Princezin Ranc

ZANE GREY

PRINCEZIN RANČ

»OTOKAR KERŠOVANI« Rijeka — 1966.

Naslov originala:ZANE GREY MAJESTY'S RANCHO

Preveo: OMER LAKOMICA

2

GLAVA 1.

S tužnim osmijehom je Lance Sidway ustao s kamenih stepenica. Ova današnja, je njegova tre a posjeta Prirodno-ćhistorijskom muzeju. Dva puta ranije lutao je dvoranama i razgledavao punjene primjerke divljeg životinjskog carstva. Njemu su etvoronošci bili dragi i stoga ga je slika tih bezživotnih ostatakač onoga što su nekada bile slobodne zvijeri u divljini bolno grizla, mada je unato tome ovdje osje ao i nekakav mir u bjekstvu odč ć ne ega, i doživljavao uvstvo kakvo još nije osjetio otkad je napustioč č rodni dam u Oregonu i krenuo za Hollywood.

Posve mu je jasno, da njegov divni konj Umpqua može i karijeru napraviti na filmu, a takva budu nost eventualno može i njega li noć č da o ekuje. Ali, ne leži mu gluma ka karijera, a pretvoriti se uč č dublera apolonskih ljepotana kauboja s platna mrsko mu je dozlaboga; s druge strane, lunjati po studijima u svojstvu pukog vlasnika predivnog konja i dopuštati neka inteligentna životinja njemu zara uje kruh, ne slaže se s njegovim shvatanjem budu nosti.đ ć Prema tome, takvu budu nost, pod takvim okolnostima, uć Hollywoodu, nikad nije zaželio, a sem toga sad ga nužda više ne tjera da zara uje. Sestra mu Nance opet je nakon operacije savršenođ zdrava; uskoro e se i udati. Zapravo, njegovog konja su toliko tražili,ć da je Lance sad imao koliko mu treba da sebi dozvoli lov na posao koji mu se više dopada.

Spopala ga žudnja da malo na konju proputuje Južnom Kalifornijom, pro e Arizonom, a možda za e i u Novi Meksiko. Jednođ đ je bilo sigurno, poslovi sa stokom bili su ve prakti ki stvar prošlosti,ć č ali je Lance smatrao da e u pustim livadaima i purpurnimć

3

visoravnima Arizone, ili pak u svjetlosivim travnatim dolinama Novog Meksika, o kojima je toliko itao, na i daleko više divljine ič ć neuporedivo više slobode nego na pasištima po kojima je nekad jahao. Da, tamo e tvrd momak koji voli životinje sigurno na ić ć nekakav posao.

Bilo je pak i neke posebne draži u samoj pomisli na nova uzbu enja u kraju divljijem od onog kojeg je dosad upoznao. Ali,đ istini za volju morao je priznati da Hollywood, kad ve jednom š epać č ovjeka, ne pušta ga tako lako. A zašto? Ambicija nije imao da seč

probija na filmu, pa opet je morao priznati privla nu moč ć jarkoradosnog kaleidoskopa filmskog svijeta. A kada bi drugim rije ima to nazvao privla nom mo i ženskog šarma, onda bi svakakoč č ć inio korak više na putu pravog objašnjenja. Skepti ki je Lance sebič č

morao priznati da nažalost posjeduje više nego uobi ajenu muškuč slabost prema nježnom polu. Ma, pakla mu! pomisli on u samoobrani, sjeti se samo tisu e holivudskih starleta i još vtiše tisu a djevojaka uć ć uzaludnoj potrazi za najsporednijim ulogama, i to sve zgodnih, a koliko je me u njima vrijednih ljepotica! Eto ti zbog ega ti je jakođ č teško odlu iti. Nujno, sjetio se djevojaka ijem je inu podlegao; tri ihč č č je bilo, Coretta, pa Virginia, i na kraju Maurine. Još sino je Maurine,ć malo blijeda ali mirnih, crnih o iju, stala pred njega i rekla mu:č »Lance, ti si meni divan. Mogla bih ti lagati, ali ne u. Kona no,ć č ukazala mi se prilika. A ti znaš što to zna i. Ispit moram položiti...č Volim te, i to sigurno. Drž' se mene, dragi, pa kad postanem zvijezda ...«

Takav je Hollywood, ali Lance Sidway nije takav. Osvr u i seć ć na to sada, u ovom ozbiljnom momentu, inilo se da je u tome ležaoč odlu ni faktor. »Desit e mi se opet««, žalosno promrmlja Lance, »ač ć mogao bih se zaljubiti još gore. Ne, moralo me sna i.. dosta mi jeć svega!«

Elasti nom kretnjom okrenuo se i zagledao u užagrenu Sierrač Madre, iza ijih granica ležaše neobitavana zemlja. Prošetao seč dugom ružinom alejom uživaju i u bojama i mirisu cvje a. Ono mu jeć ć bilo divno, ali mu je draže bilo cvije e divljine. U me uvremenu mislić đ mu se namatale oko problema kako e s konjem Azjahati izć Kalifornije. Umpqua je odebljao, treba mu rada. Asfalt mu ne eć najbolje prijati; no, od Palm Springsa prema jugu Lance e ga moždać mo i voditi najviše po mekanom tlu. im bude opet na svom, Umpquać Č ima da prevali pedeset milja dnevno i ne trep u i.ć ć

4

Lance izroni iz muzejskog parka i u dokonoj šetnji na e se nađ rubu terena Univerziteta. Na sve strane je bilo studenata oba pola, neki su u grupicama avrljali, a drugi su hodali tu i tamo s knjigamač ispod miške. Gologlavi momci i djevojke u raznobojnim džemperima, mladi, puni životne radosti, u Lainceu izazvaše tugu i uspomene. Završivši gimnaziju, nepunu godinu poha ao je koledž u Corvallisu, iđ ne ra unaju i brucoške jade koji su mu se sad pri injavali divotom,č ć č u enje mu je lijepo išlo od ruke, a sport još bolje. Ah, nadošle suč materijalne neprilike i Nanceina bolest... i to dvoje otpremi Lancea u Hollywood. Ova koleška atmosfera — eto ne eg njemu dragog. Samoč da mu otac nije umro, i ostavio njega i Nance, siro ad! Lance zbacič sa sebe tugu. Sestri mu je sad dobro — sretna je — on ima najdivnijeg konja Zapada, a predstoji mu nova pustolovina na tom Zapadu. Morao bi sebe nazvati prili no sretnim, pomisli Lance.č Stigao je do nekog raskrižja i zastao da prosto upije što više tih žiivih boja s terena. Na ovom je mjestu bilo još više studenata. Oko njega su bu ali glasovi i orio se radostan vriskav smijeh.č

Pažnju mu privu e zavijanje neke sirene, a i studenti se na toč trgoše. Lance se obrne i spazi kako s glavne ulice skre u iza uglać neka svijetla otvorena kola. Za volanom bijaše neka gologlava djevojka ija je kosa bila kao od istog zlata. Upravo je povuklač č ispruženu lijevu ruku. Iza nje jurila su kola s onom bu nom sirenom.č Dostigoše je. Bila su to policijska kola i iz njih netko dreknu djevojci neka stane. Ona to i u ini, ali bez imalo žurbe. Poveze se poredč Lancea, i kona no stane kod prvog sjenovitog drveta ispod kojeg ječ bila okupljena grupa od pet-šest studenata. Znatiželjan, iš ekuju ič ć što e da bude, a pomalo i ljut zbog grube dreke onog policajca,ć Lance krene i malu razdaljinu pre e upravo u asu kad je službenikđ č pitao:

— Zašto niste stali?

— Stala sam — mirno odvrati djevojka.

Lance se pridruži igrupi studenata koja se bila primakla rubu plo nika. I drugi su prilazili, sa svih strana terena, neki trkom.č Lanceu se pruži prilika da izbliza zagleda djevojku, esto je nač snimanjima, u studiju i van njega, Lance doživio šok muškara kogč zanosa, ali još nije vidio filmsku zvijezdu koja bi se svojom ljepotom, po njegovu mišljenju, uop e mogla usporediti s ovom djevojkom.ć

— Princezo, što ho e ovi pajkani? — upita neki visoki mladi ,ć ć istupivši naprijed.

5

— Ni ja ne znam Rollie — ona e, uz smijeh. — No, rekla, bih dać me žele malo jurcati ulicama.

— U emu je stvar, naredni e?č č

— Mali, kad se ve petljaš gdje ne treba, neka znaš da je jurilać prevelikom brzinom — otpovrne policajac, krupna ljudeskara tankih usana i crvenih obraza. Sišao je s policijskih kola. — Ja nju znam, a i ona zna mene.

— Je li? — drsko upita student.

— Jeste! Na uglu je vozila sa etrdeset i pet a ak nije ni rukuč č ispružila.

— ujte naredni e, ta Č č mi smo vidjeli ovu damu kako zaokre e, ać nije vozila ni dvadeset — usprotivi se drugi student.

— Zar ni nas djecu ne možete pustiti na miru? — pla ljivo upitač tre i.ć

— Šta, šoferi više ne piju pa ste ostali bez posla?

— Meni se ini da je on malo pod gasom.č

O pozadi fcruiga stodenata, koji se sve više Stiskao iđ agrušnjavao, odjeknuše veseli zvižduci i povici protesta. Studenti su osje ali da e se nešto zbiti. Lance doku i da su i policajci shvatilić ć č kako im u ovom momentu zdravlje mije baš maj.siiguinniije.

— Naplati djevojci glabu, Brady, pa hajdemo — dobaci onaj za volanom.

Prvi red studenata provali burom protesta. Rollie, koji se o evidno ne im isticao iznad ostalih, dovikne dnugovima dač č umukmu.

— Kidajte, dustabanlije! — on oštro podvikne, — Možete do i ić derati se na nas koliko god vas volja, ali djevojku pustite na miru. Kop ate? To ne dozvoljavamo.č

— A ti za epi ili u s tobom u bajbok — ljutito odsje e Brady,č ć č koji je po eo da upisuje globu.č

— Madge, jesi li kriva? — zapita Rollie.

— Ovaj put ne, Rollie, kunem ti se, ja jesam od njega pobjegla prije nekoliko dana. Ali danas nisam ni dvadeset vozila.

— To ete vi objasniti sucu — hladno do eka Brady. — Osimć č toga, vi se suprotstav-ljate predstavniku zakona.

6

— Zakona — fuj! za vas važi samo kada vas ni im ne ka i.č č Gubite se odavle pakla mu!

Gomila studenata si e s plo nika i odgurne policajca sađ č papu ice kola. Ovaj pak u ini tu grešku što podiže pesnicu, uz trzajč č se oslobodi i dovikne svom drugu: »Zovi patrolna kola!« U tom asuč neki policijski motocikl zagrmi i natjera grupu studenata na ulici da mu skokom raš iste put. Brady muklo ponovi nalog pridošlom kolegi,č pa sa svojim drugom, razmahuju i rukama, raš isti prostor oko sebe.ć č Naelektrizirani i raspaljeni studenti muvaju i se gurnuše i Lancea sć plo nika. Ali, jedino je Rollie uzeo stvar ozbiljno. A djevojka Madge,č držala se kao da uživa u ovoj dogodovštini, dok su joj ljubi aste o ič č sijevale. Rollie sko i na papu icu i prigne se k njoj da joj neštoč č šapne. Na to Brady, sav zajapuren, vlažna ela, strgne Rollieja sč papu ice.č

— Djevojko, ostavi de taj volan — naloži on otvaraju i vrata. —ć Idem te malo provozati.

— Ho eš, avola — odbrusi ona zvonkim glasom, i s treskomć đ zalupi vrata.

Bradyjevu pažnju sad privu e grupa studenata koja je navalila ič izgurala policijski auto niz ulicu, dok je druga grupa, deru i se poputć Indijanaca, na juriš osvojila kola nekog prodava a vo a i povr a kojič ć ć se slu ajno tu zatekao. Zaustaviše ga i jednostavno nasred uliceč izvrnuše itav patak žutila i crvenila, brdo narana a i raj ica. Trenč č č docnije zrakom je na sve strane letjela obojena tanad. Cilj su im bila kola nepravednih predstavnika zakona. Prskanje i zveket stakla popratiše podrugljivu viku napada a. Na to se voza , koji ječ č neljubazno pokušao sprije iti studente da stisnu Bradyja, obrne ič zagrmi. Pogolem, mekan paradajz pogodi ga pravo posred lica, što izazove urlik slavodobitnog zadovoljstva one naoružane snage na ulici. Ratoborni juriš policajca zaustavi salva narana a i raj ica, i neč č samo zaustavi; ve ga zaslijepi, oblije ga i prelije, obori ga. Istogć asa kor sirena najavi dolazak poja anja.č č

Dok su studenti, kojih je sada ve bilo na stotine, ludo uletalić na ulice i derali se kao itavo indijansko pleme, Lance se držao krajč djevoj inih kola. Sav ostatak prodav evih nema-lih koli ina narana ač č č č i raj ica sad kao kakvom magijom nestade s njegovih kola i u trenč oka pretvori se u živobojnu baražnu vatru kojom su do ekani nadošlič policajci. Njom su neko vrijeme zadržani, ali, kad je municija umanjkala, oni se pokrenuiše naprijed i potisnuše studente s ulice

7

na teren Univerziteta. Me utim, kod toga nije bilo grubosti i žestineđ kakvom su se Bradv i njegov drugar iskazali. Studenti su se divno zabavljali, a policajci, iako o ito bijesni i razdraženi, nisu pribjeglič sili. Suo eni sa tri stotine pomahnitalih studenata, mogli su ih jedinoč potisnuti s ulice.

Lance, koji se i te kako zabavljao cijelim prizorom, najedared se prene na krik djevojke u kolima. Obrne se i istog trena sko i sč plo nika. Brady je bio otvorio vrata na kolima.č

— Mi i se, plavojko — naloži policajac i spusti tešku šaku nač njeno rame.

— Džukelo prljava! skini tu šapu s mene! Lance, zaklju i da ječ policajac svojim postupkom prešao sva ovlaštenja. Da i nije, djevoj in oštar revolt i bljesak njenih bajnih o iju bili bi Lanceuč č dovoljni.

— Ja tebe vozim na stanicu — objavi Brady, guraju i je.ć

— E, ne eš! — Ona upali motor. — Skidaj se ili te sad kolimać oborim ... ja idem...

Zgrabivši policaj evu ruku, Lance ga strgne s kola, na što seč ovaj okrene, iznena en, a Lance ga ne baš nježnim udarcem pogodi uđ prili no istureni trbuh. Mukli zvuk kao po bubnju, i iz policajca hukneč istjerani zrak. Bradyja izdadoše koljena. Gvozdenom rukom Lance ga dohvati, skine s papu ice, pa ga gadnim udarcem pesnice poč izobli enom licu prostre na asfalt. Gotovo isto takvim munjevitimč skokom, Lance se na e u kolima.đ

— Do daske! — on drekne. Rije mu se takore i nije ni otkinulač ć s usana, a mala kola poletješe. Lance se koljenima odupre o tablu s instrumentima. Vrisak sirene natjera nekoliko studenata da se spašavaju kako znaju. Kola zaždiju otvorenom ulicom, zalete se i skrenu za ugao, pa munjevito pojure opisuju i lukove kroz promet nać ulici. Lanceu šešir odleti, a kosa mu se naježi kad su kola o ešalač jedan autobus. Iako preplašen, kao što još nikad nije bio, Lance u grlu zaguši jedan kaubojski vrisak što mu je izvirao iz srca; bilo mu u sljepoo icama tuklo, i neki ga divlji zanos obuze. Kola zbrisaše sač raskrš a u neku mirniju ulicu, duž koje su ku e frcale predć ć Lanceovim pogledom. Još jedan zaokret, potom polako, blok za blokom nekom prezakr enom ulicom, pa opet mao brže — i kona noč č stadoše kod jednog parkirališta.

— Uh! — istisne Lance, hvataju i zrak. — Ako su nas gonili,ć

8

sigurno smo ih se otarasili.

— Zar nije bilo divno? — složi se djevojka, zaprepaš uju eć ć mirno, s tihim smijehom.

— Zaista, ljepše nije moglo biti. Ali, ujte, ala vi vozite! — Lanceč pogleda u djevojku koja je lijepim, mirnim rukama s krasno uobli enim koraljno obojenim noktima upravo iz torbice Vadila zlatnuč tabakeru s monogramom.

— Hvala na komplimentu. Ho ete li zapaliti?ć

— Ne, hvala, ne pušim.

— Da li ste se uplašili?

— Jesam, ali je trka bila veli anstvena.č

— No, bilo kako bilo, ovaj put smo preradili pajkane, i sad smo nas dvoje odmetnici od zakona.

Lance je cijelo vrijeme zurio u djevojku, osje aju i kako u njemć ć raste zanos. Jedina korist od Hollywooda bila mu je užitak što ga je imao promatraju i ljepotu žene. Ali, pred ovim pogledom sadać blijedilo je svako dosadašnje uvstvo.č

— Oh, šta je to s vašom rukom? — ona najedared brižno uzvikne.

Tek je tada Lance zapazio da neprekidno otvara i sklapa desnu šaku, na kojoj su lanci izguljeni. Bila je to krupna, preplanula šaka,č kojoj je odgovarao snažni zglavalk.

Odgovor mu je bio pomalo smeten:

— Ah, malo sam je zgulio i to je sve.

— Da, samo bih voljela znati šta onaj policajac kaže. Lice mu nikad ne u zaboraviti. Gledala sam u njega kad ste ga mlatnuli.ć Kakvog li uzbu enja!đ

— Baš mi je drago — uzvrati Lance, toplo joj se osmjehuju i.ć

— Znate, bio je ljut na mene. Uhvatio me, još ranije. Posljednji put milo sam ga pogledala, pustila ga neka misli da.. . znate, imala sam sastanak i ve sam kasnila. Kad me slijede i put uhvatio,ć ć kidnula sam mu. Mora biti da me je danas ekao u zasjedi.č

— Tako li je to dakle? Pazi klipana! Ali, vas e zbog ovog predć suca. Žao mi je. A morao sam ga mlatnuti... gledao sam u vas kad je on ..

9

— Šta ima da žalite. Zadužili ste me do groba. I Rollie se raspalio, ali on tako nešto ne bi u inio... Vi niste iz koledža?č

— Nisam. Poha ao sam Corvallis godinu dana. Potom, ali to vasđ ne e interesirati. Ovaj... vrijeme mi je da idem.ć

— Nemojte još — zadrža ga ona hvataju i ga za rukav. —ć Interesira me. Poslije ovakve romanti ne pustolovine ne ete meč ć valjda tak tako ostaviti, zar me?

— Šta, gospo ice Madge ... ovaj ... vi... zna se, neka bude,đ onako kako dama želi.

— I tako uvijek mora biti, makar i ne bilo pravo. Pri ajte mi oč sebi. Kladim se da ste iz Hollywooda. Po vama se vidi.

— Zar? Ne smatrate me valjda glumcem? — brzo upita Lance.

— Ne! Sa uvaj hože! Mada ste za to dovoljno zgodni. Kolegice izč posestrimstva bit e ljubomorne. Odvest u vas kod nas, da ihć ć upoznate.

— Bilo bi jako lijepo, ali nije izvodivo. Hvala vam.

— Niste valjda oženjen?

— Priznajem da nisam.

— Niti ste zaljubljen. Poznam ja na ovjeku tu bolest, im gač č spopadne — uzvrati ona glatko. — Do i ete, zar ne?ć ć

— Veoma ste ljubazni, ali moram vas odbiti.

— Ma zamisli ovo! da me odbije kavalir koji se za mene tukao... za to još nisam ula, bar ne do sada... Ina e, redovito te pitaju: kadč č bismo se mogli sastati? ... A šta vi radite u Hollywoodu?

— Imam jednog konja. On je bio na filmu, a ne ja. Da, doduše, par puta sam ga jahao, dublirao sam za one glumce. Odvratno. Isto me toliko boljelo koliko i njima dopustiti da ga jašu.

— Mora biti divan konj. Što je to uzbudljivo! Ja obožavam konje.

— Da li toliko koliko i kola?

— Još više. Mi imamo ran , i nekoliko arapskih konja ... Kakoč se zove?

— Umpqua.

— Umpqua? Je li to indijansko ime?

— Da, jeste, zna i »hitar«.č

10

— Onda, može juriti?

— Juriti. .. ujte, mlada damo, Umpqua je brz kao vjetar.Č

— Hajde da se okladimo da ja imam bržeg konja.

Lance se nasmije. Pirp njim je o igledno bila prava djevojka sač Zapada, što nije umanjivalo njen blistavi ar.č

— Je li zgodan, lijep, impozantan, kakav je?

— Sve to. Umpqua ima arapske krvi — uzvrati Lance, zagrijan njenim zanimanjem. Kao da ga je ovim uzdigla do svog nivoa. — Krupan je i dug. Sav je crn, a ima bijela kopita i njušku. Svijetle, blage o i. Nestašan, ali blag. No, posao u Hollywoodu nije mu ništač prijao. Eto, zato napuštam rad i odlazim odavde. Ump je prefin i premio konj za Hollywood.

— Volite ga, je li tako? — tiho upita ona, kao s razumijevanjem.

— Da, svakako. Šta, pa on je mojoj sestri Nance spasio život... Kad sam ga dobio bio je još ždrijabe. Njega su kauboji uzgojili. Na oregonsikoj ravni, kod Benda. Nema konja s takvim desetgodišnjim uzgojem... Onda smo Nance i ja ostali sami. Ostali smo bez ran a.č Morao sam napustiti koledž. Ona se razboljela. Trebala joj je posebna njega, operacija, i tako dalje, sve to za spas života. I tako, da bih zaradio potreban novac, doveo sam konja u Hollywood, jer su mi rekli da e tamo biti posla. Da vidite kakav je uspjeh imao! Neć biste mi vjerovali.

Djevojci su o i zainteresirano svijetlile.č

— Sjajno. A šta je s vašom sestrom Nacuce?

— Sad je baš fino. Ubrzo e se udati.ć

— Divno!... Oh, baš bih voljela da vidim vašeg konja. Ali, ne smijem. Odmah bi ga htjela kupiti. A to ne bi valjalo... Kauboju, da li odlazite iz grada? Biste li htjeli... možemo li se opet na i?ć

— Šta... pa ... ovaj... Nadam se da emo se opet vidjeti izmucać Lance.

— Imamo koje eg zajedni kog. Konje, ran eve i koješta drugo.č č č — Pogledala je u ru ni sat. — Da vidim. Ako me ne uhvate i neč odvuku k sucu, mogu da kidnem sa psihologije. Recimo u dva i trideset, sutra, na istom mjestu. Da li vam odgovara?

— Slažem se. — Lance otvori vrata da iza e.đ

11

— Hvala vam na svemu što ste u inili. Do vi enja sutra. I, paziteč đ se. Ne zaboravite da ste maznuli pajkana. Budu li se prisjetili kako izgledate, tražit e vas. Ja ne u zaboraviti.ć ć

Kao ukopan, Lance je promatrao svijetla kola i zlatnu glavicu kako iš ezavaju iz vida. Potom, iš ekuju i da se u tupom paduč č ć ponovo na e na zemlji, zaplutao je oblacima. Uspio se do epatiđ č autobusa što je išao u zapadnom pravcu, i za itavo vrijeme vožnje,č za koju mu se u inilo da je potrajala svega nekoliko sekundi, samo ječ lebdio. Duh mu je i dalje lutao, kad se odvezao blok dalje od svoje ulice. Siišavši iz autobusa, pošao je uz brežuljak, van podru jač zgrada, i uz kanjon, gdje se bio smjestio kod nekog ovjeka što mu ječ iznajmio štalu za konja i malo livade. Lance u e u štalu koja jeđ odisala po djetelini. Umpqua ga pozdravi rzanjem. »Bože, Ump!« re eč Lance grle i konja oko plemenito izvijena vrata, i primakne obraz uzć glatkosjajnu grivu. »Zacopao sam se kao gimnazijalac, još nikad ovako! Ne, stari druže, niti je zvijezda, niti zvijezdica. Iz koledža, studira. Ump, opet je plavuša! Samo što ovoj sve one prve ne mogu ni sluga biti... Tako, zna i zato sam onako kao omamljen sjedio uč njenim kolima!«

Blizina njegovog Umpqua privela je Lancea k svijesti i podsjetila ga na injenicu da napušta Hollywood. Unato zdravomč č razumu, po i e na sastanak s djevojkom, i to e mu biti posljednjić ć ć romanti ni momenat prije nego na konju krene prema otvorenimč nizijama i životu što mu je dosu en.đ

Smotao je i svezao svoje stvari, pa pošao u grad k stani nomč uredu gdje ih je predao da se za njim pošalju. Zatim je unov ioč posljednji ek iz studija. Ve er se još uvijek nije spustila. Nač č bulevaru svratio je u kino i gledao dva filma, ali se kasnije nije mogao sjetiti niti jedne scene. Ve erao je u jednom restoranu, noč ovaj put njegov zdrav apetit ga je izdao i nije mu omeo misli. Prošetao se bulevarom, svjestan da mu je ovo posljednji put. U Kineskoj dvorani bila je neka premijera, reklamirana snopljem reflektorskih zraka što su se dizale i ešljale nebo. Centarč Hollywooda blještao je svim svjetlima. Kola su zujala na sve strane, zaustavljala se kod semafora, i opet se valjala dalje. Sa ugla Vine Streeta, Lance je u se upijao sjaj, blještavilo i buku živopisnog pulsa ovog udnovatog grada. Njegovim raznolikim uvstvima dometala seč č i neka slabija tuga, iji razlog nije mogao baš posve spoznati. Ovajč život on zapravo ne želi. U to pored njega bešumno mine ulaštena orna limuzina. Pred Lanceovim pogledom, razminu slika ljupke

12

plavokose djevojke, što je sva zra ila u bijelom i eznutljivo seč č naslanjala na rame svog u orno obu enog saputnika. Eto tič Hollywooda! Koliko li je puta Lance spazio ovu istu sliku, i uvijek uz istu maglovitu zavist!

Nakon ove slike odlu io je da više ni nad im ne mudruje, pa seč č nogu za nogom vratio u svoju sobu i legao da spava. Široko otvorenih o iju ležao je u tami, prebirao uspomene, razmišljao, a uvstva muč č bivala daleko jasnija nego ranije.

U tami kao da se urezala živa i zamamna slika one djevojke. Lice njeno, vanredno a-robno, kao da je tamo lelujalo. Bilo ječ ovalno, uokvireno jarkozlatnom kosom, što se dizala s visoka ela,č poviše gustih obrva. Razmaknute, široke, inteligentne o i, s tek maloč uzvinutim trepavicama, bile su taminoplave, a naro ito se isticaleč svjetlom prijateljskog i iskrenog zani-manja. itavo je lice zra iloČ č nekim sjajem, kojem je neizmjenljiva ljepota bila samo jedan dio.

Lanceu se djevoj ino lice, crtu po crtu, ukazalo takvomč jasno om, da ga je zapanjilo.ć

Sklopio je o i ne bi li izbrisao tu sliku iz pam enja. Ali, niječ ć pomoglo. Ona je bila tu, u duhu i srcu njegovom. Nikad za cijela života nije on ni za im toliko eznuo koliko sada da poljubi teč č rumene usne. To ga grubo izbaci iz transa. Bit e najpametnije dać djevojku više ne vidi. Ali je ovakvu oštrobolnu pomisao odmah odbacio. Princeza... Madge... tako ju je nazvao onaj student Rollie. Ono prvo ime baš joj odijovara. Tko li je ona? Gdje li je taj ran sč arapskim konjima? Bez dvojbe, negdje u Kaliforniji. Ta je djevojka iz visokog društva, ali ipak u njoj nema ni eg snobovskog. Preljupka je,č premila i preslatka da bude koketa. Nema potrebe. Zna se, bogataška je to k i, pomisli Lance sje aju i se njene odje e i kola.ć ć ć ć Pade mu na pamet i monogram od dragog kamena na njenoj tabakeri, ali se mogao sjetiti samo slova M. Prevrtao se, ali mu san nije dolazio na o i. Uh! avo da ga nosi, vje ito mu misli blude okoč đ č kakve zgodne dame, a posebno pak ako je plavuša, i sad ga je baš dobro š epalo. Istjeraj to iz glave, kauboju, i put pod noge.č

Svejedno je o njoj sanjao, a kad se ujutro probudio odluka mu se pokoljebala. Zašto da ispadne budala? Ona mu je zahvalna. Volio bi znati: kako je prošla s policijom i koleškim vlastima. Ona e do ić ć na sastanak, ekat e ga. Na punom dnevnom svjetlu, uz posljednječ ć kona ne pripreme za odlazak, bolje je promislio o svojoj odluci dač izbjegne sastanak s njom. Na takav na in postupiti s jednom dragomč

13

dievojkom — prevariti je usprkos obe anju da e do i — s jednomć ć ć djevojkom koja voli konje — to se njemu ne pristoji. I cijelo vrijeme do podne, te za ru kom, i na putu autobusom u grad osje ao je u sebič ć kako ga draži iš ekivaju, kako mu krv brže kola, kako u svemu ovomč ima ara.č

Naprosto se zaprepastio što nije mogao smjesta na ić parkiralište na kojem je trebalo da se sastane s djevojkom. Toliko se ju er budalasto smeo, pomislio je, da nije znao ni gdje se nalazi.č Dobro što je došao ovamo rano. Pošto se izlutao, te uz ovu te niz onu ulicu, kona no na e prazan prostor koji je služio za parkiranje. Jošč đ uvijek je imao etvrt sata vremena. Spazivši kako se Lance uokoloč vrti, uvar mu re e neka sjedne u neka kola, ako ve eka nekoga.č č ć č Lance se odmah okoristi ovom dozvolom i posadio se na stražnje sjedalo nekih kola što su stajala pored jedne zgrade. Nije doduše vjerovao da e ona do i, ali, bude li došla, ho e da je prvi spazi.ć ć ć Lanceova uobi ajena ležernost pri ovakvim sastancima ovdje mu je,č kako se ini, uzmanjkala. Ovo je izvanredan slu aj.č č

Nešto dalje vidio se veliki gradski sat s plavo oli enimč kazaljkama. Gledaju i u nj, i kako se velika kazaljka primi e na polać č sata, u njemu su se sve više kovitlala neobjašnjiva uvstva. Akoč do e, bit e to dokaz da joj se on svi a, pa možda... A zašto ne biđ ć đ odložio svoj odlazak u Arizonu? Ta, nekoliko dana ili ak i tjedanač ništa ne e izmijeniti. Ako ona ho e da se na e s njim, da ga odvede uć ć đ svoje društvo, a možda i da vidi konja Umpqua — kako bi joj mogao odoljeti? S djevojkama se uvijek zavitlavao, ali e s ovom bitić ozbiljan a ona svakako samo se trenutno zanima ili zagrijava za njega. Ili možda spada me u one ljepotice koje moraju svaki danđ imati po neku novu ljubav? Možda je ipak bolje da sa eka tek tolikoč da se oprosti s njom jednim pogledom, a da joj se uop e ne javi. Ali,ć recimo da se ona ozbiljno zagrijala za njega? I to bi moglo biti. Ne bi bilo prvi put. U takvom slu aju, daleko od radosnog sjaja tih plavihč o iju ne bi više nikad našao mira.č

»Bože! Al' sam bio budala što sam došao«, on protisne, psuju ić samog sebe. »Ve je zakasnila ... ne e do i... a i drago mi je.«ć ć ć

Ipak se nije micao s mjesta, vrpoljio se na sjedalu, sokolovim o ima motrio kola u prolazu, i polako podlijegao nekom bolu u srcu.č U etvrt do tri napustio je svaku nadu.č

Uto iskrisnuše neka žutosme a kola. Usporiše i u oše uđ đ parkiralište. Za volanom dje-vojka u plavom. Ali, plavi joj šešir nije

14

skrivao odsjaj zlata. Došla je! Lanceu srce posko i, a krv mu navalič žilama.

Na to se ukažu neka sjajnocrna kola za sedam osoba, uspore i zaustave ispred parkira-lišta. Iz njih isko i vitak mladi , upadljivoč ć dobro obu en. On otpusti šofera reskim pokretom i žure im korakomč ć po e k onim prvim kolima, ne skidaju i prodorna pogleda s plavokoseđ ć djevojke.

Lance spazi kako ona brzim pogledom obuhvati itavoč parkiralište. Tražila je njega, a u svom razo aranju bila je tolikoč slatka i toliko ga dirnula, da bi Lancea odmah izvukla iz njegova skrovišta da se tu nije umiješao pridošlica.

Kola je zaustavila ukoso od Lancea, možda nekih dvanaestak koraka dalje, i tek što je odbila uljudnog uvara, onaj pridošli momakč stiže i nasloni se na ivicu vrata njena auta. Me-kan sivi šešir nije smakao s glave. Imao je vanredno lijepo lice, blijedo, kao iz mramora izva-jano, etvrtastu bradu i okrutna usta, svijetlosive o i oštre poputč č ma a. Lancea je to lice pod-sje alo na nešto poznato.č ć

— Kidaš, je li Madge? Oznojila si onog mog šofera — re eč mladi , izaziva ki mimo.ć č

— Zdravo Medeni. Kako to kažeš — kidam?

— Tako, nastojiš mi opet pobje i.ć

— Ne. Žurila sam na jedan sastanak. Zakasnila sam. Sigurno je došao i otišao. Do vraga i stari upavko! On je kriv.Č

— Šta si to imala sastanak s nekim upavkom?Č

— Ne. Ti razumiješ moj studentski žargon tama toliko koliko ja shva am tvoje gang-sterske izraze. upavko je moj profesor.ć Č

Gangster! Lancea obuzelo naglo zaprepaštenje. Zna i, to li je.č Ovaj mladi neobi no li i na filmskog glumca, Roberta Morrisa onogć č č što igra reketaša. Nek bog sveti zna kakve veze ima ova djevojka s tim gangsterom. Imat e, i te koliko, pomisli Lance, to se vidi poć onom njenom silovitom pogledu što neutaživo žudi za avanturama.

— Madge, još nisam rekao svoje — odvrati onaj muškarac u smijehu — a da nešto kažem uvijeno, nisam taj. Bi li popila jedan koktel? Hajde, povezi me.

— Medeni, rekla sam ti da imam sastanak — usprotivi se ona. — S jednim savršeno divnim momkom. Pošašavila sam za njim.

15

— Ama nemoj! ini mi se da on nije pošašavio za tobom. BrišiČ sastanak i hajdemo u kakav lokal. — Uz ovo onaj mirni džentlmen zaobi e kola, otvori vrata, u e i zalupi ih za sobom.đ đ

— Ti si bezobrazan — odbrusi mu ona.

— Zar mi nisi rekla da ti se upravo to na meni svi a?đ

— Mislim da jesam. Meni si bio nešto novo, Medeni.

— Hvala. I ti si za mene nešto novo. Sve su žene za flert. Ali kod tebe sam ja daleko zaplivao. Kona no, izlazila si sa mnom, zarč nisi?

— Jesam. Nekoliko puta. Ako nisi zaboravio, upoznala sam te kod Grovea, na aju, jedno popodne. Plesali smo. Pa onda drugi putč kod Biltmoroa, gdje smo se sva ali jer si bio prili no grub.đ č

— Ohladila si se, je li?

— Nije baš tako. Još uvijek si zanimljiv. Ali si malo previše... previše...

— Madge, nema te cure koja bi Medenog vukla za nos — prekine je on reskim tonom.

— Gospodine Uhle, daleko si ti od mene — re e djevojka sč osmijehom koji je iskazivao svu njenu hladno u. — Sve mi se ini dać č eš me natjerati da požalim svoju ... pa, nazovimo je lakoumnomć

neopreznoš u? Gentlmenom te nikad nisam smatrala, ali sam mislilać da si fer.

— Koliko se meni ini, u našem malom flertu ti si po aš enač č ć strana. .. Dokle ho eš da te odvezem?ć

— uj ljepojko, ini mi se da ti sebe malo voliš. Dobro, imam jaČ č široka le a. Ali, još e Medeni kao p elica da zuji... Pusti.me na ugluđ ć č Sedme.

as kasnije više ih nije bilo; Lancea ostaviše u udnomČ č duševnom stanju. Nije zmao šta da misli, niti je shva ao zašto se nijeć javio. Romansa mu se rasprsne poput probodenog dje jeg balona.č Mada mu je laknulo, ali mu je još više bilo žao. Madge više ne eć vidjeti. Ukoliko je ona zbog svog o itog prijateljskog druženja sč jednim gangsterom u Lanceovim o ima izgubila visoko mjesto, odč toga mu nije bio ništa lakše. Tog Medenog Uhla gotovo je žalio. Ono mu je neki nadimak. Lance se pitao šta li mu zna i. Potom mu se svač su ut prenese na onu nestašnu djevojku. Shvatao je da je njojć nemogu e zabavljati se, bar ne s muškarcima, slijediti prirodan porivć

16

za osvajanjem ili koketiranjem, veseliti se i tražiti ono i onoga koga želi u životu, a da za sobom ne ostavi pustoš. Toliko lijepa djevojka, što blista takvim silnim i fatalnim šarmom, mora ili po i u samostan,ć ili biti spremna da oko sebe stvori propast Troje. Nema sumnje da ona svakako želi ovo drugo. Lance estita samom sebi na zbiljač prevelikoj sre i što je izbjegao susretu, mada je, sad kad je biloć prekasno, zaželio i da je ispalo druga ije.č

Nepuna dva sata kasnije Lancea je Umpqua nosio cestom što je iz Hollywooda vodila u brežuljke. Krenuo je na put, i posljednji pogled na grad bacio je s vrha neke staze visoko u predbrežju. Poznavao je svaku stanicu na padini brda, i izbjegavao asfalt gdjegod mu je bilo mogu e. U devet sati, na nekih dvadeset milja odć grada, zaklju io je put za taj dan i potražio skrovište za sebe d konja.č

Ustao je u zoru, do mraka stigao u San Bernardino, a slijede ić dan u Banning. Ulasku u predio pustinje obradovao se kao nekom doga aju. Odatle dalje bio je u stanju da konja vodi isklju ivo pođ č mekanu terenu. Uve er tog dana bio je toliko umoran, da je zaspaoč im je glavu primakao jastuku. Sutradan ujutro usmjerio je niz prolazč

San Gorgonio prema prostranoj sivoj dolini pustinje krajnjeg juga Kalifornije.

Poznavao je taj suhi, prženi kraj, pošto je s filmskim ekipama bio u Palm Sprimgsu i Indiju. Pa opet mu je pogled na talasastu krajinu s glavicama obraslim meskitom, i ravnima pokrivenim žbunjem. s nepravilnim obrisom bregova što zup asto zadiru uč nebosklon, pružao vanredan utisak. Kakve li razlike izme u ovogđ kraja i zlatnih pasišta, crnih brda i hitrih potoka Oregona! Ve uć suprotnost nije mogao zamisliti. U podne je junski žar pustinje dosegao vrhunac. Znoj mu curio iz svake pore, a i Umpqua je bio sav mokar. Ali, upravo je ovaj žar bio potreban i konju i jaha u. Postali suč pretromi od malo rada i pretjerane hrane. Sredinom popodneva Lance stiže do male stanice na pruzi iznad Indija, i tu zastane da preno i. Legao je na slamu prostrtu iapod jedne topole. Kad je sunceć u rumenilu izvirilo ponad Chocolate Mountains, Lance osjeti da su i komfor i privla nost Hollywooda ostali daleko, daleko za njim.č

S tog mjesta dokono je produžio put dugom, od sunca sprženom pustinjom. Mecca, Salton Sea, Niland, sva ta mjesta su ostala obilježena sa po jednom novom rupom u Umpquinu kolanu. No, kad se ve našao daleko od autoputa i kad ga je vru inać ć razuzdala, krupni konj ubrzo je pokazao koliko voli otvorena

17

prostranstva i koliko snage u sebi krije. Znao je da su upravili k novim pasištima. Kad je sunce granulo, Lance pre e onih pet miljađ pješ anih duna, ude i se glatkoj strmini udolice i kao nož oštromč č ć hrptu. Na pijesku se pre-metale i poigravale plave sjene. Umpqua nije mnogo volio ovaj kraj, jer su mu tu kopita upadala do ki ice.č Kremenite ravni, što se sjale crnim i crvenim šljunkom, rijetko pustinjsko drve e i kaktusi, vulkanski vrhovi, i kona no tamna,ć č udikovinom oivi ena cesta uz rijeku Colorado — sve je to pomoglo dač Umpqua lako i brzo kasa. Lanceov pogled na crvenu rijeku opravdao je njegova o ekivanja — bila je tmurna i vrtložna munja naplavljena,č neprijatelj i konju i jaha u. A nave er je Yuma, sa svojom širokomč č glavnom ulicom i jarkim svijetlima, divovskim Indijancima i Meksikancima što se kao kradom šuljaju, na Lancea prijatno djelovala. Rijeku je prešao, i sad je u Arizoni.

Kad se u zoru probudio, bio je svjestan te injenice. Putem,č njemu se i ovaj put inio da Arizona pred njim gori, u sjaju blještavač sunca što je preplavilo široka prostranstva neplodna tla, i oto i eč ć mršave trave, i nazup ane lance bregova što drijemaju pri izlazuč sunca, i mutne kamene platoe i strmine u daljini, i plavi aste,č avetinjski tamne vrhunce. Lance je bio ovjek prirode, ali su gač prostranstva, širina, beskrajnost pustog tla istodobno i odbijale i mamile. Jahao je, a prašina, vru ina i vjetar nisu ga štedjeli. Prekoć pustinje pružali se usamljeni ran evi, benzinske stanice, zaseoci. Nač putu iz Yume, dok nije stigao u Florence, prestao je voditi ra una oč vremenu i udaljenosti. Lanceov dugi pohod preko Južne Arizone bio je obilježen prolazom kroz Tombstone, sa zgradama sa uvanim još izč teških vremena kad je ovdje bila granica, Bisbee, s velikim rudnicima i bu nom vrevom, Douglas, poznat kao poduzetan ič napredan grad. Namjeravao je da negdje iza Douglasa pre e autoputđ i prugu i u e u veli anstvene i lijepe krševite doline Arizone.đ č Me utim, novac mu je, unato njegovim predvi anjima da e muđ č đ ć poduže trajati, gotovo iš eznuo, i sada ga nužda natjerala da negdječ stane i potraži kakav posao. I Umpqua e htjeti da se odmori. Našaoć je nekog Meksikanca, vlasnika malog pasišta van grada, i kod njega ostavi konja. U krajnjoj nevolji mogao bi založiti sat ili revolver, ali prije nego što tome pribjegne potražit e posao.ć

Obratio se ljudima u benzinskim stanicama i u du anima, alić bezuspješno. Bio je željan da sretne kauboja. Ali se inilo da je, tač veoma rijedak soj. Neki ovjek, po svoj prilici sto ar, grubo mu seč č nasmijao:

18

— Eh, sinko, ta vrsta dvonožaca ve je odagnata iz ovihć krajeva.

— Ma šta kažete. A zbog ega? — zbunio se Lance.č

— Rekao bih, zbog teških vremena. Na sjeveru odavde, nešto dalje, još ima nekog posla sa stokom. Ali ovdje, jedini uspješan posao je krijum arenje alkoholom.č

To Lancea obeshrabri, i on nastavi lunjanje sve se više prepuštaju i zamisli da založi sat. Hodanje u kaubojskim izmama sć č visokim petama nije predstavljalo najve e zadovoljstvo. Bijašeć podne, i Lance se dobro oznojio. U neposrednoj blizini on o u nekeč glasove, te se okrene i spazi da je zastao posve blizu nekih velikih crnih kola iz kojih su oštri glasovi izbijali. Zagledavši se malo bolje u ona kola, on se naro ito iznenadi. Koliko li li e onim crnim kolima štoč č su pratila djevojku Ma ge do parkirališta na kojem je on doniođ odluku da joj se ne javi! S bolom se sjeti da ve danima nije nić pomislio na nju. Nalazio se u drugom svijetu. Ali, ova kola!... Crno ulaštena, nigdje ni najmanjeg odsjaja metala, skupocjeni, fini motor, svakako ga podsje aju...ć

— Hej, drugaru, hodi amo — dovikne mu glas koji se u nj zasije e. Bljedoliki mladi , o iju poput ma a, naginjao se na ivicuč ć č č kola sa mjesta na prednjem sjedalu pored šofera. Lance ga smjesta prepoznade. Bio je to onaj mladi koga je Madge nazivalać gangsterom i koji je sebe nazivao Medenim Uhlom.

19

GLAVA 2.

Polako, kriju i ogromnu znatiželju, Lance se prima e. Nekako jeć č zaželio da dozna o ovom ovjeku sve što može.č

— Zdravo — odvrati on.

— Izgledaš kao u frentu.

— Izgledam kako izgledam, pa šta — otpovrne Lance.

— Nemoj se vrije ati. Mi ovdje tražimo ovjeka, a ja to tebiđ č rekoh onako prijateljski. Bi li popio jednu?

— Radije bih se najprije najeo.

— Jesi li švorc?

— Kao crkveni miš. A u ovom blesavom mjestu ne mogu na ić posla.

— uj, prijatelju, za prave ljude ima posla na bacanje. Umiješ liČ voziti kamion?

— Gospodine, umijem ja voziti i dva kamiona — hvaiisavo se isprsi Lance.

— Je li? Pa, bi li volio smotati jednu stotku?

— Aha! Lijepo mi zvu i. Za toliku lovu napravit u vam što godč ć ho ete. Samo bih volio biti siguran da u je dobiti — nasmije seć ć Lance.

— Ta no. U redu je. A sad, tko si ti, i šta si do sada radio?č

— O meni sigurno niste nikad uli, gospodine — neodre enoč đ odvrati Lance. Samo vam mogu re i da sam pohitio iz Los Angelesa.ć

20

— Je li te pajkani gone?

Uz tmuran osmijeh, šutljiv i bezizrazna pogleda, Lance svrne pogled pred prodornim o ima uperenim u njega.č

— De, drugaru, ne vrdaj preda mnom, ako ho eš da se izvu eš izć č nevolje, Sta si radio u Los Angelesu?

— Je li to vi mene pitate, gospodine?

— Da, tebe. Ne eš valjda ti ć mene ispitivati — osovi se Uhl oštro i nestrpljivo. — Ili eš ovako, ili nikako.ć

— Ah, neka sve ide do avola. Gladan sam... Kidnuo sam izđ Portlanda ispred Latzyja Corka — odvaži se Lance, prisjetivši se imena nekog sumnjivog tipa iz podzemlja koga je nedavno na Obali gonila policija.

— U toj branši si, a? — Uhl e, i pucne prstima, te se okrene ić o ima nalik nekoj sivoj vatri pogleda drugove u kolima. Lanceč iskoristi ovaj momenat da dobro odmjeri i upamti šofera, i gruboliku trojku na stražnjem sjedalu, za slu aj da ih opet sretne. Pored onogč kraj-njeg, na onoj strani, spazi gdje viri cijev mašinke. — Možda je Cork mene tražio. Šta misliš, Medvjede?

— Ni govora, Medeni. Bio je u Friscu i sjeverno od njega dva mjeseca — odvrati nagovoreni.

— To mi ne znamo — sumnji avo e Uhl, pa se Okrene i izvu eč ć č svežanj nov anica zavezan trakom na kojoj je stajala oznakač »stotina«. — Evo ti lova, drugaru... Tebi gori pod petama. Ali sa mnom eš stradati samo ako me prevariš.ć

— Kad se ja prihva am posla, onda sam fer — napomene Lance.ć

— To sam i mislio... Vidiš onaj veliki kamion tamo, iza benzinske stanice, pokriven kanafasom? E, to ti je vozilo. Odvest ešć ga u Tucson. Prazan je, ali ti vozi polako, kao da je pun, krcat. Razumiješ? Prije ili, kasnije tebe e napasti, po svoj prilici prijeć Tucsona, poslije mraka. Tako i treba da bude. A ti ništa ne znaš. Samo si odvezao kamion, a mene ne poznaješ. Kop aš?č

— Ne znam da li kop am ili ne — sumnji avo odvrati Lance. —č č Tko e me napasti — i zašto?ć

— uj, ne moraš se praviti lud. Sav ti je posao da staneš kad teČ zaustave. Razumiješ? Ina e, ništa ne znaš.č

— Je li onaj kamion vaš?

21

— Jeste.

— Vozite šljoku?

— Ve sam ti rekao da je prazan — osovi se Uhl. — Ho eš, ilić ć ne eš?ć

— I još kako ho u — izjavi Lance, i uzme pruženi novac. — Štać da radim kad stignem u Tucson?

— Ti eš ostati na autoputu. Zaustavi kod prve benzinskeć stanice na gradskoj perife-riji. Kod one s desne strane.

— Pa onda?

— Ne budem li ja tamo, bit e netko drugi.ć

— A ako ovi što me napadnu odvezu kamion?

— Pa ti nisi ništa izgubio.

— Gazda — umiješa se onaj nazvan Medvjed, ina e boležljivoč žuta lica — ova ptica nosi škljocu.

— Ama nemoj da mi kažeš! Baš bih volio da se iskaže kao pravi kauboj s onim zvekanima... Drugaru, izvedeš li ovo, bit e opet toga.ć

— Za ovo se ja mnogo ne sekiram — kratko e Lance. — dok jeć brižljivo turao u džep novac, o uo je Uhla kako kaže: — Medo, akoč mu upali, uzet emo ga.ć

— Tu nema rizika gazda. Taj je momak sposoban i...

Dalje nije uo. Kod benzinske stanice on se obrati poslužitelju:č — Je li taj kamion spreman? — Pošto ga je ovaj obavijestio da je sve u redu, Lance se popne u kabinu i ogleda se unaokolo. Motor je bio dobrog kvaliteta. Potjerao je kamion iz kruga stanice i uo io da suč velika crna kola nestala. Nije se ogledao da vidi kuda su otišla. Blok dalje on skrene na autoput i bez zastoja pro e kroz Douglas. im seđ Č našao van grada potjerao je sa dvadeset i pet milja na sat i upravio ka sjeveru, s bijesom shva aju i kako je upao u pustolovinu u koju seć ć nikad ne bi uvalio da nije bilo plavuše iz koledža, po imenu Madge, za koju se zainteresirao.

» udna li posla«, glasno je razmišljao Lanee, prepuštaju i seČ ć naga anjima. »Pogodio sam pravo u metu s onim o Latzyju Corku...đ Reket? Samo, kakav reket? Tamo na sjeveru sumnjalo se na Corka zbog svega i sva ega... No, bilo kako bilo, meni je to upalilo... A ovajč Medeni Uhl, kakav je to tip. Iz Chija... mislim. Ta, naravno, iz Chicaga, ini se da mu je sve-jedno da li ga znaju ili ne. Č Ova

22

kamion ina mora da ima neke veze s krijum arenjem alkohola.č č Možda preko granice. Ili iz neke luke u Zaljevu... Nije to za mene. Ali, svejedno me ljuti kakve veze ima taj nalickani majmun s onom djevojkom.«

Zaklju io je da bi mu ovo moralo biti posve jasno. Jasno je biloč i po Madgeinim vlasti-tim rije ima. Flertovala je s Uhlom, o iglednoč č radi posebnog uzbu enja u tome. Svakako, znala je da je gangster.đ Valjda je baš u tome tajna. Djevojka poput nje mora da je opkoljena obožavaocima, što je salije u, dosa uju joj, zamaraju je. Pored toga,ć đ Uhl je zgodan, a možda je njegov grub i drzak nastup privuikao djevojku. Svakako, otud se i porodila njihova veza.

Lanceu bilo drago što se uvjerio da je ona shvatila svoju grešku i što je na ljubezan ali valjan na in to Uhlu stavila do znanja.č

»Ali, šta li je, kog pakla, njoj trebalo da se zaljubi u takvog tipa?« grizao se Lance ljubomorno. »Oh, hajde Lance, budi pametan!« Tek zbog toga što je ta Princeza, kako ju je student Rollie nazvao, slu ajno najsla a i najprivla nija djevojka koju je dosadč đ č upoznao, nije dovoljno da joj name e an eosku isto u.ć đ č ć

Prizivati njenu sliku nije ni trebalo. Bila mu je urezana u duhu. Nema smisla zavaravati se, zaklju ivao je on — zaljubio se u nju nač prvi pogled. U redu, protiv toga nema ništa. Ali volio bi da ga toliko vrsto ne steže pomisao na nju, na njenu ljepotu i šarm. Nije ječ

mogao udaljiti iz duha i sad je ponovo zažalio što se nije pokazao ovjek i našao se s njom onog dana. U najmanju ruku uštedio bi jojč

susret s Uhlom.

Najedared Lancea spopadose nemirne misli. Uhl, gangster, raketer, krijum ar alkoho-la, možda ima još nešto na spisku svojihč opa ina. Možda je kidnaper. Pomisao nije glupa. Ona se u Lanceu sveč više u vrš ivala. Djevojka mora da je iz neke bogate kalifornijskeč ć obitelji. Njeni maniri, njeno aristokratsko držanje, pri a o ran u sač č puno arapskih konja, sve to sigurno govori o bogatstvu. A to može objasniti i zanimanje Medenog Uhla za nju. Kako se ukidanje prohibicije primi e, ovi krijum ari moraju okrenuti na druge poslove.č č Kidnaperstvo je ve uzelo maha širom zemlje.ć

»Glupo ili neglupo, bolje je biti na oprezu«, promrmlja Lance odlu no. »Tako mi boga, samo budem li mogao, izna i u šta ho e tajč ć ć ć gizdavko s gomilom stotinarki.« I u asovitom oduševljenju Lanceč pomisli kako bi njegova dužnost bila da se vrati u Los Angeles i upozori djevojku, ukoliko provjeri svoje sumnje o gangsteru. Potom,

23

shva aju i bit svog naglo uzavrelog oduševljenja, ć ć on se zaprepasti nad samim sobom. »Okani se sanjarenja, mali. To se skupo pla a. Ać radim posao koji nisam smio prihvatiti.«

Me utim, kakve god mu bile misli i raznršljanja, osje anjeđ ć njegovo i predosje anje ostadoše netaknuti. Slu ajnost i okolnosti nać č koje je do sada na svom putu naišao, i sve šta je iz njih izbijalo, dokazale mu da se on može na i u ma kakvoj udnovatoj ić č neshvatljivoj pustolovini.

Kola i kamioni nadolazili su, ili ga tu i tamo prelazili, ali je promet prema jugu bio ja i. Veliki, crni Uhlov auto nije primijetio. Nač jednom dijelu ravna puta, duga kom cijelu milju, jednom se osvrnuo,č upola iš ekuju i da spazi ona kola kako ga slijede. Ali, kola nigdje.č ć

Tjeranje kamiona nije mu dozvoljavalo da ve u pažnju obratić pustinjskom krajoliku, u kojem je uživao dok je jahao. Me utim,đ napor zbog vožnje i misli njegove usredsre ene na udnovateđ č okolnosti koje su uslovile ovaj put, u iniše da mu vrijeme brzo pro e.č đ Nije toga ni bio svjestan, a ve se penjao krivudavim usponom krozć Bisbee, oštrim okom gledaju i otkud bi mogli iskrsnuti predvi enić đ napada i. Oko polovine podneva prošao je kroz živopisni Tombstoneč u ijem je predgra u zastao da uzme gorivo. Zbog toga je moraoč đ razmijeniti nov anicu od stotinu dolara koju mu je Uhl dao.č Poslužitelj benzinske stanice, neki sredovje ni ovjek sa Zapada,č č pronicavim plavim o ima svrne pogled s nov anice na Lancea.č č

— Ve ć sam vidio ovakve nov anice, a i kamion što ga vi vozite.č Gdje vam je društvo?

— Šta ja znam — osorno odvrati Laince. — Kako to mislite, društvo?

— Pa, obi no budu po dva ili tri kamiona kao ovaj, jedan zač drugim. Rekao bih da ste novi...

— U emu to, gospodine? — prekide ga Lance.č

— Pa, šta ja znam — mirno i neodre eno odvrati poslužitelj.đ

— Je li? Dobro, pravo da kažem, na ovom sam poslu posve novi.

Ovaj mali intermeco nanovo pobudi u Lanceu misli na ono što ga o ekuje, i što može zlo ispasti. Odatle dalje, bio je stalno nač oprezu i nešto je pove ao brzinu. Kad je prošao kroz Mescal, nekoć pusto seoce, bilo je gotovo zano alo, ali se on nije zaustavio da utolić glad i ugasi že . Želio je što prije okon ati ovaj posao. Pustinjska nođ č ć

24

bila je blaga i ugodna poput melema, donosila je svježinu i tjerala dnevnu žegu. Svjetlo farova otkrivalo je sive kojote i divlje ze eveč što su skakali preko ceste. Farovi kola što su mu dolazila u susret, izrastali su iz ta ke u tami do žutih krugova, jurili k njemu i prolazilič daje, prepuštaju i cestu i dalje mraku. Suhi vonj prašine ić pustinjskog bilja punio mu je nozdrve. Pod povoljnim okolnostima, Lance bi volio da se pobliže upozna s ovom pustinjom, Avetinjski udovi kaktusa i gusto žbunje meskita produbljivali su amotinju.č

Na nekoliko milja iza Vaila ukazalo se neko svjetlo na sjeveru. Lance ubrzo pogodi da to svijetli Tucson, miljama - još dalek, ali vidljiv u pro iš enom uzduhu. Jure i brzinom od etrdeset ili neštoč ć ć č više milja na sat, u Lanceu se probudi neka nervoza u o ekivanjuč napada. Svaki put kad je spazio sjaj reflektora za sobom, pripremao se da za uje nalog da stane. Ali je u toku itavog jednog sata tolikoč č kola pored njega prošlo a svjetla na horizontu toliko su oja ala, da ječ po eo vjerovati kako e zdrav i itav, bez napada, sti i do prveč ć č ć benzinske stanice na desnoj strani ceste.

Uto ga neka kola dostigoše i na dužini od nekoliko milja zadržaše se tik za njim. Lance shvati da je as kucnuo, i nagna sebeč da bude spreman. Brzinu smanji na trideset, potom i na deset. Ona kola vozila su i dalje za njim, ponešto ulijevo. Kona no, doklizišeč pokraj njegova kamiona.

— Hej, šoferu! Stoj! — za u se promukli glas. Lance ugasič motor, povu e ko nicu i uz škripu zaustavi.č č

— Gore šape! — za uje se iz onih kola, a svjetlo džepne bateriječ bljesne Lanceu u o i.č

— U redu! — uzvikne on, pokoravaju i se,ć

Dva čovjeka isko e, jedna se vrata zalupe. Kola krenu dalje ič stanu ispred kamiona. Netko širom otvori vrata Lanceove kabine, koju preplavi svjetlo. Spazio je uperen revolver i dva nejasna lica ve im dijelom pokrivena maskom. Za uo je korake kako se trkomć č primi u iza kamiona i škripu zasuna.č

— Bud, jesi ovoga ve vidio? — upita razbojnik s revolverom.ć

— Nisam. Opet novajlija — glasio je kratki odgovor.

— Tko si ti? — uslijedi pitanje.

— Arizonski kauboj — odvrati Lance. — Bio švorc. Pristao da vozi ovaj kamion.

25

— A tko ti je platio?

— Ne poznajem ih. Njih petorica, u nekim crnim kolima, u Douglasu.

Otraga se za u škripa šarki, a potom šljapkanje platna.č

— Zaboga, prazan! — bijesno uzvikne ne iji grubi glas. Za ušeč č se koraci, pa se pojave njih dvojica, od kojih Lance uspije razaznati jednoga usprkos zaslijepljuju em svjetlu.ć

— Kokane, prevariše nas. Opet su nas nasukali kao budale. Ovaj je kamion prazan.

— Pakla mu, nije valjda!

— Pakla mu, jeste. Ovaj je sto ni kamion. Još ju er, kad smoč č pokupili ona kola, ovaj je bio pun junadi. A u drugom je ...

— Za epi — prasne vo a i lupi revolverom po vratima kamiona.č đ — uj, šoferu, koliko si ovakvih kamiona vidio u posljednje vrijeme?Č

— Tu i tamo, vidio sam ih dosta — razbrblja se Lance. — Prekju er tri, jednog za drugim.č

— Kojim su putem išli?

— Na sjever, od Douglasa.

— Aha! Kokaine, šta sam ti rekao — drekne razbješnjeli razbojnik. — I svi e se vratiti puni junadi. Po eo je kupovati junad.ć č Šta na ovo kažeš? Trguje stokom. Varka. Ha-ha! Tebe je baš dobro namagar io.č

— Šoferu, ima li kakav pre ac za El Paso da ne prolazi krozč Douglas? — oštro upita vo a.đ

— Ima, kod Bensona — spremno odgovori Lance. — Cesta je slaba, ali može se pro i.ć

Vo a utone bateriju. — Kidaj, kaiuboju, kamo đ si se ve uputio. Ić reci svom gazdi da mu mi kužimo posao.

— Kokane, ako ve ima pre ac, pa bez obzira što je slabać č cesta, mogli bismo prete i ona kola — zaškripi Budov glas. Njegovć hrapavi glas Lance e upamtiti. etiri razbojnika otr aše od svojihć Č č kola i ukrcaše se.

— Okreni i daj gas! — naloži vo a.đ

as kasnije ona kola zagrmješe niz autoput prema istoku, iČ Lance je pred sobom imao ist put. S olakšanjem, i znatiželjniji negoč

26

ikada, Lance upali motor i zabrza k Tucsonu. Shvatio je da su se njim poslužili prosto zato da onoj bandi zametnu trag. Tobožnji posao sa stokom vidi se da je trik kojem ne mogu dosko iti samo ova etirič č razbojnika.

Šibaju i velikom brziinam, Lance je u tren oka prevalio put odć onog pustog dijela ceste do odre ene mu benzinske stanice. Kamionđ je klizio glatko poput kakve limuzine. Tek što je stao u krugu stanice, kadli dva ovjeka u tamnim odjelima i s mekanim šeširimač nabijenim na o i požure prema njemu. Lance se ve bio pripremio dač ć ih do eka, te otvori vrata i iza e iz kabine s uzdahom olakšanja.č đ

— Zdravo. Baš mi je milo da vas vidim. Odvezite ga — on eć bu no.č

— Jesu te zaustavili? — upita jedan radoznalo, dok je drugi uskakivao u kabinu.

— Još kako. Nekih pet milja odavde. Da si uo Buda i Kokanač kako krešu što je prazan. A još sam ih ja nasamario.

— Jesi li? A kako?

— Pitali me ima li pre ac za El Paso, a ja njima velim ima, kodč Bensona A uo sam da je to cesta, da te bog sa uva. Zalutat e.č č ć

— Gazdi e to biti milo. Koliko si se izuo za benzin? Gazda je nać to zaboravio, pa mi je rekao da ti ja dam.

Lance re e svotu, a onaj mu pruži nov anicu od pet dolara, neč č traže i kusur.ć

— Blick, bi 1' ti ostao cijelu no ? — upita onaj što je zasjeo zać volan. — Dosta pri e.č

— Ne sekiraj se ti. Medeni mi je naredio žta da radim, je li tako?... Šofenu, ovo si dobro izveo. uj, možeš dobiiti još jedanČ posao, ako se na eš u Douglasu slijede i put.đ ć

— Sjajno. Bit u tamo, ako ne bude predugo. A kad je toć slijede i put?ć

— Ne znam. Možda za mjesec — a možda duže. Kad su ona dvojica otišla, Lance u e u benzinsku stanicu, svjestan da jeđ poslužitelj motrio njegov dolazak i kratak razgovor.

— Koliko ima do prve gostionice? Krepao sam cd gadi — srda no, otpo ne Lance.č č

— Vi ste ovdje stranac? — odvrati nagovoreni koji ga je pomno

27

motrio. — Gostiona ima koliko ho ete, duž cijele ulice.ć

— Hvala. Da, stranac sam. A mogu vam i to re i da sam onajć kamion dovezao zato što sam bez prebijene pare. Napali su me nedaleko odavde, umiro sam od straha.

— Ma nemojte. Pa, nije ni udno, obzirom, na društvo. Sretnoč ste se izvukli.

— Jesam li? A šta me moglo sna i?ć

— Šta ja znam.

— Jeste kad prije vidjeli onaj kamion?

— Jesam, i još neke poput onoga. Dolaze i odlaze svakih šest tjedana, ili otprilike tako.

— Mora biti da posao sa stokom dobro ide, kad se junad ovako kamionima prebacuje — zaklju i Lance, po eka tren na odgovor, kojič č ne do eka, pa po e ulicom.. Usred drugog bloka nai e na jedanč đ đ restoran gdje dobije ve eru. Na slijede em uglu bio je hotel. Raspitaoč ć se i doznao da sutradan rano ujutro ima autobus za Douglas. Potom po e na spavanje. Zbivanja toga dana izazvala su razmišljanje, ali gađ ipak njsu mogla održati budna.

Me utim, sutradan ujutro, u autobusu, nije imao ime sprije itiđ č č misli. Prakti ki, tek je na kraju tog dugog puta došao do zaklju kač č koliko je besmisleno i dalje se interesirati za Uhla. Lancea više nije bila volja voziti ma kakav sumnjivi kamion. Izuzme li veoma zanimljiv doživljaj, ovaj susret sa Uhlom nema zbog ega da ga zaokupi. Svač njegova premišljanja j slutnje proizlaze isklju ivo iz te udne veze sč č onom djevojkom iz koledža i iz njegova zaklju ka da ju nekako morač upozoriti. No, on joj ak ni prezime ne zna. A vratiti se u Los Angeles,č zbog jedne toliko smione pretpostavke, ini se apsurdnim. Unatoč č tome, savjest mu nije dala mira. Kako bilo da bilo, i to pro e a uđ Lanceu ostane samo sve ja e bolno žaljenje. Kad se u Douglasuč iskrcao, i otišao da pregleda konja, u sebi je dozvao izazovnu sliku Madge na njegovom divnom konju, i na to se gotovo prepustio gnjevu zbog svoje sentimentalnosti. Usprkos svemu, misli na djevojku su ga se uporno držale, i na kraju se Lance pomirio s tom injenicom.č

Jašu i iz Douglasa prema sjeveroistoku, kroz sve prostraniju,ć živopisniju i divljiju arizonsku pustaru i njen sve ljepši i veli anstveniji surovi krš, Lanceu je bilo mrsko da prolazi i le ač đ okre e krajevima što su daleko zasjenili one kojima je nekadć projahao u Oregonu. Kakvim li divotnim krajem prolazi! Pred njim su

28

se dizali visoki bregovi, izdaleka najprije grimizni. a potom orni i sivi kako im se milju za miljom primicao. Nije žurio, na zaseocima uzduž puta zastajkivao je da se propituje za put, ali mu nisu znali mnogo re i. Jednu no proveo je u gradi u Chiricahua, koji se nalazio usredć ć ć prostranog zelenog i sivog kraja opkoljenog planinama. Tu i tamo je ve gledao stoku, i to u sve ve em broju, iako niti za stoti dio odć ć onog koji bi kraj mogao ishraniti. Jahao je sve dalje i dalje, bajnom talasastom dolinom.

Tama se spuštala oko njega. U mjestu Apache raspitao se za naselja u pravcu sjevera. Rekoše mu da ih ima nekoliko i da su prili no udaljena jedno od drugog. Uo io je da e ga njegova ljubavč č ć prema osamljenosti i ljepoti ove doline u visoravni nagnati da provede no pod otvorenim nebom. No, to mu nije smetalo. Dan jeć bio vru , te je i mo uvijek bila topla. Me- utim, tri sata nakon zalazać ć đ sunca Lance spazi ispred sebe svjetla i ubrzo u e u mjesto zvanođ Bolton. Nenalik drugim mjestima, ovo se inilo donekle novijimč naseljem što se opružilo preko autoputa i pruge. Kroza nj je tekla široka glavna ulica, jarko osvijetljena, sa mnogim du anima ić kavanama, hotelom, gostionom, bankom i kinom. Po njoj je bilo mnogo parkiranih kola. Lance pro e kroz predio garaža iđ autokampova na periferiji. Ma koliko vrst bio, Umpqua se po eoč č zamarati. Stoga se Lance obradovao kad je spazio nekoliko konja vezanih iza jedne garaže podalje od glavne ulice, a pored jedne konjušnice. Vidjelo se da garaža služi i kao benzinska stanica, a posve je skromna u odnosu na druge, luksuznije, pored kojih je Lance prošao.

— Zdravo, kauboju — rastegne ne iji prijazni glas. — Sjaši i u i.č đ

— Zdravo, prijatelju — odvrati Lance jedrom, krivonogom momku koji se odnekud pojavio. Na oskudnom svjetlu razaznao je nekakvo koštunjavo, preplanulo lice s kojeg su prijateljski i živahno svjetlucale kao razrez uske o i.č

— Pakla mu paklenskog! gdje si zdipao tog konja? — upita momak.

— Šališ li se ili je to ovdje dobrodošlica jaha ima? — do ekač č Lance.

— Pa, zna se da se šalim, kauboju. U ovom kraju imamo divnih konja, pa sam se zato usudio da to kažem. Ali, šalu na stranu gdje si do njega došao?

29

— U Oregonu. Dobili smo ga još kao ždrijebe. Ja sam ga uzgojio.

— Ti si iz Oregona? — nadostavi onaj momak, hode i oko konjać tako da se odmah vidjelo kakav je ljubitelj plemenite pasmine. Ovaj gest je odmah raskravio i razgalio Lancea.

— Jesam, a na ovom konju sam odanle došao.

— Šta kažeš? Nek me avo nosi.... Pa, kad ga dobro pogledam,đ onda se nemam emu uditi. To je pravi konj, kauboju, i ja bih ti zač č njega dao svoju garažu.

— Govoriš kao pravi kauboj — nasmija se Lance.

— Svakako, i bio sam, odnosno jesam kauboj. Cijelog sam života jahao po arizonskim pasištima. Ali, kraj ovakvih teških vremena, moram se brinuti kako da prehranim majku i sebe.

— Uh, slabe su to vijesti. A ja došao u Arizonu da na em posaođ kao uvar stoke.č

— No, naprosto nemaš sre e. Danas je malo kauboja. A i poslać je malo. Ovuda širom ima dosta stoke. Ali su družine spale na dva do tri jaha a. Prije ove propasti ja sam radio kod jednog ran era, zoveč č se Gene Stewart. Najbolji ran er u ovom kraju. Imao ti je on i poč osamdeset tisu a glava. Ali, za posljednjih godina Gene ti je propao.ć Kako nisam mogao sebi dozvoliti da zabadava jašem u njegovoj družini, morao sam se prihvatiti ovog posla. Pla a je dobra, ali meć mrzi ovo raditi.

— Ne zamjeram ti.... Da li bih mogao ostaviti Umpqua u konjušnici ovdje?

— Umpqua? Kakvo ime! Gdje si ga našao?

— Indijansko je. Tako se zove jedna rijeka u Oregonu. Zna ič hitar.

— Izgled mu se slaže. Svakako, može u konjušnicu. Ja u sć tobom tamo... Kako si rekao da se zoveš? Ja sam Ren Starr.

— Nisam ti još rekao. Zovem se Lance Sidway.

— Ho eš li se ovdje koliko zadržati?ć

— Ho u, ako na em posla.ć đ

uvar konjušnice bio je neki starac koji je o ito nekad živio naČ č pasištima. Oduševio se konjem gotovo ilsto toliko koliko i Starr.

30

Lance se ve odavno nije osjetio toliko me u svojima.ć đ

— Ump, dobri mom e, ova staja lijepo miriše, zar ne? — dobacioč je Lance konju, i pošto je svog mezimca pozdravio tapšanjem izišao je sa Starrom. — Gdje bih mogao jesti i spavati?

— Ima više lokala, ali ako ne ra unaš hotel, najviše e ti seč ć dopasti restoran kod gospo e Goodman. Fina je žena, ludo voliđ kauboje, a ima odli nu kuhinjicu.č

— Ho eš sa mnom? Volio bih da popri amo.ć č

— Svakako. Ve sam ve erao, ali mogu uvijek jesti. A ionako mić č je ve vrijeme da zatvorim du an.ć ć

Tako se Lance našao u istoj mirisnoj maloj prostoriji, koja ječ više odisala po domu nego po lokalu, i tu se upoznao s krupnom ženom ljubazna i blaga držanja. Po njoj se vidjelo da su joj kauboji srcu prirasli.

— No, Oregon e, baš mi je drago što si ovdje zastao — re eč č Starr živo. Vidjelo se da mu se Lance dopao toliko koliko i on Lanceu.

— Cijelim putem od Apachea ovamo kraj mi se sve više svi a.đ

— Do vraga, to još nije ništa. Treba da vidiš kako je na zapadnoj padini planina Peloncillos. Jelena i antilopa za lov koliko ho eš, pa medvjeda i puma. A tek da vidiš pastrmke, mom e moj! Ać č pasišta — sama trava i kadulja.

— Zvu i mi više nego lijepo. Je li tamo taj tvoj Gene Stewartč gaji stoku?

— Gajio je, nekada, kad je imao po deset družina uvara. Alič sada nema više od tisu u glava, ako ne ra unaš telad i godišnjake.ć č Samo ih pušta neka pasu oko ran a, a za uvare ima svega nekolikoč č dje aka Meksikanaca.č

— Koliko je daleko do njegova ranca? Stazom, nekih trideset milja. Cesta ti krivuda gore-dolje. Kolima ima etrdeset i dvije milje.č Proljetos se cesta nije prepravila, pa je njome gadnije i i, to ti jać kažem.

— Šta misliš, ima li kakve mogu nosti da stupim kod njega? Zać neko vrijeme ne pitam za pla u. Ho u da jašem po slobodnojć ć pustolini, da redovito i pošteno jedem, i da Umpqua ima gdje pasti. Znaš on je nau io da se sam hrani. Zob i djetelina bi ga iskvarili.č

31

— Tako i ja smatram da treba konja uzgojiti... Da ti pravo kažem, Sidwayu, dobra je prilika da stupiš kod Genea. Njemu su jaha i paklenski nužno potrebni. Ujutro u ti napisati pisamce zač ć njega. Posao ti je siguran, ako ne tražiš više od stana i hrane. Bit eć mu drago. Samo, moraš mu nekako pažljivo pri i... Taj Gene ti jeć nekakav osjetljiv ovjek, ali mu po pameti ravna nema u ovom kraju.č Ja bih za dvije pare sve prodao i pošao s tobom.

— To bi bilo silno. A zašto ne eš?ć

— Za mamu bi to bilo posve dobro. Ona bi htjela iz ovog vru egć kraja oti i na neko vrijeme. Ali ja dobro zara ujem, pa mislim dać đ najprije treba zgrnuti pove u paru, pa tek onda oti i.ć ć

— U redu, Rene. Hvala ti na savjetu, po i u. Možda se opetć ć na emo. Bilo bi mi drago.đ

— I meni. Možemo se na i, svakako. Gene e ti s vremena nać ć vrijeme dati slobodnu nedjelju. A ja u te onda potražiti.ć

— Kakakv ran ima taj Stewart?č

— Joj! Ta nema kauboja na Zapadu koji nije o njemu uo. Blizuč je granice. Gazda mu bio neki Meksikanac, Don Carlos. Ubiše ga davno prije mog dolaska u ovaj kraj Arizone. Zapravo, tada se još nisam ni rodio. Ali sam cijelu pri u uo. Don Carlos ti je imao taj ranč č č za vrijeme revolucije u Meksiku, prije nekih dvadeset i pet godina. Dobio ga darovnicom, od Španjolske. On se bavio krijum arenjemč preko granice. U to vrijeme Gene Stewart ti je bio žilavi kauboj. Silan na lasu i konju, strijelac prve klase, a hladnokrvan! Taj ti je ova bioč kao kamen. No, on ti se združio s revolucionarima. Nazvali ga El Capitan. Pošto je Madero ubijen, Gene se vrati. Otprilike u to vrijeme, pojavila se neka bogataška djevojka iz New Yorka. Ona kupi ran Don Carlosa. Tadašnji nadzornik, Stillwell, sakupio je družinuč najžilavijih kauboja što su ikad jahali pasištima. Ali, nitko im nije mogao zapovjedati, sve dok taj posao nije povjerio Geneu. Oni su Don Carlosa i njegovu bandu istjerali iz ovog kraja. Stvorili su najljepši, ran na Zapadu. Krasan je, da ljepši ne može biti, ali ječ strašno propao za posljednje dvije godine. .. Pa, Gene se oženio gazdaricom, onom bogatašicom sa Istoka, a kakva je to bila ljubav!

— Vraški zanimljivo, Rene. Dapast e mi se Stewart.ć

— Ho e, svakako, a pokažeš li se dobar kao što izgledaš, izvinić mi što sam toliko iskren, Gene i ti postat ete vrlo prisni. Meni je bioć silan. Volim ga kao da mi je ro eni otac. Uvijek mi svrati u posjetu,đ

32

nada se da mu se vratim. Ali me nikad ne bi upitao. Danas je bio u gradu, bio je zbog ne eg zabrinut. Rekao je da nije ništa, samo štoč gubi ponešto stoke.

— Zar ima kra e stoke? — brzo uzvikne Lance.đ

— Sid, ovdje ima plja kaša.č

— Ama nemoj!

— Ima, Na sve strane se pomalo plja ka. Nije onako kako ječ nekad bilo. Ali, vidiš, tuce glava sada Geneu zna e više nego tisu uč ć unazad nekoliko godina. Jadan je što ne može otkriti na koji na inč mu se stoka krade. U tome mu ne može pomo i ni stari Nels, jedinić koji je preostao od one velike družine kauboja.

— Možda su im metodi zastarjeli.

— Do vraga, Sid, baš sam to i ja pomislio1.

— uj, Rene — re e Lance, kao ne im potaknut — nema dugoĆ č č vozio sam neki veliki kamion iz Douglasa u Tucson. Bio je prazan, ali je ranije morao biti pun junadi.

Ukratko je Renu ispr ao pod kojim okolnostima je bio prisiljenč da zaradi nešto novaca, ali nije zašao u detalje o ljudima s kojima se sreo u toku svoje pustolovine.

— Uh, nek me avo nosi!... Kakav je to bio kamion?đ

— Veliki, dobre marke, pokriven ceradom. Uzeo sam registarski broj i ime vlasnika, samo dvojim da je to pravo ime.

— Ma šta mi pri aš, Sidwayu — nadostavi Starr, smirivši seč poslije prvog uzbu enja. — I ja sam primijetio da otprilike svakihđ mjesec dana ovuda pro u tri ili etiri takva kamiona. Prije etiri danađ č č prošao je jedan prema sjeveru.

— Jesi li na njega obratio posebnu pažnju?

— Nisam. Samo sam ga spazio i bilo mi je krivo, kao ina e svakič put kada šofer uzme benzin na nekoj drugoj stanici. Znaš, ti ljudi nikad nisu ni galon benzina od mene kupili. Ja to i razumijem. I sam si vidio kakva mi je stanica.

— Starr, oni su te mimoišli zato što si kauboj.

— Pazi bogamu! Dobro si pogodio. Ito je sumnjivo.

— Prema ne emu što sam usput uo, zakju io sam da su ti judič č č s kamionima kupovali stoku da se time prikriju. Možda su u

33

posljednje vrijeme okrenuli krasti stoku. Znaš, danas više nema posla koji se nije izopa io.č

— Drugaru, ti imaš mozga! — uzvikne Starr, sav napet. — Kad dobro promislim, sve bih rekao da od jesenas nisam vidio te kamione da ovuda prolaze prema jugu. Pro u oni zna se. uo sam ih. Ali, usredđ Č no i,ć

— Sad ve imamo nešto o emu treba razmišljati.ć č

— Zapanjuje me. Vraški me golica znatiželja. Sid, ovo e Geneać avolski interesirati. Ti mu to odmah reci. Reci mu sve što znaš o timđ

kamionama

— Budi siguram da ho u. A stupim li kod tog Stewarta, poslatć u ti potvrdu i novac da mi poru iš prtljagu iz Los Angelesa.ć č

— To u ti drage volje u initi... Pa, vrijeme ti je da po eš u krpe.ć č đ O i ti se sklapaju od umora. Hodi, povest u te u hotel. Nije ništa gorič ć od autokampa, dobar je.

Na prolazu pireko ulice, Starr nadoveze:

— Svakako, imao bih mnogo toga da ti pri am o Stewartu,č njegovom ran u i tako dalje Ali, ne mogu se dosjetiti svegač najedared... Vidjet eš, gospo a Stewart je divina. Još je lijepa, ać đ kakva je to žena! Gotovo sam zaboravio da ti spomenem njihovu k er. Nije ni udo, nisam je vidio skoro etiri godine. Još je bilać č č dijete. Ta ti je majstor da smota ovjeka! Svi su kau-boji za njomč pošašavili. ak i ja.' Mislio sam da sam glavni, jer mi je jednomČ dopustila da je poljubim. Ali, koliko sam pogriješio Si e! Ta td jeđ djevojka paklenska izaaiva ica, ali prava i poštena. Samo je punač ženstvenosti... No, toaš danas mi je Gene rekao da mu se ona vra ać ku i. Sav se uzbudio zbog toga. On nju obožava! A možda se i zbogć nje nešto sekirao... Side, ako je ta djevojka onakva kakvu sam je ja upamtio, onda ti no u ne eš oka sklopiti.ć ć

— Ne bih rekao — nasmije se Lance. — Mom e, ta ja sam tič malo u Hollywoodu proživio, i lumpovao sa najzgodnijim i najve imć zavodnicama ovog svijeta.

— U Hollywoodu? Gospo e bože, pa šta eš mi još ispri ati?đ ć č Si e, ti si mi unio malo razonode u ovaj mioj tmurni život... Jesi seđ zacopao u koju zvjeadu?

— Rane, zaglibio saim ti ne jednom ve tri puta. Nisu ni zvijezdeć bile. Sitne glumice, ali zgodnije od zvijezda. Svaki put sam se gore

34

zaljubio. Prema tome, sebe ne mogu zamisliti zaljubljenog u djevojku s ranca. Nemoj se uvrijediti mladi u. I moja sestra je djevojka sć ranca i ja se njome ponosim. Ali, shvatit eš što ho u da kažem, akoć ć gledaš filmove.

— Pa ja gledam svaku predstavu, ponekad i dvaput.

— Onda ti ja jasno koliko^ u biti siguran na jednom rancu uć Arizoni.

— Siguran eš hiti, ako ona ne do e ku i, što ne bih rekao.ć đ ć Drugaru, ja na tvor- mjestu ne bih bio toliko siguran... Evo, stigosmo do hotela. Da si mi zdravo do sutra ujuibro. Baš mi je drago što smo se upoznali, Lance.

— I meni, Rene. Vidjet emo se sutra rano. Ne zaboravi da mić napišeš ceduljicu za Stewarta. Laku no .ć

Živo uzbu en i zadovoljan doga ajima tog dana, i onim štođ đ predstoji, Lance po e da spava. Posebno se radovao poznanstvu sđ bivšim kaubojem Starrom. Zaklju io je da je to ovjek s kojim valjač č drugovati. Sre a ga je poslužila pri ulasku u ovaj novi i daleki kraj.ć

Sutradan rano ujutro, nakon doru ka, Lance je izvršio prvuč 'kupovinu u Arizoni: Kupio je novo jaha e odijelo, nužno potrebnić pribor za brijanje i još neke stvar ice. Bespotrebne stvari smotao ječ u stari kaput, u svežanj koji e lako objesiti o sedlo. Kad se pojavio Uć garaži kod Starra, vrli drugar njegov smiješno je zi-nuo u udu.č

'Brojutro, Side — on rastegne. — Sta si to napravio? Što si se nacifrao! Bože moj! Ni na kraj pameti md ne bi palo da si rbi takva lutkica. Kad te još vide na onom konju sve e redom pasti. uj, da tić Č nisi za Geneovu k er ve uo ili ak da je. nisi ve vidio?ć ć č č ć

— Ne nisam. Ali sam se morao obrijati i presvu i u iste krpe —ć č objasni Lance. — Ne mogu tražiti posao a izgledati kao protuha.

— Nisam baš oduševljen. Side — sumnji avo otpovrne Starr. —č Geneu se svi aju ljudi tvrda izgleda. S tom crvenom maramom i svimđ ostalim izgledaš pravi Buck Janes.

— Rene, kupio sam najskromniju ode u koju sam našao uć du anu — usprotivi se Lance. — Ako smatraš da je bolje da opetć obu em...č

— A, nemoj, ja se pomalo šalim. Dobro izgledaš. Zapravo, silno izgledaš. Nema kauboja koji e prevariti Genea Stewarta. Progledatć e on tebe skroz naskroz. A kladim se u du an da e donijeti istić ć ć

35

zaklju ak kao ja.č

— No, onda, šta kog vraga...

— Baš tako. Šta e kog vraga ispasti ako naletiš pravo nać Geneovu k er? Ona je na putu ku i. Gene je to ju er rekao mojojć ć č majci.

— Rene, baš si ti zagudio sve jedno te isto. Pa zar ta ništa drugo nije na pameti osim srca gospo ice Stewart? — Lance eđ ć šaljivo.

— Do vraga, ne! Meni je na pamet samo šta e s tobom biti, akoć se vas dvoje sretnete. A u tom novom odijelu ti i te kako odska ešč od sviju.

— I ti si slika i prilika arizonskih kauboja, zar ne? nadoveže Lance. — Da, znao sam ih mnogo u Hollywoodu. Divni momci, ali jednostavno ludi za curama, i spremni svakog asa na podvalu ič smijeh!... Da, pored toga kockari i kartaši. Kladim se u pet zelemba a da ja ne u ni pogledati tu tvoju arizonsku kraljicu uvarać ć č goveda... Ta, ovje e, više od godinu dana sam živio u Hollywoodu!č č

— To si mi ve sino rekao — suho otpovrne Starr. — Okladuć ć primam. Eto ti cedulja za Genea Stewarta. Nadam se da eš ispastić bar upola dobar koliko sam te ja prikazao.

— Hvala, Rene. Ne vjerujem da u biti slab. A sad reci mi kakoć u na i taj ran .ć ć č

— Idi autoputom, prema jugu, naravno. Okreni prvom cestom, to ti je obi na zemljana cesta, na lijevu stranu. Drži se nje oko petč milja. Do i eš do jednog mosti a preko potoka. Vidjet eš, ima punoć ć ć ć zelenih vrba. Ali, ne možeš ga mimoi i, jer je to prvi most na koji ešć ć nai i. Tamo ti je, s desne strane potoka, staza koja ide pored njega.ć Udri tom stazom, drugaru, i nek ti je sretno.

— Otkud u poznati ran kada do em tamo?ć č đ

— Pakla mu! pa to je jedini ran u tom kraju. Ku a u staromč ć španjolskom stilu, diže se na jednoj glavici, usred stabla. Zidovi su joj bili bijeli. Ali, spazit eš je još s vododijelnice, deset milja prije.ć

U doista kratkom vremenu Lance se ve našao van Boltona nać cesti koja se penjala i gubila negdje u sivilu neznanog. Umpqua, pognat nekim utilom, možda mirisom kadulje ili samo svježog zraka,ć brzo je grabio prostor ujedna enim kasom. Lanceu zdesna ležao ječ autoput poput blještave vrpce i slijedio željezni ku prugu, a dalje,č

36

prema jugozapadu, preko pustinje, pružao se niz telegrafskih stupova. S lijeve strane, onkraj zelenih vrba što su oivi ile potok, tu ič tamo su neki skromni ran ili pak meksikanska ku a od nepe eneč ć č opeke oživljavali krajinu koja je usput bivala sve divljija. Ispred Lancea, na horizontu, uzdizao se planinski masiv, tu i tamo oštrih, vrletnih obrisa, a ponegdje mutan i nejasan. Lanceovo hitro oko spazi ze eve u trku i kojote što se šuljaju, i sapi neke životinje zač koju je zaklju io da je anilopa.č

Kasnije je staza napuštala potok. Zakržljali cedrovi i blijedopurpurna crta na tlu ozna- avali su odakle po inje predioč č kadulje. Lance je poznavao kadulju Oregona i Kalifornije, ali ta se po mirisu i bujnom obilju nije mogla usporediti sa ovom, arizonskom. I Umpqua je pokazao koliko mu se dopada njen miris. inilo se kao daČ u svježem uzduhu ima ne eg oštrog i pikantnog. Sunce je postepenoč sve ja e pržilo Lanceu le a; sa tla se poput dima dizao sloj vru egč đ ć zraka; vrhunci što su se u plavetnilu daljine inili oštrijim, sad su seč u žezi mutno gubili. Na desnoj strani, prema autoputu, koji se još nje gubio iz Lanceova vidokruga, sivilo bijaše prošarano krdima stoke. Me utim, staza je sve više zavijala ulijevo i penjala se preko crvenogđ stijena i krša što je izbijao iz zemlje i izme u cedrovih šumaraka.đ

Došlo je podne, i Lance izra una da je prešao najmanječ dvadeset milja, to jest dvije tre ine puta do Stewartova ranca; ubrzoć je došao na vododijelnicu koju je Starr spomenuo. Krajolik bijaše tako divan, da je Lance stao i kao o aran u nj zurio. Spazio je kakoč se rep prašine diže za nekiim kolima što puze prostranoni sivopurpurnom dolinom ispod njega, koja mora biti južni kraj doline Bernardino. Monotoniju tog kraja remetila su kamenita podru ja,č cedrovi šumarci i tamne mrlje šume, što se izvijala uzbrdo prema planini za koju je Lance zaklju io da mora biti Peloncillos. Utoč Lanceovo oštro oko zapazi pošumljenu glavicu i staru španjolsku zgradu što ju je Don Carlos sagradio. Mada udaljena još deset milja, iskakivala je veli anstveno upravo, onako kako je Starr nagovijestio.č Zelenilom opasano i kao dragulj plavo jezerce blistalo je na suncu, a od njega je kroz sivilo vijugala voda koja je u širokom luku zaobilazila krševit hrbat na koji se Lance popeo. Ovo je, naravski, bio potok što ga je dolje prešao. Bio je to prostran kraj. Koliko prostran mora biti ovaj kraj kad evo ovdje, pred Lanceom, leži samo jedna njegova brdima oivi ena dolina! Usmijerivši nizbrdo, stazom,č Lance ozbiljno, ali opet nekako oduševljeno, pomisli kako je pridobijen zauvijek. Tu e ili na i ili podi i ku u. Osjetio je da Renuć ć ć ć

37

Stamru duguje zahvalnost do groba.

Podne je dobrano zamaklo, i Lance dojsha u zgodno, malo meksikansko selo u podnožju glavice. Tu i tamo sporo su se dizali stupovi plava dima. Svud naokolo odisalo je dokolicom, i na polumagoj djeci, i na magarcima i psima, i na stanovnicima u šarenoj odje i što su nehajno gledali sa svojih niskih trijemova. Lance dobacić jedno pitanje nekoj grupi. Jedna vanredno zgodna djevojka Meksikanka, koja je blistavih crnih o iju vragoljasto gledala uč Lancea, do eka ga sa: — č Buenos dias señor.

— Veze nemam. Je li znate po ameri ki? — upita Lance blago,č osmjehuju i se djevojci.ć

— Znam, kauboju. Gospodin Stewart je kod ku e.ć

— Hvala, Señorita. Mislim da e mi se ovdje dopasti.ć

U njenom crnom oku vrcne iskra nestašluka i ona poput tog bljeska munjevito otpovrne: — Nije vam dugo trebalo, señor.

Jašu i uz blagu uzbrdicu Lance je u sebi premetao ovuć primjedbu djevojke Meksikanke. »Gle! šta li je time mislila? Ne mogu shvatiti, ali me svakako zavitlavala. Baš je slatka mala! Dobro, señorita. Još u te ja potražiti.ć

Nije ni prešao mjesto gdje put skre e uz pošumljenu glavicu, ać ve ga neki dje ak dostigao i obavijestio da se gospodin Stewartć č nalaza, kod obora, i prstom je upro u pravac. Lance mu dobaci etvrtč dolara i produži desnom stranom podnožja glavice, dok ne izbije ispred nekih štala od brvana, obora i štagalja, i neke izdužene, stare, vremešne mahovinom prekrivene nastambe koja je svojim truljenjem pružala slikovit prizor. Na prodorno njištanje nekog nevidljivog konja Umpqua odvrati frktanjem. Lance pro e stazicom oivi enom trošnimđ č koljem i u e u dvorište gdje je odmah zdesna stajala kova nica;đ č ispred nje bilo je nekoliko jaha a Meksikanaca i neki istokrvnič č vranac toliko ulašten i valjano njegovan da.je odudarao od sredine. Nato neki dotad iza konja skriveni visoki muškarac istupi naprijed. Bio je divno gra en, preplanula, inteligentna lica s dubokim borama,đ prodornim crnim o ima, i bijelim vlasima na sljepoo icama. Lanoeuč č nije trebalo re i da je to Gene Stewart. Kako je Lance prišao, ono seć tvrdo lice najprije smekša, potom se osu osmijehom što ga toplinom svojom u ini privla nim, a zatim se iskaza živim zanimanjem kako zač č jaha a tako i za konja.č

— Zdravo, kauboju — pozdravi ran er Lancea prijaznim,č

38

dubokim, glasom. — Prvi si stigao.

— Šta... kako? — izmuca Lance. Jeste vi Gene Stewart?

— Da ja sam Stewart, a tko si ti?

— Lance Sidway. Tražim posao.

— Fino... A smijem li te pitati da li te je moja k i preporu ila.ć č

— Ne, zaista nije, gospodine —odvrati Lance, sjetivši se Starrovih rije i, i najedared se obeshrabri, — Ne poznajem vašu k er.č ć

— I to je mogu e. Ali, zar njen današnji povratak ku i nemać ć možda kakve veze s tvojim traženjem posla? — upita Stewart, s iskricom u prodornim o ima.č

— I tako bi moglo biti, sude i prema kaubojima što sam ih sreoć u Arizoni — prihvati Lance, hladnokrvno uzvra aju i na šalu o iglednoć ć č uperenu na njegov ra un. — Ali, u mom slu aju ipak nije tako.č č

— Zbilja? onda u te u tvom slu aju saslušati.ć č

— Imam jednu preporuku — produži Lance, izvadi pismo.

Stewart ga otvori i pro ita, te se zadovoljno nasmiješi kauboju.č

— Starrov drugar, a? Samo, nije mogu e da si baš ovakavć kakvog te on opisuje. No, ukoliko si bar približno takav...

— Izvinite me, Stewarte — žurno ga prekine Lance. — Ne u dać se prikazem u krivoj boji. Starr me poznaje koliko i vi Upoznali smo se sino ! Sprve simo se dopali jedan drugome. Rekao mi je da eteć ć me možda uzeti. Ponudio se da mi napiše preporuku.

— Tako. Da, takav je Ren. Si i.đ

Lance si e sa sedla i ispusti uzde. Stewart se obrati jedanđ momku iz grupe onih što su s divljenjem promatrali konja: — Pedro, napoji ga i otimari... Kauboju, imaš divnog konja. Nijednu mu grešku ne mogu na i. Nema ran era na Zapadu koji te ne bi zaposlio samoć č zato da mu se pruži prilika da ga kupi ili da ti ga ukrade.

— Silan je Umpqua — odvrati Lance, dok ga je ran er vodio kč sjedalu na trijemu jedne zgrade po kojoj se vidjelo da služi kao du an.ć

— Nelse, iza i — dovikne Stewart kroz široko raskriljena vratađ stare zgrade, a pošto ne dobije odgovor on žalostivo dometne: — Mora biti da je otraga, s mojom k erkom, gledaju njene konje.ć Kauboju, ispreznojit eš se da sa uvaš konja.ć č

39

— Ah, da — nasmije se Lance potaknut ran erovimč nagovještajem da e ga uzeti na posao. — Nema djevojke koja volić konje, a da ne bi htjela Umpqua, to se zna. Ali, ako ho e njega, morać i mene uzeti.

— Imaš pravi kaubojski duh iz starih vremena! I ja sam nekoć bio takav... Otkuda si?

Lance ukratko ispri a o svom domu u Oregonu, o ste enomč č iskustvu na tamošnjim pasištima, skromno nabroji svoje vještine, ali presko i vrijeme provedeno u Hollywoodu.č

— Da li si ikad uo za ove pašnjake i za moj ran ?č č

— Prvi put od Starra. Ovdje bi bila divota božja raditi. Molim vas, Stewarte, okušajte kakav sam na poslu...

— To bih sa zadovoljstvom u inio — odvrati ran er, prijazno alič č ozbiljno. — Jednom sam imao družinu najlu ih i najboljih kauboja nađ granici. Ali, gdje su ona vremena... Starr mi je u pismu napisao da pla a ne igra ulogu.ć

— Ja u drage volje raditi za stan i hranu.ć

— Jesi li bogat?

— Gospode, ne! Imam samo nekoliko dolara u džepu, i konja. Da, zapravo bih morao re i da sam bogat.ć

— Sidwayu, ne mogu dopustiti da radiš zabadava.

— Ali, gospodine, ako je samo novac u pitanju, zbog njega me nemojte odbiti — navali Lance.

— Budi iskren. Bit eš mi draži ako mi priznaš da ovaj posaoć želiš samo zbog Madge.

— Madge!... A tko je ona? Oh, da, naravno, vaša k i...ć Gospodine Stewarte, kunem vam se asnom rije i da sam za nju prvič č put uo kad je sino Starr o njoj bulaznio.č ć

— No, i to bi moglo biti dovoljno. Ti si pravi kauboj, od glave do pete.

— Ali nije bilo dovoljno. Nije bilo ništa. Žene mi se ne motaju po glavi.

— Nemoj se krivo zaklinjati. Kaubojima se žene uvijek motaju po glavi... Uzet u te, Sidwayu, s pla om od nekoliko dolarać ć mjese no, dok posao sa stokom ne po e nabolje.č đ

— Hvala vam. Budite uvjereni da u se što bolje založiti.ć

40

— Je li ti Ren spomenuo da bi se vratio k meni?

— Da, rekao je tako. On to ho e. Ja bih se okladio da e do ić ć ć im smogne nešto više para.č

— Meni je mrsko da ga pitam. No, kad biste mi vas dvojica, tvrdi momci, i Danny pomogli, uz moje kravare, mogao bih spasiti stado. Znaš, Sidwayu, ovuda je bilo nekakve udne kra e stoke...č đ

Stewarta prekine neki umilni, zvonki glas što je dolazio sa staze iza ugla trijema.

— Nelse!... za ime božje, pogledaj tog vranca!... Oh, kakav ljepotan!... Oh! Oh!

Zveckanje ostruga oglasilo je lagani hod nekog jaha a.č

— Djevojko, tog konja još nikad nisam vidio — rastegne ne ijič stara ki glas. — Zamrzit eš me, ali ti moram re i da bije tvoje rageč ć ć za cijelu dužinu.

— Glupost!... Ali, zaista jeste divan... Nelse, ja ga ho u. Dobit uć ć ga, makar koštao deset tisu a... Tata.! Tata.!ć

Stewart šapne:

— Po i straga i reci joj da tog konja ona ne može kupiti. Bit eđ ć smijeha.

— Dakako, gospodine — krzmaju i odvrati Lance. Dobio je prvić nalog od gazde. Osim toga, njega je neobi no pogodila ova situacija,č ili ga pak zgodio onaj umilni glas. Pošao je k uglu, i u to za uoč korake. Potom nešto se isprije i pred njim i neka prilika uleti muč pravo u naru aj.č

— Oh! — ona krikne i posrne; pala bi da se nije hitro uhvatila za Lancea Djevojka — gologlava — lepršave zlatne kose — ljupka zarumenjena lica, neobi no znana — ljubi astih o iju što su se širile ič č č tamnile!

— Kako, za milost božju?... Vi... Zar ovo nije udo nad udima!č č Pa to je moj junak!

Prepoznao ju je. Djevojka iz njegova doživljaja na koleškom terenu, djevojka iz one lude jurnjave ulicama Los Angelesa. Ustreptala radoš u, ona ga zagrli i svojim crvenim usni-cama poljubić njegove, mirnim, slatkim cjelovom, a njemu se u ini da e mu prsač ć pu i.ć

41

GLAVA 3.

Sunce je ve bilo na smiraju kad se Gene Stewart dovezao uć dvorište svog ran a. Unato starim kolima, vožnja iz Boltona u inilač č č mu se kratkom, i ovaj put je propustio da uživa u divotnom krajoliku što ga je toliko obožavao ve preko trideset godina. Mnogobrojnać znana mu mjesta, spomenici lude mladosti, ovaj put nisu mu do arala snove o prošlosti. Ovaj put ak ni ruševine meksikanskogč č sela od nape ene opeke, gdje ga je Madeline nagovorila da napustič svoje zle sklonosti i po e raditi za nju, nisu uspjele da ga podsjete nađ taj presudni momenat, na blaženi preokret njegova života. Nevolja je doista zamutila Geneu oko, kad nije vidio ravan kadulje gdje je, u gor ini i bezna u, strgao Madeline s njena konja, i — znaju i da ječ đ ć ona zapravo njegova, da je njegova usprkos tome što ona o tome ne sanja, i da ju on napušta zauvijek, da bi odjahao svojim nekadašnjim stazama ispi uture i revolveraša, ne bi li glavu izgubio — u svomč samoodricanju poljubio ju podrugljivo-strastveno. Kad se Gene, prolaze i pored tog mjesta, nije toga sjetio, pa makar od onda prošloć dvadeset godina, zna ilo je da ga je zbilja pritisla teška nevolja.č

Posljednji od njegovih sjajnih jaha a iz tih prvih i razuzdanihč dana, stari Teksašanin Nels sjedio je na trijemu du ana, pušio ić ekao. Gledaju i tu sijedu glavu, uske orlovske o i, suho izboranoč ć č

lice, Geneu se u ini da ga je zgodilo neko rijetko i zapanjuju eč ć osje anje vremešnosti. Nelsu mora da je blizu sedamdeset. A ispodć te blage maske spokojnosti, probijao je sav pustoš i život Zapada.

— Nešto kasniš, Gene, a vu eš se kao da si sad s mokra konjač sjahao — dobaci Nels.

— Jeste, stari moj — umorno odvrati Gene, i sjedne na trijem,

42

drže i neke svijene novine u ruci.ć

— Šta ti je?

— Sve ide iz lošeg u gore, Nelse.

— Je li ti se javila Princeza? — živo upita stari kauboj.

— Meni pismom i brzojavom. Madelinei piše više... Madge se vra a ku i. Za stalno!ć ć

— Ma nemoj mi re i!... Auh! Onda, sve je fino i lijepo — odgovorić i opusti se s izrazom ushi ena olakšanja.ć

— Loše su vijesti od Madge, Nelse. Ali, pustimo to za sada. To je manje zlo. Lawson je bankrotirao. Ne mogu više ra unati na novacč što mi duguje, a u to sam polagao sve nade. Vjerovnici me salije u.ć Do novca moram do i.ć

— Je li se podigla cijena stoci?

— Pala je na trideset dolara po grlu.

— Gazda, ja bih prodao.

— Zar cijelo stado? — iznena eno upita Gene. Od svih sto ara,đ č Nels bi posljednji žrtvovao svoje blago. U Arizoni nije bilo vještijeg i promu urnijeg u ocjeni svega što se ti e stoke.ć č

— Cijelo, do posljednjeg roga, Gene.

— Ali, da ran er tako nešto u ini, to je ne uveno! — usprotivi seč č č Stewart.

— Svakako. A šta je s ovim što se doga a danas, zar nije i tođ ne uveno? Za cijela života nisam tako nešto doživio. Ako pomislimč na malo dalju budu nost, Gene, onda moram proricati da su krupnimć sto arima dani odbrojani.č

— Nepojmljivo! — protisne Stewart. Ova ga pomisao nekako bolno pogodila. — Na temelju ega tako nešto prori eš?č č

— Prvo i prvo, što se država upli e. Zatim, pašnjaka je svakeć godine sve manje. Posljednje i najgore, sad ve i kod nas dolazić meso iz Argentine, i to jeftinije, nego što nas košta. Gene, gadna nas vremena ekaju. Tako ja slutim.č

— Tvoje slutnje sam uvijek poštovao, — Nelse natmureno odvrati ran er. — Ali, ova mi se ini besmislenom.č č

— Gene, koliko si duboko zaglibio u dugove?

43

— Nemam hrabrosti da sve zbrojim — neodre eno odgovoriđ Stewart.

— Pa, rasprodaš li sve po trideset po grlu, možeš isplatiti dugove, i sa ekati da prebro-diš nesre u i nai u opet povoljnač ć đ vremena. Ukoliko ih doživimo!

— Mogao bih odlu iti da prodam, ali samo pola stada —č zamišljeno prihvati Stewart.

— Ti si gazda. Ali od mene si tražio mišljenje. Zaboravio sam ti re i da je ju er dojahao Danny Mains. Ne ide mu od ruke uzgajanjeć č stoke. I previše je izgubio junadi. On pretpostavlja da ih Meksikanci kradu.

— Ali, otkud može nekoliko Meksikanaca, pa neka su ne znam kakvi zlikovci, da se otarase stoke ne puštaju i nikakva traga?ć

— Pojma nemam, Gene, ali jedno je sigurno, da se tu nešto krije. Onolika Bonitina svojta, pa da su svi pošteni. Mora da ima i takvih koje e tek smrt opošteniti. Bonita je Dannyju svakako finać žena, a i njihova k i, mlada Bonita, slatka je djevojka. Ali... to ti jeć sve. A njega strah od njene svojte. On me s neba pa u rebra upitao šta da radi.

— A šta si mu ti rekao, Nelse?

— Pa, rekoh mu neka proda... Kad se on na to trgnuo, savjetovao sam mu nek se udruži s tobom. Onda, unajmite li par dobrih kauboja, mi bismo mogli svemu tome dosko iti. Odnosno, uč najmanju ruku kra i. To ti prokletstvo odnosi svu zaradu.đ

— Savjet nije loš, Nelse. Ali, ime bismo platili unajmljenječ kauboja?

— Uh, gluposti, Gene! Ta, nije mogu e da tako slabo stojiš —ć žalostivo odvrati Nels.

— Žao mi je, drugaru stari, ali zbilja tako slabo stojim. Teško mi je Madelinei u o i pogledati. A da ne govotiiimo da joj do em s ovim.č đ

Stewart razvije novine što ih je stiskao u šaci i prostre jedan list preko koljena starog kauboja. Nels izvadi nao are, namjesti ih ič stane polagano itati:č

NEREDI NA TERENU KOLEDŽA

Studentica izba ena zbog podstrekavanja obra una izme uč č đ studenata i policije.

44

— No, nek sam....! — protisne Nels i trgne uvis svojom lijepo oblikovanom sijedom glavom. Mnogo je puta Gene vidio kako te plave o i sijevaju ognjem, ali rijetko kao poput ovog puta. Nels ječ naga ao u emu je stvar i njegova su osje anja bila povrije ena.đ č ć đ

— Princeza?

— Da, ma koliko mi teško bilo da to kažem. Ali, itaj, pro itajč č šta piše. Nelse.

— Auh!

Gene je promatrao Nelsovo lice finih crta, dok je ovaj s mukom itao ono pola stupca u novinama. esto je vidio Nelsa kako smrtič Č

gleda o i u o i, ili ju sam dijeli ali je tek sad prvi put zamijetio sjenkuč č i gr evit drhtaj što preko toga lica u tek kratkom hipu preletješe.č Sjetio se da Nels voli Madge isto toliko koliko ju vlastiti otac voli, da je Nels prije mnogo i mnogo godina nazvao ono prkosno dijete Princezom, da ju je Nels prvi put posadio na konja, i nau io jahati.č Stari kauboj presavije novine i vrati ih Geneu.

— Dao bih ne znam što da izrešetam tog zlikovca koji je to napisao.

— Besmislica, Nelse. Jesi li lud? Pa mi smo u devetsto trideset i drugoj!

— Da, pakla mu, ali se u Sjedinjenim Državama danas puca više nego u ono doba kad smo mi najprije došli u ovaj kraj, ti prije trideset godina, a ja još ranije... Taj prokleto laže, Gene.

— Tko? Je li pisac ovog lanka?č

— Jest. Od sve te prljavštine niti jednu rije ne vjerujem. Da ječ ludovala, da je pijan-dura bogataška i pravi demon brzine. Gene, za milost božju, ne možeš valjda u to vjerovati! A Madelinei nemoj re i.ć

— Sve mi se ini da sam gotov, Nelse. Ovo je posljednji udarac.č Ne znam šta da mislim. Madge u svom pismu priznaje. Na asnu rije ,č č otvoreno! — A u brzojavu kaže da se vra a ku i i da e tu ostati.ć ć ć

— Bože! Ve dugo nisam uo bolju vijest!ć č

— Dobra je vijest, Nelse, mada uz to ovjeka boli. Izgleda, dač nije te njene nevolje...

— Ma ne, Gene! Princeza voli ovaj kraj i ovu ku u ć gdje se rodila. Tu joj je dom.

— Vlastitu k er ne poznajem — uzdahne Stewart. — Sjeti se,ć

45

Nelse, da više od tri godine nisam uop e vidio Madge. Sam znaš dać sam bio u Meksiku kad je prošli put došla ku i. A pretprošlog ljeta,ć otišla je u Evropu.

— Da, znam. A ja se kladim na nju, Gene. Da, svakako, bila je divlja kao ždrebica, ali dobra kao zlato i prava kao elik. Kad ječ posljednji put bila ovdje, i te kako me kosnula. Morao sam do i na toć da su se vremena izmijenila od onog doba kad smo ti i ja jurcali za curama. Eto, Gene, mi ostadosmo na istom mjestu, a ovaj se svijet kretao dalje.

— Posve ta no. Kladim se da e se to nama osvetiti, Madge uč ć pismu kaže da e joj do i grupa prijatelja iz koledža u posjetu.ć ć

— Fino! I posljednji put je tako u inila, i ja se nikad nisam bolječ proveo.

— Nelse, baš si ti beznadežno lud. Pa Madge bi te natjerala da joj iz ruke jedeš. Ali, ja sam joj otac!

— Svakako. A ja u se zabavljati i na tvoj ra un, Gene.ć č

Polagano, Gene po e zmijugavom, zeleno oivi enom stazom štođ č je vodila ka ku i. Nelsu nije povjerio sve svoje brige. Zapravo, njegać je najavljeni Madgein povratak i radovao i uveliko žalostio. Grupa prijatelja iz koledža!

Kosovi, prepelice, drozdovi i svrake šuškali su i avrljali uč borovu gustišu. Posljednji zraci sunca u sutonu izgarali su zlatom po rascvalim penja icama, vremešnim zidovima i lukovima stareč španjolske zgrade. Mirisi ruža i borovine miješali se i stapali s mirisom kadulje što ga je laki vjetar donosio s poljane. Gene je osje ao kako su zemlja, i zgradurina od erpi a, ljepše nego ikada.ć ć č Ali je slika propadanja ve eras zgodila Genea daleko ja e negoč č ikada. S ograde letvice padaju; daske na verandama tu i tamo trunu; stara žbuka otpada i ispod nje izviruje nepe ena opeka.č

Gene pro e ispod luka na kapiji, iza ku e i u e uđ ć đ dvorište Li iloč je na sumra nu džunglu tamnoga zelenila, s teku om vodom,č ć pospanim pticama što dremovno cvrku u, i gustim miomirisom. Izć kuhinje lebdio je prijatan miris, i dopirali su tihi glasovi posluge. Gene pre e preko širokog trijema i po e k Madelineinoj dnevnoj sobi.đ đ U ruci je držao gomilu pošte, me u kojom, me utim, nije bilo onihđ đ novina koje su raspalile Nelsa. Njegove korake na trijemu Madeline je ula i izašla mu ususret. U ovom asu, kad je morao da joj otkriječ č onakve stvari o njihovom jedinom djetetu, Geneu se u ini da su muč

46

ljubav prema ovoj plemenitoj ženi koja je još kao djevojka odbacila Istok da bi svoj život stopila s njegovim životom i ovim krajem, i njegov ponos zbog njene vrlo dobro sa uvane ljepote i šarma jedineč pokreta ke i snažne emocije. Ho e li Madge biti druga Madeline? Uč ć njenoj kosi sjedine su ve vidljive, a preko lijepa lica po ele suć č izbijati bore. Ali je sjaj njenih blistavih o iju isto toliko mekan ič radostan kao u mladosti.

— Gene! — uzvikne ona i poljubi ga. — itav si dan zakasnio!...Č Nešto si mi umoran, zabrinut.

— Zdravo Madeline — odvrati Gene i odloži omote i svežnjeve pošte na stol. — Da, umoran sam... i zabrinut. Loše vijesti, ženo. I to ne sipe, ve pljušte kao iz kabla. Lawson je propao. Bankrotirao. Nać novac više ne možemo polagati nade. Morat u prodati nešto stoke.ć Nels mi savjetuje da prodam cijelo stado... Mada sve to nije niišta. Imam ti jedno veliko iznena enje. Madge dolazi ku i.đ ć

— Madge! Dolazi ku i? Zašto? Šta li je sad napravila, Gene? —ć mirno upita Madeline

— Izba ena je iz koledža — bubne Gene, zmaju i da je vijestč ć morao iznijeti na blaži na in, ali nesposoban da lukavstvom štedič ženina osje anja.ć

— Oh, nemoj! Zar uo i diplome? Trebala je diplomiratič jedanaestog juna.

— Da. Slabo je, ali možda ne toliko koliko se ini. Evo ti njenoč pismo i brzojav što su upu eni meni. Pro itaj najprije njih, pa ondać č one za tebe.

Pošao je u svoju radnu sobu, odmah do dnevne, upalio svjetla, i na stol položio svu neotvorenu poštu i neke poslovne papire. Potom pre e u svoju sobu da se opere i presvu e za ve eru. Time se dugođ č č pozabavio, onako zavijen crnim mislima. Madeline ga pozove na ve eru, i on u e u blagovaonicu. Ukoliko je o ekivao da e na i ženuč đ č ć ć slomljenu, onda je bio prijatno iznena en.đ

— Trebalo bi da sam gladan. Zaboravio sam jesti u gradu.

Upitao je Madeline za novosti na rancu za vrijeme njegova odsustva. Novog ništa nije bilo. Mlitavo i pospano ljeto nastupilo je i mirna kolote ina života u poljima nije nigdje poreme ena. Kad seč ć Gene do sita najeo, predložio je da pre u u dnevnu sobu i da odbaceđ sve probleme.

47

— Nikad ih ne eš odbaciti, dragi, sve dok ne promijeniš na inć č razmišljanja — umilno mu odvrati žena. — Ti uvijek gledaš samo crnu stranu stvari.

— Madeline, ovo je nesretno vrijeme ponovo oživjelo Genea Stewarta iz negdašnjih, tmurnih dana.

— Ne bi smjelo. Ti si me savršeno usre io, više od dvadesetć godina. Tebi i meni, gubitak novca ne zna i ništa.č

— Madeline, ja bih svoje gubitke progutao... ali me mu i to što ič ti gubiš. Cio si život provela u izobilju. U njemu si ro ena. A ima višeđ od godine dana da svojim novcem krpiš Madgein ekovni ra un. Onač č uzima više nego što ima, a ti joj ništa ne govoriš da njeni prihodi nisu više onakvi kakvi su nekad bili. I sad zbog mene i te naše djevojke rasipnice, ti moraš trpjeti. Morala si joj re i istinu, im nas je krizać č pogodila. Trebala si joj re i koliko su joj prihodi pali. Me utim, ništać đ joj nisi rekla, ve si razliku sama pokrivala. A ona stotine troši goreć nego pijani kauboji desetice. Eto, to mene boli.

— Gene, ja sam o ekivala da e pad vrijednosti novca biti samoč ć privremen. Ali, još uvijek vjerujem, kako me moj zastupnik u New Yorku uvjerava, da emo stati na noge. Madgein kapital je neokrnjen,ć s vremenom e njeni prihodi opet biti normalni. Tetka Helena je toć pametno uradila, da Madge ne može trošiti osnovni kapital. A što su se njeni prihodi smanjili, to kona no i nije toliko važno. No sad, trebač da joj kažemo, ukoliko imamo hrabrosti!

— Ukoliko imamo! — zaprepasti se Gene. — Ne baš mnogo. Pa šta, ja Madge skoro i ne poznajem otkad je narasla. Kad joj je bilo sedamnaest, prije nego e po i u koledž, uvijek sam se grdno bojaoć ć nje. Morat eš joj ti sama re i.ć ć

— Teško e to biti. I mene je strah, zbog svih ovih godma što ihć je proživjela daleko od nas. Sad, kad bismo po eli od po etka, ne bihč č ju poslala u koledž.

— No, hajde da na as zaboravimo financijske nezgode. Jesi lič pro itala njena pisma i brzojave?č

— Jesam. Ona traži da ne donesem nikakav sud dok ne ujem ič njenu verziju. Izgleda da se našla umiješana u nekim neredima u koledžu, zbog kojih nije bila kriva, ali zbog kojih je na kraju izba ena.č Strašno žali što nije diplomirala.

— Zar samo to? Zar ne žali i tu... tu nezgodu?

48

— Ona to uop e ne naziva nezgodom. Ne bih rekla da joj jeć takvo što palo na pamet.

— Princeza je uvijek Princeza, zar ne? Ona prosto ne može pogriješiti — otpovrne Gene s tragom gor ine u glasu. Šta još kaže?č

— Kaže da je pozvala svoje prijatelje iz koledža da do u ovdjeđ preko ljeta... preko ljeta, ne zaboravi. To e biti po završetku škole, ać sekira me više nego njeno izbacivanje.

— To je lako. Reci joj da joj prijatelji ovog ljeta ne mogu do ić ovdje.

— Zašto joj ti to ne bi rekao?

— I još kako bih — mrko odvrati Gone.

— Vrlo dobro. Tim lakše. Brzojavila je iz Los Angelesa na polasku. A sino se javila iz Yume. Sad, Gene, nemoj se mnogoć uzbu ivati, izigeda da e po svoj prilici sutra sti i ovamo.đ ć ć

— Madeline, pa to e... to e biti toliko divno da opet bude sć ć nama, da me gotovo nije ni briga šta god je uradila — odgovori uzbu eni Gene.đ

— Gene, ona predstavlja naš zajedni ki problem. Ona je spojč tebe i mene.

— Nije valjda mnogo mene? — zavapi Gene.

— Prili no mnogo tebe, ti si joj otac.č

— A recimo da je naslijedila nešto moje divlje krvi? — izusti Gene u stranu.

— Da nije bilo toga, onda ne bi bilo ni Madge, dragi moj.

— Gospode! oduvijek sam tvrdio da Madge posjeduje tvoju ljepotu, umilnost, pamet. Ali, ako u sebi ima onog mog demona... i taj se javi, u ovo naše suvremeno doba slobode za žene... pa šta, Maddie, šta pobogu mi tu možemo?

— Šta ja znam? Možemo je voljeti, imati povjerenja u nju. Tako da voli svoj dom. Najbolje da se odmah sada za to složimo Gene.

— Obe ajem ti, Madeline, ali me ipak strah.ć

— I mene je strah, ali ne onako kako je tebe. Ja se bojim one gomile mladih studenata, tek puštenih s lanca svakojakih ograni enja, šta e se stuštiti na nas ovdje.č ć

— Madeline, sje aš li se tvoje klape... one mla arije s kojom sić đ

49

došla ovamo iz New Yorka odmah pošto si kupila ovaj ran ?č

— Da, zaista, sje am se, odvrati žena mu zamišljeno, s nekomć sjenkom u oku. — Brat Alfred... njegov ljubavni roman sa Flo... sestra Helen... moj najbolji prijatelj Edith Wayne. O, koliko li se daleki ine...č strašno daleki. Ali, Alfred nam je deset godina navra ao... Gene, da lić si ikad pomislio da je Helen bila zaljbljena u tebe... u ono doba, kad si ti bio El Capitan?

— Zar Helen!... Hajde, Maddie, ne budi luda.

— Nisam. Istina je. Dosad ti nisam rekla. Znaš da se Helen nije udala. A svoje imanje ostavila je našoj Madge, koja je napokon bila takav problem, odnosno još jeste... Gene, budu li Madgeini prijatelji nalik njoj, onda e nama ljeto biti još uzbudljivije od onoga što smoć ga imali prije dvadeset i tri godine.

— U to ni najmanje ne sumnjam — izmumlja Gene.

— Samo da nam je još jedan El Capitan, koji e ukrotiti Madge!ć

— Maddie, valjda ne možemo poželjiti još jednog divljaka poput onoga!

— A možda jedino ovjek takve vrste može osvojiti Madge...č Mužu moj, zašto ti uvijek toliko gorko podcjenjuješ sebe?

— Kao ran er, propao sam. I to pošto sam uzgojio krdo odč osamdeset tisu a grla.ć

— Ali, nisi ti tome kriv. Tko bi mogao predvidjeti šta e se zbitić s poslovima sa stokom? Bilo kako bilo, ja sam mislila na tebe kao kauboja koji je došao, i osvojio... Gene, moje su uspomene divne, uvijek, one me vje no ispunjuju i potpuno zadovoljavaju, ak i danasč č ja sanjarim o onom strašnom jahanju u Meksiko, kad sam išla da te spasim od smrti... i uživam kad dozivam tvoju slilku kako izlaziš van, uvjeren da ideš na gubilište. Umjesto toga nalaziš mene... svoju ženu, a nisi ni sanjao da je njoj poznata tvoja tajna!

— I meni je sve to lijepo, Madeline. Meni je prošlost dovoljna. Ali tu si ti... naš dom... a sada i Madge, na koje treba misliti.

— Gene, na kraju e sve dobro svršiti.ć

— Svakako da ho e, draga. Ja sam ti staro zlogukalo. Volio bihć da budem poput Nelsa... No, ti bi htjela pro itati svoju poštu, a i jač imam itavu hrpu papira da pregledam.č

Napustio je ženu svjestan nekog osje anja krivice i kajanja.ć

50

Nije joj rekao sve. Sa Lawsonom bilo je dogovoreno da e podi ić ć novac da plati hipoteku koju je kriju i od žene stavio na ran .ć č Namjeravao joj je to priznati, ali se nikako nije mogao odlu iti. Nelsč je osjetio da nešto nije u redu, mada taj oštroumni stari prijatelj nije ni sanjao da je nešto tako slabo. Geneu je bila nepodnošljiva pomisao da Madeline i Madge izgube ovaj krasni ran .č

Prošao je starom, dobro znanom stazom ispod topola što su tamo posa ene još prije nego je Don Carlos sagradio ku u. Zagušljivađ ć dnevna sparina nestajala je, a uzduh se punio miomirisom cvije a ić borovih iglica; u jarku kanala za navodnjavanje, s kamenim stijenama prekrivenim povijušama, voda je milozvu no žuborilač poput potoka.

U svemu unaokolo bilo je utjehe i snage, pa i u samotnosti što je sve prekrivala. No, u vlastitom priznanju da nije podoban boriti se protiv ovih današnjih zastrašuju ih promjena i preokreta uć poslovima, Gene nije nalazio utjehe. Nels je ispao daleko bolji sto arč od njega. Punih petnaest godina Gene je imao novaca i previše, te ih je rasipao, umjesto da ih štedi. A, potom poput groma iz vedra neba pukao je slom, nov ani krah na Istoku, te je propala i banka u kojojč su bili pohranjeni ostaci Madelineina bogatstva. Ona ne zna koliko su zapravo osiromašili. Zdrav razum je Genea uvjeravao da Madge može i vjerojatno ho e spasiti ran . No, priznati joj u kakav je škripacć č on doveo sebe, inilo se daleko van domašaja njegovih snaga. Geneč odlu i da proda dvije tre ine svog blaga, plati najpre e dugove ič ć č kamate na hipoteku, a potom nešto iskombinira i smisli da spasi situaciju.

Uz snažan napor, on zbaci sa sebe potištenost, i vrati se u ku u, da Madeline prevari kako mu se tobože vratio njegov stari,ć staloženi, neokrnjivi duh. Pošao je na spavanje.

Ujutro — sve je bilo druk ije. Da li je najavljeni Madgeinč povratak ku i stvorio udo, ili ga je pak stvorio dojam o milini životać č koju je ovjek morao osje ati na prekrasnom junskom jutru, bogatomč ć pti jim pjevom, bljeskom crvene kadulje i zlatna sunca — to Geneč nije znao. Zdrav san i dnevno svjetlo oduvijek su uda inili.č č

Danny Mainsa našao je kako sa Nelsom ispija šalicu kave u nastambi starog kauboja neženje koja mu je dvadeset i pet godina bila domom. Danny je pripadao negdašnjoj Geneovoj družini ludo smionih kauboja iz onih davno minulih dana blagostanja. Krivonog, zdepast, nabijen, ni im se nije izmijenio, ali mu je prostodušno liceč

51

odavalo pustoš što su je godine nanijele.

— Zdravo gazda — pozdravi on Genea, radosno. Danny je prestao raditi za Genea ve prije više od deset godina ali ga jeć oslovljavao na kaubojsko-pu ki na in, kao jaha svog poslodavca. —č č č Spremao sam se da do em k tebi. Nels i ja smo se dogovorili kako biđ bilo da se udružimo s tobom. Ideja mi se svi a, gazda. Ho eš liđ ć prodati nešto stoke?

— Dobro jutro, stari moj — veselo odvrati Gene. Da, prodajem dvije tre ine krda. Šta ti o tome misliš Danny?ć

— Slažem se, gazda. Ako se cijena diže, kao što Nels pretpostavlja, šta, onda do asa kad ih skupimo i otjeramo do prugeč može se popeti na trideset i pet dolara po grlu.

— I ho e — razvu e Nels sr u i kavu. — Danny smatra da imać č č ć oko sedam sto grla, a možda i više. Ho e pola da ih proda.ć

— Gazda, sa mnogo manje stoke možemo bolje voditi kontrolu i možda u inimo kraj ovim udnim otima inama.č č č

— Ma tko li to radi? — ljutito e ć Gene.

— Vrag me odnio ako znam. Me utim, sve me strah da su nađ neki na in tu umiješani neki od onih danguba iz svojte moje žene.č

— Tako! I Nels to misli. A to bi se moglo lako urediti.

— Je li? A kako mogu, pakla mu, vješati njena ro ake?đ

— Danny, nema nikakve potrebe da ih vješamo. Treba samo da ih sprije imo.č

— I ti mi poznaješ proklete Meksikance ve trideset godina!...ć Gene, rekao bih da budalimo pod stare dane.

— Dobro, manimo se toga, Danny.

— Dižem ašu u to ime.č

— Nels, vidim da si ti sve sam smislio. Onda hajde, istresi to odmah.

— Za moj ra un, posve prosto — zamišljeno prihvati Nels. —č Unajmi par dobrih, tvr ih kauboja. Uz Dannyja i kravare što ih imašđ sa tjedan dana obaviš posao.

— Da unajmim dva dobra kauboja, je 1' de? A gdje? Kako? S im? — upita Gene, široko raskrilivši ruke.č

— Takve ne možeš dobiti, gazda — beznadežno izjavi Danny.

52

— Pa, ja imam jednu ideju — nadoveže Nels. — Gene, ti i Danny otvorite du an, dok ja po istim ovo ovdje.ć č

Gene uzme klju privezan na remenu od bivolje kože, i pra enč ć Dannyjem po e pokraj odavno napuštene nastambe, i preko ledineđ prema du anu. Iz obora ulo se frktanje Madgeinih konja.ć č

— Danny, odavno bih zatvorio ovaj du an, da nije Nelsa.ć

— Uh, gazdo, to ne smiješ u initi. To bi ubilo našeg starogč prikana. A du an ne radi s gubitkom, zar ne? Svi Meksikanci kupujuć kod Nelsa.

— Da, kupuju ali i duguju mu mnogo. Mora nabaviti nove zalihe, a ja se više ne mogu zadužiti.

— Vraga mu, ne! Poduzet emo nešto gazda. Bojim se da nam jeć došla voda do grla. Zar mi nije dosta glavobolje i bez one moje djevojke!

— Je li Bonite? — brzo upita Gene s prizvukom su uti.ć

— Da, gazda, Bonite. avolski me stid da to priznam, ali meĐ strah da je ona nevaljala djevoj ura. Nakon svega onoga što je tvojač žena u inila za nju... odgojila ju... od nje napravila damu... pa šta,č naprosto je ukleta.

— Kako to misliš, Danny?

— Kravari poludiše za njom. Ali ona ne haje ni za jednog od njih. Bijela je i druži se s bijelima. Ren Starr, znaš ve , strahovito jeć zaljubljen u nju. Ali zbog njena flertovanja, a možda i goreg, šta ja znam, posvadio se s njom. Ne propušta niti jedne prilike da ode u grad. Pije i sam bog sveti zna šta još ne radi. Trebalo bi da je izbijem na mrtvo ime. Ali, jedno-stavno ne mogu. Volim to dijete baš kao što sam volio Bonitu, njenu majku davno i davno. Ti se toga sje aš,ć Gene, jer si ti spasio Bonitu za mene.

— Da, sje am se, stari drugaru. Za nas stare, koji neć možemo shvatiti sadašnjost i ovu mladu generaciju, gadno je teško sada... I ja imam k er Danny. Mora da do e ku i, danas ili sutra.ć đ ć

— Princeza dolazi? Oh, pa to je veli anstveno! Gazda, ona eč ć nama svima vratiti život. Baš mi je milo. Ovaj put je moraš natjerati da ostane kod ku e.ć

— Natjerati? Danny, pa ti si mi ovaj as priznao da s Bonitom neč možeš na kraj.

53

— Jesam. Ali, vraga mu, kakve veze to ima sa Madge?

— Ima, jer mi se ini da su njih dvije u dlaku iste.č

— Gospod nam pomogao, gazda!

Otklju avši rasklimatana vrata trošnog du ana, Gene ih širomč ć otvori. Police bijahu gotovo prazne. Bilo je nešto platna kri ave boje,č staklenki s ruži astim i žutim bonbonima, jeftinih dje jih igra aka,č č č nešto malo duhana i cigareta. To je otprilike bila sva roba koja je Nelsu preostala. Za zime sjedio bi on pokraj stare pe i, pušio lulu,ć vatru pothranjivao cjepanicama; uz to bi pri ao o prošlosti u rijetkimč momentima kada bi mu tkogod navratio.

— Ovo me uvijek tjera na pomisao da živimo u prošlosti — re eč Gene izlaze i i prilaze i Dannyju.ć ć

— Hajde, gazda, ne pri aj kao da je sve propalo — otpovmeč Damny — mi imamo budu nost.ć

U tom trenu iza njih se pojavi Nels, zveke u i mamuzama uć ć živom koraku što je odudarao od njegovih sjedina. Taman je zakora io da se popne na trijem, kadli stane i plave inteligentne o ič č uperi daleko negdje u polja onkraj sela.

— Gledajte!

Gene spazi kako se oblak žute prašine diže iza nekih kola. Srce mu posko i tako, da nije bio u stanju ni rije i izustiti.č č

— Auto. Ide kao da ga svi vrazi pakleni gone! Gazda, je li te ovo podsje a na Linka Stevensa kad je tjerao Madelineina bijela kolać preko onih ravni s kaduljom?

— Tako je. Linka ne mogu zaboraviti. Tko bi zaboravio velikog kauboja koji više nije mogao jahati! Što je volio da vozi i da nas sve na smrt prestraši. Ali, Danny, budi siguran da bi se i sam Link u grobu prevrnuo kad bi mogao vidjeti kako ona kola jure.

— udo božje. Sedamdeset milja na sat tjera i još po onakvojČ cesti. Što taj ima živce! Mora biti mlad i baš mu se fu ka na život!ć

— Tko bi to mogao biti? — mrmljao je Gene sebi u bradu. Kladim se, važni su brzo-javi u pitanju; samo se nadam da nisu loše vijesti. Nels, imaš li dalekozor pri ruci?

— Ne treba ti, Gene. To ti je Princeza! — zagrmi Nels.

— Madge...! Hej, je li ti nju vidiš, ili je to opet neka tvoja slutnja?

54

— Oboje... Pogledaj samo kako ta kola brišu! Gene, od te slike moraš se i ti osje ati mladim, kao što se ja osje am.ć ć

— Mladim! ovje e božji osje am se kao starac s jednomČ č ć nogom u grobu — promuklo odvrati Gene, i sjedne jer su ga koljena izdala.

Po ne emu je znao da onaj bezobzirni voza mora biti Madge,č č samo se pitao zašto nije to odmah shvatio. Istodobno je u njemu rastao ponos zbog djevoj ine hrabrosti i vještine. Ona umije voziti,č umije jahati konja poput pravog Indijanca, umije što god ho eš.ć

— Nels. koje su boje kola? — upita Gane, zamagljenih o iju.č

— Boje kojota, rekao bih. Ukoliko se dobro sje am, kad jeć posljednji put bila ovdje imala je dva auta, oba crna... Do vraga, mom jadnom srcu baš prija gledati kako Madge onako guta milje.

— Ti eš do groba ostati ne ovje no udovište i krvavić č č č revolveraš. Šta misliš, kako se ja osje am gledaju i svoje jedinoć ć dijete kako ludo riskira život?

— Gazda — uzbu eno upadne Danny — naši su osje aji isti. Nelsđ ć nema osje aja. Trebalo bi da se napijemo.ć

— Ta ti je na mjestu, Danny.

— Eh, ljudi, baš ste blaženi — re e Nels. — Obojica imate k erič ć ljepotice, a kukate o nekakvim neda ama. Što bih volio da su objeć moje.

— Gazda! Jeste li vidjeli kako je zaždila u onu jarugu? Mora da je zaboravila na nju.

— Gledam, momci, ali ne vidim najbolje.

Nels se bio udaljio na sami kraj trijema. Gene je zamagljenim pogledom razabrao samo uskovitlani oblak prašine, i inilo mu se dač se kao po nekoj aroliji stalno primi e.č č

— Prešla je najgori dio puta. Dok krava dvaput repom mahne, eto ti je ovdje... To su neka niska otvorena kola, sva sjajna, s dugim prednjim dijelom, što li e na njuške onih pasa koje je Madelineč držala.

Kola i prate i oblak prašine nestadoše za padinom.ć

— Jesi li uo što tutnji? Kao da je avion — vikne Danny.č

uo je Gene i pomišljao kako mu se uho još nikad nije napojiloČ

55

ljepšom muzikom. Madge — dijete njegovo — djevoj ica njegova —č njegova druga Madeline — vra a se i ostaje kod ku e! — uo je kakoć ć Č Danny na svoj stari kaubojski na in nešto brblja; na što Nels ispustič jedan vrisak. Tutanj se pretvori u zuj, a potom u mekano brujanje. Žutosmeda kola poput bljeska ukazaše se u vidokrugu, pro oše krozđ selo, na raskrš u puta skrenuše ulijevo, i izgubiše se svom brzinomć iz vida u zelenom gustišu uz glavicu.

— Pa nego, zar nisam ja dobro rekao? Nels e kao za sebe.ć

— Gazda, bit u kod ku e kad budeš sišao — re e Danny. —ć ć č Zaželi Princezi dobro-došlicu ku i u moje ime.ć

— Nelse, idem gore.

— Ma nemoj... Njoj reci da mi srce nije toliko jako kao što je nekad bilo — razvu e Nels, drže i ruku na grudima.č ć

Ovaj usrdni star ev gest uznemirio je misli Genea Stewarta dokč se vra ao putem uz glavicu. Godine su minule. inilo se kao da ovajć Č k erin povratak ku i obilježava odre eni period njegova, a i Nelsovać ć đ života. Stari kauboj nije imao svojih; mladosti se više nije ni sje ao, ać Madge je obožavao više nego da mu je ro ena k i. Genea je zasko ilađ ć č i neka uznemiruju a i nepravi na pomisao: šta ako se Madge pokažeć č neobuzdanom, lakoumnom, neodgovornom!... No, svladao je po etnič strah. Kao dijete bila je temperamentna, umilna, vla-stoljubiva i energi na baš poput majke. Gene je o ekivao da e ga susret sač č ć Madge zbuniti pa je polako hodio sjenovitom stazom, trude i se dać se pripremi na nešto, ni sam nije znao šta. Koraci su, me utim, vodiliđ ga sve bliže ku i. Prošao je ispod velikog luka na kapiji, uspeo se nać trijem i krenuo prema isto nom krilu. Taman kad je zakora io nač č kameni pod predsoblja, za uo je neobi an, brz, visok, sladak i sretanč č glas. To e biti Madge. Nalazila se u dnevnoj sobi, ć s majkom. Gene oduži korak i do e do širokih vratnica. Spazio je Madeline, gdje sjediđ u dubokoj naslonja i, a djevojka joj u krilu.č

»... draga mama, poludjela sam od sre e što sam kod ku e.ć ć Ništa nisam zaboravila. Kadulja me opila. Ja sam...«

Uto Gene stupi u sobu. Za ule su mu korak. Djevojka podižeč ljupko lice, uzra oš eno i presretno, velikih plavih o iju zamagljenihđ ć č suzama. Gene ju je znao, pa opet kao da mu nije bila znana. Ova Madge ima zlatnu kosu.

— Tata! — ote se djevojci krik.

— Da... ukoliko si ti Madge — odvrati on, malo promuklo.

56

Sko ila je na noge; bila je viša i vitkija od one djevoj ice koječ č se on sje ao; poletjela mu je u njegove raskriljene ruke; objesila muć se oko vrata i vrsto se pripila uz njega.č

— Lijepi moj tata! Moj El Capitan!... O, što je lijepo opet te zagrliti!

Ljubila ga je i nešto nesuvislo govorila, i kona no se bez dahač opusti u njejovu nar ju. Gene je gledao u nju, u grudima ga neštoč stiskalo, rije nije htjela iz usta; spazio je kako je sklopila duge,č tamne trepavice, a ispod njih teku suze.

— Madge, jesi... jesi li zaista ti?

— Jesam, tata... tvoje zalutalo edo vratilo se pod ku ni krov —č ć Otvorila je plave o i, toliko sli ne maj inim, samo što su njene bileč č č dublje, tamnije, bile su to o i što su divno sjale mekanim i tamnimč svjetlom.

— Dragi! Nekako si se promijenio. Ima na tebi bora kojih nije bilo... Pa te sijede na sljepoo icama!... Mama, šta je ražalostiloč našeg El Capitana?

— Mila moja, godine ostavljaju trag — odvrati Madeline, ne baš sigurna glasa.

— Rekla bih da je sad ljepši. Možeš li mi na i dragana da nali ić č na njega?

— Neka te bog sa uva Madge! — nasmije se Gene.č

— A sad, odmakni se malo, daj da te malo zagledam.

Ona se okrene oko sebe, poput manekenke na modnoj reviji. Od vrha zlatne kose od peta bila je savršenstvo ljupkosti i ljepote, slika živa, živobojna i bujna života. O i njene, što ih je uširilač gledaju i u oca, dozvaše ponovo dijete i djevojku, da dokažu da jeć ova divna mlada žena zaista njegova Madge. Taj trenutak je Genea duboko dirnuo.

— Madge, djevojko moja. I jesi ti, pa opet nisi ti. Prepoznajem tvoje o i, tvoj pogled, tvoj osmijeh. Sve drugo je strano... a naro itoč č ovo. — Uz to on pomiluje uzdrhtali uperak njene zlatne kose.č

— Mama je gotovo isto rekla — nasmije se Madge.

— Vi ste oboje zaboravili svoju dragu k er.ć

— Nismo mnogo — odvrati Gene.

57

— Madge, kosa ti je jednom bila sme a, kao moja što je bilađ prije nego mi je potamni-la — dometne majka.

— Pa, mili moji, ovo pitanje emo odložiti za drugi put. Ali,ć zaista jesam razo arana. Bila sam sigurna da ete biti oduševljeni sač ć mnom.

— K eri, ako si dobra stoti dio od onoga što si lijepa, ja u bitić ć najsretniji otac na Zapadu.

— Sumnjivo, ali nadasve zadovoljavaju e. — Potom,ć iznena uju e naglo, ona se uoz-bilji. — Dragi moji, da odmah riješimođ ć najglavnije. — Gene zapazi da se ona obratila oboma, ali je pogledala u njega o ima u koje nijedno ljudsko bi e ne bi moglo posumnjati. —č ć Dobili ste moja pisma i brzojave. Nadam se da niste pro itali novineč iz Los Anrjelesa... Istjerali su me dz koledža, na sramotu. Bilo je odvratno... javno. Meni je žao što nisam završila, zbog vas, što se mene tij e, ništa me nije briga. Nau ila sam sve što se tamo možeč č nau iti, i da je toga bilo još, meni ne bi bilo teško. Bila sam sekretarč studentskog udruženja i lan Phi Beta.č

— A šta mu to zna i, Madge? — upita Gene.č

— Tata!... Pa, biti lan Phi Beta jedna je od najve ih asti kojuč ć č jedna djevojka može doživjeti u koledžu.

— Draga — šapne Madeline — ovo me zbilja usre uje.ć

— A zašto su te istjerali? — upita Gene ozbiljan i pored sveg uzbu enja.đ

— Tata, mene su indirektno okrivili za nerede izme u studenatađ i policije.

— Indirektno? Zna i li to da si hila nedužna?č

— Svakako.

— Dobro. Reci nam kako je do toga došlo.

— Ja volim brzo voziti i nisam baš previše pazila na propise — otvoreno po e Madge. — Nikad nisam imala živce da se polakoč vozikam. Zbog brzine sam nekoliko puta opomenuta. Nakon toga, kad sam jednom bila u žurbi, uhvatio me jedan policajac koji me već ranije opomenuo. Bila to neka budala, sva puna sebe, a ja ga malo lijepo pogledala, rekla mu kako on ne e uvaliti u nesre u maluć ć drugarku, ili ve tako nešto, i uspjela sam da me ne prijavi sucu zać prekršaje; ali mi je rekao. »Dobro, slatka, na i emo se.« Kad meć ć slijede i put spazio, prilijepio se uz mene. Naravno, ja sam ga hladnoć

58

odbila. Jednog popodneva, vozila sam se ka koledžu i spazila ga kako prilazi sa strane. Taj put nisam pretjerala brzjnu. Niti sam zaboravila da ispružim ruku na uglu, ali me on optužio da to nisam u inila. Pošao je za mnom, traže i od mene da stanem, što sam ič ć u inila na pokrajnjem putu, na terenu samog koledža. Slu ajno je toč č bilo za vrijeme odmora, i studenata je bilo na sve strane. Na mjestu gdje sam stala zateklo se i nekoliko mojih prijatelja. uli su kako seČ prepirem s policajcem. Odmah su stali na moju stranu, i još kako! Studenti su trkom dolazili sa svih strana. Uto me u onima što su biliđ naprijed spazim jednog mladi a koga sam u prvi mah smatrala zać studenta. U policijskim kolima bila su dva policajca, a došao je još jedan na motoru. Ona dva policajca iza oše, a onaj gadni stane nađ papu icu mojih kola i re e mi neka ga pustim za volan jer e me onč č ć provozati. Na to su studenti prevrnuli neka kola s povr em naoružalić se raj icama i naran ama i upravo obasuli policijska kola. Onaj nač č motociklu dozvao je pomo , a onaj prljavi gad koji je skrivio sve toć stavio je ruku na mene da me izgura s mjesta. Tog asa sko i onajč č mladi što sam ga spomenula, zvizne ga u stomak — kakav strašanć udarac! Policajac posrne. Uh, što sam uživala! Moj ga bokser strovali posred ceste, sko i meni u kola i re e neka dam gas. Napustismoč č gomilu policajaca i studenata u divnoj tu i. Kad sam izašla iz gomileč onda sam zaista pojurila. Pobjegli smo... I to ti je sve, tata, samo mogu dodati da me uprava škole istjerala, a policija je zaboravila da do e po mene i uhapsi me.đ

— Ne ini mi se tako strašno — Gene e, uz ohrabruju i osmijeh.č ć ć Bilo je posve sigurno da Madge ni u snu ne pomišlja da je možda po inila kakvo zlo. — Šta ti kažeš, Madeline?č

— Mislim da je Madge bila nepromišljena i neoprezna.

— Šta bi s onim mladi em? — upita Gene. — Njemu bih volioć stisnuti ruku.

— I ja bih — hitro do eka Madge, a o i joj zasvijetle. — Odvezlač č sam se s njim u grad, do jednog parkirališta, i tamo smo malo popri ali. Bio je divan mladi . Sramežljiv. Nije mi se uop e udvarao.č ć ć Oh, dopao mi se. Dogovorila sam se s njim da se sutradan na emo nađ istom mjestu. Ali taj idiot nije došao! Umjesto njega, ovaj... ali, neka, to vam je sve.

— Ako se ti zbog toga ne žalostiš, zašto bismo mi? — veselo upita Madeline.

— Onda, hajde da pustimo to. Vi ste oboje jako dragi. Moje

59

dugo odsustvo nadoknadit u time što u vas do smrti voljeti.ć ć

— Da nas voliš, ne e nam biti na odmet — usrdno odvrati Gene.ć Ho eš sad doista ostati kod ku e?ć ć

— Tata, nemoj tako tužno gledati! Oh, ja sam vas oboje zanemarila! Ali ste vi htjeli da se ja školujem. Bilo je po vašem. I školovala sam se, i još kako!

Madeline i Gene morali su se nasmijati.

— Zar eš kona no jednom ostati kod ku e s nama — upitać č ć majka.

— Zauvijek, draga. Pozvala sam prijatelje u posjetu. Brzojavila sam vam da e cijela klapa do i nakon završetka škole. Ovaj ran jeć ć č divno mjesto da se zabave gradski zeleniši. Provest u se kao nikadć dosad.

— Madge, ran je... nešto propao — Gene e, krzmaju i. — Sadč ć ć nije baš najpogodniji za tvoje prijatelje.

— Ali, tata, takva je slika svega što je španjolsko. Obožavam ovo osje anje vremešno-sti i dokolice. Prije odlaska iz Los Angelesa,ć kupila sam neke stvari, tri puna kamiona. Svega i sva ega. Mama,č nadam se da e ti se dopasti moj modernisti ki ukus. Moje sobeć č namjestit u nanovo, a i sve one u zapadnom krilu. Oh, bit e divno!ć ć

— Samo tri kamiona! — istisne Gene, uz osmijeh Madelini. Morao se nasmijati. K er mu je udesna, zapanjuju a. Osje ao jeć č ć ć kako ga skroz naskroz prožima nekakav nov život. Uživao je gledati kako blista Madelineino krasno lice. — A šta je s tvojim prtljagom?

— Imam vani puna kola. A deset sanduka i mnogo kofera, poslala sam brzovozno. Još danas sti i e u Bolton. Ostale stvari do ić ć ć e sporovozno. Brzo, nadam se. Imamo svega dva tjedna da seć

spremimo za do ek moje klape... Tata, ho eš li mi unijeti sanduk?č ć Vidjet ete kakvu sam vam svu silu darova donijela, samo nek ihć raspakujem. Mama, jesu li moje sobe ure ene?đ

— iste su, draga, i upravo onakve kakve si ih ostavila.Č

Gene iza e pred ku u, svjestan svojih raznolikih uvstava.đ ć č Sre u koja ga je prožela uveliko duguje onoj smirenoj radosti koju jeć Madeline pokazala.

— Uh, nije ni udo što ova kola onako jure! — usklikne Geneč gledaju i divni, sjajni, novi auto sa snažnim motorom. Stražnjać sjedala bila su pretovarena kuferima i paketima. Tu su ležala i tri

60

lijepa kaputa, od kojih jedan krzneni. I kola i sve u njima podsje aloć je Genea na Madeline Hammond kad je prvi put stigla u El Cajon, sadašnji Bolton. Kakva majka, takva k i! Ipak, može li se Madge ikadć prilagoditi novonastalim vremenima? Ona posjeduje cijelo bogatstvo, ali glavnicu ne može spiskati. Mudra i dalekovidna tetka Helen postarala se za to. A Madgeini sadašnji prihodi ne mogu zadovoljiti njeno rasipništvo. O ovome i još mnogo emu Gene je razmišljao zač onih petnaestak puta što je išao po Madgeine stvari. Na koncu našao je Madge i njenu majku u Madgeinoj dnevnoj sobi.

— Mama, zašto mi se ti izvinjavaš? — govorila je Madge. — Pa moje sobe su sjajne. Ni za koje ih ne bih mijenjala. Naravno, namještaj je nešto musav i star. Ali, to sam predvidjela... Zidove uć preli iti.č

— Šta eš to? — upita Gene u nevjereci.ć

— Li it u ih. Kupila sam etke i boje.č ć č

— Jesi i to nau ila u koledžu?č

— Dakako. uj, tata Stewart, probaj da mi nadeš posao za kojiČ nisam sposobna!

— Sjajno, Madge... No, uj, volio bih da odeš posjetiti Nelsa.č

— Nelsa i moje konje! Oh. što sam sretna!...Gdje mi je torbica? Ne u da me Nels vidi ovakvu.ć

Našla je torbicu, sjela, otvorila ju i izvukla lan i na kojem seč ć nešto svjetlucalo. Iz toga je izvadila jastu i za pudranje kojim ječ ć napudrala nos. Ovo je u inila spretnim potezima, ne prestaju i dač ć pri a s majkom. Me utim, kad se dohvatila male metalne tube i stalač đ njom mazati usne, Gene zamijeti da se utišala i sva se pomno predala poslu. Usne joj postadose za nijansu crvenije. Sko ivši nač noge, Madgein se pogled sukobi s o evim smetenim o ima, i onač č prsne u vedar smijeh.

— Zašto to radiš? — on ju radoznalo upita.

— Eh, stari jaha u! A šta bi ti rekao zašto?č

— Ni pojma nemam, osim ako misliš da te to ini ljepšom. Ali teč ništa umjetno ne može uljepšati.

— Nemoj se zavaravati tata. Može. Jednog dana u se zbiljać udesiti, pa da me vidiš. To je umjetnost... Da odgovorim na tvoje pitanje: mislim da se to populariziralo preko filmova. Najljepše zvijezde su upravo one koje poznaju tu umjetnost, ili ih pak

61

stru njaci šminkaju... Mama, ako te interesira, znaj da mi ječ ponu eno da stupim na film.đ

— Pa, interesira me, ali me ne iznena uje.đ

— Jedna kompanija se strašno zanima za mene. Naime, upoznala sam se s nekim režiserom na nekoj sve anosti, ili kodč Grovea, zaboravila sam ve . Uši mi je napunio, i stalno mić telefonirao, sve dok ga nisam poslala gde treba. Dakako, bila sam zainteresirana. Nema djevojke na svijetu koja ne bi bila zainteresirana za film. Voljela bih da sam se tu okušala. Ali... vidjela sam da e koštati više nego što sam voljna platiti.ć

— Koštati? Šta, pa ja sam itao da kompanije pla aju svojimč ć zvijezdama velike honorare.

— Oh, tata, tata!... Mama, zar tata nije dragi i stari naivko?... Odmah se vra am da raspakujem. — Otr ale je pra ena kuckanjemć č ć svojih visokih petica.

— Zar naivko? Pa, možda i jesam. Jadni Nels i ja svašta emoć doživjeti.

— Gene, spao mi je kamen sa srca. Koliko god grad i koledž utjecali na nju ove etiri godine, ona nam je zdrava i itava... i oh, štoč č je slatka!

— Dopalo mi se kako je ono gledala kad sam govorio o Nelsu... Maddie, ako ona ima srca, mi emo podnijeti sve.ć

— Onda budi bez brige, Gene, nek' ti je kao meni. Ona ima zlatno srce. Voli nas, i voli ovaj dom.

— Madeline, zaboga! Ti pla eš... Znaš, i ja se osje am ič ć nekako... slabim. Šta eš, eto curica nam se vratila ku i, a odrasla...ć ć itava žena! Za života još nisam vidio princezu, ali Madge mora da ječ

baš takva. Toliko se ponosim s njom. da bih mogao pu i... Da, ženo,ć zaboravih te upitati. Šta misliš, trebalo bi da popravimo telefonsku liniju sa gradom, na nekim mjestima žica nam je pala. A ima i drugih stvari. — I Gene iznese ženi razgovor što ga je imao sa Nelsom i Danny Mainsom. Potom po e u sobu koju su on i žena koristili kaođ ured, i tamo uzme itati neku raniju, zanemarenu poštu, pa pomnoč prou avati knjige i cifre koje su za njega bile španska sela, teč napisao i neka važna pisma. inilo se kao da je Madgein dolazak uČ njemu uspalio energiju, prekinuo stvorenu naviku vje itog odga anjač đ poslova za »sutradan«, i poja ao odlu nost da se dohvati u koštac sč č tegobama. Veoma se iznenadio kad su ga pozvali na ru ak, jer nije nič

62

osjetio kako je jutro prošlo. Ušao je u dnevnu sobu, i pred njega po eđ Madge, a on stane, zapanjen, u udu. Li ila je na vitkog dje aka.č č č

— Madge, kakva ti je to jaha a odje a? — Po njoj se vidjelo dać ć uživa što ga je toliko iznenadila svojom pojavom.

— Tata, ovo su mi hla e. Šta je, zar ti se ne dopadaju?č

— Sve mi se ini, k eri, da e mi se dopasti šta god ti budešč ć ć nosila — on odvrati, grle i je jednom rukom.ć

— Pa i usprkos vlastitom mišljenju, zar ne?

Ušli su u blagovaonicu, koja se ve godinama nije inila ovolikoć č svijetlom. Kroz otvoreni prozor prodirali su sun evi zraci što su seč probijali kroz liš e vani. Po vazama bilo je ruža, kadulje i indijanskihć gljivnja a. Madeline je u ast slavlja postavila stol istim bijelimč č č stolnjakom i svojom starom srebninom i porculanom.

— Što je divno biti kod ku e! — klikne Madge.ć

— Je li ti sve po volji? — upita Gene, malo krzrnaju i.ć

— Sve. Doduše, ran je otišao do avola otkad sam posljednjič đ put bila kod ku e. Ali, ne smeta mi što su se pojate i ograde srušile.ć

ak nekako odgovara uz krajolik. Ali, na velikoj staji mora seČ postaviti novi krov... Tata, lecnula sam se kad sam vidjela Nelsa. Malo je propao. Ali. isti je dragi starac. Toliko mi je bilo drago da ga vidim da sam ak i na svoje konje zaboravila. Možeš li to zamisliti?č Uto je zazvonilo zvono za ru ak. Jedva sam stigla da se presvu em.č č Danas popodne obla im jaha e odijelo, samo da udovoljim Nelsu. Štač ć misliš, tata, šta mi je rekao?... Nooo, Princezo, da znaš, jedino što na ovom našem ran u nije crklo to su tvoji konji. Za njih smo se staralič ja i tvoji kravari... Uh. što mi je bilo milo da ponovo ujem onajč njegov teksaški naglasak.

— Da, konji su ti dobro, Madge — prihvati Gene. — Nadam se da Nels nije previše brbljao.

— On ništa ne može od mene kriti... Tata, ve ima par godina dać znam kako tvoja financijska situacija nije ruži asta. Mama mi ječ rekla kad sam posljednji put bila kod ku e. A, naravno, znala sam ić da je kriza sve gora i gora. Samo mi reci, je li doista stojiš jako slabo?

Nije bilo lako dohvatiti se sa Madgeinim izravnim pitanjem i otvorenim pogledom.

— Prili no mi je teško, Madge, ali mi nije drago priznati kolikoč

63

sam loš poslovan ovjek.č

— Gene, ti znaš da se ne radi o tome kako si vodio ran —č umiješa se Madeline. — Tebi se on ispla ivao, do asa kad je sveć č krenulo nizbrdo.

— Vraški je to lijepo od tebe, ali ipak nije tako — usprotivi se Gene. — Imali smo i previše para, a i previše stoke. Deset godina smo pomalo gubili, pomalo svake godine. A onda je došao krah...

Gene zastane, široko raširenih ruku, gledaju i as u ženu, as uć č č k er. Nije samo Nels iskusio koliko je teško lagati jednoj Madgeć Stewart.

— Razumijem — ona e trijezno, i spusti prodorne o i. — Ja samć č oduvijek smatrala Princezin ran svojim. Znate, onako, iz taštine i uč šali možda. Šta na ovo kažeš, tata... za ozbiljno?

— Zna se da je ovaj ran tvoj... odnosno da e biti jednog dana,č ć što je opet isto. Ali, k eri, više štete nego koristi.ć

— Za malu Madge, nije. A šta misliš, zašto sam išla u koledž? Zašto sam u ila ekonomiju?... Tata, mama, kažem vam, ja ostajemč kod ku e. Luda sam za svojom ku om. Bilo je divno imati parać ć neograni eno. Samo vi mene pustite da se ljetos provedem, dač zabavim svoje prijatelje, pa u onda zasukati rukave.ć

64

GLAVA 4.

Tog dana popodne Gene je odjahao prema Boltonu u pratnji jednog svog jaha a polumeksikanca, Manuela Mainsa, Dannyevač sina, jednog od etvorice mladih Mainsovih kojeg je Gene zbiljač cijenio. Od sviju njih najstarija, Bonita, bila je ludo zgodna, ali se inilo da je to loše utjecalo na djevojku.č

Gene je htio utvrditi koliko je telefonskih stupova palo na liniji koja je tekla kroz dolinu i preko grebena. Sa te ta ke do Boltona svič potrebni popravci i nadgledanje linije mogli su se vršiti kamionom. Sreo je neke svoje jaha e, iji ga je izvještaj prijatno iznenadio.č č Oborenih stupova nije bilo ni puno tuce, a žica je bila prekinuta samo na jednom mjestu. Treba samo dovu i nove stupove s predgorja, pać nekoliko dana poraditi i linija e opet biti uspostavljena, što je Geneć smatrao važnim obzirom na Ma gein povratak i ono što je planiralađ za ljeto. Potom treba pregledati cestu i popraviti je, da se obezbedi bezopasan prolaz kolima. Misao mu je bila zaokupljena problemom radne snage, koji mu se uz neke druge poteško e, inioć č nepremostivim. Me utim, nasuprot tome, tješilo ga Madgeinođ prisustvo na ran u, pa mu je to popodne provedeno u živopisnoj ič mirisnoj kadulji bilo prijatno ma koliko ga ozbiljno tištile neda e. Nać putu natrag zaklju io je da nikako ne može podle i crnim mislima ič ć bezna u. Manuel ode u selo na ve eru. Bonita, ije su oštre o i uvijekđ č č č zapažale sve i svakoga, mahne Geneu crvenim rupcem, kao da je to kauboj s kojim ona flertuje. Gene joj odmahne rukom. Usprkos svojoj obijesit, bila mu je jako draga. »Bože! me u Madgeinim prijateljimađ bit e mladi a, najedared usklikne Gene, za sebe »Šta e ta Bonita sć ć ć njima napraviti! A za nju, nije me strah.«

Bio je ve gotovo sumrak kad je Gene predao Joseu uzde svogać

65

konja. Spazio je kako se iznad ograde obora sjaji Madgeina zlatna kosa. Pored nje, Nelsovi bijeli uvojci inili su se još svijetlijim.č Gledali su Madgeine konje koje su, izgleda, pustili van obora. Gene se upravo spremao da im pri e, kadli mu pažnju privu e neki neznaniđ č jaha koji je prilazio stazom. Stoga po e do istine na kojoj su jedanč đ č kravar i nekoliko Meksikanaca opkolili jednog vranca, upravo ispred kova nice. Gene spazi da konj hramlje. Isipitao mu je nogu, i vidio dač nije jako uganuta, a kad je ustao pogled mu pade na neznanog jaha a koji je upravo stizao. Ve na prvi pogled zainteresirao ga ječ ć zgodni mladi ovjek u blještavoj kaubojskoj odje i. Bit e da je nekič ć ć prethodnik one klape koja e se neumitno sru iti ovdje u posjetuć č k eri!ć

Jaha sjaše i predstavi se, te odmah bez uvijanja re e da tražič č posao. Gene pre e po njem pogledom, sti u i povoljan dojam. Nemađ č ć još dvadeset i pet, visok je i gibak, ima snažna ramena, ruke i noge, odlu no i otvoreno držanje, i fine bademaste o i, tamne i veomač č prodorne. Njegov vranac bio bi svakom kauboju dika i ponos.

Gene pro ita preporuku Rana Starra, te nije prošlo dugo i njemuč se Lance Sidway dopade, svidješe mu se i njegove rije i, i on muč dade posao na ran u.č

U me uvremenu jedan od mladi a odveo je vranca niz stazu nađ ć pojilo. Gene je odmah predvidio šta e sada izbiti i ve je sć ć uzbu enjem o ekivao kako e Madge zanosno usklik-nuti. Tađ č ć djevojka ima kaubojske krvi u sebi. A potom je Gene, da namjerno stvori ve u gužvu, poslao nesklonog Sidwaya ususret Madge. Ić sretoše se, tako naglo, da je Madge naletjela na Sidwaya i uletjela mu pravo u ruke. Na tren zapanjeno, o ito zaprepaš eno Madgeinoč ć usplam-tjelo lice najedared bljesne. Žive su joj o i govorile da ječ mladi a prepoznala i da je oduševljena.ć

— Vi!... Oh, pa to je moj heroj! — kriknula je u krajnjem uzbu enju. — Kakvog li iznena enja! Dragi! — I brzim kretom koji seđ đ potpuno slagao s oduševljenim tonom ona podigne obje ruke u rukavicaima, dosegne Sddwayeva ramena, podigne se na prste i toplo ga poljubi. O igledno je kanila da ga poljubi u usta, ali ih ječ promašila i ostavila mu mali crveni polumjesec na obrazu.

Premda krajnje zaprepaš en naglom k erinom kretnjom, Geneuć ć nije izmakla reakcija mladi a. Kad mu je ona uletjela u ruke, mladić ć se snažno trgnuo i glasno huknuo. Potom na njene rije i iznena enjač đ i oduševljenja, kojima je slijedio onaj impulzivni poljubac, lice mu

66

oblije tamno rumenilo. A kad je ona odstupila korak natrag, mladi jeć problijedio.

— Bože!... Zar vi?... Nemogu e!ć

— Jest — ja sam! — ona umilno odvrati.

— Niste vi... valjda niste... Stewartova k i?—upitao je mladić ć preklinju i. — Niste valjda Madge... Princeza Stewart!ć

— Jesam. I vi to znate, vraže mudri — ona e, s izri itimć č divljenjem. — Ovaj put ste me prešli, zar ne, time što ste došli ovdje da me na ete? Za vas ne igraju bu na i puna parkirališta, je li tako,đ č gospodine iz Oregona. Htjeli ste taj sastanak ovdje, kod moje ku e, uć arizonskoj krajini. Romanti no je to, divno, ima više li nog u sebi! Eh,č č moj heroju s koleškog terena, pro itala sam vas skroz naskroz. Znalač sam da vi niste poput svih ostalilh. I gotovo bih vam mogla oprostiti što niste došli na onaj sastanak.

— Ja, ovaj... došao sam — on izmuca.

— Došli ste? — ona odvrati, raširivši tamnoplave o i. — Premač tome ne treba da se smatram nesretnicom kojoj se našao mladi kojić je zanemario sastanak s njom?

— Došao sam... gospo ice Stewart — odgovori Sidway, jednakođ u neprilici. — Bio sam tamo još mnogo prije nego ste vi došli. Bio sam u nekim kolima... vidio sam vas kad ste došli. Potom je taj... taj mladi došao za vama...ć

— uli ste ga, uli ste šta smo govorili?Č č

— Da, bio sam posve blizu.

— Zašto onda niste isko ili, pa neka vidi da sam s vama imalač sastanak? On bi postu-pio ta no onako kako je njemu u krvi, pa bisteč i njega mogli zviznuti. Sve mi se ini da ste izgubili jednu zlatnuč mogu nost.ć

— Žao mi je, gospo ice Stewart — re e on, u nespretnom aliđ č iskrenom kajanju. — Ali, bio sam nekako kao uzet. Tek sam došao k sebi kada ste se vi odvezli s njim.

— Onda vam opraštam. Kako se zovete?

— Lance Sidway.

Dotakla mu je mišicu i okrenula se prema Geneu, koji se naslanjao na neki stupi , uživaju i u cijelom prizoru. Gene nije imaoć ć ni pojma šta mu lice pokazuje, ali je i te kako znao da ga veoma

67

zabavlja Sidwayevo ratno lukavstvo.

— Tata, zar nije drag? — re e Madge. — Ovo je moj heroj,č mladi o kojem sam pri ala tebi i mami, koji me spasio prilikomć č nereda na koleškom terenu... Lance Sidway, ovo je moj otac Gene Stewart.

— Madge, mi se nismo predstavili, ali smo se ve upoznali —ć odvrati Gene prijazno i omjeri Lancea kao da ga je ovaj malo prevario.

— Ta, naravno. Baš saim glupa! On je naprosto dojahao, a ti...

— Ja sam mu dao posao — ubaci Gene.

— Šta?.. Da radi za tebe! On je silan radnik... Lance Sidway, ja naprosto ne znam šta da misrim o vama.

— To bogme ni ja ne znam — dometne Gene uz osmijeh koji je umanjivao izraženu sumnju.

— Gospodine Stewarte, ja sam u gadnom položaju — plane Sidway. — Rekao sam vam da nisam upoznao vašu k er, da nikadć nisam uo za nju sve do trena kad sam upoznao Starra. Otkud samč mogao znati da je djevojka iz koledža vaša k i? Dakle, u stvari jać sam se upoznao s njom, kako je ona vama ispri ala... ali, nisam krivč za...

— Sidway, nemojte zamjeriti — ubaci blago Gene. — I ja sam jednom bio mlad. Naprosto nije ispalo onako kako ste vi mislili. Ali, više biste mi se dopali, da ste mi rekli...

— Ništa vam nisam slagao — re e kauboj s takvom žestinom dač ga je Gene po eo sažaljevati. U to Madge svrati na sebe Sidwayevuč pažnju.

— Ja sam vas prozrela, gospo ine Lance Sidway. A treba dađ znate da su me stru njaci pokušavali varati — ona e, sa smijehom uč ć o ima, zabavljaju i se na ra un njegovih opravda-vanja.č ć č

— Je li? Prozreli ste, šta? — on oštro upita, i po svemu sude ić smetenost mu se po ela gubiti.č

— Ono što je o ito.č

— Gospo ice Stewart, možda se vama ini o itim da sam jađ č č znao tko ste vi, i da sam došao ovdje smišljeno, zbog vas, ali ipak nije ta no.č

— On, tako, prema tome vaš je stid priznati? — stala ga oma

68

bockati. — Vi ste prili no vješt glumac, kauboju, ali ne možeteč nasamariti malu Madge.

— A vi možete biti i prili no promu urni, ali ovaj put steč ć pogriješili — on uzvrati, i u njegovom tonu je bilo o igledne zamjerke.č

— Dobro, pustimo to sada — ona otpovrne ozbiljno. U tom asuč iza ugla pojave se Nels i momak što je vodio Sidwayeva konja.

— Nels, upoznaj se sa Lanceom Sidwayem — javi se Gene, zadovoljan da na neki na in umanji napetost izme u ono dvoječ đ mladih. — Dolazi iz Oregona, i ja sam mu upravo dao posao.

— Zdravo — otegne Nels, i stisne ruku usplahirenom mladi u.ć Gene pomisli kako Sidway sigurno nema ni pojma da ga u ovom asuč promatraju i ocijenjuju najoštrije o i Arizone. Ali je potom zaklju io ič č to da se u tim o ima kauboj sigurno pokazao na visini; kad je Madgeč ponovo spazila vranca, toliko je naglo promijenila raspoloženje da se atmosfera odmah poboljšavala. Poput pravog jaha a prerije ushodalač se oko vranca gutaju i ga o ima, glade i ga oprezno ali ipakć č ć povjerljivom rukom, šutke; progovorila je tek pošto ga je dvaput obišla.

— Nels! — Ona e zapovjedni ki, kao u želji da on opovrgne njenć č sud.

— Pa, djevojko, zbilja mi je žao — stane razvla iti Nels — ali toč je silan konj. Taj bije Cedara i uzduž i poprijeko.

— Izdajico! — plane ona, proždiru i Nelsa plamenim pogledom.ć — Izazivaš me. Nels, dragi, je li da tako ne misliš?

— No, možda malo pretjerujem, ali pazi, Princezo, premda si bila toliko dugo odsutna, ipaik možeš prepoznati dobrog konja im gač prvi put pogledaš.

— Da, sve mi se ini da imaš pravo... Gospodine Sidway, ho eteč ć li me molim vas pustiti da ga pojašem? — Njeno je pitanje bilo ovlaš obojeno ironijom ali joj je želja bila duboko iskrena.

— Ta. naravno, ukoliko želite... samo, uzengije e vam bitić duge.

Ljupkim kretom Madge se našla u sedlu, a Nels, brži od mladog kauboja, stvori se pokraj nje i skrati uzengije po njenoj nozi. Potjerala je vranca preko ledine, pa opet korakom i natraške. Kakvu su divnu sliku pružali vranac i zlatokosa djevojka! Svr u i o i s teć ć č slike, Gene spazi s kakvim obožavanjem Nels promatra isti prizor, a

69

iz Sidwayeva pogleda ubijaju uvstva pravog kauboja.č

Držala se sedla kao da ju nije volja si i, i tapšala je vran evć č sjajni glstki vrat. Zajapurila se. O i su joj se sjajile mekanimč svjetlom. U tom je trenu Gene u svom srcu osjetio svu punu ljubav prema k eri. Ona je prava Madelineina k i, i sva zapadnjak, od glaveć ć do pete. Trans ushi enja napusti je i ona, svejednako u sedlu, mirnoć pogleda trojicu muškaraca. Gene se dosjeti šta ona smjera.

— Kas mu zaostaje za Cedarovim, ali su mu korak i odskok bolji nego u ma kojeg konja što sam ga ja jahala.

— No, djevojko, ovo je iz tvojih usta velika pohvala — izjavi Nels. — I, mislim, opravdana.

— Madge, svog konja nikad nemoj kuditi — upozori je Gene.

— Ne kudim, tata, ali moram biti pravi na... gospodine Sidway,č da li vi znate kakvog divnog konja imate?

— Da li znam! — zaprepaš eno uzvikne kauboj. — Nitko ga neć može ocijeniti bolje od mene.

— Da se kladimo da ja mogu.

— Važi.

— U šta se kladimo?

— Oh, pravo re eno ja ništa nemam. Da, Umpqua njega imam.č Znate, tako se zove. Ali, naravno, u njega se ne kladim.

— Ne kladite se? Ah, da, vi ste kauboj. A možda biste se i kladili, jednog dana — ona lukavo otpovrne. — Evo moje ocijene: Umpqua me podsje a na nešto što sam itala, na izreku jednogć č arapskog poglavice. Ponovit u vam je od rije i do rije i, jer mi je kaoć č č usje ena u glavi: »Ako u toku života nai eš na konja plemenitač đ porijekla, široko razmaknutih velikih, živih o iju, a blizu posa enihč đ crnih, širokih nozdrva, duga vrata i isto takvih ramena i sapi, ela ič snažnih udova, kratkih le a, kukova i putišta, mekane kože, fineđ dlake, silnih i širokih prsa, dobrih kopita s visokim zadnjim dijelom, tad požuri da tog konja kupiš, za njeg trampiš, ili ga ukra eš, kakođ bilo do i do njega, i nakon toga zauvijek blagosiljaj Alaha na velikojđ sre i!«ć

— Eh, na ovo zbilja ne znam šta da kažem — re e Nelsč ushi eno.ć

— Madge, ti nas biješ knjigom. Ali ti je ova dobra — dometne Gene.

70

— Dobili ste — zvonko odvrati Sidway, s nevoljkim osmijehom.

— Naravno, suvišno je pitati može li juriti, je li brz? — upita Madge.

— Može da bije vašeg Cedara i koje god kljuse imate.

— To još treba vidjeti, kauboju — mrko odvrati Madge.

— Štaviše — produži Sidway — to je najbolji kaubojski konj u cijelom Oregonu.

— E, sad pretjeruješ — re e Nels. — Arapski konj nije dobar zač nas kauboje, ne valja ako nije za stoku.

— Nels, Umpqua može juriti preko kamenja kao da je po ravnici.

— To mu vidim po kopitama.

Polako je Madge skliznula sa sedla i stala pred Sidwaya.

— Suvišno je pitati vas koliko volite ovog vranca — ona eć nekako umiljato da ublaži dejstvo svojih rije i. Ne ete mi zamjeritič ć ako vas gotovo uvrijedim?

Sidway se zagleda u nju, pa kavalirskom gestom odbije svaku mogu nost uvrede.ć

— Koja mu je, po vašem mišljenju, cijena? — ona izbaci, naglo, žustro, ustreptalo.

— Cijena! Nikakva, gospo ice Stewart.đ

— Svaki konj ima cijenu. Recite mi njegovu.

— Dijamanti, rubini, zlato!

— Divno! Zbog ovoga ste mi draži. Znate li da biste ga mogli prodati za pet tisu a dolara?ć

— Ama nemojte! — opovme kauboj prezrivo. — Toliko mi je već jedan glumac ponudio.

— Je li?... Dajem vam za njega šest tisu a.ć

— Ne može.

— Sedam tisu a.ć

— Ne može.

— Osam tisu a.ć

— Ne može!

71

— Deset tisu a.!ć

Sidwayevo uspaljeno lice problijedi, ili od bijesa ili zbog nekog drugog uvstva.č

— Gospo ice Stewart, zar ne znate da se novcem ne može sveđ kupiti? — on dostojanstveno upita. — Umpqua je sve moje imanje na ovom svijetu. On je meni dvaput spasio život. Ja ga volim. Mi smo ga još kao ždrijebe uzgojili, i svi smo ga voljeli.

— Znam da sam pokvarena — uzvikne djevojka, kao silom. — Ali nije važno, i ja ga volim.

— Lijepo je to, meni je to drago. Ali, ne možete ga kupiti.

— Ja uviiek dobijem ono što ho u — ona zapovjedni ki odsije e.ć č č

— Vjerojatno je tako bilo.

— Ali, budite razumirui. — Madge lupi o tlo izmom, a mamuzeč joj oštro zazveckaše. Velike joj o i zasijaše i uširiše se poputč staklenih kugli i u njima se pojaviše suze razo aranja i srdžbe. —č Priznali ste da nemate ni prebijene pare, a ja vam nudim malo bogatstvo. S tom možete nešto otpo eti ovdje. Tata, i Nels e vamč ć pripomo i. I ja u. I nadalje možete voljeti vašeg vranca. Možete gać ć ponekad i pojahati. Mene biste usre ili. Molim vas, gospo ineć đ Sidway.

Kauboj je zurio u nju i slušao njeno rje ito uvjeravanje kaoč op aran ne im pored i onkraj njene ponude.č č

— Zaista, gospo ice Stewart — on e najzad — neka ste k iđ ć ć Genea Sewarta, ro ena u ovom divnom kraju, ali kauboje neđ poznajete.

Na djevojci se vidjelo da ona ovome ne može protusloviti, po njoj bi se reklo da se bori izme u stvarnosti i sebi nosti. O ito je ovađ č č posljednja pobjedila. Njenu momentalnu blagost uništi bijes zbog vlastitog poniženja ili zbog mladi eva odbijanja da udovolji njenojć želji.

— Ne ete ga prodati? — ona upita.ć

— Rekao sam, ne u!ć

— Onda, gospodine Sidwayu, ne mogu dozvoliti da vi ovuda jašete na konju boljem od onih kojima ja raspolažem.

— Tim gore — odvrati kauboj tonom od kojeg se njeni obrazi obojiše bojom u skladu s crvenilom njenih usana.

72

— ini se da ste prili no tvrd. Da li vam moram re i da vas ondaČ č ć ne želim na ovom ran u?č

— Mlada damo, ništa mi ne morate ie i. Mene je unajmio vašć otac i samo on me može otpustiti.

Pogledala je Genea velikim svijetlim o ima: — Tata!č

— Madge, nerazumna si — odvrati mirno Gene, sa smiješkom. — Meni su nužno potrebni jaha i. Sidway se ponudio za platu koju meč je stid i spomenuti. Ne mogu ga otpustiti samo zato što odbija da proda svog konja. Zar bi to mogao u initi, Nelse?č

Upitani je otvoreno pokazao da se našao izme u dvije vatre.đ Kao što je Gene dobro znao, Nelsu je djevojka cio život bila naro itač radost i zadovoljstvo i on ju je oduvijek mazio. Gene je sad uživao što je svog starog kauboja doveo u takvu krajnje tešku nepriliku, ali je znao da e se ovaj nekako izvu i.ć ć

— Princezo, budi sigurna da te shva am kako se osje aš zbogć ć konja — stari e, svojim sporim, otegnutim govorom. — Ali, djevojko,ć treba da poštuješ Sidwaya i njegove osje aje. Mislim da ne bi bila ferć ako bi ga otpustila, a ja još nisam uo da si se pokazala kao takva. Tič si kaubojima poklanjala konje. Uostalom, ukoliko tebi sre a ovisi odć toga da imaš ovog vranca, pa, po prirodi stvari ovdje, znaš da e onć biti kao da je tvoj.

Ubedljivi, mirni glas starog sto ara, zna aj njegovih posljednjihč č rije i djelovali su poput ulja posutog povrh uzburkane vode.č

— U redu, gospodine Sidwayu, ostajete — naduto re e Madge.č — Žao mi je što sam bila nepravi na. Ali dobit u ja tog konja.č ć

U mrkom uzbu enom pogledu što ga je uputila Sidwayu bilo jeđ svakakvih i neznanih mogu nosti.ć

— Hvala vam, gospo ice Stewart. Ali, ja ne želim ostati podđ nekim lažnim pretpostav-kama. Mog vranca ne ete imati.ć

— Prihva am vaš izazov. Ukoliko se ne pokažete kukavicom ić ne pobjegnete, vidjet emo tko e dobiti.ć ć

Nasmiješila mu se bez zlobe ili zamjerke, i okrene se da po eđ stazom.

— Hej, Madge, zaboravila si kola — dozove je Gene. — Što emoć s njima?

Okrenula se i zvonkim, umilnim glasom odvratila:

73

— Dajte ih gospodinu Sidwayu, neka u njima ziba svog dragog vranca. — I s tim se udaljila me u drve e.đ ć

— Uuuh — uzdahnu Gene, a Nels upadne: — Do vraga, stari drugaru! Ovo me pod-sjetilo na stara vremena kad si prvi put došao na Princezin rah , prije nego se ova djevojka rodila.č

Brzim rukama Sidway je namiještao uzengije. Okrenuo se, blijeda lica, s nekom sjenom u bademastim o ima.č

— Idem ja, svojim putem. Hvala vam, Gene Stewartu.

— ekaj, Sidwayu. Ne eš valjda dozvoliti da ti se moja k iČ ć ć naruga...

— Ne, ne radi se o tome. Znam da mi niste povjerovali da ja nisam došao ovdje zbog gospo ice Stewart. I pod takvimđ okolnostima ne želim ostati.

— Ne, nisam ti povjerovao — ozbiljno pritvrdi Gene, promatraju i mladi evo uznemi-reno lice.ć ć

— Pazi, kauboju — ubaci Nels, silaze i s trijema sporimć korakom. — Nemoj tako da odlaziš u bijesu. Ho eš li biti iskren? Zarć nisi znao da je ovo Princezin ran , i da je Madge djevojka kojoj sič u inio uslugu u Los Angelesu?č

— Nelse, ja to nisam znao — žestoko otpovrne Sidway.

Pošto se neko vrijeme oštro zagledao u Sidwayevo lice, stari se sto ar okrene Geneu: — Gazda, momak govori istinu. Ne dozvolič da ide.

— Nek me objese ako i ja sad ne vjerujem.

— Stewarte, kunem vam se da sam iskren. Nisam znao. Ovo je neka paklenska slu aj-nost — muklo e Sidway.č ć

— Onda, u redu. Evo ruke... Možda ova tvoja paklenska slu ajnost ispadne na dobro za mene i moje probleme. Bar takoč slutim.

Izgleda da je Sidway bio i previše ogor en a da bi mogaoč izraziti koliko je njemu lakše i drago. Geneu se u ini da suč Sidwayeva uvstva preduboka i da bi bila potaknuta samo ovimč pukim nesporazumom. U njemu je bilo još ne ega. Geneu se kaubojč dopao, a bilo mu je tim draže što je Nels dijelio njegovo mišljenje.

— Kako si rekao da se zoveš? — razvu e Nels.č

74

— Lance. Blesavo je, znam. Ništa bolje od Umpqua.

— Nije baš tako strašno. Gene zvono za ve eru je zvonilo. Ja uč ć se postarati za Lan-cea. Neka ve era sa mnom, a dat emo muč ć kabinu do moje. Gdje e mu Jose spremiti konja?ć

— No as ne na pašnjaku. Bit e bolje u štali... uj što bi biloć ć Č smijeha da mu ga smjestimo u Madgeinim kolima?

— Da, ali bi nam smijeh prisjeo ujutro.

Ispod borova ve su se hvatale tamne sjene kada se Geneć penjao uz padinu prema ku i. Onkraj vrhova na zapadu gubio seć crvenkasti odsjaj. Negdje daleko u niziji zavijali su kojoti. Vuku i seć sporo uz blagi uspon Gene je u duhu premetao doga aje dana. Moraođ je stati na stranu kauboja, a protiv Madge. Ona je silovita i razmažena. To se pokazalo im stvari nisu pošle po njenoj volji.č Sjetio se njena tona, zapovjedni kog pogleda, srdžbe; tužno ječ stresao glavom. Ali, šta bi mogao o ekivati od djevojke, svoječ jedinice. Obožavane i mažene, ro ene u svili i kadiifi, naslijedniceđ cijelog milijuna ve u petnaestoj godini života? No, pomišljao jeć Gene, usprkos ovim nedostacima ona je neodoljiva. Samo da se u njoj ne razvije nijedan od njemu uro enih grijeha! Onaj kauboj Lanceđ zaljubljen je u nju — to je nedvoj-beno, pa makar on sam još ne bio svjestan tora. Pomišljaju i kako je Madge uvijek dobijala što jeć htjela, Geneu je bilo od srca drago što je Sidway bio dovoljno jak da se odupre njenoj volji. U tom momku ima karaktera. U Geneu se ponovo porodi žudnja za sinom, ve davno pokopana. Ukoliko bi seć Lance Sidway pokazao onako divnim kao što obe aje, mogao bi seć prima i snovima što ih je Gene sanjao.ć

Do drugog zvona za ve eru Gene se oprao i presvukao.č Madeline i Madge su ga eka-le. Djevojka je bila u bijelom, u nekojč krasnoj pripijenoj haljini od koje je Geneu stao dah. Po-mislio je koliko i on, i Sidway i Nels, i ma koji muškarac malo mogu nostić imaju da se odupru ovom krasnom i arobnom stvorenju. Na njenuč licu nije bilo niti traga malopre ašnjeg raspoloženja.đ

— .. i on, budala, nije htio da se odrekne vranca! — govorila je ona majci. U trenu kad je Gene ušao ona mu uz blještav osmijeh pruži ruku. — Tata, pri am mami o svom heroju i njegovom divnomč konju. Strašan je lažov! On je doznao tko sam i gdje živim. Samo ne shva am šta mu bi da nije e. Nije imao nikakve potrebe. Mudro je toć č izveo. S tim me je zain-teresirao. Onog dana kad me spasio, strašno me privukao!... Pa, njegov konj me privukao tasu u puta strašnije.ć

75

Oh, mama, što je divan taj konj! U sebi ima sve osobine i Cedara, i Hitrog i Ljepoj ice. Toliko sam zaželjela tog vranca da bih moglač ubiti kauboja... Najprije me to zabavljalo. Uop e mi nije palo nać pamet da konja ne u mo i kupiti. Ali, ispalo je da ne mogu. Onda samć ć izašla iz takta. Sve mi se ini da sam ispala ma ka sč č opruženim kandžama. I jeste me taj gospodin Sidway pogodio! Prisiljena sam da priznam. Natjerao me da se osjetim sebi nom, podlom, pokvarenom.č Takva sam i ispala. Ali bila bih još gora samo da dobijem tog konja. Cijelo vrijeme bila sam bijesna kao ris i mrzila tog Lancea, pa opet sam osje ala neko potajno poštovanje prema njemu. On je naprostoć divan, mama. Slažeš li se, tata?

— I mene li no je privukao — odvrati Gene na njenu dugu pri u.č č

— Privukao je i Nelsa onog izdajicu — ona otpovrne za uzvrat.

— Sad ste i mene zainteresirali da upoznam tog uzora kauboja, i da vidim njegovog vranca Umpqua — re e Madeline, uz osmijeh. —č Madge ja bih ti mogla pomo i u onom što je o ekuje. Imam i ja neštoć č iskustva! — Na ovo je Gene pogledao ženu i radosno joj se nasmiješio.

— Draga marna! Zaljubiti se u gospodina Sidwaya meni ama baš ništa ne zna i. Meni se to za poslednjeg semestra desiloč devetnaest puta... Ali, što u ja tog momka natjerati da igra! Bit eć ć divota božja. A tog konja moram dobti makar... makar...

— No, makar šta, djevojko moja? — izazovno upita Gane.

— Makar se morala udati za njega.

Majka joj niti se iznenadila niti ju je na ovo ukorila, samo je dometnula primjedbu da kauboji treba da imaju daleko i daleko više od jednog konja da bi došli u obzir za udaju.

— Ali, ja bih se sutradan razvela — zaprepasti ih Madge brzim odgovorom.

Sutradan ujutro Gene je rano izišao i našao Nelsa i Sidwaya kako doru kuju.č

— Gle, tko nam dolazi — razvu e stari sto ar. — 'Brojutro, Gene.č č Ve godinama nisi tako rano ustao.ć

— Nisi ni ti stari moj — veselo odvrati Gene. — Da li da to pripišemo našoj novoj sili, Sidwayu?

— Slobodno pripiši. Taj me mangup zabavljao do jedanaest sati nekim pri ama, a onda me, sto mu gromova, potjerao van prije zore.č

76

Vidjelo se da su se Nels i pridošlica sjajno složili. Sidway je bio svjež i živ, u svom starom jaha em odijelu davao je sliku prava,ć okretna kauboja.

— Lance, ostavimo se tog »gospodine« — odvrati Gene na kaubojev pozdrav. — Zovi me Gene, ili gazdo, ili Stewarte.

— U redu, gazdo. Vjerujte mi, veoma cijenim što sam se našao kod vas. Htio bih vas pitati mogu li današnji dan imati za sebe na raspolaganju?

— Za sebe na raspolaganju? Šta ti to treba? — iznena eno upitađ Gene.

— Ako mi date ovaj dan, prili no sam. siguran da u izna i kudač ć ć je u posljednje vrije-me vaša stoka odvu ena.č

— Gene, on je meni servirao takve stvari — otegne Nels. — Šta eš, mlado pa ludo. Al, s druge strane, šta ja znam...ć

— Sidway, je li misliš da eš prona i ono što Nels, ja i Dannyć ć Mains nismo mogli?

— Ne, ne mislim, nego tvrdim — odvrati kauboj s pouzdanim osmijehom.

— Tebi smionost ne manjka — kratko ce Gene.

— Gazda, ja se ne pravim važan. Naprosto smatram da ste vi kradljivce tražili na staromodan na in.č

— Staromodan? — ponovi Gene, što Nels proprati bu nimč »hoho«.

— uješ, mom e, kra a je kra a. Stoka ne leti. Nju morašČ č đ đ tjerati. Ona ti hoda po tlu, na svojim nogama. A prema tome ostavlja i tragove.

— Dotle je ta no. Kladim, se da ste takve tragove našli i slijedilič do kakve ceste od makadama, ali ne dalje.

— Da, ta no je. Odnosno, pravo re eno, Fose i Manuel suč č slijedili tragove.

— Pa, šta je bilo?

— Pa — ubaci Nels — ta dva jaha a se podijeliše i po oše jedanč đ isto no a drugi za-padno, više od dvadeset milja, ali nigdje ne na ošeč đ mjesto gdje se trag ponovo odvaja od ceste

— Sjajno! — uzvikne Sidway i pljesne rukama. Upravo to sam

77

htio doznati. S tim sam sebi uštedio trud.

— Kakav?

— Da se mu im traže i tragove č ć na cesti. Tragovi ne napuštaju cestu nigdje prije Dou-glasa i Tucsona.

— uješ sinko — prihvati Nels, a spori mu ton bijaše naglašenijiČ nego ina e, i veoma strpljiv. — Zna se, ti sad pri aš dvojici starihč č sto ara, nesavremenih, i prili no tupih kao što vi mladi tvrdite. Ali, bič č li progovorio jezikom koji mi razumijemo? U današnja moderna vreme-na sve te e brže i brže, to i ja znam, ali mi nemoj pri ati da seč č stoka može stotinama milja goniti po tvrdoj cesti.

— I još kako može. To je jasno kao sunce. Vašu su stoku vozili.

— Dobijesa! — klikne Nels okre u i se Geneu. A ja mislio dać ć ovaj momak ima soli u glavi.

— Nels, zna on nešto više od nas — izjavi Gsrie. Reci mi, Lanoe, kako su moju stoku vozili cestom?

— To vam je prosto kao dva i dva. Kamionima.

— Kamionima! u nevjerici uzvikne Gene.

— No, neka me avo nosi. Sidwayu, kako si na to došao? —đ upita Gene.

Ispustivši pocin ani sud iz ruke, Nels opsuje. — Gene, to ječ zaista jednostavno. Samo što mi nismo nikad došli na ideju da e seć takva sitna kra a od dvadeset do etrdeset glava izvesti na takavđ č na in.č

— Došao sam tako što sam se našao u jednom od tih kamiona za stoku. Zapravo, ja sam ga vozio — objasni mladli .ć

— Je li? A sad mi još reci da si i ti jedan od tih moderniziranih kradljivaca stoke — suho razvu e Nels.č

— Možda bih i bio, bez mog znanja, da je kamion bio pun... Na putu ovuda u Arizoni, našao sam se bez prebijene pare u Douglasu. Njuškao sam naokolo, ne bih li gdje našao ma kakav posao. I tako sam na posao i naletio, to jest da vozim veliki kamion, s pokrovom od jedrename u Tucson. Platili su mi stotinu zelemba a, i rekli nekać se ne iznenadim ako me na putu netko napadne. I zaista, napali su me, nedaleko od Tuosona Bila je to banda koja je o ekivala da na eč đ kamion pun švercovanog alkohola, što sam odmah pogodio. Ali, kamion je bio prazan, a što su se oni iznenadili i raspalili! Ti su

78

razbojnici potkrijepili moje sumnje... No, u redu. Da pri u skratim,č propitao sam se i doznao da itava kolona kamiona prolazi krozč Douglas u pravcu istoka otprilike u šest tjedana jednom. Po svoj prilici idu k istoku krcati švercovanim alkoholom, a vra aju se nać zapad krcati kupljenom ili ukradenom stokom. Ja pretpostavljam da ta banda kupuje stoku da na taj na in zametne trag svom pravomč poslova-nju, ili da se u posljednje vrijeme odlu ila za kra u stoke.č đ Štede pare! S druge strane, može biti i to da od tih kamiona bude samo jedan krcat alkoholom, pored drugih sa stokom, i tako idu prema zapadu. Bilo kako bilo možemo biti sigurni u jedno, da je na ovaj na in ukradena i odvedena vaša stoka.č

— Pobogu, do ega smo došli! — uzvikne Nels, ešu i svoječ č ć sjedine. — Gene, još malo pa e nas plja kati avionimać č

— Ova je kra a svakako kamuflaža — dometne Gene. — Jer, štađ tim krijum arima zna i novac što ga dobiju za par glava stoke!č č

— Krupnim zvijerkama baš ništa — nadostavi Sidway. — Pomislio sam da možda sami šoferi kamiona koriste priliku da za svoj ra un namaknu koju više. Ja bih sada htio izna i tko tjera stokuč ć do ceste. To se mora izvršiti na konjima... Gazda, recite gdje su po injali ti posljednji tragovi za kojima ste tragali? Mislim dač objašem i vidim mogu li na i kakve konjske tragove. Ako ih na em,ć đ prou it u ih, tako da ih slijede i put prepoznam pa u ispitati itavč ć ć ć č ovaj vražji kraj.

— Onda, grabi konja i po i... No, neka se Umpqua odmara. Reciđ Joseu neka ti osedla Hitrog.

— Odoh ja — odvrati kauboj i iza e iz Nelsove kabine, pa pre eđ đ trijemom nose i sedlo i ostali pribor.ć

Nels nastavi brisati su e.đ

— Šta ti na ovo kažeš — upita ga Gene.

— Eto, taj momak dokazuje koliko je nama staromodnim kaubojima potrebno da bismo doku ili nove metode. Od rata smo mič u stvari nazadovali. Pametan je taj momak. Samo da nam je još Ren ovdje!

— Da, u Rena Starra se možemo pouzdati — zamišljeno odgovori Gene.

— Gene, jesi kad vidio da sam se prevario u nekom kauboju?

— Misliš, u njegovom poštenju? Pa, toga se ne sje am Nelse.ć

79

— Ako ovaj momak iz Oregona umije jahati i pucati, on e ti bitić pravi dar božji.

Poslije ove pohvale izre ene od strane starog sto ara, Gene seč č osjeti i sam ubije enim. Porazgovarao je još malo sa Nelsorn, s njimđ je pošao u du an, pa krenuo na pregled staja, ograda i štagalja,ć rezervoara, jezerca, ograda, brane za navodnjavanje ukratko svega na ran u. Naslutio je da e ga sada Madge potražiti, pa je htio da seč ć prije toga upozna sa stanjem. Ovaj pregled bio mu je tužan zadatak. Sad je uo io da je godinama zanemario ran . Zelenilo oko vode je doč č izvjesne mjere skrivalo upropaštenu drvenu konstrukciju. Sva ciglena zdanja bila su tako er ruinirana. U stvari, nije bilo ni ega štođ č ne bi vapilo za opravkom.

Vrativši se u du an zatekao je Madge sa Nelsom. Nosila jeć radne hla e, visoke izme s mamuzama, i plavu maju sa crvenimč č rupcem. Samo jedan pogled na nju, raš upanu i zajapu-renu, i onakoč odjevenu rastera Geneu tugu.

— Pa, 'brojutro, tata — ona otegne. — Uhvatila sam Nelsa kako pije nekakvu žetenicu

— Zaista, priznajem, tako je — žalabno e Nels. — Ali, neka meć avo nosi, zatražila je neka i njoj dam.đ

Geneu je to bio škakljiv momenat pa se on napravi gluh. — Kakvi su ti konji? — on upita.

— Cedar mahnit kao kakva kobila u martu. Ljepoj ica mila kaoč uvijek. Hitrog nema, Jose mi je rekao da ga je naš novi kautooj uzeo — odgovori Madge, a Gene zamijeti prijete i ton u njenim posljednjimć rijeolima. On žurno objasni kako je sam rekao Sidwayu neka osedla Hitrog.

— Oh... A šta je s tvojim konjima?

— Ponajviše sam ih rasprodao. Tvoji su konji odebljali i lijeni, Madge. Treba ih malo »razraditi«.

— Zaista je tako. Ve sam pomisila da je taj gospo in Sidway,ć đ pošto se ve pravii toliko važan, sam bez pitanja uzeo Hitrog. Tata,ć njegov konj Umpqua došao je pravo k meni. Oh, što me to uzbudilo. Ja mu se dopadam. Ne e mi hiti nikakva muka da ga pridobijem odć njegova vlasnika. I to u sa zadovoljstvom u initi.ć č

— Madge, bit e to podmuklo.ć

— Pa, neka bude. Ionako sam pošašavila za tim kaubojem. I

80

Nels je rekao da to ne bih smjela u initi. Sipam ulje na vatru! Ali,č uostalom — ona se naduri — Nelsu se taj kauboj neizrecivo dopada.

— Pa i meni se dopada.

— Et tu, Brute — ona e prijekorno.ć

— Imam ja za to više razloga. Stani, da ti samo jedan kažem. Evo, na primjer, jutros je meni i Nelsu objasnio zašto smo na tako tajanstven na in gubili stoku.č

— Kako? — ona upita, najedared zainteresirana. Geneu se dopade njena momentalna reakcija.

— Odvla e nam je kamionima. To je za nas bilo novo. Nelsa ječ to zaprepastilo. — Gene joj ukratko ispri a šta je kauboj doživio nač svom putu i kako je brzo uo io injenice i došao do ta nog zaklju ka.č č č č Otišao je niz dolinu da izna e konjske tragove.đ

— Ja sam vam ve rekla da je to silan momak — oduševljeno eć ć Madge.

— Da, rekla si, ali je ispalo da ti se ne dopada — ležerno otpovrne Gene.

— Na nesre u, tako je. Vidio si da sam ga poljubila. Bila samć naprosto oduševljena. Da nije bilo njega, mene bi i pred suca dovukli. Ali, moji osje aji nisu važni. Ukoliko ne napravi kakvo zloć ovdje, Sidway može da bude od velike koristi i tebi i Nelsu. A nas dvoje postavit emo ovaj ran ponovno na svoje noge.ć č

— uj, djevojko, kako to misliš »da ne napravi kakvo zloČ ovdje?« — upita Nels veoma znatiželjno.

— Eh, Nelse, stara varalico, dobro znaš šta mislim.

— On je ve nešto otpo eo, s tim konjem.ć č

— Kao da ne znam. Ali, mislila sam na ono posebno što se neumitno doga a ovim nadobudnim kaubojima kad sam ja ovdje.đ

— A-ha. I taj e jadni ak da se na e bez konja, i uz to slomljenać č đ srca.

— Nelse! Ti si uvijek isti dragi stari! — ona uzvikne uzradoš enoć i po e. Potom okrene radosno lice, pa e preko ramena: — Tata, štođ ć je divno biti kod ku e!ć

— Ah, da, dobro je to, Madge. I meni je divno što imam tebe.

Pogledala je u štagalj gdje su joj bila parkirana kola, potom

81

pre e preko ledine i nestane stazom. Gene zapazi kako Nels ne skidađ o i s nje dokle god nije iš ezla iz vida.č č

— Bože, Nels, ne bih htio biti u koži tom jadniku ni za sve blago ovoga svijeta!

— Pa, znaj da bih ja htio biti — usprotivi se Nels. — Ukoliko ja poznajem kauboje, ovaj momak Sidway dat e Princezi paklenskogć posla.

— Hm. Meni se ne ini od onih što jure za bogatomč nasljednicom.

— Svi kauboji su lovci na nasljednice. I ti si bio, Gene. Prema onom koliko te se sje am kao ć El Capitana ovaj momak je možda prvi do tebe samo u pi u i pucanju. Uostalom u tome te nitko nijeć nadmašio.

— Ti si promu urna stara lopuža. Godinama se oslanjam nać tebe. Ali, nemojmo se odmah toliko zagrijati za ovog stranca.

— Ja sam ve zagrijan, a i Princeza je zagrijana. Za tebe e bitić ć dobro da sa uvaš pri-sebnost duha.č

— Madge zagrijana za Sidwaya? —uskliikne Gene.

— Svakako. Samo što ni ona sama nije još svjesna toga.

— Eh, romanti ni starkelja moj! To bi tebi posve odgovaralo, zarč ne, ako bi Madge uzela ovjeka tvoje sorte, je li tako? Pa, da budemč iskren, i meni bi se dopalo. Samo, ja to smatram golim snom. Madge e se udati za gradskog ovjeka, dosadit emo joj i mi i našć č ć

jednostavan život ovdje, u otvorenoj prirodi, pa e po i da uživa uć ć pravoj raskoši.

— Za njenog je tatu posve prirodno da ima takve pesimisti keč misli. Ali, neka-neka!

— Zašto »prirodno«? — upita Gene.

— Jer ti pretpostavljaš da je naslijedila podosta tvoje zle udi.ć

— Opet si u pravu, stari moj. Zaista se toga bojim.

— Ta e djevojka biti ista majka. Samo, Gene, ja ne tvrdim dać ne emo svašta doživjeti prije nego do toga do e.ć đ

Poslije podne Gene nagovori Madge da ga starom cestom od veze prema predgorju gdje se nalazio veliki izvor koji je napajao jezerce, i davao vodu za navodnjavanje ranca. Kako je cesta bila

82

slaba, uspjeli su se vratiiti tek pred ve e. Prolaze i kroz maloč ć meksikansko selo, iji su stanovnici nekad ovisili isklju ivo od ran a,č č č Gene e k eri: —Hvala ti, djevojko. Kao šofer nisii mišta slabija negoć ć na konju. Svratit u kod Dannyja Mainsa pa u se vratiti pješke.ć ć

— Oh-oh! — uzvikne Madga. — Pazi ko je ovdje. — Gene spazi Sidwaya kaiko soji naslonjen na vratnice pred Mainsovom ku om ić pri a sa Bonitom. U blizini stajao je Hitri, opuštenih uzda. Bonitinoč usre eno lice jasno je odavalo kaubojev nastup. Crnooka djevojka jeć upravo zra ila šarmom i koketerijom. Gene je nekako bio zadovoljanč što se Sidway nije ni najmanje zbunio njihovim dolaskom. Kola se zaustave. Gene iza e.đ

— Ja u te sa ekati, tata — nehajno e Madge. — Zašto bi išaoć č ć ku i pješke kada možeš kolima... Bonita! Dobro ve e. Kako si?ć č

— Dobro ve e, gospo ice Stewart — sramežljivo uzvratič đ zajapurena Bonita. — Milo mi je da vas vidim. Dobro došli ku i nać Princezin ran !č

— Hvala ti, Bonita. I meni je drago da te vidim. Upoznaj me sa tvojim prijateljem... Oh, pa to je gospodin Sidway. Pomislila sam već da mi je konj poznat. Kako vam se dopada?

— Ne mnogo. Tvrdoglav je i hirovit. Zaklju ujem da su gač djevojke razmazile — mirno otpovrme Sidway.

— Fino. Samo, voljela bih da ga vi ne jašete.

Uto se javi Gene: — Bonita, molim te, zovi tatu. — im jeČ djevojka požurila ku i, Gene se sa zanimanjem okrene da pogledać Madge i kauboja. Ona je mirno palila cigaretu. Ali Gene joj nikad nije vidio takav plamen u o ima. Me utim, Sidway se bio odmakao odč đ vratnica i orlovskim pogledom je promatrao kadulju.

— Gazda, pogledajte ona kola — on e užurbano. — Kao da leteć cestom!

Gene spazi brza crna kola koja su gotovo letjela puštaju i zać sobom dug oblak prašine.

— Tome se i te kako žuri — složi se Gene, u nedoumici. — Po tako slabom putu ljudi ne brzaju za što god bilo.

— Nadam se da to moje stvari idu — progovori Madge. — Naložila sam da mi ih pošalju.

Iz ku e iza e Danny Mains. Njegovo prosto, preplanulo lice biloć đ je zbr kano u širokom osmiijebu. Gene ga upozori na ona kola. Mainsč

83

pogleda pa e: — Ona prokleta budala slomit e sebi vrat kad ovakoć ć vozi.

Danny potom pozdravi Madge i kauboja. Bonita, samosvijesna i vedra pogleda, pri e ocu i pogleda niz padinu.đ

— Pa to je Ren Starr! — ona uzvikne.

U njenom uzviku Gene hitro uo i notu straha nešto ja u odč č iznena enja. Mora da je to i Sidway zapazio, jer se ošro zagledao uđ djevojku. Cijela grupa stade promatrati ona kola što jure sve dok se nisu izgubila iz vida ispod padine. Uznemirena lica, Bonita ih napusti i u e u ku u. Slušaju i Dannya kako i šta pri a o Starru, Gene je ipakđ ć ć č jednim uhom oslušnuo razgo-vor koji se u me uvremenu odvijaođ izme u Sidwaya i Madge.đ

— Mnogo zgodna djevojka ova Bonita — govorio je kauboj.

— Slatka mala. A i pristupa na. Ali, zar to ja vama da kažem? —č otpovrne Madge.

— Izgleda da treba. Nisam stekao takav dojam o njoj.

— A toliko ste brz... Gle!

— Ovaj, svi a mi se vaš konj — produži Lance, o ito uđ č pomanjkanju prikladnijeg odgovora. U njegovom je glasu bilo oštrine.

— Ali, rekli ste da je Hitri hirovit.

— Dabome. Zar se ovjeku ne mogu dopasti hiroviti konji, ač uostalom i hirovite djevojke?

— Još ne znam takve ljude.

— Je li? Kladimo se da ono što vi znate ne može ni list papira ispuniti... Kada dolazi vaša klapa iz škole?

— Oh, zna i, interesira vas? Zanimaju vas moje posestrime?č

— Nikako, zanima me samo klapa. Kada dolazi? Recite mi vrijeme.

— Ovo se vas mnogo ne ti e, gospodine Sidway. Ali, svejedno,č dolaze oko dvadesetog

— Hvala vam. Htio sam to znati jer bih volio prije toga malo pomo i vašem ocu, a zatim u da kidnem.ć ć

— Oh, sad vas razumijem. A tata je pomislio da vam se dopadaju i on i ran .č

84

— I dopadaju mi se. Ali, vidite, ja sam upravo napustio Hollywood. Privla nih djevo-jaka i zgodnih mladi a bilo mi je več ć ć preko glave. A što se ti e koleške klape, daleko mi lijepa ku a odč ć njih.

— Zar tako? Gospodine Sidwayu, moja klapa ne e vam smetati.ć Sigurna sam da moje prijateljice ne žude za osvajanjem kauboja.

— Zar! Da, bit e tako, kauboji su nekako prespori. Više voleć gangstere, zar ne?

— Šta?... Vi vrije ate...đ

— Mene ne možete varati, gospo ice Princezo Stewart... ujte,đ Č da vam ja nešto kažem dok imam priliku. Vaš je tata divan ovjek,č upravo silan. A da ste vi iole nalik njemu, sad ne biste dovukli tu vašu klapu ovdje.

— Oh!... A zašto? — prigušeno ispusti Madge.

— Jer je on u nevolji, i to gadnoj, i bez vaše bu ne klape od koječ e mu biti još gore.ć

U tom asu kola zatutnjaše niz padinu i kao strijela poletješeč prema grupi koja ih je o ekivala. Za volanom je bio Ren Starr.č Zaustavio je. Gene spazi kako iznad vrata na kolima izviruje grlić puške, a na stražnjem sjedalu naba ena je radna odje a, povrh koječ ć su preba eni sedlo i ebad.č ć

— Zdravo, ljudi — kratko e Starr — Tu sam.ć

— No, Ren, izgleda da si u poslu — mirno odvrati Danny Mains.

— Drago mi je da te vidim. Starr — dobaci Gene.

— Gazda, evo ti još jedan kauboj. Sad ti pristupa, iz ovih stopa... Ah, gospo ice Prin-cezo, jako mi je drago što ste opet kodđ ku e. Nadam se da ne ete brzo oti i... Vidim, tu je moj novi drugar,ć ć ć Lance Sidway.

— Vraški mi je drago da te vidim, Starre — prihvati Sidway živo i iznena eno.đ

— Pri ite malo, Gene i Danny. Svašta ete uti — najaviđ ć č pridošlica, a kad su se ona trojica nagnula nad njegova kola, on eć šapatom, obra aju i se izravno Sidwayu: — Drugaru, tvoji kamionić ć dovaljali su se nema više od dva sata. Stali su kod velike garaže. Ja sam odmah postao vraški znatiželjan. A kad su šestorica šofera ušla u restoran, stao sam njuškati oko kamiona. Zavirio sam u njih.

85

Prazni! Graves, novi radnik kod garaže, radio je, davao im gorivo i mazivo, pumpao gume i tako dalje. Od njega sam uo da kamionič ne e odmah krenuti, možda ostaju cijelu no . Ho e avola! Drugaru,ć ć ć đ to su oni tvoji kamioni za kra u stoke pokriveni jedreninom. Njihoviđ šoferi imaju ve eras s nekim sastanak. Gene, opet e te pokrastič ć nasitno. A kažem ti da e se na i u gadnom škripcu.ć ć

Gene uzme kleti u bradu, pa osjeti ne iju ruku na mišici, okreneč se i spazi kako kraj njega stoji Madge, blijeda, uširenih o ijuč uspaljenih zjenica.

— No kauboju s benzinske pumpe — re e Danny Mains — sad sič se vratio na pravi posao.

— Starre, ti naga aš nešto više od onog što si rekao. Istresi sveđ — javi se Sidway.

— Svakako. Vidio sam i jednog jaha a, stranca, koji je cio danč lunjao naokolo, pa je ušao u onaj isti restoran. On im je bio veza. Zatiim sam kidanuo, i evo me ovdje.

86

GLAVA 5.

Neo ekivani susret s Uhlom na parkiralištu gdje je uzaludč o ekivala Sidwaya, naglo je prizvao u Madgeinoj svijesti injenicu: dač č je izgubila svako zanimanje za gangstera i njoj nedoli an odnos sč njim. Sebi je ovo priznala, ali je pred Uhlom krila svoje nezadovoljstvo. Po prirodi temperamentna i odvažna u iskazivanju svog raspoloženja, ipak je imala izvjesne granice. No, s druge strane, uvijek je znala na vrijeme uo iti kad u njoj neko novo uvstvoč č potiskuje staro. ak i da nije srela Uhla, shvatila bi da je ovjek, sČ č kojim je o ekivala da se na e, bacio u zasjenak ar neobi nog,č đ č č hladnookog, autoritativnog gangstera. Gledaju i Uhla, i slušaju i ga,ć ć osjetila je olakšanje što je tako. Istodobno joj bi žao što je uop e,ć premda kratko vrijeme, flertovala s njim. Dosjetila se kako ga se sad mora svakako riješiti, mora ga negdje ostaviti, i vratiti se na parkiralište.

— Uska i, Medeni — rekla je vedra — zakasnila sam nač sastanak ovdje, i moram požuriti natrag u školu. Dokle da te odbacim?

— uješ, mala, ne eš me se tako lako otresti — otpovrne Uhl,Č ć sjedaju i kraj nje. — Ovdje blizu ima jedan lokal i . Idemo dać č ć popijemo jednu, i da se usput malo izbrbljamo.

— Meni je zaista žao, ali naprosto nemam vremena. ak te neČ mogu ni u grad odvesti. Morat eš iza i na prvoj tramvajskoj postaji.ć ć

— Je li ja da se vozim tramvajem? Što si duhovita!... Reci ti meni što su se one novine jutros toliko raspisale o tebi?

— avolski sam nastradala! Ali, nisam kriva za one nerede.Đ

87

Neka, pri at u ti... recimo, u etvrtak. Zvrcni mi, pa emo seč ć č ć dogovoriti — odvrati Madge, uspori kola i stane na jednom uglu.

Neraspoloženi Uhl napusti kola ne kriju i koliko mu je krivo. Ali,ć ono nešto eli no tvrdo u njemu, što je u po etku privuklo Madge,č č č sad više nije djelovalo.

— Je li? Dvaput sam te zvao, pa ništa. To kod mene ne pali, še eru. Ovaj ne eka kod cura.ć č

— Šta znaš, možda si u meni našao nekakvu novu vrstu, kao što sam ja u tebi našla — odvrati Madge.— Izvini me, žao mi je. Zdravo, potražit u te.ć

— I bolje bi ti bilo — ula je Madge, i potom brisnula prekoč raskrš a. Pazi glupaka! Šta li je nju spopalo da ga onog dana kodć Andrea pusti da sjedi pokraj nje? Zaklju ila je da ipak nije tolikoč kriva koliko Dixie Curie. Ne, dok je obišla onih nekoliko blokova na putu natrag do parkirališta, ve je zaboravila Uhla. Sa pola satać zakašnjenja, stigla je na mjesto sastanka, i u inila nešto za nju bezč presedana — još pola sata je ekala na tog momka iz Oregona štoč voli sestru i konja Umipqua. I tek kad je pomislila koliko ga zapravo dugo eka, shvatila je da mjena slabost prema novim poznanstvima ič novim doživljajima u ovom slu aju dosegla vanredan vrhunac.č Zgodan li je onaj mladi ! Koliko druga iji od drugih! Vidi se da premać č njoj gaji isto takva osje anja. Madge podlegne novom uvstvu,ć č nekakvoj žaoki koja se pretvori u razo aranje. Evo jednog koji ječ ne e juriti da ugovori s njom sastanak. On joj ak ni ime ne zna.ć č Zašto mu ga nije rekla, i nije mu dala svoj broj telefona. Usprkos ovome, putem, natrag u školu, njene povrije ene osje aje donekleđ ć smiri neobjašnjiva slutnja da e se opet sresti s njim.ć

Teren bratstva bio je neuobi ajeno pretrpan kolima. Predč svakom zagradom bilo je parkirano po nekoliko automobila. Madge utjera kola na kolnik i pojuri u dvoranu. Tu su bile sve njene kolegice iz posestrimstva, osim jedne, Maramee, i dva dje aka iz Tau-Phija.č Ovaj skup ju nije, po starom obi aju pozdravio poznatim krikom. Svič su bili crni i tmurni, pozdrav im bijaše usiljen, i Madge se spremi na najgore.

— Onaj tvoj prijatelj s prodornim glasom upravo je sada nazvao, Madge. Onaj Uhl. Šta on te drži na lancu.

— To sam ja bila toliko luda, te sam mu dopustila da tako uobrazi. Nego, izgledate mi svi kao na pogrebu. Šta je bilo? Spremna

88

sam da ujem i najgore.č

— Princezo, ja sam se upravo vratio iz škole — odgovori joj Rollie Stevens. — Sazvali su sjednicu za sutra ujutro. Izgleda da ti nema spasa.

— Ja sam malo prije srela dekana — nevoljko dometne Pequita Nelson. — Plaši se najgoreg, jer si ti ve bila pod uslovnom kaznom.ć

— Madge, kamo sre e da nisi izvodila tolike bravure ovajć semestar! — vikne njena najbolja prijateljica i sobna kolegica, Allie Leland. — Bit e im mrsko da te izbace, sad, pri kraju, kad ti malo falić do kraja studija, i još si odli an student. Ali si ti od prve godineč po ela da...č

— Pusti to, Allie... bila sam velika guska. Ali, fino sam se provela. Što se mene ti e, nije mi naro ito stalo, samo što eč č ć pogoditi moje. Ako tata i mama pro itaju novine... Oh što e ihč ć zaboljeti! Napokon nisam ja nahuškala studente da izvedu onu ujdurmu.

— Ja sam toga svjedok, Princezo — Rollie e tmurno. — Već ć sam i svjedo io. Pokupio sam još nekoliko drugara, pa smo pošli kodč rektora. Ljubazno nas je primio, ali...

— Rollie, lijepo je to od tebe. Hvala ti. Ja bih se izvukla kad bi se pitao samo rektor. Ali, meni to Mad Everett ne e oprostiti. Nego,ć kako bi bilo da se sutra u ovo doba sastanemo na dogovor? Da se dogovorimo za zabavu kod mene na ran u. Rollie, ti se postaraj dač do u svi moji prijatelji.đ

— Uh! U tom slu aju moramo se sastati u kapeli, jer ne moguč stati svi ovdje.

— Rollie Stevens, ja sam rekla »moji prijatelji« — otpovrne Madge.

— Spadam li i ja me u njilh, ili sam samo kurir?đ

— Ti si prvi i najglavniji, kad si fin.

— To još nisam uo io, Princezo. Onda moram zvati Barga,č Dawsona, Natea, Branda... Moj razum ne ide dalje, mada bi to mašta mogla.

— Ispustio si Snakea! — prosvjedi Madge.

— Zar onog rva a? Princezo!č

— Kakav je da je, meni se svi a. Ne znam imam li konja koji biđ

89

se mogao mjeriti s njim.

— Za to bi ti trebao slon — toocne je Allie.

— Ali, Princezo — umiješa se Pequita, usrdno. — Mogu li se slagati kauboj i igra ragbija?č

— Ne možemo se ograni iti samo na pi e i ples — odvratič ć Madge, pa se sjeti svog viteza. — Eh, da sam imala mogu nost dać njega pozovem!

Rollie podiže ruke i po e, pa se as kasnije Madge i njenađ č sobna kolegica na oše u svojoj živobojnoj sobi na drugom katu.đ

— Koga to »njega»? — upita Allie.

— Njega! Onog silnog momka što je mlatnuo pajkana i spasio me pritvora.

— O tome nisam ništa ula. Madge, u tebi je toliko romantike ič toliko vraga, da ti nijedna druga studentica nije ravna.

— Ova odlika nije baš naro ito poželjna, moja Allie. Ako meč izibace, onda u najzad ipak morati da mislim na sebe.ć

— Ne e te izbaciti. Bit e njih strah da u tom slu aju itavać ć č č tvoja godina ne istupi!

Tog dana ve era nije bila uobi ajeno vesela. Madge je jedinoč č bila raspoložena. Osje- ala je kako se atmosfera propasti sve višeć zgušnjava. Možda njeni prijatelji znaju ono što ona samo pretpostavlja, pa su time pogo eni. Kasnije je Madge telefonirala dađ otkaže jedan sasta-nak, pa po e u svoju sobu i legne u krevet. Kad jeđ Allie došla, uvukla se k njoj u krevet i u njenom naru ju nesuzdržljivoč zaplakala, Madge je ve bila sigurna da ju eka najgore. Zaspa-la jeć č tek jako kasno. Ujutro je namjerno doru kovala sama. Pozvali su je uč upravu škole, i ona po e podignute glave i naizgled mirna, ali joj jeđ bilo malo mu no. Bila je na razgovoru kod zamjenika rektora, ali jakoč kratko. Uprava koledža donijela je odluku da se izbaci. Nisu mogli zabaciti njene ranije ispade i injenicu da je bila pod uslovnomč kaznom. Progledati joj kroz prste sada, zna ilo bi uspostavitič presedan koji bi imao jako loše posljedice. Madge ležerno primi saop enje bez ijedne rije i odbrane, i napusti zbunjenog zamjenikać č rektora, iza e i po e preko koleškog kruga po posljednji put.đ đ

Nju li no č ovo nije mnogo diralo. Koledž joj ve bio dosadio, ać formalnosti, kao što su apsolviranje, i primanje diplome, nikad joj nisu bogzna što zna ile.č

90

Osje ala je da je ve nau ila sve što joj ova škola može pružiti ać ć č što ima neku vrijednost u njenu životu. Prešla je na teren bratstva i nije se ni osvrnula, svjesna da se uop e nikad ne e osvrnuti.ć ć

Pa ipak, kad se našla gore, u svojoj sobi, sama, Madge opet ispusti koju vrelu suzu gor ine. Voljela je ovu sobu, a injenica dač č sada gubi svu intimnost u njoj doživljene radosti, i žalosti kovanih planova i vragolija, ispuni ju prvom dubokom tugom. No, sat kasnije, bar prema izgledu, Madge je opet bila ista kao i uvijek, a svoj lakomisleni duh posvetila je problemu pred kojim se našla.

U njenoj ku i u Arizoni stvari ne idu kako valja. Ona je to već ć odavno osjetila. Ve je uostalom vrijeme da se vrati domu, i da odć svojiih ljubljenih roditelja preuzme teret na svoja ple a. Znala je dać ide ku i zato da tamo ostane. Bit e joj dovoljno poneko putovanje nać ć obalu a možda po koje ali rijetko na Istok. Ona pusta krajina, španjolska ku a, konji, divna, tiha, lijepa majka i otac ispunjali su jojć život doga ajima, uzbu enjem i ljubavlju prije odlaska u koledž. Sadđ đ e joj sve to daleko više zna iti, sad kad je odrasla žena. A negdjeć č

postoji muškarac nalik ocu njenom... ali je tu uznemiruju u misaoć napustila

Kad bi vrijeme ru ka, u sobu u e Allie, i prekine Madge uč đ važnom ve davno odga a-nom poslu, koji zahtijeva koncentraciju,ć đ što e re i u pravljenju spiska stvari za ran što ih treba izabrati ić ć č naru iti. Kad se ve jednom posvetila tom poslu, Madge se svač ć zaokupila njime.

— Draga — zamoli ona Allie — donesi mi štagod da jedem. Šta bilo.

inilo se da je mnogo vremena prošlo do etiri sata kad jeČ č Madge, u novoj arobnoj haljini, sišla niz stepenice, da se sastane sč ostalima. Rollie ih je sve doveo, ak i glomaznog Snakea Elwella, iječ č je kerubinski ruži asto lice prvi put pokazivalo neki znak razboritosti.č Madge je zastala na širokim vratima, a prijatelji joj uzgledaše u nju u nekom iš ekivanju i tragi noj tuzi.č č

— Prijatelji, Rimljani, sugra ani, trgnite se! — uzviknula jeđ radosno. — Prošao voz! I ja to mogu podnijeti! Ja sam sve vas pozvala ovdje da porazgovaramo o mom najdražem snu, da mi svi vi do ete u goste na ran . Da li treba da se odreknem tog plana?đ č

— Nikako! — uo se složni odgovor.č

— Prema tome, da predamo na posao. Ho u da mi do eteć đ

91

dvadesetog ili oko dvadese-tog. Nas je jedanaest. Allie e do i uć ć mojim malim kolima, a Nate e je voziti. Draga, da ne bi više voljelać Branda?

— Au, au! — zakuka Nate. — Ovo je dobro pogo eno, Princezo,đ do vraga i tvoj jezik bez dlake!

— Ja u se za tu ast takmi iti s tobom — Brand dobaci Nateu.ć č č

— Prihva am, ako imaš niklenjak za »pismo-glava«.ć

Kad se i to pitanje riješilo, i to u Nateovu korist, Madge nastavi, gledaju i u svoje pri-bilješke:ć

— Ostali mogu uzeti dva ve a automobila i njima do i, to jestć ć ako najve i dio prtljage pošaljete željeznicom brzovozno. Zapišite...ć Bolton, Arizona. Stvari pošaljite tri dana ranije, da do u na vrijeme.đ Jedna kola neka budu Rollijeva, druga Dawsonova. uj, Snake, iji jeČ č ono kamion u kojem sam te vidjela s onom ri okosom curicom?đ

— Bila je to Bu, njena su kola, Madge, ne mogu, ne mogu ih dobiti ako i nju ne povedem sobom — spetljao se Elwell

— Ha-ha! Snake je sad na nišanu — drekne Rollie.

— Pa, ovakvim strijelcima ne može se izbje i — nasmije seć Madge — A koja je to Bu?

— To je Beulah Allen — dobaci jedan od mladi a ispotiha.ć

— Pa zar ta zvijezda! — zaprepašteno zine Rollie. — Madge, ta je mala ljepotica i po, samo se bojim da e ona pomutiti vrstu sloguć č našeg udruženja Tom Phi.

— Jesi meni našao da pri aš? Kao da ja ne znam, Beulah,č Snake, kako god ho eš. Bi li ti nju vodio zbog nje, ili zbog kolać njezinih?

— Snake, pazi se šta eš re i — izazovno dobaci netko.ć ć

— Madge, je li se tebi dopada Bu? — otpovrne sportista, pošto mu je želja nadvladala smetenost.

— Dabome da mi se dopada, ina e ne bi došla u obzir. Ali, akoč si zbilja zaljubljen u nju. Snake... pamti da su kauboji i kravari još gori od studenata.

— Madigle, divna si... riskirat u — izjavi Elwell, olakšano, i savć crven kao paprika.

— Pitanje riješeno — zaklju i Madge, kad se gromki smijehč

92

stišao, pa opet pogleda u bilješke. — Sad, možete se natjecati tko eć s kojom da se vozi.

— Madge, curice mala, da pre emo na drugo... haljine! Reci tiđ nama šta emo nositi? — ubaci Maramee Joyce.ć

— Draga Maramee, ovaj put e tvoja glavna strast oti i uć ć zape ak. Imate divnu priliku da na ran u nosite svu svoju staruć č odje u. Tu vam treba i ljetna i zimska roba; jaha e hla e, a neć ć č zaboravite ni kupa i kostim. Djevojke, moja je želja da vi menić do ete, pa makar i gole golcate.đ

— Za to smo i mi dušu dali! — vrisnuše mladi i.ć

— Princezo — Rollie e — nama su ve dosadili ajevi i keksi,ć ć č znaš.

— Ja toga šaljem dolje na sanduke — odvrati Madge, radosno blistaju i, a kad se smijeh stišao, ona nadostavi: — Mogu vam pružitić sve na svijetu, osim sre e. To vi morate ponijeti sobom. Satima samć sastavljala spiskove. Trebat e mi dva puna dana da kupim sve. Oh,ć koliki je to posao! Potom u po i. Nema više sastanaka. Dragić ć prijatelji, što prije, po em, to bolje... S tim zaklju ujem našđ č poslijednji sastanak!

Hitro se izgubila, u tišini koja je boljela.

Tri puna dana, od jutra do mraka Madge je kupovala po du anima Los Angelesa. Nave er je spremala stvari, uz pomo Allie,ć č ć a tu i tamo su joj pomagale i Pequita ili Slema. Kamen joj se sa srca svalio kad je željezni ki službenik odnio kov ege. Kona no, završilač č č je sav posao, ak je spremila i kufere koje e ponijeti u kolima. Kadč ć se sutradan ujutro probudila, sun ani su zraci osvijetljavalič puzavicom prekrivene zidove kapelice. Pra ena drugaricom Allie uć pidžami, Madge je na prstima tiho sišla niz stepenice, prošla pored zatvorenih vrata soba svojih posestrima, i požurila u garažu. Kuferi su joj ve bili u kolima.ć

— Nemoj, i ja u plakati — grcaju i je šapnula drugarici koja jeć ć nijemo plakala. — Znaš, moram dugo voziti... Pozdravi mi sve... Draga, vidjet emo se...ć

O iju zamagljenih suzama potjerala je kola. Vid joj se razbistrioč tek iza ugla, kad je zauvijek okrenula le a školi. Neki joj studentđ ranoranilac dovikne »halo«, ali se ona ne okrene. Stisak u grlu stao joj popuštati kad se našla u vrevi prometa. Svršeno je — i sa koledžom i sa svim što uz njega spada. U plimi i osjeci novog i

93

bogatijeg života, svi ti lijepi momenti e blijedeti i iš eznuti.ć č

Najteže, i gore nego ikada ranije, bilo joj je voziti bez pritiskanja papu ice za gas. U jednom predgra u zastala je dač đ doru kuje i ku i pošalje brzojave. Kolegicama iz posestrim-stvač ć brzojavila je: »Sve dobro. Vidjet emo se«. Ubrzo se našla na dugojć cesti ovi enoj vino-gradima i naran ama, kojom je potjerala mo nač č ć kola, po pravoj voznoj traci, do šezdeset milja na sat. Voljela je voziti, tjerati najve om brzinom, osje ati šibanje vjetra, gledati kakoć ć uska traka ceste briše ispod kola, i kako munjevito promi e zelenoč raslinje. U deset sati stigla je u Banning, gdje je stala da uzme gorivo. Onaj na pumpi zadivljeno je gledao u nju i njena kola.

Kad je napustila Banning, iz Gorgonio Passa zapljusne ju talas zraka vreo kao da iz kakve pe i izbija. Me utim, pošto je opetć đ potjerala cestom, zahvaljuju i brzini nije osjetila koliko je zrak težak.ć U mjestu Indio je nešto prezalogajila i popila šolju mlijeka, pustila je kola kod jedne benzinske pumpe, i sklonila se od žarkog sunca u sjenu topola. Ono zeleno mnogolisnato drve e, kao i omorike,ć podsje alo ju na njen ran i na krajinu Zapada. Palme i naran eć č č podobne su za Kaliforniju, a nekako su Arizoni tu e. S pustinje jeđ duvao sparan povjetarac koji je nosio oštru prašinu što joj se lijepila za oznojene šake. Rukavice su bile gotovo nepodnošljive, a usne i obrazi se osušili. Ipak se obradovala ovoj sušnoj vrelini. Ubrzo eć pro i pustinju, i na i e se u prostranstvima Arizone, gdje je zrakć ć ć posve druga iji. Tamo, kad je suince najvrelije, u hladovini eš uvijekč ć na i svjež zrak. U njenoj užoj domovini nebo nije nikad toliko užarenoć kao ovdje, niti je obzorje zamu eno koprenom poput ovoga ovdje.ć Vrelinom zamagljeni San Jacinto dizao se u daljini, a nad pustinjom izmrljanom zelenilom ležali su magli asti velovi; na jugu pružala seč nepravilno izrezuckana crta pustih visoravni što su se guibile u daljini, a u dolini blijedo je svijetlucalo prostrano jezero Salton Sea, avetinjski pustih, solju prekrivenih obala.

Usprkos neudobnosti, Madge se malo prošetala ispod topola. Slijede ih dvije stotine i više milja bit e joj najgori dio puta. Prijelazć ć preko kao dlan ravna kraja nižeg od morske razine, i to u junu, svakako nije zabavan. Odmorivši napete živce, Madge se vrati kolima, da nastavi vožnju. Od Indija do El Centra nauživala se brzine i strelovitog šibanja prostorom. Iza El Centra, gdje je samo kratko zastala, zalaz sunca zate e ju me u dunama, tim vanredno divnimč đ pješ anim glavicama i uvalicama, što su se bojile opalno, s duga koč č opruženim sjenama. Od cijela njezina puta jedino je ovih pet milja

94

predstavljalo nešto što bi voljela imati u svojoj Arizoni. Kroz ovaj aroban kraj provezla se puževim korakom, daju i oduška svojojč ć

ljubavi prema bojama, simetriji i osamljenosti. Na zalasku sunca osje ala se poput Navaja, dijelom prirode koju je oko sebe gledala.ć

Kad je tmica omotala crni, lavom prekriveni vrh Pilot Kneba i mutnopurpurni Picache, spazila je svjetla Yume, a ubrzo potom široki Colorado što je u tami iza neke okuke tmurno promicao prema jugu.

Nekoliko minuta kasnije prešla je preko mosta i našla se u Arizoni. Dovezla se do Alcatraza, novog hotela u kojem je ve odsjelać prošlog ljeta, i na svom putu ku i i na povratku u školu. I glava i o ić č su je boljele, a tijelo joj bilo obamrlo od duge vožnje. Koliko god je bila i gladna i žedna, najprije se nauživala kupke, i presvukla, i tek potom sišla u blagovaonu. U hotelu je bilo svega nekoliko gostiju. Okrijepivši se lakom ve erom, Madge po e da se malo prošetač đ ulicom i da pošalje koji brzojav. Ve e ie bilo toplo i sparno, bezč vjetra, ali je njoj kretanje bilo nadasve potrebno. Prošetala se do jednog ugla i natrag. Kraj nje su promicali crnooki Meksikanci i visoki Yuma Indijanci što dugu kosu smotaju navrh glave i slijepe ju blatom. Tu i tamo bi kakva kola bljesnula reflektorima i prošla mimo. Iskušenju da po e u glavnu ulicu Madge nije podlegla. Njoj je Yumađ bila arobna, u svako doba, a naro ito no u.č č ć

Kraj plo nika ispred hotela bila su zastala jedna velika, crnač kola. Prošavši ih, Madge za uje tihi uzvik, potom brze korake. Ne ijač č tanka šaka eli nih prstiju stisne joj mišicu.č č

— Zlatokosa, šta mi ti ovdje radiš? — odjekne oštar glas, poput leda hladan. Znala je kome pripada. Okrenula se i pod elektri nimč svjetlom spazila gologlavog Uhla, kome su o i svjetlucale nač blijedom licu.

— Oh, zdravo, to se zove iznena enje — odvrati Madge,đ krzmaju i, kako bi svojoj snalažljivosti pružila vremena da parirać situaciju.

— Jesi sama?

— Jesam. Idem ku i — ona e polako, bore i se da sredi misli.ć ć ć Nije joj se dopao njegov izgled, niti vrsti stisak one šake.č

— Ku i! uj, ti si strašna vrdalama! Pa meni si rekla da si izć Č Santa Barbare.

— Zar sam to rekla? Molim te, budi dobar, ho eš li mi pustitić

95

ruku? boli me.

— Hodi da se provozamo — on odvrati glasom koji nije dozvoljavao nikakav prigovor, i stane ju gotovo vu i prema velikim,ć crnim kolima.

— Ne, hvala — otpovrme Madge, pa se, onakva vitka i snažna, jednim trzajem oslobodi. — Umorna sam. Cijeli sam dan vozilsa. Do vi enja sutra.đ

— Sutra, vraga! Kao i telefonski pozivi. Vi enje je sada, i tuđ mrdanja nema, curice! — Niti je bio ljut, niti drzak. Lice mu je bilo nalik izbrušenom, hladnom i tvrdom dijamantu. Madge se njega nije uplašila, ali je shvatila da bi ga se trebalo bojati. Pitala se da li da mu okrene le a, ili ga povede unutra u hotel. Najvažnije je bilođ maknuti se s ulice, u i u hotel, pa je zato rekla:ć

— Ne u da govorim ovdje. U i na as unutra. Prilijepljen uz nju,ć đ č trnkom joj diraju i rame, bez rije i, Uhl je s njom prošao kroz foaje.ć č Skrenuli su u jednu prostoriju s prigušenim svjetlom, gdje je nekoliko parova sjedilo za stolovima i pilo. Uhl je povede do jednog stola u uglu, i od konobara naru i koktele.č

— Je li sekice, šta ti tu meni foliraš? — po e on imperativno,č naginju i se preko stola k njoj. Na njemu je sve bilo odbojno, hladno,ć sumnji avo.č

— Foliram? —upita Madge, da dobije na vremenu.

— Znaš da sam se zacopao u tebe. Rekao sam ti. Imala si rendese sa mnom, pila i plesala. Pa kad sam ja do ušiju zaglibio, onda si mi stala bacati ove štosove »do vi enja, vidjet emo se«. Tođ ć ne pali. Kop aš?č

— Gospodine Uhlu, sve mi se ini da si ti mene krivo razumio.č

— Je li? Zna i, ne pije vode, je li tako?č

— Pa, ako baš ho eš, tako je.ć

Prema onom kako je oborio usplamtjele o i i kako mu je tankač ruka zadrhtala, mora da je suspregao ubita no strašnu jarost.č

udnovato, ali ova njegova reakcija ponovo probudi onu izvjesnuČ privla nost koju je Madge na njemu našla u svoje vrijeme. Ona osjetič da je to privla nost što ti izaziva nešto odvratno. Previše je imalač obožavalaoa, previše je muškaraca tako re i kle alo pred njom. Uć č njoj je, i nesvijesno, stalno tinjala neka primitivna znatiželja.

— Bebice, ja sam ve ranije pošašavio za nekim damama —ć

96

ležerno e Uhl, pošto je zatomio silovitost. — Ali, nijedna od tih ti nijeć ravna. Ja sam užasno zaljubljen u tebe, zlato moje.

— Oh, žao mi je što sam dozvolila da do toga do e — šapneđ Madge. — Svakoj dje-vojci bi to laskalo i... ali, znaš, ja sam zaru ena.č

— Je li? Pa šta to meni smeta?

— Šta ti smeta ne znam, niti mogu zamisliti. Ali znam da djevojka koja je s nekim zaru ena ne može prihvatiti udvaranječ drugog.

— Eh, avola što cure ne mogu. Mogu, i rade, i to sve redom...đ Hajde, ljepojko, nemoj da mi se praviš. Pobudalio sam za tobom... Kad si ve ovdje sama, onda u ja no as... .ć ć ć

Osjetila je kako joj po koljenu, ispod stola, klizi njegova tanka ruka. O i njegove, sive poput topljene kovine, imale su nekuč hipnoti ku mo . Na tren je bila kao paralizirana. Potom se jednimč ć trzajem trgne iz obamrlosti, sva usplamti revoltom, i zaguši ju uvstvo nepodnošljive odvratnosti. Upravo ono uspali je još ja eč č

nego Uhlov bestidan gest. U jaros-nom gnjevu, ona ga udari — svom snagom, tako žestoko da se prevrnuo preko stolice. Silovi-to je isko ila na noge, i gotovo oborila stol. Poput strijele je izletjela krozč vrata i stala je tek onog trena kad se le ima naslonila na zaklju anađ č vrata u svojoj sobi.

— Tako ti i treba, avo nek te nosi, Madge! — ona e sebi,đ ć zadihana i usplahirena. — Kad se igraš s onakvom huljom! Ho eš lić ikada nau iti da misliš?č

Me utim, u tom asu nije imala vremena da misli. Iz hodnika seđ č za uše užurbani koraci, potom kucanje na vrata. Kucanje se ponoviloč glasnije, i ne ija ruka stade pritiskati kvaku.č

— Madge!

— Tko je?

— Medeni. Pusti me da u em. Ho u da ti se izvinim.đ ć

— Primam izvinjenje nema potrebe da u eš.đ

— Nisam znao šta radim. Bit u pošten. Ti nisi kao ostale cure.ć

— Hvala ti, gospodine Uhle. Ali si to nešto prekasno otkrio. No priznajem da sam kriva što sam te dovela u zabludu.

— Ho eš me pustiti da u em?ć đ

— Ne u. Idem na spavanje.ć

97

— Radi šta te volja, svejedno mi je, samo bih htio porazgovarati s tobom.

— A ja ne u da te slušam. Ali, potražit u te ujutro. Na doru ku.ć ć č U osam sati. — Ponadala se da e ga se ina ovaj na in otarasiti.ć č

— Dobro, curice. Ali nemoj više da me radiš.

U njegovu je glasu bilo ne eg toliko zlokobno prijete eg, dač ć Madge osjeti kako joj jeza žmara i sam revoltom usplamtjeli duh. Uhl je opasan. Podsjetila se njegovih samohvala, debelih smotaka nov anica, njegovih neobi nih nagoveštaja o nekakvoj mo i koju imač č ć i za koju je sad shvatila da izvire iz podzemlja — i najzad zaklju i dač se zaista našla u opasnosti, i da Uhla ni po koju cijenu ne smije više sresti. Odlu ila je da sutradan u osam sati ujutro bude stotinu i višeč milja daleko od Yume. Da bi to izvela, najpre joj pade na pamet da telefonira portiru neka je bude u pet sati, ali se predomislila. Ina eč se uvijek budila rano, ukoliko bi rano i legla. To je odmah i u inila, ič nešto kasnije zaspala.

Probudila ju je buka nekog kamiona. inilo joj se kao da je tekČ sklopila o i. Me utim, blijedo rumenilo na pustinjskim brežuljcimač đ ukazalo je da je dan blizu. Na ru nom satu bilo je deset do pet. U petč je ve bila na recepciji, pla ala svoj ra un. Dežurnom re e neka, uć ć č č slu aju da tkogod pita za nju, kažu kako je primila telegram kojim ječ zovu hitno natrag u Los Angeles. Deset minuta kasnije tjerala je punom hrzinom arizoniskiim autoputom.

Jutro je bilo svježe i tiho. Na horizontu se ocrtavala plamena pruga. Grma cesta, pusta, bez kola, bez krivina pružila joj je priliku da se prepusti želji i nuždi da juri. Njoj je ina e granica bila šezdesetč milja na sat, osim tu i tamo na posebno povoljnim komadima puta. Sad su je me utim i put i podstrak namamili da tu granicu prekora i iđ č tjera sa sedamdeset, pa i više milja. Motor je zujao kao zaposlena p ela. Gutao je milje. Sa osamdeset milja na brzinomjeru, Madge ječ okusila posvemašnje ushi enje ovjeka ljubitelja brzine. Telegrafskić č stupovi pretvoriše se u neprekidnu ogradu.

Nije se niti jednom osvrnula. Vozila je tako kao da joj je Uhl za petama, a ona može da mu uimakne. Kod Gila Benda, gdje se autoput ra va, ona smanji brzinu i potjera desnim ogrankom, pa opetč pogna s papu icom do daske. Samo je dostizala i kao od šaleč prelazila dobro poznata mjesta — Mohawh, Aztec, Sentinel. U Casa Grande je ujedno doru kovala i ru ala, dok su joj punili rezervoar ič č istili kola. Odatle dalje ponovo se našla u živobojnoj talasastojč

98

pustinji sa svojim samotnim crnim breži ima i crvenim ravnicama štoć sa bivale sve kamenitije. Ali se malo obazirala na okolinu i vrijeme. Naumila je da izivede rekordnu vožnju. Ovaj put joj je u Tucsonu bila interesantna samo benzinska pumpa, a starinski Tombstone i živi Bispec bijahu joj samo prepreke na putu. Kasno nave e, nakon danač koji je prošao munjevito poput njenih kola kraj sela, Madge se našla u Douglasu. Bila je savršeno zadovoljna manijom brzine koju je sad prvi put iskusila.

Stala je kod jednog auto-kempa, ve erala u jednom ekspres-črestoranu i u osam sati je ve legla u krevet, otežalih o nih kapaka.ć č Posljednja joj je misao bila šta e tek sutra izvesti na dionici odć stotinu i više milja izme u, Douglasa i Princezina ranca.đ

Ujutro je u šest sati ve bila na putu, pošto je prethodnoć doru kovala. Za cigli sat bi stigla u Bolton, da nije usporila nač jednom obilaznom putu i da joj dragocjeno vrijeme nije oduzela kolona teško natovarenih, sporih kamiona pokrivenih kanafasom, što se na oše posred ceste. Toliko su joj išli na živce da je pomislilađ kako e ih dugo pamtiti, kao što e pamtiti jednog šofera,ć ć cmopurastog tipa koji je zurio u nju sve dok ga ona nije neprekidnim trubljenjem natjerala da joj se makne s puta.

U Boltonu je šefu željezni ke stanice na brzinu objasnila kako ič kamo e s njenim stvarima koje treba da stignu, potom opet napunilać rezervoar, i produžila. U njoj je rasla udnovata radost — putovanječ je pri kraju, nevolja je ostala daleko iza nje, eto nje na pragu doma i mira.

Pošto je, me utim, skrenula s autoputa na staru cestu što vodiđ na ran , dozlaboga prošaranu rup agama, gubama i kamenjem, njenoč č se raspoloženje iz radosnog nestrpljenja naglo pretvori u provalu revolta. Nekoliko je milja nekako podnijela treskanje i skakanje i prevrtanje prtljage, ali je na kraju morala usporiti. Grozne li ceste! A njoj dolazi grupa gostiju za nepuna dva tjedna! Kako e tri kamionać stvari bez štete pre i ovu stazu za stoku i kauboje? Da li joj otac imać onu isttu klapu lijenih kravara? Ona e unajmiti grupu Meksikanaca,ć da joj iz ovoga uda smjesta stvore pristojnu cestu! Tri etvrt sata jojč č je trebalo da prevali put od autoputa do vrha uspona — otprilike nekih petnaest milja.

Izbila je na vrh uspona, te pred njom iznebuha pu e prostranač purpurna dolina s upadljivom crnom glavicom na ijem se tjemenuč posadila siva zgrada — njen dom — a svukud unaokolo rasprostrla se

99

divotna, arobna krajina. Zaustavila je kola i zurila u onu sliku kaoč oma ijana. Zapanjuju i znano i prisno! Trebalo joj je samo bacitiđ ć jedan pogled i odmah shvatiti da ovaj blistavi krajolik i plave daljine odistinski predstavljaju dio nje; no, izme u njih i njene ljubavi premađ njima isprije io se život, život previše intenzivan da bi dao mjestač uspomenama; ali sad su njena sje anja i njena ljubav najedaredć oživjeli bujnim, vrelim životom. Jutro je svejednako bilo svježe; podno padina još su se razvla ile sjenke; bjelasale se jaruge ič stijene; dokle oko dopire talasala se kadulja, pravo bespu e kadulje,ć ista kano stokom; divan je bio luk milju dugog uspona od glavice; ač na glavici, samotno i gordo, izme u crnih borova, virilo je zdanjeđ starih Donova. Sa slikom se savršeno slagala njena pozadina — upe atljive planine koje su se sa svojim bijelim osulinama i crnimč kanjonima vinule k plavom nebu poput kamene utvrde što do oblaka seže.

— On, dragi, dragi dome! — kriknula je Madge, ushi eno ić samoprijekorno. — Bila sam ti nevjerna. Ali, vratila sam ti se. Zauvijek! Zauvijek k tebi, dome moj, i životu i ljubavlju što u ih uć tebi na i!ć

Njen zanos bio joj je i težak, jer je neodre eno osje ala da nijeđ ć na visini, nije dovoljno dostojna ovog plemenitog kraja, niti njoj privrženim roditeljima koji je o ekuju. Ali je uz to posve jasnoč razabirala da e vremenom biti vrijedna svega, ukoliko bude vjernoć slijedila uvstvo što ga je u njoj porodio ovaj veli anstveni prizor Ovač č ohrabruju a pomisao ustali se u njoj, i nadja a sve zebnjeć č

Pognala je dalje, put niz padinu dozvolio joj je ve u brzinu.ć Kamenje i uleknine ostadoše za njom. Ubrzo se našla na ravnom, na bijeloj cesti po kojoj se naslagao šest palaca debelo pokriva odč prašine. Opet je, uz vrisak radosti, pognala kao munja, brišu i predć žutim oblacima što su ih dizali to kovi njena automobila. U sredini ječ bila pješana jaruga, i Madge zadere njome sa pedeset na sat; kola joj stanu ševeljiti, poskakivati i posrtati, a volan joj se otimao iz vrstihč šaka, ali je ipak uspješno odgrmila preko jednog pješ anog dijela, pač se opet do epala prašnjava puta. Poslije ovoga je žuti put, što ječ vodio uz dugu kosinu, bio tipi an seoski, zemljan, tvrdo nabijen, sač dva užljebljena traga kota a i korovom u sredini. Kola zazujašeč njime, ostavljaju i i travu i kadulju, u oše me u borove, pro ošeć đ đ đ zasjenjenim, sme e obojenim drvoredom i stigoše na zeleni polukrugđ ispred dostojanstvene zgrade.

100

Na trijemu, s dalekozorom u ruci, i o iju duboko potamnelihč radoš u, ekala je majka. Madge je takvom silinom pritisla ko nicu,ć č č da su velika kola, pokoravaju i se toj snazi uz škripav vrisak, kaoć ukopana stala, na što se i Madge i prtljaga njena gadno cimnuše. Jednim jedinim hitrim pokretom djevojka zbaci sa sebe šešir, zaštitne mao ari i rukavice, pa isko i i po stepenicama ustr a majcič č č u naru je.č

Sjedile su u dnevnoj sobi, a Madge je, brišu i suze, govorila:ć

— Smiješno, da sam ja takva bebica! Ali, ovaj put je to sve nekako druga ije. Dolazak ku i!... De, da te malo pogledam, dragač ć mamice... Oh, uvijek si ista, divna, dostojanstvena majka!... No, draga moja, ipak imaš neke sijede u toj tvojoj lijepoj kosi... a i par bora koje ja još nisam vidjela. Ali si ljepša nego ikad!

— Madge, što ti možeš bulazniti! — majka e, dubokim glasom.ć — No mnogo vrijedi imati tebe kod ku e, i slušati te kako ovakoć pri aš... Nadam se da ti to nije samo... ovaj iz grižnje savjesti.č

— Mamice... Hodi, zar emo ovako stajati itav dan? Noge su mić č otkazale... Sjest u na naslon tvoje foteje... Tako — i Madge jednomć rukom obujmi maj ino rame i na nj nasloni svoju lijepu glavu — Jač sam djevoj ica koja ima hrabrosti da prizna... a koja ipak radije ne eč ć gledati u voljene mamine o i... Da i taj teret skinem, mila... Jeste lič dobili moja pisma i telegrame!

— Jesmo, dijete moje.

— Pa?

— Ja shva am, Madge. Nema potrebe išta da mi kažeš. I ja samć išla u koledž. A za cijelo ovo vrijeme dok tebe nije bilo, za svih ovih teških i nesigurnih godina, trudila sam se da ne zaostajem za vremenom, mada sam to inila samo preko novina, asopisa i knjiga.č č Ponajviše toga objasnila su mi tvoja pisma. Premda mi nije lako to doku iti, ipak znam kakve su promjene nastale, i šta se dešava.č

— Mamice, znala sam da eš mi tako re i — živo do eka Madge.ć ć č — Ali, mama draga, sumnjam da i pored sve svoje inteligencije i razboritosti možeš shvatiti šta se u stvari desilo s nama, s mojom generacijom. Ubrzo eš dobiti neka obaviještenja iz prve ruke.ć Naime, moja klapa iz posestrimstva i mladi i prijatelji do i e ovdjeć ć ć na ljetovanje. To su prosje ni ljudi, onakvi kakav je mladi svijetč danas. I svi su liberalni. Ali neka, pustit u te da sama doneseš sud oć njima... A ja, mamice, ova tvoja skrušena k i što ti se vratila,ć

101

problem sam samoj sebi... Mrzim ograni enja. Ne dozvoljavam da mič se zanovijeta šta treba i šta ne treba da radim. A nemam ni najslabiju predstavu šta zapravo ho u, samo znam da nešto užasnoć želim. Gdje sam jednom itala poeziju, povijest, beletristiku, sadč itam petpara ke stvari... itala sam i Freuda; ali on je meni šašav odč č č

glave do pete. Za sada su mi omiljeni pisci Gebell, i najbolji pisci kriminalnih romana, što zna i dva suprotna pola. Odrasli ljudi mi seč ponajviše smu e. Ali ne, ti, mamice! Me utim, tate se bojim premdač đ sam ga oduvijek obožavala. On je bio moj heroj, El Capitan kao što je bio i tvoj. No, ho e li on shvatati mene, moju klapu?... Prve godineć sam bila malo raskalašna, znaš... pila, plesala, pušila, flertovala... mamice, sve sam radila ali do izvesne granice. Malo me stid kad ti to pri am kao da sam kakva staromodna djevica. No, to se dešava svimč djevojkama, u koledžu, i samo neke od njih, i to one lude, ne umiju kasnije isplivati iz toga. Bilo kako bilo mamice, tempo je jako brz i u odgoju i u društvenom, životu i u postizanju cilja, suvremeno brz. A mladima se ini da se suvremenost sastoji u tome da krše sveč zakone. Pre i zakone ruši ih! Skromnost, onakva kakvoj si ti meneđ u ila, ne postoji. Pa to su pogani! Od tre e godine, kad sam posljednjič ć put imala vjeronauik, ja više nisam ni zavirila u Bibliju. Najzad, mamice, nemoj misliti da su svi studenti ovakvog soja. Mnogo je djevojaka posve druga ijih. Samo što su djevojkama, i iz mojeg, i izč drugih posestrimstava, koliko god one prolazile (ali malo ih je odliikašica i sa visokom stipendijom, kao što sam ja bila), samo što su njima krajnji i kona ni cilj života ples, zabave, haljine, kola,č muškarci... Eto, mamice draga to ti je sve. Smijem li to re i tati ić ho e li me on shvatiti?ć

— Draga moja — prihvati majka nakon trena šutnje od koje se djevojka sva napela. — Draga moja ja ne vidim zašto bi tati morala re i... baš sve... Eto ga ide! ujem mu korake u dvorištu!ć Č

U djevojci se sva krv, uzburkala, kad je ugledala oca gdje ulazi, ugledala onog istog toliko znanog diva krupna koraka i prodornih o iju, i na njemu spazila neku Nelskažljivu promjenu. Da li tuč promjenu duguje sijedim vlasima na sljepoo icama, upalim obrazima,č ušiljenoj bradi? Našla mu se u zagrljaj, u naru ju koji njoj oduzimač svu snagu, koji ju ini neizmjerno slabom, i robinjom samo jednogč uvstva — njene djevoja ke ljubavi prema svom idealu muškarcač č

uop e.ć

Soba njena uzbudila ju je, toliko se podudarala sa uspomenom koju je ona na nju sa uvala; i dok su joj smještali prtljagu, i kasnije,č

102

za vrijeme ru ka, Madge je malo kad dala drugima rije , ve je samač č ć razvezla pri u bez kraja i konca i pri tom je bila veoma daleko od oneč iskrene djevojke što se mami ispovijedila. Sama je naga ala da žudiđ od oca dobiti nešto — nešto što od majke, po svom saznanju, već ima, i što je divno i vje no. Ali otac je drugo, otac je Zapadnjak odč glave do pete, iz stare škole, otac je onaj neustrašivi El Capitan iz Revolucije, on je kauboj koji je ubijao ljude! Taj ovjek obožava njenuč majku, ali da li e njegova ljubav prema svojoj djevoj ici ostatić č neokrnjena usprkos svim promjenama koje su se na njoj zbile za proteklih godina?

Poslije ru ka je Madge stala natenane raspakivati mnogobrojneč kov ege i kufere, tu i tamo zastajkuju i ponesena slatkim mislima, ilič ć pak nalaze i neki izgovor da otr i k majci. I cijelo vrijeme ju je sveć č ja e gonila želja da posjeti Nelsa i svoje konje, dok je napokon tajč poriv postao neodoljivo vru . Naime, takvoj želji se ona uop e ne bić ć suprotstavila, da nije uz to žarko htjela obu i jaha e odijelo, i opet seć ć na i na Cedaru. Ali Nelsu se ona ne e dopasti u ovim njenim novimć ć engleskim jaha im hla ama, sapetim i uskim, a šta da radi, ne možeć č valjda, odmah prvog dana na ran u, navu i kaubojsko odijelo i izme!č ć č Najzad, zaputila se starim puteljkom iza ku e, koji je sad ve bioć ć dobra staza, k sivim oronulim nastambama, stajama i ogradama.

Nels joj je bio drugi otac. On je nju nau io jahati, pucati, bacatič laso — sve vještine prerijskog ovjeka. On je njoj ispri ao pri e oč č č strahotnim pustolovinama njena oca, uvena ovjeka, o divnoj ič č dirljivoj ljubavi oca i majke o svemu, o rancu, o kaulbojskom životu, ispri ao joj je to još onda kad je bila premala a da bi shvatila.č

Susret s Nelsom uzbudio je njena uvstva daleko dublje negoč što je ona pretpostavljala kad je oživljavala uspomene o njemu. No, promjena na njemu nije bila neodre ena. Gledaju i ga, Madge osjetiđ ć kako joj krv napušta obraze. Nelsa su godine pritisle.

Radost i oduševljenje izazvani povratkom ku i vratiše joj se tekć kad je s Nelsom sjela na najgornju pre ku ograde obora da pogledač svoje konje. Kakvi konji — divni, istokrvni trka i, dugih griva ič č raskošnih repova! Cedar, siv kao cedrovi po kojima je dobio ime, osjetljiv, blaga pogleda, gordeljiva hoda, koji zarza i uze se ko operiti pred njom, prepoznavši je ali ne posve sigurno; Hitri, ri anč đ duga trupa, dlake nalik plamenu što ga siju zraci umiru eg sunca;ć Ljepoj ica, ljupko, gordo bedevij e, odmah ju prepoznala, i diglač č njušku ište i še era; Crnac, ija se lijepo njegovana koža sjaji poputć ć č

103

ugljena; Sultan, ilaš, te Derviš i Arapin, bjelaši blizanci, kakoveč samo na filmu vidiš, samo što ovi nisu baš onako pitomi kao oni »filmski«; Kožna arapa, kaubojski konj, ali obljubljen usprkos tomeČ što je plebejske krvi; i mustang Šarac — svi njeni konji, i obor pun kršnih, ljubomornih konja i ždrebadi, što se ritaju i frk u, sve to uć djevojci još žar e utisnu spoznaju o stvarnosti njena povratka ku i.č ć

Ali tek kad je s Nelsom pošla stazom, i srela jednog momka Meksikanca koji je vodio nekog vranca, tek onda Madgeina uvstvač pomahnitaše poput bujice što se otela iz svog korita. Bio to neobi anč konj, upravo veli anstven, zaprašen i umornih nogu, natovaren kau-čbojskom opremom — i taj konj, što se iznebuha pojavio, ubaci jednu jedinu gorku kap u onu ašu meda što ju je upravo malo as okusila.č č Što je vrisnula Nelsu, zbunila dje aka, s tim se Madge niječ zadovoljila. Svom brzinom zaletjela se za ugao du ana, i uletjelać pravo u ruke kauboju udnovato poznata lica koje mu najprije izgubič boju a potom namah plane crvenilom.

Kao po kakvoj aroliji, Madge se našla pred svojim herojem sč koleškog terena, i pod tim posljednjim iznena enjem njena iđ najskrivenija uvstva sunuše poput plamena logorske vatre, i ona,č o arana i u radosnom udu, prepusti se nepromišljenoj dobrodošlici ič č nesuzdrži-vom poljupcu.

Da li mu je njegovu dovitljivost, koju je pokazao stvorivši se u njenom domu, mogla uzvratiti laskavijim komplimentom? U onome što je uslijedilo, u kaubojevoj dobro simuliranoj zabuni i prosvjedi, Madge je otkrila nešto dublje, neku neobjašnjivu i veliku radost. I to je slatko osje anje kauboj zagušio svojim prosvjedom, šta je ovojć ludi? Da, tamo je stajao i njen tata, iji je prodoran pogled bilo teškoč sresti, i iji je laki smiješak zbunjivao. Ali, usprkos tome, pomislič Madgeina pogo ena teština, njena dobrodošlica i njen poljubacđ morali bi kauboju dati snage da pogleda u o i i šestorici otaca, ič prizna svoju smicalicu.

Zabunu toga momenta odstranio je konj Umpqua, ali je on u asč stvorio drugu, doista ozbiljnu neugodnost. Bijesna na kauboja, Madge je otišla. Odozgo, skrivena borovima, škiljila je šta radi ona grupica. ak i onako jarosna, bila je znatiželjna šta e sad Sidway.Č ć Da mu je nakana nepatvorena, nije bilo nikakve sumnje, tako je on odlu no prišao svom konju. Namjeravao je odjahati s ranica. I on bič to u inio, da nije bilo oca i Nelsa. »Zar taj uobraženi ljepotan neč može to podnijeti?« mrn ala je Madge, iznena ena i kivna. »Zašto jeđ đ

104

prije mene došao ovdje, nego zato da mene iznenadi? I upalilo mu je!... Uostalom, upalilo mu je još prije... oh, udna tupavka! Sad je sveč pokvario!... Sad moram da ga odobrovoljim i da oko njega malo poigram, da bih dobila konja... a bio mi se dopao na prvi pogled... Da, dopao mi se, a koliko?... Baš me je raspalio!

Dok je majci ispri ala doga aj, s izvjesnom rezervom što se ti eč đ č svojih nesigurnih osje anja. Madge je ve zaboravila gnjev. Nije bilać ć kadra da bude zlopamtilo. Osim toga, samu sebe je bespoštedno analizirala.

— Kakav je taj mladi Sidway? Upitala je majka.ć

— Oh, divan!

— Ta je rije u današnje vrijeme pomalo problemati na.č č

— Mamice, htjela bih da se sama prijatno iznenadiš. Htjela bih i da ujem tvoje mišljenje o njemu neovisno od mojeg. Možda sam...č mora da sam udarena mokrom krpom, ako razumiješ šta to zna i.č

— Ne, draga — zapanjeno se osmjehne majka. — Ne razumijem. Ali sam sigurna da ti se dopada.

— Ne budi toliko sigurna! Jest, dopada mi se... Ali, kako me gadno pogledao, i šta mi je rekao!... Takve stvari ja jednostavno ne trpim!

Presvukla se za ve eru, u velikom zrcalu je zadovoljno ogledalač svoju priliku u bjelini, i jednim dijelom svojih misli mozgala je kakvo bi to zadovoljstvo bilo kad bi se Sidwayu prikazala ovako obu ena.č Tko ga zrna, taj je bivši Holivu anin sposoban da ti iskrsne tamođ gdje mu se najmanje nadaš? U blagovaonicu je stigla sa zakašnjenjem, ali ipak na vrijeme da bi ula oca kako govori:č

— I on bi otišao, Madeline, da mu Nels i ja nismo povjerovali kad nam se zakleo da nije došao ovdje radi Madge.

— Gle, stari Stewarte! — usklikne Madge, podrugljivo ozbiljno. — I tako te kauboj nasamario?

— K eri! Izgledaš kao tvoja majka... kad mi se prvi put pojavilać u bijelom!

— Oh, tatice, hvala ti! Zna i da moram biti arobna.č č

— I jesi... Madge, mene Sidway nije nasamario. Istinu je govorio. Nels mu je povjerovao. I ja sam mu povjerovao. Njemu nije bilo ni na kraj pameti da si ti, djevojka s kojom se on upoznao, moja

105

k i, ona ista o kojoj mu je Ren Starr pri ao.ć č

— Tata, on je lažov ina. Da mi se zakune svim na svijetu, ne bihč mu povjerovala.

— A ja ti kažem da provjeriš, pa makar ti poslije bilo žao.

— Naopako! Pa zar je tako dobro izblefirao i tebe i Nelsa? Tata, taj je kauboj upravo onakav kakvi su danas muškarci. I on zna šta radi... Meni je samo neshvatljivo zašto se potsidio te svoje lukave smicalice?

— Madge, shvatljivo je ako pomisliš da mu niste htjeli vjerovati, a on se osje ao nedužnim — dobaci majkać

— Oh, dragi moji roditelji, divni ste! Koliko još toga morate nau iti o nama! Ali, pustimo Sddwaya, znat e da ga nekako mnogoč ć spominjemo. Zaboravimo ga.

No, usprkos tom prijedlogu, Madge nije pošlo za rukom da ga tek tako zaboravi. Doduše, u prvi mah je uspjela, time što se zagnala u pri u kako e ona urediti cestu, pa preurediti dvorište i odavnač ć zapuštene sobe u zapadnom krilu ku e, i kako e uzeti više posluge,ć ć dovu i e Meksikance iz sela — sve to radi gostiju koji trebać ć dvadesetog da stignu. Unaprijed je znala da e joj roditelji biti odć sveg srca zainteresirani njenom ljetnjom zabavom, i da e im jedinać želja biti da uspjehu te zabave doprinesu svim što je mogu e, i uć tome se nije razo arala. Ukoliko su nekoliko puta, tokom razgovora,č bili zapanjeni i u udu, i kao da nisu znali šta re i, to je bilo zbogč ć njenih detaljno izra enih i neobi nih planova zaklju ila je djevojka.đ č č

Ostali su do kasna, na što joj roditelji nisu bili navikli; najzad, Madge im zaželi laku no , i po e u svoje odaje razmišljaju i kako suć đ ć joj otac i majka naprosto bajni, a ona presretna s njima, ima sre uć kakvu nema nijedna djevojka na svijetu.

Sutradan ujutru udovoljila je žudnju koja ju je dugo mu ila — dač se opet na e u sedlu. U njoj je odmah sve uskuhalo kad je ustanovilađ da Hitrog nema, a o evo objašnjenje, da je kauboj samo izvršioč nare enje, nije ju nimalo smirilo. Odlu no se uvala da uop e neđ č č ć pogleda konja Umpqua, znaju i da bi ina e podlegla iskušenju da gać č ponovo pojaše, a to joj ponos nije dozvoljavao.

Poslije podne je Madge s ogromnim užitkom odvela oca starom cestom, do mjesta s kojeg je pogled obuhvatao ran , ku u i itavuč ć č ravan pod kaduljom, išaranu tu i tamo stokom. Dok joj se otac motao oko izvora i raskr avao prolaz vodi, Madge je mirno sjedila, ponesenač

106

visinama i neizmjernim prostranstvom kraja.

— Nije ni udo što su nam jezerce i rezervoar gotovo suhi —č re e otac pošto se vratio kolima. — Dvije tre ine vode je curilo uč ć stranu.

— Oh, pazi, zaboravila sam obi i jezerce! Ho e li nam biti punoć ć kad mi prijatelji do u? Htjet emo se kupati. Tata, ima li gdje blizuđ ć pijeska, da ga dovu emo do jezera?č

— Pijeska? Jaruga ti je sam pijesak. I to fini, bijeli pijesak.

— Divno! Ho u da napravim lijepu pješ anu plažicu, da seć č sun amo.č

— To nije teško, Madge.

Me utim, taj se savršeni dan morao okon ati nekom neprilikom.đ č Spazivši Lancea Sidwaya kako se naslonio na kapiju i o ito dubokoč zainteresirano pri a sa Bonittom Mains, Madge zapade u nervozuč koja ju krajnje uznemiri. Kad je ona zaustavila kola, kauboj se nije ni pomakao, sve dok Bonita, crvene i se, nije krenula kroz kapiju. Tekć se tada zagledao u Madge, i to pomalo ironi no, kako je onač zaklju ila. Postoji li na ovom bijelom svijetu jedan jedini muškaracč koji se ne e odmah zagledati u svaku zgodnu djevojku koja mu zapneć za oko bez obzira kakve boje joj bila koža? Ovom Sidwayu nije trebalo dugo da stupi u dodir s ma-lom polutankom, glavnom koketom cijelog kraja. Madge je kauboju zapisala još jednu u zlo.

Izuzme li se pozdrav ljubazan kojim, ih je do ekao Danny Mains,č slijede i trenuci bili bi djevojci dosadni, jer je njoj i ina e Bonita bilać č nesimpati na. No, bila je svjesna da je momentalno izba ena izč č kolosjeka, i znala je tome razlog, pa je u nj gledala prezrivim o ima.č Me utim, njen budan duh nije propustio da uo i kako se Bonita nađ č brzinu povukla im su se na vidiku pojavila Renova kola.č

Rana, koju je Sidway njoj namio, kao i pogled, koja joj je uputio, ušutkaše Madge i u njoj pobudiše košmar misli što joj ne dopuštahu da spozna svoju nepravdu. Predala se tim mislima, ali je ipak izašla iz kola, da uje o emu to muškarci pri aju. Plja kašič č č č stoke! Doista, ne može re i da joj je povratak ku i nezanimljiv. Potomć ć muškarci napustiše Starrova kola, Sidway sko i na Hitrog i galopomč se udalji. Mains otr a u ku u, a otac joj u e u kola. Fino mu liceč ć đ bijaše smrknuto i stvrdnuto, i nekako je u njoj oživljavalo strah što ga ona imala pred njim kada je bila posve mala.

— Daj gas, Madge.

107

— Tata, šta je? ula sam ponešto. Kamioni! Plja kaši!Č č

— I dobro si ula... Madge, ovi su momci oživjeli stari duh č u meni. Sidway je nešto doznao o kradljivcima stoke. Što se toga skupilo za jedan dan! A što e Nels da sko i! Što e mu biti drago!ć č ć Starr je donio vijest da se no as sprema kra a naše stokeć đ kamionima.

— Kra a stoke kamionima? Pa tko je ikad za tako što uo?đ č

— Sidway je za to doznao, i to kao od šale. Taj je kauboj okretan i vješt, udo jedno. A Starr mu postao drugar... Madge,č predosje am da emo ovog ljeta doživjeti koješta novo.ć ć

— Meni si našao da kažeš!... Reci mi šta eš poduzeti?ć

— Najprije moram re i Nelsu.ć

— On, tatice, taj stari kauboj e se odmah latiti konja, lasa ić revolvera!

— Dakako. Madge, prije nego dan osvane, mi emo objesitić ponekog od tih lopova s kamionima i od njihove sabra e s one straneć granice.

— I ja u s vama!ć

— Mani se gluposti, dijete moje. Moglo bi ti se što desiti. Pusti me ovdje da iza em. Reci mami da ne u do i na ve eru.đ ć ć č

Madge je o ekivala da e joj majka bila prirodno dubokoč ć uznemirena, ali se djevojka, me utim, prijatno iznenadila.đ

— Ovo e malo probuditi iz u malosti i tvog tatu i Nelsa —ć č odvratila joj majka zado-voljno.

— Ali, mama! Tata se zakleo da e nekoga ć objesiti. Moraju ih najprije uhvatiti. Uh, što bih voljela i ja po i! Zna i, bit e borbe.ć č ć Današnji banditi imaju mašinke. Tata bi mogao stradati... A Sidway, taj je bezobziran demon.

— Madge, tvoj tata, Nels i Danny Mains mogu se ponijeti sa svim banditima Jugoza-pada. Za njih ti ne brini. Kradljivci e imć samo dati poticaj koji im je ina e potreban. I od toga e im i posaoč ć vjerojatno bolje i i.ć

Usprkos ovome, Madge je ipak brinula. Dugo i dugo, pošto je majka otišla spavati, ona je itala, brigu brinula i ekala. I kad ječ č legla, nije mogla zaspati. Osluškivala je. No, ništa se nije ulo, osimč samotnog zrikanja cvr ka i mrmora vode. Taj je Lance Sidwayč

108

zaisvjesno unio neki polet i živost u stari umrtvljeni ran . Njegoveč lijepe o i, najprije zasjen ene, uznemirene, potom usplamtjeleč č prezirom, progonile su je zajedno s njegovom, podrugljivom primjedbom o gangsterima. Njega je mrzila, ali je onakvu primjedbu zaslužila. Savjest njena uspjela je toliko iz nje istisnuti. Sidway je onog dana doista došao na sastanak, ali je imao zlu sre u! Vidio jeć kad joj se Uhl približio i potom ušao u njena kola. A kako je Sidway u Holly-woodu dosta toga nau io, on je odmah, u tren oka, uzeo mjeruč onom džentlmenu Uhlu. Ali, Madge nije bila ogor ena time, več ć njegovim prezirom. Ako je njega ve toliko smetalo njenoć prijateljstvo s jednim tipom iz podzemlja, zašto je onda doznao njeno ime i gdje ona živi, i došao na savršenu ideju da ju do eka u nječ nu domu? Odgovor jeste: bez obzira na njena prijateljstva i njene postupke, Sidway mora da je više nego zainteresiran njome. Ali, da li je ovaj odgovor ta an? č Madge pomisli kako postoji i vrlo daleka mogu nost da nije ta an.ć č

109

GLAVA 6.

U Nelsovoj kolibi, Lance se držao po strani, u sjeni, malo posti en svojim uzbu enjem pred ovim posve mirnim Arizonjanima.đ đ Želio je izbje i da pokaže koliko je nezreo kad se radi o obra unu sać č plja kašima.č

— No, momci, najbolje da i vi sa mnom štagod žvaknete i srknete malo kave — rastegao je Nels, kad je Stewart ukratko ispri ao stvair.č

— De-de, Nelse, baš nas po asti — re e Stewart. — Hajde,č č momci, primaknite se bliže.

— Sve je gotovo, samo moram spržiti malo više šunke. Sjeci ju, Danny... Gdje je Sid-way? Amo de, kauboju... Gene, ova plja ka sč kamionima podmukla je stvar U tom mi nema-mo iskustva. Da ujemo šta kauboj na to kaže.č

— Svakako.

— Sidway, ti se moraš razumijeti u tu »kamionsku« plja kuč stoke. Šta bi trebalo ura-diti?

— Moramo ih predusresti, svakako — odgovori Lance, shva aju i važnost koja mu je ovog trena dala, i prisili se da izgledać ć miran i ozbiljan, dok se u sebi sav tresao. Nešto pouzdanja pružalo mu saznanje da mu je lice prili no skriveno širokim sombrerom.č

— Uzmi par e šunke. Reci, kauboju, zar je ne znam pržiti?... No,č a kako ih misliš predusresti?

— Volio bih da Starr po e sa mnom — otpovrne Sidway.đ

— Taj sam, drugaru, a i ja imam neke ideje — ležerno prihvati

110

Stairr. — Samo, pusti me najprije da pojedem, ne mogu jesti i pri ati.č

Lance je razmišljao iz svih sila. Bila je to situacija u kojoj je htio da osvjetla obraz. Samo, suo en s injenicom da su mu takvuč č odgovornost povjerili ovakvi stari sto ari, koji su se decenijamač borili protiv kradljivaca i Meksikanaca, osje ao se nekakoć bezvrijednim i nimalo potaknutim na silne ideje.

— Starr, u koje doba no i je na cesti najmanje prometa? —ć upita on.

— Tišinu imaš uglavnom oko tri sata ujutro. Ponekad i cijela dva sata ne pro u niti jedna kola.đ

— E, u to e vrijeme ć lopovi krcati stoku — zaklju i Lance.č

— Slažem se. Pa ak i tada je prili no riskantno. Kradljivci izč č negdašnjih vremena ne bi bili toliko drski — re e Stewart.č

— Gazda, mi imamo posla s novom vrstom kriminalaca — Starr e.ć

— Sigurno je kao grom da voza i tih kamiona ne e biti tipovi izč ć ovih krajeva. To su sigurno banditi iz grada, kradu stoku da time zavaraju trag. To su gangsteri. To su vrtoglavci.

Stewartova glava lavlje grive trgne se i on proburazi Lancea jednim prodornim pogledom.

— Kauboju, pred nepun sat si ve spomenuo tu rije vrtoglavci,ć č je li tako? — on oštro upita.

— Jesam... bi e da je tako — odvrati iznena eni Lance, ali jeć đ usprkos nemiru sa uvao hladnokrvnost. — Mogu vam je objasniti.č

— Vrlo dobro, samo objasni. Šta je to vrtoglavac?

— Tako tipovi iz podzemlja zovu one što se odaju opijumu ili heroinu. Opijum ili puše ili gutaju. Heroin stave na nadlanicu pa ga udišu. Heroin je u prahu.

— Ama šta kažeš, kauboju?—uzvikne Nels. — I ti vrtoglavci mora da su nekakvi oko-rjeli tipovi, zar ne?

— To su surove ubojice. Nemilosrdni! Zakon ni najmanje ne poštuju. Policija ih zove pacovima.

— Gazda, ako ih satjeramo u ošak oni e pucati, a bit e gadnoć ć ć ako imaju mašinke — ubaci Starr.

— Moramo ih do ekati u zasjedi, ili ih bar iznenaditi —č

111

nadostavi Lance. — Oni e ili ekati, ili sporo voziti po cesti nać č nekom, mjestu koje je najpovoljnije da se ukrca stoka.

— A takvo je mjesto nešto manje od etrdeset milja odavde—č re e Starr. — Na tom mjestu sam vidio krdo stoke kad sam bio č u obilasku. Kolima možemo pri i jako blizu, a ostatak puta emoć ć pješke.

— Ja sam baš to htio predložiti — nadoveze Lance.

— Samo ne smijemo se dovesti preblizu. Jer bi ina e oni kojič imaju zadatak da okupe stoku uli kola. A takvi e biti na konjima,č ć ljudi koji poznaju teren, vjerojatno i ljudi iz ovog kraja.

— Oni su u dogovoru s voza ima kamiona. Drugaru, dosta sič nam toga rekao.

— Vidi se da to dobro poznaje iz iskustva — suho i zna ajnoč dobaci Mains.

— Šta eš, Gene, pametni su naši momci — re e Nels. — Ako sić č završio s jelom i pri om, krenimo. Kad se na emo tamo, smislit emoč đ ć šta emo dalje uraditi.ć

— Šta si toliko požurio, Nelse? — upita Stewart.

— Zato što ne vjerujem tim vrtoglavcima da e ekati do jutra.ć č Ja mislim da bi nas oni posve komotno oplja kali usred bijela dana.č

Njih petorica, naoružanih do zuba, ubrzo se na oše u Starrovimđ kolima. Vozili su po-gašenih svjetala. Došli su u selo, i ve prošlić glavnu ulicu, kadli Sidwayevo oštro oko sviklo na tamu spazi dva jaha a posve blizu ograde kraj Mainsove ku e.č ć

— Stani de, Ren — on šapne. — Pazi!... Pogledaj niz put, pored Mainsove ku e. Dva jaha a!... Eno, kre u!ć č ć

— Bože, vidim ih — odgovori Starr. Sad su otišli. uj... uješČ Č topot kopita? Brzo su zaždili.

— Momci — upadne Mains — ništa nije kad ovuda vidite jaha e.č Dojašu paklenski drsko i bezobrazno, a znaju se i privu i kaoć Indijanci. To oni dolaze zbog Bonite.

Lance se ujede za jezik. Htio je taman izlanuti kako je vidio Bonitinu tamnu priliku koja se prokrala kraj jednog osvijetljenog prozora. Njemu nije izmaklo da se po držanju i Bonite i jaha a vidjeloč da se tu nešto krije. Odlu i stoga da ve iz dva razloga mora porazgo-č ćvarati u etiri oka s tom lijepom gospo icom.č đ

112

— Produži, Ren — re e Stewart.č

Na nekoliko stotina jarda ispod sela, Starr skrene s ceste na padinu. Po mraku je morao voziti jako sporo, što je bilo otežano strmom padinom. Ispred njih, ispod zvijezdana neba, prostirala se široka, prazna mrklina. Daleko dolje, dvije svijetle ta kice koje su seč kretale svjedo ile su da se na autoputu kre u neka kola. Lance upitač ć Stewarta otkad je sagra ena ova cesta preko njegova posjeda.đ

— Koliko se sje am, bit e nekih šest-sedam godina. U svojeć ć vrijeme, kad se gradila, ljudi se uznemiriše. Ali su na to posve zaboravili kad je stao slabiti posao sa stokom.

— Opet e procvjetati, i bit e bolji nego ikad — odvrati Lance.ć ć

— Ren, zastani svako malo, da oslušnemo.

No je bila tiha, a dnevna sparina još nije bila iš ezla. Tišinu suć č poja avali šum ustalasane kadulje i potmuli zuj kukaca. Plavetniloč tame bivalo je sve ja e, a zvijezde sve jasnije. Ljudi malo pomaloč umukoše. Kad se našao u ravni, Starru je bilo lakše voziti. Sad je napustio kadulju, pa se našao u jaruzi, po ijem je šljun anom ič č pjeskovitom tlu vozio lakše i gotovo bez buke. Na Nelsov nalog zastao je najmanje dvanaestak puta, i svaki put se njih petorica napeto osluškivali. Kona no, jednom takvom prilikom Lance za uječ č muikanje stoke.

— Mislim da smo došli dovoljno blizu; šta ti kažeš Gene? — upita Nels. — Hajde da se skinemo.

— Znam gdje se otprilike nalazimo — re e Gene, zirkaju i uč ć tamu. — Još smo uvijek dosta daleko od ceste, ova jaruga prolazi ispod nje. Cesta pak zavija prema zapadu.

— Stoke ima na sve strane — zamijeti Nels. — I nije uplašena. Hajde da malo pronjušimo, dok ne ujemo štagod.č

Polako, oprezno, napetih utila, po oše preko kadulje, u pravcuć đ jugozapada. Uz put je sve više bilo stoke koja je pasla ili ležala. Pošto su po Lanceovu ra unu prošli nekoliko milja, Nels ih zaustavič kod neke kamenite uzvišice.

— Dalje ne treba, micat emo se tek kad nešto ujemo ilić č vidimo. Kauboji, popnite se ovdje gore.

Pokazalo se da je uzvišica poduža i u svom zapadnom dijelu povisoka. Lance dade znak Renu da e se popeti do najviše ta ke.ć č Me utim, to nije stigao u initi, jer ga Starr psikanjem dozove natrag.đ č Prišao je grupi koju su sa injavali Nels, Stewart i Starr.č

113

— ...na oko milju od autoputa — govorio je Ren, tihim glasom. — Tri para velikih farova, primi u se iz Boltona. Kamioni sasvim blizuč jedan drugom. Polako voze.

— Otkud znaš da su kamioni? — upita Stewart.

— Kola, farovi i sli na roba bili su mi u zanatu više od godinuč dana, gazda. Ovi farovi su od kamiona, a kladim ste da su to baš oni koje mi o ekujemo. Tek što puze, a tamo je cesta ravna.č

— Koliko su daleko? — upita Nels.

— Ne bih znao re i. Možda tri, a možda i šest milja.ć

— Nelse, ovdje u blizini, gotovo u razini s mjestom na kojem se sad nalazimo, ima nekoliko nasipa pored ceste. Ništa lakše nego kamione pritjerati uz njih, pa krcati stoku, ne treba im ni platforma, a moja je stoka uz to pitoma.

— Baš smo mi nekakvi sto ari frajeri — otegne Nels, sjedne ič nasloni se le ima na stijenu. — Sjednite, sa ekajmo da Starr štagodđ č izna e. Sidwayu u tebe je oštro uho. Malo se udalji, i oslušni. No jeđ ć tiha. Poslušaj ho eš li uti da se stoka uznemirilać č

Ovaj u ini kako mu je re eno, svejstan svojeg sve ja egč č č uzbu enja. Ovi ran eri mu svakako povjeravaju više nego što jeđ č njegovo iskustvo zaslužilo. Osje ao je da se mora poka-zatić dostojnim njih. Sad e za sve njih biti gadnog posla, pa se pripremioć da bude sabran, razborit i smion. S vremena na vrijeme uo ječ Starrov mukao glas.

Me utim, prošlo je oduže vrijeme, nabijeno iš ekivanjem, dok jeđ č najzad Lanceovo izvježbano uho o ulo slabašan topot kopita i tu ič tamo mukanje stoke. Na to se on stušti k ostalima da ih izvjesti.

— Odli no! — re e Stewart. — Šta ti kažeš, Starr?č č

— I ja mislim da sam uo, ali nisam bio siguran. No, sad samč siguran. I ne jako daleko... Gazda, samo sa ekaj, ja pazim na oneč kamione.

Starr ušuti, i drugi stanu napeto osluškivati. Slab topot kopita je ja ao. U to kauboj došapne: — Gazda, kamioni su stali, neštoč udesno od nas... Svjetla su pogasili!... Ne, do avola, kamioni seđ okre u, postavljaju se poprijeko, ili sam ja pošašavio.ć

— No, ini se da je sve spremno — re e Nels, ustaju i. Stewartč č ć se tako e podiže.đ

— Farovi im svijetle unakrst preko ceste — nadostavi Starr.

114

— Postavljaju se jedan kraj drugog... Na prvom su se svjetla pogasila!

— Si i, Ren. Idemo da se prišuljamo. Danny, po i s nama. Gene,đ đ ti po i sa Sidway-om. Tjerajte pravo do ceste, pa duž nje. Moramo seđ priku iti iza le a tim tipovima što dogone stoku.č đ

as kasnije, Lance se oprezno kretao za Stewartom. PedesetakČ kora aji dalje Stewart zastane da oslušne.č

— Ali, Nels nije rekao šta emo u initi! —ć č ; šapne Lance.

— Pa to nije nikakva mudrost. Sprije it č emo ć plja ku. Samo,č moramo uhvatiti bar jed-nog šofera i jednog jaha a.č

Lance prešuti svoje bojazni i slutnje, pušku prebaci u lijevu ruku, i izvu e revolver. Primijetio je da Stewart nosi dva revolvera, ič uzbudio se gledaju i ga kako ih je opasao. Ni nalik na one razbojnikeć sa Zapada što ih vidiš na filmu! Polako su se prikradali, izbjegavali kaduljin gustiš, pazili da ne uplaše stoku, tu i tamo zastaju i dać oslušnu. Šum motora što je prilazio s istoka odvu e Lanceovu pažnjuč od sad ve razgovijetnog šuma što ga je inilo stado. Pojaviše seć č svjetla; Lance i ran er vidješe kako se kola bliže i prolaze nedalekoč ispod njih, pa produžiše i nestadoše iz vida. Jurila su. Bez sumnje, oni u kolima nisu ni opazili kamione. Ubrzo se Lance na e zađ Stewartom na autoputu, koji se svjetlucao i crnio pod zvijezdama.

— Dalje smo nego što smo mislili— šapne Stewart. — Stado se nalazi pokraj ceste, niže... uješ?... Moramo ovim plja kašimaČ č estitati na odvažnosti. Nasred autoputa! I ništa se ne plaše buke.č

— Pa neka avo nosi ran ere, a? — odvrati Lance uz mali mukliđ č smijeh. Osje ao je vru inu, i kako mu puis bije.ć ć

— Nisu oni ni stražara postavili, kao što su radili nekadašnji plja kaši... Požurimo.č

Toliko se Stewart brzo kretao, da Lance nije više mogao ništa uti. Ali, kad su u jedinom asu stali, uli su sad ve sasvim jasnoč č č ć

topot kopita i mukanje stoke. Kod tre eg zastoja Lance je o uo kakoć č kopita udaraju o daske.

— avo da ih nosi! — prasne Stewart. — Ve krcaju! Što e NelsĐ ć ć da kreše! Tamo bi trebalo brzo raditi, a Nels se sporo kre e.ć

Nekih stotinjak koraka dalje, Stewart skrene s ceste na kadulju. Lance pogodi da ran er želi imati zaklon u slu aju da voza ič č č kamiona upere u njih svoje baterije. Nedugo potom Stewart se spusti

115

na tlo i stane puzati. Lance se do kraja uzbudio. Sad je udar kopita o daske zaglušivao sve druge zvukove, osim povremenog mukanja. Stoku su tjerali za u uju- om brzinom i sa vrlo malo buke.č đ ć

— Da ti pamet stane — izmuca Stewart, pa nastavi puzati. Tek što su došli paralelno s crnim obrisima jednog kamiona, kadli iz tame izbije jarko, snažno svjetlo. Lance se priljubi uz tlo pored Stewarta. Nešto malo niske kadulje njima zdesna spasi ih da ih ne otkriju. Ali svejedno se Lanceu srce stislo. Za uo se ne iji tvrdi,č č mukli, glas naglo je zabrujao motor, pa zagrmio, to kovi zaškripašeč — nije bilo sumnje da to jedan kamion ve kre e. Kamion brzo zagnać ć nasred ceste, pa se okrene, tako da su mu farovi bili okrenuti u desno, a ran er i kauboj ostadoše u tami. Kamion stane, i vozač č nešto dovikne. Stewart dade znak Lanceu da ustane, i šapne: — Sad, pokret. Budi oprezan. Ne gubi glavu.

Glas njegov, i njegova prilika, podigoše Lancea više nego ma šta drugo. Stewart potr i kaduljom, pa na cestu, prema kamionu.č Lance, sav napet, budna oka, jurio je za njim. Motor je brujao. Dojurivši do kamiona, Stewart jedinim trzajem širom otvori vrata kabine i naloži: Ruke u vis!

Preko Stewartova ramena, Lance spazi kako je ran er zabioč cijev svog revolvera voza u u slabine. — Ahhh! — ispusti voza , ič č skine ruke s volana pa ih podigne iznad glave.

S druge strane kamiona za uje se škripa brzih koraka, pač Lance u ne. Jedan je ovjek hitro obilazio kamion.č č č

— Kidaj, Bille, napadnuti smo!—izmumla voza . Ali ga onaj neč posluša, ve opsuje i podigne ruku.ć

Lance, pošto je držao uperen revolver, imao je samo da povu eč obara u. Njegov je pucanj prethodio razbojnikovom samo za tren.č Spazio je kako se onaj sav stresao, a iz revolvera mu liznuo crven oganj. Staklo prsnu, i za uje se tup udar metka, pa se Stewart za-čnese i pade. Hrapavim glasom vi u i na uzbunu, voza tako silnoč ć č ubaci u brzinu, da stoka u kamionu popada. Kamion odgrmi niz cestu.

Na tren je Lance gotovo bio smožden panikom zbog Stewartova pada. Potom, na kreštavu dreku, bljesak svjetla i grmljavinu motora, njegov se borbeni bijes razbukta. Okretno je odsko io s krugač svjetla. Oba kamiona zaždiše na sredinu ceste, a on isprazni revolver u kabinu prvoga. Po prasku stakla, ševeljenju kamiona i povicima,

116

znao je da je koji metak pogodio cilj. Oba kamiona krenuše cestom, i uto s nasipa zapraštaše puške. Lance se i sam lati puške, nacilja u stražnja crvena svjetla drugog kamiona, i okine deset metaka. Spusti pušku na kojoj se cijev zagrijala, pa stade na tren, drhte i,ć obliven hladnim znojem, shva aju i da je ispraznio šaržer. Za uo jeć ć č brz topot kopita, okupljanje stada, potom odjekne glas:

— Hej, vi tamo! — razvikao se Nels. — Što ste toliko pohitili?

— Nels! Hodi!... Brzo! Stewart... — muklo dovikne Lance.

— Ne uzbu uj se, kauboju — prekine ga Stewartov glas, i Lanceđ spazi njegovu tamnu spodobu kako se ocrtava na no nom svjetlu.ć

— Oh, Stewart, ve sam se uplašio — uzdahne Lance.ć

— Hej, gdje ste, drugari? — derao se Danny Mains, a zatim se za uo Starrov veseo glas: — Ala smo ih potprašili!č

— Evo nas — dovikne im Stewart, i ona se trojica ubrzo pokažu na cesti.

— Gene, pustio si ih da pobjegnu — prosvjedi kao ris bijesni Nels.

— Kamioni nam kidnuše ispred nosa. Ali, šta je sa jaha ima?č

— No, pa mi smo im se upravo primicali, kad ste vi otvorili vatromet.

— Jeste li prepoznali ijednog od njih?

— Pakla mu, nismo ih ak ni vidjeli. Podmukla je to i vještač družina, Gene. Sad me još više kopa radoznalost.

— Ja baš nisam toliko znatiželjan, koliko sam najprije bio — dvosmisleno izgun a Danny Mains.đ

— Drugaru, ti si pak pucao kao cijela armija — re e Starr, pilje ič ć Lanceu u lice.

— Evo šta se zbilo — stane objašnjavati Stewart. — Sidway i ja stigosmo ovdje baš u trenu kad je onaj nakrcani kamion došao na cestu. Kako se okrenuo, mi sko ismo i pojurismo. Bio je stao, pa jač otvorim vrata i zabijem revolver u rebra šoferu. On ipak stane dre ati. U to mu se kampanjon pojavi. Bili, tako ga voza zovnuo. E,č č taj me Bili opazio. Došao je s revolverom u ruci. Ja na njega trgnem moj lijevi, ali mi ruka udari u vrata kamiona, posve nisko. Me utim,đ Sidway pogodi tipa, i to u pravi as, ina e bi me udesio za vje itač č č vremena, sigurno kao grom! Uz to, ipak me pogodio. I ja sam pao

117

koliko sam dug i širok.

— Gene! Tebe pogodio? A gdje? Nije u tijelo? — vikne Nels.

— Na tren je vladao muik, za koje vrijeme Lanceu se i sama srž u kostima sledi.

— Ni sam ne znam gdje — za uo se mirni Stewartov glas; on seč pipao po tijelu i rukama. — Krvarim. Posjeklo me staklo. Taj je gad spazio moju priliku pored vrata, pa je potegao pravo na mene. Ali ga je Sidway udesio na vrijeme. Možda me metak uop e nije pogodio. Ać možda i jeste jer su mi i lice i glava u krvi.

— Ah, onda nije ništa ozbiljno — Nels e, s olakšanjem. — Ić Sidway pogodi onu hulju?

— Posred njega — odvrati Stewart mrko. — Bio je stao taman na svjetlu. Vidio sam ga gdje pade kao prazna vre a. Tu negdje morać da leži.

Starr izvu e džepnu bateriju i s dvojicom drugara staneč istraživati okolni teren, dok se Lance borio s nekakvim osje anjemć njemu dosad posve neznanim i nadasve mu nim.č

— Evo ga!... Mrtav, jakako! — odjekne Starrov glas. — E, pazi gada ušljivog! To je zna i jedan od tih vrtoglavaca.č

— Pretraži ga, Rene, i odvuci ga sa ceste... Sidwayu, predobar si strijelac. Mrtvaci ne umiju pri ati.č

— No, ako mene pitate, ovaj naš novi kauboj je baš po mom ukusu. Gene, nemoj ga slu ajno izazvati na dvoboj u brzom i ta nomč č ga anju.đ

— Šalim se ja. Ali, zaista mi je žao što ga Sidway nije samo ranio... Šta ima na sebi, Ren?

— Revolver u šapi... sat. Cigarete... I omot malo ja ih zelenjaka.č Ljudi, da vidite ovo! Pa to su od stotine dolara!

Postepeno se Lance priklju i onom tercetu, i spazi Starra kakoč kle i pored mrtvaca — .nekakve opružene mršave spodobe, ije ječ č zlikova ko lice, avetinjski užasno zgr eno, osvijetljavala džepnač č baterija.

— Pa, ušljivi vrtoglav e — Starr e, s vedrom lako om — naletioč ć ć si na tvrd orah, je li tako?... Prigni se Danny, pomozi mi da ga odvu emo.č

Polako je popustio stisak što ga je Laince osje ao u utrobi.ć

118

Pomoglo mu što se silno napeo da pred ovim ran erima sakrije svojač uvstva koja je smatrao slaboš u. Tješio se da e mu u tome tamač ć ć

pomo i.ć

— Sidway mora da je pogodio još nekoga osim ovog tipa ovdje — govorio je Stewart starom Nelsu. — Na oba je kamiona razbio prednja stakla. Pa je osuo i iz puške za njima. Ja sam uo kako suč meci pogodili onaj posljednji kamion.

— Pa, hvala njemu, nije ispalo baš najgore. Možda e ove pare ić te kako isplatiti stoku koju su odnijeli.

— Gazda, ja ujutro moram u Bolton, da šerifa izvijestim o svemu što se desilo — re e Starr, pridružuju i se ostalima.č ć

— Tako je. A ja bih mogao oti i k doktoru.ć

— Daj da ja vidim. — Starr uperi svoju džepnu bateriju Stewartu u lice, a ovaj stade okretati glavu na sve strane. Lance na svoje u enje spazi da je na ran eru toliko krvi, kao da ga je cijeli rafalč đ č

pogodio. Kauboj obriše krv, još bolje se zagleda, pa prstima pre eđ preko Stewartovih obraza, sljepoo ica i vrata. — Do avola! Nije teč đ uop e pogodio, gazda. Mislim da je to sve od komadi a stakla...ć ć Nigdje da na em neku rupu. Bože, prava sre a što te krhotine nisuđ ć pogodile u o i.č

— Pipaj me ovdje... iza uha.

— A-ha! Da, ovdje te okrznuo... Paklenski blizu, a? Da, to ti je od metlka, gazda.

— Baš imam više sre e nego pameti... Sidway, postao sam tić dužnik.

— Oh, ni govora! On vas je... ovaj... sam promašio. Ja sam pak bio... prespor — propenta Lance.

— Na mene su ve i prije pucali, mom e. Vidio sam ga ja kad jeć č trgnuo i kad mu je revolver stao rigati vatru. Da nije bilo tebe, izrešetao bi me.

— Kako bi bilo da se maknemo odavde? Duga ak put imamo zač ovjeka koji nije nikada gonio kradljivce stoke pješke — požali seč

Nels.

Po oše autoputom, i Starr se stvori pored Lancea, kojem položiđ ruku na mišicu. — Drugaru, nisi mi rekao da si tako izvrstan strijelac.

— Pa i nisam.

119

— Hej, mene možeš vu i za nos, ali ove ljude ne eš! Bio si brzć ć kao munja, Sidway. I Gene je sve to vidio. ekaj, dok mi se ukažeČ prilika da ti ispri am pokoju o Stewartu i Nelsu. Pakla mu, ovje e, tač č č oni su ti živjeli u najlu im danima ovoga kraja. Znaj da je Nels biođ pra-vi teksaški jaha prije nego je došao u ovaj kraj. Ukolikoč poznaješ Zapad! A Gene Stewart ili El Capitan, kako su ga u ono vrijeme zvali, nije bio samo tvrd kauboj, ve i pravi revolveraš.ć

— Rene nadam se da e poslije ovoga no as plja ka stokeć ć č kamionima prestati — odwrati Lance, kao jadikuju i.ć

— Pa, i prestala bi, da su oni tipovi bili obi ni kradljivca stoke.č Ali, tko e ga znati s ovim vrtoglavcima. No, bilo kako bilo, drugaru,ć ti si se pokazao na visini, budii siguran. A ja u bogme jahati sć tobom.

— Pa to je divno. Baš mi je milo. Fino emo se slagati, Rene.ć

— Bože, baš mi nešto pade na pamet! — klikne Starr, i stane nasred ceste, pa cimne Lancea. — Ne znam šta bih dao da ti budem u koži.

— Šta ti je, je li te nešto zaboljelo?... Pade li ti na pamet misao ili cigla?

— Pomislio sam kakav eš biti heroj u o ima ć č Princeze Stewart... Prvo, pa muško! Odmah sprve, ni više ni manje, spašavaš život njenom ocu. Drugar, ima da te obožava. Bože, što neki majmuni imaju sre u!ć

— Gospo e!... Starr, ako si mi drugar... molim te... nemoj jojđ re i! — uzvikne Lance, toliko slab da se našao na milost i nemilostć novom uvstvu.č

— Gle! Dobro... u redu, Sidwayu, ne u joj re i. Ali, šta je sć ć Geneom? I šta je sa starim brbljalom Nelsom... Drugaru, da sam na tvom mjestu, i te kako bih htio da ona dozna.

— Mi smo u zavadi, Rene. Ona je krivo shvatila moj dolazak ovdje. Misli da sam lažov. Nasmijalo mi se u lice... kad sam opovrgao da sam zbog nje došao... Toliko taštu djevojku još nisam vidio!

— Do vraga, pa šta onda? — odbrusi Ren. — Ona je ipak uz to najdraža, najsla a, najbolja i najfinija. Shva aš li to, drugaru?đ ć

— Da, shva am ja ć tebe... som ino! Vidim... kad bih sad rekaoč šta ja mislim o toj predivnoj li nosti, ti bi mene izdevetao.č

— Pusti to, drugaru. Ti si malo neraspoložen. I ne udi me.č

120

Mislio si da je Stewart poginuo, pa te njegov »povratak u život« uzbudio, što bi se desilo i svakom drugom u takvoj prilici.

Uz jedan prijateljski tapšaj po ramenu, Starr pusti Sidwaya sama. Do oše do jednog nadvožnjaka, preko jaruge, pa tu skrenuše sđ ceste, i po oše preko pijeska koji je vodio u kadulju. Sidwayu bilođ teško da izvla i noge iz pijeska, ali mu ovaj napor pomože da do e kč đ sebi. Put do kola u ini se beskona nim, i sad se tek pokazalo kolikoč č su na dolasku bili uzbu- eni iš ekivanim sukobom kad im se putđ č u inio kratikm. Kona no, do oše do kola, pa se ubrzo stadoše trestič č đ preko neravna tla. Starr nije imao nikakvih razloga da vozi polako i bez buke. Svojim je putnicima priuštio i te kako gadan put natrag do ran a.č

Lance je smjesta pošao na spavanje. Me utim, itavih pola satađ č nije mogao zaspati, ve je slušao Nelsa i Mainsa, koji su u susjednojć sobi previjali Stewartu ranu, i razmišljao o cijelom doga aju. Kad seđ sve stišalo, zaspao je.

Probudivši se, Lance je uo Starra i Nelsa kako uzč doru akč pri aju. Starr je uzeo lupati u zid, toliko snažno da se itava ku icač č ć tresla. — Hej, Oregon e, jesi li umro?č

— Ustao sam — odvrati Lance.

— No, ako si ustao, onda si tiši od miša. Došetaj se amo. Ja moram odmah u grad.

— Rene, pošalji po moje stvari.

— Svakako, drugaru, ho eš; li još štogod?ć

— ekaj da se sjetim.Č

Kad je Lance ušao u Nelsovu kabinu, da doru kuje, bio ječ siguran da e mu prijatelji zapanjeno kliknuti im ga spaze, takav jeć č preobražaj na sebi osje ao. Me utim, oni na njemu ne vidješeć đ nikakve razlike. Za vrijeme jela niti jedinom rije i ne pomenušeč sino nji doga aj. Što je bilo, bilo je, teko je to u njih, pomisli Lance.ć đ Uzeo se držati mimo i staloženo, i odlu i da takvo držanje ne mijenja.č

— Nelse, šta imam danas da radim?

— Neka me avo nosi, ako znam, sine — razvu e stari ešu iđ č č ć sijedu glavu. — Svi odlaze u grad. Hajde ti, osedlaj svog konja, pa uć ja pitati Genea kad do e.đ

Umpgua je sasvim dobro iskoristio so nom travom obrasloč pasište. Lance ga na e negdje daleko na kraju, na više od milje odđ

121

obora, pa ga neosedlana pojaše i povede natrag. Pošto ga je iš etkao, osedlao i zauzdao, povede ga putem do ledine. Poredč Madgeinih kola sajao je Stewart, omotane glave, i pri ao sa Starrom.č Na prolazu pored otvorenih vrata du ana, Lance za uje Madgeinć č bogat glas, koji je odzvanjao nekom posebnom notom, i to ga gotovo nagna u ludi trk. Starr ga zovne, pa mu i on i Stewart pri u.đ

— Nadam se da ste dobro, gazda — živo e Lance.ć

— Dobro jutro, Sidway. Osje am se kao Crnac iz kojeg treba dać vade sa mu. Bi li ti išao u grad s nama?č

— Što se mene ti e, ne bih, gospodine. Hvala vam. Imam jač ovdje posla i preko glave. — Tek što je to izgovorio, Lance za uječ kako sporo zveckaju Nelsove ostruge a za njima ne iji mekši korak,č pa mu na to srce stane. Ali se ne okrenu.

— Starr e se brzo vratiti — nastavio je ran er. — Dobro bi biloć č kad biste vas dvojica uredili tvoje prostorije. Nels re e da su uč strašnom stanju.

— A šta emo sa stokom? — upita ć Lance.

— Nju smo bili pustili neka slobodno pase naokolo pa je, kako si ve vidio, podivljala. Danny i ja emo uskoro potjerati jedno velikoć ć stado do pruge. Možda ve idu i tjedan. Danas u ja to urediti uć ć ć gradu. Što se ti e neposrednog posla, htio bih da ti i Ren odmahč popravite kanal za vodu i telefonsku liniju.

— Dobro, gospodine. Odmah danas po injem s tim poslom.č

— Nels, jesi li sastavio spisak namirnica?

— Princeza mi ga je napisala.

— uj, šta si pri ao djevojci?Č č

— Tko, je li ja? Zaboga, Gene, uop e ništa. — nevino odvratić Nels.

— Lazove stari! Pogledaj je!

Neodoljivo je Lance eznuo da upravo to i u ini. Ali je ipakč č uspio da sjedne na trijem, vuku i za sobom Starra, dok su ostali ušlić u du an.ć

— Rene, ne eš zaboraviti moj prtljag?ć

— Ama ne u, drugaru. ć Ho eš još ć štogod? uj, a kako ti jeČ spavaonica ure ena? Nisam je uop e pogledao.đ ć

122

— Nije uop e ure ena. Nemam madraca, nemam stolice,ć đ nemam zrcala, nemam se u emu umivati, niti se ime brisati.č č Nemam ru nika. Uzeo sam Nelsov.č

— No, pa onda ni moja nije gora...

— Rene, danas kupi sve što treba — za uje se glas Madgeč Stewart iza njih. Nije uop e ušla u du an. O igledno je ula sve što suć ć č č govorili. — Pa na što je ovaj ran spao?č

— Oh, uli ste, gospo ice Princezo. Dobro jutro — odvrati Starr,č đ zbunjen, ustaju i i gledaju i u nju. — Da da, ran ... pa, treba muć ć č mnogo toga.

— Lance Sidway!

Kruto ustaju i. Lance skine sombrero i naizgled staloženoć pozdravi djevojku... Ali mu se sve nakane i namjere srušiše pod dojmom njena glasa i njene pojave. U tom asuč iz du ana iza u Nels ić đ Stewart.

— Nels, šta kažeš, ho u li se živ izvu i ako dozvolim Madge dać ć me vozi? — pitao je Stewart. — Pa, ja bih riskirao.

— Eh, stari izdajni e! Šta, pa tebi ne bi uop e dozvolili da seč ć voziš u kolima! Eh, sje aš se Linka Stevensa kako je vozio ona velikać bijela Madelineina kola?

— Bože, i još pitaš je li se sje am? Ali se kladim da Link ne bić bio ni sluga našoj Madge.

Djevojka je me utim gledala u Lancea. Ljepota njena lica bijašeđ produbljena rumeni-lom usana. Zapravo, kako Lance zamijeti, bila je blijeda, o iju neuobi ajeno uširenih, blista-vih, što vrcaju nekomč č ljubi astom vatrom. Potom, kao u snu sppzi kako se ona zaleti nizč stepenice i baci mu se oko vrata, podiže k njemu ono ljupko lice koje se u tren oka zažari bojom usana i odmah potom pretvori u sedefasto bijelo.

— Spasli ste tati život!

Lance se doduše ve bio pripremio, mada ni sam nije znao zać što, ali za sigurno ne za ovakav neposredan dodir, za stisak njenih ruku, za drhtaj njena tijela što ga je osje ao na sebi.ć

— Oh, ne, gospo ice Stewart... to je netko pretjerao...đ

— Nels mi je rekao — napregnuto odvrati ona.

— Ve sam mogao zamisliti — re e Lance, trude i se da ispadneć č ć

123

miran i ležeran. — Nels je divan ovjek, ali znate, on... Starr mi ječ nekao kolika je lažov ina.č

— Hej! — drekne Starr — šta mene u nesre u uvla iš. Nikad jać č nisam rekao da...

— Gospo ice Stewart, molim vas — prekine ga Lance — neđ smijete mi pripisati nešto što nije. Bio sam tamo, i to mi je jako drago, i bio sam koristan. Ja nisam imao namjeru da tog ovjekač ubijem.

— Vi ste ga ubili? — zapanji se Madge. — Oh, Nels mi to nije rekao.

Lance raširi ruke gledaju i u promatra e, kao da e im re i:ć č ć ć »Evo, vidite šta ste napravili!«

— I tako, vi ste predodre eni da budete naš an eo uvar! — onađ đ č tiho usklikne i blago ga potrese.

— Zaista... slušajte... nije to... nisam ništa naro ito u inio...č č

— Ništa! A ubili ste razbojnika koji je htio umoriti tatu? Pa onda šta biste vi smatrali ne im?... č Do ite, udaljimo se od ovih majmunađ što nam se cerekaju, da vam mogu zahvaliti.

Povela ga do kola, svejednako ga drže i za ruku.ć

— Nemogu e je zahvaliti vam — nastavi djevojka, a glas juć izdavao. — Ne mogu to ak ni pokušati. Ali... ja sam vam neizmjernoč zahvalna. Za vas u u initi što god ho ete.ć č ć

— Hvala vama, gospo ice Stewart...đ

— Prijatelji ime zovu Princezom — ona ga umilnim glasom prekine.

— Ja... ja cijenim vaše uzbu enje i vaša osje anja. — Znam, zađ ć vas je to strašan doživljaj. Nadao sam se da vam ne e re i. Naprotiv,ć ć eto, rekoše vam... ali ne želim da se stvar toliko pretjera.

— Pretjera! Zar vama nije drago? — ona ga u nevjerici upita.

— Drago? Što sam bio tamo... s njim? Dobri bože! Naravno da mi je drago! Ve eg zadovoljstva dosad nisam imao!ć

— Nels mi re e da ste vi č gadan tip za okršaj. Da ga podsje ateć na jednog njegovog drugara, Nicka Steelea. Ali da ste posve druga iji nego negdašnji revolveraši hvalisavci... da ste skroman...č njemu posve nov, ali i opasan, i upravo ono što je mom ocu trebalo...

124

upravo ono što je meni trebalo...

— Nels je sentimentalno staro magare — plane Lance. Samo kad bi mu htjela pusiti ruku, i odma i ono svoje baršunasto toploć rame od njegovog!

— Vidim da vam to smeta — ona hitro zaklju i.č

— Dobro ne emo više razgovarati o tome... Do ite s nama uć đ grad.

— Je li to nalog?

— Oh, nije. Samo molba.

— Onda, hvala vam, ali imam puno posla ovdje.

— I ja to mislim... Lance, ju er sam vas mrzila.č

— Kao da ja to ne znam! Ali, s druge strane meni je dosta žao što sam bio onoliko grub.

— Oprašam vam. Hajde da budemo dobri prijatelji. Vi ste tu... ja sam tu... i moji prijatelji treba da do u. Djevojke e vam se dopasti.đ ć Slatke su. Kao drugari sjajne, a za zabavu avolice. Bit e imđ ć neugodno ako nas dvoje budemo u sva i.đ

— Otkud bi tako nešto moglo biti? Ta ja sam samo kauboj u službi vašeg tate.

— Ne zaboravite da sam ja prva vas upoznala — ona izazovno odvrati. — Vi ste moj kauboj. Sve e djevojke da trzaju na vas, ać naro ito ri okosa Bu Allen. Ona vam je pravi vrag za flert. ut e oč đ Č ć vama, od vas e napraviti heroja. Želim da sa mnom budete dobarć prijatelj.

— Bit u, naravno. Onakav kakav je Ren Starr — odredi Lance.ć

— Ali, ja bih htjela i više nego on. Ta, on je samo najamni kauboj.

— Pa to sam i ja. Ja svoje mjesto ne zaboravljam.

— Zar niste pomalo bezobrazni?—upita ona, ponešto izmijenjenim tonom, i pusti mu ruku.

— Je li se vi šalite sa mnom?

— Ne — ona ponosno otpovrne.

— Onda, ne igrate kakvu igru?

— Nikakvu igru ne igram, gospodine Sidwayu. Na dva suprotna

125

na ina, osje ao se Lance posve bespomo nim — što s jedne straneč ć ć ne može a da djevojku ne razljuti, a isto toliko ne može odoljeti njenom ljupkom liku i opasnom šarmu. Htio bi da se ona što prije udalji, da bi se mogao posvetiti ljudima. Još samo tren, pa e onać opaziti da je njegovo srce, ako ne i njegova volja, pred njenim nogama.

— Mislim da je najbolje da me sad iz ovih stopa otpustite — on e tmurno.ć

— Možda imate pravo — re e ona, a o i joj zasvijetliše kao dač č predvi aju nešto daleko u budu nosti. — Ali, tati ste potreban. On neđ ć bi pustio da odete.

— Ja u i ovako i onako oti i. Samo me vi otpustite.ć ć

— Ne, to ja ne u u initi... ujte, veliko mom e, vi ste sa mnomć č Č č bili nepristojni, a ja prema vama podmukla. Prema tome, kvit smio. Evo ruka, pa da eve to zaboravimo.

— Gospo ice Stewart, kao što Ren kaže, vi ste doista silnađ djevojka — nesigurno odvrati Lance. — Neshvatljivo je da ne prihvatim vašu ruku, kad mi je vi pružate. Ali, šta ete, ja ne moguć tako lako zaboraviti ono što vi možete.

— Vidim. Ne možete mi prihvatiti ruku?

— Da li vi još uvijek mislite da sam ja iznašao tko ste i šta ste, i da sam došao ovdje da... da... — on usplamtjelo upita, pa se prekine, nemo an da dovrši misao.ć

— Nego, zna se da mislim.

— Pa i onda kad vam dajem asnu rije da nije tako? —č č nadostavi Lance i dalje plamte i.ć

— Jeste — otpovrne ona, gotovo istim žarom. — I bili biste mi draži kad me kod toga ne biste lagali. Šta mi dolazite još i s asnomč rije i! Ja sam smatrala da ste silno izveli stvar. Upravo me o aralo! Ič č još uvijek mislim da bi od vas bilo fer da ve jednom prestaneteć blefirati. Šta biste još željeli?

— Možda vam izgledam smiješan. Ali, niti sam studentić zeleniš, niti tupoumni gangster. Ja o ekujem da mi djevojka č vjeruje. Druga ije, ne mogu joj biti prijatelj. A vi me samo zafrkavate. Vi bisteč htjeli pred svojom klapom da igrate tobože igru sa mnom, a poslije da me pustite neka me voda nosi. Šta, pa vi ste i toliko drski da mi želite i konja preoteti!

126

— Da, tako je, Lance Sidwayu — ona plane. — Toliko sam drska i da ga dobijem, po svaku cijenu, osim ako se vi pokažete takvom kukavicom da okrenete leda i podbrusite pete!

Lanoe se nasloni i okrene le a. Zaboravio je na druge prisutne,đ a bilo ga je strah da pri e konju. O uo je kako ona zove oca, a potomđ č kako su kola krenula. U tom asu uzbu enja znao je da ako budeč đ prišao Umpqui onda e ga pojahati i smjesta odjahati s ranca. Bacioć se na svoj ležaj u spavaonici. Zbog ove pobjede nad samim, sobom ne duguje niti svom ponosu, niti lojalnosti prema Stewartu. Spoznao je nemilosrdnu i ubita nu istinu da s ranca nije odjahao samo zatoč što ne može podnijeti pomisao da napusti ovu divnu djevojku koja ga ina muke udara.

127

GLAVA 7.

Na cesti koju su popravljali radnici Meksikanci, Sidway se nalazio tako re i od zvijezde do zvijezde, nadgledao je posao. Starr ić Mains, s govedarima, najprije su popravili telefonskai liniju, a potom potjerali do pruge krdo od preko šest stotina grla.

im je cesta osposobljena za teža vozila, odmah se pojavišeČ kamioni, reklo bi se svi kojima raspolaže grad Bolton, puni krcati kov ezima, balama i sanducima koje je Madge Stewart poslala iz Losč Angelesa. etiri manja kamiona i dva velika. Lance je pomislio kakoČ njihov teret mora da košta djevojku na tisu e dolara. Kad ih jeć spazio, u njem se probudi neko neshvatljivo negodovanje. Uostalom, šta se to njega ti e? Pa opet, nije mogao odoljeti a da ne misli na njuč i danju i no u. I upravo je to bilo razlogom njegovog dubokogć nezadovoljstva, daleko više nego negodovanje zbog njene rastrošnosti u momentu toliko teškom njenim roditeljima. Lance odlu i da Madge mora doznati č u kakvoj su situaciji njeni. U njemu se nešto stalno borilo protiv pomirenja s njenim nedostacima.

Te subote po podne, kad se završio taj tolikim poslom preoptere eni tjedan, Lance je na svoje zadovoljstvo spazio Starrovać kola, koja je sam Ren vozio, i u njima Stewarta i Mainsa. Iza njih je išao jedan prazan kamion.

Posao na cesti bio je završen, na Stewartovo potpuno zadovoljstvo, i on isplati radnike i otpremi ih ku i.ć

— Pa, mislim da smo sad spremni za prijem Madgeine klape — re e ran er, gledaju i u svoje kauboje.č č ć

— A tko kaže da smo spremni, gazda? — upita Lance.

128

— Bogme ja nisam — dometne Starr, krive i lice. — Cijelo ljeto!ć Gene, pa od njih emo izludjeti!... A sigurno je da e neki od onihć ć slatkih balavaca iz koledža jurcati za mojom djevojkom.

— Oh, misliš na Bonitu — upadne Lance kratko, naslonjen, na kola. — Rene, ja nisam primijetio da je ona tvoja.

— Sid, podmukli lopove! Znao sam da e tako ispasti!ć

— Slatka mala!

— uj, Č ti, Sidwayu, jesi li ti zagrizao za mojom k eri? — upitać Danny Mains.

— Ja sam se esto nalazio s njom, dok vas nije bilo ovdje. Znaoč sam da se ne slažete s Renom.

— Danny — umješa se Stewart — kauboji su i danas kakvi su uvijek bili. Samo još i bolji. Mislim da je najbolje ako se Bonita drži daleko od ovakvih prijatelja kao što su Starr i Sidway.

— Pa, i ja to mislim — složi se u nedoumici Danny. — Samo, mene je strah da se ne zamjere Bonitinim kavalirima govedarima.

— Da se ne zamjere! uj, ti, Č Danny, pa ti mene ne razumiješ — usplahireno nadoveže Ren. — Ja Bonitu volim, i pitao sam je da se uda za me.

— Rene... zar tako stoji stvar? — uzvikne Lance.

— Tako stoji... pa šta? — podozrivo upita Starr.

— Ništa, ne želim te javno obrukati, drugaru.

— Rene, izvini što sam bio takav, ali nisam shvatio da ti tako ozbiljno misliš — jednostavno odvrati Mains.

— Starr, ovaj laf iz Oregona ne samo što ti se miješa u posao, nego te još i zavitlava — u smijehu re e č Stewart. — De, potjeraj, da krenemo. Sidway, posao je odli no obavljen... Ah, da, imam porukuč za tebe. Madge želi da joj do eš pomo i da raspakuje.đ ć

— Gazda, umoran sam — stane se izvinjavati Lance. — A treba da se i za Umpqua postaram. Pa ovoj cesti gore-dolje pun tjedan dana!

— Ha-ha-ha! — pakosni ki se nasmije č Starr.

— U redu, re i u ć ć Madge da ve eras č ne možeš. Starr se zna ajnoč isceri u lice Lanceu pa potjera kola. Od mjesta gdje su se nalazili ran je bio udaljen jako malo. Zamišljenom Lanceu se ta udaljenostč

129

ipak u inila dugom. Njemu se sve inilo da ga č č Madge Stewarat želi ili iskušati, zadaju i mu poslove što ih ina e radi momak za svoju stalnuć č djevojku, ili ga pak ho e prisiliti da bude u njenoj blizini ma koliko seć on trudio da ne bude. Na prvu se pomisao razbjesnio, a na drugu nemo no smeškao.ć

Kad je kona no spremio konja, ve je bio mrak, du an je bioč ć ć zatvoren, a kroz vrata i prozor Nelsove kabine probijalo je žuto svjetlo. Iz prerije puhao je lagan povjetarac, potjeran hladnim zrakom s visina. U jezeru su žabe kreketale. Lance opere prljave ruke i lice, pa po e u nastambe.đ

— Na vrijeme si stigao, sine. Hodi i jedi — veselo ga pozdravi Nels.

— Drugaru, šta kažeš da se odemo kupati u jezeru poslije ve ere? — predloži č Starr.

— Što se mene ti e, taj sam. Samo, voda je hladna!č

— I još mi tvrdiš da si iz Oregona!

Pokazalo se me utim da je voda toplija nego što je bila uđ Lanceovu kraju, i on se naužio kupke. Putem natrag, on zamijeti kako je Ren nešto zamišljen pa ga potapše po le ima.đ

— Šta je tebi, drugaru?

— Zna se, Bonita.

— Rene, mene je iznenadilo ono što si rekao Dannyju. Nije mi ni na kraj pameti bilo da ti ozbiljno misliš s Bonitom, I, žao mi je, stari moj.

— Tebi se Bonita svi a?đ

— I još kako. Mala je slatka.

— Drugaru, jesi je poljubio i grlio?

— Rene! Budi ovjek. Šta misliš, da bih ti to rekao?č

— Pa, kad sam ja u pitanju, mislim da bi. Vidiš, drugaru, želim da mi pomogneš da pridobijem tu malu. Sam to ne mogu izvjeslii.

— U redu. Pa dobro... jesam je malo poljubio. Ali, nije ona neka laka roba. I zato mi se još više dopada.

arobna je djevojka, Č Rene. Pošteno ti kažem, ona bi bila krasna žena. Ali, mnogo ih je koji je žele, a nemaju svi iste dobre namjere kao ti.

130

— Ima ih i me u Meksikancima kravarima.đ

— Da. Ali ih ima i iz grada. I ti su meni sumnjivi. Naslu ujem dać bi se me u njima našao netko koji bi nešto znao đ o plja ki stoke.č

— I ja to slutim. Otkrit emo i to. Pazi drugaru! Pomogneš 1i tić meni kod te crnooke curice, budi siguran da u ja tebi i i na ruku kodć ć tvoje ponosite Princeze.

— Gospode bože! Rene, jesi ti pošašavio?

— Nisam. Nikad nisam bio trijezniji i razumniji.

— Ah, ovje e! Kako da ja želim tu...č č

— Pakla mu, a zašto ne? Drugaru, gledao sam ja kako ona tebe promatra ovih dana, i ako ona nije zacopana u tebe, možda i nesvjesno, onda sam zaista pošašavio, ali šta je s tobom?

— Jesi, Rene, baš jesi lud — usplahireno propenta Lance. — uješ, natjerat u onu Bonitu da te smatra kraljem, ali ti zaboravi teČ ć

glupe ideje o meni i princezi.

— Kukavica nikad ne osvoji lijepu damu — nehajno otpovne Starr.

Te je no i Lance sanjao kako ga nekakav kauboj kerubinskogć lica vodi stazom oivi e-nom cvjetnjakom do sjenice gdje ga raširenihč ruku eka zlatokosa boginja. Za doru kom bio je toliko naivan dač č svoj san ispri a Renu i Nelsu.č

— Ponekad se snovi i ostvare — pouzdano do eka Ren. — Zarč nije tako, Nelse?

— I te kako. A ovaj Lanceov san ima jedno posebno zna enječ ovdje — pritvrdi Nels, ne gledaju i u ć Lancea.

— Je li? Kako to misliš? — bijesno upita Lance. Ona se dvojica nasmiju, a Lance se zacrveni. Na svu njegovu sre u u tom asu stižeć č Stewartova poruka da kauboji do u njemu ku i, ali u radnimđ ć odijelima.

— To zna i, tona posla, a tobože je nedjelja! — požali se Lance,č iskreno, i u strahu upravo rastrgnut izme u panike i blaženstva.đ

— Ah, je li ti znaš da imaš karditis? — upita Starr.

— Da, da... ekaj, šta je to karditis?č

— Koliko se ja sje am iz tužnih uspomena, neka bolest,ć drugaru, bolest srca.

131

Sišavši do ku e, kauboji s Nelsom na elu, na oše tamo sve uć č đ velikom poslu. itav elni trijem i dio dvorišta bijahu zakr eniČ č č kov ezima, balama, sanducima, omotima, paketima. U košuljič zavrnutih rukava, i naizgled kao u transu, Stewart je pomagao zadovoljnog Dannyja Mainsa da unosi stvari u ku u. Gospo ać đ Stewart, sijaju i i sva rumena, motala se unaokolo s poslugom. ć Tu je bila i Bonita, zgodna, crvenih usana, s gomilom platna na rukama. A Madge, u hla ama i bluzi dekoltiranih le a, mirna, slatka i nasmijana,č đ o ito je tu bila gospodarica.č

Postavila je Lancea i Rena neka otvaraju sanduke. Nekoliko su sati marljivo obavljali taj zadatak, a pošto su sve otvorili, stali su odnositi daske, kutije i papir u stranu, da se to sutradan baci. Slijede i im je posao bio da premještaju namještaj u sobama. Lanceć primijeti kako su sobe svijetle, imaju visok strop, oli eni zidovi odč opeke, i izgla an pod. Bacio je pogled i u Madgeine prostorije, koječ ga podsjetiše na neke luksuzne stanove što ih je vidio u Hollywoodu.

U podne ru ali su na trijemu. Bilo je veselo. Gledaju i gospo uč ć đ Stewart, Lance se više nije udio otkud je č Madge toliko lijepa. Madge je tipi na djevojka sa Zapada, ali su u njoj još dublje izraženi maj inč č odgoj i fino a sa Istoka. Lance je morao priznati da roditelji i njihovać k er ine krasan trio, i da roditelje pokre e djevoj in osebujnić č ć č entuzijazam i polet.

Poslije ru ka svi prionuše još ja e na posao. Nelsove dugeč č ostruge na izmama predstavljale su pravu č opasnost za haljine, dok je on kle ao i zubima držao kakav jastuk što ga je uvla io uč č jastu nicu. Ali, usprkos ovome, u ku nim poslovima Nels se pokazaoč ć okretnim i vještim. Madge dade Starru i Boniti neki posao koji eć zajedni ki obaviti; č Stewart je nosio i odmatao tepihe, a njegova je žena nadgledala kako on to radi, i odre ivala kamo premještatiđ namještaj. Lance se pitao da li je slu ajno dobio posao koji trebač raditi zajedno sa Madge, ili mu je to ona tako namjestila. Na kraju, prestao je o tome raamišjati. Me utim, izvana je postao još đ odbojniji, a iznutra osje ao se u sve ve em kaosu.ć ć

Nikad se više ne e sjetiti kakve mu je poslove davala i s njimć zajedno ona sama obavljala. Jer, kako je vrijeme prolazilo, njemu se inilo da ništa drugo niti vidi niti uje, nego samo nju — sva mu ječ č

pažnja bila usmjerena na nju, radom zanijetu, slušao joj naloge i sugestije, avrljanje za vrijeme posla, osje ao onu bliskost koju onač ć kanda nije uo ila, ali je on tako suptilno osjetio, gledao pokreteč

132

njene ljupke prilike, smjenu izraza u ljubi astim o ima, smijeh,č č osmijeh, gracioznost, razbarušenu zlatnu kosu što joj je padala preko lica i koju je ona smicala natrag lijevom, rukom.

I najzad, kako je došlo do toga on to nije znao, završili su sve postavljene poslove, i ona mu ponudi cigaretu.

— Ne, hvala — on odbije.

— Ne pušite?

— Pušim, da, ali tek pokatkad.

— Lance, vi ste divan pomo nik. Ja u vas unaprijediti za...ć ć

— Za što?

— Oh, neka bude za majordomusa, ili džigola... ili pak samo za kavalira.

— Kao kauboj, to je sve što bih mogao biti. To jest... ovdje!

— Što ste skromni i mirni! Meni bi se to dopalo kad bi bilo iskreno. Ali, glas vam ne zvu i tako, dragi.č

Na to nije imao šta odgovoriti. Našli su se u dvorištu i Lance je polako hodao nešto iza nje, s izgledom i držanjem poštovanja jednog kauboja prema k eri svog poslodavca. Ona je stiskala cigaretu meduć prstima. Negdje u blizini, Starr i Bonita su se prepirali, ali Madge ni im ne pokaza da ih je ula. Lance osjeti da mora odmah pobje i, ilič č ć e se izdati, mada ni sam nije bio siguran šta bi to mogao izdati.ć

Me utiim, s druge strane, ogor avalo ga to što je neka drugađ č polovina u njemu žudjela da ostane.

— Oh, gotovo sam zaboravila. Tamo, na kraju, ima jedna lijepa soba. Htjela bih da je vi uzmete.

— Neka... hvala vam, gospo ice đ Stewart, ali ja imam svoju spavaonicu.

— Da, znam. Jednom dok vas nije bilo zavirila sam tamo. Nels mi ju je pokazao. Pa ono je bijedno ak i za obi nog kauboja. A vi steč č gospodin, Lance.

— I opet vam hvala, ali ja sam tamo zadovoljan.

— O ekujem da ete mi pomo i da zabavljam svoje goste.č ć ć

— Šta! — Bio je strahovito iznena en, te nije smogao više niđ rije i.č

— Zašto ste se toliko iznenadili? Da li zato što ste prema meni

133

bili grubi a ja sam s vama bila sebi na? Pa to nije ništa. Sve se dač popraviti... Momci i djevojke što mi dolaze zeleniši su. Moram ovdje imati pravog ovjeka zapadnjaka, naro ito kad budu imali posla sč č mojim konjima. Ja bih vam taj posao povjerila.

— Ali, vaš otac želi da ja i Ren poradimo na ranicu, da kopamo i šta ti ja znam šta sve.

— Tako je i meni rekao. Za taj se posao može Ren sam postarati, uz pomo kravara. Ja želim vašu pomo .ć ć

— Je li vi to meni nare ujete?đ

— Ja vas pozivam... ja vas pitam da budete prijatelj... i dobar drugar — ona odvrati usplamtjelih o iju.č

— Vrlo ste ljubazni. Ali, u ovom slu aju vas moram odbiti.č

— Zar me ne volite? — ona u nevjerici upita.

— Gospo ice đ Stewart, to je moja li na stvar — on otpovrne,č gledaju i pravo pred sobom.ć

— Onda me ipak volite — ona zaklju i.č

— Ako ve stvari tako postavljate, žao mi je, ali opet moram bitić grub. Pogriješili ste — on odbrusi, ali mu glas zvu ao udnovato stranč č i vlastitom uhu koje mu je šumjelo. Ali, nije lagao. On nije volio Madge Stewart, ve ju je obožavao. Muk postade gotovo nesnošljiv.ć Odupro se sarkazmu, ljutnji, ranjenoj taštini. Kad su stigli do zelenilom uokvirenog izlaza iz dvorišta, gdje ona stade, morao je pogledati u nju. Vidio je ono što je najmanje o ekivao — u njenim č su o ima svejtlucale suze. Nije gledala u njega, ve u krajinu. Široke jojč ć o i bijahu izmu ene i potamnjele bolom.č č

— Lance, mogu ja i to progutati — ona e, i podiže cigaretu doć usana. — Imate li šibicu? — On izvadi šibicu, upali je, a djevojka mu, o igledno nenamjerno, dune dim u lice. Kad se dim razišao, on niječ mogao vjerovati da je ona as prije izgledala ožaloš ena.č ć

— Svak može nešto otpo eti. Ali samo pravi ovjek može to ič č dokraj iti.č

Da li je pri tom mislila na njihove odnose, ili na svoju želju da do e do njegova konja, ili se radilo samo đ o strastvenom ponosu jedne žene? On joj odvrati govore i da se boji kako je otpo eo neštoć č što nikad ne može dokraj iti, pa joj zaželi laku no i ode. Na putu si eč ć đ sa ceste na jednu stazu, pa se zadrži na jednom osamljenom mjestu, s kojeg mu se vidiku pružala cijela krajina sva uspaljena crvenilom

134

na zalaze em suncu. U njegovom je životu kucnuo kriti ki as. Onuć č č djevojku on ljubi, i to mu se osje anje ini nekom sintezom svihć č svojih ranijih maštarija i ljubavi, poja anom i produbljenom do takvihč razmjera da ju ne može niti razumjeti, niti joj se oduprijeti, niti ju odbaciti. Radi toga mu nije trebalo niti nutriti, niti analizirati, niti provjeravati to uvstvo. Na njega se ono sru ilo poput lavine. Strašnoč č u svojoj kona nosti, omamljuju e u svom aru, i preveli anstveno dač ć č č bi ga se ovjek stidio. Ali, ono mora ostati njegovom tajnom. Zakleoč se da e prije umrijeti nego što e dozvoliti da ta zavodnica ić ć namiguša, koja poput kakve uro eni ke princeze zahtjeva da joj seđ č svi klanjaju, da ta nježna, izopa ena i divna djevojka dozna kako onč nju ljubi.

Prije nego je mrak posve ovladao, Lance je završio bitku sa samim sobom, i pretrpio poraz predavši se katastrofi koja ga je snašla, ali je doživio i pobjedu nad svojom slaboš u. Ponovo jeć shvatio da bi morao osedlati Umpqua i odjahati, ne do ekati novi danč ovdje. No, nije bio dovoljno hrabar da tako nešto u ini, ali nije bio nič slijep da ne vidi opasnosti pred kojima se nalazi.

Bez obzira koliko je izmu en i nemiran legao na spavanje, kadč je svanulo jutro, u svom aru i svježini ovog kraja, i kad je zlatnač svjetlost preplavila okolinu, njemu se u ini da je postao nov ovjek,č č da se promijenio, da se raduje i životu i mladosti i nekoj neznanoj nadi koja mu se osmijehuje.

Vrativši se s posla kod obora, našao je Madge i Nelsa gdje se nešto vrte ako auta. Ona je na sebi imala plavi šeširi , plavu haljinu ić plave rukavice — sve je na njoj bilo plavo i njene o i.č

— Hodi, sine, hodi pomozi — dozva ga Nels. — Ja se ne razumijem u ovu motoriziranu stoku.

Madgeino se smrknuto lice razvedrilo im se Lance stvorioč pored kola.

— U emu je stvar?č

— Ova prokletinja ne e da krene — ona e mu uz osmijeh.ć ć

— Pa imate mehani ara na ran u. č č Starr je za to stru njak.č

— Nema ga. Ho ete li mi vi pomo i?ć ć

Lance podigne haulbu, jednim pogledom okrije kvar, i za as gač popravi.

— Što je to vama lako! — uzvikne djevojka. — Mnogo sam vam

135

zahvalna... Ho ete li se odvesti u grad sa mnom?ć

— A radi ega?č

— Pa, neka bude bez veze.

— Nema smisla.

— U redu. Onda... neka bude vožnje radi.

Izdržao je njen pogled, osje aju i se jedinim ovjekom nać ć č svijetu koji je u stanju odbiti je, i koji mora o ajni ki trpjeti bol što toč č ini.č

— Žao mi je, gospo ice đ Stewaitt, ali nemam vremena. Vaš otac povjerio mi je neke poslove da mu obavim. A meni je drago što ga mogu bar ne eg osloboditi, ako ve ne mogu briga.č ć

— Što ste plemeniti, veliki mom e!... Dajte mi malo vatre, da neč skidam rukavice — ona otpovrne, i naže se preko vrata kola, s cigaretom u ustima. Lance se morao prima i da joj ispuni molbu. ć Da mu se o glavi radilo, ne bi uspio umiriti ruku koja mu se tresla dok je djevojci prinosio šibicu. Me utim, to ona nije primijetila, jer su njeneđ o i bile na njegovom licu. Potom, uz veselo »do vi enja« njemu ič đ Nelsu, ona potjera kola. Tek kad je nestala za padinom, Lance uo ič da je ostao gledajući za njom. A i Nels ju je pratio pogledom.

— No, sinko, izgleda odlu ila č je da te ne pusti na miru — otpovrne starac.

— Nels, ja ovdje neću dugo — jetko odvrati Lance.

— Ho eš, ho eš. Kauboju, svi te mi volimo, ć ć a to se može re i ić za Princezu Stewart.

— Pakla mu, nije tako! — plane Lance, služe i se Starrovimć rje nikom.č

— Sidway, ja tu djevojku gledam otkad se rodila. Ti nju uop eć ne shva aš. Ti si je najprije naljutio, sprve. Mislim da je to baš biloć dobro, ukoliko si toliko zaljubljen u nju, koliko to Starr tvrdi.

— Nels, pa zar ti je tako nešto rekao? Groma mu njegovog, prebit u sve u njemu!... ć Ta zar na ovom ran u nikoga i ništa nemač osim te djevojke?

— Pa, ona i jeste centar svega, i oko nje se zaista sve okre e,ć kao oko sunca.

Cijeli je dan Lance uzdizao o i sa svog posla, da vidi ho eč ć

136

kakva kola prašiti cestom u dolini. Usprkos ovome, za jedan je dan svršio posao od tri dana, toliko se do krajnjih granica upeo na radu. Kad je pošao da ve era, zatekao je Starra, kako se pravi lud ič nevježa. Svojim ulaskom Lance prekide Nelsa koji ga je o iglednoč hvalio pred Stewartom.

— Sidway, moram ti to re i — do eka ga ran er toplo. — Kažuć č č da si na poslu nenadmašiv.

— Rad mi nije mrzak, gospodine.

Starr se gradio kao da mu nešto nije po volji. — Ali na jelu baš nisi nikakav, ti udni svate iz Oregona. Ako ovako produžiš, da kaoč deset Crnaca radiš, a prazna želuca, onda eš brzo dobiti an eoskać đ krila.

— U posljednje vrijeme nemam mnogo apetita — priznade Lance, pošto se stišao smijeh.

— Sidway, razumiješ li se ti u ra unicu? — upita č Stewairt. — Meni su knjige u darmaru. Doduše na tom poslu nikad nisam valjao. A Nels ne zna ni koliko su dva i dva. Starr pak nije ni vidio škole.

— Hajde, gazdo, kako nisam vidio, umijem ja pomalo i itati ič pisati.

— Stewart, pa to može vaša k i, to je sigurno. Dosta ste jeć školovali. Zašto njoj ne povjerite svoje knjigovodstvo?

— Ne bih želio da Madge vidi koliko sam slab biznismen, nipošto. Možeš li mi srediti knjige?

— Bit e mi drago, gazda. Ja sam završio te aj iz knjigovodstva.ć č Doduše, nisam neki stru njak, ali se u osnovi razumijem.č

— Nels, ovaj naš novi kauboj jeste stručnjak, i to za sve, — ubaci Starr.

— Dobro je on po eo, Rč en, ali to imože i svaka luda. Na kraju se vidi kakav je tko.

Ovaj zaklju ak starog sto ara, izre en njegovim otegnutim,č č č podrugljivim tonom podsjeti Lancea na Madgeinu suptilnu i istovjetnu misao.

— Da odmah do em? — upita Lance.đ

— Ne, ja u donijeti knjige ovdje. Moram ih kriti od ć Madge. Ta se djevojka vratila ku i puna vraga. Htjet e znati šta je to, a moždać ć bi se i uvrijedila.

137

Stewart ode, a Ren se sve ano zagleda u č Lancea.

— Drugaru, kop aš ti č ovo? Puna vraga!

— Ho eš opet po eti? — plane Lance. — Gadan si koliko ć č i Nels. Dajte mi malo da predahnem od vaše Madge Stewart.

— Da predahneš! Nema predaha. Nema, dok si živ! Ni ja nemam predaha od Bonite, samo što meni nije toliko gadno koliko tebi... Drugaru, u Princezinom dahu osjetio sam miris alkohola!

— Je li? Kad je došla ku i?ć

— Ima ve nekoliko sati. Mirisala je ljepše od košarice ruža, alić ti je u mene njuh kao u vuka.

— Pa šta onda? Ona pije. Sve te djevojke u koledžu piju. To nije ništa. Isto što i pušenje.

— Da, svakako. itam asopise i gledam filmove. Ali, drugaru, uČ č Princezinom slu aj u je to nešto drugo. To brine i mene i Nelsa.č

— A zašto? Brineš se ni za što.

— Sine — ozbiljno upade Nels — Gene Stewart je bio najve ać ispi utura kaubojska u ovom kraju. Bio je prava pijandura. Zakleo seč da ne e ć piti, i održao rije , deset godina. Bilo je to zbog č Madeline. Potom je opet po eo... ali u dugim intervalima... i sad pije. Kad ječ rekao da se Madge vratila ku i puna vraga, meni i Renu je isto paloć na pamet. Da li je misio na pi e? Je li njega možda strah da djevojkać nije naslijedila njegovu slabost prema alkoholu?

— Oh, ljudi, gazda nije na to mislio — usprotivi se Lance. — Siguaran sam da nije. On je mislio na njene vragolije... Bože, strašno gadno bi to bilo za Stewarta. On je silan ovjek.č

— To mi ne moraš re i, drugaru, uj, ako te upitala da odeš sć č njom u grad, kako si je kog pakla mogao odbiti?

— Ja imam posao i osje anje odgovornosti. Osim ć toga, ona je samo htjela da od mene... napravi budalu.

— A ti joj ne daj, sine — otpovrne Nels.

— Nadam se da e ti to uspjeti — iskreno dodade Ren. — Sid,ć ukoliko te djevojke što dolaze budu poput Princeze, bit e ovdjeć svega. Prekosutra stižu.

— Neka nam. dragi gospod pomogne!

— Sine, sve mi se ini da eš taj gospod biti ti. Jer, nas sveč ć

138

ostale ovako drži u šaci! — re e č Nels, i tako iskreno da se Lance morao nasmijati.

— Kao da ja to ne znam, Nels.— odvrati Lance, pa po e u svojuđ sobu. Spotakao se oko ne eg mekanog. pa naletio na neku stolicuč koja ujutru nije bila na tom mjestu. Nije umio pogoditi gdje mu je stol. ak i u onom crnom mraku osje ao je neku promjenu u sobiČ ć koja je druga ije i mirisala.č

— Šta se to kog avola zbilo? — on izmuca, pa izvadi šibice iđ kresne jednu. Ova živobojna, mirišljava soba ne može biti njegova! A ipak, jeste — jer je kroz zid uo kako č Nels i Ren razgovaraju. Onako zapanjen, bacio je šibicu, tek kad mu je opekla prste, pa je kresnuo drugu kojom je upalio lampu. Ali, gdje je njegova obi na, jeftina, več ć smrdljiva lampa? Mjesto nje je ova sjajna, bakrena, s velikim, bijelim globusom. Na podu su tepisi, na dva prozora zavjese, pa tamo ormari s lijepim zrcalom, po zidovima slike, tamo gdje mu je bioć ležaj postavio se nov krevet s novim pokriva ima, pa malo dalje ječ umivaonik s priborom u boji, te ru nici kakve nijedan kauboj doč danas nije ni opipao, pored njegova stola udobna naslonja a... I,č lutaju i mu pogled zastane i prikuje se za fotografiju u srebnomć okviru na stolu. Princeza Stewart! Jeknuvši, on dohvati sliku i složi se na naslonja u, bulje i u č ć ono krasno lice, izražajne o i i goli vrat teč djevojke koja ga je op inila.č

— Prokleta bila! Prokleta bila — tiho je šapnuo. inilo mu se daČ je dugo prošlo dok je o uo šapat i utišan smijeh u Nelsovoj sobi.č

— Hej, drugaru, jesi umro? — za uje kroz zid gdje č ga dozivaju.

— Nisam, ali bih više volio da jesam — rukne Lance.

— A zašto, medvjede jedan?... Eh, da vidiš moju sobu. Bogati! Drugaru, kako li se zove onaj dasa iz pri e koju smo itali kad smoč č bili djeca? Ah, da, Aladin! Tako se taj tip zvao. Pa, eto, on ti je bio ovdje... Nels mi re e kako su sluge danas donijele masu kov ega, č č a Bonita je namještala naše kabine. I što je to krasno izvela!

Uto Lance za uje kako č Stewart ulazi u Nelsovu sobu. Hitro sakrije sliku, i požuri iz svoje sobe.

— Tu li si, majstore za sve — veselo e ć Stewart, i otvori neku knjigu na Nelsovom stolu. — Sve je sre eno do ovog datuma i oveđ stranice. Odonda, ima više od godinu dana, treba sve srediti. Sidway, ako to uspiješ srediti, bit u ti zahvalan.ć

— Odmah u na posao, gazda.ć

139

Bila je ve pono kad je Lance završio s poslom i sredio ra une.ć ć č Posljednja je ulazna stavka bila za sedamsto i trideset junaca prodatih po trideset i pet dolara po glavi — ali svota nije bila napla ena. Me u bankovnim obra unima, papirima i dopisima bila jeć đ č cijela gomila dokumenata koji su se odnosili na Madgeine primitke i izdatke. Poslije nekog vremena njen se godišnji prihod od šezdeset tisu a dolara smanjio postepeno na svega nekoliko tisu a. Premać ć korespondenciji vidjelo se da su s vremena na vrijeme akcije i vrijednosni papiri s konta Madeline Stewart preneseni na konto njene k eri.ć

— Bože! Pitam se je li Stewart želio da ja to vidim — razmišljao je Lance. — Sve je jasno kao na dlanu! Majka i otac su se žrtvovali da udovolje rastrošnosti razmažene k eri! A ona to ne zna! Možeš lić ovo shvatiti?

Lanceov uznemireni duh klone nakon cijelog dana teškog rada i napornih no nih sati provedenih uz ra une, i on kona no zaspe.ć č č Probudilo ga je Renovo lupanje na vratima. Nakon doru ka pojavi seč Stewart i Lance mu donese knjigu.

— Sve je gotovo, gospodine, i nije tako slabo, osim... ovoga — re e Lance. — Znate ve , radi se o ra unima vaše k eri.č ć č ć

— Sidway! Zar sam ih pustio u toj knjizi? — uzvikne Stewart, potpuno preneražen.

— Jeste, tu su vam bili. Naravno, ja sam i njih pregledao. Izvinite, žao mi je, gospodine.

— Ako ona ikad dozna...

— Stewart, od mene to ne e doznati — žurno ga prekine Lance,ć u nadi da nekako olakša ran eru. — A što seč vaših ra una ti e, neč č stojite toliko loše koliko sam po vašim rije ima pomislio. Kadč dobijete novac za ono stado što ste ga onomad prodali, možete sve dugove isplatiti i još vam ostaje oko pet tisu a dolara.ć

— Ma nije! Sidway, zar... ama to bi bilo i predobro da bih ti mogao vjerovati!

— Možda niste ta no izra unali koliko ste dobili od prodaječ č stoke.

— Pa, nisam.

— Dobili ste dvadeset pet tisu a petsto i pedeset dolara.ć Poprili na je to svota, gospodine.č

140

— Mora biti da sam negdje grdno pogriješio.

— To je o ito.č

— Da, u stvari sam cijelo vrijeme mislio na Madeline — ran erč e s mekanim sjajem u crnim ć očima. — Sidway, ini mi se da ječ

Starrovo mišljenje o tebi potpuno opravdano.

— Eh, taj lajavi smrdljivac! Šta je sad opet rekao?

— Ne sje am se ta no. Samo mi je jedna rije ostala: nazvao teć č č arobnjakom.č

Lance osjeti da mu nikad nikakav kompliment nije prijao više od ovoga. Tog dana bacio se tako na posao, i tako poveo za sobom Starra, da se ovaj nave er jedva jedvice dovukao do nastambi.č

— Pogledaj me, Nels — jeknuo je Ren, prljav, poderan, mokar od znoja.

— Hej, Sid, tko je ovaj Crnac što si ga doveo amo? — rastegne Nels.

— To sam ja, Nels. Ja!... Ovaj me dušmanin ubija. I to, natjerao me raditi baš ono što najviše mrzim na ovom svijetu: pobadati kolce!

— Ali smo završili onaj obor, je li tako? A sad možemo biti malo mirni dok se Manuel i Jose natežu s konjima gospo ice đ Stewart... O, moj mom e, a sutra!č

— Odoh ja u brda! — istisne Ren.

Sutradan uve er, piri zalasku sunca. Lance je o ekivao Starra.č č U nastambama je Nels neuobi ajeno užurbano lupao posu em.č đ

— Drugaru, šta je tebi? — izbulji se u njega Ren, imč pristiže.

— Spasi... slomljena ovjeka!č

— Ne znam šta ho eš da kažeš, ali zaista takav izgledaš... Ić tako, poslušao si nalog?

— Jesam. Stewart je naložio.

— Pa si se morao odvesti u grad, s Princezom, do ekati njeneč prijateljice, i upoznati sve one ljepotice za koje znamo da dolaze, i igrati ulogu divnog daminog kavalira?

— Baš tako!

— Jarca mu, gore od toga nema! Zaguljeno dozlaboga. ekaj daČ ostavim konja, pa mi pri aj sve redom.č

141

Nakon ve ere, Rč en najprije pomože Nelsu oko pranja suda, potom e: — U redu, drugaru, pucaj! Mislim da sam sad dovoljno jakć da to podnesem.

— Šta bi htio znati?

— Pri aj nam č o Princezmoj klapi.

— Pa, mladi i su sve nekakvi fini studenti. Dopast e vam se, ać ć naro ito ragbijaš č Snake Elwel. On je pravi muškarac.

— Ah, mani se momaka. Pri aj ti nama č o curama, to mene i Nelsa interesira.

— Šest ih je, Ren. Šest! A kao da su ih birali, iz kakve prvoklasne filmske revije... Klapa je stigla u deset i trideset. Ostali su u gradu do tri sata. Pet strašnih sati. Nisam jedan posao obavio, ve stotinu. Vjerojatno su zafrkavali mene, ili ć Madge, jer se cijela grupa onih ludih djevojaka natisnula za mnom. Jadan ja! Dok su momci visjeli oko Madge. Sjeli su i pili. Ala ti lo u! č Teško je to ispri ati! A htjeli su vidjeti i sve i svakog u Boltonu.č

— Divno! Ali nam nisi rekao kakve su!

— Šta, zar ne možete sa ekati da ih sami vidite?č

— Ne, ne možemo. Ja i Nels ti imamo umjetni ke duše.č

— Dobro... pa, re i u vam kakav dojam imam. Prva, Allieć ć Leland, Madgeina najbolja prijateljica, vidi se, vitka je, graciozna djevojka sivih o iju, najljepša u cijeloj klapi, mada joj druge neč zaostaju po izgledu. Zatim Maramee Joyce, sme a ljepotica gra enađ đ kao Jean Harlow; ta s nogu obara. Potom neka mala Južnjakinja, izgleda kao da joj je šesnaest, ali mora imati i dvadeset i dvije godine. Crna je, živa, sa osmijehom od kojeg ovjek ima da izludi, ič sa slatkim južnja kim naglaskom. č Nels e se zaljubiti u nju. ć Onda Pequita Nelson. Ima španjolske krvi u sebi, Ren. Maslinasta koža, velike sanjala ke crne o i, ljupka i vitka kao jela. Plava krv,č č drugaru... Pa onda Selma Thorne, plavuša kakvu još nisi vidio, kad izuzmeš Madge. I najzad, Beulah Allen... Uh, Ren, pa to ti je ljepotica sastavljena od meda, dinamita i zlatnog crvenila jesenjeg liš a.ć Lijepa! Ma šta, toliko je lijepa da nisam mogao o iju skinuti s nje.č Ri okosa, vragolastih o iju, a kakve obline! Što je najgore to ti jeđ č avo od glave do pete!đ

— Drugaru — protisne Ren kao omamljen. — Na šta smo se to namjerili? Pa i preko glave nam je bilo pored Princeze ovdje. Sad

142

smo sigurno i kuvani i pe eni.č

— Ren, morao si uti te momke koleške zeleniše kako suč kliknuli kad su vidjeli Bonitu!

— A-ha. No, neka se pripaze da koji od njih ne ostane bez zuba — rikne Ren.

Izuizme li se da su nakratko i povremeno nagledali posao što su ga obavljali radnici dovedeni iz grada, Lanceu i Renu je rad na rancu prakti ki prestao. Posao im je postao raznovrstan. Sastojao seč ponajviše u vožnji i jahanju a ovo posljednje naro ito. Jedinač djevojka goš a koja je bar nešto znala ć o konjima bila je Dixie Conn. Za zeleniše su Madgeini konji bili ipak preživi. Lance je smatrao da ak ni sama č Madge više nije u stanju iza i na kraj sa nekim svojimć

konjima, s im se Ren nije htio složiti.č

— Ma ti nemaš mozga, Ren — viknuo je Lance. — Znam da je bila silna jaha ica, č Nels mi je to rekao. Ali, zaboravljaš da je bila etiri godine u školi. Mnogo č je toga zaboravila. Nadalje nema

kondicije. Omekšala je, ukoliko shva aš šta ho u re i.ć ć ć

— Šta ga ti stalno imaš protiv nje? — usprotivio se Ken. — Dobra je Madge.

— Što se izgleda ti e, da. Ne dobra, ve predivna. Ali ti dalje odč ć toga ne vidiš. Ren, za tebe je najbolje da se vratiš u garažu.

Izraz Starrova lica bijaše toliko udan, a hihot Bu č Allen. toliko uzbudljivo radostan, da se Lance morao okrenuti. Na širokim vratiima staje stvorila se Madge. Čula ga je. uli Č su ga i Rollie i Stevens i Nate Salisbury koji su bili s njom. Drugi su nadolazili puteljkom što je vodio k staji.

Purpurna vatra što je bljesnula u Madgeinim o ima nije Lanceuč zaprijetila ni im novim. Ve je bio navikao na tu vatru, isklju ivo kadč ć č se o njegovoj koži radi. No, bilo kako bilo, i ovaj put, kao i uvijek, ona ga je samo podbola na borbu. Možda živi u iluziji da ima pravo, ali dokle god tako misli ne e se šale predati.ć

— Ren, osedlaj mi Derviša — tiho naredi Madge. Lance istupi naprijed i ponešto grubom rukom zaustavi kauboja.

— Gospo ice đ Stewart, rnolim vas da mi oprostite što se miješam. Ali, Derviša ne smijete jahati. Znate, on je... vi...

— ula sam vaše mišljenje koje ste iskazali Renu — ona gaČ prekine, tonom od kojeg se Lance osjeti kao da je posljednja nula na

143

ovoj zemlji. — Prema tome, štedite dragocjena plu a.ć

— Toga se ne u pridržavati dokle god radim na ovom ran u —ć č mirno odvrati Lance, došavši k sebi. — Ja ovdje imam obaveze... prema vašem ocu, a preko njega i prema vama... Derviš je podmukao. Odavno nije jahan. Osim toga, on vas ne voli, gospo iceđ Stewart. Ako ga pojašete, izvrgavate se velikoj opasnosti.

— Princezo, poslušajte Sidwaya — ubaci Ren živo. I ja mislim da je taj konj udljiv.ć

Pored Stevenisa stvori se Dixie Conn, a potom se i ostale djevojke na oše u staji. Lance je shvatio da njihovo prisustvo zna iđ č sipanje ulja na vatru. Znao je da bi se Madge dala uvjeriti, da joj je tko god rekao neka ne pojaše Derviša. Ali kad je to u inio Lanceč Sidway, kao da je samo mahnuo crvenim rupcem.

— Ren, izvrši moje nare enje — re e đ č Madge.

— Gospo ice Princezo, možda Lance u ovom slu aju ima pravo.đ č

— Ja znam da imam pravo — žustro prihvati Lance. — I Nels se složio sa ¡mnom. Gledao vas je kako jašete Ljepoj icu prije dva dana,č a ona nije ni upola takva kakav je Derviš. Mogu li ponoviti šta je Nels rekao?

— Svakako, samo izvolite, kad vam ini takvo zadovoljstvo —č odvrati Madge.

— Rekao mi je neka vas koliko god mi je mogu e uvam odć č udljivih konja.ć

— Uh, stari izdajnik! A on me nau io jahati.č

— Rekao je da vam nije bilo premca u cijeloj državi kad vam je bilo šesnaest godina... Kad to jedan Nels kaže, gospo ice đ Stewart, to je zbilja najve i kompliment.ć

— A vi smatrate da sam ja ve davno i davno prešla šesnaest,ć je li tako, te sam zaboravila jahati, je 1' de? — ironi ki upita č Madge. — Dobro, sad u vam pokazati!ć

— Ja to nisam rekao. Mada, me utim, smatram da se ponašateđ kao da imate manje od šesnaest godina. Ho ete li me prisiliti dać po em k vašem ocu?đ

— Ne biste se usudili!

— Da, i te kako bih se usudio!

144

— Samo izvolite. Bit e nam drago da vas se riješimo. Dok ć vi na ete tatu, dotle u ja biti ve daleko u preriji.đ ć ć

— Gospo ice đ Stewart, ako vas konj zbaci, vaš e tata meneć pozvati na odgovornost.

— Ma zar tako? Zna i vas je strah da ne izgubite posao!č

Lance odustane od dalje borbe, i po e sedlati Šarca. đ Starr u inič kako mu je Madge na-redila, i izvede vitkog, rasnog Derviša iz njegove pregrade. Lan e za uje kauboja kako nešto u bradu kune.č č

uo je i kako Allie Leland i neke druge djevojke brane njegovoČ stanovište pred Madge. Uši su mu gorjele ne im ja im od ljutine. Svič č su Madgeini gosti bili prema njemu fini, a Bu Allan mu je bila više nego prijateljski naklonjena. Pomogao je Pequiti Nelson da se popne na Šarca, pa požuri da osedla Kožnu arapu. Momci su se zabavljalič sami sedlaju i svoje konje. Lanceu se koleška klapa bila dopalać daleko više no što je o ekivao.č

Na kraju, sve su djevojke bile na konju, osim Madge koja je Derviša povela van staje. Pored nje je bio Ren. Lance požuri da pojaše svoga Umpqua. Svi ostali, osim Allie Leland, krenuše prema preriji.

— Sidway, po ite s ostalima — doviku đ Madge.

Sa ekao je dok joj je Rč en pomogao da uzjaše Derviša. Ni najmanje se nije plašila konja. Obrazi su joj gorjeli, o i plamsaleč vatrom. Lance se morao diviti njenom prekrasnom liku na konju. Uo io je da se Derviš zasada pristojno ponaša, ali ga č Madge ipak obuzdava. No, može li ga ona obuzdati ako nagna u bijeg, i može li se ona održati na njemu ako se stane propinjati? Bio je sigraran da u tom nikako ne bi uspjela. Starr mu se pridruži i oni pohite da pristignu družinu.

— Ren, podmukla varalico, zašto me nisi podupro? — iritirano upita Lance.

— Sto mu gromova, znam da je tako trebalo — skrušeno odvrati Ren — ali me Princeza uvijek uspije nasamariti, natjera me da sam sebe smatram nekim grubijanom.

— Je li? A da si bio uporan, mogli smo izbje i opasnost.ć

— Sna i e se ona na onom kljusetu.ć ć

— Ja se nadam. Sjajno ga vodi. Ali, Ren, do sto avola, pamtiđ da je to konj, i to podmukao konj! A ona ne teži više od sto i deset

145

funta.

— I petnaest drugaru, a osim toga je snažna. Mada priznajem da nema kondicije.

— Dobro, po imo. Nastojat u ju uvjeriti kako me ni najmanjeđ ć nije briga ako i vrat slomi... Zapravo, i nije me briga. Ali, pazit u nać nju.

— I ja u, drugaru. Zar ne izgleda divno ova družina? Što bihć volio da je i Bonita ovdje! Princeza re e da sam je mogao zvati. Ali,č znao sam da onda ne bih smio niti jednu drugu pogledati, eh!

Lance napusti razgovorljivog kauboja i sav se savjesno usretsredi na svoj zadatak. Zašli su u kadulju, gdje je opasnost od nesre e bila manja. Djevojke su se bar povinule razumu, ukoliko toć nije u inila njihova doma ica. Uostalom, osim č ć Dixie Conn, sve su se toliko plašile konja, da se ne bi usudile izvesti kakvu vragoliju. Dixie i Madge potjeraše naprijed, a Lance se držao na udaljenosti s koje bi lako stigao Derviša ukoliko bi se ovaj oteo. Ali cijelim putem preko kadulje do pet milja udaljene glavice s borikom ništa se ne dogodi. Madge ih povede na vrh glavice, potom nizbrdo, pa preko talasasta zemljišta prema predgorju. Nakon pola sata kasa i galopa stigoše do uspona ispod predgorja.

— Princezo — vikne Maramee Joyce — za ime božje, stani! Crkla sam!

— Mene gadno boli... otraga — prodere se Selma Thorne.

— Ve emo se odmoriti — veselo im uzvrati ć ć Madge. — No, kako ete vi, djevojke, uza i u brda?ć ć

— Ali... ne emo valjda jako brzo?ć

— Ah, to je divota, Princezo!

— Princezo, hajde da ove zeleniše ostavimo za sobom na tom putu — dobrodušno predloži Snake Elwell.

— Šta? Ti, komadino protoplazme! — vikne Bu Allen, sva zajapurena u licu, usplam-salih šeretskih o iju, raš upane kose. —č č Šta mi se ti javljaš pa ti na tom konju izgledaš toliko kaubojski koliko ja kao kraljica rodea!

Na kraju, kad su se odmorili, Madge naloži: — Idemo! I... gas!

im krenuše, uz vesele povike i krikove, Lance, koji je budnoČ pazio na Derviša, opazi da konj nešto vrda. A kad ga Madge podbola

146

mamuzama, on se stao propinjati. U tren oka se Lance na svom Umpqua stvorio pored Madge, ali kako posegnu rukom ka Dervišovoj glavi, djevojka vikne: — Pustite ga na mirnu!

— Ali e vas zbaciti!ć

— Ne e!ć

Prema naravi svih konja što se ritaju i propinju, Derviš bi bio svakom jaha u pogibeljan. Me utim Lance na svoje u enje uo i dač đ č đ č se Madge ipak drži u sedlu. Presami en, bijesan, crvenih o iju, konjć č se propinjio preko cijele ravni, i nije uspio zbaciti devojku. Ona je u njega zabila mamuze i posadila mu se u sedlu kao da je s njim slivena.

— Eh, kaubojska djevojko, sjajno ga jašete! — dreknu Lance, ponesen njenom odvažnoš u i prizorom koji je pružala.ć

Uto Derviš, uspjevši da se u jednom trenu otme, zaždije preko ravni, u suprotnom pravcu od ran a. Kratak je pogled ovjeku bioč č dovoljan da uo i kako je ovaj konj trka koji e, kad se otme, prije ilič č ć kasnije odnijeti pobjedu nad svojim jaha em. Lance podbode konja ič potjera za Dervišom. Dotle se cijela družina ve našla ć par milja daleko, u pravcu ran a, i nitko nije primijetio kakva je nevolja snašlač Madge. Derviš je bio brz. Da bi ga pristizao, Lance je morao natjerati Umpqua u najve i trk. Vidio je da e to biti i te kakva trka. Madge seć ć dotle nosila sa svojim konjem koliko god je mogla. Možda je i ulač Lanceov povik neka pusti konja da juri koliko ga volja, ah to ni imč nije pokazala. Djevojku je Derviš po svoj prilici iscrpio propinjanjem i sad je ona ulagala posljednje snage. Bilo je jasno da e ju konjć zbaciti.

Najzad, nakon doista oštra trka, Lance se uspio prima ić Dervišu. Na djevojci su se zapažali znaci slabosti. Ve se povodila uć sedlu.

— Pustite uzde! — drekne Lance. — Zgrabite jabuku! Držite se!

ula ga je i poslušala. Time se spasila od momentalnog pada.Č Umpqua je grmio sve bliže i bliže, dok mu njuška nije prošla Dervišove sapi. No, Madge se opet povodila. Pad je bio neminovan, a tlo kamenito, puno izbo enih stijena. O ajni ki tjeraju i svog konja,č č č ć Lance se pomicao sve palac po palac bliže, i najzad uspio, ispružiti ruku. Djevojka je imala toliko prisebnosti koliko joj je trebalo da oslobodi noge iz stremena. Ali, ovaj gubitak ravnoteže izbaci je iz sedla. Ve je bila ć u padu, kadli ju Lance zgrabi jednim stiskom nalik

147

eli nim kljusama i privu e je na sedlo ispred č č č sebe.

— Oh! — ona pomamno krikne — kosti ste mi zdrobili!

Lance opusti stisak i obujmi djevojku, rukom, svejednako drže i je na sedlu pred sobom. Uć mpqua se tako er razigrao, pa ga jeđ sad bilo teško obuzdati.

— Hua! Polako, stari moj! — dovikne Lance konju. — Sad je imamo... Neka Ump, neka... polako, stani!

Najzad je zaustavio konja i, svrati pozornost na djevojku. Njeno je lice bilo posve blizu njegovom ramenu. Bila je blijeda. Crveni ruž na zgr enim usnama zapanjuju i je odudarao od blijedila lica.č ć

— Uh... žao mi je... što sam toliko... stisnuo — smeteno eć Lance. — Ali, druga ije se nije moglo. Taj prokleti konj... umije juriti.č Sva sre a da sam vas uop e uhvatio.ć ć

— Što ste snažni! — ona uzvikne netremice ga gledaju ić uširenim o ima. — Zdrobili ste mi sve kosti na le ima. Bojim se dač đ dugo ne u mo i da nosim svoj novi dekolte.ć ć

— Da sjašim? Ho ete li vi pojahati mog konja? — žurno upitać Lance.

— Meni je sasvim dobro ovdje gdje sam... Lance, baš sam ovo zaslužila. Nisam imala pravo... bila sam tašta, jogunasta. Pravo ste mi rekli... Je li sada zadovoljena vaša izranjena taština?

— Moji osje aji nisu važni. Ali, koliko se ja sje am, tu taštineć ć nije bilo.

— Do avola s vama, kauboju! — ona e, gledaju i ga užarenim iđ ć ć zamišljenim o ima.č

— Niste naro ito ljubazni — odvrati Lance, ve popuštaju i podč ć ć udarom napora posve druge vrste. Ležala mu je na rukama, glava joj sad bila na njegovom ramenu. Nešto je malo boje stalo pridolaziti u njene obraze. Lance gotovo klone od strašne želje da je poljubi.

— Nisam ljubazna; zato ste uvijek vi taj koji me zate e u ne emč č neumjesnom... pa mi onda napravite uslugu... Eh, to mi nije lako!

— Gospo ice đ Stewart, ja sam naslutio šta e taj konj uraditi.ć

— Dosta je ve jednom s tim vašim »gospo ice«. Zašto me neć đ ispsujete? — ona vatreno odvrati.

— Da pravo kažem... ni sam ne znam zašto — potišteno

148

otpovrne Lance. Osje ao je da je za njega kobno što mu se ona našlać tako blizu, i njemu je ovakav dodir nepodnošljiv. Ukoliko se nje što prije ne riješi, više ne može odgovarati za sebe. Leži mu na rukama, i to joj se dopada, ili pak glumi. U to Lance spazi kako se Starr približava, tjera konja duga kim galopom, a za njim jure i drugi,č otprilike milju daleko.

— Evo ih idu — s olakšanjem re e, i spusti se s djevojkom sač sedla. — Možete li stati?

— Mogu, ako me držite. — I ona se povede i nasloni na njega.

— Gospo ice... đ Madge, pa niste toliko ozlije eni! — onđ prosvjedi.

— To vi kažete. Ki ma mi je slomljena.č

— Besmislica! — uplašeno uzvikne Lance, i okrene je da joj opipa le a. — Imate samo masnicu, pa vas boli. Bit e da sam vasđ ć prejako stisnuo.

Ciknula je kad joj je opipao rebra da vidi ima li kakav prelom,

— Krasna ste vi djevojka sa Zapada. Zar ne možete ni toliko podnijeti?

— A šta vi možete podnijeti, Lance Sidway?

— To ni ja ne znam! — on otpovrne, u sebi jeknuvši. — Evo Rena. A i drugi pristižu. Sjednite. Idem da uhvatim Derviša.

Pustio ju je osvjedo io se da ona može posve lako stajati.č

— Šta se to desilo, kog vraga? — drekne Starr, ska u i iz sedla.č ć

— Meni nešto! — nasmije se Madge. Uzradoš ano, Lanceć potjera galopom da uhvati Derviša, koji je sad milju dalje zadovoljno grickao travu. Kakva djevojka! On tone, tone. Potom mu se milina preobrati u buru uzbu enja, a dijelom u srdžbu. Drugog izlaza nijeđ imao. Zla ga sre a prati, da joj upravo on spašava život, ili je uć najmanju ruku pošte uje, od pogibeljna pada. I u tren oka da mu seđ našla u rukama! Pakla mu! Kakva li je ta djevojka? Njene divna, lažljive o i napravile bi kretena i od najlukavijeg Indijanca! Pa ipak,č inilo se da na njoj ima ne ag veoma umilnog, veoma estitog. Da gač č č

samo nije zamrzila, možda on nikad ne bi spoznao kakva joj je druga strana naravi! Ali, onda bi bilo još gore. Na kraju, uhvatio je Derviša, i kada je prišao grupi koja ga je ekala č ve je bio povratio mir ić hladnokrvnost.

149

— Jeste li ga istukli? — upita Madge. — Nisam. Konje nikad ne tu em.č

Ren krvni ki pogleda konja koji je krotko stajao i glavu trka ač č oborio.

— No, vjerujte mi, jednog dana ja u ga prebitić

— udi me ovolika blagost prema jednoj podmukloj životinji —Č re e č Madge. — ujte, prijatelji. Č Sidway mi je glavu spasio. I to pošto sam odbila da ga poslušam, i još ga izvrije ala! Podmukla sam.đ Gledajte sad kako u mu se izviniti.ć

Zaprepaš uju e naglo, kako je ve umijela, okrenula se Lanceu.ć ć ć

— Lance, žao mi je. Molim vas, oprostite mi. Vi ste divno sa uvali hladnokrvnost, i bili ste džentlmen. To u i tati re i. Ač ć ć Derviša ne u tako brzo pojahati. A možda i nikada.ć

— To je fino — od srca prihvati Lance. — A sad pojašite mog Umpqua do ku e. On je miran i krotak.ć

— A šta ete vi? — ona upita.ć

— Ja u pojahati Derviša. Sad se izmorio. Pomogao joj da seć popne u sedlo, i skratio joj stremen. Ostali su svaki na svoj na inč izražavali svoje olakšanje. Djevojke su se bile naro ito uplašile.č Momci, osim Rollieja Stevensa, brzo se pribraže. Upravo kad je povorka krenula, Bu Allen e lukavo:ć

— Lance, ako ja jednom pojašem Derviša, ho ete li i maneć herojski spasiti?

150

GLAVA 8.

Uve er, nakon ve ere, Starr je, u susjednoj kabini, prepri avao ič č č preuveli avao doga aj sa č đ Madge i Dervišem, dok je Lance, u svojoj sobi, sjedio u naslonja i i zurio u onu lijepu sliku. Izvana se za uoč č ne iji laki korak, potom kucanje na vratima. Lanceu srce posko i,č č hitro sakraje Madgeinu sliku, pa vikne: — U ite.đ

Vrata se otvore i na dovratku se pojavi Beulah Allen. Na sebi je imala haljinu boje kave, razgoli enih mlje nobijelih ruku i vrata.ć č Pojava joj bila još arobnija nego ina e.č č

— Dobro ve e, Lance. Evo mene — ona e. Nespretno jojč ć uzvratio pozdrav, pa e:ć

— Da, vidim da ste tu. Tko je s vama?

— Sama sam. Nešto sam se porje kala sa Snakeom, pa samč potražila vas.

— Divno!... Samo, šta e ć Snake od mene napraviti?

— Nisam ja njegova stvar. Doduše, nekoliko smo puta ve bilić vjereni, i isto toliko puta raskidali vjeridbu ali ve eras je to bioč posljednji put.

Pošto je ustao, Lance ju je sad promatrao, posve svjestan njene zavodni ke pojave, i nešto ga tjeralo da joj se približi.č

— Što je vama lijepo ovdje! Madge je uživala kad je namještala ove kabine. Zar ona nije zlatna? Uvijek se igra Djede Mraza!

— Zaista je veoma ljubazna. Da, sad ste me sjetili... u onoj nervozi jutros, zaboravio sam da joj se zahvalim.

151

— Zahvale su njoj mrske... Zar mi ne ete ponuditi da u em?ć đ

— Ne, ne u, ve idem s vama van — odvrati Lance, dohvatić ć sombrero i povede djevojku preko trijema. Ona ga uhvati ispod ruke i re e mu kako su ve eras i no i pun mjesec kao stvoreni za ljubav.č č ć

— Je li? Ali, šta mislite o ovjeku koji se jednom zaljubi, pa muč to više ne izbije iz glave?

— Zar biste vi mogli biti takvi?

— ujte Beulaih, vi ste privla na mala. Svi ate mi se. Meni jeČ č đ drago da vam poma-žem kod jahanja... kako ste od mene tražili. Ali nemojte me zavaditi sa Snakeom Elwellom. On bi me mogao izdevetati na mrtvo ime.

— Ne bih rekla. Možda je Snake neka juna ina s loptom. Ali, uč stvari je mekušac. Uvijek mu nešto fali.

— Mali avole! — nasmije se Lance. — Sad, iskreno re eno,đ č kažite mi, je li Snake zaljubljen u vas?

— Jeste — ona preko volje priznade. — Ali, za mene on ne postoji.

— Beulah, u svom životu dosta sam mladi a upoznao. I zatoć vam kažem: Elwell nije neka blještava pojava, on je više nalik nebrušenom dijamantu, ali je ovjek na mjestu. Ako ste ga voljelič toliko da se vjerite s njim, sad ne bi trebalo da ga tek tako izbacite iz svog srca.

— Pa to i ne inim.č

— A kako ovo nazivate što ste došli po mene, meni u stan?

— Lance, ako ve morate biti ozbiljni, znajte da sam došla zatoć što sam se ve eras osjetila suvišnom. Znate, ima jedna djevojkač više. Snake i njegovi drugovi su lanovi istog bratstva. Me utim, jač đ ne spadam u Madgeino posestrimstvo.

— Ah tako! No, nije vas valjda ona udaljila?

— Ne, nije, ona je dobar drugar. A ja bih je ludo voljela, kad bi ona to prihvatila. Ali, naprotiv, sa mnom je nešto hladna i rezervisana. A ja sam vam sva ponosna, od glave do pete. I tako, kad me Snake naljutio, utekla sam k vama.

— To mi i te kako laska. Hajde da prošetamo do gostionice u selu i pojedemo jedan meksikanski sladoled.

152

Bilo je posve tamno, sijale su samo zvijezde. Lance pomisli kako je put prili no nera-van, pa se Beulah mora vrsto držati zač č njega. No, nakon nekog vremena, on ju uhvati rukom oko struka. Stigli su do mutno osvijetljene gostione, s trijemom obraslim u puzavici. Lance ne stiže da na vrijeme skine ruku s djevoj ina struka.č Spazilo ga Bonitino crno oko. Bila je tamo, s nekom mladeži, s njom u društvu bijaše neki momak, Meksikanac, kojeg Lance nije još nikad vidio. Bio je to tip kravara, ro eni jaha , vitak, mršava lica,đ č sitnih, crnih, svjetlucavih o iju. Na prolazu pored stola za kojim č je Bonita sjedila, osjetljivi kauboj o uti da je ć Danny-jeva k i ljubomorna,ć a njen prijatelj pak smeteno krije lice. To mu podsta e sumnju da bič se me u Bonitiairm udvara irna našli i takvi koji bi ne im mogliđ č č rasvijetliti tajnu plja ke stoke.č

— Zdravo, Bonita. Tebe Ren traži — naslijepo izbaci Lance, s jednim zna ajnim pogledom. Kad joj se crne o i uširiše, on shvati dač č je nekamo pogodio cilj. On i Beulah nisu završili da pojedu sladoled, a Bolita se ve izgubila, zajedno sa svojim pratiocem. Ta zgodać natjera Lancea na odluku da nešto više pažnje posveti lijepoj k erić Dannyja Mainsa.

Pokazalo se da je Beulah Allen silno zainteresirana filmom, o kojem se Lance raspri ao naduga ko i naširoko, zapravo itavimč č č putem do ku e na rancu. Ona ga povela do jarko osvijetljene dnevneć sobe, gdje su za dvjema stolovima za kartanje sjedeli Madge i neki njeni gosti, dok su se ostali okupili oko Stewarta i njegove žene. Bili su ponajviše obu eni u bijelo; Lance je morao izdržati i novu muku dač gleda krajnje arobnu č Madge u prozra no-plavom.č

Kako su ušli, tako zastadoše i razgovori i igre. Beulah, koja se sva sjala, posve dobro iskoristi situaciju. Pozdraviše ih vrlo rje ito, sč otvorenim zanimanjem.

— Beulah, pa ti arobno izgledaš — re e č č Madge. — Imaš li recept za takav ar? Oh, moj kauboju! Gdje si ga to ukrala?č

— Oh, Lance je došao po mene — umilno odvrati Beulah. — Odveo me u selo... na kornet.

— Na... što?

— Na kornet!

— Ah, misliš na sladoled?

— Da, divno je bilo. Voljela bih da smo popili koju ašu onogč meksikanskog pi a što smo ga pili u gradu, ali Lance ne aš avać č ć

153

djevojke pi em... Vidjeli smo onu zgodnu Bonitu. Uh, što je ta prima!ć

— Hodi amo, Barg — re e č Nate Salisbury — po imo i mi u selođ na kornet.

Dva momka izletješe što su brže mogli.

— Gospodine Sidway, da li igrate bridž? — uljudno upita Madge.

— Jednom sam pokušao ali ga nisam shvatio.

— Da li igrate ikakvu igru... mislim na karte?

— Igram, poker.

— Naravno. Ren igra poker. Lijepo bi bilo da do ete jednom nađ ve er.č

— Lijepa hvala. Mrsko bi mi bilo da vas oplja kam. Ali, ipak uč ć do i... Drago mi je što ste posve dobro, poslije one trke na Dervišu.ć

— Možda s ela izgledam posve dobro... ali, pogledajte, kaubojuč eli nih ruku! — č č Madge ustane i okrene mu le a. Dekolte joj je imaođ

dubok izrez na le ima. Usred Madgeinih lijepih golih le a opružile seđ đ crne i plave masnice izazvane jednim strašnim stiskom.

— Uh, što mi je žao! — ote se Lanceu, pošto mu druga uvstvač zagušiše iznena enje i kajanje. — Pa to je strahota... Ali, gospo iceđ đ Stewart, kako sam to mogao izbje i?ć

Njen eteri an osmijeh sadržao je kojekakva obe anja. Me utim,č ć đ u tom trenu, kauboja dozove Stewart:

— Sidway, uo sam nekoliko verzija č o toj trci. Madge ne e ništać da kaže. No, prema onim šarama na njenim le ima, zaklju ujem da siđ č je morao i te kako stisnuti. Nels je sve uveli ao. č Starr nije vidio ništa. Drugi tako er nisu vidjeli ništa. Da ujemo, šta je i kako bilo?đ č

— Gospodine Sidway, sjednite na ovu stolicu — re e gospo ač đ Stewart pozivaju i ć Lancea da sjedne kraj nje. Ovaj osjeti kako ga ona promatra ljubaznim i prodornim pogledom.

— Hvala vam... Pa, zapravo, i nije bilo neke opasnosti. Bar ne za jednu djevojku sa Zapada! — otpo e Lance nemarno odmahnuvšič rukom. — Derviš se stao propinjati. Madge... gospo ica đ Stewart je dobro stajala u sedlu. Potom se konj oteo i stao juriti. Rena nije bilo, udaljio se s ostalom družinom. Ja potjeram za Dervišom preko ravni. To kljuse zna kasati. Dostigao sam ga, i nju zgrabio, nešto pregrubo, priznajem to, na žalost.

— Zar si zaboravio moje instrukcije? — upita Stewart, a

154

ljubazne su mu o i svjetlucale. — Zabranio sam da č Madge jaše Derviša. A tebi sam rekao da joj ne dozvoliš da pojaše tu zlu životinju. Ti znaš šta su konji zar ne?

— Ne baš naro ito. Ja... sam... ovaj, zaboravio šta ste naredili,č gospodine — odvrati Lance, ne gledaju i ć Stewartu u o i.č

— Tata, tvoj je kauboj lažov— javi se bogati Madgein glas, s nekim zvonkim odjekom. — Zapravo, strašan je lažov. On mi je rekao neka ne pojašem Darviša. Insistirao je da to ne smijem u initi.č Natjerao me u bijes, jer mi je zaprijetio da e po i k tebi, da ti javi.ć ć Tata, ti znaš kakva je tvoja mala Madge. Derviš je bio posve dobar sve dok sam ga mogla obuzdavati. Malo smo se odmorili. Kad sam se ponovo popela u sedlo, stao se propinjati. Od toga mi se zavrtjelo u glavi, boljelo me... iscrpio mi je svu snagu. Pošto je uvidio da me ne -može izbaciti, taj je avo udario u trk. Ja sam se opet nekakođ držala. Nakon nekog vremena za ula sam topot č Umpqua za le ima. đ A Sidway se derao: »Pustite ga neka juri! Držite se!« Da nije toga bilo, stradala bih. Strašno sam se uplašila, jer je tamo kamenito tlo. Ruke mi odrvenile. Noge mi iskliznule iz stremena. I upravo u asu kadč sam se rušila sa sedla, Sidway me zgrabio. Jest da je ostavio znak na meni... ali, tata, spasio me, da se ne razbijem, ili ne unakazim, ili možda i poginem!

U sebi je Lance negodovao što se od njega pravi ovakav heroj premda mu se njene rječi usjekoše u dušu i još ja e stegoše lanacč koji ga je okivao.

— Sidway, tačna je ona da je skromnost majka vrlina, ali to te ne opravdava zašto lažeš svog gazdu i ne kažeš mu da si mu spasio svojeglavu i udljivu k er — blago e ć ć ć Stewart.

— Tata, pusti to sada—pomirljivo e ć Madge, a potom, uzimaju ić karte, ona produži: — Gdje smo ono stali, Allie?

Igra i se ponovo posvetiše kartama. Gospo a č đ Stewart uze pitati Lancea o Oregonu, a bila je toliko ljubazna i zainteresirana, da joj je on ubrzo po eo pri ati č č o svom djetinjstvu, domu, o majci i sestri, o sestrinoj bolesti, i kako je napustio koledž i sa konjem Umpqua krenuo u Hollywood, kako je njegov divan konj sjajno uspio, koliko mu je on drag, te se ne bi rastavio od njega niti za cijeli svijet, i kona no kako je krenuo za Arizonu i Novi Meksiko.č

— Princezo Stewart! Pa ovo je moj as! — u nevjerici je vikao Rollie Stevens.

155

— Ona je daleko odavde! — izjavi Allie.

— Ona sluša gospodina Sidwaya — ubaci Maramee uz hihot. — Princezo, ne haješ mnogo za nas.

— Neka vam bude! — vikne Madge, zacrvenivši se, i tresne karte na stol. — Ionako mi je bridž odvratan. Hajde, upalite radio ili otvorite gramofon. Zaigrajmo! Zbog ega ste došli ovdje?... Mama,č molim te, predaj mi malo gospodina Sidwaya. Željela bih da malo sa mnom popri a!č

Uhvatila je Lancea za rukav i povukla ga. Ovaj ustane, nakloni se gospo i đ Stewart, i djevojka ga povede vratima.

— Madge, uzmi kaput ili šal, ako ideš van — upozori je majka.

— Eno mi ga na hengematu, mama. Rollie Stevens iz sveg grla povi e za njom:č

— Princezo, evo me za tobom, kako se ono Španjolski kaže... da, pronto!

— I ho e ta budala! — šapne ć Madge.—Ali, prevarit emo mić njega!

Dvorište je bilo okupano srebrnastom svjetloš u punogć mjeseca. Vodoskok je žuborio, liš e je šuštalo, a pospane ptice suć cijukale. Madge dohvatu s hengemata bijeli kaput što je tamo ležao i pruži ga Lanceu. Ovaj joj pomogne da ga obu e, podigne jojč okovratnik i nezgrapnim prstima zakop a gornju dugmad, dok je onač mirno stajala i zurila u njega o ima s kojima se njegov pogled niječ smio sresti. Potom ga ona uhvati ispod ruke i povede širokim trijemom, na ijem su se crijepovima crno ocrtavale sjenke liš a.č ć Ponesen ovim trenutkom, Lance se osje ao posve bespomo nim.ć ć

— Lance, najbolje da vam odmah kažem, dok sam još sva o arana — re e č č Madge. — Beulah Allen se zaljubila u vas. Svi su to vidjeli. A ja sam to vidjela ve odavno. Šta ste joj to u inili? Ušla ć č je kao kakova paunica. A to je išlo na moj ra un. Naime ja sam ju erč č rekla djevojkama da se vi ne ljubite. Kakvog ste lažljivca stvorili od mene...! ... Svima ste se dopali. Tati ne priraste tako lako k srcu svaki ovjek koji ovuda nabaše, pa nek je sto puta kauboj. Ač mama!... Mladi u, znate li vi da ste ovdje požnjeli nezapam enć ć uspjeh? Maloprije sam vas slušala. A vidjelo se da to nije neka vaša taktika. Sve ono što ste pri ali č o sestri! Oh. Lance... Mama vas voli! Ona vam je bila posljednja prepreka! Voli vas moja divna, plemenita majka!

156

— Samo je bila naprosto... ganuta onim što sam za vas u inio —č re e Lance nesigurnoč

— Ne. Pustite te izgovore. Ja ozbiljno govorim. — Zastala je pod posljednjim lukom na trijemu i okrenula se k njemu. Na onom svjetlu što se odbijalo s njena blijeda, ovalna lica, o i su joj imaleč svu ljepotu ovog svijeta. — Zar to nije žalosno, što meni niste drag?

— Možda je to sre a za mene — on promuklo odvrati.ć

— Da li imate vjerenicu u Oregonu?

— Ne, nisam vjeren.

— Je li vam srce potpuno slobodno?

— Jeste — on slaga.

— Vi ste zaigrali igru kod Bonite. Oh, neka, znam ja. Ona se izdala, i sebe i vas. Bila sam dovoljno lukava da to iscijedim iz nje... Lance, da li znate da je Ren Starr strašno zaljubljen u Bonitu?

— To sam jako brzo otkrio.

— I svi ste se s njom samo igrali?

— To pak nisam rekao.

— A šta sad?

— Ne diram u nju otkad sam doznao za Rena.

— ujte, ovi moji prijatelji iz koledža, a naro ito Barg i Č č Nate, poludješe za onom malom Meksikankom. Ona je upola bijele rase, da, ali u njoj ipak preovladava španjolska krv.

— Bonita nije baš takva — usprotivi se Lance.

— Jeste. A ja sam ljubomorna na nju. Ali, sve je to zbog Rena. Vi ste po svemu sude i zaista silan, taman kao ona planina tamo.ć Dali ste dovoljno silan da idete Renu na ruku... da ove vragove koleške držite što dalje od Bonite? Oni su nakani da idu do kraja. Jedan ili drugi, a po svoj prilici Nate, dobit e je.ć

— Bojim se da baš nisam toliko... silan — odvrati Lance, sve više u vlasti i njene ubita ne umilnosti i svoje paklenski izranjeneč taštine.

Pustila mu je ruku i uzdigla lice. Njen se savršeni profil sjao kao izbrušen iz dragog kamena. No ni povjetarac mrsio joj je zlatnuć kosu.

157

— Opet ste me razo arali.č

— A zašto biste bili razo arani, gospo ice č đ Stewart? — on kruto upita, bore i se sa sobom, ali gotovo uzalud. — I ja sam ovjek, kao ić č vi. Prosto naprosto ne valjamo!

— Kako se usu ujete! — ona uzvikne, trgnuvši se preneraženo.đ — Bar se nasmiješite kad tako nešto kažete.

Ali se Lance nije smješkao. Htjela je ozbiljan razgovor i on joj rekao istinu. Bez ijedne rije i, ona mu okrene le a. Lance uroni uč đ crnu sjenu zida, misli mu se uskovitlale, savjest ga stala pe i, razumć ga izdao, u njemu je ljubav odvažno ustala u obranu one izopa ene ič prevrtljive ljepotice. Sa tisu u se ludih pitanja borio njegov duh, kojić nije mogao izna i niti jedinog odgovora. Uop e nije bilo odgovora nić ć na što. Zašto mu je postavila onakva izazovna, neposredna pitanja? Što bi bilo lako pobje i od nje, kad bi ona bila samo kao Beulah! Alić Madge Stewart ima podmuklu mo da ljude natjera da povjeruju uć njenu iskrenost. Sam. pogled njen dovoljan je da svaku mušku budalu smjesta uznese, do sedmog neba — do ubje enja da je upravođ on izabranik!

Mozganje njegovo, bez kraja i konca, prekinuše ne iji glasovič koji su se približavali. Njilh dvoje prilazilo je dvorišnom stazicom. Lance se u mjestu uko i za uvši Madgein srebrnasti, pomaloč č podrugljiv smijeh.

— Princezo, ti me tjeraš u ludilo — uo se prigušeni glasč Rollieja Stevensa. — Znaš da ti onaj kauboj ama baš ni emu ne služi.č Tako si mi i sama rekla. Pa ipak, ve si danima strašna sa mnom, ać sve zbog njega! Oh, ukop ao je brat! č Sidway se nije zacopao u tebe, pa ti je povrijedio taštinu. Osim toga, ti ho eš njegovog konja. Zaštoć ne igraš s ovjekom fer igru? To je pravi ovjek. Nije to neki mamlaz.č č Ali e se ubrzo zaljubiti u tebe, makar znao da nisi poštena premać njemu.

— Eh, Rollie, a možda ja to želim — naruga se ona.

— Šipak! Šta, nema ni mjesec dana da si mi rekla kako bi se udala za mene.

— Otad je prošlo mjesec dana, dragi moj. itav vijek!Č

— Princezo, ne možeš se valjda udati za jednog kauboja — zapanjeno se usprotivi mladi .ć

— Na to još nisam mislila. Ali... a zbog ega ne bih mogla?č

158

— Ti si ro ena dama, fina djevojka. On uop e nije dorastao tebi.đ ć Premda Sidway jeste fin ovjek, i on mi se veoma dopada, Princezo,č ali se ti ipak ne možeš udati za njega. Oh, pa uop e je glupo pri ati ć č o tome!

— U redu, onda se okanimo takve pri e... Rollie! Jesi pametan,č da me ljubiš ovdje, na mjese ini?č

— Kladim se da te on ipak ljubio na mjese ini — muklo odvratič mladi .ć

— Tko, on?

— Tvoj kauboj!

— Nikad mu to nije ni na pamet palo.

— Da, meni si našla pri ati! Šta misliš, da u ti to vjerovati?č ć

Uslijedilo je neko tiho gušanje, ulo se kako se djevojka protivi,č potom se za uše poljupci.ć

— Rollie, nema nikakve potrebe da mi trgaš odje u. Podigni mić kaput. I upamti, le a me i previše bole, da bih se grlila.đ

— Draga... ja naprosto izludim... im ti okusim usne. Samoč zalebdim...

— Moj novi ruž. Sve ti je lice umazano. Bit e da je i moje.ć

— Princezo, reci mi prošteno... zar te onaj Sidway nije nijedanput poljubio?

— Nije, Rollie. Stid me priznati, ali to nije nikad niti pokušao.

— Pa što ga je sprije ilo? Kao da te nije mogao poljubiti! Svi teč momci ljube! To se u cijelom koledžu znalo!

— Gusane ljubomorni! Mogao je, zna se, a i momci me ljube, zna se. Meni se to svi a. Uostalom, šta je to poljubac?đ

— Ali ti znaš kamo poljubac vodi, Princezo Stewart!

— Je li? Pa, mene nikamo odre eno ne vodi, osim što mi seđ haljina zgužva i šminka upropasti, kao što si sad ti u inio.č

— Izvini. Ali, u ludilo me tjeraš... Poljubi me za laku no , ljubavi.ć Dat mi pravi poljubac, kao što si to radila...

— Evo ti, mali moj. Hajde, da se vratimo. Hladno mi je.

Tihi koraci i prigušeni glasovi postepeno se izgubiše. Lance po e stazom, posr u i poput slijepa ovjeka. Dobio je traženiđ ć ć č

159

odgovor.

* * *

Svakog se jutra Lance budio kao u sjenci prijete e opasnosti.ć Šta li e se danas zbiti? Ili — šta ć Madge sad sprema? Lanceu od toga nije bilo niti lakše niti teže ali se inilo kao da je sudbinskič predodre en da se nade na licu mjesta kad god se ona zatekla uđ nekoj nevolji.

Razne se zgode dogodiše Madgeinim gostima: Šarac se otrgao i odjurio s Beulah na sebi; Pequita, ina e slaba pliva ica, bit e pala ilič č ć ju netko gurnuo s odsko ne daske na jezeru, ali je malo manjkalo dač se udavi; Maramee je tako gadno ozlijedila koljeno da nije mogla jahati; Allie se tako re i nije micala s pijeska na obali jezerceta, pać je izgorjela na suncu. I tako, nezgodne se zbivale usprkos tome što je Lance po Stewartovu zahtjevu pazio na djevojke.

Prema Starrovim rije ima, primicao se dan odlaska na odavnoč planirano putovanje u brda; ovo je pak onoj dvojici kauboja zbilja bio preveliki posao. Starr re e drugaru, kako pokušava nagovoriti č Madge neka sobom povede kravare i jednog kuhara.

Momci su jednom otišli u skitnju za svoj ra un, pa su se izgubilič na nekih desetak milja od ranca. Drugom prilikom kriomice odoše u grad, pa se na ran vratiše tek sutradan kasno, zbog ega ih ječ č Madge nazvala »gomilom protuha«.

Me utim, kad se đ Madge štogod desilo, bilo to najmanja sitnica, ili pak nešto doista ozbiljno, kao što je bio slu aj s Dervišom, Lanceč bi se nekako uvijek našao na mjestu. Jednog se jutra tako zatekao gdje u sebi tmurno preme e takve doga aje, i pita se nisu li dvać đ takva posljednja slu aja bili možda namješteni, mada ga je, s drugeč strane, zbog takve sumnje zapekla savjest.

Poslova je bilo bez kraja i konca. Sad je radio na jednom ambaru. Ren je bio poveo momke na pecanje. I upravo u jednom trenu kad je Lance bio zaboravio svoj jad, iz velike staje odjeknuše nekakvi lu a ki vrisci.đ č

»Kao da su se uplašile. Šta je, kog pakla?« izmrn ao jeđ natmureno i krenuo prema staji. Prvi su vrisci možda bili samo sumnjivi, ali oni koji im slijediše nagnaše Lancea u trk. Poletio je stazom.

160

Djevojke su bile u jezivom strahu, vriskale su, o i unezvjerenoč iskola ile, na smrt su problijedile. Odmah se vidjelo da se neko zloč desilo. Jednim pogledom uo ivši da u grupi nema č Madge, Lance grmne:

— Gdje je Madge? Šta se ovdje doga a?đ

— Oh, oh, poginut e!ć

— Spasite je, kauboju, za ime božje!

— Ako padne, bit e... bit e užasno!ć ć

— Gdje je? Šta se doga a? — opet je dreknuo Lance.đ

— Djevojke, ako mu kažete... ubit u vas — odnekamo je doproć prodoran Madgein glas. — Lance, iza ite odavde! Da se niste usudiliđ pogledati!

U tom Lanceu pritr i č Beulah Allen.

— Klatila se na konopcu u staji, s jednog kraja na drugi, uhvatila se za samu om u!... Potom negdje nešto popusti i ona kaoč munja sune ka krovu... Eno je!

— To eš mi platiti, Bu ć Allen! — krikne Madge. Uto Lance spazi Madge, kako visi ispod samog krova, gdje ju je uže odvuklo do samog kotura. Om a je s njenih bokova skliznua do ispod pazuha, pač je za sobom povukla haljinu, ali je Lance vidio samo one njene užasno iskola ene o i i pomodrjelo lice.č č

— Odlazite! — vrisnula je djevojka.

— Madge, u strašnoj ste opasnosti — vikne Lance

— Hvatajte kotur!

— Radije bih umrla... nego da me vi...

— Nisam se zagledao u vas! — razbjesni se Lance.

— Nisam uop e pogledao u ć vas... niti mi je uop e stalo dać gledam... zar još nikad niste uli za džentlmena?... Držite se!...č Pomozite mi, djevojke. Nabacajte ovdje sijena ispod nje... ako padne...

Kao pomaman stao je trgati ogromne naru aje sijena s plasta ič dobacivati ih djevojka-ma. One su se zdušno dale na posao. Potom Lance pojuri k to ku za okretanje kotura. Bila je to starinskač naprava. Teški kamen, što se na to ku nalazio, pokrenuo se s mjestač stao obrtati to ak koji je povukao uže naviše.č

161

— U redu — vikne Lance, im je odriješio konopac i vrsto gač č stegao. — Sad pustite kotur... Spustit u vas... Držite se za konopac.ć

— Stiš e me... ugušit u se — derala se ć ć Madge. Najzad je dosegla tlo i uže olabavi. Od djevojaka, koje su opkolile Madge, digao se itav kor izraza su uti i miline. Uzradoš enih o iju, Bu č ć ć č Allen pri e Lanceu.đ

— Ništa joj nije. Ja bih rekla ovako: ovaj put je zaista vrstoč stisnuta.

Lance se prima e krugu oko č Madge, koja je ležala na sijenu. Bio je ostao bez daha, ne samo zbog napora ve i zbog uzbu enja. Buć đ mu su utno položi ruku na mišicu. Lance je imao utisak da je ovać djevojka vrijedna simpatije, usprkos njenom naopakom odgoju.

— Djevojke, kako joj je? — istisne kauboj.

— Izgleda, dobro — odvrati Allie koja je kle ala na sijenu.č Madge je položila glavu u krilu Maramee. Djevoj ina haljina bila ječ dovedena u red.

— Gdje je taj zmajoubica? — upita Madge slabim glasom, ali o igledno nemalaksala duha.č

Bu Allen povu e č Lancea k gomili sijena na kojoj je ležala Madge, bijela kao kreda.

— I baš vi! — uzvikne djevojka gledaju i u ć Lancea nekakvim nedoku ivim pogledomč

— Baš ja... šta?

— Da budete taj koji e me zate i u toj situaciji. Ja sam se takoć ć igrala kad sam bila mala. Nikad mi nije palo na pamet da pogledam u to ak, što sam budala... č Sidway, molim vas obe ajte mi da ne eteć ć re i ni Nelsu, mi tati, ak niti Renu.ć č

— Niti do sada to nisam u inio, gospo ice č đ Stewart — mirno otpovrne Lance.

— Otpratite me do kola — ona e, pa uz pomo Allie i Maarameeć ć s mukom ustane. — vor te proklete om e utisnuo mi se u meso nač č le ima.đ

Djevojke pomogoše Madge da se popne u kola, potom i same u oše. Allie zauzme mjesto za volanom. đ Madge se naže na vrata i nesigurnim prstima povu e skute Lanceova prašnjava prsnika.č

— Da li sam vam zahvalila?

162

— Niste. Ali, nije ni potrebno — užurbano odvrati Lance.

— Ama što kažeš! — upadne Beulah.

— Trebala bih biti bar toliko pristojna.

— Ona eka nešto jako važno i veliko — tiho e Allie. — Biloč ć kako bilo, Lance, mi vam sve zahvaljujemo od sveg srca.

— Lance Sidway, više me nemojte spašavati — zapovjedni ki eč ć Madge. — Ni od konopaca, ni od ograda, ni od konja, ni od kola, niti od studenata ili ganstera, niti od mene same. Ako to opet u inite, jač ne odgovaram za sebe.

— Je li to nare enje?đ

— Da, to je nare enje.đ

— Hvala. Idu i put, mene ne e biti. Ali me ne e biti niti nać ć ć vašem pogrebu!

Kola krenuše.

Lance je nekako bio ubije en da je za slijede ih nekoliko danađ ć uspio izma i kojekakvim nevoljama samo zahvaljuju i tome što seć ć pommo držao što dalje od klape djevojaka. No, unato tome, niječ mogao izbje i a da od Rena, na kojem je ostao teret tog posla, neć uje za njihove raznorazne nezgode i nevolje, č o kojima je drugar s

užitkom brbljao ne samo u toku ve ere, nego dugo posle nje, nač Lanceovo nezadovoljstvo. Me utim, neraspoloženje mu se još višeđ pogoršalo otkrivši kako sam uli uši kad god se na e malo dalje vanć đ dometa sluha.

Ali, tre eg dana na ve er, zbog tko zna kakvih razloga, Ren jeć č bio šutljiv i tmuran. Nels mu uputi nekoliko »skliskih« pitanja. A kad je Lance uz to dometnuo: — Zar su našoj pudlici skratili rep? — Ren samo izleti iz sobe.

— No, rijetko je kad takav — zamišljeno re e č Nels. — Mislim da jedan od nas dvojice mora nešto poduzeti.

— Idem ja, Nels — odvrati Lance, zapali cigaretu i iza e zađ Renom. Došao je do Renove kabine, primijetio da je svjetlo ugašeno, pa pokuca i re e:č

— Izvini, start moj, samo sam se šalio.

— Ma nego, znam ja to. U redu je — promuklo odvrati Ren.

— Nešto ti nije po volji, Ren?

163

— Da, tako nešto... Danas su od mene napravili užasnu budalu!

— Tko?

— A šta misliš tko?

— Bonita!

— Ta mala balavica!... uj, pa ona je pošašavila . za onimČ momcima. A ja tu baš ništa me mogu.

— Nemoj ni pokušavati. Ta oni se samo zabavljaju, Ren.

— Paklenska je to zabava! — gorko uzvikne kauboj.

— Ren, ja sam zbog tebe digao ruke od Bonite. Možda to nisam trebao u initi. Ja sam se njoj svi ao. Ali, ja sam ti drugar, to valjdač đ znaš.

— Imaš vraški pravo da nisi trebao ostaviti Bonitu. Oni momci u posljednje vrijeme jure za njom i njenim prijateljicama da sve praši, i to bez Princezina znanja.

— To nije dobro, Ren.

— Nije dobro! Pa to je paklenski loše, ako mene pitaš!

— Dobro, po i u kod male, pa u joj o itati bukvicu, Ren... Ali,ć ć ć č zaboravio sam te pitati... Tko je to od tebe napravio budalu?

— Pusti to sad, drugaru. Nije me volja da te ujem kakoč vrištiš...

Lance po e cestom prema redu visokih topola gdje je selođ ležalo. No je bila prijatna i topla. Veseli glasovi kod jezercetać svjedo ili su da se na njemu nalaze no ni kupa i. S ljetnom no ič ć č ć lijepo su se slagali zvu i gitare i španjolska ljubavna pjesma. Nač jednom zavoju Lance skrene ulijevo, pa pode dugim drvoredom topola. Prošao je pored nekih praznih ku a, pa pored osvijetljenać du ana, i došao do bu ne kr me. Pod sjenicom prekrivenomć č č puzavicom nikoga nije bilo. Zavirio je i spazio samo muškarce, Meksikance, ali nigdje nikakve djevojke, niti bijelaca. Prošao je na drugu stranu ulice, pa polako pošao u dubokom mraku ispod dugog niza topola ka ku i ć Dannyja Mainsa. Došavši do ugla, zastao je u sjeni. Kapija se nalazila nešto malo dalje. Namislio je da se malo zadrži tu, pa tek kasnije u e u ku u. U ku i su svjetla gorjela i iz njeđ ć ć se ula muzika. Uto se pojave tri gologlave djevojke sa šalovimač preko ramena. Prva je bila Bonita. Zastale su, stale se nešto uzbu eno došaptavati, o igledno su nekoga o ekivale. Lance se javi,đ č č

164

a Bonita se trgne, pa mu polako pristupi, dok su druge dvije djevojke ostale na mjestu. On joj po e u susret kod kapije.đ

— Zdravo mala. Kamo ste to krenule?

— On, gospodine Lance. Bojala sam se da to nije moj brat Manuel... ovaj... imam sastanak.

— To se i vidi. Slatka si kao divlja ruža!... Bonita zar si ti izdala i Rena i mene?

— Ne nisam. Ali, tebe vaše nisam vidjela, a njega jako rijetko. On je ljubomoran. Pokušao je da mi zapovijeda. A ja to ne mogu podnijeti, Lance.

— Nemoj njega za to kriviti. Je li te upitao da se udaš za njega?

— Nije — odvrati ona.— Ali je zato rekao da sam ja tako loša, da nije siguran da li me ho e.ć

— Pa, gadne su to rije i... Ali, č Bonita, da li si ti ipak malo vrdala u posljednje vrijeme?

— Nisam toliko koliko misliš. Ve eras sam prvi put pristala dač iza em. Franciska i đ Maria su ve izlazile. Mene je strah. Ako tatać dozna, on e me izbi evati.ć č

— Ostani kod ku e. Ili do i sa mnom da posjetiš Rena, rastužioć đ se. Pusti druge neka po u same.đ

— Lance, da me ti za sebe tražiš, ja bih pustila ne znam kakav sastanak. Bih, drage volje. Jer su ovi momci iz koledža ionako prehitri za Bonitu Mains.

— uj zlato. Nemoj biti šašavica. Nema ni eg zla u tome daČ č ideš, ukoliko odbiješ da piješ. Zabavljat eš se u kinu i na plesu.ć

— Oni ti svi piju kao smukovi.

— Tako je. — I Lance se nasmije djevoj inoj iskrenosti. Privu eč č je k sebi i poljubi je. — Bonita, ovo dobro upamti. Ti se meni svi aš, iđ ja te volim više nego ti momci, gosti gospo ice đ Stewart. Ali, Ren tebe istinski ljubi, draga, i ja to znam. A mrsko mi je gledati kako ta ljubav propada. Budi dobra mala. Obe aj mi nešto: sutra u ve erć č emo se ti i ja sastati, otprilike u ovo doba, pa emo porazgovarati.ć ć

— Obe ajem, Lance — ona uzradoš eno odvrati, drže i ruke nać ć ć njegovim mišicama. — Ve eras ne u piti. Ali, utoliko ne budeš mogaoč ć pomiriti mene i Rena, znaj da nije mojom krivicom.

— Bravo! Dobra si ti Bonita, a Ren je staro zakeralo. Uredit

165

emo to... Hej! Otkud sad ova kola?ć

— To oni dolaze. Možda bi bolje bilo da te ne vide. Kauboj je potapše po crnoj kosi i hitro se povu e u sjenu stabala. Ali kola neč pri oše blizu ku e, pa Lance nije uspio vidjeti ija su. Djevojkeđ ć č izletješe iz dvorišta. Do ekaše ih radosni pozdravi. Kad su kolač krenula, Lanceu se u ini da se netko drži za njih otpozadi. Uvjeren dač je dobro vidio, on po e cestom, pa polako nizbrdo. Znao je da ako seđ ono netko uhvatio za kola, ne e izdržati dugo po ovakvoj esi i uzć č brzinu kojom oni momci jure.

Kola, me utim, đ ubrzala su tek kad su došla do ravnice u dolini. Lance produži put, stiže i sam do ravni, kojom je do izvjesne ta keč bilo teško i i zbog jaruge i pijeska. Najzad se Lance riješi da digneć ruke od orava posla i ve se spremao da okrene natrag, kadli naletić ć na nekoga koji je sjedio na rubu ceste. Njegovo iznena enje uve ađ ć mali, zvonki, srebrnast smijeh.

— Lance Sidway! Ve sam se pitala kad ete sti i — re e ć ć ć č Madge Stewart.

— Nek sam uklet!

— To sam ja ukleta. Uklela me sudbina da me redovito vi vadite iz svake platke.

— Zaista je to za vas gadno. Niste sami?

— Da, jesam. To smo Allie i ja skuhale. Trebalo je da se uhvati za drugu stranu kola. Ili se nije na vrijeme uhvatila, ili je negdje ispala. Niste naišli na nju uz put?

— Nisam. Uop e je nema. Vidio sam samo jednu priliku koja seć držala za kola.

— Vidjeli ste me? A kada?

— Dok su kola stajala kod Mainsove ku e. Bio sam s Bonitom.ć One druge dvije ekale su u dvorištu.č

— Oh, tako! Pa da, vi se u as stvorite! Jeste li vidjeli koji suč momci bili?

— Nisam. To me nije ni naro ito zanimalo. č Bonita mi re e da suč ti momci nešto prehitri za nju. I kona no, šta č Bonita radi, mene se ni najmanje ne ti e ali je rije č č o Renu pa me zato interesira. Zato sam od nje zatražio da ne pije, i ona mi obe a da ne e. Jer, ako ovjekć ć č umije, onda se na Bonitu može lako utjecati.

166

Ja sam u odnosu na nju nastupio kao Renov prijatelj, ukoliko shva ate šta želim re i.ć ć

— Nisam shva ala sve do sada — otpovrne mu ć Madge. — Mi djevojke mislile smo da e momci i i u gostionu u ženskom društvu.ć ć Mislim da je nepošteno od njih, a naro ito od č Barga Hillcotea. Upravo se vjerio sa Maramee! Da, sad sipam žu ... Lance č Sidway, pokvareni su muškarci!

— Je li? — odvrati neuvjereni Lance. Njemu se inilo da na njojč ima ne eg neuobi ajenog. Nje se ni pomakla, samo je sjedila,č č naslonila se na ruke koje je zabacila iza sebe, a jedna joj noga visjela nad jarugom. Na svijetlu zvijezda ogledahu se njeno ljupko lice i izražajne o i.č

— Maramee bi zbog ovoga raskinula vjeridbu s Bargom. I ja bih tako u inila. A bila je toliko sre na... Samo se nadam da Allie niječ ć negdje pala... Morala bi svakog asa sti i.č ć

— Šta je s vama? — odjedared upita Lance, i naže se njoj bliže, da joj zaviri u lice.

— Mislim da sam se ozlijedila — ona e, a velike o i nedoku ivać č č pogleda uperi u njega.

— Šta ste ozlijedili?

— Nogu. Ovu. Mislim da sam iš ašila zglob, ali nisam sigurna.č

— Dozvolite da pogledam.

Lance klekne. Bjla je skinula cipelu i arapu. Na svjetluč zvijezda bjelasala joj se noga i stopalo.

— Pustite! — kriknula je, ali se on nije obazirao dok nije vrisnula od bola.

— U redu, u redu, praskalo!... Da vidim možete li je micati. Savijte je!

— Oh, to mogu. To me ne boli.

— Zglobu nije ništa. Nategli ste miši , bit e tako eto. Mirujte ić ć esto držite u toploj vodi, pa e vam do sutra ili najkasniječ ć

prekosutra pro i.ć

— Moram pješke ku i.ć

— Ne morate. Ne možete. Ja u vam dotjerati kola.ć

— Ne u da itko ista dozna ć o ovome, a znat e ako budem došlać

167

kolima. Morat u se uvu i u svoju sobu preko zapadnog krila. Moramć ć pješke.

— Besmislica. Ja u vas ponijeti. Ona udari u neobuzdanć smijeh.

— Mogu. Jak sam — živo i uslužno prosvjedi zapanjeni Lance. — Mogu odavde tamo baciti vre u pšenice, sto funti tešku.ć

— Jak ste? Znam da ste savršeni Herkules, gospodine Sidwayu — ona e izazovno. — Ali ne dozvoljavam da me kao vre u nositeć ć naokolo.

Vrlo oprezno je stala na nogu i krenula. Lance je znao da ju noga mora gadno boljeti im njom dotakne tlo. Uzeo ju je ispodč pazuha i upol nosio. Došli su na neki put, pa se inilo da je djevojcič sad lakše. Me utim, kad su stigli do borova, ona je teturala. Samo,đ bila je od onih što se naprosto ne predaju.

— Zašto ne ete da vas ponesem? — on najedared upita. —ć Jednom ste mi ve dozvolili.ć

— Upravo zato sad ne u.ć

— Ako igdje ima udnija i prkosnija djevojka od vas, ja uč ć pojesti svoj šešir!

— Što me strah da to ne u inite! — ona ortjpovme.č

Produžila je, ali je Lance vidio da ne e mo i daleko. On jeć ć ekao, uzbu en i u nedoumici. Najzad č đ ona gotovo u jednom dahu

opsuje i jekne. Bez ijedne rije i više on je podiže na ruke i nastavič put. Namještaju i ruke tako da njoj bude što udobnije, on e:ć ć

— Tako. Zar nije bolje! Niste tako teški uostalom.

— Zaista, bolje je. Ali, i riskantnije, bojim se — odvrati ona udno izmijenjenim glasom.č

Bio je prisiljen da pogleda u nju. Prije ovog, sve se inilo u redu.č Njemu je bilo drago što e joj prištediti bol. Sad je njena glava ležalać visoko na njegovoj desnoj mišici, gotovo na njegovim grudima, lice njeno bilo je okrenuto njemu, i ta divna blizina namah ga uzbudi. Gledala ga o ima iji izraz nije nikako mogao doku iti.č č č

— Riskantnije? Objasnite, šta želite re i? — on upita.ć

— Kao što vidite, potpuno sam bespomo na. A u vama bi seć mogao probuditi pe inski ovjek... Mada to zapravo ne bi bilo loše.ć č Ali ste po svoj prilici ve poljubili Bonitu...ć

168

— Jesam. I to Rena radi... uglavnom.

— Oh, bogovi, ujete li ovo?... A sino bez sumnje je Bu č ć Allen bila na redu. Došla je sva umazana šminkom. Blistala je. Uzoholila se kao sam avo. I kad smo je stali zadirkivati, nije nijekala.đ

— Gospo ice đ Stewart, sino je nisam ni vidio usprotivi seć Lance.

— Dajte, zaboga, okanite se tog »gospo ice«... nekako,đ neprirodno zvu i... I dobro da ste vi bili sa Bu, biste i vi nju poljubili?č

— To bi zavisilo potpuno od nje.

— Što ste kavalir! Kad bi ona žudjela za dodirom, ili za olakšanjem, vi biste bili savršen utješitelj... Lance, od vas mi se smu i.č

— To znam. Ali zašto, zašto? — on se razbjesni.

— Mora da je zato što ste lažov.

— Dobro, Madge Stewart, a vi se meni smu ite još gore, jer steč nevaljalica.

— Pustite me. To ste mi ve jednom rekli. Radije bih umrla negoć da...

— Jezik za zuibe! Umirite ukoliko ho ete samo ete najprijeć ć ku i. I baš bi mi bilo drago. Volio bih da se zagušite vlastitimć poganim jezikom.

U Lanceu su rasli i bujali i bijes i duboko poniženje, i još neka uvstva.č

— Djevojke misle da imate silnu narav, da ste divan ovjek.č Gospode! — i ona ispusti nekakav mali, zvonki smijeh, koji u Lanceu rasije e poput ledena noža.č

— Vaši prijatelji to isto misle za vas. Ali su oni svu praznoglavci. Ne poznaju vas uop e.ć

— A vi me poznajete!

— Poznajem, i te kako dobro. Bolje nego što vi možete zamisliti — Srkne Sidway.

Zastenjao je pod silinom tereta što ga je tištio. Na pola puta do ku e, sjeo je na jednu klupicu ispod borova, da bi došao k sebi, ć ali Madge nije pustio iz ruku. Osje ao je kako njeno srce kuca uzć njegovo. I najedared mu pade na pamet šta je ona rekla Rollieju

169

ranije. Naelektriziran mišlju koja se iz ovog porodila, u njemu ustade prkos i odvažnost. Djevojku obavije svojim dugim rukama i posve je privu e na grudi. č Madge je bila potpuno mirna, Potom je poljubi, s nikakvim posebnim osje anjem, ve više u znak uvoda.ć ć

— Mislim da je ve bilo ć vrijeme — izmuca Madge.

Zatim, teturaju i pod boroviima, stao ju ljubiti po obrazima,ć o ima kosi, vratu, i najzad, na njen prosvijed zape ati joj usta svojimč č usnama, u jednom beskrajnom poljupcu u koji je unio cijelo svoje bi e.ć

— Proketi bili! — istisne ona, u trenu kad je on zastao da povrati dah, i stane ga tu i pesnicama i vu i za kosu. — Vi meć ć vrije ate!đ

— Vrije am đ vas! Zaboga... pa to... nitko ne može — naruga joj se on, okra ala daha. — uo sam... kad ste rekli... da bi vam se to...ć Č dopalo..:

— uli ste... Č šta!

— A moji poljupci nisu gori od poljubaca onih momaka, a uz to iš i, do avola! I svježiji, jer nisu izvježbani u rasipanju naokolo.č ć đ

Prignu se nad nju, digao joj lice i stisnuo glavu da ju nije mogla ni poma i, i stao ć je kao pomahnitao ljubiti u usta. Poljupci mu zagušiše njen vrisak. Nakon ludog i o ajni kog pokušaja da mu seč č otrgne, ona mu klone na rukama. Ljubio ju je svakim korakom, putem pod borovima, pa kolnikom, gotovo do samog pro elja ku e. Prošaoč ć je dalje, i kad se ponovo našao u grmlju produžio je da se halapljivo gosti njenim usnama, kao da mu je glad sve više rasla. Tek kad je došao do zapadnog krila ku e, i stigao od njena prozora, uo io jeć č promijenu na njenu licu, usnama i tijelu. O i je sklopila, kapci dugih,č uzvijenih trepavica; usne je rastvorila, i na njima je gorjela neka udna, slatka vatra; grudi je pritisla na njegova prsa. A uo io je dač č

mu je rukom obgrlila vrat tek onda kad ju je podigao da je kroz otvoreni prozor spusti u sobu. Pažljivo ju je spustio na pod, potom, iscrpljen, opustošene duše naslonio se na prozorski okvir. Ona se protegne, sjedne, pa se s mukom podigne i popne na krevet. Gledaju i ju, Lance je iš ekivao, eznuo za tim da ga ona izbi ujeć č č č rije ju, ma koliko kod mu to gorko bilo. Ali ga je ona samo šutkeč gledala. Na svjetlu zvjezde vi ao joj je lice, onako kakvo e zauvijekđ ć nositi u svom srcu.

— Princezo — po eo je, muklim šapatom — ja... Nije smogaoč

170

snage da produži.

171

GLAVA 9.

Sjedila je na krevetu, i napeto zurila u tmicu s one strane prozora, u koju se Lance Sidway izgubio. Njena su utila jednimć djeli em primala pospani mrmor vode, šuštanje liš a, zriku cvr aka,ć ć č pored bu nih glasova i vesela smijeha nekih njenih gostiju u dnevnojč sobi. Osim ovoga, sva su joj se istan ana utila slivala u goru imč ć ć obrazima i vratu, grudima, a naro ito k usnama koje su gorjele odč stravi nih cjelova onog kauboja.č

Razum i svijest joj nisu mogli odjedared raskinuti, tu aroliju.č Trljala je bosu nogu i lanak. Otvrdnulo meso na nozi, i vru ina,č ć zna ili su da je tu ozljeda, ali ona nije osje ala bola. Ponad svih tihč ć osje anja grmjela je istina, njenom duhu sve jasnije. Ona je prešlać itavu skalu nevjerojatnih uvstava — okusila je uvredu, iznena enje,č č đ

zaprepaš enje, bijes, pa je prešla na nenadanu, zagušljivu provaluć ljubavi, udljive promjene raspoloženja, izranjenu taštinu, zlovolju ić strasnu mržnju, pa je upoznala kolebanja, prepustila se beskrajnim greškama i sumnjama, i tako je, pošto je danima bacana gore dolje, nakon ovog ve erašnjeg drskog č nasrtaja na nju, spoznala da je gotovo, najzad i zauvijek ludo zaljubljena.

»Ja... ja to mogu podnijeti!« šapnula je Madge uzdrhtalim prstima dodirujući vrele usne. Ne pla e. Milosti ne traži. Kuša ono štoč je nadrobila. Ali nije onakva kakvom on nju smatra — ova je pomisao njome prostrijelila poput užarena taneta. Od samog po etka sve ječ ispadalo na njenu štetu. Njen zapovjedni ki zahtjev da dobije konja.č Ne — nije s time po elo. Susret s gangsterom Uhlom! Otuda je s timč momkom iz Oregona stvar po ela naopako. I nakon toga je naopakoč išla svaka i najmanja stvar ica: i to je skrivala svojom udljivosti ič ć

172

podvalama, neiskrenoš u i ć vrdanjem, ružnim jezikom, otvorenom porugom. Bit e da ju je uo kad je rekla kako voli da se ljubi. Oneć č ve eri kad ju je on razbjesnio, pa je kasnije srela Rollieja. Ali, u tojč izjavi nije bilo ni eg ega bi se morala postidjeti. Bila je to istina, sč č tim što je onog trena htjela izmu iti Rollieja. Kauboj ima u sebi neštoč što oni momci nemaju. Njegov malopre ašnji postupak s njim neštođ je što se stubokom razlikuje od njegove prirode. On nije želio da ju poljubi. On ne odobrava njene postupke. On ju prezire. U njega mora da je neka mrska osobina po kojoj mu je njena sloboda u poljupcima odvratna i nepodnošljiva. Sveti muke momaka koje je ona poljubila i zaboravila. Uvredljivi napad na njenu li nost mogao bi se promatratič s tisu u uglova i aspekata — ali iz njih sviju izbija samo jedno,ć strahotno otkri e! A to je — da se ma ljubavi, kojim se ona tolikoć č nemilosirdno i tiranski poigrala, najzad stuštio na nju! Prosto neshvatljivo! Da ovog asa Lance č Sidway u e u sobu i zgrabi je... Aliđ ne on nije shvatio da je, ona, na kraju, stala uzvra ati njegoveć poljupce, stala ih uzvra ati iz dna duše. Odjedared se ć Madge stane tresti od pomamne jarosti. Ubila bi ga. Da ga vežu konjima za repove, malo bi bilo. Ne smije živjeti i ljubiti djevojke kao šta je Bonita, u njegovim bademastim o ima ne smije sunce sijati nekojč drugoj...

— Oh, gluposti! — gordo plane Madge, odjedared sita same sebe, toliko umorna da je i sam bijes iš ilio iz nje. — Ve sam prešlač ć svaku mjeru s ovim mozganjem!

Bit e da su je uli, jer uskoro kamenim hodnikom odjekneć č kuckanje petica.

— Princezo! — živo je vikala Allie. — Jesi to ti?

— Jesam. Psujem. U i. Da ti nešto pri am. Šta je s tobom bilo?đ č

— Meni? Ispala sam — šapnu Allie. — Prašina me zaslijepila. Kola prošla dalje i ti s njima. Ja sam nekako odbauljala u sobu, i isprala o i. Poslije sam otišla u borove, niz cestu, tražila sam te.č

— Onda je pravo udo kako nisi vidjela onog kauboja kako meč nosi, ili ga nisi ula kako me ljubi. A mora da je odjekivalo kao da seč vodi boj za opstanak ovje anstva!č č

— Princezo!

— Polako, draga. Ja sam ti sakata. I ja sam ispala s kola. Ozlijedila sam nogu... Pomozi mi da odem u kupatilo.

Uz pomo prijateljice, ć Madge je toplom vodom izlije ila bolnuč

173

nogu, vezala ju, i otkrila da može hodati bez šepanja. Poslala je Allie neka pogleda gdje se tko nalazi, pa neka se vrati da spava s njom. Sa zadovoljstvom se proteglila u krevetu, u mraku, i uzela razmišljati. Nešto kasnije, Allie se vrati, pipaju i pre e put doć đ kreveta. Dvije prijateljice zagrliše se, obje ganute uvstvima.č

— Mama ti je išla spavati — šapne Allie. — Snake je igrao dame s tvojim tatom. Rekla sam im da si umorna. Tata ti se iznenadio. »Madge umorna« rekao je. »Tako što još nisam uo.« Jadnik, i on ječ sam umoran. Princezo slutim da se on nešto brine zbog tebe i nas...

— Pusti to! Gdje su bile djevojke?

— U svojim sobama; lijen are, maze se, brbljaju. Osim Bu. Onač je vani, traži kauboje, tako Dixie re e.č

— Oh! — uzvikne Madge u gorkom jadu.

— Šta ti je draga? udno mi se držiš i govoriš. Vru a si. ini imČ ć Č se da imaš vru icu.ć

— Vru icu! Haha! Da, imam, galopć iraju u vru icu... A šta je sć ć de kima?č

— Igraju pul. Nisu htjeli povesti djevojke.

— Namješteno da štite one tri bitange! — šapne Madge. — Svi su u dogovoru za to... uj me, draga: u onim kolima su bili Č Barg, Dawson i Brand. U selu su uzeli Bonitu i njene prijateljice. Otišli su u grad.

— Princezo! Nje mogu e!ć

— Kažem ti. šta ti o njima misliš, a naro ito č o Bargu?

— O Bargu?... Da je protuha, to je za njega još prelijepa rije .č Prljava, sitna bitangla! Upravo je kona no osvojio Maramee, pa izvodič takvu svinjariju! A Maramee je sva sretna. Ona ga smatra savršenim. Kad to uje, srce e joj pu i.č ć ć

— Ne smije uti. Da joj nisi rekla.č

— Ali, draga, oni ne misle zlo.

— Tko?

— Pa, Barg i ona dvojica.

— Ni ja ne mislim da su zlonamjerni, ali me to jedi; Allie. U inilač sam sve što sam mogla da cijelu klapu zabavim. Divni su, samo što svak ho e da radi ono što je njega volja. A zamisli da im se desić

174

kakva nesre a, ili zapadnu u kakvu tu u, ili se napiju, pa ć č ih ne bude cijelu no ! Takove se stvari dešavaju i kad se zlo ne misli. Šta bi mojć tata rekao? Sva se naježim kad samo pomislim na to. On je tako krasan. Vjerujem da sam i ja takva... Oh, do avola!... A šta bi đ Danny Mains rekao? Stari, dobri kauboj. On obožava onu svoju crnooku namigušu! Šta bi onaj kauboj u inio? Nebesa!č

— Princezo! Netko e te uti. Onaj kauboj? Misliš na ć č Sidwaya? Pa šta se to njega ti e?č

— Ne ti e ga se, je li? č Ren Starr mu je drugar! Ren ve dugoć obožava Bonitu. A Lance se njoj udvarao za njega. Što bi se on raspalio! Ve eras je bio bijesan, možda zato što sam... Allie, taj bič kauboj pozvao de ke u štalu...č

— Ali, draga, ništa se strašno još nije desilo. I ne eć se desiti.

— Jest, desilo se... meni — šapne Madge slomljenim glasom. — Smrt bi mi bila upola lakša.

— Princezo, jesi li luda? Šta to govoriš; šta se desilo?

Madge pritisne vjernu prijateljicu uza se i stane se tresti u groznici.

— Pala sam s kola, na cesti. Ozlijedila nogu. Skinula sam cipelu, i arapu. Sjela sam na rub ceste i ekala. Znala sam tko eč č ć nai i. Mogla sam se u život okladiti. I zaista, došao ć je: Sidway, onaj ukleti gizdavac što svugdje zabada nos. Po eli smo razgovarati i poč obi aju za tren dva ve smo htjeli jedan drugom, iskopati o i. Potomč ć č je on otkrio da mene boli noga. Onda je nešto malo bio ovjek. Nisamč mu dozvolila da mi dotjera kola niti da koga prizove, i po ela samč hodati uzbrdo. Ali me boljelo! Nije dugo prošlo, on me zgrabio na ruke i ponio. Ja sam ga malo vrije ala, jer sam znala da e međ ć poljubiti. Nema toga, koji bi se našao u takvoj situaciji sa mnom, a da me ne bi poljubio. A bilo me strah da on to u ini. č Allie... meni... meni se on previše dopada... Dobro, ubrzo me i poljubio. U po etku,č bila sam bijesna kao nikad... Malo kasnije, dopalo mi se. Mislila sam. da e me živu pojesti.. Allie, on je u meni uspalio požar. Da nisamć bila sva bez snage, ja bih... Oh! Ali se nisam mogla ni poma i. Tekć kad me ubacio ovdje kroz prozor shvatila sam da sam bila u transu... da sam, na kraju i ja njemu poljupcem uzvra ala svaki njegovć poljubac. Šta je sve bilo, to se tek sada postepeno prisje am. Sjetitć u se i šta mi je rekao, pa u ti ispri ati... Allie, draga moja, ja samć ć č

tebi ovako usred no i mnogo toga napri ala, nakon mojih sastanaka ić č

175

sa znanim i sa neznanim de kima. Ali, šta ti na ovo kažeš?č

— Princezo, ti njega voliš — šapne zapanjena Allie.

— Haha! Zna i shvatila si? Što si promu urna, mila! Ne misli nač ć mene, na moju pokvarenu, dvoli nu prirodu... ve misli na to štač ć Lance Sidway kani! To mi reci!

— Madge, naprosto je ljudski nemogu e da te on ne voli.ć

— A zašto?

— Jer je muškarac. A ti si ga stavila na paklenske muke. Gledao te svaki dan i svaki as... Šta misliš, č Madge, meni je njega bilo žao neki dan, kod jezera. Ti u onom nepristojnom kupa em,ć kostimu... a ti momci te valjaju u pijesku! A on, tamo, kao zakovan, dužan da nam živote spasi ako nas gr uhvati u vodi!č

— Opet greške. Ali, da li si na njemu šta opazila? — šapatom bubne Madge.

— Vidjela sam mu pogled u o ima. Ti znaš da ima lijepe o i, kadč č nisu ljute.

— Ti si sentimentalna i lakovjerna kao Maraniee. Taj me kauboj mrzi od glave do pete.

— U to ja ne vjerujem.

— Ali uj, mila. Zaboga, misli malo. Zar to nije mogu e, da se jač ć kona no zaljubim, u pravog ovjeka koji me ita kao abecedu, koji mič č č je dobro uzeo mjeru, koga ne mogu vu i za nos, ili zavoditi, ilić op arati, koji ima fine ideale, i koji me baš zbog č toga prezire?

— Da, mogu e je. To bi bila užasna nesre a. Ali, da ć ć Sidway nije lud za tobom, ne bi se ponašao onako kako se ponaša. Djela, gorda divljakinjo moja! Djela! Svaki momak, svaki muškarac može da pri ač i bulazni. Ali djelo, to je ono što se ho e. A on je ponešto i u inio, zarć č ne?

— U inio mi je zlo — jekne č Madge, u jalovu pokušaju da se suprotstavi slatkom uvstvu izazvanom uvjeravanjima vjerne jojč Allie.

— Sjeti se dana kad si visjela u štali. Madge, zar možeš zamisliti ovjeka koji bi č to zaboravio?

— Zaboravio, šta?

— Da si bila sva, od brade na niže, bez krpice na sebi?

176

— Ne! nije me... nije me vidio... zakleo se da nije

— Ali vidio te Madge.

— Allie, strašno me strah da e on, usprkos onoga no as,ć ć ispasti i velik i fin, i plemenit.

— On se samo pokazao kao muškarac.

— Oh!

— Ljubomoran je. Tebe svi ljube. Pa je i on htio, i k tome da ga upamtiš. Za moj ra un, silan je.č

— Allie Leland, ti si izdajica.

— Ne, Madge, ve si to ti, sebi samoj.ć

— Oh, ja ne mogu nikoga izdati — plane Madge.

— Ti si samoj sebi i vlast i zakon. A Sidway ne e da ti seć pokori.

Sustala, ali svejednako neubije ena, đ Madge je šutke ležala u prijatelji inu naru ju.č č

— Draga, da li si ikad prema Sidwayu. bila iskrena? — upita je Allie.

— Jesam, jednom. Prvi put. Onog dana kad sam ga upoznala.

— Onda se vrati na to. ak i da te bespoštedno mrzi, moraČ popustiti. Kad mi odemo, a ne bismo smijeli tako sebi no razvla itič č ovo naše divno goš enje...ć

— Kad odete! Pa ja ne u mo i da ostanem! Ne, ipak moramć ć ostati. Ovo mi je dom. To dugujem mami i tati. Ali, da budem ovdje sama pored tog kauboja koji sve vidi! Mama kaže da je on kao tata što je nekad bio. Tata ga obožava. A Nels... Oh, kakva mi je korist od toga?

— Princezo, sve e do i na svoje. Samo, možda eš morati jošć ć ć šta pretrpjeti.

— Zar ti nemaš duše? Za ime božje! Ta ja ve tjednima umirem!ć

— Draga, smiri se i spavaj — nježno e joj Allie.ć

— Mrtva sam, umorna. Ali kako da zaspem?! Šta da radim kad se probudim?

— Misliš u vezi s njim?

— Naravno.

177

— Ništa. Drži se kao da ništa nije bilo.

— Ženo bez srca! Allie... ja... izrnuca Madge, prepuštaju i seć kona no suzama — mislim da sam gotova... strah me... da ne č ode!

Zlatni sun ani zraci što su padali u Madgeinu sobu bili suč nespojivi sa tmurnim sivilom kobi koja ju je po njenu uvjerenju, zadesila. Allie je bila izašla da donese kavu i dvopek. Madgeino se stopalo uko ilo, ali joj nije mnogo smetalo. U tom je trenu žarkoč željela da bude kod obora. Ho e li Lance biti toliko kukavica i pobje ić ć iz straha da e ga ona odati? S kakvim je djevojkama imao poslać ranije? Ta, ne bi ona pokvarila o evo mišljenje č o njemu ni za što na svijetu. Izgarala je željom da vidi Sidwaya. Da vidi da li se to udovište i im podudara sa slikom koju je ona č č o njemu stvorila.

Trebalo je da bude ispijen, iscije en, nakon besane no i, pritisnutđ ć krivicom, nemo an da ikome pogleda u o i.ć č

Allie se vrati, pra ena iskupom djevojaka veselih o iju, koje jeć č dovukla iz kuhinje.

— Lijen ino! deset je sait — re e Maramee, ije je umilno liceč č č bilo toliko veselo i sretno da se Madge za udila ljudskojč lakovjernosti. Ušle su sve i oko Madgeina kreveta stvorile živobojni krug.

— Gdje su Dixie i Bu? — upita Madge.

Polu ješe za konjima. đ Dixie uživa da sjedi na ogradi obora, a Bu pak da jaše na sve strane. — Slomit e se negdje — strogo eć ć Madge.

— Hm. Ona se eš e lomi, kako ti kažeš. Samo što im padineč ć č odmah se diže i po inje iznova. Kauboji se zabavljaju na njen ra un.č č

Malo kasnije Madge upita šta je s de kima. Otišli su, več ć odavno, pošli su na neki marš!

— Zar je mogu e?—usklikne ć Madge kojoj je ruka sa šalicom stala na pol puta do usta. — Nisu valjda išli i Barg... i...

— Jeste, i Barg je išao — izjavi radosna Maramee. — Proturio je glavu kroz prozor i bacio mi je divlje ruže u lice, da me probudi. Šapnuo mi je da bi ipak više volio ostati sa mnom. Oh, toliko je mio.

— Da, da, svakako, mio je Barg... — Madgeine rije i prekideč Dixie Conn koja stiže sva zajapurena i bez daha. Vidjelo se da je žurila uzbrdo.

— Princezo, mislila sam da ti je zlo. Me utim, vidim da divnođ

178

izgledaš — re e južnjakinja.č

— Je li? Hvala ti, Dixlie, ali me ti gledaš kroz ruži aste nao ari.č č Gdje si ostavila Bu?

— Madge, djevojke! Taj autsajder nas je udesio. asno imeČ našeg posestrimstva osra-mo eno je!ć

— Gh zaboga, Sta je sad biilo?

— Evo, ovog trena, Bu jaše onog Umpqua. Znate koliko smo se trudile da nagovorimo Sidwaya neka nas pusti da jašemo Umpqua. Kako je i Princeza pokušala da ga kupi. Ali, to kod njega nije palilo! A sad, eto ti Bu, pojahala tog divnog konja, a što uživa! Kauboj u i Buč kako e na konju preskakati oborena debla i jaruge. Što mi je biloć krivo! Svejedno, moram joj skinuti kapu. Divino je izgledala. Kako li je njoj to upalilo kod Sidwaya?

— A meni se ini da znam kako, i kanim na isti na in i samač č pokušati — Selma Thorme e previjć ano.

— uj, nemoj da misliš da sam i ja baš spavala — odvrati jojČ Dixie. — Odmah sam prišla kauboju, i stala mu pjevati pjesme, te kako mu je silan konj, i kako Bu sjajno izgleda. Potom, koliko god umijem, slatko, ja mu rekoh: »Lance ja bih i dušu prodala da malo pojašem vašeg konja!« A on meni: »Zašto mi niste rekli? Ja vam to ne mogu s ela itati. č č Umpqua voli djevojke. Ja bih bio i presretan da ga pojašete. Samo budite tu, sa ekajte da Beulah si e.« Kao štoč đ vidite nisam obu ena za jahanje, pa sam ga upitala mogu li do i sutrač ć ujutro. Na to je on bio u neprilici. Prije to nisam primijetila. Izgledao je upravo žalostan. Re e mi: »Da, svakako, samo ako budem ovdje.č Ali, o ekujem da mi gospo ica č đ Stewart jutros otkaže!« Princezo, mila moja, šta je sad u inio? Ali, bez obzira na to, nemoj mu otkazivati.!č

I ostale djevojke buknuše u koru, uz molbe, dobacivanja i šale od kojih se Madge razbijesni. Stala ih je ga ati jastucima.đ

— Napolje, ugursuzi jedni! Mora biti da sam zrela za ludnicu, kad sam vas pozvala ovdje... Napolje! Ne!... Ne u otkazati Lanceuć Sidwayu! Što se mene ti e, bacite č se oka vrata i njemu i njegovom dragocjenom Umpqua. Ali ja to ne u u initi, više bih voljela crknuti!ć č

Uz paklensku buku izjurile su iz sobe, a Madge zagnjuri lice u jastuk. Teško joj bilo. Bilo je mnogo razloga da se prepusti ludom bijesu, i sve ih je u duhu gledala, jednog za drugim. Ali se s jednim nije mogla nikako pomiriti, s onim što ju je smrvilo — da Lance toliko nedosljedno i posve prirodno posadi Bu Allen na svog konja. No,

179

njena djetinja, besmislena taština postepeno izblijedi pored surovom injenicom da su joj sre a, budu nost, dobrobit dragih, njoj tolikoč ć ć

privrženih roditelja sada na kocki. Moglo bi biti i prekasno! Ali, ona e se poniziti, razapet e svoju silovitu sebi nost, kategori ki eć ć č č ć

odbiti da prihvati nesre u. Da je prema ć Sidwayu bila upola toliko ljubazna koliko Bu Allen, sad se ne bi našla u takvom o ajanju.č

Ni ice je pala pred svojom ljubavlju, što je zna ilo odre i seč č ć ponosa i karaktera. Ljubav joj je bila i prevelika, a da bi je mogla i dalje nijekati. Ali, prepuštaju i se njoj, ona je u. izvjesnoj mjerić povratila razum i smisao za sarnosavla ivanjem koji su joj biliđ potrebni u asu takvih iskušenja. Da je boravak njenih prijatelja nač ranicu urodio ¡korisnim plodom, svjedo ile su tri vjaridtoe. Nije biloč sumnje da e 1 Beulah i ć Ellwell na i jedno, drugo. Madge odlu i dać č predvi eni program zabave .skrati ali i produbi i da sve svoje sileđ usredsredi na planirano putovanje u brda i plesnu zabavu.

Pomo u ovoga e i sebi i svojim gostima unijeti živosti u tupuć ć dokolicu ljetnih dana. S ovim ciljem pred sobom, ona je sat kasnije napustila sobu i pošla k .roditeljima, koje je našla u maj inoj sobi.č O igledno je svojim dolaskom prekinula nekakav ozbiljan razgovor,č te ona promijeni svoju nakanu i prodorno ih pogleda, svjesna da ih je za ovog ljeta punog uzbu enja posve zanemarila.đ

— Dragi moji, da li vam smetam? — upitala je, zastavši na vratima.

Ljubazan maj in odgovor i radost kojom je u njenoj prisutnostič uvijek zra ilo o evo uozbiljeno lice, uvjeriše č č Madge da je dobrodošla, i da ona njima zapravo nedostaje.

— Mama, ti nevolju urniješ kriti, ali tata to ne zna — re eč djevojka, prilaze i roditeljima: pomislila je da ta misao nije nova,ć samo nije dosad izre ena jer je bolna. Neka neizreciva suzdržljivost,č što je izrasla iz njezina stida, zaprije i joj da se posadi na naslonč o eve fotelje. Kad je to posljednji put u inila? Koliko je malo bila sč č njim za ovaj mjesec i više dana? To se vidjelo i po njegovoj suzdržljivosti.

— Da li vam je moja klapa dojadila? — ona upita.

— Tvoji su nam gosti bili pomalo nezgodni — odvrati gospo ađ Stewart uz osmijeh. — Ali samo zato što je nama bilo teško prilagodit; se uzbu enju, veselju, i... pa, životu što ga oni sobomđ donesoše. No, oni se meni dopadaju, Madge. Svi. Tvoja miljenica

180

Allie i meni je mila. I de ki su fini. Drago mi je što si ih pozvala.č

— A ti tata? — uporno e ć Madge.

— Djevojko, re i u ti pošto odu — odvrati otac, pa žurnoć ć dometne: — Oh, meni su dragi, ne boj se. Samo ne mogu dati dublji sud na brzinu.

— Je li? Mislim da sam dobila odgovor... Da li te Rollie Stevens gnjavio u vezi mene?

— Nije. Taj se mladi drži podalje od mene. Ali, približio seć Madeline.

— Draga, rekao mi je da bi te htio ožeriti. Tri puta je to ponovio. Iskoristio je priliku da mi pri a č o Stevansima, o njihovu položaju, bogatstvu, i tako dalje. To je vrlo ispravan i fin mladi . Ali ć Madge, on ne bi volio živjeti ovdje.

— Pa zna se da ne bi volio — odvrati Madge smiju i se. A i kadć bi volio, ja ga ne bih htjela. Prema tome, to je odlu eno, mama.č

— Madge, pa onda... ti misliš ostati neko vrijeme ovdje? — upita Stewart, ponešto muklim glasom, a pogled, mu sa k eri odlutać kroz prozor.

— Tata! — Da se prepustila asovitom porivu, bacila bi mu seč oko vrata. Ali to nije mogla u initi. Svojom je intuicijom naslutila dač ovdje ima ne eg udnog. — Odlu ila sam da ovu klapu otpremim priječ č č nego što sam namjeravala. A poslije toga ostajem stalno ovdje, s vama.

Madge je gledala u majku, naslu uju i da se maj ino vjerno srceć ć č ni im nije izmijenilo, bez obzira na k erine nepromišljenosti i žalosneč ć mane. Ukoliko se pak otac od nje udaljio, i ona ga izgubila, uslijed njezina dugogodišnjeg odsustva, i njegove nesposobnosti da je shvati nakon povratka domu, slutila je da ni to ne e biti zadugo, jerć ona umije voljeti, biti nježna, pa ukoliko svoju divlju prirodu izmijeni, i sve usmjeri na pridobijanje o eve prave ljubavi, i na stvaranje svoječ budu nosti na ran u, sve e biti lijepo. Njeni razgovori s Nelsom uć č ć etiri oka, mada rijetki, odigrali su ne malu ulogu u bu enju njezineč đ

savjesti. Kolikogod se kajala, njena ud ipak nije htjela priznatić pravi, razlog zbog ega ona u ovim momentima krivi sebe. A znala ječ taj razlog. Znala je da je to zbog onog kauboja, zato što je postala potpuno bespomo nim plijenom ljubavi prema njemu. Oduvijek jeć znala da e jednog muškarca voljeti svim svojim bi em, da e gać ć ć voljeti slijepo, jednom i zauvijek, i znala je da takvog oduvijek traži.

181

Možda i zbog toga ju je vje ni nemir gonio.č

— Tata, šta je tebi? — upitala je, staložena nakon onog munjevitog niza plemenitih misli koje su joj i ovaj put pomogle da sebi vrati staro pouzdanje. — Nels mi je rekao da se ti sekiraš jer si u nov anoj neprilici.č

— Uh, ta lajava babetina! — ljutito hukne Stewart.

— Ne ljuti se na Nelsa. Ja sam to iz njega izmamila. Htjela sam opet po i k njemu, ali sam bila prezauzeta s prijateljima. Osim ć toga, tata, imam i ja svoje neda e.ć

— Zar? To po tebi nitko ne bi rekao Pa ti si od svih vas najradosnija, najsretnija i najbezbrižnija.

— Izvana. Ali, pustimo moje neda e za sada. One e ionakoć ć potrajati... Nego, htjela bih znati, kad mi prijatelji odu, ho eš li mić re i sve i dozvoliti da ti pomognem? Pet godina sam trošila i šakom ić kapom kao kakav pijan mornar. Tata, pomalo me plaši pomisao da... da sam ja bila raspiku a, dok ste ti mama... Oh, krivo mi je toliko dać se ne znam izraziti.

Na njeno zaprepaš enje, ć Stewart odjedared zagrli djevojku, stisne je na grudi toliko da je ostala bez daha, i dobaci ženi:

— Madeline, Nels zna našu malu bolje nego što je mi znamo.

Potom joj poljubi kosu i obraze, i izjuri iz sobe.

— Mama! — krikne Madge, hrle i k majci — mama, šta samć u inila?... Da li je?... Oh!č

— Draga, tvoja savjest i tvoje srce progovorili su — živo odvrati majka. — Znala sam da e se javiti. U to nikad nisam, sumnjala. Zać bogatu i popularnu djevojku nije sitnica napustiti koledž, i velegrad, pa se vratiti starinskom na inu života na jednom ran u. Sad, nemojč č se više sekirati. Posveti se prijateljima. Kad budu otišli, bacit emoć se na rješavanje naših problema. Ti si ve riješila onaj jedini koji jeć mene zaokupljao.

— Majko! Zar si mislila... da li ja volim, ili ne volim tebe i naš dom? To sebi nikad ne u oprostiti!ć

— Kako ti ono kažeš? »pustimo to«. Madge, onda ti ne ešć mladog Stevensa?

O iju punih ¡suza, č Madge je gledala u majku.

— Ne u mama. Meni je Rollie drag, i ja sam izlazila s njim. On jeć

182

i s drugima izlazio, dok se meni udvarao. Rollie je stvoren za te stvari. On ne bi izdržao u ovoj samotnosti. Ali ja to mogu, majko! I ho u za muža lijepog grubijana koji e me tu i.ć ć ć

— Ovo je posljednje nepojmljivo — blago otpovrne majka. — Nadam se da se tako što ne e dogoditi. Ne želim gledati kako seć ran raspada u komade ili se iz temelja trese u kataklizmu.č

— Precjenjuješ me, draga mama. Ja sam jutros vrlo krotka djevoj ica.č

— Onda si svakako udna.č

Djevoj ina je prvobitna zamisao bila da od oca traži savjet kakoč bi bilo goste povesti u divljinu masiva Peloncillos, do mjesta gdje je nekad bilo uporište uvenog, velikog poglavice č Apacha, Cochisea. Prije odlaska u koledž, Madge je tamo jahala s ocem i kaubojima.

To mjesto nikad nije zaboravila, te se mnogo radovala zamisli da prijateljima priredi put i logorovanje tamo. Zbog nekih neobjašnjivih razloga, oduševljenje tim planom stalo joj se hladiti, ali je ona bila i previše tvrdoglava a i plašljiva, da izna e uzroke tome.đ Njenoj prirodi nije odgovaralo da sad napusti ideju o putu o kojoj je sa zanosom tjednima govorila. Ali, dobro bi joj došlo neko razumno opravdanje, pa da odustane, i to je sve više željela što je viiše razmatrala izvedbu plana. Ukoliko se dobro sje a, uspon uć Cochiseovu uporištu dug i vrletan, te nije za zeleniše. Me utim, ta juđ injenica s druge strane podstrekivala na odlazak. Ona se zaklela dač e svojim prijateljima prirediti zadovoljstvo da iskušaju šta je »onoć

pravo«.

Osje aju i da joj je jedini spas društvo, ć ć Madge ukrca puna kola prijateljica i potjera u du an. Kao skakavac suhi ć Nels pokazao se spremnim da djevojkama proda šta god ima, od cigareta do platna. Do sada su Madigeini prijatelji ve tri puta pokupili sve što je bilo uć du anu, na Nelsovo najve e zadovoljstvo.ć ć

— Gdje su kauboji? — upita Madge?

— Lance kopa rupe za stupove. Taj posao murzi koliko ga mrzi svaki kauboj. Ren kaže da Lance ide kopati rupe svaki put kad nešto nevaljalo po ini.č

— To njemu do e kao neka pokora?đ

— Bit e tako. Ren se ovuda motao, nema minut. Dozvat u ga.ć ć

Zaista, Ren je odimah prona en i ubrza se uzraaoš enađ ć

183

preplanula lica, sa soanibrerom u ruci, našao pred Madge i njenim prijateljicama.

— 'Brojutro, kaulboju. Gdje vam je drugar?

— Pa, gospo ice Princezo, on vam je ili lud, ili pijan — odvratiđ Ren uz cerek. — Probudio me prije dana, parni jeniajaviio, glasom da je isve zvonilo: »Rene, idem kopati rupe za stupove za novu ogradu. Ako me netko bude tražio zato da me objesi, ili izbi uje, ja sam tamo.č Jesi razumio?

— Što je pažljiv — primijeti Madge, guše i u sebi nekakav drhtajć koji nije bio samo uzbu enje. — Šta je sada u inio?đ č

— avo e ga znati. Ali mora biti nešto strašno. — Ja muĐ ć kažem: »Lance, je li to zbijaš šalu?« a on meni odvrati: »Da, šale gore od smrti!« I ode, a da ništa nije pojeo. Jadni Nels, sekira se zbog njega da je udo.č

— Da li biste vi i Sidway ui inili meni jednu veliku uslugu?č

— Je li to neki posao, ili zabava?

— Bit e posao. Nikakva zabava! Ho u da odjašete u Peloncillosć ć i na ete staru stazu kojom se ide u Cochiseovo uporište, pađ podnesite o tome izvještaj, i kakvo je mjesto za logorovanje.

— Sjajno, gospo ice Princezo, meni se to dopada, a mislim dađ e i Lanceu biti drago da se malo odmori. Ali, izvinite molim vas, uć emu je sitrvar? Znate, ja sam tamo jesenas išao u lov na jelene, pač

vam mogu re i gotovo sve što vas interesira.ć

— Rene, ozbiljno me saslušajte. Pomislite na moje prijatelje. Da li e njima ovo putovanje biti udobno i .sigurno? — i ć Madge pogleda Starra pogledom koji je ve od ranije me u njima bio dogovoren. Renć đ najedared kao da se zamisli i obori glavu.

— Pakla mu, ne e! Niti udobno niti sigurno. Ali baš zbog togać bilo bi silino. — Renu je bilo mrsko napuštanje takva plana.

— Mene je malo strah toga. Vidite Rene, kad sam prvi put tamo išla imala sam šesnaest godina, cijelo ljeto sam jahala i bila sam posve u formi.

Na ove rije i djevojke č udariše u gorak protest. — A šta mi nismo u formi?... Zar nismo jahale cijelo ljeto?... Madge, nas nije ni najmanje briga koliko e biti teško. Kad ć je o tome rije , bit emoč ć bolje od momaka.

184

Dobrodušnoj Madge bilo je teško suprotstaviti se njihovim argumentima. A kad su ostale umukle, Bu Allen mimo dometne:

— Lance mi re e da je to vraški gadan put.č

— Vraški gadan! Šta on pod tim misli? — plane Madge u tili asč usprkos injenici č da je ova Sidwayeva pomalo gruba primjedba bila u skladu s njenim nakanama.

— Šta misliš da ga nisam pítala? A on mi je svašta toga strašnog napri ao. Rekao mi je kako su nama noge preslabe i srcač nemo na za takve stvari. Taman je tako rekao, bitanga jedna. On nasć smatra nekom slatkom dje icom koja ne vrijede ni pola pare za životč na Zapadu. A to i za tebe važi, Princezo.

— Meni je sasvim jasno kakvo loše mišljenje ima Sidway o meni — do eka č Madge, koja se ponovo smirila, i koja je onakva svojeglava, upravo gorjela od ežnje da po e na taj puit i pokažeč đ kauboju tko je nemo na srca.ć

— Rene, po i po đ Sídwaya i krenite odmah. Ispitajte mi sve o stazi i Cochiseovu uporištu. Javite mi sve što valja i ne valja. Kad se vratite izvijestit ete sve nas, pa emo mi glasati da li da po emo ilić ć đ ne.

— Vrlo rado, gospo ice Princezo, odmah idem.đ

— Madge, prava si vještica! Nakon ovog njihovog istraživanja, putovanje e nam biti neodoljivo.ć

— Barem ete sami odlu iti — dobaci ć č Madge, pa dozove Rena natrag i pošavši mu ususret re e: — Ho ete li mi tako er re i da lič ć đ ć Sidway prihva a ovaj plan?ć

Smiješno smeten, Ren ju je gledao. Madge svrne o i s njega, pač e: — Znate, Ren, on možda ode, svakog asa. Što mi je višeć č

potreban, on sve tvrdoglaviji postaje. — Izgovorila je to nekako edno i pri tom se nije smješkala. Starrovo se preplanulo lice ozari.č

— Gospo ice Princezo, vi i ja znamo da je onaj Lance baš ludađ glava i kako je to s njime. Neko vrijeme sam se plašio da vam on nije simpati an. Znate, meni jeste, a tako er i Nelsu. Ako meni neč đ vjerujete, pitajte Nelsa. Doduše, slab sam ja drugar kad tako izdajem Lancea. Ubio bi me ako bi to doznao.

— Ako bi doznao šta, Rene? — mirno i umilno upita Madge, koja je ponovo zagospodarila sobom, ali se u njoj razularila nevjerojatna bura.

185

— Da sam ga ja izdao... Naime, Princezo, Lance je strašan blefer. On blefira da e oti i. Do sada on to nije bio u stanju u initi.ć ć č Jeste bio lud i bijesan, ali naprosto ne može oti i.ć

,— Iznena uješ đ me, Rene... A zašto ne može oti i? — do ekać č Madge, nesposobna da odoli ovakvoj dragocjenoj ali i nepouzdanoj informaciji od strane lanceova prijatelja.

— Tome se vi morate sami dosjetiti. Ako to pak niste u stanju, onda po ite k Nelsu. Ja sarn ionako previše rekao. A onaj demon imađ o i kao reflektore, i to kad je blizu, a kad je daleko onda su muč durbini. Ne bih se udio da on sad gleda u nas. Bilo kako bilo on ništač drugo ne radi nego vas gleda, Princezo.

— Rene! A zašto, pobogu?

— Bit e zato što u vas nije lijepo gledati. Jednom sam zavirioć kroz jednu pukotinu u zidu izme u naših kabina, pa sam ga gledaođ kako uzdiše nad jednom slikom. Ponašao se baš kao ovjek koji č He bi htio, ali eto mara gledati. Bila je to vaša slika, Princezo, to znam jer sam se drugi put ušuljao u njegovu kabinu i pogledao sliku. On ju drži ispod jedne knjige u ladici od stola. Više me ništa ne pitajte. I onako se osje am kao lopuža. Ali nikad ne bih izdao kad ne bih slutioć da je i on vama malo drag. Zar nije?

— Lance... drag? — ponovi Madge i sva krv kao da joj šibne u lice. — Rene, ako Lance ne može imati povjerenja u vas, otkud ja mogu?

— To tako ne stoji. Vi možete.

— Dobro, evo, vjerovat u vam. Da, meni je Lance drag —ć optovrne Madge glasom koji nije mogao biti ležeran taman da joj je od njega zavisio spas života.

Vratila se u ku u, djevojkama, da i dalje igra svoju ulogu veseleć doma ice, ali je u njenim uvstvima došlo do potpunog obrta. Ren jojć č je dokazao da je njeno duboko ubije enje opravdano — usprkos svomđ sudu o njoj i svojoj volji, ukoliko nju Sidway prezire, on je tako er iđ voli. Kad se ponovo našla u svojoj sobi, sama, pokušala je da se suprostavi toj plimi ogromne ljubavi iju su svu veli inu i poniznostč č potakle puke rije i jednog sentimentalnog kauboja. č Madge se uplašila te poplave uvstva. Njihova slast upozori je da ovo niječ vrijeme da se njima prepusti. No, postoji si ušna nada i na njoj eć ć ona dalje graditi. Samo da joj je prigrliti taj duh smjernosti! Vrijeme, dani i dani, bit e njeni saveznici.ć

186

Što je august više izmicao, to su se brežuljci više osipali bojom. Stewart opomene Madge neka više ne gubi vrijeme ukoliko još ima u planu putovanje i logorovanje na Pelon-illosu. A ona mu povjeri kako je prili no sigurna da e taj plan pasti u vodu. č ć Snake Elwell mora se ubrzo vratiti u koledž na jesenje vježbe; Allie treba po i na put s roditeljima; a ostali ve misle na grad. Unato tome, jošć ć č su svi oduševljeni predvi enim putovanjem na konju.đ

Slu ajnost je htjela da se djevojci, na njeno velikoč nezadovoljstvo nije ispunila želja da prije svojih prijatelja vii iđ Sidway a i Starra, pošto se vrate sa svog puta. Bila je sama s majkom, kad su je obavijestili da su momci stigli. Istr ala je uč dvorište i požurila stazom. Živobojno šarenilo na Nelsovom trijemu svjedo ilo je da su tamo djevojke, a gdje su one bit e i de ki. Put ječ ć č bio dug, pa je Madge u svom trku morala zastati da povrati dah. Konje su, bili upravo istovarili s; kamiona, i vre e skinuli. Rena suć opkolili Madgeini prijatelji i u jedan glas ga obasipali pitanjima. Sidway je stajao nešto po strani razgovarao s Nelsom i njenim ocem. Kravari su se bavili oko konja. Ugledavši Madge, Umpqua zarza, i ona mu pritr a č da ga pogladi po zaprašenu vratu, a konj je podigao nos ište i še er. Od onog prvog dana više ga nije pojahala, ali jeć ć osvojila njegove simpatije, Uzgledavši ispazila je kako ju Sidway gleda prodornim o ima i ona osjeti neku krivnju. Onakav isprljan,č zaprašen, neobrijan i crn, bio joj je toliko silno privla an da se,č približavaju i mu se, pitala kako je uop e u stanju kriti to svojeć ć uvstvo.č

— Princezo, oni ne e niti jedne da kažu — plane Maramee, ać ostali je poprate veselim i duhovitim upadicama.

Madge im pri e i drže i se za o evu mišicu uzgleda u đ ć č Sidwaya i u iscrpenog Starra. Po njihovu, izgledu zaklju ila je da nisu, prošlič glattko.

— Momci, dugo vam je trebalo — protisne ona smješkaju i imć se.

— Pa, gospo ice Princezo, vi ste nam rekli neka se ne žurimo —đ do eka Ran,č

Tamne i prodorne, Sidwayeve bademaste o i kao da suč probadale Madge. Ve tjednima nije srela njegov i ovakav pogled, ić premda ju je u tom asu hladan razum izdao, ipak, u tom pogleduč otkrila njegovu ispitiva ku prirodu: kaulboj se trsi da pogodi njenač uvstva.č

187

— Gospo ice đ Stewart, dobro ste u inili što ste nas poslali —č Sidway e jednostavno. — Buidite sigurni da ste na ovaj na inć č uštedjeli sebi i svojim prijateljima pravu golgotu!

Za uo se huk cijelog skupa koji, ga je slušao.č

— Pravu golgotu! Kako to mislite?

— Za zeleniše je to pretežak fizi ki napor. Kakva filmska ekipa,č na primjer, ustukla bi pred ovim... a one su ve izvježbane... No,ć pothvat je izvodljiv, gospo ice đ Stewart, i prizna-jem da bi bio vrijedan pam enja.ć

— Vi ga ne preporu ujete?č

— Ne preporu ujem ga.č

— Biste li preuzeli odgovornost ako bih ja to tražila?

— Bih, ukoliko bi to i vaš otac tražio.

— Tata, ho eš li me podržati?ć

— K eri, ovo riješite ć ti i Sidway. Meni on nije ništa rekao. Savjetujem ti da najprije poslušaš šta ima da kaže, pa se onda riješi. Ti ve znaš kakva si, ć Madge.

Uznemirenim, vatrenim pogledom Madge je zurila u Sidwaya. Nije ju bilo volja da po e na taj put. Radovala se što ga đ Sidway inioč nemogu im. Ali je na njemu bilo ne ega što je nju izazivalo da okušać č može li njena Volja prevagnuti nad njegovom. Uz to je shva ala dać sve dotle dok ne pokori takvu svoju manu ne može se nadati da popravi odnos s njim.

— Lance, sad ste vi na redu — re e ona.č

— Pobogu, a kad nisam bio? — on usklikne, pa se zajedno sa Stewartom nasmije. Vidjelo se da se njih dvojica dobro razumiju i da im je raspoloženje zajedni ko. Potom kauboj dobaci djevojci pogled,č posve jasan i otvoren, ali u kojem je bilo toliko sumnje, da se ona u sebi trgne. U tom je pogledu ona naslutila žaoku uperenu na neko po kaubojevu mišljenju ranjivo mjesto u njoj, o kojem ona sama ni pojma nema.

— Pucaj! — ona e, sa svim prezirom osje aju i seć ć ć obeshrabrenom još prije nego je napadnuta. Ovaj kauboj mora znati nešto o njoj, što je njoj na sramotu, ina e se ona ne bi ovako osje alač ć pred njim.

— Možda e se vama ovo u initi suvišnim — odvratio je onć č

188

mirno — ali, da li ste pomislili na troškove?

— Na troškove! — ponovi Madge. Ovakvo pitanje sigurno nije ni u snu o ekivala.č

— Da, možda na to niste pomislili.

— I nisam. Obi no ne razmišljam č o tome koliko me šta košta.

— Ta no. Upravo zbog toga sam vam to napomenuo. Ovoč putovanje koštalo bi veoma mnogo. Stazu bi morala prokr iti grupač radnika. To je najmanje dva tjedna rada. Brvnara u Coohiseovu uporištu trošna je i propala. Mora se popraviti. Na ran u nema nič šatora, ni šatorskih krila, ni suda za kuhanje. Trebat e vamć kompletna oprema za logorovanje. Nedostaje nam dovoljno tovarnih sedala. Da li biste htjeli da vam ovo logorovanje bude na visini na kojoj vam je i sve ostalo?

— Svakako da bih htjela.

— Naravno. Prema tome, trebalo bi kupiti dvadeset novih tovarnih sedala i najmanje deset tovarnih konja. K tome trebalo bi unajmiti najmanje šestoricu jaha a. Eto, vidite, gospo ice č đ Stewart, to je veliki poduhvat.

— Zaista vidim — odvrati pokolebana Ma ge. Što se ti e njenihđ č prijatelja, oni se svi iskazaše time što smjesta odbiše pothvat. Pokazali su se toliko razumnim i finim da je Madge bilo krivo što je tražila neki izgovor da odustane od puta. Ali, promišljala je, što se još krije u Lanceovim rije ima? Njegovom je izvještaju potpunoč vjerovala. I manje od polovice poteško a što ih je nabrojio bilo bić dovoljno. Izgleda a je on smatrao kako e ona poštopoto odlu iti dađ ć č se po e, bez obzira koliko god mu izvještaj bio nepovoljan ili kolikođ god put strahovito mnogo koštao. Zna i da vjeruje i u druge stvari č o njoj, koje ga dovode u bludnju. Na tren ju uznemiri pomisao da on njoj možda zamjera zato što nije nikad vodila ra una č o troškovima. U njoj se bio javio neki buntovni ki poriv da u ini upravo ono što onč č o ekuje: od nje, ali taj poriv bi zagušen u samom za etku i tomeč č doprinese nekakvo udnovato, gotovo podrugljivo svjetlo uč Sidwayevim bademastim o ima. U magnovenju je uo ila kako e gač č ć iznenaditi i otvoriti inu o i.č

— Hvala vam, Sidway. Odri em se logorovanja, za to dovoljanč mi je vaš izvještaj. U vas sam se mogla pouzdati, bili ste vrlo savjesni. Ja to cijenim.

Koliko god je Lanceovo slabo prikriveno iznena enje dokazalođ

189

ta nost Madgeine intuicije, toliko su i radost i olakšanje koji suč ozarili njegovo dotad hladno lice, djevojci dali još više podstreka da razmišlja o ovom momentu. Madge je stekla dojam da se Sidwayeva uvstva zrcale i na o evu tamnom licu. Da li su možda njih dvojica uč č

dogovoru? No, Madge odbaci takvu zbunjuju u misao.ć

— Prijatelji, gotovo je, srušiše se naši lijepi planovi — objavi Madge. — Neka ostane za drugo ljeto! Umjesto toga, priredit uć najve u zabavu ć svih vremena.

Momci i djevojke udare u paklenu bulkiu. Tek što se galama stišala, Madge iznebuha spazi kako se Sidway nagnuo nad njom. U njenim se o ima on u ini izmijenjenim, sad neznanim ovjekom komeč č č cijelo njeno bi e pohrli.ć

— Nebesa, još me zadužite da vam podnesem izvještaj o zabavi — on vlikne. No, hodite amo! — Zgrabio joj je ruku i poveo ju u stranu.

— Šta sam mislio, to ne znate, niti u vam ikad re i. Saimo vasć ć molim da mi oprostite. Vi ste divna djevojka! Prave krvi! Nije udo...č

Zastao je, stisnuo joj ruku i udaljio se prema spavaonicama. Madge je as stajala, osje aju i kako joj je teško opružiti prste nač ć ć ruci koju je on stisnuo, i pitaju i se šta je mislio na kraju da kaže.ć Nije njena krivica ukoliko on nije u stanju zapaziti sve strane njena karaktera. Vratila se k ocu.

— Tata, da li ste se ti i Lance dogovorili?

— Draga moja, ja u ovom nemam nikakva udjela — nasmije se on. — Na asnu rije , č č Madge. Naizgled ini se kao da smo se Lance ič ja urotili da ti pokvarimo putovanje. Ali on mi nije ni rije i rekao. Nitič je to Ren u inio. Me utim, smatram da je sasvim lijepo izveo stvar.č đ Tvojoj majci bit e drago.ć

— Je li? Šta li taj Macchiaveli smjera time što se umiljava tebi i mami? ini mi se da tu ima ne eg dubljeg.Č č

— Madge, on ti je naprosto fin momak koji se u mnogo emu neč slaže s tobom.

— Tata, rekao mi je neke udne stvari. Gotovo mi je smrvioč ruku. Evo, pogledaj! I potom je kidnuo. Pobjegao je prije nego sam stigla odgovortiti.

— Djevojko, kad bi te taj Macchiaveli i tvoj tata, ili bolje stari Nels, mogli zatvoriti u nekoj sobi, pa te gla u, ili batinama, iliđ

190

ljubavlju natjerali da nekoliko sati malo poslušas, ti bi došla k sebi kao što je tvoja majka došla kada je prije dvadeset i pet i više godina donijela neke zaista velike odluke.

— Tata! Gla u, batinama, ili... Pa ti si mi tajanstven kao i on! —đ I Madge odlu i da joj je najbolje pobje i. No, onog klupka mislič ć izazvanih iznena uju im rije ima kauboja i njena oca otarasila se tekđ ć č onda kada je dulboko zagnjurila u planove o zabavi.

Odredila je dan zabave. Poslala je pozive svim poznanicima njena oca od Douglasa do Boltona. Pozvani su i svi kravari i djevojke prijatelji Bonite i njene bra e. Cio jedan dan utrošen je na dekoraciji.ć Kada je Madge nave er probala kako svijetle lampioni i fenjeri, ič sama je bila zanesena njihovom arobnom ljepotom. Sutradan ujutroč stigao je živežar sa svojim kamionima i poslugom. Posljednji stigoše svira i, njih šesnaest. Bilo je to u rano popodne. č Madge po e u krevetđ da se malo odmori, ali nije mogla zaspati. Djevojke ak nisu mogleč niti le i. Cijelo su se popodne vrzmale amotamo. Kad je Allie, nać Madgeino traženje, izvukla novu haljinu koju još nitko nije vidio, i koja je bila spremljena za ovu priliku, nastalo je takvo ushi enje dać nijedna nije mogla do i do rije i. Tišinu je, naravno, prekinula ć č Bu Allen,

— Gospode! — Ona bukne u nesuzdržljivom uzbu enju. —đ Princezo, u njoj se moraš vjen ati!č

— Bu, da bi se mogla vjen ati moraš imati još nešto osimč haljine.

— Kraj ovakve, ništa ti drugo ne treba. ak ni rublje.Č

Toliko je bilo op e oduševljenje, da je samo Madge primijetilać kako jednog muškarca nema. Ovo u njoj probudi neko uvstvo zleč kobi. Ima sve — divne roditelje, silne prijatelje, bogatstvo, obrazovanje, ran , konje, kola, sve što jednu djevojku može usre itič ć — samo nema muškarca za koga se udati.

No, bila je toliko zauzeta da joj je u tom asu ta pomisao bilač najmanje važna. Utješila se time da je to nevolja kojoj može na ić lijeka još te ve eri, ako baš ho e, i .ukoliko u sebi zaguši ludilo zač ć jednim kaubojem koji je ne shva a i koji je prema njoj ravnodušan.ć Ali opet, u njenim je djevoja kim snovima bilo ukorijenjeno uvjerenječ da nju može imati samo kauboj nalik njenom ocu.

Zaspala je tek kad se taj dugi dan primakao kraju. Kasnije je Allie i Maramee probudiše. Rekoše joj da su svjetla upaljena,

191

mnogobrojni stolovi postavljeni, a gosti pristižu. Madge otpremi prijateljice neka se obuku i sama odleti u kupatilo. Upravo se šminkala kad se one dvije djevojke vratiše, elegantne u svojim sve anim haljinama, i č Madge ih pohvali.

— Djevojke, ve eras emo ih samo rušiti za sobom — ona eč ć ć uzradoš eno.ć

— Mi? — do eka Maramee.č

— Da, mi — otpovrne Madge.

— Draga, rekla bih da misliš na sebe i na njega — odvrati joj Allie.

Kosu su joj iš etkale sve dok se nije blistala kao plamenomč ozarena, a potom joj spretnim ženskim rukama navukoše plavu i zlatnu haljinu. Madge je na sebe stavila bisernu ogrlicu, dar njene tetke Helen, toliko lijepu i vrijednu da se nije godinama usu ivalađ izvu i je iz sefa. Gledaju i zaneseno u nju, Allie je samo šutila, dok jeć ć Maramee neprestano nešto buncala.

— Jednom u životu! — to je sve što je Madge šapnula svojoj prilici što se blistala u velikom zrcalu. Nije objasnila da li time misli koliko je zadovoljna sobom li da e se svojom krasnom pojavomć poslužiti da igru privede kraju. Pošla je u maj inu sobu. Tamo joj ječ bio i otac, visok, crn i lijep u svom crnom odijelu.

— Oh, maima, pa ti si mi prava dama iz visokog društva! — klikne Madge, gledaju i u majku sva o arana i prožeta toplinom. —ć č Tata, zar nije uprava zamamna?

I otac i majka nisu bili kadri da ijednu progovore, ali im je pogled bio takav da bi zadovoljio ak i daleko sujetniju djevojku.č

— Htjela sam da me vi prvi vidite. — I ona se okrene oko sebe. — No, dragi moji ovo je moja zabava. Ve godinu dana je spremam zać moju klapu. Oni to ne znaju, ali je ovo moj oproštaj s njima, s koledžom, s onim životom. Zato, šta god mi u inili, nemojte seč sablažnjavati.

Istr ala je, prošla kroz dnevnu sobu, i izišla pred stubište gdječ naleti na Sidwaya. U crnom, odijelu izgledao je toliko vitak i toliko druk iji da ga ona na prvi pogled nije prepoznala.č

— Oh, što sama glupa! Pa to je Lance! — Zastala je ispod obojenih svjetiljki.

Kao zablješten i zaplašen on ustukne i nasloni se na ogradu.

192

Potom mu onaj izraz iš ezmu i on se uspravi, te protisne nekakavč udan mali smijeh i njoj se duboko nakloni.č

— Lance, da li vam se dopadam? — ona tiiio upita.

— Princezo, ja sam smatrao da ste vi jedinstven primjerak ovozemaljske prirode, ali sad vidim da ste s neba sišli.

— Je li to kompliment ili poruga?

— Izvinite me. Ja. hitno tražim vašeg oca. Upravo sam doznao da je ostatak njegove stoke odvjeden. Kanim da prona em tko ga jeđ pokrao i kamo je stoka pognata.

— Oh, Lance, strašno! Ali, da li mu morate re i još ve eras? —ć č zajeca Madge.

— Kad porazmislim, ne moram — on živo odvrati. — Nisam akč ni Renu rekao. Jadan mali! Njega e to teško pogoditi. Strašna jeć stvar ljubav!

— Zaista jeste — usrdno se složi Madge. — Ali vi, o tome jedva da ste nešto uli ili pro itali.č č

Napusti ga i kao strijela odjuri u svoju sobu. Nije imala vremena da razmišlja o Lanceovim udnim rije ima, i to joj je biloč č drago. Ako bi samo deset minuta provela s tim kaubojem, ve eras zač nju ne bi bilo slavlja. Kako on razorno djeluje na nju! U njenim je odajama bilo nekoliko djevojaka a i ostale ubrzo do oše. Svaka je nađ sebi imala novu haljinu. Domislile su se kako e parirati prijateljicić Madge! Njihovo avrljanje prekide živežar, zgodan Talijan uč besprijekorno bijelom odijelu. Madge ga primi i istjera djevojke.

— Na ite de ke. Ja u odmah do i.đ č ć ć

— Nadam se vi zadovoljni — re e živežar trljaju i šake.č ć

— Córvalo, i jesam zadovoljna. Upamtite, servirajte šampanjac u dnevnoj sobi mojim gostima. Za drugim stolovima vino. Što se pun a ti e, mora biti č č prava vatra. Ali ne da odmah djeluje. Mentu stavite samo radi arome, neka im se bolje dopadne. Zna i, ukusan,č sladak, pitak pun ... uz to cvije e i muzika da te povedu u bezdan. Ječ ć li me shva ate, ć Córvalo? Otišao je blistavih o iju i ozarena lica,č pokazuju i da mu je takav nalog upravo po volji. ć Madge po e dađ potraži prijateljice. One su pokupile momke koji su fino izgledali u bijelim flanelskim odijelima. Primjedbe mladi a još više uspališeć Ma igeino srce. Rollie đ Stevens objavi: — No as, ulbiistvo na ran u!ć č

— Hajde, da pozdravimo goste — re e č Madge. — Moramo bar

193

pozdraviti sve ove nepoznate ljude.

— Dovoljno im je što te mogu gledati — re e č Bang.

Madge izna e da joj je lako biti u tiva i ljubazna, lakše nego štođ č je zamišljala. Naro ito ju je obradovala radost koju su ispoljilič Meksikanci. Bili su to ljudi sa ran a kojih se ona sje ala.č ć

— opor vukova! — gun ao je Rollie. — Živu bi te pojeli! DobroČ đ je što si pod mojom zaštitom.

— Jesi li toliko siguran da se mogu povjeriti tvojoj zaštiti?

Dugo dvorište predstavljalo je divan i živobojan prizor. Sredinom se protezao niz stolova. Uza zidove poredale su se klupe i stolice. Navošteni podovi, napravljeni za ovu priliku, blještali su i prelijevali se u svim bojama. Na sve strane visjeli su živobojni lampioni. Bajni španjolski ukrasi davali su starom ran u pe at ne egč č č bogatog i legendarnog. Madge prinese ruku k srcu da mu smiri kucanje i neku prigušenu bol. Što je ova bol što se prikrada i uvla i uč njenu sre u?ć

No, vremena za razmišljanje nije bilo. Veliki gong odjekne ku om i dvorištem, a poprati ga veseo žagor. Potom zabruji egzoti nać č muzika. Zasvirao je orkestar kojem je Madge bila dodijelila onakvu ulogu. Najavio je španjolsku fiestu koja e potrajati do zore.ć

Zajedno sa svojim gostima iz koledža, ocem i majkom, Madge zauzme mjesto u dnevnoj sobi. Stol se kitio svime što se na rancu ikada našlo, od orhideja iz staklenika, do srebrnih i kristalnih tanjira i rijetkih i ukusnih jela dostojnih jedne doista raskošne ve ere.č

Takvom divotom Stewart je bio naprosto zapanjen. A kako je ve er tekla, na njega se preniješe ženina radost, Madgeino ushi enječ ć i veseli duh k erinih prijatelja. Prvi par koji je otvorio ples bili suć Snake Elwell i Bu Allen. Djevojka je bila upravo zamamna u bijeloj haljini koja je svakim njenim kretom prijetila da prsne. — Kakav li zalogaj i ! — otelo se ak i Allie, ina e poznatoj po svojoj blagosti ič ć č č koja nije uop e umjela štagod dobaciti ili se emu narugati. Ać č Madgein otac, koji je uo njenu primjedbu, bezuslovno se prepustioč duhu ove mlade, suvremene generacije.

Madgeine budne o i nisu ništa propuštale. Jednom je spazilač kako Sidway i Starr, zajapureni i usplamtjela pogleda, zaviruju u dnevnu sobu. Zamijetila je tako er da joj otac uop e ne pijeđ ć šampanjac. Kako se ve era završila, nastao je ples, koji se tekč narijetko prekidao. Madge je voljela plesati, i prvi sat prošao joj je na

194

krilima muzike. Kad se jednom njena klapa slu ajno našla na okupu,č netko se sjeti pun a, na što svi nagrnuše u dnevnu sobu. Veliki ječ stol bio raspremljen i odgurnut do zida. Na njemu je u sredini ležala ogromna bliještava srebrna i kristalna zdjela puna neke teku ineć koja se živo iskrila. Pokraj nje stajao je sluga spreman da služi. Zadovoljna i znatiželjna Madge iskapi svoju ašu, postane da dobroč okusi pi e, i na uli uši da uje komentare. Jedino je ona znala da jeć ć č taj pun naivna izgleda zapravo krcat dinamitom.č

— uj Č Madge, gdje si pronašla recept za ovu mješavinu? Neko gospodsko pi e — primijeti Rć ollie Stevens, koji je sebe smatrao poznavaocem pi a.ć

— I meni je novo, Rollie.

— Blago i aromati no — re e č č Brand. — Ovo te samo navla i dač piješ jednu za drugom.

— Pijmo, ako mene pitaš — dostojanstveno e Allie, što je izć njenih usta izazvalo buru smijeha, jer je bilo poznato da uop e nijeć kadra piti.

— Divan pun — dobaci č Elwell. — Šta ti kažeš, Bu?

— Dodaj mi još jednu — otpovrne ri okosa.đ

— Princezo, je li se ti s nama šališ kad nam ovo daješ?

— Zao mi je, Brande. Ali znaš, ovdje simo kod ku e. Uostalom,ć sjetila sam se tebe pa sam naru ila nešto blago.č

— Blago ili ne, popijmo još jednu.

Najzad je Madge odvukla prijatelje van. U toku slijede eg sata,ć uz ples i pauzu, uspjela je prijatelje sprije iti da pre esto ne obilazeč č zdjelu s pun om. Kako je i o ekivala, oni su ve podlijegali onomč č ć podmuklom pi u. Jednom prilikom, kad je s Rolliejem pošla k zdjeli,ć gotovo je naletjela na oca, Nelsa, Danny Mainsa, Starra i Sidwaya, ali je na vrijeme i sebe i svog pratioca sakrila iza nekog paravana. S avolskim užitkom i krajnjim zanimanjem promatrala ih je i slušala,đ

dok je odlu nom rukom prije ia Rollieju da se pojavi.č č

Ona je grupa gospode o igledno ve prije bila u pohode zdjeli.č ć

— Gene, sve bih rekao da smo prerano ostarili — žalohno je otezao Nels.

— Gdje ste, Monty Price i Nick Steel! — uzviknuo je Stewart. — Nelse, Danny, šta bi ti naši stari drugari mislili o ovom pi u?ć

195

— Zaboga, mi sam ne znam... Hej, konobaru, nato i mi jošč jednu.

— Gazda, ovaj ti je pun nektar, med i pakao sč ve zajedno smiješano — re e č Starr.

— Otkud sad pakao ovdje?

— Pa, ja sam ga primijetio tek kod ove posljednje aše, a bilač mi je šesta... Drugaru, koliko si ih ti popio?

— Dosta — tužno odvrati Sidway.

— Eh, avo da te nosi ubico svake radosti! Šta ne možešđ izdržati malo pi a?ć

— Rene, ovo pi e ne mogu izdržati, a ne mogu ga ni piti.ć

— uj, drugaru, moram par ovih aša Boniti podvaliti — šapneČ č Ren, iza le a đ Dannyja Mainsa.

— Nemoj. Izgubit eš je istog asa.ć č

— Hm! S ovim u je dobiti. Drugaru, udna je ve eras ć č č Bonita. Plakala je, strašno je neraspoložena.

— Hodi amo zakeralo! — i Sidway odvu e Rena iz sobe.č

— Gene, kad naletiš na pi e koje starca otbrlati ponovo uć mladi a, onda ga se drži — re e ć č Nels,

— Slažem se s tobom. Ali, drugari, kažem vam, ak i da moja k ič ć nije nama podvalila ovakvo ubita no pi e, ja bih se ve eras moraoč ć č napiti samo u ast starih vremena.č

— No, evo starog El Capitana! — klikne Danny Mains. — Sad da nam je još cijela družina ovdje!

Madge je ula koliko joj je trebalo da je malo žacne savjest. Ali,č u njenom duhu mogle su opstati samo vesele i zanosne misli. Vratila se plesu. Rollie, kojii je popio više no što je mogao podnijeti, postao je nametljiv i nasrtljiv. Ubrzo je pažnju djevojaka na plesnom podiju privukla Sidwayeva pojava. Bio je viši od Madgeinih kolega, vitak i prav u crnom odijelu, širokih ramena, najljepši momak. Po eo ječ plesati sa Bonitom, a nije mu mnogo trebalo da od nje pre e đ na Bu Allen. Potom je po eo momcima preotimati djevojke za vrijeme plesač i u svemu se zabavljao sa Madgeinim prijateljicama. Ona je me utimđ o ekivala da e on prirodno biti naklonjen njoj. Ali on joj se niječ ć približio, niti ju je pogledao, što nije ostalo nezapaženo. Od njega je to grubo, pomisli Madge, jer mu je ona doma ica. No, inilo se dać č

196

izme u njih dvoje nema poštivanja pravila. Od tog asa Madgeina jeđ č radost bila poljuljana. Veseo duh je ipak uzdržala estim odlascimač do zdjele. Oko pola no i vidjelo se da se neumitno primi eć č kulminacija. Madgein otac i njegovi prijatelji, usprkos posjetama dnevnoj sobi, još uvijek se vrsto držali na nogama. č Stewart, me utim, kao da je izgubio dobro raspoloženje. đ Madge je primijetila da mu je njena majka nešto prigovorila, ali bez uspjeha. Nakon ovoga, majka je nestala. Djevojci je to bilo drago, te se ponadala da i otac brzo ode na spavanje. Mada je znala da ne e biti tu a u stiluć č onih koje je Stewart u svoje vrijeme doživio kad je bio El Capitán, Madge je ipak slutila da se nešto mora dogoditi, i ve se unaprijedć kajala što e ona biti za to odgovorna.ć

I desilo se — no, bilo je to pravo iznena enje. S ašom pun a uđ č č ruci, Bu Allen sjedne na pod, i izvede salto. Pri tom, ni kap iz ašeč nije prosula. Momci i djevojke složno zaurlaše u oduševljenju. Ohrabrena ovim, Bu nastavi izvoditi salta po cijeloj dnevnoj sobi. Nels i Danny Mains tresli su se u histeri nom smijehu; Rč en Starr je udario u kaubojsku vrisku; Sidway je izašao iz sobe; Stewart, kojem se lice smrklo poput teške, tmaste obla ine podiže ruke kao u znakč da se glavom kroz zid ne može, pa izjuri u dvorište.

Prestrašena munjom što ju je spazila u o evu pogledu, ič gledaju i ga kako nestaje kroz vrata, ć Madge je nešto oko srca štrecnilo. Da li su možda pretjerali? Ali, otkud bi znala da e ć Bu Allen ovako upropastiti zabavu? Umiješao se Snake Elwell i jednim nimalo nježnim trza-em zgrabio djevojku i odvukao ju van, ina e bi č Madge morala pristupiti krajnjim mjerama. Od ove zgode, dunštvo se po eloč osipaiti. Madge je konstatirala da je ples postao »bezvezan«, osim, u dvorištu, gdje su se ostali gosti držali pristojno.

Pošto je naletjela na Barga i Maramee, koji su zagrljeni zaspali u jednom kutu, i zamijetila kako se neki drugi parovi udaljuju prema klupama, Madge spoznade da je njena zabava došla kraju. I nije joj uspjela, ve je to bio fiasko.ć

Djevojka je znala kad joj je dosta pi a, i toga se držala. Ali, uć svojoj gor ini, ovaj je put prešla svoju mjeru. .Zajedno s Rollijeim,č popila je još dvije aše pun a. Izašla je s njim napolje, pokrivši golač č ramena jednim ogrta em, i uo ila dvije injenice — da je Rollieč č č prili no pijan, a ona se nešto razveselila gdje je prije bilač neraspoložena. Sre a je to, kad ti se smakne mrak ispred o iju! Ać č Lance Sidway nije joj se ni blizu primakao. Neka ga sto vragova

197

nose! Rollie je pravi drugar. Putem ispod borova, Madge je svom prijatelju ne samo dozvolila da je žarko stiš e, ve mu je i uzvra alać ć ć poljupce. Bila je sva zanesena, i na rubu vrtoglavice.

Na jednoj maloj istini, zakriljenoj borovima, i usred niskogč žbumja, na oše klupu na kojoj su ležala ebad i jastuci. Mjese ina seđ ć č provla ila kroz granje i istini davala ar svog srebmastog sjaja.č č č Rollie sjedne na klupu i povu e č Madge sebi u krilo. Njegovo grljenje je njoj u po etku bilo uzbudljivo, i ona mu se prepustila kao kakvojč ludosti.

— Ti eš ć se udati za mene — šaputao je on muklo, izme uđ jednog i drugog poljupca.

— Zar tako? A tko ti je rekao? — nasmije se Madge.

— To ja tebi kažem.

— Rollie, pijan si.

— Ako sam pijan, ti si tome kriva.

— Svima se osladlo taj pun . A to je moja tajna, Rollie!č

— Je li?... Da, specijalista si... za tajne! Sad u ti pokazati...ć gdje si još specijalista.

Njegov ton i njegove bezobzirne ruke kona no osvijestišeč Maidge. Shvatila je u kakvoj se stituaciji našla. Ali je, onakva sentimentalna i dobro udna, pružila slab otpor njegovoj nasrtljivojć strasti.

— Ti me voliš... je li tako? — upita je on silovito.

— Da, naravno, Rollie, kao drugara, starog prijatelja i šta ti ja znam... ali...

— Gluposti! Ve mi je puna kapa tog rezanja. Plameni poljupcić kojima joj je pokrio usta i lice bili su sve žesci. Madge mu sad nije više uzvra ala. Od toga je pošla korak dalje — stala ga odbijati. To jeć pak njega raspalilo. Stisnuta u njegovu naru ju, ona nije imč ala kud. No, još se više uznemirila u jednom trenu kad joj je ogrlica stala zveketati. Budala, bisere e joj rasuti.ć

— Pusti me!... pijan si... mom e...č

— Pa i ti si pijana — dahtao je on, i gurao je sa svojih koljena na jastuke. Madgein prosvejd zagušio je poljupcima. Ona iskrene glavu u .stranu, ali je on navalio još gore.

Sad ve bijesna, ona ga odbaci sa sebe, i sko i s klupe. Uć č

198

mraku, spota e se preko nekoga, pomislila je da je Rollie, i zgrabi gač za mišicu da ne bi pala. Sjedio je, naslonjen na jedno stablo. No, nije to bio Rollie, jer se ovaj nalazio na kraju klupe, gdje je kleo i nešto mumlao.

— Oh!... Šta!... Tko je? — vrisne Madge, koja je bila na koljenima, i naže se naprijed da vidi o koga se to spotakla. ovjek jeČ rukama skrivao o i č i uši. Šake mu padaše, i pred Madge se ukaza lice Lancea Sidwaya.

Prestravila se, snaga joj se oduze, skamenila se, ali joj ipak najzad po e za rukom đ da ustane. Šok pro e i njuđ obuze strahotan stid i gnjev.

— Vi! — kriknula je.

Sporo je ustao i uspravio se. Zrak mjese ine osvjetli mu lice.č Bilo mu je pepeljasto, ali su u njegovim o ima vrcale iskre, crne kaoč ugljen, i oštre poput bodeža.

— Da, ja! Ta, tko bi drugi, pakla mu, imao ovakvu smrdljivu sre u — on otpovrne krajnje gorko.ć

— Lance Sidway! Vi ste me pratili!

— Nemojte sebi laskati — on odvrati uspaljeno.

— Napustio sam onu vašu prekrasnu družinu. Putem u kabinu, zastao sam ovdje da... da zapalim. Popušio sam cigaretu, ali sam se još zadržao, jer sam totalna budala. Vidio sam da idete amo. Sklonio sam se, dok vi ne pro ete. Ali se vi zadržavate, đ he — he!

— Oh, lažete! I još mi se smijete! — vikne Madge, van sebe od bijesa.

— Ne, ne lažem. Ali je ta no da vam se smijem, č Madge Stewart.

Drže i se za klupu, Rollie je uspio da stane na noge. Vidjelo seć da ga je pi e savladalo gore nego ikada.ć

— Tko je?

— Lance Sidway. Cijelo je vrijeme sjedio ovdje — objasni mu Madge.

— Onaj kauboj frajer? Pazi uobražene baraibe!... uješ ti,Č gospodine moj, mene si našao uhoditi? Pa ja u te živa oderati —ć vikne Stevens, i nasrne na kauboja.

— Da me niste dotakli — kaulboj e zapovjedni ki i odgurneć č mladi a. — Izvinite, ali nisam kriv. Nisam vas uhodio. Shva ate li?ć ć

199

— Lažeš, Sidway! Ti vje ito uhodiš č Madge, jer si zacopan u nju.

Kauboj se trgne kao uboden.

— Stevens, da sam ja na vašem mjestu, ja bih postupao kao džentlmen, ali vi to ne možete, jer niste. Ja ne bih pokušao da iskoristim priliku kad je pijana. Vama su nužno potrebne debele batine. A garantiram vam da ete ih od mane dobiti, ako me daljeć budete miješali u sve ovo.

Rollie se baci na Sidwaya, ali mu se ovaj izmakne i ustukne do klupe.

— Pusti ga, Rollie, pijan si — klikne Madge.

Sidway je bio prisiljen da odbija mladi eve pokušaje da gać udari. No, dobivši vru u pljusku pogred lica, kauboj promijeni taktiku.ć Zgrabio je Stevensa za mišice, i nemilosrdno ga stresao, potom ga odgurnuo.

— Stevens, pazi se! Ako me ne pustiš, zviznut u te!ć

— Ubio bih te, da imam revolver.

— Jest, kad bih ti okrenuo le a. Najobi nija si kukavica...đ č kažem ti, ne diraj me!

— Lance, manite se te budale! — stade preklinjati Madge, koja je bila više bijesna na Stevensa nego na Sidwaya.

— To vi od mene tražite, je li? Da kidnem, zato da ovom tipu bude sa uvan obraz.č

— Ili da se sa uva moj dobar glas.č

— Tu nema šta sa uvati, č Madge Stewart. Ovdje se mene vrije a, i mene to ljuti.đ

Stevens je ponovo ratoborno nasrnuo na Sidwaya, ali se ovaj put kauboj nije branio. Na mjese ini, stajao je nepomi no, spuštenihč č ruku. Ali se djevojci u inilo užasno opasnim.č

— Odvratni kravaru! — razbješnjelo drekne Stevens, i dvaput opali Lancea po licu.

— U redu, Rollie. A sad da vidimo možeš li ti izdržati — mrko otpovrne Sidway i teškom pesnicom pogodi momka. Udarac je bio tvrd, pun, Stewens se s bukom sruši i više se ne podiže.

— Tako! Izvinite što sam vam dragana udesio ali, kako ste sami vidjeli, nisam to mogao izbje i.ć

200

— Oh, on se ne mi e... požutio je! — krikne uplašena č Madge.

— Nadam se da e krepati — surovo joj dobaci ć Sidway.

— Šta da radim?

— Ako mene pitate, na ite tatu i Nelsa, ispri ajte im šta je tajđ č laf pokušao da uradi, pa gledajte kako ga oni vješaju o prvo drvo.

— Baš ste životinja, Lance Sidway! Nije vam dovoljno što ste tu sjedili i osluškivali, onako bijedno nego još...

— Pakla mu! kažem vam da nisam kriv! — Niti sam gledao, niti slušao, sve dok vam se ljubljenje nije pretvorilo u...

— Morali ste odmah dati do znanja da ste tu! — prekide .ga Madge uporno.

— Tako je. I za to mi je paklenski krivo. Ali, eto, smeo sam se, zbunio... nije mi bilo lako... Madge Stewart.

Posljednje je rije i jedva, prigušeno istisnuo, č zureći u nju o imač iz kojih je izbijalo strasno predbacivanje, na što bi se Madge smekšala da nije bila i sama uzburkana nepodnošlji-im uvstvimač

— Za džentlmena to nije opravdanje — ona otpovrne.

— Nije! Ali, šta pobogu mislite, da ste se vi ponijeli kao dama?

— Lance Sidwaye, jesam i ostajem dama! — ona e oholo.ć

— A ja sam bijedan, mizeran, vašjiv, puzavac! — on o ajni kič č odvrati.

— Smatram da ste približno pogodili.

— I vi ste Princeza Stewart, sama sebi zakon, prvoklasna dama, vladarka koja ne može griješiti? — on vatreno bukne. — ujte,č vi! — Ta koleška bitanga što tu leži nije bila pijana, ve joj jeć ponestalo osje anja pristojnosti, ukoliko ga je ikad imala. A ni vić niste bili pijani, a da vam je tata bio ovdje, na mom mjestu, prezrio bi vas.

— Rollie se zaboravio, priznajem... ali ja nisam. — Bah! Šta, pravom ovjeku vi biste bili sigurna roba — muklo do eka č č Sidway.

Madge ga gadno pljesnu preko usta. Idu eg trena on njuć otvorenom šakom ošamari, dohvativši joj i obraz i vrat, i da nije bilo klupe, ona bi se prevmula. Unato tome, mada zaslijepljenač udarcem, Madge ga opet pljesne, iz sve smage.

— Prava ma ka, je l'de? — on eč ć grubo. — Ali od mene ne eteć

201

napraviti psa.

— To nije... potrebno — odvrati ona daš u i.ć ć

Silno snažnim, tvrdim i vrelim rukama on ju zgrabi i dovu e nač svjetlo mjese ine.č

— Princeza... kakve ironije u tom imenu! Madge Stewart, sad ete, bar jednom u životu, uti istinu, tko ste i šta ste.ć č

Najedared se toliko udnovato izmijenio, toliko je bio mrko ič pravi no bezobziran, toliko blijed i užarenih o iju, da je djevojci sirceč č klonulo. Pokušala je da mu parira još nekom uvredom, ali ju nije uspjela izgovoriti. On ju strese onako kako je stresao Stevensa.

— Princezo Stewart! Divna djevojka, tako svi misle. Ponosna, plave krvi, bogata. Kakva zabluda. Pa vi ste himbeniji od avola.đ Dosta je bilo vaših prljavština i bez ovoga no as. Zahvalite bogu štoć vas otac nije zatekao ovdje, no as, umjesto mene. On to ne bić podnio, ova bi mu kap prelila ašu.č

— Sidway, šta s tim mislite? — šapne Madge, sklizne mu iz šaka i padne na klupu.

— Mislim to, da su vaši predivni roditelji predobri za vas, Madge Stewart.

— Lance, ja to... ve znam...ć

— Ali ne znate na šta ste ih natjerali.

— Oh, ne radi se valjda o novcu?

— Da, o novcu se radi! — on kresne, naginju i se nad njom.ć

Jeknula je. To je ono što ju je progonilo, to je ono na njenoj savjesti s im se nije šinjela suo iti. Osjetila je to u napetosti onogč č ovjeka, u gor ini njegova glasa, u plamenu prezira iz o iju njegovih.č č č

To je ono što mu je dalo mo nad njom; u inilo joj se da joj i samać č duša klone.

— Volja je sudbine da ja to vama kažem — on brzo nastavi. — Vaš tata mi je dao svoje knjige, da mu ih ja sredim. Nije znao da se tamo nalaze vaši bankovni obra uni, ekovi, i tako dalje. Ja sam ič č njih pregledao. I otud sam doznao koliko ste pokvareno rastrošna, i kako su se vaša roditelji upropastili zbog vas.

— Oh, Lance! ne! ne! Vi ste bijesni na mene... ja... ja vas opravdavam. Ali, zaboga, ne govorite više...

— ujte, djevojko, ništa nije suvišno što vam kažem — on jeČ

202

prekine, ne osvr u i se na njeno žalosno, prestrašeno preklinjanje. —ć ć Ja volim vašeg tatu. Oa me podsje a na mog oca. A vaša majka, onać je krasna i prava žena!... Sve za Princezu, to je bio moto ovog ran a.č Madge Stewart, vi niste bogati. Prihoda više nemate. Presahnuše, ve ima tri godine. A ti vaši roditelji pustiše vas da tjerate svoje, dać trošite kao pijan mornar, varate samu sebe, da njih žrtvujete svojim uspjesima u koledžu, haljinama i kolima, vašim koktel-zabavama s gangsterima... prešli ste sve granice! A ovu vašu zabavu, gospo iceđ Stewart, ovu izvanrednu i egzoti nu č fiestu u slavu sebi, priredili ste kad ste ve bili bez prebijene ć pare. Vaš je tata skupio posljednje krdo svoje stoke, da ga proda... da bi pokrio vaše dugove... I no as,ć dok je cijeli kraj slavio vas, kad je plesao uz vaš orkestar, pio vaše vino i pun ... to je posljednje stado odvedeno, oplja kano.č č

Madge klone, zaginjuri lice u jastuke. Udarac je pao. Onaj jedan jedini, smrtni, koji ju je zdrobio.

— I tako, an ele — šapne đ Sidway gotovo bez snage — otac vam je propao... a tko e platiti ovu zabavu? Ho e li vam se dopasti ć ć da Nels, Ren i ja skupimo svoju ušte evinu...đ

Ispružila je drhtavu ruiku i njom ga ušutkala. Okružena ruševinama što su se do malo as zvale njen ponos i njena sre a, ulač ć č je kako brzo odmi u Sidč wayevi koraci.

203

GLAVA 10.

Lance je slijepo srljao niz padinu, i stigavši na pola.puta zastane. Mirnim, zrakom plutali su tihi zvuci španjolske melodije. Beš utni se Mjesec bjelasao. Šta je to po inio? mu ilo je Lancea.ć č č Spustio se pod jedan bor i sjeo, rastrzan protivurje nim uvstvima.č č

Svojim surovim postupkom on je sebi onemogu io dalji boravakć na Stewartovu ran u. Dugo odga ana odluka inila se neizrecivoč đ č ogromnim olakšanjem. Ali ga je savjest gorko korila. »Zbog ega?«č pitao se on promuklim šapatom. »Zašto li ja osje am ovo... ovo... Toć je njoj trebalo!« Bilo mu je drago što je imao hrabrosti da joj kaže. Ukoliko u njoj ima makar zrnce dobrog, istina e ga istjerati nać površinu. I kad je ve tako, zašto ga srce žiga, zašto mu u ušima zuji,ć zašto mu se glas oduzeo? Volio bi da joj je ono rekao tonom neuzbu enog glasnika kobi ije rije i istine padaju poput eki a. Ađ č č č ć spao je na nivo ovjeka kao što je onaj Uhl. Možda bi taj donžuanč ispao ve i džentlmen. Lance se osje ao posljednjim bijednikom ovogć ć svijeta.

Pipao je usnu koja ga je pekla i ustanovio da mu je posje ena ič krvari. Ha, šta na ovo kažeš? Kao da i sada osje a one oštrobolneć pljuske. I on je nju udario, punom šakom, tako silno da je zateturala. Najedared mu posve jasno sine: razlog toj nevjerojatnoj strasti bila je ljubomora. Zbog toga što do ludila ljubi Madge Stewart, prokleta mu je sudbina dodijelila da se onamo š u uri u mraku, da gleda, dać ć uje poljupce što ih je ona neštedimice poklonila tom momku izč

koledža. Lance pokuša da tu sliku, izbaci iz misli. Taj ga je prizor pogodio kao grozan udarac maljem, ali je mu nu bol u njemu u stvarič ostavila ona podla rije — ona ljubomorom izazvana laž zbog koje gač

204

je Madge pljusnula preko usana. Najzad se Lance dosjetio pravom jadu.

»Što sam pokvaren« zamucao je u po glasa. »Bože, kakav sam. bijednik ispao!... ak i polupijana, bila je kadra da vodi ra una Č č o sebi. U to sam se osvjedo io. A ja... Ljubomora je od mene napravilač podlaca. Da je ona mene ljubila... to bi tada bilo božanstveno. Tu si gadan ispao, Lance Sidwayu!... Dobro Madge, kakva si da si, jedno je sigurno — estita si, i poštenje ti je kao stijena stameno.«č

Ustao je pomalo rhture i na svježem zraku, pod sjajemđ ć ravnodušnih zvijezda. Njegovoj je tajnoj ljubavi došao kraj. Druge ljubavi više ne e biti, to je izvjesno. inilo mu se nemogu im dać Č ć muškarac uop e, a Lance ć Sidway naro ito, gleda jednu č Madge Stewart o ima kakvim ju je on gledao, nosi ju na rukama, poljubi ječ takvom straš u, pa se potom zaljubi u neku drugu ženu.ć

Pošao je k spavaonici, trude i se da u jednu cjelinu povežeć djelomi na obavještenja što ih je iš upao iz Bonite. Kod Nelsa ječ č svjetlo gorjelo. Lance baci pogled na sat. Zora e za manje odć jedinog sata. Upao je kod starog kauboja koji se upravo svla io.č

— Nels, jesi li trijezan?

— Šta je sine, šta ti je? Blijed si, a o i ti gore.č

— Nije dobro, Nels. Jesi li dovoljno trijezan, da ti nešto objasnim?

— Trijezan? Bestraga! Otkud u to znati? Onaj je pun bioć č bogovski. Naprosto nisam mogao prestati.

— Fino je pi e, nema šta. Kako su prošli ć Danny, Ben i Stewart?

— Posrkali su posljednje kapi iz zdjele. Gene re e da je to sč njihove strane djelo milosr a. đ On je bio trijezan. Znaš, Gene je mogao i benzin piti, takvoga nije bilo nadaleko. No, Danny i Ren bili su pomalo nacvrcani... uj, reci ti meni šta ti je?Č

— Puno toga! Poslušaj me. Spakuj ti meni malo dvopeka, mesa, suhih jabuka, sve što imaš pri ruci Sve to strpaj u jedne bisage. Ja uć osedlati konja. I molim te dotle mi se istrijezni

— Sine, mislim da znam šta je — otegne Nels. Lance u e uđ svoju sobu, na brzinu se presvu e u jaha e odijelo, pripaše opasa sč ć č revolverom, pa požuri van, i na trijemu skide jedne uzde s klin anika.č Dan ranije, on je uve er smjestio konja u štali, zbog dolaska tu ihč đ konja na ran . im je za uo Lanceov korak, č Č č Umpqua zarza i stade

205

grepsti kopitom. Lance prebaci na nj uzdu, povede ga van, napuni zobnicu i dade mu neka jede. Potom, vode i konja požuri k Nelsovojć sobi. Ispred nje osedla konja, ali mu ne stegnu kolam. Odlu io je dač se opet vrati u svoju sobu i dobro promisli šta e još uzeti. Morao jeć upaliti svjetlo. Cebe, vunom postavljen kaput, pušku i nešto municije, rukavice, novac i šibice — drugo mu ne e trebati. Sjetio seć Madgeine slike. Uzet e je, jer nema izgleda da e se vratiti, niti dać ć e djevojku ikad više vidjeti. Na sre u, sliku je mogao utaknuti uć ć

unutrašnji džep kaputa. Umotao je najprije u svileni rubac, pa ju je brižno spremio. Al' e biti smiješno, pomislio je, bude li ga u sirceć pogodio imetak kakvog razbojnika, najprije e probušiti sliku teć krasotice Princeze Stewart! Ali ga ni to ime nije boljelo više od onoga što mu je ona u inila. Ugasio je lampu i izišao. Na istoku ječ probijalo sivilo. Zora se primicala.

Umpqua je tresao zobnicu ne bi li dohvatio i posljednja zrna.

— Nels iza i.đ

— Evo me. ekao sam te, sine. Ve sam bio zabrinut.Č ć

— Hvala ti, Nels — re e Lance, uzimaju i bisage. — Nemašč ć zašto da se brineš, bar ne mnogo.

— Da. Pa, udno se ponašaš. Ja sam s kaubojima itav životč č proveo. I kažem ti: ako te nije onaj pun č opio, onda te opilo nešto drugo.

— Je li? A šta to, arobnja e stari? — upita Lance hitroč č namještaju i sedlo.ć

— Ti napuštaš Princezin ran .č

— Ha! Pazi, Nels, što si pronicljiv! Kad je tako, pa da ti priznam: napuštam ga!

— I to zbog Princeze?

— Jeste, zbog Princeze! — podrugljivo otpovrne Lance.

— Au! Jeste se sva ali?đ

— Sva ali? Pogledaj, usnu mi je rasjekla. Ta mlada dama umijeđ mlatiti.

— Sine, ta nemoj! Udarila te?

— Šta misliš, da sam, sanjao?

— Ali zaboga, zašto?

206

— Nels, preduga je pri a. Ja satn samo dobio što sam zaslužio.č

— Lance, što si toliko gorak... Znaš, moram ti pmiznati da sam ja pogodio da si ti zaljubljen u.Prifctcezu.

— Vrag te odnio, ludi stvore! — plane Lance. — Moraš mi priznati! Provodadžijo stara i lažljiva, ti si mene tjerao u ludilo! Tjednima me nisi puštao na miru. Nisi mi dao mira ni u snu. »Da nisi ti zaljubljen u Princezu? Što je ona prema tebi slatka!«... To su tvoje rije i! Dobro, a sad uj, jednom, i zauvijek: kažeš, »da nisi zaljubljen uč č Princezu?« Haha! Ja tog nevaljalog an ela volim, toliko, da umiremđ za njim. Može li ti to u i u glavu? Pošašavio sam, pomamio se zać njom. Ubio bih se, kad bih morao ostati ovdje. I prema tome, kidam. E, sad valjda znaš.

— Sine ako sad budeš kidnuo napravit eš grdnu grešku —ć odvrati zaprepaš eni i ganuti ć Nels.—Jerje Princeza isto toliko strašno zaljubljena...

— Pusti to. Ti nemaš mozga. Ti si lud. Trebalo bi te vezati — ražesti se Lance, kidaju i rije i iz sebe. Bilo mu je nesnošljivo dać č sluša buncanje prostog, jednostavnog starca. — Sad uj ovo: sino ,č ć im je mrak pao, kradljivci su pognali svu stoku koja č je Stewartu

preostala. Mora biti da su je još za dana okupili.

— Šta?!! — zagrmi Nels kao kakvim udom posve izmijenjen. —č Što nam, kog pakla, nisi rekao?

— Tvoja miljenica Madge zamolila me da ništa ne govorim do sutra. To zna i, danas.č

— A otkud to znaš?

— Rekla mi Bonita.

— Aha. Kako si to izvukao iz nje?

— Dao sam joj ašicu-dvije onog pun a, otplesao sam č č is njom, malo se prošetao. I tako, istresla je vre om, pod nekim uslovima.ć

— Pod kakvim uslovima?

— Nije važno, Nels. Ne u da ti ih kažem A ti nju ne smiješ odati,ć ni Stewartu, ni Renu.

— Hm! Njih ne eš prevariti.ć

— To uop e nije važno. Stoku su odagnali kravari. Uputili se kać granici. Preko razvo a đ Gray Ridge. Gdje je to?

207

— To tu je onaj drugi sivi brežuljak jugoisto no odavde, ima okoč deset milja do njega, pa i manje. Iza njega je pobr e Pelencillosa.đ Postoji sto na staza što vodi pravo dolinom preko granice. U svoječ vrijeme onuda su kradljivci gonili stoku.

— Stewartova stoka bi sad morala biti negdje na tom razvodu.

— Dakako. A šta misliš uraditi, sinko?

— Idem da ih na em.đ

— Vrlo dobro. Samo, pazi da te ne opaze s vrha brežuljka. Kradljivci e pretpostaviti da kra a nije otkrivena odmah. Ali, o i suć đ č im oštre. Sa dva dana prednost mogli bi se prebaciti preko prije nego im mi presije emo put... Idem pokupiti č Stewarta, Dannya i Starra, bili pijani ili trijezni, pa emo potjerati onom sto nom stazom. Uć č me uvremenu ti izna i gdje su kradljivci, pa odjaši u grad. Bezđ đ ikakvog odlaganja gledaj da skupiš kakvu družinu kauboja, organiziraj kakvu bilo potjeru, pa sve kasom tjeraj da tim ušljivcima presije eš put.č

— Di li da za prijelaz preko brežuljka izaberem put po naho enju?đ

— Najbolje. Ali budeš li umio i imao sre e, ti na i Cochiseovuć đ stazu. Samo se ne spuštaj u dolinu osim ako se na eš ispredđ kradljivaca.

— U redu, Nels. Idem — odvrati Lance. — Nels, ta banda može štogod posiuminjati šta tu ja znam, pa udariti Cochiseovom stazom. Zato reci Geneu i Renu neka na toj stazi traže moje tragove.

Sko io je na konja i krenuo. Prešao je kroz selo koje je jošč spavalo, i zašao u sive sjene prerije. Kad se rumeno svjetlo ukazalo iza crnog planinskog lanca Lance je naišao na svježi trag stoke. Prelazio je preko 'ceste i vodio pravo prema blagoj, sivoj padlind na sjevernom kraju razvoda Gray Ridge. Uzbu en i zadovoljan, Lanceđ skrene sa staze i po e pre acem, nakan da se na brežuljku popneđ č nekih desetak milja južnije. Tek tada mu u misli usko i sva tragikač njegova odlaska sa ranca. Madgein ga lik progonio, svojim ljupkim, bijelim, unesre enim licem velikim o ima, a ponajviše ga mu ila slikać č č klonule pod žrvnjem zaprepaš enja i srama smrvljene djevojke, poštoć joj je rekao da je ona upropastila oca. I najzad onaj njen gest, njena mole iva ruka, što nijemo vapije za miloš u. Bi li joj bilo drago da on.ć ć Nels i Ren poklone svoje pla e? — to su mu bile posljednje rije i.ć č Prekasno! Lance se greio u sedlu. Zora se razbuktala u veli anstvenoč

208

ra anje sunca; i dnevno svjetlo potjera Lanceove sumorne misli. Nijeđ shva ao kako je mogao biti toliko bijedan. Osje ao je da e još bitić ć ć prisiljen da se vrati na ran i djevojci objasni kako su ga ljubav ič ljubomora pretvorili u kukavicu i gruhijana. Time bi odao svoju ljubav, i opovrgao svoj prezir. Što je Više išao, to je u samoprijekoriu i grižnji savjesti uveli avao svoju grešku i ublažavao Madgeineč nedostatke. Ispadne li on na kraju spasilac njena oca, time što mu vrati s oku, i možda još dobije kuglu u glavu k tome njemu je posve pravo, samo neka ona dozna kako se on pokajao.

Dijagonalno je prešao dolinu i nekih pet milja južnije zaputio se uz brijeg. Dok je stigao na vrh, sunce je ve bilo visoko odsko ilo.ć č Pobrinuo se da se ne pojavi niti da mu se konj vidi na samom vrhu brijega. Zaklona je imao, i to dobrog, me u stijenama i u cedirovojđ šikari. Sjahao je da i'spita teren. Stoku je otkrio tek kad je pješke prošao dug put brijegom u pravcu sjevera. Potjerali su je u sam kraj uske doline izme u brijega i podbr a planinskog masiva. Stoka jeđ đ pasla. Daljina u:je bila tolika da ne bi mogao raspoznati konje i jaha e, ali je Lanceu to uspjelo tek pošto su u dolini dosegli do ta keč č koja je bila gotovo na istoj visini s položajem na kojem se on nalazio. Zadržao se sve dok nije opažao kako se stado kre e dolinom premać njemu. Na to je pošao natrag istim putem kojim je došao.

Kravari imaju vid oštar gotovo kao u Indijanaca. Ali, da su ovi lopovi pretpostavili da e ih odmah goniti, onda ne bi toliko ležerno ić polako išli u toku no i. Po svoj su prilici ra unali da e kauboji, nakonć č ć burnih uzbu enja na đ senoritninoj fiesti, spavati itav dan. Plja ka eč č ć se otkriti tek nakon nekoliko dana, pa e lopovi imati vremena dać nesmetano pre u granicu. Stvar su svakako pametno i u pravođ vrijeme udesili.

Stigavši do mjesta gdje je ostavio konja, Lance se oštro zagleda u pravcu ran a. Zamijetio je obla i e prašine na cesti,č č ć nekoliko milja od ran a, otprilike blizu traga stoke. Zaklju io je da suč č to Gene i jaha i krenuli u potjeru.č

»U redu« rekao je sebi zadovoljno.« Zbilja sam imao dobru sre u da ovo iscijedim iz Bonite. Jadna mala! A sve zato da spasić brata nevaljalca! Dobro, ja u rije održati.ć č

Pojahao je konja i krenuo jednom džombastom stazicom po hrptu brijega kojom je Umpqua morao pro i korakom. Lance jeć ra unao da se nalazi etrdeset milja od cč č este, a blizu etrdeset odč grada. Polovinu prijepodneva nije još prevalio. Preostao mu je itavč

209

dan, pa i duže, ako treba da izvede u djelo što ga je Nels pou io.č Vratiti stoku inilo se Lanceu lakim poslom. Pokušao je da predvidič kakve neo ekivane okolnosti. Ako kravari otkriju da su im za petamač po i e u pobr e i pobje i. Lance baci pogled na masivne brežuljkeć ć đ ć pobr a što su se uzdizali i postupno se sve više penjali, sve do oštrihđ crnih vrhova Peloncillosa.

»Meni se ini da je najbolje si i i potražiti kakvu družinuč ć kauboja odavde do grada«, rekao je Lance sebi. Pošto je porazmislio na sve mogu e eventualnosti, odlu io je da svoju zamisao izvede. Poć č onoj padini ima nekoliko ran eva možda mu se posre i pa sretneč ć kakve jaha e. S tom svrhom Lance krene niz padinu.č

Toliko mu se misli vrzmalo u güvi, da su mu i sati i milje bili kratki. Umpqua je išao hodom i kasom pod vrelim suncem. Dokle god ide po mekanu tlu, ne e se umoriti. U kasno popodne Lance stiže doć posljednjeg ran a na padini brežuljka, gdje doznade da je nedavnoč jedna družina kauboja odjahala da okupi nešto stoke južno od Boltona. Doista je imao sre u. Lance krenu dalje nošen krilima nade.ć Ti jaha i e najvjerojatnije udariti logor van Boltona.č ć

Sunce je ve bilo na zapadu kad je Lance dostigao tri kaubojać što su vodila tri tovarna i još šest rezervnih konja. Prišao im je, pozdravio ih i svog konja natjerao na hod.

— Zdravo — odvrati mu jedan jaha , mršav i žutokos, što ječ prodornim o ima upiljio u č Lancea. — Vidio sam te kad si silazio. Nešto si u žurbi, je li tako?"

— I te kako. Vi ste, momci sa Spencerova ran a, je li tako?č

— Da, tako je.

— Ja sam Sidway, radim kad Genea Stewarta.

— Pogodio sam da si to ti. Ja sam Tim Sloan, a ova dvojica sa mnom su Spencerovi sinovi.

— Tvoj gazda rekao mi je da ste pošli južno od Boltona, da okupite neku stoku.

— Tako je, ukoliko je na emo. Ali se bojim da su stokuđ kradljivci otjerali preko granice. U posljednje vrijeme neka podmukla banda operira ovim krajem.

Ne gube i vrijeme, Lance ispri a otkud i zašto je to, što je onogć č mršavog jaha a toliko zainteresiralo da je povukao uzde i zaustavioč cijelu grupu nasred puta. — Pakla mu, šta kažeš? ujete li ovo,Č

210

de ki?... Jesu li daleko ti lopovi sa č Stewartovorn stokom?

— Eno ih u dolini preko brijega, bit e negdje u sredini doline.ć

— A kada si ih otkrio?

— Jutros, oko deset sati. Stewart e ih slijediti paze i se da gać ć ne opaze. A ja imam zadatak da na em ljude s kojima u toj bandiđ ć preprije ili put.č

— Evo nas, Sidway... Momci, jasno je kao dan da je ta ista badina pognala i našu stoku.

— I ja bih rekao — javi se jedan od bra e. — Ali da i nije tako,ć mi bismo ti pomogli, Sidway.

— Hvala, prijatelji. Laknulo mi je... o, Sloane. šta mi ti savjetuješ da radimo?

— Pa no as ta banda ne e se prima i ovom kraju doline. Jać ć ć mislim da se mi ulogorimo negdje blizu grada, a ujutro još prije zore da krenemo. Kako ti se to svi a?đ

Fino. Sve e i i kao po loju. Još prije sumraka zauistaviše seć ć ispred Boltona kraj jednog šumarka kojeg se Lance sje ao sa svogć puta za Peloncillos.

— Sloane, ho emo li u grad na ve eru? — upita Dance, pošto jeć č sjahao.

— Ne, gazda se ne bi s tim složio. Spremit emo štogod ovdje.ć Samo, nemamo ni kave ni maslaca.

— Po i u u grad, pa u kupiti. Šta misliš, da li da obavijestimć ć ć šerifa?

— Bogamu, nikako! Pa ovo je dje ja igra, a onaj e stari vragč ć sebi pripisati svu slavu.

Opsjednut raznoraznim mislima, Lance pode u grad. Predstojala mu je pustolovina upravo onakva kakvu uvijek želi. Sigurno je da e ga ć Stewart i Nels voljeti još više. A gorda, divlja, eksplozivna Madge Stewart bit e mu bez sumnje zahvalna, pać priznala to ili ne. Zaželio je da telefonom nazove ran . U ovo dobač dana, kad nema ni Stewarta ni ostalih ljudi, može biti gotovo siguran da e se ć Madge odazvati. Što bi mogao da mirno i hladnokrvno podnese izvještaj ne propuštaju i, naravno, da lukavo uve ać ć predstoje e opasnosti! Ima li srca, ta plavooka djevojka? Morao jeć priznati da ga ima, samo ju on nikad nije dirnuo u to srce. Sino njuć

211

gorku i kona nu odluku nije promijenio, usprkos tome što mu seč sama duša parala na pomisao da e zamisao i ostvariti, i zauvijekć napustiti Princezin ran .č

U Smithovu du anu na cesti kupio je kavu, maslac i nekolikoć tabli tvrde okolade, od kojih jednu stopa u džep. Dok je pomo nikč ć zamatao kupljenu robu, vlasnik radnje pri e Lanceu.đ

— uj Č Sidway, kad si otišao s ranca?

— Jutros, prije zore. Odjahao sam u potrazi za stokom.

— Onda ne znaš da Stewartu telefon ne radi. Ja sumnjam da je žica presije ena.č

— Zaista ne znam.

— Znaj, nešto nije u redu. Jutros je gospo a đ Stewart naru ilač neku robu. Kako sam neke stvari koje je naru ila o ekivao dač č dobijem, to sam joj se javio tek kad mi je roba stigla. Ali je veza bila prekinuta.

— Ni eg udnog u tame. Bit e da se srušio kakav stari stup —č č ć zamišljeno e Lance.ć

— Da, moglo bi to biti, ali nije — neuvijeno otpovrne Smith.

— Zar? A kako znaš?

— Mike Scanlon je bio tu, nema deset minuta. Išao je van, da nakupi jaslikovih suvaraka. Ispri ao č mi je kako je iz jaruge gdje je sjekao granje spazio velika crna kola kako praše cestom prema gradu kao da ih svi vrazi pakleni gone. A stala su nekih osam do deset milja dalje. To je bio ve zaboravio, kadli je blizu ceste zapeoć za neku žicu. Vidio je da je to žica od Stewartova telefona. Ležala je preko ceste. Nije bila odavno presje ena, č Mike je to vidio po kraju gdje je odrezana. Pomislio je da su to morali u initi oni iz onih velikihč crnih kola. Prije nepunih pola sata.. Nešto je tu sumnjivo, zar se i tebi ne ini?č

— Gdje stanuje taj Mike Scanlon?

— Na kraju grada, na onoj strani ceste. Pitaj Mladea, onoga iz garaže.

Razmišljaju i ć o ovoj vijesti, Lance požuri kraj crvenih i žutih svjetlosti grada. Zla ga slutnja pritisla, slutnja o ne em veomač dalekom od predvidljivog. Stewartova je telefonska žica zna ič presje ena odnedavno. Prema tome, č to se djelo ne može pripisati kradljivcima stoke. Velika crna kola! Lance je žudio da što prije uječ

212

Mikea Scanlona šta mu može re i ć o tim kolima.

Prošao je pokraj posljednjeg jarkog neonskog svetla. inilo seČ da u Mladeovoj garaži nikoga nema. Upravo u tom asu jedna velikač crna kola, pogašenih farova, sporo se pojaviše na sporednoj cesti. Lanceu se prohtije da ih pogleda izbliza. Tip i veli ina tih kola inileč č su mu se poznatim. Skrenuo je sa glavne ceste i pošao prema kolima.

— Hej, vi tamo, stanite — simijelo je viknuo. Šofer ga je uo, jerč su se kola zaustavila. Svjetlo s uli ne lampe za Lanceovim le imač đ osvjetljavalo je lica onih na prednjem sjedalu.

— Diži ih, kauboju! — za ula se reska, smrtna prijetnja. Dižu ič ć ruke u vis, Lance se sjeti tog glasa. I glas i kola.

— U redu, Uhl. Digao sam ih — on mimo odvrati.

— Pri i bliže.đ

Lance pri e kolima i zastane ispred njenih prednjih vrata. Uhl,đ naslonjen na vrata, držao je ruku u džepu sakoa. Lanceu je bilo jasno da je u tom džepu revolver, uperen u njega, pa mora brzo i dobro misliti. Uhl je bio gologlav. Njegovo poput kamena isklesano lice bilo je blijedo i hladno. Šofer se zgrbio nad volanom, spreman, da pritisne papu icu za gas. Motor je brujao. Potom Laneeu zape pogled zač mašinku na krilu jednoga ovjeka na stražnjem sjedalu. Izme u loga ič đ još jednog ovjeka zgr ila se jedna djevojka, lica bijela kao kreda,č č tamnih o iju, široko razroga enih. Lanceu je srce u užasu stalo.č č Prepoznao ju je. Na tren mu se u inio da e ga koljena izdati. Potom,č ć kao da mu se od nove navale vrele krvi raskravila i sama mrtva kič hladna ki mena moždina. I njemu se prisustvo duha vrati štaviše jošč i uve ano.ć

— Kauboju, jesi ti bio ovdje kad je Cork krcao stoku?

— Jesam.

— Tko ga je napao?

— Ne znam.

— A tko ti je sad rekao za nas i zašto si nas zaustavio?

— Htio sam te nešto upozoriti. Žicu si prekasno presjekao. Ovdašnji šerif namjestio ti je zasjedu, na zapadu prema Tucsonu i na istoku prema El Pasu. A na cesti te eka potjera koja e ti izrešetatič ć gume kao sita.

213

Uhl plane žestokim kletvama: — Rutko, stotinu ti vražjih matera! Prokleti, blesavi idiote! Trebalo je da te ucmekam još prije, kad smo zbog tebe izgubili onoliko vrijeme!... Šta emo sad?ć

— Da se probijamo — zastruže šoferov glas. Tihim, ali zvonkim glasom, Lance upade: — U Boltonu vam to može upaliti, ali ne na cesti koja je blokirana. Tamo nemate mogu nosti ni koliko jednuć prema milijun. I na istoku je isto. Javljeno je na sve strane.

— Liš e, daj zini nešto! — plane vo a bande.č đ

— Mene pitaš? — odbrusi jedan od one dvojice, na stražnjem sjedalu. — Jesam li ti rekao da ovaj posao nema smisla? Za moj ra un, najbolje je da se krijemo negdje blizu pruge, pa usko imo uč č kakav teretnjak.

— Nisi ti nikakav lisac ve kuni !... Kauboju, Šta ti misliš?ć ć

— Odmah kidajte u brda — žurno uzvikne Lance. — Kolima ne možete kroz grad.

— U brda!... Da, kop am. Ali... gdje emo do i do konja, hrane,č ć ć ebadi?ć

— Upravo kraj grada ima jedna družina kauboja. Možete od njih kupiti sve što vam treba i za tren oka ste na putu.

— Dobro. A kamo bismo išli?

— U Peloncillos. To je kamenit i divlji kraj. Trag vam tamo ne mogu na i. Danima se možete kriti. im dobijete lovu možeteć Č odjahati preko granice u Meksiko.

— Savjet ti je dobar, kauboju. A šta emo s kolima?ć

— Neka ih šofer potjera putem ka brežuljku. Neka ponese sobom vode i hrane. U svanu e neka potjera s ceste u kedrove i nekć se tamo krije. Kasnije može iza i.ć

— Dobro. Ho eš nas ti voditi?ć

— Svakako, ako mi dobro platiš.

Za uo se metalni udar revolvera č o vrata kako je Uhl raskop aoč sako. Izvadio je smotak nov anica i jednu pružio Lanceu.č

— Evo soma.

— Daj još jedinog, Uhl. I obe aj da e još toga biti ako teć ć izvu em — zatraži Lance i spusti ruke.č

— Nek ti bude, razbojni e. Sko i na papu u i reci šoferu kuda eč č č ć

214

voziti.

Lance optr a oko kola i pope seč na papu u. Uputio je šoferač neka tjera niz put, dalje od grada. U šumarku je plamsala logorska vatra. Na taj pogled Lanceu se u jednom trenu gotovo oduze snaga. Njemu se u ini kao da je ove ovo ružan san. No, kola su se kretala.č Na ovoj strani, na stražnjem sjedalu, drugi je gangster tako er držaođ mašinku preko koljena, kao i onaj prvi. Na podu je ležao još jedan ¡muškarac. Lancea ovo za udi. Sad se našao u gadnoj situaciji, i svač sre a da je tako! Jer, sve treba u initi da sprije i Uhla da odvedeć č č Madge u velegrad! Tamo bi joj bilo gore nego da je mrtva ili izgubljena. Naga ao je da ju Ubi ne bi uop e pustio. Uspije li natjeratiđ ć ove gangstere u brda, Sewart e sutradan ve biti na tragu. I to jeć ć jedini spas.

— Stigli smo — javi Lance im su kola stigla na pedesetakč stopa Od logorske vatre, još u sjeni.

— Liš e, Flaman e, izi ite i predstavite se tim mamlazima —č č đ naloži Uhl.

Nare enje je izvršeno gotovo u tren oka. Uhl iza e i staneđ đ ispred kauboja. Zaprepaš eni Sloanovi drugari, a naro ito onaj što jeć č kuhao, bili su neobi no smiješni ali sam č Sloan je poblijedio i namrštio se.

— Ovo nije plja ka, kauboji. Ho u da kupim konje i opremu zač ć put u brda. Evo soma.

— Šta to? — upita Sloain.

— Deset stotki, ili tisu u dolara, šuplja glavo.ć

— Šta ti za to tražiš?

— Pet jaha ih konja, nešto opreme, ono što nam ve treba.ć ć

— Posao je zaklju en.č

Lance pri e logorskoj vatri, ve pripremljen na teške psovkeđ ć koje su mu uputili Sloan i bra a ć Spencer.

— Izaberi što nam. treba, i to hitro!

— Uhl, brže emo ako mi ovi kauboji pomognu ć osedlati konje. Ova tvoja dvojica neka ih drže na nišanu — predloži Lance.

— U redu. Požuri — prihvati Uhl, pa se vrati kolima i otvori stražnja vrata. — Iza i, mala.đ

215

Iz kola iza e đ Madge, u bijelim hla ama i bijeloj sportskoj bluzi.č Samo što je zakora ila prema vatri, kadli ju Uhl grubo š epa.č č

— uj ti, da nisi mrdnula bez mog odobrenja — tvrdo juČ opomene gangster. — I to ti kaže Medeni Uhl, upamti.

— Vrlo dobro. Ali ti skini ruke s mene — plane Madge takvom žestinom da se vidjelo kako joj duh nije klonuo. Ona mu se istrže.

— U redu, sekice, mada bi za tebe bolje bilo da se navikneš na ove ruke... Rutko, izbaci van tog koleškog tupana, pa uzmi nešto jela i pi a i tjeraj.ć

Kako kauboji tako i Lance za udiše se gledaju i kako gangsterč ć izvla i iz kola klonulu spodobu mlada ovjeka. Mladi je bio ilič č ć poluonesviješ en ili ranjen. On sjede i svima se ukaže lijepo, blijedoć lice Rollieja Stevensa.

— Drži se i pri i vatri — naredi Uhl i gurne đ Madge pred sobom.—Sjednite, oboje. Sad emo se dogovoriti za otkup... Rutko, neć zaboravi izbaciti naše stvari iz kola.

Dok je sedlao svog konja. Lance se trudio da sve uje i vidi.č Ostali su kauboji navrat na nos sedlali i spremali konje pra enić revolverima gangstera. Žele i da ć Madge pojaše njegovog konja, Lance sveza uzengije nakratko. Pruži li mu se prilika, ubit e jednogać ili dvojicu, sko iti i sam na konja iza č Madge i pobje i. Za kratkoć vrijeme od nekoliko minuta šest jaha ih i dva tovarna konja bili suć spremni za put. Lance uze još jedan konopac i uturicu i sveza ih zač sedlo. Potom požuri ka vatri, pa e kratko: — Gotovo, Uhle.ć

— Gospode bože! — uzvikne Rollie Stevens. — Pa to je Sidway! Madge, pogledaj!

— Ve sam imala tu ast — otpovrne ć č Madge neizrecivo prezrivo.

— Kidnaperu! — u nevjenici uzvikne Stevens. Zatim se neko zadovoljstvo razlije njime. To je razbjesnilo Lancea, iji su nervi bilič kao sruna napeti.

— Dovedite amo te kauboje — dovikne Uhl. Kad se Slaon i njegovi drugari na oše postrojeni pred gangsterom, ovaj upređ pustom u Sloana.

— Kako se ti zoveš?

— Tim Sloan.

Upamti ovo, kauboju — nadostavi gangster ležerno. — Ujutro

216

obavijesti Stewarta da u mu vratiti k er za pedeset somova.ć ć

— Moj tata nama toliko — upade Madge On je prakti ki propao.č Ali ti ja mogu dati dvadeset i pet tisu a.ć

— Seko, bi li ti gledala svoje stvari? — otpovrne Uni, te se opet okrene Sloanu: — Obavijesti Stewarca da tražim za nju pedeset somova, i isto toliko za ovog momtea. Ne posluša li me, silovat emoć curu, pa emo ubiti oboje. I bez ć blefiranja. Neka pošalje ovjeka sč lovom za nama. Je li ti to ušlo u tikvu, kauboju?

— Jeste, razumijem, — promuklo pritvrdi Sloan.

— Liš e, pazi na ove tipove dok mi pojašemo i na emo se uč đ mraiku... Sidwayu, ti na elu, s tovarnim konjima. Ja u za tobom, sč ć mladom damom. Liš e, ti i Flarnanac potjerajte Stevensa izme u vas.č đ Hajdemo.

— Uhle, odabrao sam jednog mirnog konja za gospo icuđ Stewart — javtt se Lance.—Staza je gadna.

— Je li? No, ona e izdržati bolje nego mi. Ja nisam bio u sedluć ni pet minuta u životu. Gdje ti je taj konj? Hodi, sekice.

Lance ih povede k svom konju i sa sedla skide vunom postavljeni kaput koji je ve prije odvezao.ć

— Obucite ovo. Kad budemo gore bit e i te kako ledeno — re eć č i pridrža kaput da ga ona navu e. Da ga nisu pritiskala silovitač suspregnuita uvstva, on bi ustuknuo pred ovim zgr enim blijedimč č licem i divnim o ima. No, s njena lica udnovato nestade izraz užasač č i odvratnosti.

— Ne može biti! — ona emerno uzvikne.č

— Šta to ne može biti, curice? — upita Uhl.

— Da je Lance Sidway pomo nik tebi, Medeni Uhle!ć

— Slu ajno jeste, gospo ice č đ Stewart — otpovrne Latice. — Požurite, obucite kaput... U džepu imate rukavice.

Otonevidio, Lance joj pridrža kaput i brzo se udalji. Pojahao je Sloanova konja, poveo dva tovarna konja na put, i potjerao prema brdima ogrnutim tamom. as-dva kasnije za uo je za sobom dobroČ č znani topot Umpquinih kopita, a za njim, ostale konje. Uspjelo mu je. Srce kao da mu je napustilo grlo, u kojem je dosad tuklo, i vratilo se svom mjestu. S visina je duvao hladan vjetar. Zvjezde su žmirkale kao u nevjerici. Lanceove uskovitlane misli stadoše se sre ivati.đ Nema smisla da se udi položaju u kojem se našao — nema smislač

217

da se udi neobjašnjivoj sudbini koja je na koncu upravo njemuč dodijelila ulogu spasioca Madge Stewart, njena života i asti, kao ič sre e njenih roditelja. On e to ve nekako izvesti. Svi ovi jedan sć ć ć drugim povezani doga aji nisu puka slu ajnost. Oni se me usobnođ č đ poklapaju. Osje ao je da e mu po i za rukom da riješi problem. Alić ć ć se pri tom ne smije rukovoditi osje anjima, ve hladnim razborom.ć ć Radi toga se mrko usredsredio da iskoristi sve svoje mentalne mogu nosti. Iz njegovih uzvitlanih misli porodila se odluka da budeć krajnje budan i spreman da u magnovanju zgrabi priliku i utekne s djevojkom. Prilika e neumitno do i. Ovi su gangsteri mekušci,ć ć nevi ni konjima i naporima, putu po divljim, krševitim bregovima i onič e mu prije ili kasnije stvoriti priliku. ć No, ukoliko se ona ne ukaže

prije nego Uhl pribjegne sili prema djevojci, onda ga Lance mora odmah ubiti, i potjerati nju neka život spašava ludim bijegom, dok on vodi bitku sa ostalima. Ta je mogu nost potpuno izmijenila ć Lancea, pretvorila ga u hladna i prora unata ovjeka. Pred njim je pitanječ č života ili smrti — u borbi protiv opakih kriminalaca i degenerika iz podzemlja.

Tim Sloan se sigurno nalazi na udu ne znaju i šta da misli č ć o Lanceovoj vezi sa Uhlom. Što je poslušao gangsterove naloge, druga ije nije mogao, svaki bi kauboj tako postupio, a potom ekaoč č neka Stewart donese odluku o akciji. Lance je znao šta e dalje bitić — i ne bi htio biti Uhlu u koži ni za milijun dolara. Stewart i njegovi ljudi pratit e trag ove bande kao Indijanci, pa e ih na prepad ili izć ć zasjede pomlatiti, uhvate li ih žive objesiit e ih za prvi bor. Sveć njegove, Lanceove, sile moraju biti koncentrirane na zadatak da spasi Madge od ovih nemilosrdnih nemani.

Nekoliko milja dalje put je skretao ka jugu, a Cochiseova staza odvajala se i zaokreta-la iza brijega. Crna su se brda visoko uzdizala. Blijeda svjetlost na istoku predskazivala je pojavu Mjeseca.

Uhlovi neprekidni nalozi neka »da gas«, nisu bili Lanceu potrebni, on je kasom vodio povorku kroz dolinu. Tovarni konji, sa lakim teretom, nisu nimalo usporavali tempo. Ubrzo je Lance stigao do mjesta gdje se staza po injala penjati uz kosinu. Sjahao je dač sa eka ostale. č Umpqua je bio odmah za njim. Jednim nervoznim kretom Lance prelomi vrh jednog malog cedra. To mu je bio prvi znak koji je ostavio da potjeri olakša traganje.

— Djevojko, kako ide jahanje? — upita Lance kad mu se Umpqua primakao.

218

— Odli no. č Umpqua mi se svi a premda ima bitangu za gazdu.đ Bit e romanti no jahanje — podrugljivo mu odvrati ć č Madge.

Uto stiže Uhl koji se na konju raskre io kao da je na hoduljama.č

— O emu vi brbljate? — on upita.č

— Upitao sam gospo icu đ Stewart treba li njenom konju pritegnuti kolan.

— Je li? I šta ti naša damica re e?č

— Pitaj je.

Uhl je upita, na što mu ona odvrati neka se tornja do avola, ađ ukoliko je ho e sprije iti da govori onda joj mora zavezati usta.ć č Potom stiže i Stevens, pra en svojim uvarima. Bio se malo oporavio,ć č te je u sedlu uspravno sjedio. Po gangsterima, koji su ispred sebe nosili stvari i mašinke, vidjelo se da bi s najve im zadovoljstvomć sjahalí i produžili pješke.

— Ovdje po inje uspon — re e Lance.— Pritegnut u malo kolanč č ć na vašem sedlu. — Prišao je Madgei i rukom sagnuo da dohvati kolan, ali ga ona prekine.

— Svoje prljave šape držite dalje od mene! Ne dozvoljavam da me prljate. Ako se kolan treba pritegnuti to u sama u initi. — ć č Glas joj je odzvanjao prezirno.

— Prljave?... Ah. da. Eh, što sam glup — re e Lance, spuštaju ič ć ruke. — Poslušajte me svi. Staza je strma. Ne pritežite uzde. Na strmijim mjestima nagnite se naprijed, naslonite mu se na vrat. Kad ja zastanem da odmorim svoje konje, i vi u inite isto. To je sve.č

Šljepnuo je tovarne konje i pognao ih stazom, pa se popeo na svog konja i krenuo za njima. Umpqua s potpuno opuštenim uzdama, držao se odmah iza repa Lanceova konja. Lance se ogledao i spazio da mu je Madge posve blizu, mogao bi ju dota i. Ostala etiri jaha ać č č slijedila su u koloni po jedan.

Lance je u cik-caku jahao za tovarnim konjima i klonio se da se ponovo ogleda. Ali se divio djevoj inoj smjelosti. Nije se nitič najmanje plašila Uhla.

Pustio je neka tovarni konji odlu e kad e se odmarati. To suč ć bile dobro izvježbane životinje. Onkraj prvog brežuljka pobr ađ otvorila se istina pod cedrovinom iza koje se ponovo dizaila kosina,č duga i postupna. Kad se Lance našao na vrh kosine pun Mjesec je iznad crnih planinskih vrhova bijelo zra io i no nu tamu pretvarao uč ć

219

blistavo srebrnasto svjetlo.

— Šugava staza — javi se Madge ironi nim tonom. — Morat uč ć poslati ljude neka je iskopaju, imat e bar dva tjedna posla. Mada eć ć to mnogo koštati.

— Baš jeste — prihvati Uhl, shva aju i rije i bukvalno.— Šugavać ć č je dozlaboga. Ali ti, sekice, jašiš kao cure u cirkusu u kostimu.

— Gospo ice đ Stewart, ne bih vani preporu io da se izvrgavateč tolikim troškovima — sarkasti ki e Lance.č ć

— Oh, prekinite, monstruozni lažove! — plane djevojka.

— Ti prekini da brbljaš s njim —naredi Uhl.

Na njegov prijete i ć ton Madge ušuti, a Lancea zasvrbi da potegne revolver na tog samoživog gada. Taj nije oteo Madge samo da do e do otkupa.đ

Put im išao valovitim zemljištem pod cedrovinom, s pokojim borom tu i tamo koji je najavljivao da e ubrzo brdo. Znak je već ć pomalo hladno bockao. Mjesec se penjao u zenit. Staza ude u jedan uski kanjon, dug i krivudav, koji se završavao utrinom kojom je bilo lako jahati. Ispred jaha a ukaza se crn pojas borova što seč svjetlucahu na mjese ini. Lance je dobro otvorio i o i i uši da pratič č kretanje onih što su ga slijedili. Madge je posve ležerno jahala, dok su ostali po svemu sude i nastradali. Svaki as su se premještali uć č sedlu, opuštali noge i s vremena na vrijeme brundali i roptali.

Našavši se u mraku borika, Lancea spopade nekakav ludi, o ajni ki poriv. Evo, ovdje može ustrijeliti Uhla i pobje i s djevojkom.č č ć Gotovo se prepustio tom porivu. Bio je siguran da e ubiti gangstera,ć i siguran u brzinu svog konja, ali se pobojao da ne iskrsne kakva ma i najmanja smetnja koja bi omogu ila gangsterima da raspale izć svojih mašinki. Odbio je priliku. Pružit e se druga i bolja samo trebać strpljenja.

Iza borova pružao se džombast, kamenit teren po kojem bi Madge mu no prošla da se nije sre om našla na onakvom divnomč ć konju. Konji su se sporo probijali preko škriljca, uz slike strmine i kroz gusto šipražje koje im je gulilo kožu. Mjesec je sijao okomito nad glavom; zrak je štipao; kojoti su se javljali svojim žalobnim, osamljenim krikom; no je bivala sve dublja.ć

Uhl najzad sklizne sa sedla i po e pješice, vode i konja. Ostaliđ ć gangsteri kleli su i bjesnjeli neka se stane.

220

— Zaboga, Sidwayu, smiluj se! — najzad zakuka Uhl. — Zar se nismo dovoljno udaljili? Kako bi bilo da se ovdje ulogorimo?

— Nema vode, nema trave. Moramo dalje — odvrati Lance.

— Ali, mi smo ve ... prešli... stotinu milja — drhtao je gangster.ć

To se tebi ini. Me utim., nismo ni dvadeset milja od grada.ć đ Bolje ti je da opet uzjašeš.

Gun aju i, Uhl ga posluša. Lance ih nije htio pustiti da seđ ć odmore. Shva aju i da je Uhl ć ć o njemu ovisan, i da je to i samom gangsteru, jasno, Lance se uop e nije obazreo na molbe, psovke ić prijetnje. Vodio ih je dalje, preko sve težeg terena, sve dok se Uhl uz jauk ne sruši sa sedla.

— Žao mi je, Uhle — re e Lance. — Gotovo stigosmo.č

— Stigosmo, kamo?

— U Cochiseov zaklon. Nije daleko odavde. A krasno je mjesto. Ima vode, trave, drva. I brvnaru.

— Daj mi... gutljaj... Lis e — dahtao je gangster.č

— Mogu ja i pješke... produžiti.

— Ja više ne jašem, makar mi to Al Capone naredio — odlu noč e Flamanac.ć

— A ti onda truni ovdje... s jednim metkom u upi — odsje e Uhlč č i s mukom ustane.

— Tjeraj dalje, kauboju.

Jašu i s rukama u džepu, Lance potjera konja. Na brdu je biloć hladno. Madge ne e trpjeti studen, osim na nogama. ć Stevens se povodio u sedlu, ali Lance nije mogao da pokaže ikakvu su ut premać mladi u. Nakon nekoliko daljih milja teška puta, Uhl bubne:ć

— Sekice, kakvim si to lažovom nazvala Sidwaya?

— Monstruoznim. Ne samo to, on je i kolosalni lažljivac.

— Treba li da ga ucmekam?

— Ve e zadovoljstvo od toga imala bih samo kad bi tebe netkoć ucmekao.

— Pa ti si prava divlja ma ka, zar ne? Ali, ve u ja tebeč ć ć ukrotiti... Stani, vodi u. Ho u da uzjašem.č ć

Posljednje milje tog puta uzbrdo bile su gangsterima prava

221

muka i pokora. Od njih je bolje izdržao kušanju ak i č Stevens, koji je još u po etku tko zna kako bio ranjen. Kad je Lance zašao nač prekrasnu šumovitu zaravan, negdašnju! Cochiseov zaklon, mjesec se ve bio nisko spustio i zora nije bila daleko. Lance zaustavi konjeć ispod širokih borovih grana.

Ruke su mu se od studeni toliko uko ile da je uz tešku mukuč naložio vatru. No, pošto je u tome ipak uspio, nakupio je drva pa mu se plamen ubrzo razbuktao. Blijeda Madge, sad šutljiva, naslanjala se na jedno stablo. Lance oslobodi svog konja sedla, potom pri eđ tovarnim konjima i za tili as skine teret s njih. Potom odneseč smotanu ebad kod vatre. Uhl je kle ao, i drhtave ruke prinosio vatri.ć č Ostala dva gangstera, sveudilj budni i oprezni, stajali su kraj vatre s mašinkama u ruci. Njihov šef možda ima povjerenja u Lancea, ali ga oni nemaju.

— Princezo... zar se nisi... smrzla? — upita Rollie, cvoko u ić ć zubima. — Pri i... vatri.đ

— Noge su mi se... smrzle — ona šapne.

— Ne — oštro uzvikne Lance — ne može biti. Nije toliko hladno... Sjednite ovdje, na ovo ebe. Naslonite se na vre u.ć ć Prebacite preko sebe ovo ebe... Ne zamjerajte, skinut u vamć ć cipele.

Njene tanke cipele i arape nisu predstavljale efikasnu zaštituč od hladno e. Male noge njene bile su hlaidne kao dva komada leda.ć

— Rollie prebacite ebe preko le a i sjednite pokraj nje—ć đnastavi Lance. Nitko mu se nije usprotivio. Spazio je kako ga Madge motri velikim potamnjelim o ima.č

Sko io je zatim da otvori drugi zavežljaj, i da konje oslobodič sédala. Konje nije vezao. Bogata trava i dobra voda na brdskoj zaravni bijahu odli ne za pašu. Nije se bojao da e se konji uč ć dogledno vrijeme udaljiti, a osim toga znao je da e ć Umpqua biti tu. Vratio se vatri. Madge je bila zaspala, glava joj je klonula na Rollievo rame. I mladi je mrtav umoran utonuo u san. S druge strane vatreć ležao je Uhl, pokriven ebetom, s glavom na jednom panju, uć dubokom snu. Lisac se zavukao pod jednu vre u. Flamanac je uvaoć č stražu, s mašinkom u ruci, budna oka.

— Kauboju, ispruži se ti tamo — re e on. — Ja i Lisac emoč ć obaviti ovaj posao.

Lance dovu e svoje sedlo, umota se u ebe i legne ne bi lič ć

222

makar malo nadoknadio dvije neprospaivane no i. Posljednja mu jeć pomisao bila da li da riskira da puca u Flamanca, a potom ubije Lisca i Uhla dok leže. San ga sprije i da donese odluku.č

Ve je bio dan kad ga probudi tresak drveta ba enog na vatru.ć č Sad je mjesto Flamanca na straži bio Lisac. Ostali su jednako spavali mrtvim snom. Lance i sam opet zaspi i probudi se kad je sunce ve visoko odsko ilo. Uhl se zgurio pored vatre, blijedo mu liceć č bijaše slika i prilika krajnjih napora i tegoba koje je pretrpio. Iza njega je atražar lisi je njuške kora ao č č amotaimo, s mašinkom uruci.

Lance odbaci ebe i ustane. Noge su mu utrnule od studeni.ć

— Dobro jutro.. Izgleda, svježe je ovdje na brdu — on e veselo.ć

— Svježe? Ha! Ja se skoro živ smrzao — istisne Uhl.

Lance opruži ruke k vatri da ih ugrije, pa se nehajno ogleda. Tre i se gangster još krio pod vre om. Dvije žrtve su još spavale.ć ć Spazio je samo Madgeinu raš upanu plavu kosu.č

— Uhle, nije daleko od brvnare. A tamo je bolje za logorovanje. Zašto ne bismo pošii tamo? Onda bih spremio nešto mesa i skuhao kavu.

— U redu, kauboju. Kreni. Ja u za tobom, s ovima fi firi ima...ć ć ć Liš e, de buibni i Flamanca neka ustane... Curice, diži se... i upamti,č ovo ti je posljednji piut što sa spavala s nekim muškarcem osim mene.

Pun želja da golim rukama davi, Lance podiže jednu vre u nać rame, pa pode stazom ka istini. Nazirao ju je izme u velikih borova.č đ Bio je to divan proplanak na kojem je orošena trava blistala na suncu. Spazivši jelena, Lance se sjeti svoje puške. Bila inu je u koricama na sedlu. Možda e kasnije imati priliku da se koristi njom.ć Umpqua zarza odnekud blizu. Ostalih konja nije nigdje bilo. Brvnara se nalazila pokraj velikog bora širokih grana i nekoliko visokiih, sivih stijena. Otvorena vrata bijahu nalik crnom, radoznalom oku što se pita šta e se ovdje zbiti. Svukud naokolo dizali su se veli anstvenić č borovi i iza njih krševita litica. Ovo je mjesto u svoje vrjeme bilo uporište Coohisea, poglavice Apaša, kad je staza bila poznata samo Indijancima.

Pošto je spustio vre u podno jednog bora, Lance požuri natragć da još štogod prenese. Na pola puta srete se s gangsterima, pa skrenu s puta u šikaru. Bilo mu je mrsko da pogleda djevojci u o i.č Ali je ipak svoju ulogu igrao s nekim zanosom. Možda se pobojao da

223

e ga ć Madge prozrijeti. Više je nego sigurno da je u njenim o imač ispao strahovita bitanga. Vratio se s drugom, vre om, koju je bioć otvorio, spustio je pokraj prve, i pošao naložiti vatru. Pošto je i to u inio krenuo je da donese svoje sedlo i preostalu ebad.č ć

Flamanac po izgledu najokorjeliji gangster, o igledno ječ sumnjao u Lancea, a niti mu se situacija dopadala. Osamio se, po strani, s mašinkom preko koljena.

Lance prostre nepromo ivo platno na travu i stane na njemuč slagati sadržinu jedne vre e.ć

— Rollie, znam da si soja beskorisnih parajlija — obrati se on momku ironi ki. — Ali, ako bi blagoizvolio da mi pomogneš, doru akč č bi nam bio brzo gotov.

— Ja u radije krepati od gladi nego tebi pomo i ma u emu —ć ć č otpovrne mu mladi .ć

— Da, pa eš dozvoliti da i Madge gladuje. Da ste vas dvojeć prepušteni sami sebi, ona bi začas vidjela koliko vrijediš.

— Više mi se me obra aj, protuho dvoli na. Ti si šugavo pseto,ć č Sidwayu, i tvoje usluge ne pale, ni kod mene ni kod gospo iceđ Stewart.

— Kako bi ti sebe nazvao za ono preksino ? — upita Lance, sć gorkim prezirom.

Stevensovo blijedo lice bukne, crvenilom, i rije mu zape u grlu,č ali više od bijesa nego od stida.

— Kauboju, nešto mnogo pri aš — č sarkastički upade Uhl. — Šta je ovaj nalickani frajer uradio mojoj curici?

— Ne zinaim na koju to curicu misliš — otrese se Lance.

— Dobro, na gospo icu đ Stewart.

— To se tebe ne ti e.č

— Je li? uj, kauboju, ne daj se ti navu i na tanak led od oveČ ć damice. Flamanac se kune da si ti bijesan što smo ti preoteli ovaj zalogaj i .č ć

— Medeni, ja tebi kažem da on nešto kuha — javi se Flamanac.

— Sidwayu, nisi iskren sa mnom. — nadostavi Uni — Napravio si mi uslugu i ja ti vjerujem. Ali nemoj da izigravaš vraga zbog par eta zgodne suknje. To kod mene ne pije vode... šta je onajč

224

nalickani fi firi u inio Madgei ć ć č Stewart da si se ti toliko raspalio?

U tren oka je Lance uvidio kako je zbog ljubomore i bijesa doveo u opasnost sebe, a prema tome i djevojku. Usprkos svem razmišljanju, pogriješio je.

— Šefe, to tebi ionako nije važno — on e, uz grohotan smijeh.ć — Slu ajno sam vidio kako se Steverus slobodno ponaša premač gospo ici đ Stewart.

— A je li mu upalilo?

— Nego šta!

Gangsterov razuzdani smijeh nije bio nimalo laskav za Madge. Lance se uspješno odupro snažnom porivu da pogleda u nju. Bez sumnje je pružala nezboravljivu sliku.

— Dosta prljavih aluzija na moj ra un, bijedni e! — ona kratkoč č odbrusi.

Dok je kle ao na nepromo ivom platnu, i preturao poč č konzervama i paketi ima, Lance najedared osjeti da mu se ć Madge približava, potom o u njen lagan korak. Spazio je da mu se rukeč tresu.

— Je li tko vidio vre u što sam je sino imao sobom? U njoj suć ć mi bili kava i maslac.

— Dobro da ta vre a nije zmija — javi se ć Madge umilnim glasom. — Da jeste, ugrizla bi vas... eno vam je pod nosom! Lance, mogu li vam ponuditi svoje usluge kao pomo na kuharica?ć

Lance se htio trgnuti, ali se sprije i na vrijeme.č

— Da li... valjate?

— I te kako valjani... za to.

— Znate li umijesiti tijesto za poga u?č

— Dakako. Nels me nau io.č

— Dajte se na posao. Tu su vam brašno, sol, slanina, tiganja. Zagrabite vode. Dotle u zagrijati pekulju.ć

Uhl se zainteresiralo njihovim poslom. Druga dva gangstera samo su se sarkasti ki osmjehivala. č Stevens je samo sjedio, sav klonuo, lica zagnjurena me u šake. Lance je u tavu nasjekao kriškeđ slanine, ali je cijelo vrijeme bio svjestan djevoj ina kretanja njenač odlaženja i dolaženja, a u njemu se sve uskomešalo kad je i ona

225

kiekla, pored njega. inilo mu se kao da su uvstva skrozČ č zaokupljena njenom sjajnom kosom, njenim miomirisom, vitalnoš u, ić više od svega njenim neizrecivim i neodoljivom šarmom. Žurno je ustao, iz vatre je lopatom zagrabio žeravice i stavio ju na pekulju, da ju ugrije, pa je postavio lonac za kavu na vatru donio još drva, i samo gledao šta bi još uradio. Pogledi Uhla i njegovih kompanjona, kojima su mjerkali djevojku koja je svejednako kle ala na nepromo ivomč č platnu natjeraše Lancea da ju i on pogleda. Bez teškog kaputa, bila je u tankim hla ama, golih, lijepo oblikovanih preplanulih mišica,č divnih, zamamnih oblina što se isticahu u svem svom razornom aru.č Lance opsuje u po glasa. Onaj je gangster željan ne sama para ve ić djevoj ina tijela. č Madge je u smrtnoj opasnosti, a ini se da uop eč ć nije svjesna toga. Lance je ra unao da e im se č ć Stewart na i na traguć negdje oko podneva. Što znaci da bi na istinu mogao sti i nekakoč ć kasno u no ili pred zoru. A prije toga ć može se svašta dogoditi! No, kako bilo da bilo, sigurno je da e ć Stewart i njegovi ljudi napasti ili u zasjedi do ekati gangstere i pobiti ih. Nema sumnje da e Tim č ć Sloan i Spencerovi dje aci biti sa č Stewartom. Uhlu je smrtna presuda u stvari ve potpisana. Ova bagra ne e izbje i nemilosrdnim kaubojima.ć ć ć A Gene Stewart e oživjeti svoje negdašnje pustolovne dane nać granici. Ali, za sada je satima i miljama daleko. Lance mora pobje i sć djevojkom prije no i. Ove su misli u njemu previrale dok je okoć logorske varte spremao jelo.

Doru ak je bio gotov; najavila ga č Madge, umjesto Lancea. — Hajde na doru ak! — Kako je dugo kle ala pokraj vatre obrazi joj seč č uspalili, i samo je u njenim dubokim, tamnim o ima bilo znakovač fizi kih i psihi kih tegoba. Jeli su i pili sjede i ili kle e i svi osimč č ć č ć Flamanca, koji je u blizini patrolirao. Njemu je Lisac odnio hranu i pi e.ć

— Curice, ni sanjao nisam, da i ovo znaš — re e Uhl, halapljivoč gutaju i vru u poga u.ć ć č

Kako ona ne odgovori niti udostoji gangstera jednog jedinog pogleda, ovaj se na njenu indiferentnost uvrijedi, što Lance zapazi. O igledno je bio strahovito tašt. — Upamti sekice — odbrusič gangster ledeno. — im se izvu em, i malo odmorim, ve u te odu itiČ č ć ć č od tih tvojih bezobrazluka. — S tim rije ima on se teškim korakomč udalji u borovu šikaru iza istine. č Stevens se sav stresao uvši ovuč prijetnju. Madge je stala zuriti u Lancea i svojim divnim, omamljuju im o ima prodirati u samu njegovu dušu. Ponirala mu je uć č dubinu. Šta je po njegovom shva anju tamo vidjela? Sigurno se pitać

226

šta da misli o njemu. U njoj se bore njeno sadašnje loše iskustvo s njim i lijepe uspomene od ranije. Pred njenim ogromnim šarmom, Lance se gotovo izdao. Ne, bio je svjestan da ga i oni lisci gangsteri promatraju i važu mu svaki korak. Ponovo je klekao, pognuo glavu nad su em, i stao ga skupljati da ga opere. Uhl se vrati.đ

— Flaman e, ja u č ć te na pola sata zamijeniti. Potom u dać spavam. Uh, baš je prijatno ovo sunce!

Okrenuo se djevojci:

— Curice po i u brvnaru. Ona se požuri da izvrši nalog.đ

— Uhle, šta misliš da odem potražiti konje? — upita Lance.

— Konje? Ah, zaboravio sam na njih.

— Odlutali su nekamo. Na stazi im nisam našao trag. Zna i,č mora da su negdje u blizini. Ti valjda shva aš toliko su nam važnić konji...?

— Vraga mu, i te kako shva am... sada! Hodi amo, Stevensu,ć po isti ovo ovdje. Kauboju po i i na i konje.č đ đ

Glume i zabrinutost i žurbu, Lance po e. Obišavši oko istine,ć đ č na e Sloanova ilaša, i blizu njega svog đ č Umpqua. Nije bilo ni traga drugim životinjama. Me utim, Lance nije ni pomislio da traži tragove.đ Okolnim putem pošao je natrag prema logoru. Sjeo je na jedno deblo i stao viriti kroz liš e. Gledaju i u brvnaru i pomno mottre i šta seć ć ć doga a, mozgao đ je o situaciji. Vidio je kako Flamanac prilazi Uhlu. Tri se gangstera stadoše nešto dogovarati, ali Lance nije imao ni pojma o emu bi to moglo taiti. Samo što mu se nisu u inili ni imč č č zabrinuti. Jednom je Lisac pokazao na Stevensa, koji je kle ao ič radio, njima okrenut le ima. Drugi put je Uhl temperamentnimđ kretom pokazao na brvnaru, na što Flamanac samo rezignirano podiže ruke. Potom je Uhd legao na ebe na suncu i zaspao.ć

Lance se još malo zadržao, potom se vratio u logor istim putem kojim je otišao.

— Našao sam samo dva konja — izvijesti Flamanca. — Ostali su odlutali. Morat u odjahati da ih potražim.ć

— ekaj. Ako sad probudimo gazdu, on e te ucmekati.Č ć

— Ali što više ekamo to e dalje konji odlutati.č ć

— Što se mene ti e, daj bože da ih ne vidim. Pakla mu, višeč volim pješke.

227

Na to Lance po e da briše su e umjesto Stevensa.đ đ

— Rollie, ovo je gadno iskušenje— re e mu — ali ne kloni tako.č Tebi ništa ne e biti, samo eš izgubiti koju paru, što ne eš ni osjetiti.ć ć ć

— Nije mene briga zbog para. Mene je strah zbog Princeze. Za sve ovo sam ja kriv, što su nas ove hulje ulovile. Ja sam nju nagovorio neka iza e, zapravo sam je slagao, samo da bih bio sđ njom. I oni nas uhvatiše.

— Sidwayu — sarkasti kim tonom ih prekine Flamanac. Po tebič nikako ne bih rekao da si nam drugar... Za epi!č

Premda je zaškripao zubima, Lance se mudro suzdržao od daljeg razgovara. Kad je posao završen, on nasije e i dovu e drva, ač č ponajviše koru sa suhih stabala. Potom nasije e ogroman naramakč smrekovih grana i dovu e ga u logor.č

— Sid, svaka ti ast na ovom poslu što ga radiš, ali u tebi imač ne eg podmuklog — re e im Lisac.č č

— Hej! Ta on je ovo nau io u Chicagu— nasmije se Flamanac.č

— Umuknite, mekuišci, ako ostanete ovdje tjedan dana, bit ete zahvalni za mekanu postelju — otpovrne Lance.ć

— Tjedan dana! Pa šta je tebi? Ja više od dva dana ne ostajem! — do eka Lisac.č

Pomišljaju i na komplikacije koje e ve sutradan nastati poredć ć ć ovih siledžija, Lance, sa sjekirom u ruci, opet po e u sje u. Vratio seđ č s novim naramkom grana, pa po e pravo na vrata brvnare, te neđ gledaju i u gangstere, naivno u e.ć đ

Na njegovo udo č Madge je ekala, sigurno ga promatrala, jerč mu je odmah prisko ila.č

— Lance, dragi — šapne mu, i uhvati ga objema šakama za mišicu, eli nim stiskom.č č

Ispustio je granje koje tupo padle. Izvanredna draž kojom je zra ila mora da je bila izazvana dubokim uvstvima i žarom. Lice jojč č je bilo kao biser — o i su joj purpurno sijevale.č

— Jeste li hulja ili pošten ovjek? — ona dometne.č

— Hulja... i to najve a! — on istisne.ć

— Mene je strah da je tako... Ali me svejednako morate spasiti od njega, i dobit ete ucjenu. Platit u koliko ho ete... On me ho eć ć ć ć

228

napastvovati... sa uvajte me! Za milost božju... ako vam je mojač majka draga... zbog mene... spasite me od toga!

— Pokušat u... Budite hladnokrvni. Pazite! — muklo je išapnuo,ć okrenuo se i izišao. Pomislio je da e biti bolje ako još ne stane predć gangstere, pa je pošao da nasje je još granja. Pošto se staložioč dovukao je još jedan naramak granja u logor, pa se obratio Flamancu.

— Ve je kasno. Morao bih po i i ujakati konje...ć ć

— Zar? A šta mu to zna i?č

— Uloviti ih.

— Samo ti budi hladan i duboko duši. Ili razmišljaj o utjecaju mjese eve mjene na razvoj komaraca.č

— Uhl! — odjedared drekne Lance. Iznena uju i hitro vo ađ ć đ gangstera sko i iza sna i sjede, žmirkaju i.č ć

— Tvoji momci mi ne daju da po em uloviti konje. Samo samđ dva našao. Morao bih projahati malo šumom, pa bi i ostale našao.

— Put pod noge, kauboju. Ali ne zaboravi da ne želimo dugo ekati na ve eru.č č

Sav napet, uzbu en, uzavreo, Lance pojuri po sedlo, uzde iđ ebe. Cio dan je razmišljao kako bi upravo to izveo — osedlao svogć

Umpqua. Našavši se na konju osjetio je da je sudbonosni as blizu.č Odjahao je, udaljio se da ga oni iz logora ne vide, pa se vratio na mjesto odakle može osmatrati. Sunce se priklanjalo zapadu, zrak se postepeno hladio. Lance spazi Uhla kako gologlav i u košulji ustaje i odlazi prema brvnari, ušao je!

To je Lanceu bio signal da se odmah vrati u logor. Mora se suprotstaviti pogibelji. U njem je uskipio bijes, zamijenio užas i stravu. Dok je došao na proplanak ve je bio kao elik — tvrd i napetć č i dušom i tijelom. Smjelo je dojahao do velikog bora ispred brvnare i tu stao. Flamanac i Lisac su ga radoznalo motrili. Uz gest opreza, Lance pokaže na put koji je vodio s proplanka u šumu. Oba gangstera instinktivno sko iše i stadoše osluškivati. U tom trenuč Lance o u Madgein zvonki glas: — Ne! Medeni, platit u ti otkupninu,č ć ali...

— Sekice, igru si ti zapo ela. Sad moraš i i do kraja. Nema teč ć ženskice koja bi se smjela poigrati sa mnom — odvratio je gangster svojim hladnim glasom.

229

— Zaista, jesam se poigrala — ona se usprotivi. — Ali mi nije bilo ni na kraj pometi ono što ti ho eš.ć

— Sad nije ni važno. Sad emo i i do kraja.ć ć

Lance sko i s konja i pojuri k uznemirenim gangsterima. Svojimč bi držanjem svakog zaprepastio i uplašio.

— Gdje je Uhl? — on upita.

— Rekao je da e se malo poigrati sa svojom curicom — odvratić Lisac. — Šta je tebi?

— Odjahao sam tamo do kosine. Spazio sam dva konja dolje, gdje staza po inje. Najprije sam pomislio da su to naši konji. Ali samč na njima prepoznao jaha e. Idu stazom amo.č

— Jaha e! Zna i, na č č konjima su ljudi?

— Dakako!... Možda ih ima i više. Ne miriše mi na dobro. Bolje bi bilo da i sami pogledate. Išuljajte se niz stazu, pazite da vas nitko ne opazi i provjerite stvar.

— A šta da provjerimo?

— Tko je to i šta bi htjeli od nas.

— Liš e, hajde ti — naredi Flamanac.č

— U redu. Ali šta da radim?

— Zaustavi ih. I koristi svoju sivu materiju. Lisac pogleda u svoju mašinku, pa se zaleti niz stazu, išulja se sve dalje i dalje, i najzad ga zeleno liš e zaklonilo iz vida.ć

Kauboj stane na vre u pored Flamanca.ć

— Gle! Pogledaj! — on napeto šapne. — Pogledaj! na onu malu istinu, iza žutog bora. — Pazi!č

— Paklenski slabe o i imam. Ja osim zelenila ne vidim drugo.č

— Vrlo dobro! onda pazi zvijezde — sikne Lance i raspali teškim revolverom po gangsterovoj goloj glavi.

Flamanac pade kao klada. U hipu Lance prisko i k brvnari, ič stane, da oslušne i motri vrata.

Za uo je neko gušanje potom brze, lagane korake, pa ubrzanoč disanje.

— Ja te se... ne bojim... Uhle!

— Divota! Takvu te ho u da budeš divlja ma ka — otpovrne Uhl,ć č

230

glasom ne više hladnim, u kojem je treperilo likovanje. — Ho eš meć natjerati da se borim za to je l'de?

— Ušljivi gade! Da se boriš? Ja u te udesiti! — uspaljenoć krikne Madge.

Lance nasrne na vrata. uo je topot tešk lh koraka, krik, potomČ đ kako se štof para.

— Pusti me! Oh... živino!

— Curice, brat e tebe ovog asa skinuti golu — brektao jeć č gangster.

S uperenim revolverom, Lance se na e na vratima. Uhl je biođ stjerao djevojku uza zid. Gangster je u šapama stiskao komade razderane odje e. Polugola djevojka se borila kao ranjena tigrica, nać život i smrt.

— Madge! Prigni se! Dalje od njega! — Vikne Lance.

Gangster na tren stade kao gromom zgo en, pa instinktivnođ sunu da zgrabi djevojku i zaštiti se njome. Ali je ona bila snažna koliko i on, a uz to gipkija. Nastalo je kratko gušanje, na što Uhl u inič grešku — udari je. I u tom trenu dok se gangster upola okrenuo, posivjela uska lica i uspaljenih poput elika bistrili o iju, Lance sko ič č č da bolje nanišani. Revolver prasne, a gangster bi formalno odba enč na zid. Na tren je tako ostao. Kao kakvom arolijom, na glavi muč izbije velika mrlja krvi. Lance pomisli da je njegov metak odniio Uhlu pola glave. Samo as je Uhl tako ostao, pružaju i jezivu sliku, potomč ć se postrance srušio na pod.

S modricom na bijeloj sljepoo ici i crvenom masnicom nač golom ramenu, Magde je ležala u nesvijesti. Lance zgrabi jedno ebe,ć podiže djevojku, omota je, pa s njom na rukama po e na vraita.đ Flamanac je ležao onako kako ga je ostavio. Daleko na putu Lisac je jurio prema proplanku. Lance onako nasre u opali prema njemuć jednom pa utakne revolver u korice i prisko i svom konju koji ječ frktao.

— Mir Umpqua! To sam ja! Mir, ludo!

Drže i ć Madge lijevom rukom, Lance uzjaše i prebaci djevojku ispred sebe na sedlu. Umpqua nije tražio da ga se potjera. Kako je poletio, istog se trena za ulo štektanje mašinke, i cijela kiša metakač zazvižda kroz drve e i zašara po brvnari. Ali je konj u nekolikoć skokova ve bio iza brvnare i van opasnosti. Lance ga je pustio nekać

231

galopom uzmakne u zelenilo u šume.

232

GLAVA 11.

Te no i kad je daleko iza pono i Gene ć ć Stewart legao i zaspao, more su ga spopale gotovo im je utonuo u san. Na dobro je ispaloč što nije otišao spavati u svoju sobu, jer se žestoko bacakao i trzao. Upravo se u snu nalazio u žestokim burama, kad ga probudi netko ni bauk ni demon. Bila je zora. Stewart je razabrao, Nelsa gdje stoji nad njim.

— Eh, gazda, pa ti si bio pošašavio. Još nikad nisam vidio goreg lu aka.đ

— Zdravo stari. Imao sam ti lude snove. Mora biti da mi je kriv onaj bu kuriš od pun a što nam ga je ć č Madge podvalila.

— ekaj dok tek vidiš Rena... De, pusti krpe, Gene, i navuciČ jaha u opremu. Posao nas eka.ć č

— Aha, zato ti mene dižeš. Šta je bilo?

— Sidway je malo as krenuo tragom tvoje stoke. Odveli su ječ sino , prije po etka slavlja.ć č

— Trista mu...! Htio mi je to sino re i, ali mu ć ć Madge nije dala...

— Da ne bi pokvario njenu zabavu. Moramo za Sidwayem, i to odmah. Danny je pošao da pokupi konje. Ja sam spremio nešto hrane. Hajde, gazda. Hvala Sidwayu, sad emo se malo prisjetitić lijepih starih vremena.

Nels odgaca u dvorište; zvek njegovih mamuza ubrzo se izgubi. Gene brzo navu e radno odijelo, i u džep ubaci ešalj i etkicu zač č č zube. Na opasa u za revolver imao je dovoljno metaka; puška mu ječ bila u Nelsovoj spavaonici. Potom pri e ženinoj sobi, zaviri krozđ

233

vrata, pa e:ć

— Izvini, draga. Upravo me Nels dozvao. Idemo da dotjeramo natrag jedino stado koje nam je zalutalo. Možda ostanemo dan-dva.

— Zna i, to li ti je mladi č Sidway htio re i sino ? — ona odmahć ć upita.

— Pogodila si, mamice. Samo ti spavaj, i ne brini. Šta taj kauboj poduzme, uvijek dobro ispadne. Taj sve privede kraju.

Prolaze i kroz dvorište ć Stewart spazi kako u jednoj vise ojć mreži leže i spavaju zagrljena dva Madgeina gosta, momak i djevojka. Bili su upola pokriveni šarenim ebetom. Slika je bila lijepa.ć Geneu se u ini da je djevojka Maramee. »Kakve li zabave!« uzeo ječ mrn ati prolaze i dalje. »Ali neka, k vragu, divno sam se zabavljaođ ć gledaju i tu djecu... Samo, brine me ona moja!«ć

Ve je bilo posve svanulo. ć Stewart stiže do spavaonice. Kraj pre ke stajala su etiri osedlana i zauzdana konja. Ljudi su unutrač č jeli. Nagnut nad svojim tanjirom, Danny je bio nekako crn i tmuran. Starr je bio pijan.

— Gazda, ubaci štogod toplo u se... Rene, popij tu kavu, ina eč u ti je silom usuti u gušu.ć

— Nels... starkane moj... ja bih štogod popio.

— Dao sam ti »jutrenjak«.

— Rene, ti si pijan — ubaci Gene.

— Tko je pijan? Je li ja?... Nije, samo mi naškodio sok od bresaka sino ...ć

Nels prisili kauboja da ispije kavu, te mu smota nešto biskvita i mesa i turne mu to u džep.

— Gazda, krenimo — resko e ć Danny Mains. — Ne budem li se prevario, ne emo od šale sti i ć ć Sidwaya. Taj ti je momak Nick Steele broj dva.

— Tako je — složi se Nels.

Izvukoše Starra van i baciše ga na konja.

— Možeš li se držati? — upita ga Stewart.

— Ti me vrije aš — otpovrne Ren, povođ de i se u sedlu.ć

— Ja u ga pridržati — javi se ć Danny — dok se ne rastrijezni.

234

— Gazda... šta je to, pakla mu, bilo u onom pun u?č

— To ti ja ne znam, Rene, Samo znain da me od njega mora izmu ila.č

— Tražit ću od gospo ice đ Madge da mi da recept... pa uć zaraditi milijune. Pa zar je ikad bilo ljepšeg pi a? Za bogove!ć

— Ali je opasno, Rene. Vidiš kako te prevarilo.

— Šta je u njemu bilo?

— Dinamita, isitnjene munje, jabukovai e i ezapa.č č

— Ama nemoj!

Prošli su kroz selo. Stewart i Nels su se odvojili naprijed, a otraga je Mains pridržavao Starra da ne bi pao sa sedla.

— Nels, šta se i kako desilo? — upita Stewart.

— Pa, eto kako: nekoliko je Meksikanaca otjeralo svu tvoju i Dannyevu preostalu stoku. Bože, što je Danny bijesan! Lukavo su to izveli, kad je sve živo bilo kod tebe sino ! Ja naga am kako jeć đ Sidway to doznao. Mudra je to glavica, Gene. No, kako je na to došao, to za nas uop e nije važno. Lopovi su potjerali stoku ka dolinić iza razvoda Gray. Oni se nadaju da je olako prebace preko granice. Izveli bi to kao od šale da nije bilo Sidwaya... On e ih na i, pa eć ć ć odjahati u grad i skupiti pomo . Ujutru e u onoj uskoj dolini presje ić ć ć put razbojnicima. Naše je da odjašemo preko brežuljka i stignemo ih, a da nas ne opaze. Ra unam da emo ih sutra u ovo doba potražiti.č ć

— Teško e to biti u dolini — odvrati ć Stewart — Opazit e nasć na otvorenom i kidnuti. Uostalom, nemam ništa protiv, iako bih volio da ih malo ja e prestrašim.č

— No, vratit emo stoku, pa možda se time i okon a ovo ušljivoć č potkradanje.

— Hajde, Nels, ne pri aj; dokle god se stoka bude gajila nač otvorenom bit e i kra e.ć đ

— Da, to ti je kao neka bolest... Pazi, Gene, evo traga, jasan, kao da je uzoran. A evo tragova Sidwayeva konja.

— Vidim... Nels sje aš li se kad sam Madelini dao onog divnogć ilaša, kobilu »Princezu«, i kidnuo u Meksiko ne bih li tamo poginuo?č

— Eh, da li se sje am — usrdno prihvati ć Nels. — Sve te uspomene svaki dan su mi sve jasnije... Gene, kladíim se da će

235

Sldway pokloniti svog Umpqua našoj Madge.

— Ne e taj! ć Previse je ponosan. Udario tuk na luk — Stewart e,ć pomalo žalobno.

— A ja ti kažem da to nema veze. Nema muškarca na ovom svijetu koji bi mogao zadugo odoljeti našoj djevojci.

— Daj sre e da tako bude — prihvati ć Stewart oraspoložen star evim slutnjama.č

imČ su prešli autostra u etiri jaha a pognaše konjeđ č č izjedna enim kasom i u roku od dva sata stigoše do kamenitač podnožja brežuljka. Oprezno su osmotrili ulaz ü dolinu koji je bio širok i sa strane gusto obrastao kaduljom i šikarom.

— Stanimo ovdje — predloži Nels, zaustavljaju i konja. — ć Rene, znam da su ti o i mutne, ali možeš li ipak štagod vidjeti?č

— Konja bih vidio na deset milja, a june još dalje... a jednu djevojku s crvenim rupcem i dvaput dalje — izjavi Starr, ljuljaju i se uć sedlu.

— Fino! Popni se ovuda uz kosinu i pogledaj vidi li se stoka u dolini.

— Zaboga! Da se penjem, u ovim izmama s visokom petom?č

— Hajde, Rene, i ja u s tobom — prihvati ć Stewart. Nisu se ni stotinu stopa popeli po škrbastoj, obrasloj koštali, kad Starr opravda svoje rije i. Geneu pokaže gdje se u dolini kre e neka duga, crnač ć traka, nalik zmiji.

— Koliko... osam. do deset milja? — upita Gene.

— Još više, gazda... Samo se vuku. Vratiše se i javiše Nelsu što su vidjeli.

— Pa, — re e valjani staiac — najbolje da idemo dalje. Treba dač im budemo za petama, kad im Sidway ujutro bude presjekao put.

— Ako se ne varam, Rene, u toj dolini ima pitke vode, zar ne? — upita Gene.

— Tako je, gazda. Fini potok te e baš tamo gdje je stoka sada.č

— Do tamo emo mi. Tamo emo se ulogoriti. Po imo hodom ić ć đ dobro otvorimo o i.č

U izvjesnom razmaku, jedan za dirugim, odjahaše dalje. Sunce se dizalo i palilo. Iznad mjesta gdje se stoka nalazila, visoko je

236

kružilo jato grabljivica, što e se okomiti na kakvo tele ili june.ć Kaduljom su se šunjali kojoti, što je tako er bio znak da je u bliziniđ stoka u pokretu. Crni vrhunci Peloncillosa dizali su se onkraj sivih podnožja masiva.

U Stewatru se rojile uspomene. Sje ao se negdašnjih dana sć momcima iz uvene č Stilwellove družine: Nick Steele, Monty Price, i drugi. Sjeti se Madelenina brata Ala, što je oženio Florence Kingsley, i preselio se u Colorado da preuzme ran što ga je ona naslijedila.č Lijepo su uspjeli. Stewartu pade na pamet kako bi bilo obratiti se za pomo Alu. Nešto mora poduzeti, samo nek se Madgeini gostić maknu, ina e e ostati bez ran a. K eri mora re i kakva im propastč ć č ć ć prijeti, a ta mu je pomisao samo po sebi odvratna. Ali to u initi č mora. Madge je divna, vrijedna obožavanja, neodoljiva, ali je pošla krivim putem. Sati su prolazili, a Stewart je u mislima jednako navrtao i premetao uspomene, probleme i boli.

Potoku stigoše u kasno popodne i tu stadoše, te se ulogoriše. Mjesto je bilo upravo savršeno, na njemu i trave i kadulje, i topola, i suhih cedrova na kosini u blizini.

— Pa, ja u skuhati lon inu kave — otegne Neto. — Kad njuć č dodamo uz meso i dvopek imat emo gala ru ak.ć č

— Onda požuri, jer u ja sad zaspati — do eka Gene.ć č

— Pa, mi zapravo nismo uop e spavali — dometne ć Starr.

— Nemoj da sviraš, Rene, ja sam te morao udarcima buditi jutros — proslovi mu Nels.

— Ali svejedno nisam spavao. Nije to bio san, ve nesvijest odć pun a Princeze č Stewart... Gazda, ne daj više toj curi da mješa ono pi e. Jarca mu! ako te takvim stvarima u e u koledžu, eh, neka seć č oženim Bonitom i dobijemo k er, ali mi ona ne e u ovu modernuć ć školu ni primirisati!

— Rene, zdrava ti je filozofija — re e č Stewart malo tužno, pošto se smijeh stišao — ali se na žalost ne može prihvatiti

— A zašto ne, kog pakla?

— Jer današnje žene rade što ih je volja, imale ili ne imale školu. One e imati ista prava kao i muškarci.ć

— Pa šta, samo e svijet biti bolji — ubaci ć Nels.

— Nelse, ti nikad ništa nisi znao o ženama, a kamol o k erimać — pesimisti ki mu odgovori č Danny.

237

— Misliš li re i da je k er težak teret?ć ć

— Ne samo težak, ve strašan.ć

— A reci, da sam možeš po eti iznova, bi li ostao neženja, pa dač nemaš k eri?ć

— To nisam rekao.

— A ti Gene, bi li ti da nemaiš Madge?

— Stari moj, ne bih tako nešto poželio ni za sve zlato ovoga svijeta — bukne Stewart, kao radostan što može iskazati svoja uvstva. — č Madge mi je bila radost. I bit e mi to, do groba.ć

— Ta ti je na mjestu. Ona je život, divan život, koji kao takav ne može biti savršen.

Dok su tako oko male, bezdimne logorske vatre dokono sjedili, pri ali i jeli svoj skromni obrok, sunce pri e zapadu a sjene seč đ stadoše razvla iti pod padinom č Stewart sebi napravi ležaj pomo uć sedla i ebadi, i jedva je stigao da se opruzi a otežali kapci mu seć sklopiše. Probudio se kasno u no i, spazio ć Dannya gdje poti e vatru,č pa je ponovo zaspao. U zoru ga probudi ne ija neljubazna izma.č č

— Diži se na njupu — dobaci mu Nels veselo. — Sve slutim da e danas biti svašta.ć

Još se nije posve razdanilo, a oni ve krenuli. im je sunceć Č izašlo, Danny i Ren odjahaše uz padinu da vide gdje je stoka, ali im to nije uspjelo zbog neke isturene stijene što je sprije avala pogled.č Ta je izbo ina ležala mnogo milja naprijed. Nisu ni stigli do nje, a Renč spazi kako se naprijed dižu oblaci prašine.

— Ve kidaju — izjavi ć Nels.

— Tako izgleda — složi se Stewart.

— Još su prili no daleko, gazda — dometne Ren.č

— Pa, nema smisla da tjeramo stoku naprijed, kad je želimo vratiti.

— Nema. Ali, šta je s kradljivcima?

— Ako su ih tamo presreli, mi im ne emo vidjeti ni traga nić glasa.

Zaobašli su izbo inu, galopom prošli još pet milja, i tek tadač Ran spazi stoku. Usmjerila je uz dolinu, o ito je bila prije u trku, alič su je sad smirili. Njih etvorica produže put, oštrim okom motre ič ć

238

ne e li gdje zapaziti kakve jaha e. Na njih nai e raspršeno stado, teć č đ su se morali skloniti uza stranu.

— Ima oko sedam sto glava — zamijeti Nels. — Mislim da ih nije ni bilo više. Nisu mnogo umorne. Sutra e biti na ran u.ć č

— Pitam se, kamo su se, kog pakla, djenuli lopovi? — požali se Ren. — Meni nije dobro, da mi je u koga pripucati, odmah bi mi bilo lakše.

— Meni ovako odgovara — olakšano prihvati Danny. — Zavadio bih se sa svojima kad bih ubio kojeg Meksikanca makar taj bio i s one strane granice.

— Danny, mi ne znamo da li su ti lopovi bili Meksikanci — do eka Ren, upadljivo nehajno.č

— Ne, ne znamo. Ali sam se ja bojao da jesu. Stewart predloži da po u dalje, ne bi li se sastali sa đ Sidwayem i onima koji su s njim. Ren ubrzo spazi tri jaha a, na što č Stewart naloži da se stane.

— Lancea nema me u njima — re e đ č Starr. — Pazi, pazi, vidjeli su nas, a tjeraju kao da su im vrazi za petama.

Ona su tri jaha a o igledno mnogo žurila, što je potakloč č Stewairtovu radoznalost. Za kratko vrijeme pristigoše tri vižljasta kauboja, u pohabanoj i zaprašenoj odje i, natmurena oka. ć Stewart ih prepozna.

— Zdravo, momci. Gdje je Sidway?

U Sloanovu ispitiva kom pogledu č Stewart spazi neku neobi nuč vatru, i stade se pitati šta e sad biti.ć

— 'Brojutro svima — odvrati Sloan. — Stewarte, ini mi se dač niste mnogo bijesni zbog ove plja ke... ili se varam?č

— Ja sam posve zadovoljan, hvala vam, momci. Jeste i vidjeli koji su razbojnici?

— Oni su nas vidjeli iz daleka i kidnuli su. Nismo ih mogli prepoznati.

— U redu, nije važno, a gdje je Sidway? —ponovo upita Stewart, ovaj put oštrije, najedared predosje aju i nešto nepredvidivo.ć ć

— U ovo doba Sidway mora da je u Cochiseovu skloništu. Poveo je tamo neke gang-stere koji su kidnapirali vašu k er ć Madge i jednog momka.

239

Nastala je crna tišina. Ali zaprepaš enje nije Steć wartu oduzelo mo rasu ivanja zadugo. Bio je predosjetio nesre u po Sloanovu licuć đ ć što ga je osvojilo blijedilo. U Stewartovim o ima bukne plamen.č

Nels uzmahne pesnicom na Sloana. — Ama šta ti buncaš?

— Poslušajte me, ljudi. Ali, ne gubimo vrijeme ovdje. Po imo.đ Jašite pored mene, pustite me da vam kažem... Ju er, nešto priječ sumraka, Sidway nai e na nas na putu u grad. Re e nam kako je onađ č stoka ukradena i zamoli nas neka mu pomognemo da ju danas vratimo. Naravno, meni i Spencerovima bilo je milo da mu to u inimo.č Ulogorismo se odmah ispred grada. Nekako po samom sumraku, Sidway po e u grad da kupi kave i maslaca. Nedugo zatim, ali jeđ mrak ve bio pao, nado u neka velika crna kola sa ć đ Sidwayem na papu i. Nas napadoše dvojica s mašinkama. Zatim njihov gazdač iza e i kupi moje konje za tisu u dolara. Bila je to gangsterskađ ć družba, a po Sidwayu se vidjelo da je njihov ovjek. Ja nisam ništa nič slutio o kidnapiranju sve dok one hulje ne izvukoše gospo icu đ Madge i onog momka iz kola. Tek sam tada shvatío, i sve mi bilo jasno... Da ne duljim, jedan gangster otjera kola dalje, uz cestu. Mi smo, pod prijetnjom mašinki, sedlali konje i spremali vre e. Potom jedanć blijedoliki gangster naredi meni neka sa ekam do jutra i tek ondač vas obavijstim neka pošaljete ovjeka uz Cochiseovu stazu sač pedeset tisu a dolara otkupnine za gospo icu ć đ Madge i isto toliko za mladi a. Ako se njegov nalaz ne posluša, gospo icu ć đ Madge eć silovati, zatim oboje ubiti... Bilo mi je teško sa ekati do jutra, alič kako vam je telefonska žica presje ena, nisam mogao doznati da lič ste otišli ili ste još kod ku e; no, znao sam da ete pro i ovuda,ć ć ć tragom stoke, pa sam vas ovdje sa ekao.č

Dok je Sloan pri ao, č Stewartov je užas, prerastao u nemilosrdan i stravi an gnjev. Starru je lice postalo olovno bijelo, ač inilo se kao da mu se jezik oduzeo. č Danny Mains je stao kleti, ali mu

psovke prekide Nels koji se, sav rastezan uvstvima, kratko obratič Geneu:

— uj, šta misliš Č o Sidwayu?

— A šta ti misliš? — trpko otpovrne Stewart.

— Ja sam shvatio u emu je stvar. Otišao je u grad i vidio onač kola i Madge u njima. Bio je toliko lukav te je kidnapera uplašio da ne idu autoputom, ve da po u u bć đ rda.

Sloan ga nestrpljivo prekide:

240

— Ali Nels, Stewarte, vidjelo se da je Sidway jedan od te bande.

— I te kako se vidjelo — podržaše ga bra a ć Spencer u jedan glas. — Vo a bande ga je ve od đ ć ranije znao.

— Vi, momci, smatrate da je Sidway u dosluhu s .onim gangsterima? — upita Stewart.

— Žao nam je, gospodine, ali bit e tako. Pa mi smo to polovinuć no i pretresali, nismo mogli zaspati. Ti su kidnaperi prili noć č prepredeni. A ne žuri im se. Nama se ini da su č Sidwaya uputili naprijed, pa onda planirali djelo, a on odjahao onog dana kad je po injeno. Samo što nismo znali kako da povežemo kra u stoke sč đ ovim.

— Sloane, dozvoljavam da je u vašim o ima sve tako ispalo —č odvrati Stewart. — Ali vi ne poznajete Sidwaya. Kažem vam, imate krivo mišljenje.

— Dobro, gospodine. Ja bih bio sretan da bulde tako kako vi kažete.

Uto Ren Starr plane:

— Trebalo bi da trgnem revolver na tebe — on grmnu. — Sidway mi je drugar. A poštenje mu je kao elik. On ne č može biti u takvom zlodjelu. Kako se, pakla mu, našao u to umiješan, to ne umijem pogoditi, ali glavu dajem da je to na sre u i djevojke i nas. On e njuć ć spasiti. A ti eš se meni izviniti što si ga držao za hulju.ć

— Izvinit u ti se odmah, Starre — odvrati ć Sloan. — Ali, budi razuman. Sve je to udno bilo. Okolnositii, znaš... A i gospo icač đ Madge! Pa i ona je držala Sidwaya za njihovog ovjeka. Da si njuč vidio, da si ju uo šta mu je rekla!č

— Gospode, — jekne Starr, dotu en ovim novim momentom.č

Tišinu najzad prekide Nels:

— Gene, oduvijek sam znao da e se taj kauboj iskazati. I etoć mu se pružila prilika. Ja bih se okladio za svoj ležaj u raju da je on pošten, i da ima i živaca i smisla da nasamari tu bandu. On je znao da emo mi po i njegovim tragom. Šta, to mi je najposlije i rekao,ć ć neka slijedimo njegov trag. Ti gangsteri su mekušci. Kad se budu našli u brdima, bit e izgubljeni, i lak plijen onom lukavom kauboju.ć On e ekati priliku, a sigurno ti je kao sunce da e onu bagru nekakoć č ć zadržati dok mi ne stignemo, ili e pobje i s djevojkom, ili e već ć ć ć

241

nešto u initi da im je istrgne iz šaka.č

— Gazda, taiko e i biti, ako to ć Nels kaže — potvrdi Starr. — Ali, pobogu, šta ekamo!č

— Sloane, momci, valjda ete s, nama? — re e ć č Stewart.

— I još pitate!

— Nels, mi emo skrenuti sa staze na pola puta uzbrdo, pać emo naokolo, sa zapadne steane, pri i Cochiseovu uporištu. Moždać ć

stignemo tamo prije njih.. Mekušcima e to biti prava pokora. Bit eć ć krepani. Vremena imamo. Ali moramo sti i prije mraka... A sad, svi,ć podbodimo konje!

Uspjeli su do sun eva zalaska prije i dugi uspon uzbrdo koji je ič ć jaha e i konje ne samo oznojio ve prakti ki iz njih iscijedio svuč ć č snagu. Duiboko u šumi zapadno od Cochiseova uporišta, na mjestu koje je po op em mišljenju bilo udaljeno mršavih desetak milja odć uporišta, zastali su da se odmore.

— Momci, da se malo odmorimo — dahtao je Nels, skidaju ić kožne dokoljenice.

— Ljudi, za slu aj da su ovdje... — otpo e č č Stewart.

— Jesu ovdje — prekide ga Nels.— Zar nismo preko dvije tre ine staze slijedili njihove tragove? Zar nismo uhvatili dvać Sloanova konja što su se vra ali ku i? Da to mjesto ak nije posveć ć č logi no odmorište, č Sidway bi naveo da stanu tamo.

— Dobro, dobro — zašfcripa Stewart. — Prišuljat emo im se. Ić onda šta?

— Stewart, imamo posla s gangsterima naoružanim. mašinkama. Ako mene pitaš, re i u ti šta: nema opomene, ve imć ć ć č ga vidiš pucaj, ubij!

— Pakla mu, tako je — složi se Starr.

— Pa, šta ja znam, napokon — dometne Nels, zamišljeno. — Jedno je sigurno: da još nikad nismo imali posla s tom vrstom bagre. Ja bih rekao: napadnimo ih, pa ako se oni odmah ne predaju, pobijmo ih.

— U svakom slu aju ne smijemo im dati vremena da u nasč upere mašinke — mrko odvrati Stewart. — Moja je želja da s tim tipovima najprije porazgovaramv a potom da ih gledam kako mlataraju nogama u zraku.

242

— Gazda, ovo ti je odli na idejač # — složi se Ren divlje. — Mada me svrbi kažapirst desne ruke... Samo neka na emo đ Madge, živu i zdravu.

— Sigurno da emo je na i — uisplamti ć ć Nels. — Možda sam ostario i oslabio, ali na Sidwaya sve polažem. On voli djevojku, pa eć i najlukavije gangstere prevariti.

— Nels, baš ova nada me sa uvala od sloma. Po prvi put uč životu popustili su mi živci. Šta eš, radi se ć o mojoj k eri! — muklo ić prigušeno usklikne Stewart.

— Po imo — zaklju i đ č Nels. — Ne gubimo jedan drugog iz vida, držimo korak i odstojanje. I ni glasa!

Uz kosinu pod gustim borovima vodio je put k sivim stijenama. Izme u grdnih kamenih gromada, progonitelji u oše kao kroz kakvađ đ vrata na planinsku zaravan. Pred Stewartovim napregnutim pogledom ukazala se istina, nalik nekom parku u žutilu i zelenilu,č ušaranom pogdjekojim visokim borom, koja je upravo neopisivom ljepotom blještala na suncu. Odnekud iz sredine istine dizao seč tanak pramen plava dima, na što Stewartu srce posko i. Ren pokazač na jednog ilaša koji je pasao na otvorenoj livadi, i č Sloan šapnu da je to njegov »Gordi«.

Na Nelsov znak stali su se smotreno spuštati k ravni. Tu i tamo je Nels zastajkivao i osluškivao. Stewart bi o uo samo šapat vjetra uč borovima, i daleki mramor vode. inilo se kao da se nad proplankom,Č spustila nadnaravna tišina.

Najedared Ren zna ajno podiže ruku, te se svi trgnuše.č

— ujem glasove — on šapne.Č

Mora biti da je imao vanredno oštar sluh jer ostali samo o mahnuše glavom. Tek što su zakro ili da po u dalje kadli ih prasakđ č đ revolvera prikuje na mjestu. Osluškivali su uzdržana daha.

— Nije to »Colt 45« — šapne Stewart.

— Sidway nosi »Smith i Wesson«. Po zvuku bi mogao biti — re e č Nels. — Krenimo, vidjet emo šta je.ć

Brzo krenuše, ali ih dvanaest koraka dalje opet zaustavi oštar rafal što je odozdo odjeknuo.

— Mašinka! — Sloan e, sav uzbu en. — I te kako je dobroć đ poznajem.

243

Rafal kao da je došao odozdo zdesna. Za praskom mašinke slijedio je fijuk metaka kroz liš e i bubnjanje u tvrdo drvo. Paljbać prestade. Ren stade skakati, ne bi li ugledao štagod više iznad zelenog žbunja.

— ujete li? Topot konja!Č

— Jasno kao dan! — ispusti Sloan.

Stewart tako er za uje daleki, brzi topot kopita, lomljavu uđ č šikari, pucanje suhih grana, potom udaljavanje konja u kasu.

— Tu smo, Gene — zašišta Nels, a sive mu o i bijahu dviječ plamene ta ke. On dade znak da se krene.č

Usprkos silnoj napetosti, Nels je mirno i razborito išao veoma sporo, u najve oj tišini. ć Stewart je zatomijivao strah i zdvajanje što su pustošili njime. Uto u neposrednoj blizini za uše brze korake poč kojima im bi jasno da je staza negdje tu. Nels u ne i opreznoč č razmakne neke borove mladice, da vidi. Starr je slijedio njegov primjer, a to u indše i ostali. č Stewart je preko žbuna gledao u krov stare brvnare.

— Flaman e! —č : za uo se grubi glas. — Šta je bilo?č

— Raspalio me po glavi — odvrati ne iji bijesni glas..č

— Ama tako? Zar Stevens?

— Ne, ve onaj podmukli kauboj. Slagao je da je vidio konje nać stazi. Uspio je da se oslobodi tebe, pa je potom mene odalamio.

— A onaj pucanj u brvnari?

— Kakav pucanj? Ja nisam ništa uo.č— Valjda znaš da je Uhl otišao u brvnaru djevojci!

— Da, znam, vidio sam.

— Pa, netko je tamo pucao. Sidway je bio ušao, mora biti da je umlatio Uhla; Bit e, tako, jer sam ga spazio kako izlazi s djevojkomć na rukama. Sko io je na konja. Ja sam raspalio, ali onako u trkuč nisam mogao naciljati.

Nels i Ren okrenuše se Stewartu, lica kao ozarenih, na kojima se tvrdomrka odlu nost pretvorila u ekstazu radosti. č Stewarta je obuzelo isto uvstvo i bilo mu je tako silno da je od njega gotovoč klonuo. Ali mu je strahovito olakšanje što ga osjetio bilo pomu enoć odvratnim pitanjem — da li je Sidway stigao u brvnaru na vrijeme? Ponovo je njime ovladala žudnja da dere i kasapi. Tiho je dopuzao za

244

ostalima.

Stigli su do samog ruba istine. Ren je tvrdom šakom pritisnuoč Stewartu rame. Vire i kroz liš e uvjeriše se da se nalaze na svegać ć pedesetak jarda od logorske vatre. Tamo su stajala dva gologlava muškarca, lica kao u mrtvaca, i gledala jedan drugog. Obojica su držala mašinke. Onaj viši, crnokosi, sagnuo je glavu k drugom, o itoč zato da mu štagod na njoj pokaže. Iza njih, na tlu je sjedio mladi Stevens, vidjelo se da je itav, ali upravo paraliziran stravom. U tomč asu iz brvnare se za u neki zvulk, i gangsteri se kao igre okrenuše.č č č

Na vratima brvnare pojavi se tre i muškarac, neki vitki mladi ,ć ć krvava lica. On zatetura ka prvoj dvojici. Pružao je jezivu sliku. Vidjelo se da u njemu gori snažan nagon za životom. Iz usta njegovih psovke su odzvanjale šumskom istinom. Stao je pred zaprepaš eneč ć gangstere.

— Taj... kauboj pucao je u mene... majku mu poganu... kidnuo je s njom! — razderao se kao pomaman. — Obojicu u vas ubiti... sunceć vam žarko, šupljoglavci! Pakla vam paklenskog, šta ste radili?

— Medeni, kauboj nas je prevario — odvrati Flamamac. — Slagao nas da je vidio konje. Poslao Lisca neka po e stazom, a ondađ je mene onesvijestio.

— Dao bog da ti je tu šuplju tikvu smrskao!

— A meni se ini da je smrskao tvoju. Bolje ti je daj da ti krvč isperemo. ovjek bi rekao da ti curi van materija što ti služi zaČ mozak.

— Samo mi krv curi. Okrznuo me... evo ovdje... Kriste, što pe e... Obriši me...č

Lisac odloži mašinku; izvadi jedan ru nik iz vre e, umo i ga uč ć č vedro s vodom, pa obriše krv sa Uhlova blijeda, tvrda lica kriminalca po kojem se vidjelo da je nedjelima i proživjelim životom daleko nadmašio svoje godine.

— Ruke u vis! — zagrmi Nels.

— Gore šape, gangsteri! — zatrubi Starr.

Uhl i Lisac ne izgubiše ni trena, ve smjesta digoše ruke.ć Flaimanac, me utim, samo se iskrene, s mašinkom koja stadeđ bljuvati vatru i štektaitii. No gotovo istog trena lice mu se iskrivi i on se zanese. Mašinka je zabubnjala po tlu, zašarala po kamenu, i ispala gangsteru iz ruke. Stewart spazi gdje se Starrova puška dimi. Potom Nels isko i, s uperenim revolverom, a za njim ostali kauboji.č

245

Mains ispade iz šume zdesna U asu kad je č Stewart stigao, Sloan je ve kupio gangsterovo oružje.ć

— Hej, Spenceru, dodaj mi e taj konopac — dovikne đ Starr. Dobivši uže, raširi om u, i vješto je prebaci Uhlu preko glave.č Gangster je ili bio hrabar, ili pak nije shvatio smisao ove Starrove geste.

— Stani, Rene! — naredi Stewart, i pri e Stevensu. — đ Sime, jesi zdrav?

— Jesam, gospodine. Bar tako mislim — izmuca Stevens. — Na svu sre u. Gotovo sam premro od straha.ć

— Sidway je kidnuo sa Madge?

— Jeste, gospodine, ali... ovaj...

— Je li ona bila zdrava? — muklo upita Stewart.

— Bojim se... da nije bila. uo sam... kad se borila... s njim! — iČ Stevens upre drš u im prstom u Uhla. — Pala je u nesvijest... ili jeć ć bila mrtva... Sidway ju je nosio, i sko io na konja... Ali, gospodineč Stewartu, da i jeste živa... ništa joj ne bi bilo bolje s njim... jer je i on hulja kao ovi!

— Jest, tako je — smrknuto potvrdi Uhl. — Sidway pripada Corkovoj bandi. On me prevario. Ho e i otkupninu i djevojku za sebe.ć A za to u ja ve njega makar me to stajalo i stotinu somova.ć ć

— Hoho! — sarkasti ki mu se naruga č Sloan.

— Gangsteru — Stewart e hladno — kad bi ti znao Zapadnjake,ć onda se ne bi mnogo udio svemu tome.č

Ren Starr stade ispred Stevensa.

— uj, jesi ti ono sad blebetao da je Č Sidway jedan od ove bande?

— Jesam, rekao sam. On je bio u dosluhu s ovim kidnaperima. A poslije ih je prevario. On je...

— Za epi tu blesavu gubicu, fi firi u koleški! Tko li je tebeč ć ć poslao u koledž! Imaš li imalo soli u glavi? Moj je drugar spasio djevojku.

— Ti si tvrdokorna budala.

— Ako te raspalim...

— Stani, Rene, — strogo naloži Stewart. — Dozvoli da su

246

okolnosti takve. Doista izgleda udno. Ali emo to odmah raš istiti.č ć č

Gangster Flamanac bio je mrtav, tane ga pogodilo posred ela,č Stewart naredi Sloanu neka pazi na mašinke, a Starru neka pretraži gangsetre. Nels je držao revolver uperen u Uhla; Stewart već godinama nije vidio takav izraz na star evu mršavu licu. Potomč Stewart pode u brvnaru. Na podu je ležala gomila granja, ali netaknuta. Ispituju i naokolo, ć Stewart otkrije u prašini tragove Madgeine male noge. Iz tragova je doznao da se djevojka borila i otimala. Našao je i mrlju usirene krvi, na mjestu gdje je Uhl pao i ležao dok nije došao k svijesti. U brvnari se više ništa nije moglo doznati... Strašna muka što je Stewartu stiskala srce nije popustila. Ali je ipak bio zahvalan što je Madge živa i što je uva ovjek!č č

Vratio se grupi, a Ren mu pokaže hrpicu revovera što ih je pokupio s gangstera.

— Momci, uzmite to za sebe. Uhlov ostavite Sidwayu. Mislim da e mu biti drago da ga ima za uspomenu.ć

— Šta na ovo kažeš, gazda? — upita Ren, i pruži Stewartu nekoliko smotaka nov anica. Na omotnoj traci jednog bila ječ ispisana jedina tisu a.ć

— Pogledaj ih gazda. Sve iste. Kako ih ovi zovu, somovi.

— Gle izgleda da ovi džentlmeni imaju posla samo s krupnim parama — ironi no e Gene.č ć

— Stewart, pusti stvar neka legne, i zadrži lovu — javi se Uhl prijaznim glasom. inilo se da u njega nema ni straha ni shva anja.Č ć Zadivljuju a je bila njegova pouzdanost, ak i pred mrkim, šutljivimć č Nelsom, ali je ona mogla postojati samo zahvaljuju i posvemašnjemć neznanju i bahatosti. S druge strane. Stewart je znao da ni na nebu ni na zemlji nema te sile koja e Nelsu zaustaviti ruku. Ovi su seć lešinari drznuli da uplaše a možda i povrijede Nelsovo jedino blago — Madge, koja je to starcu bila još od onog trena kad mu je prvi put sjela na koljeno.

— Hvala lijepo, Uhle. Do oše, možeš sebi dozvoliti takvuđ širokogru ost, jer ti pare ne e trebati tamo gdje eš po i.đ ć ć ć

— Gazda, on to ne shva a? prezrivo e ć ć Starr. — Dozvoli mi zadovoljstvo da mu ja to kažem. — I kauboj trgne laso tako te se om a kao zmija stegne oko Uhlova vrta. Gangster na to raširi om u ič č zbaci je preko glave.

247

— Kauboju, ja pamtim lica — on zareži. — A kažem ti da sam nekima dao svoje i za manje od ovoga.

— Trista mu gromova! — vrisne zaprepaš eni i ozloje eni ć đ Starr. — Gazda! Nels! Danny! ujete li šta ovaj kaže? On e meni dati svoje!Č ć

Stewart je uo io da su svi oni duboko impresionirani ovimč novim tipom desperada pred kojim su se našli. Uhl je bio posve ubije en da je ovo samo prolazna nevolja. Ortak njegov, Lisac, bio jeđ stariji od njega, i manje samouvjeren. Bez sumnje je taj oduvijek, bio samo oru e. A Uhl, onako mlad, bio je navikao na neograni enu iđ č bezobzirnu mo .ć

— uj ti, blesavi vrtoglavac jesi li ti zbilja takav idiot da seČ nadaš izvu i iz ovoga? — vrisne ć Starr, sav crven u licu. Stewartu upade u o i koliko se č Starr strahovito raspalio na hladnokrvnog, ledenomirnog gangstera, dok ga je naprotiv Nels gledao nemilosrdno šutljivo. Stewartu je bilo jasno — Uhl se ve sada može slobodnoć smatrati mrtvim, premda to ni izdaleka ne sluti. Ran era je kopalač znatiželja da što bolje upozna ovu vrstu revolveraša. Kako se strah zbog k eri u njemu donekle stišao, sad ć je bio u stanju da savlada svoju mržnju.

— Pusti mene da s njim progovorim koju, Rene... Momci, svežite onog drugog — on e, i pri e bliže gangsteru. ć đ Nels nije ni na tren niti za palac pomakao revolver koji je bio smrtno prijete ić uperen u Uhla.

— Uhle — Stewart e — rekao ć si da je Sidway umiješan u otmicu moje k eri? Kako to?ć

— On je iz Corkove bande. Znam ja tu pticu. U Yumi sam ga upoznao. Vozio je jedan moj kamion za šljoku.

— Aha. Jedan od onih kamiona u koje si trpao ukradenu stoku, je li tako?

— Ja da kradem stoku? To ti je dobar vic — odvrati Uhl, uz prezriv smijeh.

— Svejedno, ako nisi ti, jesu tvoji šoferi krali, vjerojatno potajno. Sidway je vozio jedan prazan kamion u Tucson: Taj je kamion prije bio krcat stokom. Zaustavili su ga ljudi koji su o ekivalič da u njemu na u krijum areni viski. Drugom prlikom je taj kamion,đ č zajedno s još nekiiin sli nim kamionima, parkirao na autoputu uč blizini mog ran a; u njh se krcala ukradena stoka. Uspjeli su kidnutič s jednim tovarom. Sidway je ubio jedinog tvog ovjeka.č

248

Na ovo Uhl dade odušku takvom bijesu, da se Stewart uvjerio kako gangster doista nije umiješan u plja ku stoke. No, takve grozneč psovke ran er nije uo ak ni u najgorim jazbinama negdašnječ č č granice.

— I dalje, Sidway, uop e niije ono što ć ti misliš — nadostavi Stewart. — On je samo lukav kauboj. Znao te je, prevario te, i navukao da do eš ovdje, u smrt.đ

— On je samo htio da kidnapira Madge — plane Uhl, ali se vidjelo da mu se pouzdanje pokolebalo.

— Opet griješiš. Zašto bi je kidnapirao, kad treba da se ženi njom?

Ovaj Stewartow udar (naslijepo slomi gangsteru tvrdoglavu sigurnost i otkrije svu njegovu odvratnu prirodu. Ukoliko je uop e bioć sposoban da voli neku ženu, onda mora biti da je to uvstvo osje aoč ć prema Madge Stewart. Ran er je došao do zaklju ka da je gangster uč č svakom slu aju bio opsjednut nekom silovitom straš u prema Magde,č ć i da ga je neumna ljubomora obuzela. Lice i vrat planuli mu, i gr ilič se, o i mu postale neljudske, glas mu bio zagušen.č

— Da je ženi, je li? — istisnuo je — Nek mu je nazdravlje... iz druge ruke... ja sam svoje obavio!

Jednim udarcem Stewart ga obori, ali se ipak toliko savladao te je uspio skrenuti ustranu Nelsov revolver koji je podrhtavao. Me utim, bilo đ je nemogu e obuzdati Starra, i najedared ć Stewart osjeti da to niti ne želi. Kauboj podiže Uhla na noge.

— Kopile šugavo — zašištao je Ren, stvrdnuta posivjela lica. —S tim se nigdje ne eš pohvaliti, jer ne eš živjeti!ć ć

— Skloni se, Rene — prodorno se ogasi Nels.

— Ne, Nels, ti ga ne eš ubiti — muklo vikne ć Starr.

— A ne emo ga ni objesiti. Objesit emo njegovog kompanjona,ć ć pobogu, a on neka gleda. Ovo u ja izvesti!ć

Nabacio je om u Liscu preko glave, snažno ju stegao, potomč drugi kraj lasa prebacio preko jedne vrste borove grane i dohvatioč ga.

— Sloane, Spenceru, držite! Na posao. Ti, mom e, zgrabič konopac iza mene i povuci ako si samo upola muško... jer ako ne ešć prebit u te tako da e ti se i maj ino mlijeko u tebi uisiriti... Vuci. —ć ć č Aha! Pazi što mu je krik zamro! Do kraja kukavica... Sveži ovaj kraj,

249

Sloane.

Stewart je bio skrenuo pogled u stranu, ali je htio ne htio vidio na tlu grotesknu sjenu što se bacaka, i uo je težak uzdah i osu enogč đ i izvršilaca osude, struganje izama i zvek mamuza, i najzadč nevjerojatnu sliku — Stevensa kako vu e laso. Tog se asa momakč č poveo za nekim prirodnim nagonom, i njegovo je zacirvenjelo lice bilo isto toliko neljudsko koliko i u drugih.

Odjedared Stewart obrati pažnju na Uhla. Gangster je prisustvovao vješanju svog a utanta, i sad su đ mu se i lice, i izgled, i ponašanje stubokom izmijenili — ni nalik onom malopre ašnjem.đ

— Šta kažeš na ovaj naš »ples s ogrlcom«, gangsteru? — iscerio se Ren u njega. — Ovako mi to radimo na Zapadu... Nemaš pojma koliko mi je krivo što te ne mogu objesiti i gledati kako se trzaš. Ali ne mogu jer mi tvoje šepurenje ide na živce. I tako gospodine Uhle, kidnaperu, gangsteru, krijum aru, revolverašu, sadč eš ti da zaigraš moju igru!ć

— Pusti Rene, nema od toga ništa. De ti njega objesi — napokon progovori Nels.

— Hehe, drugaru stari... pa zar ti da to kažeš? Gdje je ona njegova škljoca? — Ren izvu e revolver i prezrivo ga pogeda. — Štač kažeš na ovu igra ku, č Nels? Ovi tipovi na filmu pucaju kroz džep. E, pa dobro!... Gdje mu je sako? — Starr dohvati gangsterov sako i metne mu mali revolver u desni džep.

Isti udnovati antagonizam koji je ispoljio č Starr, osjetio je i Stewart. Bez sumnje, pod utjecajem tog antagonizma bio je i Nels, ina e bi sigurno ustrijelio gangstera i tako okon ao stvar. I kakoč č Nels, koji je u svoje vrijeme bio revolverás, tako i kauboji iz kasnijih vremena, koji su nosili revolver i ne samo ukrasa radi, s prezirom su gledali na podvige suvremenih ubica što iz potaje sipaju smirt svojim automatskim revolverima. Za te kauboje ovi su naprosto bili ubojice. Ubojice kojima je ravnopravna borba nešto tu e, neshvatljivo. Ali,đ Ren je htio da tako bude.

— Budi razuman, kauboju — nastavi Stewart. — Ja tebe razumijem. Ali, ak i najmanji rizik...č

— Rizik, brus! Nema tu rizika. A ionako, gazda, ni ti ni Nels ne smijete imati ovoga gada na duši.

— Kakova je razlika da li u ga imati ja, ili ti, ili emo ga imatić ć svi mi?

250

— To je zbog Madge. A ukoliko bi tebi palo na pamet da ga vodiš u zatvor... šta misliš, pa Sidway bi mu u eliju došao i ubio ga.ć Ni to ne bi valjalo, gazda.

inilo Č se da je Nels posve zanijemio, a Stewart nije znao šta da odgovori Starru. Ran er se opet sjetio č Montyja Pricea. Nova vremena nisu izmijenila srca ovih vatrenih jaha a prerije.č

Starr izvu e revolver i drže i ga u ruci natjera gangstera dač ć obu e sako.č

— Tako!... Stewarte, momci, sklonite se, odmah... Uhle, da nisi ni mrdnuo. — Starr po e natraške udaljuju i se od gangstera na okođ ć dvadeset stopa, — Okreni se, Uhle.

Gangster u ini kako mu je re eno. Lice se njegovo smu iloč č č ljudima koji su, poput Stewarta, navikli na hrabro i hladnokrvno držanje. Niz Uhlovu sljepoo icu i obraz stala je opet curiti krv.č

— Deset... somova... ako mi...

— Bah! — prodorno ga presije e č Starr. — Znaj da je pred tobom jedan kauboj.—Vratio je revolver u korice i ispružio ruku pred sebe, prstima grebu i zrakć

— Nels, ti budi sudac... Hajde, kidnaperu! Zaigraj svoju igra.

— Gotovo! — zazvoni Nelsov glas. — Pucaj. Stewartov je pogled bio uperen u gangstera. Munjevito je desnom rukom segnuo u džep sakoa. Kako mu se kut džepa digao, i iz njega sunuo dim, Starrov je revolver prasnuo i sekund kasnije opet. Meci iz gangsterova revolvera zabiju se u prašinu i kamen na tlu. Dok su hici još odjekivali, gangsterovo se lice neopisivo izmijeni. U padu, onaj strašni nagon za samoodržanjem napusti njegovo tijelo.

Logorsku vatru naložiše nekih tridesetak jarda dalje od brvnare, i oko nje do ekaše no . č ć Nels je spremao ve eru i govorio:č

— Gene, ja ne vidim nikakvog smisla da po mraku po emo zađ Sidwayem.

— Konji su sustali, gospodine Stewarte — dometne Sloan, — No as moramo po initi.ć č

Svjestan da su ove izjave posve opravdane, Stewart se upinjao da zatomi nestrpljenje i bojazan.

— Uostalom, sa ekaj dok se Ren vrati — zaklju i č č Nels, i pozove ljude na ve eru. Dok su sjedili za ve erom, Ren se vrati. Na odsjajuč č

251

logorske vatoe lice mu bilo blijedo i hladno, na njem više nije bilo ni traga onoj surovosti što mu ga ranije bila iznakazila.

— Našao sam Lanceov trag — on e živo. — S baterijom sam gać tražio. Neko je vrijeme tjerao punim trkom, ali je poslije išao lakše. Išao sam tragom sve do mjesta kad je skrenuo sa staze ulijevo.

— Šta li namjerava? — oštro e ć Stewart.

— Da potjera ku i. Onakav ovjek na onakvom konju... nema štać č da misliš gazda, samo nek je Madge zdrava.

— Zna li on kako e si i odavde?ć ć

— Pa mi smo sve ovuda prešli, kad smo došli zajedno.

— Rene, u zoru ti po i njegovim tragom, — predloži đ Nels.

— Dakako. Ve sam na to pomislio. Ali, pazite ljudi, što vamć govorim, Sidway e pola dana prije nas sti i ku i.ć ć ć

— Sjedni i žvakni štagod.

— Nels, nekako me nije volja.

— Svejedno, moraš pojesti i popiti. Imali smo težak dan.

— Vi, momci, potražite konje i svežite ih za no as. Sloane,ć svoje konje eš potražiti u jutru — re e ć č Stewart.

— Ne e oni daleko. Teško da e ostaviti ovakvu travu i vodu.ć ć

Stevens je sjedio naslonjen na jednu vre u, sav se omotaoć ebetom, a kosa mu se na blijedom, elu slijepila od znoja.ć č

— Rollie, i ti si vukao uže kod lin a — re e č č Stewart. — Kako se osje aš?č

— Prili no sam prestrašen, i još mi je muka — slabašno odvratič momak. — Ali... ali ne zbog vješanja. Oh, pa to je bilo divno.

— Fino. A sad, gore glavu! Sve je u redu. I mi smo bili paklenski sretni.

Nakon ovoga ljudi malo šta govoriše, a minuli doga aj višeđ uop e ne pomenuše. Kauboji su namakli dovoljno drva da podržeć vatru cijelu no . ć Stewart pošalje jednog neka donese ono nasje enoč granje iz brvnare, i on leže na nj. Svi su pušili, osim Starra, jedinog nepuša a. On je okrenuo le a vatri, i glavu pognuo. č đ Stewart je shva ao kako se kauboj mora osje ati. No ni vjetar zapo e svojuć ć ć č jadikovku u borovima, a kojoti se po eše javljati iz daljine. Usprkosč krajnjem umoru, Stewart nije mogao odmah zaspati. inilo mu seČ

252

kao da se i same zvijezde podruguju njegovom uznemirenom duhu.

253

GLAVA 12.

Što je Madge izgubila svijets, trebalo je više pripisati nagloj pojavi Sidwaya, tvrda i natmurena lica i grozovita glasa, na vratima brvnare, i plamenom prasku njegova revolvera, nego udarcu što ga je Uhl zadao djevojci.

Doduše, nije posve izgubila svijest, jer je osjetila kako je kauboj podiže, omota ebetom i iznosi iz brvnare. Potom je jošć bistrije ula rafal i fijuk tanadi unaokolo, pa je osjetila da se našla nač konju, i iskusila kako joj se gadno tijelo trese kad je Sidway potjerao svog Umpqua.

U njenoj je svijesti zatim slijedio neki mutni, gotovo prazni interval. Kad joj se duh ponovo razbistrio, osjetila je da joj je posve udobno, i da je nošena konjem koji hodom prelazi ravan teren. Iznad vrhova velikih, cmih borova sjale su zvijezde. Odmah poslije ove slike spazila je nejasne obrise Sidwayeva lica i glave bez šešira. Poimanje ove stvarnosti u živim joj je bojama do aralo borbu sč gangsterom, kad ju je on ve upola razgolitio, ć i Sidwayev iznena uju i i presudni upad. Bez obzira iz kojih razloga, đ ć Sidway je nju opet, još jednom spasio i to je ovaj put spasio od grozne kobi — od nepodnošljiva stida i neizbježive smrti. Duh joj se pri ovim mslima toliko smuti, da je ona to morala sprije iti prekidanjem šutnje.č

— Lance — ona šapne, ali ju on izgleda nije slušao.

— Lance, uspjeli smo... Pobjegli smo. — Osjetila je kako je neka snažna struja prošla njime.

— Hej, jeste došli k sebi? — upita on žurno.

— Jesam, ali ni ina e nisam potpuno izgubila svijest.č

254

— Nisam stigao da vidim šta vam je... Je li vas ranio?

— Lance, ja sam mu se dobro suprotstavila, ali me udario. Mene nije bilo strah njega, sve dok... Mislim da bi on mene batinama onesposobio.

— Prema tome... nije vam ništa u inio? — upita č Sidway, promuklim glasom koji je krzmao.

— Ne, nije, osim što me udario. Lance! Vi ste... vi ste ga ubili?

— Jesam.

— Vi ste me spasili?

— Jesam.

— Od gadnog zla. Nije on ni mislio da me pusti za otkupninu. On bi me zadržao... Nebesa! Kakav sam idiot bila, da flertujem s jednim Medenim Uhlom!

— Nije lako izlije iti i žensku uobraženost— otpovrne č Sidway tonom koji ona nije mogla doku iti. Sad se inilo kao da se nekakoč č udaljio od nje.

— Izlije ena sam, Lance.č

— uj, curice! Č Oh, pardon, evo sam po eo govoriti kao Uhl...č Volio bih doživjeti taj dan kad ne ete pogledati nekog muškarca.ć

— Nemojte zaboga! Imam o i. Ne mogu oboriti glavu, i nikog neč gledati.

— A jedan pogled iz tih vaših o iju dovoljan je.č

— Je li. A za što je dovoljan?

— Da ovjeka potakne na ludost, na kidnapovanje, silovanje,č umorstvo.

— Oh, ali ne pravog ovjeka. Uostalom, objasnite mi kako toč mislite.

— Gospo ice đ Stewart, mislim tako, da bez obzira inili toč smišljeno ili savršeno naivno, kad tim o ima pogledate muškarcač onda se igrate s vatrom.

— Mogu re i, gospodine ć Sidwayu, da su moje predivne o ič otkazale u igri s vatrom u odnosu na vas — otpovrne mu ona ironi no.č

— Samo zato što sam vidio kakvi ste.

255

Na ovo nije imala gotov odgovor, ponajviše zato što je gajila izvjsne nade povezane s tim mladi em takve dvostruke udi. Jahalić ć su stazom šutke. Ali ga je ona kroz stisnute o i motrila. Da niječ osje ala bol i slabost, našla bi svoj položaj veoma privla nim, ić č golicavim. Kasnije Umpqua pre e s laganog kasa na hod. O ito jeđ č napustio planinsku zairavan. Súdway skrene sa staze ulijevo, i stane konju birati pravac. Šuma je postepeno bivala sve rje om, i sveđ svjetlijom. Ponegdje su borove i smrekove grane bile Sidwayu u visini glave, pa ih morao oprezno izbjegavati. Madge je shvatila da to jašu nizbrdo. Najzad kauboj zaustavi konja, kao u nedoumici kuda da produži.

— Jesmo se izgubili? — upita Madge.

— Sve se i meni ini—on odvrati uz udan smijeh.č č

— Ve je bilo vrijeme da stanete, pa da se odmorimo do jutra.ć Ja sam gotova.

— Baš sam to i htio... ekajte, samo da na em neku ravan.Č đ

Neko je vrijeme jahao u cikcaku niz padinu, i najzad stao i sišao sa sedla. Madge pomisli kako on nju nosi kao da ima dijete u rukama. Posadio ju je da sjedi, naslonjena na jedno stablo, bio je to cedar. Unaokolo je bilo velikih borova, ali narijetko, a cedrovi su ukazivali na to da podnožnje planine nije daleko.

— Smrzla sam se živa — re e djevojka. Rasedlao je konja ič privezao ga za jednu mladicu.

Potom odveza sa sedla ebe i drugu opremu. ebe je presavio ić Ć njim omotao Madge. Potom zguli kore sa cedra otkine nešto suhih grana i naloži vatru nedaleko od djevo inih nogu. Tmicu kroz koju ječ sipala mjese ina razbije plamen što je uz prasak lizao s drva. č Madge opruzi ruke prema vatri, a Sidway otvori bisage. — Evo mesa, biskvita, suhih jabuka, i komad okolade... Da, i malo soli. Jeste lič gladni?

— Sad bih godinu dana života dala za filet mignon.

— To vam vjerujem. Žao mi je, ali vam ga ne mogu dobaviti.

— Vrlo dobro. Onda u uzeti biskvita i komad mesa... Hvala.ć Gdje se nalazimo, Lance?

— Ovo je Pelloncilos.

— Koliko smo se udaljili od onog logora?

256

— Mnoge milje.

— Voljela bih da ste mogli i Rollieja spasiti od njih.

— Pa, o ekujem, da u imati dosta muke i bez vašeg kavalira.č ć

— Muke? Sa mnom ne ete imati nikakve — ona odvrati, ić najedared se ponovo sjeti njegove dvostruke uloge. — Lance, vi kanite da sami dobijete otkupninu!

Na svjetlu vatre spazila je kako mu se lice smra ilo. Tamne o ič č njegove gledale su je kao da ga je ona upravo podsjetila na svoju pravu prirodu. On se prepusti sumornom smijehu.

— Što poga ate, Princezo! — mrko odvrati.đ

— Platit u vam je sa zadovoljstvom... Šta e ć ć oni gangsteri u initi Rollieju? Njegovi su bogati. Platit e. Ali, trebat e vremena. Uč ć ć me uvemeinu, moj e tata i mama poludjeti. A tata ne može platiti.đ ć Sigurna sam da su nam oni sada na tragu.

Kauboj je gledao u stranu, i ništa ne odgovori, što natjera Madgena drugu pomisao. Najedared se na nju okomi jedna misao, luda, ali posve ubjedljiva.

— Lance! Bez obzira na otkupninu... vi me... vi me ho eteć zadržati, je li tako?

— Zaista ste vještica u poga anju — on gorko otpovrne.đ

— Gospode! Nemogu e da ste toliko podmukao!ć

— Muškarci su po pravilu r avi tipovi. A zar vi ne mislite da steđ to i zaslužili?

— Jesam! jesam! On, doista, bila sam i bezobzirna, i uobražena, i sebi na... Ali, Lance, pokvarena nisam bila...č

— Kome vi to pri ate?! —on e, okre u i joj le a.č ć ć ć đ

— Vama. Nikad nisam... Oh, šta vi mislite o meni!... Lance Sidway, ubili ste onog satanu Uhla samo zato da me vi uzmete?

— Tako kako rekoste, curice.

— Nemojte, me tako zvati. Zamrzit u vas.ć

— Mislio sam da me ve mrzite.ć

— Ne mrzim, ali ho u vas mrziti.ć

— Ja se slažem. Bit e mi zabavnije ako vas budem morao tu i.ć ć

— Tu i me! To ste ve u inili.ć ć č

257

— Gospo ice đ Stewart, ini mi se da ste me najprije vi udarili.č

— Da, jesam. Zato što se još nitko nije usudio da mi nešto toliko ogavno kaže

— U onom trenu došlo mi je kao naru eno, jer ste to potpunoč zaslužili.

— Oh, kako se sva amo! Ide mi na živce!... Šta namjeravateđ u initi sa mnom?č

— Kad ste toliko pametni, zašto mi sami ne kažete?

— I to mogu... Vi ste se poveli za ovakvim iskušenjem, Lance Sidway. S izgledom na toliki laki novac!... I prilikom da mi vratite milo za drago... Mislim da ete u kakvoj pe ini... izgladnjeti me...ć ć mlatiti me, dok ne dobijete pare.

— Vidim — on je prekine, dok su se njoj rije i gasle u grlu — dač ste sve bolja i bolja. Mudre li djevojke. Jasno, nije uzalud išla u koledž!

— Oh, neka te avo nosi! Lance, morat eš me oženiti!đ ć

Tako se strgao i stresao, kao da ga je tog asa tko zna imeč č udarila.

— Ne u ti platiti otkupninu; niti u iz ovih stopa mrdnuti, ako seć ć ne zakuneš da eš me oženiti.ć

— Nek ti bude, ako ti je to toliko važno — on odvrati nekim udnovato izmijenjenim glasom.č

U onom mahnitom uzbu enju, đ Madge je mislila samo na to kako da zlo što mogu e više ublaži. Voljela ga je, bez obzira bio onć zlikovac ili poštenja ina, doktor č Jekyll i mister Hide, nastran spoj vrlina i poroka. U mislima joj blijesnulo da on ne e biti dovijeka imun,ć da e ona vremenom osvojiti njegovu ljubav i vratiti ga na pravi put.ć Možda joj je sudbinom domjereno da tako plati svu dosadašnju samovolju i sve kaprice. Najzad, on je nju spasio. Ne može ga mrziti. Bude li je tukao, vratit e mu oko za oko, a možda e ga zbog takveć ć surovosti još više voljeti, kako i leži u prirodi žene. Pomislila je kako u njoj postoji neka neobi na crta, ili je to najblaže re eno nešto silnoč č primitivno.

— Iznurena si — re e joj. — Napravit u ti ležaj.č ć

Nalomio je cedrova granja, prostro ga i preko njega prebacio ebe. Zatim je postavio svoje sedlo, da ć Madge ima jastuk. U asu kadč

258

se, polupuze i pokrenula da se spusti na ležaj, jedno ebe s njeć ć spade, a ono drugo upola sklizne s nje. Niije se požuirila da se njima ponovo pokrije.

— Pa šta mari? — ona e neraspoložano. — Ve si me dvaputć ć gledao gotovo golu.

Umorna se spustila na ležaj, ne skidaju i o iju s njega, a on seć č prignuo da je pokrije ebetom. Na mjese ini je spazila da mu je liceć č blijedo, ukoliko ju o i nisu izdale, pomislila je.č

— Sad kad je ure eno, hajde da popri amo...đ č

— Šta je ure eno? — on upita.đ

— Pa, kako da kažem, eto, ure ena je moja sudbina... Htjelađ sam tati i mami nadokna-diti štetu koju sam im pri inila, ali slutim dač eš ti to sprije iti.ć č

— Tako je, sad ti je prekasno! Meni te pare trebaju.

— Nije ti nužno da budeš baš takva svinja. Pravio si se kao da su ti moji dragi. Zar ne možeš biti toliko fer, te me pustiš da donekle popravim zlo?

— Da, meni se Gene dopao. A majka ti je... divna!... Ali, kad više ne budeš s njima, ni pare im ne e trebati.ć

— Sidway, kad si ve zabadao nos u moje ra une, je li znašć č koliko imam?

— Znam, budi sigurna. Otprilike oko milijun!

— Ta no. Ali od toga, sada ne eš imati mnogo koristi. Bisere ič ć ostali nakit mogu prodati, dobit u oko stotinu somova... kako toć tvoji kompanjoni gangsteri zovu. Ali to u u initi samo pod jednimć č uslovom: da od toga pola dam mojima!

— U redu. Pedeset somova bit e nam dosta za medeni mjesec,ć bar dok me pajkani ne ukebaju.

— Oh, zna i, tebe policija traži i bez ovoga — o ajni ki jekneč č č Madge. Potom se ražesiti, te se okomii na njega: — Kako... kako možeš biti... toliko fin... toliko... oh, fin u mnogo emu, pa da opetč budeš takva zvijer!

— Takav ti je život, curice — on otpovme. — Otkud da možeš biti toliko umilna... imati takvo an eoski ljupko lice... takve duboke,đ izražajne, slatke o i, tako osvajati svakoga... kad si u duši obi nač č nevaljalica?

259

— Manje-više, odgovorio si mi — ona e tmurno. — Možda meć ovo ili ubije ili izlije i. No, uz batine, kojih se bez sumnje ne ešč ć žacati, lišena doma kojeg sam upravo zavoljela nošena ovako u bijedu, i tko zna šta još, možda ipak progledam... Da? Ili ne?

— To je vjerojatno taman toliko koliko je vjerojatno da u jać progutati to što rnelješ — uzvrati on gnjevno.

— Da, za nas dvoje može se re i: našla krpa zakrpu! Ali, bar ć se nemojmo lagati. Ako nisi toliko jak da popraviš sebe, a i mene, onda budi bar otvoreno zao, a ne takva himbena dvoli na lopuža!č

Po njemu bi se reklo da ga je ovim gadnim ujedom dokusurila. Stao je skupljati drva za vatru i slagati ih. Madge je bila strahovito znatiželjna šta e on dalje, pa se s mukom borila da ne zaklopi o i.ć č Ali, onako umorna, nije mogla odoljeti; o i joj se nekoliko putač sklopiše, i ona najzad zaspa. inilo joj se kao da je tek bila zaspala,Č kad je osjetila kako ju Sidway trese, i to nimalo nježno.

— Šta ti je, jesi živa? — dozivao je on, a u glasu mu nije bilo samo nestrpljenje.

— Oh! — Sivilo zore, oštra studen i sablasne jele odmah joj prizvaiše stvarnost k svijesti. — Dobro jutro, dragi. Da, živa sam... još.

— Ne zovi me tako! — on se gotovo izdere. — Mogla bi mi se ruka omaknuti, pa da dobiješ svoje.

— Pa, ve sam imala i masnice i modrice od tebe. Jedna više,ć jedna manje...

— Diži se. Kre i. Pojedi štagod — on joj naloži. Prvi nalog joj bioć užasno teško izvediv, drugi nimalo lagan zadatak, a tre i nemogu .ć ć Ruke joj bile utrnule, noge se smrzle, gotovo ih je spalila kraj vatre. Sidway po e nekuda u šumu, bit e zato da dovede konja. Mogla biđ ć mu lako pobje i. Ali, da je i htjela, to bi bilo apsurdno. Udaljila se odć vatre, pa se vratila k njoj, te ustanovila da joj se raskravljuju i ruke i noge. Najzad se kauboj vrati vode i konja kojeg osedla i zauzda.ć

— Morat eš jahati — re e joj grubo.ć č

— Hvala. Veoma si pažljiv prema svojoj squaw, dragi.

— Ne u više biti, ne budeš li skinula to ebe. Na, uzmi mojć ć kaput.

— Nemoj, trebat e tebi. Ja u držati ovo ebe oko sebe. Sad suć ć ć mi samo ruke i noge hladne.

260

Čim se našla u sedlu, uo ila je da su uzengije skra ene poč ć njenoj nozi. U nijemoj šutnji, Sidway dohvati uzde i povede Umpqua niz padinu. Išao je dugim koracima, u cikcaku, kroz cedrovu šumu. Malo pomalo se posve razdanilo, pa je zrak izgubio oštrinu i hladno ać popustila. Madge je držala ruke ispod ebeta a studen na nogamać podnosila je kako je najbolje mogla. Svukud unaokolo ležali su sivi kameniti brežuljci. Izme u njih spuštale su se jaruge, koje su seđ dalje pretvarale u udoline; kroz drve e je ć Madge zapažala na tren neku zamagljenu ravan. Sunce je izašo, ali ne otkud je ona predvi ala; ve sa suprotne strane. Ako se ne đ ć vara, Sidway nju vodi preko granice, u Meksiko. Niti rije i nije progovorio, nijednom ju niječ pogledao ve je samo grabio, sve dalje i niže, kao ovjek koji jeć č zalutao te niti zna niti ga je briga kamo to ide.

Misli njene u biti se nisu udaljile od predmeta koji ih potakoše još sino , u gluho doba no i. Spasiti se nije mogla, niti je mogla sebić ć pomo i, pa joj je dobro došlo da sanjari i gradi kule u zraku. Me utim,ć đ što se sunce više dizalo, to je njeno razo aranje u Sidč waya bilo sve bolnije. Osjetila je da je snaga izdaje, a nepokoran joj i nesalomljiv duh iznuriše nastala tuga i utu enost. Došao je tako i as, kad ječ č poželjela odmor, pa bez obzira šta se poslije desilo. Sad je umjesto cedara bilo žbunje, koje nije štitilo od sunca što se sve više penjalo i sve vrelije peklo.

— Lance, grlo mi je presuho — najzad ona prekide tišinu. — Moram malo piti.

— Ni meni nije bolje. Drži se. Vidim vrbe dolja Mora biti vode.

inilo joj se da je vje nost prošla dok su došli do vode. NisuČ č imali iz ega piti, a ona izjavi da ne smije si i s konja, jer poslije ne eč ć ć mo i da se popne u sedlo. Na to ju kauboj, ne obaziru i se na ebeć ć ć koje je posve spalo s nje, podiže na ruke, odnese na vodu, gdje ona ugasi že , pa je vrati u sedlo. đ Madge dotad ni sanjala nije koliko je ista, hladna voda slatka i životvorna. Da, dosta je toga što nikadč

nije cijenila.

Neumorno se Sidway spuštao, te spuštao, no Madge uo i da ječ padina sad manje strma, i da sve rje e idu cikcakom. Toliko seđ umorila da je u sedlu klonula i povodila se; vrelina ju toliko iscijedila, da je željela da ee sruši i na mjestu umre; tako se bijedno osje ala,ć te je jedva smogla snage da nekako skupi i drži ostatke haljine ma sebi. Pa ipak, podnijela bi i gore, a ne bi ga zamolila da stanu negdje u sjeni i odmore se. Sad ga je mrzila. Mogla bi ga ubiti. Natjerati ju

261

da ga užasno beznadežno voli, pa prebacit joj i na nju sru iti svuč njenu odvratnu sebi nost, ve je to bilo doista č ć dovoljno, i bez ovog beskrajnog nepodnošljivog, ubita nog jahanja. Bolnim, vrelimč rukama stezala je jabuku na sedlu i ebe na sebi, sklapala je o i kojeć č su je pekle, mu ila se na rubu nesvijesti. č Razvla ilič se sati, jedan za drugim. Njoj se ve inio da je sva obamrla, više ništa ne osje a.ć č ć Ipak, osjetila je da je konj stao.

— Pogledaj, Madge! — odjekne Sidwayev glas. Nagnana nekom silom ja om od njegova poziva, ona otvori o i i spazi da su zastali nač č jednom ispup enju na posljednjem brežuljku predgorja. Jasna, posveč raspoznajna na suncu, nedaleko je ležala ravan sva u plavom i sivom i kao da se zajurila djevojci u susret. Preko kadulje kretala se duga povorka stoke, što je umorno išla svojim putem. Nekoliko milja dalje poput crne trake protezao se autoput po kojem su brzala kola sa ijihč se stakala odbijao sun ev blijes. A dalje, iza plave kadulje, dizala seč glavica sva u zelenilu, na ijem se vrhu bjelasala poluskrivena,č djevojci znana ku a.ć

— Stoka koju vidiš, to je blago tvoga oca i Dannyja Mainsa — mirno e ć Sidway.

— Pa to je autoput!... ono mi je ku a! — izmuca ć Madge, bore ić se da svlada iznenadnu vrtoglavicu.

— Znao sam da eš je prepoznati — on otegne, pale i cigaretu.ć ć — Baš mi je drago kako mi je upalilo si i s Cochiseova uporištać pravim putem, pre acem.č

— Lance! — Madge nije bila u stanju ni vlastiti glas uti.č

— Dobro, šta ti je sad? — Ali, nije se okrenuo da pogleda u nju.

— Ti me vodiš... ku i?ć

— Nego kamo, ludo mala!

— Zna i... nisi... nisi ono što sam mislila?... Lažljivac... dvoli anč č kauboj... kidinaper, gangster?

— Nisam, gospo ice đ Stewart. Mrsko mi je što te motam razo arati, što ti moram snove pobrkati. Zaista je gadno, jer si takvač sjajna sanjalica. Takve si krasne stvari smislila o meni i mojim motivima, ali eto, vidiš, ispade da nisu realne.

— Oh, bože! Onda... Uhla nisi ubio samo zato da... da mene ti imaš, ve zato da me spasiš?ć

— Ta no. Moram priznati da ti je mo shva anja u najmanjuč ć ć

262

ruku ohrabruju a. Imaš uslove da postaneš pametna djevojka.ć

— Ti ne ideš za otkupninom?

— Madge Stewart, pa ja bih prije krepao nego što bih uzeo i paru od tebe.

— Oh... ja... šta si sve u inio za mene, za tatu, mamu... a ja?...č što sam bijedna... mizerna... što me je sramota!

Uz oštar krik ona se povede.

— Madge! Drži se! — ula je kako joj prodiru rije i u zamu enuč č ć svijest, i potom je sve progutala tama. Pala mu je na ruke.

Kad je došla k sebi, našla se ispred njega na sedlu. Konj je hitro gazio preko kadulje. Bol i nesvjesticu njenu propratiše neke mutne misli, pa i one iš ezoše. Zatim je naizmjeni no bila u snu i uč č nesvijesti, dok na kraju nije došla k sebi toliko da uo i kako je sunceč na zalazu i ona je gotovo sva obamrla.

— Lance, koliko još ima? — šapnula je.

— Još malo, pa ku i — on veselo odvrati. — Drago mi je da sić došla k sebi. Drži se sada, ina e eš na smrt poplašiti mamu ič ć djevojke. ekaj; moram te bolje umotati, jer si gotovo kao od majkeČ ro ena.đ

— Oh, kauboju! — Okrenula je glavu, naslonila mu se na rame, i stala se vra ati životu, boli i ljubavi, shva aju i kako joj život bezć ć ć njega ne bi imao nikakva smisla. Opustila mu se tako na rukaima, široko otvorenih o iju, i obraza priljubljena uz njegov č zaprašen prsnik. Krenuli su uzbrdicom i zašli me u borove. Koji as kasnijeđ č Sidway zaustavi konja ispred ku e i vikne:ć

— Hej, vi! Sidway ovdje! Tu je i Madge, slaba je, ali je zdrava!

Drže i je na rukama sišao je sa sedla i popeo se na trijem, gdjeć ga do eka grupa djevojaka i mladi a što su vriskali i dobacivalič ć pitanja. Iza njih je stajala majka, sva blijeda, a pokraj nje služin ad.č

— Gospo o đ Stewart, ne brinite, živa je i zdrava — re e č Sidway. — Pustite me. djevojke.

Unio je djevojku u ku u i ponio je u njenu sobu gdje ju položi nać krevet.

— Tako! — uskliknuo je i uspravio se.

Za njim navali cijela gomila uzbu ene mladeži iskola enih o iju.đ č č Svi su govorili u jedan glas.

263

— Mamice! — istisnula je Madge, ali nije bila kadra ni rije i višeč re i majci koja je klekla pokraj nje i nježno je zagrlila. Djevojka jeć o ima od suza gledala u prijatelje okupljene oko njena kreveta. Tekč nakon nekog vremena uspjelo joj je izgovoriti nešto suvislo.

— Majko! Dragi moji! Zdrava sam i na sigurnom. Za ovo zahvalite Sidwayu... samo sam iznurena. Kakvu sam avanturu doživjela! Pitate za Rollijea? Ne znam... ne znam... Lance, ti im sve ispri aj.č

Sidway je gledao kroz prozor, pa se na to okrene.

— Kad smo pobjegli, Stevensu nije ni dlaka s glave falila. Siguran sam da su ga Stewart i ostali izbavili. Oni e biti ovdje no asć ć ili najkasnije ujutro.

— Izbavili! — viknuše svi najedared.

— Nas su kidnapovali — šapne Madge. — Rolhe i ja pošli amo u selo. Onaj gangster Uhl... ja sam njega znala... upoznala sam ga u Los Angelesu... on je doznao gdje živim. Sa svojom bandom odvukao nas je. I na to je naletio Sidway, da opet izvede jedno udo. I on ječ znao Uhla... pa ga je prevario... navukao ga da napusti kola i na konjima krene u brda... Lance je bio vodi , i ja sam mislila... ali,č neka, pustimo to. On nas je poveo gore, u Cochiseovo uporište. Uhl je bio poru io tati neka plati otkupninu... Uhl je htio... da... bio ječ podao... i Lance ga je morao ubiti, da bi mene spasio!

Kor uzvika u enja i zaprepaš enja prekinuo je č đ ć Sidway.

— Ne dajte joj da govori, slaba je; donesite joj štagod da pojede — žurno je rekao. — Gospodo Stewart, znate, Madge je mnogo uzbu ena zbog svega. — On ukratko ispri a šta se desilo, pa zaklju i:đ č č — Sigurno je da se Sloan priklju io č Stewartu i da su oni potjerali za nama. Do sutra evo ih ovdje sa Stevensom.

— Sidway, za ovo emo vam biti zahvanli do groba! — žarkoć klikne Madgeina maj'ka. Kakav ste nam kamen skinuli sa srca!

— Mama, ne daj mu da ide! — pomamno vikne Madge, spazivši da je Sidway krenuo na vrata. — On e odjahati, pa mu se ne uć ć mo i... zahvaliti.ć

— Ama, šta govoriš dijete! Sidway to ne e u initi.ć č

— Ne e? Što mi ti mnogo znaš!... Lance, obe aj mi...ć ć

Njenoj molbi djevojke dodadoše svoje usrdne želje, i Sidway, sav crven, uvjeri ih da e po i samo u spavaonicu, da se malo opere,ć ć

264

te e se vratiti.ć

— Vje erat ete s nama — rje e gospo a č ć č đ Stewart, Uto se kroz gomilu progura Barg, i pri e krevetu, nose i srebrnkastu pljosku iđ ć ašu.č

— Ne pali! — povi e č Madge, ali slabim glasom. — Ho u uć trezvenjake... dajte mi najprije malo vode, a onda vru u kavu... ić gladna sam.

Usprkos svoj pažnji prijatelja i majke, Madge je najzad ipak zaspala. Spavala je do kasno idu eg dana. Probudila se i osjetilać kako se oporavila od patnji i mrcvarenja što ih je doživjela. No, još je bila preslaba da bi napustia krevet. Allie, koja je spavala s njom, re e joj kako još nikad nije izgledala toliko bajna, zamamna ič arobna.č

— Mada bi bolje bilo da ne im sakriješ tu masnicu — dodala ječ vjerna prijateljica.

— Ni govora! — otpovrne Madge. — Tu me je Medeni Uhl udario... Mogla bi mi poslužiti da smekšam srce izvjesnom okorjelom i bezdušnom gospodinu.

— Princezo! Zar si toliko... zaglibila?

— Oh, Allie, užasno! Milijun puta gore nego... nego prije...

— Prije ega? — šapne do kraja uzbu ena Allie.č đ

— Prije nego me pljusnuo neku ve er kad je bila zabava. Ah,č ekaj da i to uješ. Prije nego mi je život spasio. Prije nego samč č

pomislila da je gangster i zlikovac, sam bog zna ime sam. gač nazvala. Draga Allie, mene je strašno strah da je to ipak uzalud.

— Ludo! Naravno da e tako biti, kad si se predala tomć kompleksu manje vrijednosti. Ali, ako kreneš u napad...

U sobu im uto banuše djevojke, u raznobojnim pidžamama i hla ama. č Zabu aleč su oko Madge. De ki su stajali kod vrata, a nekič su bili u dvorištu. Do e i majka. Madge su mazili i dvorili, i nahvaliliđ je toliko da je toga imala za mjesec dana unaprijed. Ali se ona jedina osoba koju je Madge željela vidjeti, ne pojavi. Ona je pak bila... previše ponosna i uvrije ena, da bi pitala za njega. Zar nije mogaođ biti toliko ljubazan da do e vidjeti kako se ona oporavlja nakonđ onakva duga puta? Bez sumnje, Sidway je s nestrpljenjem o ekivaoč povratak Stewarta i ostalih. Madge ih nije o ekivala toliko skoro, alič ih nije mogla zamisliti bez Stevensa. U kasno popodne, kad su se zlatne sun eve zrake na zalazu probijale kroz liš e ispred njenač ć

265

prozora, Madge su beskrajno uzbudili vijestima da se Rollie vratio.

— Bez obzira kako izgleda, dovucite mi ga — viknula je, znaju ić njegovu slabost.

— Izgleda kao pravo udo — odvrati č Nate. Ali emo ga dovu i.ć ć

Izvana se za ula buka razdraganih glasova. Podržan Nateom ič Snakeom Elwellom, u e Rollie. Posa ena u krevetu, kraj đ đ Madge, Allie vrisne. Madge je bila i previše dirnuta da bi mogla iskazati radost. Na mladi u bijahu urezani tvrdi znaci neda e i straha što ih je pretrpio.ć ć

— On, Rollie! Što mi je milo — bukne Madge najzad.

— I meni je milo, naro ito što te vidim živu i zdravu kod ku e... Ič ć tako je naš prijan ispao heroj, a ne ono za što smo ga mi smatrali, jel' de?

— Jeste, Rollie.

— Divan je on momak, kažem ja tebi — galantno e ć Stevens, gutaju i knedlu.ć

— Ali, gdje je tata?!

— Do i e odmah, ć ć Madge, sa Sidwayem. Momci su mene sama dovukli... Izvini me, Princezo, vidiš kako grozno izgledam...

im Rollie ode, s vrata se javi Č Dawson Metcalf:

— Miruj, Madge! Stani malo!. Evo ti idu tata i heroj!

Kako su ostruge zazveckole na kamenu dvorišta, Madge je stala sitno drhtati. Stisnula je Allieinu ruku, a srce joj, premda slabašno, u grlu tuklo. U sobu u e otac, a za njim netko koga jeđ Madge tek nerazgovijetna opazila. Spoboda njena oca, koji je u zaprašenom jaha em odijelu i mrka lica zakora io u sobu, prizvala jeć č u djevojci neke uspomene. Kako ju je prodorno pogledao! Još nikad mu nije vidjela onakav pogled. Šta je njemu tog asa na pameti?č Nakon tog udnovatog pogleda, i lice i o i mu se omekšaše i onč č uhvati njene uzdrhtale ruke, pa je poljubi.

— Djevojko, zaista sam sre an što si zdrava i kod ku e — on e,ć ć ć iz dubine duše.

— Tata!

I Madge sjedne u krevetu, privije se uz oca, zagnjuri lice na njegove grudi. Taj njen prirodan, gest nije bio samo posljedica minule avanture. Da je bila gotovo izgubila oca?

Stewart položi k er natrag na jastuk.ć

266

— Veoma su blijeda, Madge, a imaš i gadnu masnicu na elu.č Otkud ti?

— Medeni Uhl mi je na ovaj na in ukazao poštovanje.č

O i joj se upiše u č Sidwaya, koji je stajao podno kreveta i ozbiljna pogleda gledao u nju. Na njem se zapažala promjena, ali promjena za koju nije dugovao samo svježe obrijanom licu i istojč odje i. ć Madge pomisli kako joj još nikad nije bio toliko zgodan, fin, toliko izazo-van njenom srcu i duši. Znala je da ima toliko razuma da pazi šta e re i, ali je njeno uvstvo bilo toliko duboko da ju nije bilać ć č briga, rekla ovo ili ono. inilo joj se da e ju kajanje zagušitiČ ć

— Lance — dozvala ga mole ivo. — Hodi amo, pored Allie, hodić da ti zahvalim.

— Na emu? — upita on uz osmijeh.č

— Pa, što si me spasio od Uhla, što si ga ubio, kao prvo.

— Madge, mi smo bili u zabludi. Uhla nisam ja ubio.

— Nisi!

— K eri, znam da ste mislili tako — ubaci oć tac. — No, Sid ga nije ubio. Nisam ni ja. U inio je to Renn č Starr. Taj se kauboj bio strašno pomamio, neobi no, ak i za njega. To je na njega djelovaoč č onaj pun što si nam ga ti servirala! No, mi smo napali onu bagru, ič Ren je odmah ubio Flamanca. Gangster okrenuo po nama mašinkom. Potom je Uhl izašao iz brvnare. Bio je sav krvav. Sidov mu je metak ostrugao komad kože s gave. Ja sam s Uhlom progovorio rije -dvije,č uč dan je to bio tip, meni posve nedoku iv. Dok je njega č Nels pazio, s

revolverom u ruci, Ren i ostali objesiše onog tre eg. I prisiliše tvogć prijatelja iz koledža da im u tome pomogne. Šta ma ovo kažeš?

— Nebesa! Rollie u estvovao u vješanju ovjeka... makar to bioč č i gangster koji jé mene oteo?

— Tako je. Vukao je laso kao ro eni kaulboj. Nastala je provalađ takvih komentara, da bi se Rollie zbunio i užasno smeo da je bio prisutan.

— Zna se, mi smo htjeli da i Uhla objesimo — nadostavi otac. — Ali Ren, ni da uje. Prisilio je Uhla na borbu. Dao mu revolver, ič estitu priliku. Ubio ga je, č Madge. Šerifu sam sve ispri ao, i mi smoč

opravdani... Madeline — obrati se Stewart ženi, koja je ušla i stala pored Sidwaya — i baš je dobro što ovaj šerif nije ni nalik onom negdašnjem. U ono vrijeme, Pat Hawe me volio kao luk u o ima... Dač

267

zaklju imo, sutra je nama sva stoka ovdje. Sve je dobro što se dobroč svrši. Za boravimo sve to.

— Ali, tata. — upade Madge, tihim i mekanim glasom. — Još se nije završilo... dobro.

Kako to? — Još se nisam zahvalila Lanceu — do eka č Madge i svu mo svojih o iju sru i na ć č č Sidwaya, svjesna toga, ali i duboko sigurna u svoju iskrenost.

— Dobro, zahvali mu — re e č Stewart smiju i se i ustane sć kreveta.

— Meni ne treba... ne želim da mi se zahvali — re e č Sidway gledaju i ć je neraspoznaj-nim o ima.č

Dragi!... Ja...

— Tako! To je dovoljno! — prekine je Sidway, dižu i ruku. —ć Ionako je to esta rije kod tebe, č č Madge. Tebi su »dragi« prijatelji, i momci i djevojke. Dragim nazivaš Nelsa i Rena, i roditelje, pa ak ič svoje konje. Zna i, to je tebi pogodna rije kojom ozna avaš oneč č č sretnike što si ih uklju ila u krug svojih bližnjih. Ja ju sa zahvalnoš uč ć primam, kao tvoju zahvalnost za moju sitnu uslugu. I to je dovoljno.

Madge je zurila u njega, dok su se drugi rugali i smijali. Koliki govor — za jednog Lancea Sidwaya! Pametniji je, oštroumniji nego što je ona ikad pomišljala. Ima li i najmanju predstavu koliko se ona kaje?

Zar ta mirna, nasmiješena sfinga ne vidi kako je ona gleda? Nesavladavano uvstvo uzavri u mjoj.č

— Ljubljeni! — ona vikne nepokorno strastveno. — Je li to intimnije? — dodala je trude i se da joj ton bude neozbiljan, premdać je osje ala kako se do ušiju zacrvenila.ć

No, Sidway ne pade niti na ovo predivno ime. Okrenuo se njenom ocu i široko raskrilio ruke.

— Gene, šta sam ti rekao da nije pri zdravoj pameti. Sad i sarn vidiš. Opazio sam to još ju er, pri kraju našeg puta. Nema te djevojkeč koja bi sjajnije izdržala sav onaj napor. Šta, trebalo je to pro i:ć najprije jahanje nizbrdo, pa itav dan na vrelom suncu. A da neč govorimo o borbi s onim zlikovcem! Nije ni udo da je i pod takvimč naporima poklekla... Najlbolje da je pustimo samu. Njoj treba odmora, njege, mira.

— Pravo ima, Sid. Hajde, iza imo svi, neka ostanu samo jednađ

268

ili dvije od vas da pripaze na nju.

Izašli su svi, osim Alliie i Maramee, koje ostadoše na krevetu pored Madge. Netko zaklopi vrata.

— Oh, do avola! — prasne Madge mahnito.—Jeste li vidjeliđ kakav je to ovjek? I tako, ja »poklekla«!č

— Princezo — šapne nepopravljivi romanti ar Maramee — ovač tvoja je najljepša ljubavna pri a na svijetu.č

Sutrašnji je dan djevojka .provela u miru, odmoru i razmišljanju. Za dvadeset i etiri sata gosti e joj oti i. Njoj je bilo jednovremeno ič ć ć žao i lakše.

Dan kasnije, u rano jutro krenuo je kamion krcat prtljaga gostiju; a u jedan sat troja se kola nakrcaše histeri nim djevojkama ič vesilim, šaljivo raspoloženim momcima. Opraštanje je dugo trajalo. Na kraju, kad se inilo da više nema šta da se kaže, odjekne č visoki, prodoran glas Bu Allen; obra ala se neraspoloženom ć Sidwayu:

— Lance, dragane stari, ako mi Snake Elwell da korpu, evo me natrag, zacopana u tebe do ušiju.

Ovu salu do eka bura radosna smijeha, kojem, se i Lanceč morao pridružiti. Madgein pak mršav smijeh bio je pomalo neiskren.

— No, ri ovka moja mila, biđ t e ć to krasno — otpovirne Sidway.

— Šta, kauboju, zar nema nitko ovdje da je bacio oko na tebe? — nadostavi Beulah, kao ozbiljno zabrinuta, lukavo pogledavši u Madge koja je široko otvorenih o iju i neutješna izgleda stajala nač trijemu.

— Na žalost, nitko, Bu.

Potom, uz složno »do vi enja!« krenuše. đ Madge je pogledam pratila kola kako zami u me u zelene borove, i nestaju za padinom.č đ

— Gotovo je — rekla je uz uzdah.

Sidway, Nels i Ren izgubili se neopazice. U maj inim č se o imač svjetlucale suze. Otac je rasijano gledao u ravan, ekao da kolač izbiju na put.

— Dragi moji, hajde da se objasnimo — re e č Madge, pa uhvati roditelje ispod ruke te ih povede u ku u.ć

— Šta da objasnimo? — lecne se Stewart, a majka se odjedared zbuni.

269

— Hajde, hajde, tata! Nemoj da vu eš č za nos svoju malu Madge. — I najedared, bez ikakva uvoda, ona uzme pri ati kako je došlo doč toga da joj Sidway kaže za situaciju kod ku e, koja vodi k propastić ne bude li ju ona spasila na vrijeme. U tom je kazivanju nastojala uljepšati ulogu kauboja, i što ve u krivicu baciti ć na sabe. Ispri ala ječ roditeljima sva u s Lanceom, i kako ga je gadno udarila, i opravdalađ ga što je izgubio kontrolu nad sobom A onako ju grdno prekorio.

— I ti si pljusnula kauboja, Madge? — upita iznena eni iđ smeteni Stewart.

— I te kako sam. Zar nisi na njemu primijetio prosje enu ič ote enu usnicu?č

— Jesam... Šta je na to Sidway rekao?

— On je meni prilijepio jednu.

— Zar!?

— U inilo mi se da mi je sve zube izbio. Ali sam inu uzvratiila. izč sve snage. Na to je reikao da ne e prihvatiti izazov i na licu mjestać stvoriti tu u izme u psa i ma ke... Nakon toga, zna se, održao mi ječ đ č bukvicu... Dragi tata, mila mamice, gotovo mi je srce puklo, što sam vas u takvu bijedu dovela svojim rasipništvom, glupoš u ić sebi nošou. Ja u to popraviti. Sve u vratiti.č ć ć

Ve sam telegrafiirala u Los ć Angeles i New York. Na svoje dragocjenosti mogu di i stotinu tisu a. Meni nakit ne treba. Ionakoć ć sam rijetko kad nosila bisere tetke Helern. Ne e mi uzmanjkati.ć Tata, može li nas toliko spasiti, budemo li štedjeli?

— Može, djevojko — odvrati pomalo muklo otac, stežu i rukuć kojom ju je grlio.

— Najdraža naša — do eka majka, na kojoj ovaj put nije biloč staloženosti. — Znala sam da eš tako šta u initi. Eh, da me je Geneć č pustio da ti kažem, ve davnih dana!ć

— Tata me iskušavao, mama. Zna i, ure eno je... Dobila samč đ strašnu lekciju. Ja u to sve nadoknaditi dragi moji... Tata, ne nadamć se da u ikad biti nalik tvom idealu djevojke sa Zapada, niti da uć ć postati prava dama kao što je mama, ali mogu biti otvorena i estita,č i takva u biti.ć

— Djevojko, o tom mom idealu djevojke sa Zapada mogli bismo razgovarati — otpovrne Stewart, a crne mu o i sjale. Majka ju nježnoč zagrli. inilo se da Č Madge u tom jednostavnom trenutku uživa neku

270

ogromnu sre u koja joj je bila gotovo izmakla.ć

— Oh, tata, da... ima još nešto — re e č Madge, okre u i se k ocu.ć ć Trudila se da bude staložena, mirna ali nije bila sigurna da joj to polazi za rukom. — Mogu li se pouzdati u tebe, da eš zadržatić Sidwaya ovdje? On... ja... ovaj... Bar da mu se zahvalim, da ga nekako nagradim.

— Madge, mislim da to ne e biti ni najmanje teško — odvratić Stewart, ali ne objasni na što misli, da li na zadržavanje ili na nagra ivanje đ Sidwaya.

— Gotovo sam... opet sretna — tre e ć Madge, prepuštaju i seć suzama — ali sam sva nekako potresena, najbolje da opet legnem.

— Dobro bi bilo da o tome što se Sidwaya ti e porazgovaram sač Neilsom — re e č Stewart. — On i Sid su kao šipka i bubanj.

Premda žude i da oca upita neka malo bolje objasni svoje rije i,ć č Madge ode. Bila je opasno blizu da otkrije svoju tajnu! Teško joj bilo odoljeti tom iskušenju — gledaju i kako otac vrda o ima i sve neštoć č dvosmisleno govori, a majka joj se raznježila i su utno ju promatra.ć No, Madge je imala još malo ponosa i razuma. U svojoj sobi, koja je ponovo odisala ranijim mirom i tišinom, ona povrati nešto svog starog duha. Sutradan ujutro, bez ikakve žurbe, Madge je najprije po ekala č da Sidway i Ren odjašu, i potom na e Nelsa u njegovojđ kabini.

— Gle, Princeza! Balš sam se pitao kad eš se sjetiti starogć Nelsa.

— Dragi, nikad ja tebe ne zaboravljam — uzvrati mu ona nježno. — Samo, nije mi bilo dobro, ni duševno, ni tjelesno... Osim toga, znala sam da ako se na em s tobom, moram te za nekoga pitati.đ

— Za koga, djevojko? Ah, da, znam. I ve je bilo vrijeme da meć pitaš.

— Nels! Valjda ne odlazi? — žurno upita Madge.

— Pa, znaš, on mnogo pri a č o tome; a ovih je dana nešto mnogo tužan. Ren ga cijelo vrijeme zafrkava s tobom. Lance govori da eć ostati dok se Ren i Bonita ne vjen aju.č

— Oh, Nels! Je li to gotova stvar?

Dakako! Ren ti je pošašavio od sre e.ć

— Što mi je milo! Oh, kakav dar da im kupim? Moram im dati

271

štagod jako lijepo.

— Pa, djevojko, ako bi bilo po mojoj, volio bih do ekati jošč jedno vjen anje ovdje, i to brzo.č

— Nels, imaj srca... Toliko toga najedared... ne misliš valjda...

— Djevojko, nešto u ti priznati — živo e ć ć Nels. Starim, imam skoro sedamdeset. Život mi je bio dug i pun. U posljednje me vrijeme srce upozorilo da možda ne u još dugo. A ne bih otišao odavdeć zadovoljan i sretan, ako se ti ne bi...

— Oh. Nels, nemoj, nemoj, molim te!—preklinju i e ć ć Madge, baci se starcu oko vrata i priljubi lice uz njegov suh, ekinjav obraz. —č Nemoj na takve stvari misliti! Srce e ć nú pu i. ć Nels, pa ti si mi drugi tata! Sve si me ti nau io. Ne smiješ oti i, napustiti me.č ć

— Zlato, mislim da nemaš razloga da se toliko uplašiš. Ja sam te samo htio pripremiti za slu aj da... I to me navodi da ti kažem onoč što mi je na srcu. Radi se o toj strašnoj ljubavi izme u tebe đ i Lancea.

— Strašna, da, ali samo na jednoj strani... — zagrcnu se Madge, kriju i lice.ć

— Na jednoj strani? Da, ukoliko ga ti ne voliš.

— Oh, dragi moj, mili Nels! — uspjela je samo izmucati stiš u ić ć se uz starca.

— Princezo, mali umire za tobom. Još nisam vidio momka koji bi toliko eznuo za djevojkom.č

— Otkud znaš? — ona o ajni ki vikne.č č

— Pa to bi i slijepac vidio, zlato. No, ja u ga izdati, samo akoć mi kažeš da za njega ima nade.

— Nels, dragi... pa, ima nade — ona šapne.

— Au, to je fino! Znaš, Lance mi je to ve nekoliko puta rekao, ać posljednji put još preksino , tad je gotovo zaplakao od bijede. Znaš,ć strašno si ga uvrijedila što si ga držala za gangstera, kidnapera i tko e ga znati šta sve. Djevojko, meni ne ide u glavu kako si ti takvać

pametna mala, mogla napraviti takvu grešku.

— Jesam, pogriješila sam! I nisam pametna. Ali sad to znam i to me ubija.

— Znaj da ja i tvoj tata još nismo naišli na silnijeg momka od njega. A toliko te voli, da strašno pati. Mogao bih ti još štagod re i,ć da te bude stid i žao. Ali, neka, ovo je dovoljno. Rekao mi je da te

272

toliko voli, da ne može niti ostati ovdje, niti oti i. Tako, Princezo, sadć saim ga izdao, rekao sam ti. Šta ti kažeš?

— Ne mogu... mnogo re i... kad pla em... Ali ja, ja... njega volimć č više nego on mene... i umirem od ežnje i srama...č

— I to je dovoljno, djevojko — prekine je Nels, zbunjen njenim suzama. — Sve e biti u redu. Ti moraš svojom iskrenoš u slomitić ć njegov ponos. Tvrdoglav je kao mazga.

— Slomiti njegov ponos! Ho eš re i... natjerati ga da prizna dać ć me voli?

— Dakako da to mislim. Moraš u initi nešto č jos nevi eno iđ ne uveno lijepo, na što ne e mo i nikako odoljeti.č ć ć

— Nels, u init u šta bilo — mahnito vikne č ć Madge. Ali, šta?

— Sad me ve mnogo pitaš. To moraš sama smisliti.ć

— U init u sve... sve... — ponovi č ć Madge.

— Eh, sad sam zaista sretan — naglo e stari sto ar.— Princezo,ć č sad trk ku i, pa mozgaj štogod zbilja veliko. Štagod još ne uveno,ć č strašno lijepo, iznena uju e i slatko, tako da Lance nema kud. I štođ ć prije mu to serviraj.

— Eh, stari dragi, provodadžijo... ho u ć — obe a ć Madge i gotovo slijepa od zanosa trkom se izgubi me u borove.đ

Iste ve eri, pošto je za stolom bila ushi eno razdragana, i nač ć udo i zadovoljstvo roditelja, č Madge je obukla jednu od svojih

najljepših i najblistavijih haljina i obula pristale bijele cipele s visokom petom. Na to je navukla dug, crni kaput i iskrala se iz ku e,ć da izvede ono što se njoj inilo najvažnijim i najuzbudljivijimč pothvatom života.

Prešla je preko dvorišta, te se izme u borova zaputila nizđ padinu. Znala je da e u ovo vrijeme ć Nels, možda otac joj, i kauboji biti u du anu. Kao po kakvoj aroliji, vratilo joj se sve silovitoć č pouzdanje, ovaj put ublaženo skrivenom skromnoš u, zahvalnoš u ić ć ljubavlju. Izgubiti ne može, pomišljala je, i ta joj pomisao davala ogroman polet.

Krv joj bila poput misli uskovitlana, a srce joj sve ja e tukloč kako se primicala cilju. Poput sjenke pokrala se spavaonicama. Lanceova je kabina bila do Nelsove. Na prstima je pošla trijemom, uza samu stijenu, i stigla do Lanceovih vrata. Iz du ana je sjalo žutoć svjetlo. ula je glasove Č i Sidwayev smijeh. Na to je stala. Zar može

273

biti toliko duboko i o ajni ki zaljubljen, kako joj č č se Nels kleo, i uz to se smijati kao svaki drugi bezbrižni kauboj. A šta ako joj je onaj prefriganac Nels podvalio? Sama pomisao ju užasnu. Ali je ona dostojanstveno odbaci kao nepodobnu za jednu skromnu i ukro enuć djevojku. Kako bilo da bilo — kocka je ba ena.č

Skinula je cipele jije su visoke petice zveckale, ušuljala se uč Lanceovu sobu i odložila dugi kaput. Pipaju i na e njegovuć đ naslonja u, pa se skutri na njoj, sva se tresu i cd uzbu enja. U mrakuč ć đ je uspjela razaznati svoju sliku na stolu, i na to ju radost zaguši.

Sad je u injeno. Ona je tu, u njegovoj sobi. Šta e Lance, kad juč ć ovdje na e, na to nije mislila. Dovoljno da je dotle došla. Ne emđ č ovakvom Lance se ne e niti u snu nadati. Kad ju ovdje na e, nije nić đ važno šta e u initi, osim ukoliko je zgrabi za noge i odvu e van. Tajć č č je i za to sposoban, pomisli Madge.

Tišinu prekinuše glasovi i zveckanje ostruga. Približavali su se. Madge bi više voljela da Lance sam do e. Na tren se moralađ suzdržati da ne prasne u smijeh. Kako joj krv struji žilama!

Zgrada od tavana zatresla se od teških koraka na trijemu. Madge se poput miša utišala, a srce joj tuklo te tuklo. Ponadala se da Lance ne u e u svoju sobu dok su ostali još u susjednoj kabini.đ Ali, ne mari! Nije ju briga šta e biti. ć Nels ju je izlije io. Sve su karteč u njenim rukaina.

Muškarci, moralo ih biti trojica, u oše u Nelsovu kabinu.đ

— Upali svjetlo, Nels — re e č Stewart.

— Paklenski je vru e — ć nadostavi Sidway.— Ja ga kod sebe ne u upaliti.ć

— Pa, Sid, tebi svjetlo i ne treba — do eka č Nels. — Oko tebe neki oreol zna i.č

— A meni se opet ini da je ve vrijeme da ti štagod izbijem izč ć glave — nervozno e kauboj, te se potom nasmije.ć

— Sine, daj mi jednu da zapalim. — re e č Stewart. Na ovo »sine« kojim se otac njen obratio Sidwayu, Madge se sva stresla od smijeha. Jadni Lance! Svi su u dosluhu protiv njega! nema toga što bi ga moglo spasiti!

— Dobro, tu smo — nadostavi ozbiljno Stewart. — I baš si se riješio da sutra otputuješ?

— Da, Gene, riješio sam se — tužno odvrati Lance.

274

— uj, zar ne vidiš da ovdje imaš neku budu nost? Jednog e seČ ć ć dana ovaj ran opet dobro isplatiti. Mogu ti re i da u se izvu i izč ć ć ć sosa. Madge e mi pomo i.ć ć

— Zaboga! Znao sam da ho e — uzbu eno vikne Lance, kao dać đ razbija izvjesne sumnje u sebi. —Drago nad je, Gene. To me mnogo brinulo. Mada nije trebalo da me se ti e... Ona je divna, ona je pravič Stewart.

— I sam sám tako mislio,

— Pa — otegne Nels — ljudi moji, oduvijek sam vam govorio da je Princeza fina djevojka, baš ona prava kakva se traži, iz srca i duše djevojka Zapada.

Nastao je kratki muk, a Madge se pobojala da oni tamo ne ujuč kako joj srce burno lupa, toliko joj je ono snažno i brzo u ušima tuklo.

Progovorio je opet Stewart.

— Sine, daj reci mi, zašto ne eš da ostaneš ovdje, nać Princezinom ran u?č

— Gene, nemogu e je da ne znaš — odvrati Lance, te se malkoć nasmije, hladno, kao beznadežno. — Gene, da ti iskreno kažem... toliko sam ludo zaljubljen u tvoju krasnu k er da više ne moguć podnijeti da ostanem ovdje.

— To je iskreno i pošteno — re e č Stewart. — I ja ću ti tako odgovoriti. Volio bih da mi budeš sin. Jesi upitao Madge da se uda za tebe?

— Bože me sa uvaj, nisam!—istisne č Sidway, o ito na mukama.č

— A zašto nisi? Stidljivo srce nikad ne osvoji lijepe dame! Koliko se sje am, nisam bio jako stidljiv sa ć Madeline. Zar nije tako, Nels?

— Pakla mu, tako je!

— Madge me mrzila iz dna duše — kukavno e Lance.ć

— Pa zar tako nešto vjeruješ? — pouzdano odvrati Stewart.

— Sine, mnogo griješiš — otegne Nels.

— Oh, ljudi, natjerat ete me da se napijam. Daj da stavimoć ta ku na to. Znam da me volite, i priznajem da ste bili sjajni premač meni. I ja vas obojicu volim. Ali, ovo s onim nema nikakve veze.

275

Madge je u pitanju. A njoj je mrska i zemlja po kojoj ja hodim. Nije ni udo. Imao sam takvu gadnu sre u da je izbavljujem baš u nekakvim,č ć

ponižavaju im situacijama. A ona je ponosna, taman kao princeza.ć Stao sam joj na žulj. U svemu sam joj se suprotstavio. Možda je mjeru prevršilo to što sam joj otkrio da sam vidio njene ra une ič ekove. Da, i još gore od toga, što sam znao da je flertovala s onimč

gangsterom, Uhlom... — Najedared je zastao, pa e, sa zebnjom uć glasu: — To vam nisam htio re i, nisam to namjerno... uh, sam sebeć bih izmlatio.

— Sine, ništa mi novo nisi rekao. To sam ve znao. Uostalom,ć ona mi je sama rekla.

— Rekla sama? Pobogu!

— Rekla je to posve ležerno, kao da s njene strane to nije ništa. Ta me stvar mu ila... koliko je bila daleko otišla.č

— Eh, Gene, to mene nikad ne bi mu ilo — otegne č Nels.

— Ali bi trebalo da te mu i — č plane Stewart.

— Gene, jednog je dana Princeza sa mnom nadugo i naširoko razgovarala. Bila je u onom svom kupa em kostimu, gotovo gola, pać naprosto nisam mogao gledati u nju. Otud je došlo da mi ona pri a č o djevojkama i momcima, o današnjem gledanju na svet. Mi smo zastarjeli, Gene, a ovaj svijet kre e naprijed. Mijenja se. Ja samć nekako shvatio našu Princezu, i od tog dana ne bi me više sekiralo ništa, štagod ona u inila ili rekla.č

— Zašto se ona nije i ocu povjerila? — ljubomorno e ć Stewart.

— Gene, možda mi ne eš vjerovati — Lance e — ali se ć ć Madge tebe bojala. Vole i te, žudila je za tvojim poštovanjem. To ja znam.ć

— Dobro, dobro. Tebe i Nelsa je ta djevojka zaludila. Vi naprosto ne možete vidjeti ništa loše...

— Na njoj nema ni eg lošeg — prekine ga č Sidway vatreno — ako u to ne ra unamo malo flertovanja i rastrošnosti. Ne, u njenimč godinama, nema!

— Kakve veze tu imaju godine?

— Ne znam, ali znam da imaju veze.

— Sidway, molim te budi otvoren — navalio je Stewart. — Vidi se da sva trojica obožavamo tu nastranu djevojku. Pa, u tom obožavanju Nels nema šta izgubiti. Ne želim te dovesti u neugodan

276

položaj, znam da bi ti, kao pravi džentlmen lagao, samo zato da je zaštitiš. Tako bih i ja u inio, da sam na tvom mjestu. Volim č Madge, i tu moju ljubav ništa ne može izmijeniti. Pa opet, htio bih... Ah, do avola, ne znam šta bih htio ali uvjeravam te, u meni leži nekađ

duboka i gorka žudnja.

Opet je nastao muk, samo što je Nels zakašljao i lulom kucnuo po stolu. Madge je sjedila, sva napeta kao struna, a srce joj ludo skakalo.

— Gene, ja tebe razumijem — re e Lance pouzdano. — Ti želišč da ti Madge bude takva kako zahtijeva tvoje shvatanje estite žene.č

asnu ti rije dajem, na Č č Madge možeš tako gledati. Madge Stewart još nije u inila nešto što bi morala kriti od tebe. nešto što ti ne bič mogla re i gledaju i te pravo u o i. Da, suvremena je, profinjena. Toć ć č je djevojka iz koledža. Liberalna je, ako gledaš prema mjerilima iz Viktorijanskog doba. Ali, upamtite ovo, obojica. ak i kad bi na njojČ bilo ne eg što biste vi staromodni nazvali lošim, sve bi bilo isto.č Meni, to ništa ne bi zna ilo! Niti bi to zna ilo ikome koji ju poznaje!č č Madge Stewart je kao Helena od Troje. Poput Helenine, i Madgeina je vrijednost neuporediva i neprocjenjiva, koliko i njena ljepota, njen um i duša, njena velika mo da izaziva ljubav, i da ju pruža, mo dać ć pruži radost svima s kojima do e u dodir.đ

— Pobijedio si, sine — uo se pomalo mukli, tihi č Stewartov glas. — Zna i, ak i kad bi č č Madge bila takva, kakva nije, i na to se kuneš, ti bi nju oženio, ukoliko bi ona tebe voljela?

— Nebesa! Gene, pa ti mozga nemaš! — razjari se Lance. — Nego, i te kako bih! Bih! I mogao bi me smatrati najsretnijim ovjekom na ovom svijetu.č

Madge nije više mogla izdržati. Spustila se s naslonja a,č dohvatila cipele, i tiho izašla, te se pojavila na Nelsovim vratima. Zastala je as, pa u e.č đ

Osmijeh blaženstva što ozari Nelsovo lice, na in kako seč Stewart najedared skupio na stolici, kao da je sav klonuo, i kako je Sidway ustuknuo k zidu, kao da tamo traži pomo — sve je toć podržalo Madge u ovom presudnom trenutku njena života.

— Tata... Nels... Lance, da li sam došla u dobar as?č

— Madge, otkud ti ovdje? — upita Stewart.

— Iz Lanceove sobe. Bila sam tamo, slušala šta vi govorite.

— Zaboga! Jesi ti luda, djevojka? A šta si tamo tražila?

277

— ekala Č Lancea. Pripremila sam malu klopku. Ali ste mi je vi pokvarili.

— Je li? A šta si mislila u initi, kad Lance u e?č đ

— Tata, to nisam uop e znala. Ali sad znam.ć

Približila se Sidwayu, nakana da još malo produlji njegovu muku, bez obzira na njegovo blijedo i unezvjereno lice, toliko je bila radosna i tvrdo sigurna da e mu mo i pružiti sre u.ć ć ć

— Lance, ako ne obujem cipele, nisam jako visoka, pa te mogu bolje odozdo gledati. Evo, vidi!

Ispustila je cipele na pod, zakro ila k njemu, i pogledala mu uč o i.č

Sidway je stajao kao kip, pogled mu bio tmuran i nepovjerljiv. No, o i njene brzo skliznuše niza nj, pa ona rukama, što su joj seč gotovo neprimjetljivo tresle, dodirnu izlizani rub njegova prsnika i mjesto kojem je manjkalo dugme. Još nije bila spremna da ga pusti neka joj iz o iju pro ita ono što u njima posve sigurno stoji.č č

— Kauboju, tebi treba netko tko e se brinuti ć o tebi — nadostavila ona umilno. — Jesi li ti znao da ja umijem prišiti dugmad i krpiti?

— Ne, ni zamisliti nisam mogao — odvrati on muklo. — Jesi to u koledžu nau ila?č

— To me mama nau ila... Znam i arape krpati. I sama sebič č haljine šiti, a znam i kuhati i pe i.ć

— Ti si... savršeno odgojena... mlada dama.

— Hvala, Pitala sam se da li si to iznašao... Da li si zainteresiran da doznaš zašto sam na tebe ekala u tvojoj sobi?č

O igledno je Lanceu bilo nemogu e odgovoriti na ovo pitanje.č ć Naga ao je nešto što je njegov razum odbijao.đ

— Da, zaboravila sam. Ti, tata i Nels pokvarili ste mi plan. Prema tome, ostavimo to.

Preplanulim rukama pošla je uz njegov prsnik i uporedo s njima podizala je o i. Potom, u magnovenju, č ruke joj obgrliše njegov vrat, i ona ga pogleda pravo u o i, pogleda ga iz sveg srca i iz sve duše.č

— Mnogo je toga na emu ti moram zahvaliti — produžila ječ uzbu eno. — Ima tu i stvari vrednijih od mog života. Ho u da tiđ ć zahvalim na onom što si malo as rekao tati.č

278

— Madge, molim te, pusti to — on do eka nesigurno. — Opet sič uzbu ena... Ne želim zahvalnost.đ

— Opet griješiš, dra... Ne, »dragi« se tebi ne govori. Moram izna i drugu rije ... Lance, nisam uzbu ena... samo sam u zanosu.ć č đ

Ruke stegnu još ja e, objesi č mu se o vrat.

— Da li ti je kad palo na pamet da sam se zaljubila u tebe na prvi pogled, onog dana na koleškom terenu u Los Angelesu?

— Ne... to mi sigurno nije palo na paimet! — on jekne.

— A vidiš, tako je bilo. Potom sam se pitala gdje si, ho u li teć ikad opet vidjeti... pa sam te našla ovdje. gdje se nismo razumjeli, pa smo se tukli kao pas i ma ka... i za cijelo to vrijeme, Lance, č sve sam te ja e ljubila... i sad umirem za tobom, više nego ti za mnom.č

— Madge, zaboga nas radi, mene radi, smiluj mi se...

— Sve je to nas radi, ali najviše mene radi. Lance, meni treba više nego tebi... Zar me ne eš zagrliti? Zar ne vidiš da je ovo onoć pravo? Zar nisi u stanju prihvatiti stvarnost?

— Ne!... Gene, Nels, odvedite je — stao on preklinjati, a lice mu bilo pepeljasto sivo. — To ona meni vra a milo za drago. Ovo je njenać osveta. Sad glumi.

— Sine, malo prije si veoma kavalirski branio tu djevojku — re e č Stewart, radosno se smješkaju i. — Meni se sve ini da to onać č ozbiljno.

— Pa, Lance, ja ti kažem bolje ti je da joj vjeruješ, prihvati je, i zagrli je, i to odmah — otegne krajnje ležerno Nels. — Haj'mo, Gene.

Njih dvojica iza u, ali ih Madge nije ni gledala.đ

— uj, Lance — ona e opet, primi u i usne posve blizuČ ć č ć njegovim. — Ukoliko priredim još jednu veselicu.. svadbenu, na primjer... ne e više biti pun a. ć č I...

— ekaj! Daj mi samo da dahnem! — Č Sidway e, van sebe, zagrlić je i stisne uza se kao da e je zdrobiti.ć

— Ja ti dajem da dahneš, ali eš me ti ugušiti — ona šapne.ć

U njegovim je o ima vidjela toliko preklinjanja, nevjerice ič ljubavi, da više nije mogla nastaviti igru, ve se požuri da se preda.ć Osjetila je kako šeretski duh u njoj nestaje, savladan dubokim, nadmo nim zanosom, i u poljupcu koji je Lanceu pružila malo jeć

279

nedostajalo pa da zaguši posljednju šalu onog avolka:đ

— Dragane, znaš da sam se zaklela da u dobiti tvog ć Umpqua — rekla mu je tiho, ne skidaju i svojih usana s njegovih.ć

On se trže, i zapitljivo ju pogleda.

— Draga, nemogu e je da si takva... takva — muklo re e —ć č samo zato da ti ja dam Umpqua?

— Ali to ti ne bi smjelo biti teško... da daš Umpqua... i sebe s njim — drhtavo je šapnula i slijepo ponovo potražila njegove usne.

— Princezo!... Imaš i njega i mene, zauvijek — odvratio joj, Lance, blažen do nevjerice. — Obožavao sam te, da mi je srce htjelo pu i. Ali, sve bih nanovo prošao... Samo zbog ovog trena!ć

Kraj

280