanovita etike pokreu posebne
probleme. Rapidan rast ini te probleme jo urgentnijim.
Kada razmatramo profesije i profesionalizam, prvi problem je
kako da definiemo profesiju ili profesionalce, a drugi problem za
razmatranje jeste profesionalni etiki kodeksi. Profesionalni
kodeksi postavljaju zahtjeve pripadnicima profesija, zahtjeve
koji nisu uvijek u skladu sa lojalnou i poslunou koje oekuju
mnogi poslodavci. Stoga, uloga profesija u biznisu zahtjeva
razmatranje i djelovanje profesionalnih
organizacija. Poto su pripadnici mnogih profesija samozaposleni,
treba da razmotrimo i profesije kao samostalan biznis.
Ma koja djelatnost bila oznaena kao profesija i ma kakvu ulogu
igrale profesije, uvijek se zapravo radi o ljudima koji igraju
profesionalne uloge i pripadnici su
profesije. Pripadnici profesije su prije svega ljudi, a tek
potom pripadnici profesije.
Zato nema posebne etike koja dozvoljava pripadnicima neke
profesije da kao
profesionalci rade neto to je nemoralno da rade i drugi ljudi.
Advokadi, na primjer, nemaju oravo da lau ili varaju ili obmanjuju
kako bi pomogli klijentu ili ga odbranili. Ljekari u svojoj ulozi
ljekara ne smiju u korist medicine, eksperimentisati na svojim
pacijentima, a da ih prethodno ne informiu i dobiju njihov
pristanak, niti ih smiju lagati za njihovo dobro. Ali pripadnici
profesija imaju poseban odnos sa etikom
upravo zbog uloga koje igraju kao pripadnici profesija. Od njih
se s pravom oekuje vie zbog njihove uloge, a nikako manje. Da bismo
utvrdili odgovarajue moralne obaveze pripadnika neke profesije
moramo shvatiti ulogu profesija u drutvu. Upravo se s tim mi bavimo
u ovom radu.
-
4
Sluaj Menvil
U vrijeme kada je azbest bio najpopularniji, koristio se u preko
2.500 proizvoda. Nije
zapaljiv, spreava irenje vatre i odlian je izolator, otporan je
na visoke temperature i hemijske reakcije. Upravo zbog toga je naao
iroku primjenu u mnogim proizvodima. Koristio se za pokrivanje
krovova, kao izlolacija u kolama, za fenove za kosu, ak i u
pidamama za djecu uz reklamu da su spasonosni u sluaju poara. U
toku Drugog svjetskog rata, amerika vlada obavezala je
brodograditelje da koriste azbest u plovilima ratne mornarice da bi
se sprijeilo irenje vatre u sluaju poara. Do tada, nije bio poznat
ni jedan drugi materijal koji bi mogao da zamjeni azbest u
mnogim njegovim primjenama.
Ali, nisu sve vijesti u vezi sa azbestom bile dobre vijesti. Jo
1932. godine u medicinskoj literaturi su poeli da se pojavljuju
izvjetaji da azbest vjerovatno ugroava zdravlje. Godine 1943.
zakljueno je da je azbestna izolacija opasna, a da su radnici koji
su uestvovali u proizvodnji azbesta bili izloeni direktnoj
opasnosti po zdravlje. Njihove tube razmatrane su na osnovu zakona
o odteti kod nesrea na radu. Smatralo se da opasnost po one koji su
upotrebljavali proizvode nije bila toliko
oigledna. Ali doktor Kenet Volis Smit, direktor za zatitu
zdravlja korporacije Dons-Menvil od 1952-1966. godine , svjedoio je
da je 1952. godine rekao direktorima korporacije kako vjeruje da su
radnici koji su radili na postavljanju
izolacije bili izloeni istoj potencijalnoj opasnosti po zdralje
kao i oni koji rade na proizvodnji izloacionih materijala(2).
Uprkos takvim izvjetajima,mkorporacija Dons-Menvil, kao i drugi
proizvoai azbesta nisu upozorili one koji rukuju njihovim
proizvodima ili ih koriste, na bilo
kakvu potencijalnu opasnost, sve do 1964. godine kada su u
studiji doktora Irvinga
Selikofa sa njujorkog medicinskog fakulteta objavljeni rezultati
prouavanja koji dokazuje vezu izmeu izlaganja azbestu i pojave
mnogobrojnih zdravstvenih problema. Zna se da azbest izaziva
azbestozu (otecenje plua) i mezoteliomu (jednu vrstu raka), kao i
druga respiratorna oboljenja i kancere. Po objavljivanju te
studije,
kompanija Dons-Menvil izdala je upozorenje da su proizvodi od
azbesta potencijalno opasni po zdravlje. Jo uvijek se raspravlja o
tome da li je ovo upozorenje ukazivalo na stvarnu opasnost koju
azbest predstavlja po zdravlje.
Godine 1964. oni koji su bili izloeni azbestu poeli su da
podnose odtetne zahtjeve. Odbrana kompanije zasnivala se na
dokazivanju da ona ne moe biti smatrana odgovornom za tetu koju su
nanijeli njeni proizvodi, s obzirom da nije znala i nije mogla
znati da su oni tetni. Osim toga, Dons-Menvil je tvrdio da vlada
treba da snosi dio trokova za svako obeteenje koja e kompanija
morati da plati, poto je vlada obavezivala brodogradilita da
upotrebljavaju azbest. Vrhovni sud Nju Derzija presudio je da
kompanija mora da plati odtetu prema zakonima o potpunoj
odgovornosti. Sud je odbacio pozivanje na nepostojanje krivine
odgovornosti, kao i opravdanje koje su koristili kako bi opravdali
propust kompanije da upozori korisnike
na opasnost koju predstavljaju njeni proizvodi od azbesta. Sud
nije proglasio
kompaniju krivom zbog nemarnosti, umjesto toga presudio je,
uprkos tome to kompanija nije znala za tetnost proizvoda, ona treba
da snosi trokove nanijete tete, a ne individualni korisnik.
Zanimljiv je i komentar suda da ak iako je istina da kompanija nije
bila svjesna potencijalne tete proizvoda, tvrdnja da se to nije
moglo
-
5
znati s obzirom na tadanji stepen razvoja nauke izbjegava sutinu
pitanja da li je tetnost proizvoda mogla biti ustanovljena i mnogo
ranije da je kompanija uloila vie sredstava u relativno
istraivanje.
Do 1982. godine bilo je ponijeto ve 16.500 odtetnih zahtjeva u
iznosu od najmanje dvije milijarde dolara i stalno su pristizali
novi. Neto vrijednost kompanije tada je
iznosila 1,1 milijardi dolara. Iako je i dalje ostvarivala
profit kompanija je formalno
objavila bankrot. Ta reorganizacija preduzeta je sa ciljem da se
sprijei pokretanje novih sporova protiv kompanije. 1988. godine ova
kompanija je bila suoena sa potencijalnim odtetnim zahtjevima u
visini od 87 milijardi dolara, tako da je osnovala Fond za
poravnanje line povrede da bi isplatila preko 2,5 milijardi dolara
oteenima. Kompanija je iz bankrotstva izala reorganiozvana kao
Menvil Korporejn (Manville Corporation). 1995. godine sudija Dej
Vejnstejn odobrio je poravnanje po osnovu zajendike tube koje je
izjednailo plaanje aktuelnim i buduim podnosiocima zahtjeva. Ovo
rjeenje je osiguravalo isplatu 10 odsto sume predvienog obeteenja
za deset kategorija bolesti. Tako je, na primjer, za rak jednog
plunog krila za koji je bilo predvidjeno obeteenje uniznosu od
60.000 dolara, podnosilac odtetnog zahtjeva dobijao 6.000 dolara.
Zakljuno sa decembrom 1997. godine Fond je isplatio vie od 720
miliona dolara grupi od preko 140.000 oteenih, a u toku je bilo
rjeavanje jo 135.000 sluajeva. Odteta se i dan danas isplauje.
Neki analitiari su vidjeli, postpak sa steajem, kao pokuaj da se
izbjegnu nove tube i kaznene odtete. Mnogim zahtjevima istekao je
rok zato to je u nekim dravama istekla vanost zakona o
zastarjevanju. S druge strane, odtetne zahtjeve podnosili su neki
ljudi koji su ve dobili kompencaziju od svojih kompanija na osnovu
zakona o invalidskom osiguranju. Naravno, uloga advokata u svim
ovim parnicama bila je
velika.
Profesionalizam i profesije
Tendencije ka specijalizaciji podstiu sve vei broj grupa da sebe
vide kao profesije i da trae presti i bogatstvo koje se dovode u
vezu sa profesijama(3). Zbrka oko toga ta ini jednu profesiju
reflektuje se u jezikoj zbrci oko termina profesija i
profesionalan. Ne postoji jedinstven i nedvosmislen termin koji se
odnosi na
pripanika neke profesije, ve se koristi rije profesionalan. Ali
mnogi ljudi koji su u odreenom smislu profesionalci, ne pripadaju
profesijama. Profesionalci, u ovom smislu, rade puno radno vrijeme,
za platu i veoma struno ono to drugi rade povremeno, bez plate i
kao amateri. Profesionalac je neko ko zarauje za ivot bavei se
nekom strukom ili nekom djelatnou koja zahtjeva strunost, a kojom
se drugi bave kao hobijem, iz zadovoljstva ili u slobodno vrijeme.
Majstori razliitih zanata su profesionalci. Tako da moemo govoriti
o profesionalnim tesarima, zidarima, frizerima, glumcima, piscima,
sportistima o mnogim ljudima koji rade profesionalno ono to drugi
rade kao amateri. Mnoge djelatnoszi su profesionalne u ovom smislu,
ali sve one ne predstavljaju porfesiju.
Karakteristike koje oznaavaju profesiju su posjedovanje tajnih
znanja, kontrolisanje pristupa tom znanju, kao i uvoenje naslednika
u tajne svoje profesije. ovjek sa
-
6
ovim karakteristikama vaan je u drutvu, u drutvu ima potovanje i
ugled. Na Zapadu se dva zanimanja uzimaju kao prvi primjeri
profesija: ljekari i svetenici. Ljekari od drevnih vremena, pa do
danas pruaju neophodne usluge drutvu, vladaju i imaju pristup
specijalizovanom znanju i dobijaju status i presti, mada ne nuni i
bogatstvo. U srednjem vijku svetenici su predstavljali priznatu
profesiju. Oni su imali poseban autoritet i znanje, kontrolisali su
ulazak u svoje redove, uivali su visok stepen autonomije i vrili su
vanu ddrutvenu funkciju. Oni su bili obrazovani lanovi drutva i
propovjedali su vjeru sa propovjedaonice. Zatim su i drugi ueni
ljudi poeli da se smatraju pripadnicima uenih profesija. I oni su
imali pristup i kontrolu nad znanjem i vrili su uslugu drutvu i
imali ta da predaju. Nazvani su profesorima i predstavljali su
profesiju. Druge grupe koje su sebe meu prvima smatrale profesijama
bili su profesionalni vojnici, naroito oficiri, graditelji oni koji
projektuju i grade katedrale, dvorce i puteve.
U savremenom svijetu, ljekarska i pravnika profesija,
predstavljaju paradigme. Inenjeri, farmaceuti, arhitekte,
medicinske sestre ili njegovateljice takoe su zanimanja koja se
esto smatraju profesijom. Neki ljudi smatraju i novinrastvo i
raunovodstvo profesijom. I mnoge druge grupe polau pravo na
profesionalni status, izmeu ostalog upravnici kola, politiari,
socijalni radnici itd. Profesije najee sa sobom nose presti,
potovanje, drutveni status i autonomiju. U novije vrijeme one se
smatraju unosnim zanimanjem. Zato je razumljiva elja sve veeg broja
grupa da se njihova djelatnost prizna kao profesija.
Da li mijenja stvari to to drutvo neku grupu smatra profesijom i
da li bi vodoinstalateri bolje radili da su pripadnici neke
profesije, a ne zanata, a ljekari slabije
da su pripadnici zanata, a ne profesije, zavisi od toga ta je to
to drutvo dozvoljava nekoj profesiji, a drugima ne dozvoljava i ta
ono oekuje od pripadnika neke profeesije to ne oekuje od drugih.
Drutvo daje profesijama veu autonomiju nego zanatima, umjetnosti
ili biznisu. Pripadnici neke profesije postavljaju vlastite
norme,
reguliu pristup profesiji, disciplinuju svoje lanstvo i
ffunkcioniu uz manja ogranienja nego drugi. S obzirom na poveanu
autonomiju koju imaju, od njih se sa pravom oekuje da rade za opte
dobro, da postavljaju vie standarde ponaanja za svoje lanove nego
to se trai od ostalih, kao i da na sebi primjenjuju stroiju
disciplinu nego na drugima. Zauzvrat, drutvena kontrola nad njima
je manje stroga pod uslovom da se profesije samoreguliu i
samodisciplinuju. Norme kojih treba da se pridravaju pripadnici
neke profesije obino su formulisane u pravilniku o profesionalnom
ponaanju, koji se naziva etikim kodeksom, a njega sprovodi i donosi
profesionalna organizacija. One grupe koje ele da dobiju status
profesije esto se organizuju u profesionalna udurenja i objavljuju
pravilnik o profesionalnom etikom ponaanju(1).
Profesionalni etiki kodeks
Argument u prilog davanja prava nekoj profesiji da upravlja
sobom zasniva se na dva
zahtjeva. Prvi je da znanje kojim su ovladali pripadnici
profesije specijalizovano,
korisno drutvu i dag a ne mogu lako savladati laici. Drugi
zahtjev je da pripadnici
-
7
profesije postavljaju sebi vie standard nego to drutvo zahtjeva
od svojih lanova, od nekvalifikovanih radnika i od pripadnika
poslovnog svijeta. Profesija je u poziciji
da zna kako njeni pripadnici treba da se ponaaju, da vode rauna
o krenju normi koje postavlja i da kritikuje i udaljava iz svojih
redova one koji se ne ponaaju u skladu sa standardima
profesije.
Ako profesionalni kodeks treba da poslui kao document na osnovu
kojeg jedna profesija polae pravo na autonomiju od neprofesionalne
drutvene kontrole kojoj podlijeu druge grupacije, takav kodeks bi
onda trebalo da ima sledee karakteristike:
1. Kodeks treba da bude regulativan. To znai da je neumjesno da
on sadri i ideale. Ne mora biti jasno ta u kodeksu predstavlja
ideale, a ta kaznenu regulative. Osim ukoliko kodeks zaista ne
regulie ponaanje pripadnika profesije, profesija nema javni iskaz
na koji drutvo mpe da se pozove kada je rije o njoj. Drutvo
dozvoljava nekoj profesiji autonomiju pod sulovom da ona obavezuje
svoje lanove na potovanje viih normi od onih koje vae drugdje,
stoga te norma moraju biti dostupne javnosti i mora biti vidljivo
da us
one vie od onih normi kojih drugi moraju da se pridravaju. 2.
Kodeks treba da titi opti interes i interese onih kojima profesija
prua usluge.
Ukoliko javnost nema koristi od davanja autonomije profesiji,
ona treba da joj
uskrati tu privilegiju.
3. Kodeks ne smije biti okrenut samo interesima profesije.
Kodeksi se mogu upotrebljavati da slue interesima profesije na raun
drutva. Odreeni propisi tite profesiju, a nsiu u optem interesu.
Odredbe kodeska koje spreavaju konkurenciju meu pripadnicima
profesije generalno nisu u optem interesu, one naginju isticanju
negativnih, monopolistikig aspekata profesije.
4. Kodeks treba da bude sasvim odreen i poten. Kodeks koji samo
konstatuje da pripadnici date profesije ne smiju da lau, kradu ili
varaju ne zahtjeva od njih nita voe nego to zahtjeva od svih
ostalih. Akoje kodeks poten, on se bavi onim aspektima profesije
koje predstavljaju svojstvena i spevifina iskuenja za pripadnike
date profesije. Profesiji je dozvoljena autonomija, zato to ona
poznaje posebne zamke profesije, njene sive zone i njene neetine,
ali ne i sasvim nelegalne postupke. Ako se ne bavi tim pitanjima,
onda profesija
sebe ne regulie na pravi nain. 5. Kodeks mora sadrati pravila i
procedure i mehanizme za njihovo
sprovoenje. Ako kodeks ne sadri odredbe o podizanju optubi i
primjenjivanju kazni, on nije nita vie od skupa ideala. Ukoliko
profesija ne moe da dokumentuje da zaista regulie vlastite redove,
drutvo ima malo razloga da vjeruje kako ona to zaista ini. U takvim
sluajevima nema opravdanja da se takvoj profesiji dozvole posebne
privilegije. Drutvo onda moe, s pravom, da donese zakon koji se
odnosi na pripadnike profesije i da kontrolie njihovo djelovanje
kao to kontrolie one koji se bave drugim zanimanjima.(1)
Iako profesije mogu da sprovode svoje kodekse, one nisu sudovi i
ne mogu postupati
kao sudovi. Krenje nekog kodeksa podlee ogranienom disciplinskom
kanjavanju. Iskljuenje iz profesionalne organizacije najee je
najtea kazna koja se moe primjeniti zajedno sa iznoenjem tog ina u
javnost. Mnogo ea disciplinska mjera je kritika.
-
8
Profesionalne organizacije
Pripadnici profesija tee da se okue i organizuju u profesionalne
organizacije i udruenja, kao to radnici tee da se organizuju u
sindikate. Uloga profesionalnog udruenja je da unapreuje interese
profesije, da slui kao forum za diskusiju i da iri informacije koje
se odnose na profesiju. Profesionalna udruenja takoe tee da budu ta
koja sastavljaju i sprovode profesionalne kodekse.
Jedno profesionalno udruenje ima mo da kontrolie ulazak na polje
svoje djelatnosti, da sa njega odstranjuje pojedine pripadnike
profesije, da odreuje politiku lanstvu, a onima iji rad ne odobrava
da ogranii mogunost publikovanja. Vlada ponekad trai savjet od
takvih organizacija, izdvai od njih trae poslednju rije, a drugi od
njih trae da im preporue konsultante ili eksperte. Uticaj zvaninika
profesionalnih organizacija esto je nekontrolisan, a ponekad je
pretjeran. Takav uticaj moe da bude tetan za one pripadnike
profesije koji se ne slau sa rukovodstvom ili politikom
organizacije. Takve situacije dovele su do prijedloga da bi
profesionalne organizacije trebalo da budu kritiki ispitivane od
strane ljudi izvan profdesije, da laici treba da uestvuju u
pretresanju disciplinskih sluajeva na osnovu kodeksa, ted a bi
nezavisne grupe trebalo da budu te koje primjenjuju pritube
javnosti protiv pripadnika profesije i koje prate kako profesija
rjeava te pritube.
Poto profesije imaju pristup i kontrolu nad specijalizovanim
znanjem, drutvo zavisi od njih to se tie efikasne upotrebe znanja.
Pripadnici profesije su u najboljoj poziciji da znaju koliko
njihove kolege mogu da zloupotrebe to znanje i kako mogu da
iskoriste drutvo. Pa ipak profesionalne organizacije rijetko
informiu obine ljude o nainima na koje mogu da se zatite od
zloupotreba ili neetinog i nemoralnog ponaanja pripadnika
profesije. Promjene koje bi profesije mogle da preduzmu, a koje bi
bile u optem interesu, bile bi da usvoje zahtjevnije etike kodekse,
da svoje aktivnosti uine transparentnijim i da aktivno podstiu
pojednostavljenje svog jezika.
Profesionalna udruenja trebalo bi takoe da predstavljaju forum u
okviru profesije ili sektora na kojem lanovi mogu da pokreu etika
pitanja sa kojima udruenje moe da se suoi i da nudi rjeenje, ili da
rade na njihovom iznalaenju, koja e biti moralno opravdana za iroku
javnost.
Profesionalna udruenja esto proputaju da ispune svoje obaveze u
pogledu odbrane pripadnika profesije koji gube posao ili sun a neki
drugi nain kanjeni zbog toga to su se pridravali i postupili u
skladu sa kodeksom profesije. Od onih koji rade za nekog poslodavca
ponekad se trai ili zahtjeva da urade neto ime kre svoj
profesionalni kodeks.
Primjer: tipian inenjerski kodeks naglaava da su bezbjednost,
zdravlje i dobrobit drutva ono o emu prvenstveno treba voditi rauna
u obavljanju profesionalnih dunosti. Pretpostavimo da neki inenjer
koji radi za fabriku automobilskih guma vidi da gume koje se
proizvode nisu sigurna, izvjesti o tome svoje pretpostavljene
ukljuujui upravni odbor i da se u vezi sa tim nita ne preduzme,
osim to mu se preporui da uti i da gleda svoja posla. Ali on zna da
kodeks profesije od njega zahtjeva da bezbjednost drutva stavi na
prvo mjesto i u skladu sa tim on informie tampu da gume nisu
pouzdane, to dovodi do istrage, do povlaenja guma i do kanjavanja
proizvoaa. po pravilu, ovaj inenjer bi bio otputen, a ni jedna
-
9
profesionalna organizacija ne bi ustala u njegovu odbranu zato
to se pridravao kodeksa. A takva obaveza je profesionalno i moralno
obavezna ako profesionalne
organizacije oekuju da njihovi lanovi ozbiljno shvataju kodekse
i postupaju u skladu sa njima(1).
Profesije u biznisu
Sluaj inenjera koji je prijavio nepravinost u fabrici guma,
klasian je primjer sukoba zahtjeva profesionalnog kodeksa i
zahtjeva poslodavca sa kojim se suoava pripadnik profesije. Iako je
svaki od zaposlenih mogao da postupi kao inenjer, profesionalni
kodeks namee inenjerima posebnu, stroiju obavezu nego drugima da
povedu rauna o optoj bezbjednosti.
U posebno tekoj situaciji, to se toga tie, su ljekari, inenjeri,
medicinske sestre i drugi koji rade za velike korporacije, bolnice
ili firme. Ljekari ne samo u
korporacijama, ve i u bolnicama sve su vie na muci, jer se
nalaze u procjepu izmeu profesionalne odgovornosti koju imaju prema
pacijentima i nareenja koja dobijaju. Pojedine bolnice ne
dozvoljavaju odreena ispitivanja, prosleivanje pacijenata drugim
ustanovama ili postupke za koje ljekar smatra da su neophodni za
pruanje potrebe njege pacijentu. Inenjeri imedicinkse sestre, esto
se tretiraju kao da je njihova jedina dunost da sluaju nareenja i
da rade kako im se kae. ta da radi medicinska sestra kada bolniki
propisi zahtjevaju da ljekar prije operacije dobro opera ruke, ali
on odbija da to uini i kae sestri da gleda svoj posla? ta da radi
inenjer kada vjeruje da je sigurnost neke konstrukcije sumnjiva i
savjetuje da se ona ne upotrebljava, a kompanija zbog trokova koje
bi imala odbija da promjeni nepouzdanu konstrukciju? Moda ni u
jednom sluaju sigurnost javnosti ne bi bila ugroena do te mjere da
obavezuje na prijavljivanje nepravilnosti. Ali u svakom od
navedenih sluajeva pripadnik profesije bi s pravom smatrao da
profesionalni kodeks od njega zahtjeva da neto preduzme. Da li u
tom sluaju lojalonst profesionalnom kodeksu ima prednost nad
lojalnou poslodavcu? Nema saglasnosti oko toga koji je nejbolji
odgovor na ovo pitanje. Tipian profesionalni kodeks ne bavi se
ovakvim pitanjima, a profesionalna drutva ne insistiraju na tome da
poslodavci potuju prava pripadnika profesije koji su u njihovom
slubi da slijede i slovo i duh kodeksa svoje profesije.
Profesija kao biznis
Ako suprotstavimo profesije i biznis, dobijamo djeliminu sliku
budui da su mnogi pripadnici profesija ujedno i poslobni ljudi.
Advokati i inenjeri esto na korporacijskoj ljestvici napreduju do
rukovodeih poloaja. Advokati, ljekari, raunovoe, tehniki savjetnici
i pripadnici mnogih drugih profesija imaju privatnu praksu. to vei
broj grupa zahtjeva status profesija, to se vie zamagljuje granica
izmeu profesije i biznisa.
-
10
U razmatranju profesije kao biznisa usredsrediemo se samo na
nekoliko aspekata po kojima se profesija upravo razlikuje od
biznisa: ograniavanje ulaska na odreeno polje, ograniavanje
konkurencije i sluenje drutvu.
Ljekarska profesija praktino ima kontrolu nad veinom vidova
zdravstvenog sektora. Godinama postoji manjak ljekara, barem u
odreenim djelovima zemlje. Seoska podruja su loe pokrivena
zdravstvenom slubom. Ljekari kao profesija postavljaju standard
koji se moraju dostii da bi se neko bavio medicinom. Oni kontroliu
uslove za dobijanje doktorske diploma, isto tako odluuju koliko
studenata treba da pohaa medicinske fakultete i koje veliine treba
da budu medicinski fakulteti. Oni pripremaju testove i druge
procedure koje kandidat treba da prodje da bi mu bilo
dozvoljeno da se bavi medicinom. Sve ove prakse mogu se
opravdati, meutim kada brojni ljekari koji su se kolovali u
instranstvu imaju problem sa dobijanjem dozvole za rad, a manjak
ljekara je i dalje vidljiv uprkos velikom broju kandidata za upis
na
medicinske fakultete, profesija se moe optuiti zbog ograniavanja
pristupa. Ovu optubi oteava i injenica da ljekari danas spadaju u
bogatije lanove drutva, dok u ranijim vremenima to nije bio sluaj.
Profesija kolektivno snosi odgovornost za obezbedjivanje velikog
broja ljekara za sve segmente drutva. tavie, to je odgovornost,
koju oni kao pripadnici ljekarske profesije ne mogu jednostavno
ignorisati kao neto to nije njihova briga ili moralna obaveza. I
ulazak u pravnu profesiju danas je tei nego to je nekada bio, mada
je ponuda kadrova ove struke zadovoljavajua, ak i premauje
potranju.
Ni u drugim profesijama ne postoji razlika. Tehnike izdavanja
dozvolai zahtjevanje
posebnih znanja oteale su ulazak u odreene oblasti. Kada se
koriste da bi se naknade odrae na visokom nivou i da bi se
sprijeila konkurencija, takve tehnike oigledno nisu u optem
interesu. Ograniavanje konkurencije meu onima koji su ve u
profesiji naroito se odnosi na dvije oblasti: na ograniavanje
reklamiranja i utvrivanje naknada.
Zabrana reklamiranja ljekara, advokata, arhitekat i pripadnika
drugihprofesija ima
dugu istoriju. Zabrana se esto ukljuuje u kodekse o
profesionalnom ponaanju ii ma oslonac u zakonodavstvu. Za ovu
zabranu navode se mnogi razlozi. Najvie pacijenata i klijenata
vjerovatno bi privukli najbolji reklameri, a ne najbolji strunjaci.
Osim toga, lini odnos izmeu ljekara i pacijenta, kao i izmeu
advokata i klijenta se razvija, a ne reklamira.
Drugo sporno podruje je utvrivanje naknada za usluge koje
profesije pruaju. Tvrdi se da pripadnici profesija ne bi smjeli da
se pogaaju oko naknada, to bi bilo potpuno neprofesionalno. Praksa
naplaivanja na osnovu rezultata titi interese profesije na raun
drutva. Ljekari to rijetko praktikuju. Oni ne naplauju samo onda
kda pacijentu bude bolje ili samo ako pacijent preivi operaciju,
oni danas naplauju korienje svoje strunosti i vremena. Praksa
naplaivanja prema rezulataima vie je uobiajena kod graanskih
parnica gdje advokati uzimaju odreeni procenat od sume koju dobiju
njihovi klijenti ukoliko dobiju parnicu, odnosno nita ako je
parnica izgubljena. Meutim, u takvim situacijama advokati dou u
iskuenje da tue nekog za vei iznos nego to je opravdano, kako bi u
sluaju dobijanja parnice imali veu naknadu.
-
11
Zakljuak Pripadnici profesija kao i svi ostali ljudi koji rade
za neku firmu imaju obavezu da ne
rade ono to je nemoralno. Njihova obaveza je da iskoriste svoje
znanje na najbolji nain kako bi pomogli drugima, da upozoravaju na
proizvode ili radnje koji mogu da nanesu tetu ili su
protivzakonite. Pripadnici profesija bi trebalo da javno iznesu
svoje profesionalno miljenje i ono to ih brine, ako smatraju da je
to bezbjedno za drutvo.
Meutim, kao to smo i vidjeli, mnogi pripadnici razliitih
profesija ne smiju ni da spomenu neke pritivzakonite ili nemoralne
radnje, iz straha da ne izgube svoj posao,
jer veina profesionalnih organizacija ne radi svoj posao na
adekvatan nain i ne titi svoje lanove. Sve to utie na stvaranje
jednog drutva koje gubi svoje moralne vrijednosti.
Profesije i pripadnici profesija zasluuju veu autonomiju na svom
podruju djelovanja nego drugi, ali pod uslovom da sebi nameu vie
zahtjeve od onih koji vae za druge i da ispunjavaju te zahtjeve. Ti
zahtjevi se uglavnom odnose na sluenje drutvu i zatite dobrobiti
drutva, kao i klijenata ili pacijenata u domenu njihove
profesionalne strunosti. Svako ko pristane da ue u neku
profesionalnu organizaciju, preuzima na sebe moralne odgovrnosti
koje dijeli sa ostalim lanovima, dakle ne svodi se samo na
djelovanje pojedinca.
Ali, bezobzira o kojoj profesiji se radi, o kojoj profesionalnoj
grupi je rije i profesionalnim etikim kodeksima kojih se ta grupa
dri, uvijek se zapravo radi o ljudima koji igraju profesionalne
uloge u nekoj profesiji. Pripadnici neke profesije
nemaju posebnu etiku koja im dozvoljava da kao profesionalci
rade neto to je nemoralno i drugim ljudima da rade, jer su
pripadnici profesija prije svega moralna
bia, a tek onda pripadnici profesije i upravo zbog toga
profesionalna etika ne moe nikog da oslobodi optij moralnih obaveza
koje vae za sve ljude.
-
12
Literatura
Knjige:
1. Richard T. de George, Business ethics, Pearson Education, New
Jersey, 1999. 2. Stephen Solomon, The Asbestos Fallout at
Johns-Manville, Fortune, 99,
br.9(7. Maj 1979), str. 204.
3. Magali Sarafati Larson, The Rise of Professionalism: A
Sociological Analysis, Berkley University of California Press,
1977
Elektronski izvori:
http://sl.wikipedia.org/wiki/Kategorija:Profesionalna_etika
http://web.efzg.hr/dok//RAC/Profesionalna%20etika%20ra%C4%8Dunovo%C4%91a%20i%20revizora.pdf
http://issuu.com/skafetin/docs/profesionalna-etika