PRELIMINARNI BIZNIS PLAN ZA REVITALIZACIJU OKRUGLOG PAVILJONA U LESKOVCU - Dokument stručne javnosti - A U T O R I: Srđan Dimitrijević, dipl.ecc (vođa stručnog tima) Donka Petković, dipl. ing. arh. Dr Dragana Pavlović, dipl.ing.arh. Mira Rangelov, dipl. ing. arh. Dragana Madžarac-Savić, dipl. prav. Dragana Lazić, dipl.ing.arh. Gordana Mitić, dipl.ing.arh. 8//20 15 EPuS-Leskovac 8//2015
76
Embed
PRELIMINARNI BIZNIS PLAN ZA REVITALIZACIJU · PDF filePRELIMINARNI BIZNIS PLAN ZA REVITALIZACIJU OKRUGLOG PAVILJONA U LESKOVCU - Dokument stručne javnosti
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
PRELIMINARNI BIZNIS PLAN ZA REVITALIZACIJU OKRUGLOG PAVILJONA U LESKOVCU - Dokument stručne javnosti - A U T O R I: Srđan Dimitrijević, dipl.ecc (vođa stručnog tima) Donka Petković, dipl. ing. arh. Dr Dragana Pavlović, dipl.ing.arh. Mira Rangelov, dipl. ing. arh. Dragana Madžarac-Savić, dipl. prav. Dragana Lazić, dipl.ing.arh. Gordana Mitić, dipl.ing.arh.
8//20
15
EPuS-Leskovac
8//2015
2
UVODNE NAPOMENE
Ovaj dokument predstavlja rezultat angažovanja stručne javnosti Leskovca na razrešavanju
dileme o daljoj sudbini lokalne sajamske građevine (“Okrugli paviljon”), što je aktuelizovano
predlogom većinskog vlasnika Leskovačkog sajma da se ova građevina ukloni, a na to mesto
sagradi stambeno-hotelski blok. S obzirom na javno pokrenutu i, od strane lokalnih donosioca
odluka, prihvaćenu inicijativu stručne javnosti da se ovaj predlog odbije, njeni nosioci su -
ohrabreni konstruktivnim odnosom lokalne vlasti prema ovom pitanju - nastavili da rade na
definisanju održivog rešenja i rezultat toga je ovaj preliminarni biznis plan. Dokument je urađen
u organizaciji EPuS-a Leskovac kao jednog od inicijatora ovih aktivnosti, a u skladu sa
relevantnim Smernicama Saveta Evrope i po metodologiji Priručnika za izradu i implementaciju
biznis planova za rehabilitaciju nepokretnih kulturnih dobara (redaktor H. Mikić).
SADRŽAJ
I VREDNOVANJE OKRUGLOG PAVILJONA I UTVRĐIVANJE NJEGOVOG ZNAČAJA 4 A. Pristup vrednovanju 4 B. Vrednovanje Okruglog paviljona 6
1) Opis i istorijat objekta 6 2) Istorijski značaj 9 3) Ambijentalna vrednost 10 4) Urbanistička vrednost 10 5) Estetski značaj 11 6) Naučno-istraživački značaj 12 7) Vrednost retkosti 12 8) Vrednost reprezentativnosti 13 9) Vrednost celovitosti 13
10) Socijalna vrednost 14 11) Simbolička vrednost 15 12) Društveni značaj 15 13) Vrednost autentičnosti 16
PRELIMINARNI BIZNIS PLAN ZA REVITALIZACIJU
OKRUGLOG PAVILJONA U LESKOVCU
3
14) Vrednost izvornosti 16 II CILJEVI REVITALIZACIJE OKRUGLOG PAVILJONA 18
A. Opšti cilj 18 B. Specifični cilj 23
III AKTIVNOSTI ZA OSTVARIVANJE CILJEVA REVITALIZACIJE 29 A. Gorući problemi 29 B. Aktivnosti 32
IV ANALIZA OKRUŽENJA, EKONOMSKO VREDNOVANJE I REVITALIZACIONI POTENCIJAL
39
A. Globalno, evropsko i nacionalno okruženje 39 B. Lokalno okruženje 46 C. Ekonomsko vrednovanje i revitalizacioni potencijal Okruglog paviljona 50 D. Finansijski aspekt 52
V. PRILOZI 54
SAŽETAK
Okrugli paviljon u Leskovcu predstavlja prvi u Evropi, a drugi u svetu objekat građen po rešenjima
jednog od pionirskih, revolucionarnih iskoraka u dizajnu i graditeljstvu, prepoznatom i
vrednovanom kao kulturno nasleđe XX veka (“Dorton Arena”, SAD). Uprkos izuzetnom društvenom,
istorijskom, estetskom i naučno-istraživačkom značaju ove građevine, te njenoj urbanističkoj,
ambijentalnoj, simboličkoj i socijalnoj vrednosti, kao i njenoj vrednosti retke, autentične, celovite,
reprezentativne i izvorne tvorevine ljudskih ruku, ovo kulturno dobro prepušteno je propadanju, a
njegov većinski vlasnik predlaže njegovo uklanjanje. Civilizacijsko-razvojna logika koju sledi
današnja generacija Leskovčana, već sama po sebi, opredeljuje drugačiju sudbinu ove izuzetne
građevine. Ona može i treba da bude iskorišćena za stvaranje održive konkurentske pozicije
Leskovca na globalnom tržištu lokacija, što je prvi, osnovni i najvažniji uslov za poboljšanje životnih
izgleda svakog pojedinca na ovim prostorima. Ona će to i biti, ukoliko bude revitalizovana u
kreativno-inovacioni centar, kao najdelotvorniji način da se iskoristi ono najbolje što je 8
milenijuma razvoja ljudskog života proizvelo na ovim prostorima, a to je – kreativni kapital
Leskovca. Analize pokazuju da globalno, odnosno evropsko okruženje, kao nikada do sada, pruža
šansu za razvoj kreativne ekonomije, ali i da nacionalno okruženje sve brže ide tim putem. Analize
takođe pokazuju da - ukoliko bi lokalni kreativni sektor podigao svoje učešće u lokalnoj
novostvorenoj vrednosti samo do nivoa nacionalnog proseka - Leskovac bi bio bogatiji za 28,8
miliona evra godišnje, uz indirektan uticaj na otvaranje oko 800 novih radnih mesta u
komplementarnim delatnostima. Prvi korak na tom putu predstavlja realizacija ovog biznis plana,
gde ulaganje od 750.000,00 evra donosi samoodrživost za građevinu, posao za stotinak ljudi u
realnoj ekonomiji, poboljšanje ekonomskih izgleda za ceo jug Srbije ……
4
I. VREDNOVANJE OKRUGLOG PAVILJONA I UTVRĐIVANJE NJEGOVOG
ZNAČAJA
A. Pristup vrednovanju
Kulturna baština predstavlja nasleđe fizičkih artefakata i nematerijalnih osobina neke grupe ili
društva, koje čini ostavštinu prošlih generacija i brižno se čuva u sadašnjosti kako bi bilo
ostavljeno u nasleđe za dobrobit budućim generacijama.1 Ona se neprekidno stvara, razvija,
reinterpretira i inspiriše savremeno stvaralaštvo, inovacije i razvoj kreativne privrede.2 Okvirna
kovencija Saveta Evrope o vrednosti kulturne baštine za društvo (tzv. Faro konvencija, 2005)
kulturnu baštinu određuje kao skup dobara nasleđenih iz prošlosti koje ljudi identifikuju,
nezavisno o vlasništvu, kao odraz i izraz svojih vrednosti, verovanja, znanja i tradicija koje su u
stalnom procesu evoluiranja. Ona uključuje sve aspekte okruženja koji proizilaze iz međusubnog
delovanja ljudi i mesta u vremenu. Kada je reč o materijalnoj kulturnoj baštini, ona uključuje
građevine i istorijske lokalitete, spomenike, artefakte i dr. što se smatra vrednim za budućnost
kao arhitektonski, arheološki, naučno ili tehnološki značajno kulturno delo. U tom smislu, Okrugli
paviljon Leskovačkog sajma svrstava se u građevinsko-arhitektonske objekte od posebnog
kulturnog značaja, koji je odgovarajućim Aktom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Niš3 svrstan
u nepokretna kulturna dobra.
Značaj kulturne baštine za ljudsko društvo u celini je nemerljiv, jer ona pre svega doprinosi
jačanju kulturnog identiteta pojedinca i društva u celini, unapređenju kulture i načina života i
uspostavljanju vrednosnog kontinuiteta sa tradicijom. “Kulturno nasleđe je čuvar kulturnih
kodova i arhetipova koji definišu autentično stvaralaštvo određenog prostora i smisao našeg
1 Današnje shvatanje kulturne baštine izraženo je u dvema UNESCO-vim konvencijama: konvenciji o zaštiti svetske kulture i prirodne baštine (1972) i Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine (2003). Sadržaj ovih konvencija nastao je dugogodišnjim radom multidisciplinarnih timova stručnjaka, a njihova važnost sadržana je u činjenici da su postale obaveznim dokumentima, ratifikovanim u većini država, uključujući i Srbiju. Kulturna baština se najčešće deli na: a) Materijalnu (fizičku) kulturnu baštinu koju čine izuzetne građevine (svetovne ili sakralne), spomrnici i materijalna umetnička dela; b) Nematerijalna kulturna baština koju čine usmene tradicije i izrazi, jezik, znanja i veštine koje se tiču prirode i svemira, društvene prakse rituali i svečani događaji, izvođačke umetnosti, tradicionalni zanati. 2 Priručnik za izradu i implementaciju Biznis plana za rehabilitaciju nepokretnih kulturnih dobara (po metodologiji Saveta Evrope), http://www.heritage.gov.rs/cirilica/Download/BIZNIS_PLAN_za_rehabilitaciju_NKD_elektronska_verzija.pdf (23.06.2015) 3 Akt o uslovima očuvanja, održavanja i korišćenja nepokretnih kulturnih dobara, kao i dobara koja uživaju prethodnu zaštitu i utvrđenim merama zaštite., 23.04.2010.
postojanja. Ono pruža inspiraciju za savremeno stvaralaštvo, inovacije i razvoj kreativne privrede.
Odgovoran odnos društva prema kulturnom nasleđu glavni je preduslov za razvoj kreativne ekonomije i
ključna komponenta međunarodnih odnosa”4.
Za društva i lokalne zajednice koje su suočene sa tranzicionim izazovima, očuvanje i zaštita
kulturne baštine – u ovom slučaju Okruglog paviljona u Leskovcu – predstavlja utoliko pre
jedinstvenu priliku da istorijski hod Leskovca ka slobodnom tržišnom društvu, tj. kulturi
individualne slobode, koji je posle drugog svetskog rata zadugo prekinut5 višedecenijskim
sistemskim, ideološko-političkim isključivanjem Srbije iz evropske civilizacije, dobije svoj snažan
i trajni impuls. Kao element kulturne baštine, Okrugli paviljon može da postane generator razvoja
kreativne ekonomije na jugu Srbije i, na toj osnovi, bitan faktor integrisanja ovog područja u
evropsko i globalno tržišno društvo. Njegovo oživljavanje na ekonomski održivim osnovama
otvara mogućnost za uspostavljanje jednog suštinskog, decenijama blokiranog, dijaloga između
donosioca odluka i građana, privatnog, javnog i civilnog sektora, prošlosti i budućnosti itd.
Uspostavljanje ovog dijaloga unutar lokalne zajednice od ključne je važnosti, jer je reč o onom
nivou odlučivanja na kome pojedinac jedino i može da doživi sopstveni život kao kvalitet.
U procesu zaštite Okruglog paviljona kao kulturnog nasleđa, obavezna je primena metodološki
ispravnog, logičnog i sistematičnog pristupa zasnovanog na opšte ustanovljenim principima
tehničke zaštite objekata graditeljskog nasleđa, posebno kada je reč o: principu očuvanja
autentičnosti objekta i njegovih vrednosti; principu stalnosti objekta na mestu na kojem je
sagrađen; principu dokumentarnosti i kontinuiteta rada; principu multidisciplinarne saradnje6. S
obzirom na to da važi kao pravilo, da stalno korišćenje predstavlja najbolji način za očuvanje
duhovnih vrednosti koje jedno kulturno dobro poseduje, revitalizacija Okruglog paviljona mora
da podrazumeva primenu: a) Principa kontinuiteta funkcija, tj. uključivanje graditeljskog nasleđa
u sve oblike društvenog i prostornog planiranja; i b) Principa odgovarajuće funkcije, tj.
4 Kulturno nasleđe – osnova razvoja kreativne ekonomije, H.Mikić, II Forum kreativne ekonomije, 07.11.2014. 5 Leskovac je do početka drugog svetskog rata važio za industrijsko i modernizacijsko uporište Balkana. Nakon drugog svetskog rata, sa uvođenjem sistema socijalnog inženjeringa, razvoj grada je sistemski blokiran, tako da danas Leskovac spada u nerazvijene delove zemlje, sa upola nižim BDP-em po stanovbiku u odnosu na nacinalni prosek. 6 Aladžić V. (2007), Opšti principi u primeni tehničke zaštite spomenika graditeljskog nasleđa, preuzeto sa http://www.heritage.gov.rs/cirilica/Download/BIZNIS_PLAN_za_rehabilitaciju_NKD_elektronska_verzija.pdf (23.06.2015)
određivanje primerene nove funkcije. Na toj osnovi, ostvaruje se primarni cilj očuvanja i zaštite
kulturnog nasleđa, a to je zadržavanje njene istorijske autentičnosti i integriteta7.
Kada je reč o Okruglom paviljonu, primena ovih principa utoliko je olakšana, što je reč o dobru
čija namena nije prestala, niti je prevaziđena savremenim načinom života. Naprotiv, savremeni
razvoj, globalizacija u formi tržišnog društva, aktuelnost evropskih integracija i reformski
imperativ zemlje, multiplicirali su značaj mogućnosti koje su vezane za egzistenciju ovakvih
objekata. Imajući to u vidu, kao logična mera u funkciji ostvarenja kontinuiteta postojanja ovog
graditeljskog nasleđa nameće se njegova revitalizacija8. U konkretnom slučaju, reč je o postupku
koji posmatra kulturno dobro kao celinu i u njemu rešava postojeće funkcionalne probleme, ne
postavljajući sebi ograničenje koje svodi funkciju objekta isključivo na njegovu dotadašnju
funkciju. Iskusta pokazuju, da je primena ovog postupka dala posebno dobre rezultate prilikom
obnavljanja i oživljavanja napuštenih kulturnih dobara. U tom smislu, cilj revitalizacije nije samo
obnova i oživljavanje zapostavljenog kulturnog dobra, nego i uspostavljanje veza i ravnoteže
između starih i novih urbanih tkiva.
B. Vrednovanje9 Okruglog paviljona
Značaj kulturnog nasleđa ogleda se u njegovim vrednostima, te je iz tog razloga razumevanje i
artikulisanje ovih vrednosti od suštinskog značaja. Obeležja koja Okrugli paviljon kvalifikuju kao
kulturno dobro ispunjavaju sledeće kriterijume:
Okrugli paviljon Leskovačkog sajma nalazi se u onom delu Leskovca koji predstavlja istorijsko
jezgro grada10. Kao javni prostor, ovaj deo grada počinje da dobija svoju fizionomiju od kraja
XVIII veka, kada je tadašnja turska vlast prepoznala njegov javni značaj i odlučila da se na tom
mestu sagradi Šašit-pašin saraj (1790) - najreprezentativnija građevina tog doba na ovim
7 Isto kao pod 2, str.27. 8 Isto kao pod 2, str. 28 9 Thorsby, D. (2001), Economics and Culture, Cambridge University Press, prema Biznis plan za rehabilitaciju nepokretnih dobara, H. Mikić, str.30 http://www.heritage.gov.rs/cirilica/Download/BIZNIS_PLAN_za_rehabilitaciju_NKD_elektronska_verzija.pdf, preuzeto 24.06.2015. 10 Prema arh. D. Petković Leskovac – Biografija grada, Leskovac, Istorijski arhiv, Surdulica – Delux print, 2014.
platna čine opekom ozidani parapet visine oko 180 cm i staklene površine u bravariji do lučnih
nosača. Parapet je ozidan naknadno. Po projektu je bilo predviđeno pokrivanje bakrom, ali je hala
pokrivena pocinkovanim limom. Plafon je rešen limenim pločama u metalnoj mreži.
Galerija je izvedena u vidu kružnog prstena u širini od 8,00m nezavisno od osnovne konstrukcije,
sa dva stepenišna kraka na severnoj, odnosno južnoj strani hale. Glavni ulaz u halu nije naglašen,
a nalazi se na zapadnoj strani prema pešačkom platou.
Ukupna korisna površina samog objekta iznosi 3440,00 m2, od čega prizemlje objekta obuhvata
2375,00 m2, a galerija 1065,00 m2. Površina krova iznosi oko 3000,00 m2, površina zidnog dela
fasade – 340,00 m2, a zastakljenog dela fasade – 1700,00m2. Kao imovina Leskovačkog sajma,
objekat je prodat na aukciji 2007. Godine
Radi se o kulturnom dobru koje je kao sajamsko mesto istorijski važno zbog svoje suštinske
povezanosti sa identitetom Leskovca kao mestom slobodne tržišne razmene, kao “centrom
akumulacije”14 proizvoda, informacija, sećanja, ideja …. Ceo istorijski razvoj ljudskog života, što
na ovom mestu traje preko 8000 godina, predstavlja zapravo progresivan hod jedne lokalno
definisane grupe koja se uzdiže ka održivom pozicioniranju na globalnom tržištu lokaliteta kroz
specijalizovanje za slobodnu razmenu ekonomskih dobara u procesu teritorijalne podele rada.
Prvobitne, sporadične, pojedinačne razmene ekonomskih dobara vremenom su prerastale u
velika pijačna dešavanja, ova u nadaleko poznate, međulokalne i međuetničke panađure, da bi
14
Mediji i grad – Doprinos definiciji urbanog kvaliteta, D. Pavlović, doktorska disertacija, Firenca, 1998, str 21
2) Istorijski značaj
10
ceo taj istorijski proces od ovog lokaliteta načinio mesto pogodno za organizovanje berze,
industrijskih izložbi, međunarodnih sajamskih manifestacija itd. U godinama između dva svetska
rata, kada je sistem omogućavao puni razmah privatne inicijative, ovaj grad – koji se kao deo
tadašnje Vardarske Banovine našao u središtu tržišnog razvoja multietničke ekonomije Srba,
Albanaca, Makedonaca, Bugara i Grka - bukvalno je razvojno “eksplodirao”, te stekao epitet
“Srpski Mančester”.
Izgradnja Okruglog paviljona u ulozi sajamskog odredišta, tj. lokalnog „prozora“ u tržišno
društvo, predstavljala je samo logičan ishod tog procesa, koji je pokazao svoju vitalnost i snagu
uprkos antitržišnim rešenjima koja su u međuvremenu stupila na snagu. Danas ovakva mesta -
koja su sopstveni način života zasnovala na primeni univerzalnih, civilizacijskih pravila o
neprikosnovenosti privatne svojine, slobodi ugovaranja i odgovornosti za preuzete obaveze -
predstavljaju globalne svetionike ljudskog napretka.
Okrugli paviljon, koji predstavlja svojevrsni hram kreativnog društva, svojim postojanjem i
funkcionisanjem doprinosi ne samo osvetljavanju istorijskih razvojnih trendova, već i
sagledavanju i ostvarenju razvojnih mogućnosti koje sa sobom, kao zametak budućnosti, nosi
upražnjavanje kulture individualne slobode, kulture poštovanja univerzalnih vrednosti i kulture
pravila. Istorijski značaj ovog objekta utoliko je veći, što je reč o kulturnom sadržaju nastalom na
talasu milenijumske životne dinamike: kao izraz postojanosti duha preduzimljivih ljudi iz kojih
njihovo duhovno nasleđe govori na način primeren budućnosti, uprkos višedecenijskom životu u
sistemu bez budućnosti. Već sama činjenica da je Okrugli paviljon sagrađen krajem 50-tih godina
prošlog veka, tj. u veme sistemskog i sistematskog urušavanja svega onoga na čemu je Leskovac -
i njemu slični urbani lokaliteti - stvaran kroz istoriju, govori upravo o tome: da je kultura slobode
istorijski gledano nepodjarmljiva i – bez alternative.
Okrugli paviljon sadrži visok stepen atraktivnosti svog doživljaja. Nasuprot ostalom
građevinskom nasleđu iz vremena soc-realističke arhitekture, koje svojom stereotipnošću i
glomaznošću deluje pasivizirajuće na pojedinca,, izaziva u njemu osećaj izgubljenosti u prostoru,
čini ga minornim, bespomoćnim, ovde je reč o objektu koji svojim izgledom raspaljuje maštu,
3) Ambijentalna vrednost
Ambijentalna vrednost
11
izaziva uzbuđenje, poziva na dijalog, podstiče komunikaciju, uključuje u interakciju, usađuje
ponos na dometete ljudskog majstorstva. Upravo to je ono, što je iz godine u godinu, decenijama
unazad, privlačilo i okupljalo, na ovom mestu u Leskovcu: japanske izlagače novih tekstilnih
tehnologija i italijanske magove mode; nemačke lidere produktivnosti i preduzetnički
orijentisane državne firme iz nekadašnje Čehoslovačke; domaće prizvođače željne tržišnog
dokazivanje i milione posetilaca iz zemlje i inostranstva koji su, odazivajući se na sopstenu
potrebu za autentičnim doživljajem i zadovoljavajući je, utirali put onome što se danas zove
„ekonomija doživljaja“.
U konkretnom slučaju, reč je objektu koji pokazuje sklad organizovanog života u naseobini.
Smešten je u centralnom delu grada, koji iza sebe ima viševekovnu artikulaciju u javni prostor.
Svojom ulogom „prozora“ u globalno tržišno društvo, što je metaforički posmatrano suština
sajamskih manifestacija, ovaj objekat pokazuje želju i sposobnost njegovih tvoraca da naprave
iskorak u teritorijalnoj podeli rada, planski opredeljujući delove urbanizovanog prostora za
specijalizovanu namenu – u konkretnom slučaju za unapređenje slobodne tržišne razmene.
Ova građevina doprinosi vitalnosti grada, time što svojim postojanjem obezbeđuje bar tri vitalne
karakteristike gradu, a to su: a) Memorija; b) Akumulacija (pre svega informacija); c)
Monumentalnost. U konkretnom slučaju, reč je o odrednicama grada kao takvog, koje su u
Leskovcu proteklih decenija već ozbiljno dovedene u pitanje. Memorija i monumentalnost su
karakteristike koje nestaju u Leskovcu, a sa njima i vitalnost I identitet grada.
Takođe, Okrugli paviljon doprinosi slici grada uopšte. Kao svojevrsna građevinska
materijalizacija slobodne društvenosti, ovaj objekat priča svoju priču o ljudskom, urbanom hodu
ka pristojnosti, individualizmu, pluralizmu, kosmopolitizmu, toleranciji, otvorenostii,
razotkrivajući svu mučninu, jad i pustoš koju za sobom ostavljaju kolektivizam, jednoumlje,
provincijalizam, isključivost, zatvorenost. Svojim izgledom, ovaj objekat govori o tome da grad, sa
svojim “slabo” kontrolisanim strukturama i situacijama, predstavlja zapravo atraktivnu arenu za
sve one koji traže nešto više od ideala jednostavne, monolitne, puritanske zajednice i autoritarne,
kolektivističke ideologije. U tom smislu, kao urbanistička vrednost, Okrugli paviljon šalje već
4) Urbanistička vrednost
Ambijentalna vrednost
12
skoro šest decenija lokalnu poruku svetu da gradovi jesu izvorišta i transmisioni centri novih
ideja, kulturnih trendova, mode i raznih promena u ponašanju ljudi, uzbudljiva mesta življenja,
permanentne pozornice na kojima su pojedinci istovremeno i glumci i gledaoci. Postojanje ovog
kulturnog dobra predstavlja neporeciv dokaz da kosmopolitsko i lokalno mogu da koegzistiraju,
da grad ne može biti proizvod socijalnog inženjeringa, a da urbanizam ne mora egzistirati kao
permanentna restrikcija na delu, tj. da može da egzistitra i kao kreativnost u trendu.
Okrugli paviljon predstavlja nadgradnju pionirskog eksperimenta betonske parabolične
konstrukcije i kontinuirane funkcionalnosti, realizovanog na primeru „Dorton Arene“ (SAD,
Severna Karolina, 1949-1953). Radi se o tipu zgrade koji nosi epitet „genijalne gradnje“ i koji je,
po ocenama stručnjaka, jedan od ključnih za svetsku arhitekturu XX veka. Okrugli paviljon je
arhitektonsko-građevinski poduhvat inspirisan idejama arhitekte Metjua Novickog i njegovog
čuvenog dela koje predstavlja revolucionarni iskorak u dizajnu i jedan od najranijih primera
kombinacije sila tenzije i kompresije u arhitekturi. Ono što ovaj tip zgrade čini jedinstvenim, to je
viseća parabolična struktura čiji unutrašnji prostor predstavlja rezultat retko viđenog spoja
arhitekture i inženjerstva. Noseća konstrukcija ovog objekta predstavlja parabolu sa visećim
krovom, koja je sagrađena od betona i čelika, a laki sloj koji je pokriva sastoji se se od stakla i
metala. Dva ukoso ukrštena parabolična svoda oblikuju glavni strukturalni element građevine. Na
krajevima lukova ispod površine zemlje, elementi od prenapregnutog čelika spajaju se u obliku
makaza. Laki materijali od koji su napravljeni zidovi i krov, obujmljuju, ali ne skrivaju ovu
paraboličnu konstrukciju. Unutrašnjost objekta je idealna za izložbene aktivnosti, a veliki
galerijski prostor, sem što povećava korisnu površinu, omogućava upečatljivu dinamiku u
prostoru i povezivanje sadržaja na subjektivno impozantan način.
Postojanje ovog kulturnog dobra imalo je snažan pozitivan uticaj na očuvanje autentičnih
vrednosti svega onoga što je, kada je o Leskovcu reč, sublimisano u nazivu „Srpski Mančester“.
Izvesno je da bi sam Leskovac, bez postojanja jednog ovakvog objekta, doživeo ubrzanu
5) Estetski značaj
Ambijentalna vrednost
6) Naučno-istraživački značaj
Ambijentalna vrednost
13
ideološku-političku amputaciju samosvesti o lokalnom privrednom i građanskom uzletu između
dva svetska rata. Takođe, objekat koji je idejno osmišljen, projektovan i izgrađen kreativnom
primenom najvrednijih dostignuća zapadne arhitekture i građevinarstva toga vremena, i kao
takav stavljen u funkciju promocije slobodne tržišne razmene, predstavljao je svih decenija svog
postojanja svojevrsni orijentir svim onim domaćim privrednicima koji su imali potencijala da,
sem partijske poslušnosti, unesu u svoj posao i dimenziju preduzetničkog. Već sama po sebi, ova
tema sadrži izazov koji ovaj objekat čini vrednim i u ovom, naučno-istraživačkom smislu. U tom
kontekstu, naučno objašnjenje zahteva već i samo pitanje o tome, kako je bilo moguće da se u
jeku uništavanja dotadašnjeg građanskog društvenog sistema, tj. ustanovljenja socijalnog
inženjeringa kao svevažećeg principa društvenosti, na jednom lokalitetu kao što je Leskovac
izgradi nešto poput Okruglog paviljona. Kad je reč o naučnoj i, uopšte, obrazovnoj vrednosti
projekta, treba istaći da su se, u proteklim decenijama, generacije i generacije studenata
arhitekture u zemlji i svetu osposobljavale za bavljenje ovom strukom – upravo izučavajući
primer Okruglog paviljona.
U pitanju je drugi po redu u svetu, a prva svetska verzija prototipskog poduhvata, koji je
obeležio svetsku arhitekturu XX veka. Prvi je, kao što je već pomenuto, čuvena Dorton Arena
(USA, Severna Karolina), koja je dobila priznanja i brojne nagrade15 širom sveta. a ubrzo posle
Okruglog paviljona sagrađena je u periodu od 1959 do 1967. godine slična građevina u San Uan-
u (Francuska), koja je 2007. uneta u spisak istorijskih spomenika kao kulturno nasleđe XX veka.
Već sama činjenica da je u istoriji svetskog graditeljstva napravljeno veoma malo ovakvih
objekata, govori o tome da je u konkretnom slučaju reč o kulturnom dobru koje predstavlja
izuzetno redak poduhvat i da je reč o nečemu što daje snažan kulturni pečat ne samo lokalitetu
na kome se nalazi, već i celoj zemlji, pa i samom evropskom kulturnom prostoru. Kulturni
tretman koji je stekao sličan objekat u Francuskoj, predstavlja najbolju moguću ocenu vrednosti i
15 Ova konstrukcija dobila je prvu počasnu nagradu Američkog instituta za arhitekturu 1953. godine. Udruženje arhitekata u Njujorku zgradi je dodelilo "Zlatnu medalju za inžinjerstvo". Fotografije i maketa arene bili su izloženi na Međunarodnoj izlozbi modernih dekorativnih i industrijskih umetnosti i moderne arhitekture 1957. godine. Pojavljuje se 1957. godine u stogodišnjem izdanju Američkog instituta arhitekata kao jedna od deset zgrada dvadesetog veka za koju se očekuje da ce izvršiti najznačajniji uticaj na američku arhitekturu u budućnosti.
7) Vrednost retkosti
Ambijentalna vrednost
14
samog Okruglog paviljona, kada se on vrednuje sa aspekta retkosti. Treba istaći i to, da je ovo
kulturno dobro jedino tog tipa, koje je nastalo u sistemima u kojima je, kada je reč o urbanitetu,
grad koncepcijski tretiran kao predmet socijalnog inženjeringa.
Ovo kulturno dobro predstavlja onu vrstu arhitekture i graditeljstva koji zadovoljavaju najviše
standarde majstostva, kreativnosti i profesionalnosti. Istovremeno, to je i uzor umetničke
smelosti, osećaja za prostor, smisla za sklad. Sazdan na principima harmonije, simetrije,
proporcije, Okrugli paviljon predstavlja reprezentanta antičkog duha, koji je preko uticaja na
renesansu i klasicizam, pronašao svoj put do savremenosti, otelotvorujući se i u arhitekturi
samog ovog zdanja. S obzirom da je reč o graditeljstvu nastalom u okviru sistema socijalnog
inženjeringa, ovaj objekat predstavlja i svojevrsnog reprezentanta lokalnog prkosa
ideologizovanoj arhitekturi, nemirenja sa ideološko-političkim nasiljem nad estetikom, otpora
svakom ukalupljivanju, stereotipizaciji, unifikaciji ljudskog duha.
Okrugli paviljon predstavlja jedinstven spoj funkcije i oblika. Objekat je sagrađen da bi:
povezivao i okupljao ljude slobodne volje iz celog sveta, koji žele da razmenjuju proizvode i
usluge; simbolizovao toleranciju za novo, različito, interkulturalno; promovisao sposobnost,
interesa; omogućavao prepoznavanje najproduktivnijih, najkonkurentnijih, najboljih i učenje i
korekciju onih manje konkurentnih. Oblik sedla, tj. hiperboličkog paraboloida, u kojem egzistira
ovaj objekat, vizuelno poručuje da su „u sedlu“ svi oni koji koriste njegove funkcije.
8) Vrednost reprezentativnosti
Ambijentalna vrednost
9) Vrednost celovitosti
Ambijentalna vrednost
15
Imajući u vidu imperativ reformskih promena, koji danas suštinski određuje Srbiju, ovaj aspekt
vrednosti Okruglog paviljona nameće se možda i kao najznačajni od svih koji su ovim povodom
navedeni. Namenjen oblikovanju tržišnog društva - čiji razvoj predstavlja prvi, osnovni i
najvažniji uslov održivosti ljudskog života na ovim prostorima – ovaj objekat svojim postojanjem
zapravo doprinosi otklanjanju ključnog uzroka višedecenijskih razvojnih posrtanja Srbije, a
to je: sistemsko isključivanje zemlje iz evropske i svetske tržišne civilizacije. Doprinoseći jačanju
tržišnog mehanizma, funkcionisanje Okruglog paviljona dinamizira reformske promene u zemlji,
ili, što je isto, sužava prostor za plasiranje neprincipijelnih interesa. Ostvarujući ovu svoju
funkciju, ovo kulturno dobro uspostavlja kontinuitet sa Srbijom iz vremena kada je zemlja, u
sistemskom smislu, egzistirala kao integralni deo građanske Evrope sazdane na privatnoj svojini,
slobodi ugovaranja i poštovanju preuzetih obaveza. Svojim postojanjem, objekat doprinosi
shvatanju prirode slobodne tržišne razmene kao temeljnog oblika društvenosti. Njegovo
upražnjavanje, koje predstavlja čin u kome se ljudi rukovode istim sredstvima, a ne istim
ciljevima, obezbeđuje mirnu koegzistenciju pojedinaca, čak i onih koji se u sopstvenom životu
rukovode krajnje različitim, pa i međusobno isključujućim, ciljevima. Omogućujući pojedincu
uključivanje u tržišni proces na dobrovojnoj osnovi, ovaj objekat povezuje sve one koji su
spremni da preuzmu odgovornost za sopstvene postupke; koji su izabrali razvoj ličnog integriteta
i identiteta kao osnov za izgradnju sopstvenih odnosa sa društvenim okruženjem; koji su ugradili
sebe u razvoj „Srpskog Mančestera“ i sve slične entitete u zemlji i svetu.
Oblik hiperboličkog paraboloida Okruglog paviljona, koji je zapravo oblik sedla, predstavlja
vizuelnu poruku njegovih tvoraca da čovek sopstvenu egzistenciju treba da gradi kao neko ko
je u stanju da bira, ko je ponajviše ono što jeste birajući, a ne bivajući izabran, ko je tragač za
ciljevima, a ne samo za sredstvima, ko je izabrao da bude jahač, a ne konj. Po svojoj funkciji,
Okrugli paviljon simbolizuje slobodno preduzetništvo, odnosno ekonomski sistem zasnovan na
10) Socijalna vrednost
Ambijentalna vrednost
11) Simbolička vrednost
Ambijentalna vrednost
16
dobrovoljnoj razmjeni roba i usluga, u kojem ljudi sami odlučuju o svojim ekonomskim poslovima,
izborom gdje će da rade, u šta će da investiraju, na koji način će da potroše ili sačuvaju plodove svoga
rada, i sa kim će da trguju. U svom političkom značenju, ovaj objekat simbolizuje političku samosvest
lokalne vlasti, njenu sposobnost da prepozna civilizacijsku suštinu lokalne zajednice čijim javnim
poslovima upravlja i spremnost te vlasti da deluje u interesu afirmacije i promocije te suštine. U svom
socijalnom značenju, Okrugli paviljon simbolizuje proces prerastanja zajednice u društvo, proces u
kome se manje grupe - poput grupe nekadašnjih leskovačkih preduzetnika - integrišu u obuhvatniji
evropski i svetski poredak tržišnog društva kroz slobodno kretanje pojedinaca između grupa povezanih
pravilima, a ne prinudom. Kao kulturno dobro, ovaj objekat simbolizuje kulturu slobode. On govori o
tome da je sloboda produkt civilizacije, produkt koji je pojedinca oslobodio okova male grupe i učinio
ga građaninom sveta, u istorijskom procesu koji je uspostavio pravila tamo gde su važile naredbe i
samovolja, u procesu koji je omogućio da pojedinac svoje sopstvene sposobnosti koristi za svoje
sopstvene ciljeve.
Za građane Leskovca Okrugli paviljon predstavlja zajedničko sećanje na dane sajamske
manifestacije, kada je grad postajao svet u malom. Istovremeno, reč je o objektu koji svojim
izgledom pobuđuje kod njih snažan osećaj ponosa na jedno graditeljsko i arhitektonsko
savršenstvo koje je nastalo njihovom zaslugom, i koje se nalazi u njihovom zajedničkom,
gradskom dvorištu. Ono što je proteklih godina učinilo da ovaj objekat postane snažan faktor
društvene kohezije lokalne zajednice, to je zajednički osećaj poniženja koji je izazvala njegova
privatizacija 2007 godine. Ne pitajući građane Leskovca, niti ulazeći u dublju procenu značaja
ovog objekta, tadašnja vlast prodala je većinsko vlasništvo nad firmom „Leskovački sajam“ (kojoj
pripada i Okrugli paviljon), kao da je reč o prodaji sekundarnog otpada. Doživljeno poniženje
utoliko je veće, što, kada su sajmovi u Srbiji u pitanju, niti jedan od aktuelnih sajmova u zemlji
nema ni približno reprezentativni objekat poput Okruglog paviljona, ali je Leskovački sajam
jedini privatizovan. Suočavanje sa postupkom koji se kosi sa zdravim razumom, povezalo je
građane Leskovca zajedničkim i snažnim doživljajem, koji se, međutim, nije sveo na revolt. Ono
što je usledilo nakon toga (nedomaćinsko gazdovanje objektom, njegovo zapuštanje i propadanje,
ograđivanje objekta žicom za kokošarnike, predlog za uklanjanje objekta od strane većinskog
12) Društveni značaj objekta
17
vlasnika itd.) učinilo je da sudbina ovog kulturnog dobra postane predmet zajedničke brige
lokalne vlasti i građana, a pre svega povod za pokretanje javnog dijaloga, stvaranje društvene
mreže, sučeljavanje međugeneracijih perspektiva, predstavljanje i razmenu ideja za rešavanje
ovog problema itd.
Okrugli paviljon je originalno kulturno dobro. Ono predstavlja originalnu16 primenu principa i
metoda arhitektonskog stvaralaštva i jedinstven spoj naučnog i umetničkog tretiranja
arhitektonskog prostora, njegove forme i funkcije, njegove poruke, veze sa okolinom i značenja.
Kao graditeljski poduhvat, ovaj objekat predstavlja primer vrhunskog majstorstva, inženjerskog
znanja i veština. Već sama činjenica da je reč o primeru društvene arhitekture koji se izučava na
fakultetima širom sveta govori o njegovoj izvornosti i samosvojnosti.
Objekat, koji je van funkcije već desetak godina, postoji u svom originalnom izdanju. Njegova
najveća vrednost je u njegovom atraktivnom izgledu, što je sačuvano uprkos zapuštenosti i
propadanju.
16 “Može se napomenuti da autentičnost nije opšte prihvaćena vrednost jer ona je izraz kulturne prakse Zapadne civilizacije koja je opsednuta idejom originalnosti što nije slučaj i u drugim kulturnim praksama (npr. kineskoj). Osim toga, u literaturi postoji široka rasprava o tome da li je autentičnost jedan od važnih kriterija prilikom utvrđivanja prioriteta u zaštiti kulturne baštine. No mi je ovde izdvajamo jer autentičnost je jedan od važnih kriterija prilikom utvrđivanja prioriteta u zaštiti kulturne baštine, kao što jr npr. UNESCO-ova lista svetske baštine”, Biznis plan za rehabilitaciju nepokretnih dobara, str. 31
13) Vrednost autentičnosti
14) Vrednost izvornosti
18
II. CILJEVI REVITALIZACIJE OKRUGLOG PAVILJONA
A. Opšti cilj
Danas u svetu važi kao pravilo da tamo gde nema konkurencije, nema ni razvoja. To znači da
životni standard građana Leskovca, kao i građana svakog drugog mesta u svetu, neposredno
zavisi od konkurentnosti firmi i preduzetnika koji posluju na lokalnoj teritoriji. Koliko će oni biti
uspešni u tome, to pre svega zavisi od toga da li oni svoj nastup na tržištu zasnivaju na
inovacijama i traganju za strateškim razlikama, dakle onome što ih čini jedinstvenim,
drugačijim, ili pak na tradicionalnim faktorima poslovanja (jeftina radna snaga, kapital, prirodni
resursi), koji ih čine manje prepoznatljivim, što prati sve one koji se u svom poslovanju oslanjaju
na ono što je svakome lako i brzo dostupno.
U tom nastojanju, oni svoju konkurentsku poziciju stvaraju i održavaju u okviru jednog veoma
lokalizovanog procesa u kome je kvalitet lokalnog poslovnog okruženja od suštinske važnosti za
njihov konkurentski uspeh. Ovo pogotovo imajući u vidu da je osnova za njihovo konkurisanje
proteklih decenija sve više skretala ka upotrebi znanja, informacija i inovativnih ideja, čime je
značaj lokalnog poslovnog okruženja postao presudan za njih. Razlog za to je krajnje jednostavan.
Trend sve većeg oslanjanja na kreativizaciju poslovanja u okviru jednog, po prirodi stvari,
lokalno dimenzioniranog procesa, vodi - opet po prirodi stvari - sve većem isticanju razlika u
lokalnim vrednostima, običajima, privrednim strukturama, kulturnom nasleđu, lokalnoj istoriji i
brojnim drugim lokalnim specifičnostima. Ispostavlja se da, mada živimo u eri globalne
konkurencije, gde privredi stoje na raspolaganju brz transport i komunikacije, lokacija i dalje
predstavlja faktor od presudnog značaja za konkurenciju.
Doprineti stvaranju održive konkurentske pozicije Leskovca na globalnom tržištu lokacija.
O p š t i c i l j
19
Pri tome, mora se imati u vidu da se konkurencija među lokacijama poslednjih decenija
preusmerila s komparativne prednosti zasnovane na nižim faktorskim troškovima (radna snaga,
sirovine, kapital, infrastruktura), na jedan širi pristup konkurentnosti poznat kao -
„konkurentska prednost“17. U suštini, ovde je reč o onoj formi konkurentnosti lokacije koja se ne
zasniva na dostupnosti jeftinih utrošaka ili na samoj veličini kompanije, već na inovacionom
procesu koji vodi produktivnijem korišćenju utrošaka. Na delu je globalan proces koji trajnu
prednost lokacije obezbeđuje stvaranjem ambijenta u kome firme i preduzetnici mogu da
neprekidno inoviraju i unapređuju način sopstvenog konkurisanja, tj. da ga podižu na onaj nivo
koji omogućava rast produktivnosti i realan porast zarada i životnog standarda lokalnog
stanovništva. U takvim okolnostima, veličina lokalnog tržišta postaje mnogo manje značajna od
sposobnosti da se prodre na mnogo veće tržište. Brojni uspesi talentovanih mladih ljudi iz
Leskovca, koji su napustili svoj grad u potrazi za mestom u svetu koje im omogućava da se iskažu,
pokazuju ponajviše to da su oni mogli da prodru na svetsko tržište i iz Leskovca, da ih je grad
podržao u njihovim inovativnim idejama.
Za sam Leskovac, ovakav razvoj predstavlja izuzetnu šansu da sopstvenu lokaciju, koja sadrži
suštinske konkurentske prednosti, stavi u fukciju jačanja konkurentnosti firmi i preduzetnika koji
posluju na ovoj teritoriji. Pri tome, s obzirom na činjenicu da konkurentnost lokalnih firmi i
preduzetnika danas presudno zavisi od kvaliteta lokalnog poslovnog okruženja, a ne od
delatnosti kojima oni pripadaju, ono što je bitno, to je stvoriti takvo lokalno okruženje koje
svakoga od njih podržava u nastojanju da bude kreativan, inovativan, drugačiji. Povezivanje
globalno atraktivnog izgleda sajma sa globalno perspektivnom funkcijom izložbeno-poslovnog
prostora kreativne ekonomije, može za Leskovac da predstavlja ono što je 1939. godine za
krizom izmučeni Njujork predstavljao njegov “Svetski sajam kreativnosti i inovacija”.18
17 Koncept konkurentske prednosti uveo je u upotrebu M. E. Porter u svojim brojnim naučnim radovima. Ključni elementi ovog koncepta su da je konkurencija „dinamična i zasniva se na inovacijama i traganju za strateškim razlikama“, O knoknurenciji, M. E. Porter, FEFA, Beograd, 2008 18 Prva izložba u svetu posvećena budućnosti kroz predstavljanje kreativnih ideja i inovacija i sa porukom „Evo materijala, ideja i snaga za rad u našem svetu. Ovo su alati sa kojima svet sutrašnjice može biti stvoren...“ Ideja za organizovanje jedne ovakve manifestacije potekla je 1935 godine, u jeku Velike depresije, od grupe američkih biznismena. Sajam je zabeležio 44 miliona posetilaca. Na sajmu je izložena Vestinghausova vremenska kapsula koja može da bude otvorena tek za 5000 godina, Vremenske kapsule sa tekstovima Ajnštajna i T. Mana, milioni stranica teksta na mikrofilmu itd. https://www.google.rs/webhp?sourceid=chrome-instant&rlz=1C1CHMO_srRS588RS588&ion=1&espv=2&ie=UTF-8#q=who%20are%20the%20most%20famous%20fairs%20of%20creativity%20and%20innovation%20in%20the%20world Preuzeto 04.07.2015.
Jedna od suštinskih konkurentskih prednosti Leskovca je njegovo kulturno nasleđe XX veka
oličeno u globalno vidljivom Okruglom paviljonu: kulturnom dobru koje predstavlja emanaciju
identiteta grada kao tržišnog mesta, kao reprezentanta kulture individualne slobode, kao primera
uspešnog lokalnog pristupa konkurentnosti, kao dostignuće lokalnog kreativnog kapitala19.
Leskovac nije nastao i opstao kao administrativno mesto, već u spontanom ekonomskom procesu
teritorijalne podele rada, razvijajući se kao tržišno mesto koje pruža šansu za nadmetanje
najboljih. Pri tome, činjenica da je razvoj ovog lokaliteta u dimenziji konkurentnosti sistemski
blokiran u poslednjih 7 decenija, ne znači da je, u konkretnom slučaju, reč o beznadežnoj
konkuentskoj poziciji ove lokacije, već samo to, da uspostavljanje kontinuiteta sa vremenom
visoko-konkurentnog razvoja “Srpskog Mančestera” predstavlja izazov na koji se može adekvatno
odgovoriti, između ostalog i revitalizacijom Okruglog paviljona.
U odgovoru na taj izazov, uspostavljanje lokalnog razvojnog okvira za stvaranje održive
konkurentske prednosti Leskovca na globalnom tržištu lokaliteta treba da zadovolji dva uslova:
1) Uspostavljanje kontinuiteta sa onim što je omogućavalo viševekovni hod grada ka njegovom
pozicioniranju u tržišnom društvu, a to je - sposobnost za generisanje i implementaciju
inovativnih ideja; i 2) Povezivanje sa globalnom ekonomijom na segmentu koji pruža najbolje
izglede za stvaranje održive konkurentske prednosti, a to je – kreativna ekonomija. S jedne
strane, kreativnost i inovativnost čine osnovu na kojoj se grad razvijao kao tržišno mesto, što sve
simbolizuje Okrugli paviljon kao jedinstveni proizvod, te svojevrsno i lokalno i globalno odredište
ljudske kreativnosti i inovativnosti. S druge strane, oslanjanje na kreativnost i inovativnost kao
faktor razvoja vodi uključivanju Leskovca u razvoj onog segmenta globalne ekonomije koji se u
liku „kreativne ekonomije“ danas profilisao kao generator globalnog razvoja, profitabilnog
poslovanja, rasta zaposlenosti, a pre svega održivog lokalnog razvoja.
S tim u vezi, treba istaći da su UN još 2001. godine zaključile da je „kombinacija ljudske
inteligencije i informacionih tehnologija zamenila akumulaciju fizičkog kapitala kao vodeći faktor
reprodukcije, ... tako da ... resursi poput kreativnosti inovativnosti postaju najznačajniji u odnosu na
19 „Sintagmu kreativni kapital po prvi put u literaturu uvodi američki urbanista Ričard Florida /Florida, Richard/. Florida definiše kreativni kapital kao ljudsku sposobnost da kreira nove ideje, nove tehnologije, nove poslovne modele, nove kulturne forme i nove industrijske grane. a njegovu konceptualizaciju svodi na kreativnu klasu odnosno visoko kvalifikovane kreativne profesije (umetnike, inženjere, naučnike, istraživače, pravnike, lekare, ekonomiste itd). Kao što se može primetiti, ni Florida se ne udaljava od ljudskog kapitala kakvog ga poznaje ekonomska nauka, već ga u svojoj definiciji posmatra sa aspekta rezultata i ističe samo jednu njegovu osobenost - mogućnost da se kreira nešto novo i originalno.”, H. Mikić, Razvojni trendovi i izazovi kreativnih industrija, UDK: 330.1 (101.54); 330.34; 338.46
21
sve ostale“20. Relevantna istraživanja sprovedena u Velikoj Britaniji i u drugim razvijenim
zemljama (Kanada, Australija, Hong Kong, Nemačka, Austrija, Norveška, Finska, EU itd), kao i od
strane međunarodnih organizacija (Svetska organizacija za zaštitu intelektualne svojine,
UNESKO, UNDP, Evropska komisija, Evropska kulturna fondacija) pokazala su da kreativni
sektor21 generiše visoke stope rasta bruto domaćeg proizvoda i zaposlenosti, da potencijalno ima
karakteristike vukućeg sektora koji može postati generator rasta celokupne ekonomije, kao i da
pojedine njegove grane (dizajn, arhitektura, oglašavanje itd.) mogu obezbediti sekundarnu
ekspanziju ekonomskih aktivnosti. Pri tome, ističe se da je „na lokalnom i regionalnom nivou
ekonomska politika i politika rada i zapošljavanja mnogo jasnija pa je tako mnogo lakše pronaći
sinergiju između različitih delova sektora, na primer neprofitnih organizacija i velikih i malih
preduzeća, novih medija i starih medija”.22
Sa svoje strane, lokalno oslanjanje na kreativnost23 i upotrebu kreativnog kapitala kao pokretače
jačanja konkrentnosti, rasta produktivnosti i povećanja životnog standarda podrazumeva
ekonomsko korišćenje jednog resursa koji se suštinski razlikuje u odnosu na tradicionalne
proizvodne faktore (zemlja, kapital, rad), i to u smislu da je:
a. neiscrpan (ljudska kreativnost je potencijalno beskonačan resurs stvoren od ljudskog uma.
„Znanje je kumulativno, svaka ideja se nadograđuje na prethodnu, dok se mašine koriste da bi
se na kraju morale zameniti“24.);
b. jeftiniji u odnosu na sve druge (troškovi upotrebe ovog resursa u proizvodnji mnogo su manji
u odnosu na bilo koji drugi resurs, dok je novostvorena vrednost daleko veća);
c. ekološki bezopasan (eksploatacijom kreativnosti ne može se narušiti prirodna ravnoteža);
d. neotuđiv (kad neko materijalno dobro pređe kod drugoga, onaj koji ga je dao ili prodao ostaje
bez njega, što nije slučaj sa idejama i znanjem, koje se fizički ne mogu otuđiti a deljenjem ili
ustupanjem samo rastu);
e. beskonačno umnoživ (znanje i ideje se mogu koristiti, kopirati i umnožavati do
beskonačnosti, za razliku od materijalnih resursa koji se upotrebom habaju, troše.). 20
Pravci istraživanja kreativnih industrija u ekonomiji znanja, B. Komnenić, UDK: 330.(8); 338.46 21 U kreativnom sektoru uspešnost poslovanja zavisi od intelektualnih neopipljivih sredstava, poput brenda, specifičnosti proizvoda I tehničkih sposobnosti. Ostale rutinske poslovne funkcije, poput proizvodnje i korisničkih centara se mogu prepustiti drugima. 22 Walter Santagata, 2002, prema B. Komnenić, Pravci istraživanja kreativnih industrija u ekonomiji znanja „ Kreativne industrije i ekonomija znanja, Knjiga I, 2009, Academica, Beograd 23 „Korelacija konkurentnosti i kreativnosti je vrlo indikativna, a zaključak je da se na ključne elemente konkurentnosti u budućnosti u nas ≫ zaboravilo≫.”, G. Rikalović, Ekonomska valorizacija razvojne uloge kreativnog sektora, UDK: 330.4 (.34); 331; 338.46 24 Isto kao pod 8.
22
Aktiviranjem kreativnosti, koja je istovremeno i produktivna i neopipljiva, „i proizvođenje i
izvođenje (reprodukcija), i ekonomija i umetnost, i kultura i civilizacija, i informacija i
komunikacija, i globalna i lokalna“25 - razvija se kreativna ekonomija, pokretač globalne
ekonomije koji je bazično zasnovan na konkurentnosti i logici realnog sektora, i koji pre svega
predstavlja formu visoko-profitabilne i na privredne cikluse visoko-otporne ekonomije. Jedna od
opšteprihvaćenih definicija26 kreativne ekonomije je da je to „skup delatnosti koje imju svoje
poreklo u individualnom stvaralaštvu, veštini i talentu i koje poseduju potencijal za stvaranje
prihoda i poslova kroz generisanje i eksploataciju intelektualnog vlasništva“27. U suštini, ovde je reč
o konceptu koji je produkciono orijentisan, jer je „kreativna vrednost proizvoda i usluga najmanji
zajednički imenitelj za identifikaciju delatnosti koje pripadaju sektoru kreativnih industrija“28.
Njegova primena podrazumeva razvoj jedne dinamične sfere “u kojoj su izbrisane granice između
elitnog i masovnog, komercijalnog i nekomercijalnog, savremenog i tradicionalnog, i čija se suština
zasniva na međusektorskm vezama, umrežavanju i saradnji“.29
U ovu delatnost, koja po svojoj suštini više predstavlja funkcionalnu grupu nego homogeni sektor,
spadaju:
a) Kreativne aktivnosti neindustrijskog tipa poput vizuelnih umetnosti (slikarstvo, grafika,
umetnički zanati30, vajarstvo, fotografija, muzika, umetnost zvuka itd), izvođačkih umetnosti
prostorno-urbane celine, znamenita mesta, arhivi, biblioteke)
b) Kreativne aktivnosti idustrijskog tipa poput radija, televizije, izdavaštva, štampe,
multimedijskih produkcija;
25 Zašto je Marks sišao s uma, A. Đerić, Kreativne industrije i ekonomija znanja, I knjiga, Academica, Beograd, 2013. 26 “Ova definicija ima tri važna elementa: 1. osnovni resursi su ljudi – intelekt, veštine i mašta; 2. ekonmska vrednost dolazi iz inspiracije individue i, za uzvrat, reputacije koju individuadobija zbog svog kreativnog talenta; 3. koncept prava inetelktualne svojine i važnost zaštite ovih prava je centralni, ukoliko želimo da se realizuje njihova ekonomska vrednost”, Kreativne industrije – Preporuke za razvoj kreativnih industrija u Srbiji, S. Jovičić-H.Mikić, British Counsil 27 „The Creative Industries Mapping Document“ (DCMS, 1998). Prema H. mikić, Razvojnitrendovi i izazovi kreativnih industrija, Kreativne industrije i ekonomija znanja, Knjiga I, 2009, Academica, Beograd 28 Kreativne industrije - Urbana obnova u Srbiji/kreativni gradovi, Prof.dr. Eva Vaništa – Nevena Gavrilović, https://www.google.rs/webhp?sourceid=chrome-instant&ion=1&espv=2&ie=UTF-8#q=urbana%20obnova%2Fkreativni%20gradovi%208_2013 preuzeto 28.06.2015. 29 Kreativna Australija – dobar put u kreativno društvo i ekonomiju, SFBC, 2013, Grafičar – Užice, http://issuu.com/kreativnaekonomija/docs/kreativna_australija_publikacija, preuzeto 29.06.2015. 30 ПРАВИЛНИК* О ОДРЕЂИВАЊУ ПОСЛОВА КОЈИ СЕ СМАТРАЈУ СТАРИМ И УМЕТНИЧКИМ ЗАНАТИМА, ОДНОСНО ПОСЛОВИМА ДОМАЋЕ РАДИНОСТИ, НАЧИНУ СЕРТИФИКОВАЊА ИСТИХ И ВОЂЕЊУ ПОСЕБНЕ ЕВИДЕНЦИЈЕ ИЗДАТИХ СЕРТИФИКАТА (“Сл. гласник РС”, бр. 56/2012)
glumci, inženjeri, istraživači, proizvođači rukotvorina, zanatlije, plesači i svi drugi sa ovog
prostora koji imaju sposobnost za generisanje inovativnih ideja, dobili mogućnost da se
organizuju u moćno čvorišre kreativnosti, a pre svega da, radeći u svom sopstvenom interesu,
pozicioniraju Leskovac tamo gde mu je i mesto: u evropskoj i svetskoj porodici prosperitetnih
lokalnih zajednica.
29
III. AKTIVNOSTI ZA OSTVARIVANJE CILJEVA REVITALIZACIJE
A. Gorući problemi
Utvrđivanje aktivnosti za ostvarivanje izloženih ciljeva revitalizacije Okruglog paviljona
podrazumeva identifikovanje ključnih problema koje treba rešiti zajedničkom akcijom. U tom
smislu, ono što danas spada među najveće prepreke na putu ka ostvarenju ovih ciljeva, mereno
hitnošću rešavanja i značajem za ovaj proces, to je sledeće:
Dešavanja sa ovim kulturnim dobrom tokom poslednjih desetak godina, posebno odluka
centralnih vlasti (2007) da se objekat proda na aukciji u sklopu privatizacije Leskovačkog sajma,
pokazuju da je nerazumevanje vrednosti i značaja ovog objekta, praktično najveća prepreka koja
stoji na putu ka aktiviranju njegovog razvojnog potencijala. Najmanji zajednički imenitelj
različitih oblika u kojima se ispoljava ovaj problem je – preokupiranost trenutnim interesom.
Pored toga, treba istaći da ni Zavod za zštitu spomenika kulture Niš, ne doprinosi, u skladu sa
svojim društvenom i zakonskom ulogom, poboljšanju zajedničkog razumevanja vrednosti i
značaja ovog kulturnog dobra. Mada je svojim Aktom32 od 2010 godine ova institucija dodelila
Okruglom paviljonu status kulturnog dobra koje uživa prethodnu zaštitu, malo toga je u
međuvremenu učinjeno na utvrđivanju njegovog konačnog statusa, a pogotovu malo sa
osnaživanjem društvene svesti o vrednostima i značaju ovakvih i sličnih kulturnih dobara. Tome
treba dodati i činjenicu da je lokalna samouprava u periodu do i posle privatizacije ovog objekta,
uprkos tadašnjem negodovanju građanstva i nekih OCD, imala krajnje pasivnu ulogu, a da je tek
u poslednje vreme ovo pitanje počelo da dobija lokalni tretman kakav zaslužuje.
32
Akt o uslovima očuvanja, održavanja i korišćenja nepokretnih kulturnih dobara, kao i dobara koja uživaju prethodnu zaštitu i utvrđenim merama zaštite., 23.04.2010.
a) Nedostatak zajedničkog razumevanja vrednosti i
značaja Okruglog paviljona
30
Okrugli paviljon je, kao sastavni deo Leskovačkog sajma, tokom 2007. godine privatizovan
prodajom 70% njegovog kapitala jednoj od firmi iz kompanije „Delta-Holding“, kompanije koja je
u javnosti Srbije i Evrope okarakterisana kao tajkunska i čijem se vlasniku ovih meseci sudi u
Sudu za organizovani kriminal. Bez obzira na ishod sudskog procesa, u konkretnom slučaju je reč
o firmi čiju ekspanziju javnost povezuje sa bizarnim profiterstvom u dramatičnim godinama za
Srbiju, te je neralno očekivati da tržišni akteri - od čijeg uključivanja inače suštinski zavisi dalja
sudbina ovog objekta - sa simpatijama prihvate bilo šta što vodi širenju poslovanja ove firme.
Dosadašnjim odnosom prema Okruglom paviljonu, ovakva reputacija ove firme je više nego
potvrđena. Od trenutka prelaska u njeno većinsko vlasništvo objekat je van funkcije, zapušten je,
neobezbeđen, prepušten zubu vremena, neodržavan, ograđen na način koji vređa osećaj za
urbano, ignorisan kao kulturno dobro i neistražen kao kulturno-ekonomski potencijal, postao je
sastajalište narkomana. Sa svoje strane, to ukazuje da je objekat kupljen iz sasvim drugih razloga
u odnosu na one koji podrazumevaju ispunjenje ugovorne obaveze o razvoju sajamske delatnosti.
Nedavni predlog koji je potekao od većinskog vlasnika, da se objekat ukloni i na tom mestu
izgradi stambeno-hotelski prostor – u tom pogledu u potpunosti je obelodanio stvarne namere
većinskog vlasnika. Na ovakvu konstataciju upućuje činjenica da predlog nije temeljen na
istraživanju tržišta, izradi studije izvodljivosti ili drugih prethodnih aktivnosti koje bi obezbedile
neophodne informacije za iole kvalitetno odlučivanje u vezi s tim.
S obzirom da je reč o objektu u mešovitom, javno-privatnom vlasništvu, gde se država javlja u
ulozi zastupnika javnog interesa građana Leskovca, predlog da se ukloni Okrugli paviljon, koliko
god bio legitiman sa stanovišta privatnog interesa, tj. interesa većinskog vlasnika, potpuno je
neprihvatljiv sa stanovišta javnog interesa građana Srbije, posebno građana Leskovca. Ima više
razloga za to, ali se ključni sastoje u sledećem: a) Okrugli paviljon je kulturno dobro i država,
koja kao institucija ima prevashodni zadatak da štiti i podstiće korišćenje kulturnog nasleđa, ne
može podržavati aktivnosti koje vode uništavanju tog nasleđa. b) Besmisleno je da se pare
građana troše na podršku privatnoj stanogradnji, u gradu gde cena stambenog prostora pada iz
b) Problematične namere kompromitovanog većinskog
vlasnika
31
dana u dan i gde u ovom trenutku već ima nekoliko hiljada viška stambenih objekata u odnosu na
broj domaćinstava; c) Antireformsko je bilo kakvo državno uplitanje u tržišni proces sa pozicije
nekoga ko u ime socijalnog mira hoće da zapošljava tržišno „uspavane“ građevinske kapacitete po
cenu redistribucije dohotka i onemogućavanja razvoja realno profitabilnih delatnosti; d)
Neprihvatljiva je državna podrška privatnim ulaganjima u povećanje hotelskih kapaciteta u gradu
u kome su već godinama van funkcije dva ogromna privatizovana hotelska zdanja i slabo
iskorišćeni kapaciteti više postojećih privatnih hotela.
Nesporno je da je Okrugli paviljon u sklopu Leskovačkog sajma zamirao poslednjih dvadesetak
godina. Ali, ono što je bitno, to je da je ovde reč o zamiranju jedne funkcije koja ima budućnost
svuda u svetu i, istovremeno, o jednom dešavanju u sistemskom okruženju koje nema budućnost
nigde u svetu. Pokušaji koji su činjeni da se u takvom sistemu održi sajamska funkcija Okruglog
paviljona reflektovali su viđenja socijalnog inženjeringa, a ne viđenja tržišnog društva, viđenja
političkih samovoljnika a ne viđenja kreativnih preduzetnika. Praktično, Leskovački sajam, kao
lokalni “prozor” u globalni tržišni svet, bio je osuđen na pokušaje oživljavanja od strane onih koji
su istovremeno uništavali samu osnovu na kojoj počiva tržišni svet na ovim prostorima. I to što
danas ovo zdanje predstavlja stecište narkomana, što je ograđeno poput improvizovanog
kokošarnika, što je prepušteno zaboravu i propadanju, to nije razlog da se građani Leskovca stide
ovog objekta, niti ta da ga doživljavaju kao lokalno ruglo koje treba ukloniti. Naprotiv! Građani
treba da budu ponosni na to što jedno ovakvo arhitektonsko-graditeljsko zdanje postoji u
njihovom zajedničkom dvorištu. I da shvate da su oni koji su dozvolili da ovaj objekat dođe u
ovakvo stanje, zapravo i želeli da izazovu takvu reakciju kod građana Leskovca, jer je to matrica
na kojoj već decenijama opstaju neprincipijeni interesi na ovim prostorima, ili, što je isto - otpori
reintegrisanju zemlje, pa i ovakvih dobara, u uređen, civilizovan svet. Šema koja se pri tome
koristi krajnje je jednostavna. Ljudi se najpre izlože suočavanju sa najgorim scenarijem
(staljinizam, rat, inflacija, izolacija, siromaštvo, propadanje, haos), a onda im se, kao spasonosno
rešenje, podmetne manje zlo u liku egalitarizma, autoritarnosti, društvene svojine,
samoupravljanja ničim i svačim, sveopšteg etatizma, monolitnosti, egzistencije na račun
c) Bavljenje iznuđenim alternativama
32
budućnosti dece i sl. Dešavanja sa Okruglim paviljonom predstavljaju upravo knjiški primer
jednog takvog scenarija. Alternativa koja se nudi ovim biznis planom predstavlja odgovor na
stvorenu iluziju da – nema ekonomski održivih rešenja za očuvanje Okruglog paviljona.
Okrugli paviljon nalazi se danas se u stanju krajnje zapuštenosti i propadanja. Ako se hitno ne
preduzmu mere revitalizacije, postoji opasnost od ubrzanog popuštanja krova pod uticajem
curenja vode na mestima oštećenja. Tehničko stanje objekta je veoma loše. Pore toga što krov
prokišnjava, veliki broj prozora je polomljen, pod je oštećen i čelična konstrukcija je nezaštićena.
Vidljive štete koje utiču na opadanje funkcionalnih karakteristika objekta proističu iz nedostatka
korišćenja i održavanja objekta. Razlozi hitnosti neophodnih intervencija su: opasnost od
urušavanja krova; ugrožena funkcionalnost zastakljene fasade zbog velikog broja polomljenih
prozora; propadanje poda; gubljenje svojstava čelične konstrukcije zbog nezaštićenosti, tj.
izloženosti atmosferskim uticajima.
B. Aktivnosti
Da bi se navedeni problemi rešili, neophodno je preduzeti sledeće aktivnosti:
Cilj organizovanja jedne ovakve grupe je da se strateški situira problematika Okruglog paviljona
u razvojni okvir Leskovca i obezbedi efikasno među/unutar sektorsko usaglašavanje tokom rada
na oživljavanju objekta. U tom smislu, njeni zadaci bili bi da:
Uspostavi Forum o kreativnom razvoju (u okviru kojeg bi se identifikovale mogućnosti
dinamiziranja lokalnog razvoja kroz mobilisanje lokalnog kreativnog kapitala u okviru
revitalizacije Okruglog paviljona, a pre svega potrebe lokalnog kreativnog sektora za raznim
d) Nezavidno stanje objekta
1) Aktiviranje Grupe za revitalizaciju Okruglog paviljona
33
oblicima podrške koju podrazumeva korišćenje ovog objekta u ulozi kreativne
infrastrukture);
Pripremi i predloži lokalnu Strategiju razvoja kreativne ekonomije (koja treba da definiše
viziju Leskovca kao kreativnog, visoko konkurentnog, prosperitetnog grada, te da obezbedi
zajedničko razumevanje strateške vizije, kao i lokalnu saglasnost oko toga kako to postići);
Osnaži lokalnu međusektorsku saradnju u duhu partnerstva (bez čega je nemoguć bilo
kakav lokalni razvojni pomak);
Poboljša zajedničko razumevanje vrednosti i značaja lokalnog kulturnog nasleđa, posebno
Okruglog paviljona (kao svojevrsnog simbola kreativnog preduzetništva koje je obeležilo
prošlost Leskovca i koje treba da odredi budućnost Leskovca) .
Pripremi i predloži detaljni Biznis plan za revitalizaciju okruglog paviljona (kao rezultat
jednostavne činjenice da mladi iz Leskovca ne odlaze samo u razvijenije sredine poput
Beograda, Niša ili Novog Sada, kada je reč o Srbiji, ili u Nemačku, Austriju, Englesku, Italiju itd.
kada je reč o EU. Oni takođe odlaze i u Australiju, Novi Zeland, Južnu Afriku, SAD itd., što znači
da bi se lokalna konkurentnost i lokalna atraktivnost morale da grade na kriterijumima koji
su više od lokalnih, nacionalnih, pa i evropskih – koji su jednostavno globalni. Sa stanovišta
Okruglog paviljona, to podrazumeva zahtev da se njegovo funkcionisanje učini globalno
konkurentnim i atraktivnim, kao što je to već učinjeno sa njegovim globalno konkurentnim i
atraktivnim dizajnom. U tom smislu, nerealno je očekivati da se sa konfekcionarskom
stanogradnjom i stereotipnim hotelima može biti globalno konkurentan i atraktivan, tj.
načiniti iskorak u pravcu koji mlade i njihove roditelje zadržava u Leskovcu.
Uslov lokalnosti – Ni jedno rešenje koje nije ukorenjeno u lokalnoj tradiciji, lokalnoj kulturi,
lokalnom specifikumu ne može biti uspešno na duži rok. Dokaz za to je, na primer, neuspeli
pokušaj da se stara gradska arhitektura Leskovca zameni njenom soc-realističkom
varijantom, koja masovno odbija ljude, čini grad turistički i u svakom drugom smislu
nezanimljivim i iziskuje dodatna ulaganja, kako bi se njeni negativni uticaji na lokalni kvalitet
života i ekonomiju otklonili. Takva dela socijalnog inženjeringa, koja nisu prisutna samo u
arhitekturi, već i u ekonomiji, kulturi, umetnosti itd. blokiraju kreativni potencijal ljudi i
stvaraju opasan disbalans između prava na različitost i odgovornosti prema globalno istom.
Za jedan grad kao što je Leskovac, koji je izložen višedecenijskom disciplinovanju od strane
socijalnog inženjeringa, pitanje uspostavljanja kontinuiteta sa sopstvenim lokalnim korenima
je od ključnog značaja. Sa svoje strane, to podrazumeva stvaranje mogućnosti da ljudi koji
ovde žive atraktivnosšću lokalnog ambijenta budu podstaknuti da kreativnost koju nose u
sebi – izraze34 u Leskovcu, a ne u emigraciji.
Rešenje koje ispunjava sva četiri navedena uslova je: Revitalizacija Okruglog paviljona u
kreativno-inovacioni centar. Polazna tačka ovog rešenja je fokusiranje na način na koji se
kreativnost može ekonomski valorizovati i transformisati u robu. Ona se zasniva na saznanju “da
ključna odrednica globalne konkurentnosti neće počivati na ≫klasičnim≪ ekonomskim
elementima (trgovina, tokovi novca i kapitala, investicije i dr), već na tokovima ljudi. Države koje
mogu privući ≫kreativne resurse≪ razvijaće se mnogo brže i više od drugih zemalja (T.
34 UNESKO definiše „kreativne izraze“ kao oblike kreativnog izražavanja pojedinaca, grupa i društava, koji imaju kulturni sadržaj. Jovičić S, Mikić H. (2006) Kreativne indusrije: preporuke za razvoj kreativnih industrija u Srbij,. Britanski Savet, Beograd, str. 23.
37
Jovanović, 2006). Sa stanovišta privredne razvijenosti naše zemlje, taj globalni trend je veoma
nepovoljan ali na njegovo zaustavljanje ne možemo uticati, mada bi u tom pogledu bila poželjna
≫automatizacija procesa≪. Naučena lekcija bila bi da ozbiljno i pravilno razumemo tokove i
procese ekonomije zasnovane na znanju i inovacijama i brzo prilagođavanje tim globalnim
trendovima”.35 Procenjuje se da je “zbog loše investicione politike i politike finansiranja kulture i
kreativnih industrija u periodu 2001-2009. izgubljeno oko 10% vrednosti BDV u 2009. godini.
Ukoliko u Srbiji bude nastavljena ovakva politika investicija i zapošljavanja u kulturi i kreativnim
industrijama, u 2013. godini biće ostvaren za 3,5% manji obim bruto dodate vrednosti nego što bi
se to moglo postići uz primerenije finansijske i druge mere usklađene sa specifičnostima ovog
sektora. Efekti zapošljavanja u kulturi i kreativnim industrijama su veoma pozitivni i pokazuju da
svako 5 radno mesto u kreativnom sektoru kreira 2 nova radna mesta u komplementarnim
delatnostima”.36
Primenom „naučenih lekcija“ ostvaruju se opštepriznati, najpozitivniji aspekti kreativne
ekonomije kao razvojnog koncepta, a to su: a) Izgradnja individualnih i zajedničkih identiteta, b)
Kulturni pluralizam i raznovrsnost, c) Inovacije, d) Pozitivan imidž gradova (koji je presudan za
endogenih kreativnih potencijala, k) Dodavanje kreativnih i inovativnih elemenata konceptu
urbanog razvoja. Pri tome, posmatrano sa stanovišta održivosti, ovo rešenje je idealno s obzirom
da se ne svodi samo na očuvanje i zaštitu jednog kulturnog dobra koje se mora zaštititi i čuvati,
već obezbeđuje njegovo očuvanje i zaštitu kroz ekonomski isplativo korišćenje. Sa stanovišta
celovitosti, ovo rešenje obezbeđuje lokalni napredak u svim ključnim aspektima lokalnog razvoja.
To isto važi i kada je reč o njegovoj usklađenosti sa globalnim trendovima i mogućnostima, kao i
ukorenjenosti u ono najvrednije što je iznedrila istorija Leskovca, a to je – nasleđe kulture
individualne slobode.
35 Isto kao pod 14., str. 43 36 Isto kao pod 14
38
Cilj ove aktivnosti je dovođenje objekta u funkcionalno stanje. To podrazumeva preduzimanje
serije tehničkih intervencija zaštitnog i adaptacionog karaktera, koje bi dovele objekat u stanje da
može da odgovori zahtevima normalnog poslovnog korišćenja.
Prioritetne intervencije su:
Popravka krovnog pokrivača sa ugradnjom izolacije (40.000,00 eur37);
Zastakljivanje fasade u skladu sa energetskim standardima (45.000,00 eur);
Ugradnja 3 (tri) sanitarna bloka sa rekonstrukcijom vodovodne i kanalizacione mreže
(30.000,00 eur);
Postavljanje solarnih panaela na čeličnoj mreži na krovu u površini od oko 400 m2 (80.000,00
eur);
Zaštita čeličnih elemenata izloženih atmosferskim uticajima (10.000,00 eur);
Postavljanje podova (70.000,00 eur);
Rekonstrukcija električne mreže i uvođenje interneta (70.000,00 eur);
Ugradnja sistema za grejanje, hlađenje i ventilaciju (280.000,00 eur);
Izrada enterijerske postavke (50.000,00 eur);
Nabavka atraktivnih softverskih programa za iznajmljivanje (75.000,00 eur)
37 Predmet i predračun je preliminaran
4) Revitalizacija objekta
39
IV. ANALIZA OKRUŽENJA, EKONOMSKO VREDNOVANJE I REVITALIZACIONI
POTENCIJAL
A. Globalno, evropsko i nacionalno okruženje
“U današnjoj ekonomiji privredni rast se u najvećoj meri zasniva na uslužnim delatnostima, a ne
na materijalnoj proizvodnji. U SAD tokom poslednjih 25 godina udeo nematerijalnog sektora u
BDP se povećao sa 50 na 85 odsto. U Evropi ovaj sektor u BDP učestvuje sa 70 procenata”.38 Već
tokom poslednje decenije prošlog veka postalo je jasno da se trend stvaranja vrednosti kreće
od materijalnog ka nematerijalnom. Od tog vremena - od kada razvoj i primena novih
digitalnih tehnologija, kao i politika deregulacije na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom
planu, daju pečat globalnom okruženju - na delu je proces dinamičnog razvoja kreativnog
sektora. Na toj osnovi, današnji međunarodni tok kreativnih dobara, usluga i investicija je -
prolazeći kroz internacionalizaciju, pregrupisavanje i progresivnu koncentraciju – radikalno
izmenjen.
U tom procesu stvoreno je nekoliko velikih svetskih konglomerata (SAD, EU, Azija) koji posluju
na globalnom tržištu. Ujedno, šire se diskursi raznovrsnosti, kreativnosti i inovacija, zbog čega
specifična lokalna tržišta39 postaju sve važnija. Globalni kreativni proizvodi i usluge ne mogu
da zadovolje ovakva tržišta, i to je svakako velika šansa za kreativne sektore malih zemalja. Isto
tako, nastaju i nove kreativne delatnosti, ali ne samo zbog primene novih tehnologija, već i zbog
toga što se razvijaju novi oblici kreativnosti i veštine. Već sama činjenica da “kreativna klasa” čini
danas u SAD 30% ukupne radne snage, a da u 7 od 14 članica EU tzv. prvog kruga, više od 25% je
pripadnika “stvaralačke klase”, govori o potencijalima tržišta koje ova društvena grupa
podmiruje.
Procenjuje se da kreativne delatnosti “učestvuju sa 7% u stvaranju svetskog BDP i da se u
ovom sektoru ostvaruje rast BDP od 5% godišnje”40. Vrednost svetskog izvoza kreativnih
dobara već tokom 2005. dostigla je iznos od 424,2, milijarde dolara, što je činilo oko 3,4%
ukupnog svetskog izvoza (UNDP, 2008). U svetskoj spoljnotrgovinskoj razmeni zemlje u razvoju
38 Pravci istraživanja kreativnih industrija i ekonomijs znanja, B. Komnenić, UDK: 330.(8); 338.46 39 Ideja o kreativnim gradovima govori o tome kako se pojedini gradovi mogu razvijati zahvaljujući kreativnim resursima. Ričard Florida, američki teoretičar urbanizma, kreativnim gradovima naziva mesta u kojima su vidljive pozitivne promene u društvenim i ekonomskim procesima, mesta koja odišu autentičnošću, koja su otvorena za nove ideje, u kojima je bogat kulturni život i u kojima je velika koncentracija kreativnih stvaralaca. To su mesta u kojima je okruženje takvo da doprinosi inovacijama, stvaranju novog znanja i mobilizaciji kreativnih resursa. 40 Creative Industries and Development (2004), UNCTAD, str. 3. http://www.unctad.org/en/docs/tdxibpd13_en.pdf Prema, H. Mikić, Kreativne industrije, dizajn i konkurentnost – proaktivni pristup, CEI, 2008, str. 11
se javljaju kao neto izvoznici dizajna41, umtetničkih predmeta i rukotvorina sa preko 70 milijardi
dolara. Učešće kreativnih industrija u bruto domaćem proizvodu kreće se od 2,8% u Singapuru,
do 7,9% u Velikoj Britaniji, a prosečan godišnji rast bruto domaćeg proizvoda ovog sektora kreće
se od 7% u SAD do 13,4% u Singapuru42. Na ilustracijama koje slede predstavljeno je kako su
kreativnost i inovativnost u oblasti arhitekture podizale konkurentnost gradova u svetu kroz
organizaciju sajamskih manifestacija:
41 Među pristalicama koncepta kreativne ekonomije postoji opšte slaganje da se dizajn nalazi na vrhu lestvice aktivnosti koje imaju multiplikativni efekat na druge ekonomske aktivnosti i da on predstavlja ključni primer kako se kreativni procesi mogu koristiti u drugim delatnostima. Zagovornici modernog pristupa industriju dizajna posmatraju u širem smislu, a ona obuhvata osim industrijskog dizajna, grafičkog dizajna i dizajna u oblasti vizuelnih komunikacija i sledeće discipline: tekstil i savremeno odevanje, scenografiju i kostimografiju, pojedine oblike fotografije, likovne i grafičke umetnosti podobne za komercijalnu eksploataciju (npr. ilustracije, propagandno–reklamne fotografije, fotografije za dekoraciju enterijera i dr.) i primenjenu arhitekturu (prostorno oblikovanje i dizajn enterijera). 42 Baseline study on Hong Kong’s creative industries (2003), Center for Cultural Policy Research, The University of Hong Kong, Hong Kong, str. 213-215. Prema, H. Mikić, Kreativne industrije, dizajn i konkurentnost – proaktivni pristup, CEI, 2008, str. 11
The Crystal Palace, London, 1851, „Velika izložba“ - Prvi sajam u svetu
The Galerie des Machines, Paris, 1889, “Svetski sajam”
U kreativnom sektoru na nivou EU (25) zaposleno je oko 4,7 miliona lica, što čini 2,5% ukupnog
broja zaposlenih u Evropskoj uniji. Najveći broj zaposlenih kreativaca je u UK i Nemačkoj (po
milion), zatim u Francuskoj i Italiji (po 500.000), Španiji (400.000), Poljskoj (250.000) itd. Stopa
profitabilnosti ovih delatnosti u EU kreće se od 6,6% u Austriji do 15,4% u Rumuniji, a prosečan
godišnji rast prometa kreativnih proizvoda i usluga iznosi od 2,7% u Danskoj do 17,9% u
Sloveniji. U godinama svetske krize, kreativni sektor bio je jedan od retkih ekonomskih
segmenata koji je pokazivao otpornost na delovanje izazivača krize, tj. ostvarivao je rast i u tim
42
uslovima. Sve to govori da, kada je reč o globalnom tržištu kreativnih proizvoda i usluga kao
ekonomskom okviru za uključivanje kreativnog sektora Leskovca – da se ovde praktično radi o
neiscrpnom tržišnom potencijalu.
Međunarodne okvire za razvoj kreativnih industrija čine brojni, međupovezani strateški
dokumenti, među kojima su najvažniji Esenska deklaracija43, UNESKO-va Univerzalna deklaracija
o kulturnoj raznovrsnosti, UNESKO-va Konvencija o zaštiti i promociji raznovrsnosti kulturnih
izraza44, Rezolucija Evropskog parlamenta o kulturnim industrijama45 i Mišljenje Evropskog
komiteta za ekonomska i društvena pitanja o evropskim kreativnim industrijama. Pored ovih
dokumenata, razvojne okvire stvaraju i svetske i evropske organizacije poput Saveta Evrope,
Evropske investicione banke, Svetske organizacije za intelektualnu svojinu (WIPO), Konferencije
Ujedinjenih nacija o trgovini i razvoju (UNCTD)46 i druge. Na toj osnovi, tokom poslednjih 15
godina razvoj kreativnih industrija u svetu, posebno u EU, postao jedan od glavnih trendova i
prioriteta u kulturnim politikama.
Posebnu pogodnost za razvoj keativnog sektora u Srbiji pruža Program “Kreativna Evropa”47,
koji je ustanovljen u sklopu strategije „Evropa2020“ i koji će u periodu 2014-2020 finansijski
podržati projekte ovih delatnosti sa ukupno 1,46 milijardi evra. Na taj način će hiljade umetnika i
profesionalaca kreativnog sektora biti podržano u privlačenju nove publike, prekograničnoj
saradnji, uspostavljanju platforme za promociju novih umetnika i podsticanje evropskih
programa za kulturna i umetnička dela, podizgradnji mreža koje olakšavaju transnacionalno
delovanje i podižu konkurentnost, izgradnju kapaciteta i profesionalno usavršavanje u
audiovizuelnom sektoru itd. Srbija je jedna od malobrojnih zemalja koje nisu članice EU, a čiji će
kreativni sektor moći da koristi sredstva ovog Programa.
U Srbiji se interesovanje za kreativni sektor u akademskim krugovima pojavilo tokom 90-ih
godina, pre svega u domenu podsticanja preduzetništva u kulturi, razvoja„industrije kulture“ i
uvođenja tržišnih principa u područje kulture. Novo promišljanje i aktivnije zagovaranje razvoja
43 „Esenska deklaracija: 10 aksioma evropskih kulturnih industrija je rezultat međunarodnog kongresa Evropske kulturne industrije – upoređivanje razvojnih koncepata, održanog u maju 1999. godine u Esenu, i ona ističe značaj kulturnih industrija u lokalnom i regionalnom razvoju evropskih zemalja”, S. Jovičić, Međunardni okvir za razvoj kreativnih industrija – Preporuke za zemlje u tranziciji, UDK 338.46:008(4)316.7 (4), str. 249 44 Convention on the protection and promotion of the diversity of cultural expressions, 2005, http://www.unesco.org 45 European Parliament Resolution on Cultural Industries, European Parliament, 2003,
http://www.encatc.org/downloads/Report_Cultural_Industries.pdf 46 United Nations Conference on Trade and Development (UNCTD), United Nations, Sao Paulo, June, 2004, http://www.unctad.org/en/docs/tdl382_en.pdf 47 Gde saznati više? http://ec.europa.eu/programmes/creative-europe/ Kako se prijaviti? http://eacea.ec.europa.eu/index_en.php
kreativnog sektora nastavljeno je aktivno tek od 2006. godine. Istraživanje „Kreativne industrije
– preporuke za razvoj kreativnih industrija“ (Britanski savet,2006), imalo je za cilj da uvede novo
promišljanje o odnosima između kulture i ekonomije, ukaže na društveno-ekonomski značaj
kreativnih industrija i ponudi osnove za formulisanje buduće javne politike razvoja kreativnih
industrija u Srbiji. Nakon toga, kancelarija Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Srbiji
podržala je tokom 2007. godine – u okviru projekta „Preduzetnicka Srbija“ – niz aktivnosti
fokusiranih na potencijale i razvoj kreativnih industrija u Srbiji. Aktivnosti UNDP Srbija
nastavljene su narednim projektom „Kreativne industrije u Srbiji“, koji je imao za rezultat izradu
multimedijalnog „Kataloga biznis ideja u oblasti kreativnih industrija“ (UNDP & Nacionalna
služba za zapošljavanje, 2009), kao i publikacije „Kreativne industrije u Srbiji – direktorijum
kreativno-profesionalnih usluga“ (Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza – SIEPA &
UNDP, 2008). Ove aktivnosti, svaka na svoj način, doprinele su afirmaciji kreativnih resursa na
nacionalnom, međuopštinskom i lokalnom nivou, a tokom 2010. godine ovoj oblasti se pristupilo
na jedan sistematičniji način osnivanjem Radne grupe za razvoj kreativnih industrija pri
Ministarstvu kulture, informisanja i informacionog društva Republike Srbije. Pri Privrednoj
komori Srbije od 2010. godine funkcioniše Udruženje za kreativne industrije koje obuhvata
sledeće grane: grafičku industriju, izdavačku industriju, diskografiju, knjižarstvo i distribuciju
knjiga, kinematografiju (producente, distributere i prikazivače), radio-difuzne organizacije,
oglašivače i agencije za tržištno komuniciranje.
Srbija danas ima zvanično zaštićeno oko 2500 kulturnih dobara. Procene su da ih ima mnogo
više, pri čemu „jako mali broj njih ima razrađen plan upravljanja i strategije smislene i savremene
ekonomske upotrebe.“48 Zaštitom se bavi 14 različitih zavoda za zaštitu spomenika kulture. U
Srbiji je od 1947. godine do danas sprovedeno vise od 1200 istraživčkih studija i projekata u
oblasti nasleđa, od kojih oko 80% na arheološkim nalazištima, 20 % na spomenicima kulture. U
sektoru nasleđa shvaćenom u širem smislu zaposleno je oko 5.588 osoba, od čega u zavodima za
zaštitu spomenika kulture radi oko 550 osoba. Kulturno nasleđe učestvuje u stvaranju bruto
dodate vrednosti kreativnog sektora prosečno sa oko 0,5% i upošljava oko 5% ukupne radne
snage zaposlene u kreativnom sektoru. Godišnje se uloži iz nacionalnih sredstava oko 16,5-18
miliona evra u kulturno nasleđe. Od 2000. do danas Srbija je uložila oko 200 milona evra u
nepokretno kulturno nasleđe iz nacionalnih sredstava. Od 2000. do 2013. uloženo je oko 50
miliona evra razvojne pomoci u kulturu, od čega 15% u kulturno nasleđe – sve ovo govori da je 48 Grupa za kreativnu ekonomiju, II Forum kreativne ekonomije
44
kulturno nasleđe prepoznato kao važno za srpsko društvo i ekonomiju. U tom kontekstu,
treba istaći da je država, u liku Zavoda za zaštitu spomenika kulture Niš, prepoznala kulturni
značaj Okruglog paviljona, tako da on od 2010. godine ima status nepokretnog kulturnog dobra
koje se nalazi pod prethodnom pravnom zaštitom49.
Prema relevantnim izvorima50, u Srbiji je tokom 2009. godine u kreativnim industrijama
poslovalo 9888 preduzeća i 777 preduzetnika, gde 96% čine mala i srednja preduzeća sa 1-20
zaposlenih. Treba istaći i činjenicu da postoji čitav segment preduzetničkih poduhvata u
kreativnim industrijama koji nije „statistički vidljiv“ sa aspekta poslovne statistike odnosno koji
se zvog loših uslova poslovanja odvija u segmentu neformalne ekonomije. Ekspertske procene su
da nivo neformalne ekonomije u kretivnim industrijama dostiže nivo od oko 25%. To su različiti
oblici agencija, vajarski studiji, radionice starih zanata, domaća radinost, kulturni turizam i etno
sela, grafičke agencije, freelance pojedinci, studija, NVO itd. Kreativne industrije predstavljaju
potencijalne generatore zapošljavanja i izvor dohotka, ali i javnih prihoda lokalnih ekonomija. O
tome svedoče ekononomski pokazatelji o rastu i razvoju kreativnih indsutrija: u 2009. godini,
kreativne industrije učestvovale su u stvaranjua BDV-a sa oko 3%, a uključujući i
komplementarne delatnosti, njihovo učešće je iznosilo oko 9,9%, ostvarile su prosečan godišnji
rast prometa od 25%, upošljavale su oko 149.759 osoba i ostvarivale su prosečnu godišnju stopu
profitabilnosti od oko 7,78%. U domaćim kreativnim industrijama ostvari se oko 16,8% od
ukupnog godišnjeg prometa Srbije, dok se rast bruto dodate vrednosti kreće prosečno godišnje
u intervalu od 7- 12%. U proseku, neto dobit ostvarena po radniku u domaćem kreativnom
sektoru iznosi 2.585 evra godišnje, i kreće se od 174 evra po radniku u radio i televizijskim
aktivnostima pa sve do 11.755 evra godišnje u oblasti reklame i propagande.
Kada je reč o potencijalu za rast kreativnog sektora Srbije, o tome više nego rečito govore
ispoljeni ekonomski trendovi u periodu 2001-2011. Naime, kao što je opštepoznato, Svetska
finansijska kriza žestoko je pogodila Srbiju usled ranije stvorenih neravnoteža u spoljnoj trgovini
i potrošnji. Kao i u većini zemalja, najviše su u 2009. godini bili pogođeni građevinarstvo, usled
pada investicione aktivnosti, i prerađivačka industrija, usled pada domaće i inostrane tražnje.
Međutim, iz priložene tabele se vidi da ni jedna od uslužnih delatnosti koje pripadaju kreativnom
sektoru - a to su 1) Informacije i komunikacije, 2) Stručne, naučne, tehničke i inovacione
49 Pokrenut je postupak za dobijanje statusa trajno zaštićenog kulturnog dobra 50 Grupa za kreativnu ekonomiju - A. Rikalović (2011)
45
delatnosti; 3) Umetnost, zabava i rekreacija; 4) Ostale uslužne delatnosti - „nije imala pad u toj
godini. One poseduju ogroman ‚potencijal‚ za dalji rast“51.
To potvrđuju i podaci o zaposlenosti. Naime, udeo četiri navedene uslužne oblasti u ukupnoj
zaposlenosti povećan je sa 6 odsto, početkom 2001. godine, na 9,5 odsto u martu 2012. godine. U
situaciji kada je zabeleženo smanjenje ukupne zaposlenosti za 482 hiljade lica, ove oblasti
ostvarile su u ovom periodu povećanje broja zaposlenih za 17.669 lica. Sa 109.228 lica u januaru
2001. godine broj zaposlenih u ovim delatnostima porastao je na 126.807 lica u martu 2012, što
je povećanje za 16,1 odsto ili po 1,5 odsto u proseku godišnje.
“Uvid u statistiku izvoza usluga mnogo više ukazuje na potencijal uslužnog sektora za budući
ekonomski rast: Srbija je gotovo utrostručila udeo u svetskom izvozu usluga u samo četiri
godine, od 2006. Do 2010. godine. Upoređenja podataka o izvozu građevinarstva i kompjuterskih
usluga, kao hardvera i softvera, ukazuje na značaj i razliku između proizvodnje i izvoza “mišića” i
znanja i kreativnosti. Mada i građevinarstvo podrazumeva posedovanje konkurentskih znanja i
51 Značaj izabranih uslužnih delatnosti za ekonomski razvoj Srbije, M. Zdravković, Kulturne industrije i kulturna raznolikost – Bela knjiga, Academica, Beograd, 2013, str. 40
46
tehnologija, ono se najvećim delom svodi na korišćenje jeftine radne snage. Izvoz kompjuterskih
usluga je u 2011. godini premašio 150 miliona evra i za pet godina je gotovo učetvorostručen.
Ovaj podatak ohrabruje jer može da ukazuje da će se odliv mozgova iz Srbije usporiti.”52
B. Lokalno okruženje
Grad Leskovac, koji se od 1308. godine pominje pod ovim nazivom, danas sa svojih 60.000
stanovnika predstavlja najveće naseljeno mesto na jugu Srbije, te ekonomski, administrativni,
politički i kulturni centar teritorijalne jedinice ustanovljene pod istoimenim nazivom (144
naseljena mesta, 1025m2, 144.000 stanovnika) i Jablaničke oblasti (6 opština, 215.000
stanovnika). “Leskovac zauzima središni položaj Moravsko-Vardarske doline. Nalazi se u kotlini
koja se otvara prema severu, dok se sa juga graniči visokim planinama, blagih kosa, lako
prohodnim i obrađivanim. Sam grad se naslanja na jednu od planinskih kosa koja je najdublje
prodrla u kotlinu – breg Hisar, na kome su još Rimljani podigli tvrđavu od koje danas nema
ostataka. ... Laka pristupačnost kotline i njena plodnost uticali su na slivanje migracionih struja u
nju (Kosovska, Vardarska, Šopska i Dinarska)“53.
Posmatrano iz istorijske, odnosno arheološke, perspektive, Leskovac nudi izuzetne mogućnosti,
kada je reč o korišćenju sopstvene “lokalnosti” kao inspiracije za kreativne i originalne pristupe.
Prema arheološkim nalazima, ljudski život na ovom lokalitetu ima svoju istoriju dugu preko 8000
godina. Ona traje počev od ljudskih naseobina iz doba rane Evropske civilizacije (starčevačka
kultura), pa preko antičkih Dardanaca54, Tribala55 i Kelta56, sve do Rimljana57 (I vek n.e.),
Vizantinaca (IV vek n.e.), Avara58 i najzad Slovena (VI-VII vek n.e.), odnosno Srba (od 12 veka do
važna raskrsnica itd) najpre su privlačili nomadske grupe koje su vremenom prerastale u stalne,
ostavljajući za sobom nasleđe poznato kao „starčevačka kultura“ (6200-5500 godina p.n.e.),
inovacije u vidu gajenja konoplje, pripitomljenih životinja i najstarijeg metalurškog centra u
Evropi (doba neolita), tvorevine „brnjičke kulture“ (1300-1050 godine p.n.e.), predmete od
52 Isto kao pod 38. str. 47 53 Arh. Rata Bogojević, prema D. Petković, Leskovac – Biografija grada, Leskovac, Istorijski arhiv, Surdulica – Delux print, 2014. str. 88 54 Mešovito tračko-ilirsko pleme iz antičkog doba 55 Jedno od tračanskih plemena, koja su u antici naselila južne, istočne i zapadne delove Balkana 56 Indoevropski narod čija istorija seže sve do kamenog doba; prodrli na Balkan u 3 veku p.n.e. 57 Arheolozi su na Hisaru pronašli ostatke rimske građevine izgrađene na temeljima praistorijskog objekta sakralnog tipa. 58 Nomadski narod iz srednje Azije; prodrli na Balkan u V veku n.e
47
nerđajućeg gvožđa (1300 godina p.n.e.). Kasnije su Rimljani, uspostavljajući svoju dominaciju na
ovom prostoru (I vek n.e.), uključili ovu oblast – kao deo tadašnje provincije Gornja Mezija - u
sopstveni sitem vojne i upravne organizacije. Po raspadu Rimskog carstva, ovaj lokalitet potpao
je pod uticaj Vizantije, da bi bio prepoznat kao vitalan za državni interes tadašnjeg Istočnog
carstva, i to u meri da je u njegovoj blizini bio sagrađen čuveni Caričin grad (535 gdine n.e.) –
ekonomski i administrativni centar ove oblasti toga doba. Tokom VI i VII veka ovde su se trajno
naselili Sloveni, o čemu svedoče brojni nalazi arheološkog materijala. Počev od 12 veka.n.e, kada
je srpski župan Stefan Nemanja u ime izgradnje dobrih odnosa između Srba i Vizantinaca dobio
na poklon Dubočicu, tj. oblast koja je vekovima nazivana tim imenom – Leskovac kao naseljeno
mesto deli sudbinu Srbije. Najstariji pomen imena grada datira iz 1308. godine, kada ga je kralj
Milutin naznačio u svom Aktu o poklonu Svetoj Gori. Vreme provedeno pod Turcima biće, između
ostalog, zapamćeno i po tome što je Leskovac krajem XVIII veka bio centar velikog turskog
pašaluka koji se protezao sve do Kruševca i Paraćina. Oslobođenje od Turaka (1878), grad je
dočekao kao jedan od najvećih zanatskih i trgovačkih centara u kneževini Srbiji. Takvu razvojnu
poziciju Leskovac je multiplikovao u periodu između dva svetska rata, da bi nakon toga zapao u
stanje sedmodecenijske razvojne stagnacije i nazadovanja, izazvanih pre svega ideološko-
političko-sistemskim ukidanjem odnosa slobodne razmene proizvoda i usluga na kojima se grad
vekovima razvijao.
U ekonomskom pogledu, Leskovac predstavlja knjiški primer onoga što može, u civilizacijsko-
razvojnom smislu, da donese orijentacija na konkurentsko pozicioniranje, tj. korišćenje
tolerancije, talenta i tehnologije, kao orijentira kojima se rukovodi jedna lokalna društvena grupa
u svom životnom bitisanju (“Srpski Mančester”). Ali, takođe i primer onoga što može da odnese
sistemska blokada tržišnih sloboda, kreativnosti, inovativnosti, spremnosti na rizik i, uopšte,
konkurentske orijentacije ljudi („Što južnije to tužnije!“). Stoga, revitalizacija Okruglog paviljona
predstavlja čin koji uspostavlja kontinuitet sa onim najboljim što sadrži lokalno okruženje kao
potencijal, i istovremeno korak u pravcu raskida sa svim onim besperspektivnim što decenijama
blokira taj potencijal na ovim prostorima. Svakako, to podrazumeva jačanje onih lokalnih snaga
razvoja, koje svoju šansu vide u podršci suzbijanju korupcije i socijalnog parazitizma, stvaranju
funkcionalne države, uključivanju zemlje u tržišno, kreativno društvo, jednom rečju –
dinamiziranju reformskih promena.
Sam lokalni ekonomski okvir za revitalizaciju Okruglog paviljona sastoji se od nekoliko bitnih
elemenata. Najpre, na ovom prostoru stvara se prosečno godišnje oko 2000 evra bruto dodate
48
vrednosti po stanovniku, što znači da se ukupna vrednost proizvodnje i usluga grada Leskovca,
kao teritirijalne jedinice, kreće na nivou od oko 288 miliona evra.59 To znači da, ukoliko bi
kreativne delatnosti u Leskovcu učestvovale u strukturi lokalne bruto dodate vrednosti samo na
nivou sadašnjeg nacionalnog proseka, one bi mogle da doprinose razvoju grada sa oko 28,8
miliona evra godišnje, uz ostvareni profit od oko 2,25 miliona evra i indirektan uticaj na
povećanje zaposlenosti u komplementarnim delatnostima za oko 800 novozaposlenih. Kada je
reč o kreativnom kapitalu Leskovca, njegovu osnovu danas čini: 8300 privatnih preduzetnika60;
879 zaposlenih u 4 tržišno najatraktivnija lokalna sektora, i to – 1) 206 zaposlenih u sektoru
informisanja i komunikacije; 2) 175 zaposlenih u sektoru stručne, naučne, tehničke i inovacione
delatnosti ; 3) 279 zaposlenih u sektoru umetnosti, zabave i rekreacije; 4) 219 zaposlenih u
sektoru “ostale uslužne delatnosti”61, čemu treba dodati još najmanje 200 onih koji deluju kao
freelanceri u zoni neformalne ekonomije; 25000 zaposlenih u formalnoj ekonomiji i još oko
10000 njih koji radi u zoni sive ekonomije; 23000 nezaposlenih; 28000 mladih; 23000
penzionera. Ukoliko bi samo svaki 10-ti62 od njih prepoznao svoju ekonomsku šansu u sopstvenoj
kreativnosti, originalnosti, talentu, inovativnosti, to znači da Leskovac raspolaže kreativnim
kapitalom koji u ovom trenutku može da generiše novostvorenu vrednost od najmanje 24
miliona evra.
Kada je reč o lokalnom kulturnom okviru za razvoj kreativno-inovacionog centra u okviru
Okruglog paviljona, tome pogoduju brojne lokane delatnosti. Neke od ovih aktivnosti imaju
ozbiljnu tradiciju (leskovačko pozorište, lokalna štampa, škola za tekstil i dizajn, proizvodnja
“Abrašević” itd.). Druge su, opet, novijeg datuma, ali sa tendencijom da iz godine u godinu
dobijaju na zamahu (filmski festival, karneval, promocija talenata, roštiljijada, muzičke
manifestacije, aktivnosti Doma Kulture i Centra za ekonomiku domaćinstva “Danica Vuksanović,
škole za ples itd.). Svaka od ovih aktivnosti predstavlja manifestaciju lokalnog kreativnog kapitala
59 Procena autora, 2013 (БДВ – укупна вредност производње (аутпут) добара и услуга умањена за међуфазну потрошњу, тј. производе и услуге утрошене као инпути у процесу стварања аутпута. Разлика између бруто додате вредности (БДВ) и бруто домаћег производа (БДП) је у нето порезима на производе) 60
Opštine i regioni u Republici Srbiji, RZS, 2013, Beograd, podatak uključuje i lica zaposlena kod privatnih preduzetnika 61 Opštine i regioni u Republici Srbiji, RZS, 2013, Beograd 62 Prema Richardu Floridi (SAD), jednom od rodonačelnika koncepta kreativne ekonomije, u Americi se svaki treći zaposleni može svrstati u klasu „kreativaca“, dok u najrazvijenim zemljama EU svaki četvrti zaposleni ispoljava kreativan odnos prema poslu.
49
i sadrži ekonomski potencijal koji može da nađe svoje mesto u okviru revitalizacije, odnosno
kreativizacije Okruglog paviljona.
Lokalni društveni okvir za razvoj kreativnih delatnosti u Leskovcu kroz revitalizaciju Okruglog
paviljona sadrži elemente koje ima malo koji grad na Balkanu. Kao urbanitet koji je oblikovan u
spontanom, viševekovnom procesu teritorijalne specijalizacije za slobodnu razmenu ekonomskih
dobara, Leskovac predstavlja istorijski primer razvoja društvenosti u formi dobrovoljnih
međusobnih odnosa, lokalne otvorenosti za novo, drugačije, ljudske uzajamnosti, poštovanja
univerzalnih pravila ponašanja itd. Kao malo koji grad u Evropi, Leskovac može da se pohvali
činjenicom da su stubovi njegovog socio-ekonomskog razvoja nastali kao delo međuetničkog
projekta u kome su četvorica lokalnih Srba, trgovaca po zanimanju, i fabrikant iz Bugarske
zajednički, ispoljavajući svoju slobodu volju, tj. bez uplitanja države i politike, uprkos
viševekovnom nasleđu međusobnih ratova i etničkih tenzija između Srba i Bugara, dajući
prednost biznisu nad predrasudama i etničkim iracionalnostima - pokrenuli i uspešno vodili
akcionarsko društvo za proizvodnju gajtana (1884). Takođe, Leskovac, kao malo koji grad u
Evropi, može da se pohvali činjenicom da, kada je u pitanju lokalna podrška razvoju sopstvenog
kreativnog kapitala, onda se za tu prilku angažuju ne nacionalno, već evropski najbolji - poput
Čeha Alojza Škarka, koji je angažovan kao prvi upravnik Tkačke škole (1890), prve takve
institucije na Balkanu, locirane u Leskovcu. To nisu samo primeri tolerancije prema novom i
drugačijem, to su pre svega istorijski primeri uspešnog konkurentskog pozicioniranja jedne
lokalne sredine na evropskom i svetskom tržištu lokaliteta kroz afirmaciju i promociju sopstvene
otvorenosti za novo, kreativno, drugačije. Ako se tome doda činjenica da su se građanke Leskovca
– uspostavljajući konstruktivan odnos prema lokalnoj ekonomskoj stvarnosti - pre skoro sto
godina udružile u organizaciju koju su nazvale „Udruženje za suzbijanje luksuza“, onda je sasvim
jasno da današnje angažovanje lokalnog civilnog sektora na razvoju kreativnog društva, pa i
revitalizaciji samog Okruglog paviljona, ima sopstvene uzore i podsticaje - takve koji i dan danas
predstavljaju najviše domete društvene kreativnosti i originalnosti.
Lokalni političko – pravni okvir za revitalizaciju Okruglog paviljona dugoročno je definisan
važećim Generalnim urbanističkim planom grada Leskovca. U sklopu ovog plana, objekat je
tretiran kao integralni deo sjamskog kompleksa označenog kao „Blok 13“ i zajedno sa pozorištem
i gimnazijom predstavlja jedinstvenu urbanističku celinu. Ovakav urbanističko-planski pristup
ovom delu grada otvara mogućnost za uspostavljanje proaktivnog odnosa prema sopstvenom
urbanom identitetu gde “projektovanje jednog grada ne znači više organizovanje stambenih i
50
uslužnih objekata, već njegovih prostora intersekcije, odnosno ’nepotrebnih’ prostora, prostora
urbane ’igre’ gde se ukrštaju sva sredstva za komuniciranje kojima se raspolaže”63
C. Ekonomsko vrednovanje i revitalizacioni potencijal Okruglog
paviljona
Danas, kada je na delu globalni proces kreativizacije ekonomije, tj objedinjavanja ekonomije
kulture, nauke i obrazovanja, lokalno kulturno nasleđe je nešto što ima suštinski, višestruki
značaj. Revitalizacija Okruglog paviljona kao integralnog dela arhitektonskog nasleđa XX veka
obezbedila bi:
a. Kulturni kontinuitet, proces identifikacije i jačanja određenog identiteta unutar lokalne
zajednice;
b. Unapređenje postojeće baze znanja za razvoj kreativnog društva i privrede;
c. Očuvanje jedne tvorevine ljudskih ruku i skupa nematerijalnih obeležja lokalne zajednice,
koji predstavljaju kvintesenciju kulturnog koda koji definiše Leskovac;
d. Podsticaj za reinterpretaciju kulturnog nasleđa, inspiraciju za savremeno stvaralašto, a pre
svega jedinstven prostor za smeštaj, organizovanje, poslovanje, afirmaciju i promociju
kreativnih delatnosti.
Očekivani direktni ekonomski efekti u fazi revitalizacije Okruglog paviljona su:
a. Povećanje lokalnih investicija za vrednost radova na revitalizaciji Okruglog paviljona;
b. Povećanje upošljenosti postojećih projektnih i građevinskih kapaciteta;
c. Slivanje eksternih novčanih tokova u lokalnu ekonomiju;
d. Povećana iskorišćenost lokalnog menadžerskog potencijala, sticanje novog iskustva na
upravljanju realizacijom jedne zahtevne ideje, afirmacija i promocija lokalnih humanih
resursa.
Očekivani direktni ekonomski efekti u fazi korišćenja Okruglog paviljona su:
a. Ekspanzija poslovnih prihoda po osnovu:
iznajmljivanja prostora;
provizije od posredovanja u prodaji proizvoda i usluga lokalne kreativne ekonomije;
učešća u prihodu od komercijalizovanih inovacija ostvarenih u okviru zajedničkog
Prilog 6. Akt o prethodnoj zaštiti Okruglog paviljona
Завод за заштиту споменика културе Ниш на основу члана 75 став 1 тачка 2 а у вези са чланом
107 “Закона о културним добрима” (Сл.гласник РС бр.71/94) и на основу чл. 46 “Закона о
планирању и изградњи” (Сл.гласник РС 72/09), решавајући по захтеву ЈП Дирекција за
урбанизам и изградњу Лесковац, Трг Револуције 45, издаје
А К Т
О условима чувања, одржавања и коришћења непокретних
културних добара као и добара која уживају претходну
заштиту и утврђеним мерама заштите
I – На подручју обухваћеном Генералним урбанистичким палном Лесковца од 2010 до 2020.год.
Градитељско наслеђе у грађевинском подручју Лесковца, објекти, зоне, споменици;
заштићени су на два нивоа:
1) Заштитом по Закону о културним добрима и 2) Урбанистичком заштитом
Концепција урбанистичке заштите полази од потребе очувања урбанистичког и
архитектонског наслеђа, које је од највећег значаја за очување континуитета и идентитета сваке
градске средине.
Зоне урбанистичке заштите
Ова зона обухвата оне улице, тргове иблокове који као целина, својим простором и
објектима представљају највредније културно – историјско наслеђе о настајању Лесковца.
Урбанистичка заштита у овој зони подразумева : очување и ревитализацију свих
елемената који формирају урбане вредности заштићеног подручја (објекти, улице, урбани
мобилијар, зеленило...). То подразумева и:
Задржавање постојећих улица и тргова са регулационим и грађевинским линијама, што
значи очување постојећих блокова, сем у случајевима где то захтевају саобраћајни или или
други услови значајни за шири простор града;
Задржавање без промена, или са минималним променама, свих високовредних објеката и
усаглашавање осталих са њима;
Задржавање просечног степена заузетости на нивоу постигнутом у зони урбанистичке
зачтите;
Задржавање ивичне блоковске изградње на парцели;
Коришћење аутохтоних материјала у изградњи и реконструкцији објеката.
65
Појединачна категоризација објеката зоне урбанистичке заштите дефинише три
категорије објеката:
Категорију А – чине највреднији објекти код којих мора остати непромењен
хоризонтални и вертикални габарит. Не дозвољава се доградња и надградња, са изузетком
дворишних делова објеката, али не изнад уличног габарита објекта. (?) !!! Улична фасада се не
мења, сем када то када нова намена коришћења неминовно захтева (локали), или када је
оштећена ранијим интервенцијама, када промене морају доприносити повратку фасаде на
изворно стање, и то како у смислу обликовања, тако и у примењеним материјалима. Исто се
односи на облик и нагиб крова и на врсту кровног покривача.
Дозвољено је и пожељно свако осавремењавање и бољег коришћења објекта, што
подразумева унутрашње адаптације и реконструкције (обавезно очување конструктивног
система), увођење савремених инсталација, активно коришћење тавана и подрума, где је то
могуће. Такође и промене намене објекта или делова објекта, уколико су нове са становишта
Зоне урбанистичке заштите повољније од претходних. Сутерен не може да се користи за
становање, а приземље и виши спратови могу бити стамбени или пословни простор, тако да
врста пословне намене не угрожава околину. Склониште се не предвиђа.
Дворишни простор мора у свему да се усагласи са објектом. Могуће је наткривање –
застакљивање атријумских- дворишних површина.
Код објеката мешовите намене у приземним дворишним етажама није пожељно
становање.
Остали објекти на парцели, уколико их има, не подлежу режиму главног објекта А и
решавају се слободно у складу са својом валоризацилом, али тако да не угрозе главни објекат.
Препарцелација се не оредвиђа, али је понекад могућа.
Категорију Б – чине објекти који су вредни, али мање вредности и који могу да се
задрже какви јесу, могу се доградити и надградити. Само, када су грађевински лошег квалитета,
могу потпуно да се реконструишу – замене. У свим овим случајевима, условљава се : очување
фасаде уколико је квалитетна, или реконструкција изворне фасаде, или корипћење неких
елемената старе или сличне фасаде. Пожељно је сачувати и друге елементе, попут унутрашњих
степеништа, каљеве пећи, елементи од кованог гвожђа и др. Пожељно је исто, код
реконструкција, очување основних елемената конструктивног система.
Висина надградње ограничена је котом венца првог суседног, у низу или блоку,
објектакоји је дефинисан као реперни! Уколико се објекат који се надграђује, или замењује,
налази између два вредна објекта, користе се коте вишег. Улична грађевинска линија не може да
се мења, или изузетно ако су суседни објекти већ померени на нову грађевинску линију, или ако
се грађевинска линија помера ради проширења регулације улице. Кров и кровни покривач се
усаглашавају са реперним објектом.
У случају доградње или надградње, обликовање ора да буде такво, да бјекат чини
складну целину. Дограђени и надграђени делови треба да буду подређени, и усаглашени са
основним објектом који се надграђује.
Намене исте као код категорије А.
66
Склониште мора да се гради, уколико је у питању потпуна реконструкција. Уколико је у
питању само доградња или надградња, склониште се не предвиђа, користи се ојачање дела
пдрума.
По ширини парцела се користи у целини, ако је тако и раније било, али, ако је дубока
може да се скрати – препарцелише. Пожељни су колски пасажи, а уколико су постојали,
обавезни су. Двориште и дворишни објекти исто као код категорије А.
Категорију Ц – чине објекти који се могу срушити, уколико постоји интерес. Уместо
њих може да се изгради нови објекат, а не мора. Ако се гради нови објекат :
Висина му се одређује на нивоу улице или блока у складу са висином реперног објекта.
Положај на прцели се одређује у односу на грађевинску линију улице, што не значи да остаје
иста, али се ивична градња, збијена или не, у чијој је основи парцела или више парцела,
условљава:
Габарит се по дубини може да се решава слободно у складу са функцијом објекта. Колски
пролаз је веома пожељан због решавања паркирања и гаражирања, изношења смећа или из
противпожарних разлога;
Обликовање треба дабуде усклађено са карактеристикама уже зоне у којој се објекат
налази и огледа се у : броју и облику отвора, прозора и врата, односа пуног и празног на фасади,
обликовању крова, примереним материјалима и другом;
Намена може да буде стамбена, пословна и мешовита, с тим садржај пословања мора да
буде такав да не угрожава окружење или је јавни простор зоне. Код мешовитих објеката
пословање треба да буде на нижим етажама, а становање на вишим. Уколико се објекат налази у
центру, улични део приземља мора да има пословне садржаје. Сутерен не може да се користи за
становање;
Склоништа се граде у складу са прописима за 50% становнока или 2/3 од највеће смене
запослених. Објекти који имају локале морају да имају склониште решено повучено од улице,
да се обезбеди непосредна веза тротоара и локала оствари несметано, без много степеница.
Уколико је склониште потпуно испод терена, положај се не условљава;
Објекат мора да задовољи потребе хендикепираних особа;
Дворишта морају да буду одговарајуће уређена, поплочана и озелењена.
Уколико има простора, дворишта треба да прихвате мирујући саобраћај корисника
зграде. Препарцелација је могућа.
Категоризација објеката коју је урадио Завод за заштиту споменика културе –Ниш и
............... са списком евидентираних објеката који је преузет без промена. Графички приказ ове
категоризације је саставни део ГУП – а.
Уколико после усвајања ГУП –а , дође до сазнања да неки од објеката нема вредност
одређену својом категоријом или да је та врдност мања, аутоматски примењује режим ниже
категорије, односно уместо А, примењује се Б или Ц, што ће утврдити службе урбанизма и
заштите културних добара.
67
Зона ограничења или зона другог степена
урбанистичке заштите
Циљ формирања ове зоне је очување матрице и ограничење висине објеката и зато се
одређује следеће:
Очување затечене уличне регулације и по могућности наслеђене парцелације;
Задржавање начина изградње на парцели и задржавање преовлађајуће спратности од
П+1+Пк, изузетно спратност може бити П+2+Пк;
Очување преовлађујућих, и за ту целину карактеристичних кровова;
Очување карактеристичнихархитектонских детаља;
Чување и примена аутохтоних материјала у изградњи, адаптацији и реконструкцији
објеката.
НЕПОКРЕТНА КУЛТУРНА ДОБРА НА ПОДРУЧЈУ ЛЕСКОВЦА
КОЈУ ОБУХВАТА ГЕНЕРАЛНИ УРБАНИСТИЧКИ ПЛАН
Археолошки локалитети
На Хисару су у току археолошка истраживања. Досадашњи резултати су такви да
завређују пажњу шире заједнице, што министарство за културу Републике Србије и чини.
Такође и локална самоуправа учествује у реализацији програма и пројекта ХИСАР.
Циљ пројекта Хисар јесте да се локалитет ХИСАР археолошки испита и да се
презентацијом остатака архитектуре, реконструисаним грађевинама, макетама и пресецима кроз
културне слојеве прикаже развој Лесковца и басена Јужне Мораве током прошлости.
Непокретна културна добра
Споменици културе
1. Стара црква Св. Богородице, к.п. бр. 5506 КО Лесковац; 2. Кућа Боре Димитријевића-Пиксле, Ул Учитеља Јосифа бр. -- к.п. бр. 7379, 3. Кућа Шоп-Ђокића, к.п. бр. 5379, 4. Кућа народног хероја Косте Стаменковића, к.п. бр. 513 (katastar zemljista), 6423
(fotogrametrija), 5. Кућа Б. Анђелковића, к.п. бр. 4479, 6. Зграда СО-е Лесковац, к.п. бр. 5420, 7. Зграда СО-е Лесковац, к.п. бр. 5434/1, 8. Зграда окружног суда, к.п. бр. 5434/1, 9. Саборна црква Св. Тројице, к.п. бр. 5506, 10. Зграда Културног центра Лесковац, Булевар ослобођења 101, к.п. бр. 5566, 11. Зграда хотела „Дубочица“, Булевар ослобођења 12, к.п. бр. 5459, 12. Грађанска кућа у Ул. Доситеја Обрадовића 29, к.п. бр. 7434,
68
13. Грађанска кућа у Ул. Радоја Домановића 5, к. п. бр. 5265/1, 14. Грађанска кућа у Ул. Владе Ђорђевића 23, к.п. бр. 7681, 15. грађанска кућа у Ул. Николе Скобаљића 34-36, к.п. бр.7355, 16. Грађанска кућа у Ул. Масариковој 32, к.п. бр. 5579, 17. Грађанска кућа у Ул. Млинској 66, к.п. бр. 3166 (katastar zemljista), 7312 (fotogrametrija), 18. Зграда католичке цркве у Ул. Бранислава Нушића 12, к.п. бр. 4921, 19. Грађанска кућа у Ул. Ратка Павловића 12, к.п. бр. 5198, 20. Грађанска кућа у Ул. Максима Горког 21, к.п. бр. 5153, 21. Грађанска кућа у Ул. Максима Горког 15, к.п. бр. 5144, 22. Грађанска кућа у Ул. Радоја Домановића 1-3, к.п. бр. 5363, 23. Зграда на Масариковом тргу 7, к.п. бр. 5376, 24. Зграда Дома занатлија у Ул. Светозара Марковића 23, к.п. бр. 8404, 25. Зграда на углу Ул. Пана Ђукића и Благоја Николића, к.п. бр. 4166 (katastar zemljista), 7571
(fotogrametrija), 26. Чичановићева кућа у Ул. Војводе Мишића 4, к.п. бр. 5372, 27. Зграда у Булевару ослобођења 14-18, „Багат“, к.п. бр. 5461, 28. Грађанска кућа у Ул. Војводе Мишића 37, к.п. бр. 5186, 29. Грађанска кућа у Светоилијској улици 42, „Мита Папир“, к.п. бр. 8295, 30. Грађанска кућа у Ул. Ђорђа Лешњака 1, к.п. бр. 4914, 31. Грађанска кућа у Ул. Радоја Домановића 13, к.п. бр. 5271/1, 32. Зграда у Ул. Јужноморавских бригада 83, к.п. бр. 4693, 33. Зграда у Ул. Јужноморавских бригада 93, к.п. бр. 4692, 34. Зграда у Ул. Бранислава Нушића 25, к.п. бр. 4881, 35. Зграда у Ул. Светозара Марковића 12, к.п. бр. 4908, 36. Грађанска кућа у Ул. Светозара Марковића 67, к.п. бр. 8458, 37. Грађанска кућа у Ул. Светозара Марковића 69, к.п. бр. 8459, 38. Кућа у Ул. Милоша Обилића 4, к.п. бр. 7874, 39. Црква Св. Илије на Хисару, к.п. бр. 13168…
Б. Просторне културно-историјске целине
1. комплекс Рударске цркве са конаком 2. Црквени комплекс у центру града, к.п. бр.2515 и 2514.
Ц. Знаменита места
1. Спомен- парк са меморијалним спомен – гробљем посвећен палим 1941-1945, рад. арх. Б.Богдановића.
Д. Споменици и спомен обележја
Овој категорији припадају споменици, спомен бисте, спомен чесме и остала и спомен
обележја евидентиране код Завода за заштиту споменика културе у Нишу. Ова спомен обележја
69
повећана у ослободилачким ратовима и другим значајним догађајима и истакнутим личностима
из прошлости Лесковца.
1. Споменик ослободиоцима из ратова 1912-1918. у центру на тргу Револуције;
2. Споменик бисте народних хероја на Хисару;
3. Бронзано попрсје народног хероја Косте Стаменковића у Парку „Девет Југовоћа“;
4. Бронзано попрсје Владе Ђорђевића у Парку „Девет Југовића“;
5. Бронзано попрсје Благоје Николића у Парку „Девет Југовића“;
6. Биста Трајка Стаменковића код школе „Трајка Стаменковића“;
7. Биста Стојана Љубића у Парку испред Команде гарнизона;
8. Бронзано попрсје „Станимир ВељковићЗеле“ испред Гимназије у Лесковцу;
9. Биста Благоја Костића – Црног Марка на путу према Вучју;
10. Биста Томе Костића у насељу које носи његово име;
11. Биста Благоја Ристића – Раде Металца у кругу који носи његово име;
12. Биста Благоја ристића у техничкој школи која носи његово име „Раде Металац“;
13. Биста Косте Стаменковића у комплексу индустрије која носи његово име;
14. Бронзано попрсје Косте Стаменковића испред зграде касарне;
15. Биста Милице Павловић, народног хероја у Парку Текстилне школе;
16. Биста Славке Недић-Милојевић у парку Дома ученика и студената;
17. Споменик слободе у Лесковцу;
18. Спомен кућа у којој се родио Коста Стаменковић;
18. Грађанска кућа у Ул. Раде Кончара 26, k.п. бр.4765…
Б. Урбанистичке целине и специфични објекти
1. Стара занатско- трговачка чаршија Лесковца 2. Градскa гробља у целини
71
Ц. Зоне амбијенталних вредности ( границе преузете из ГУП-а усвојеног 1992. године ).
1. Ул. Јужноморавских бригада ( између два моста ) , Ул. Раде кончара, од раскрснице са
Булеваром ослобођења до раскрснице код болнице и Ул. светозара Марковића.
2. Блок уоквирен Ул. Учитеља Јосифа, Ул. Моше Пијаде, Ул. 11. октобра, Ул. Масариков трг,
Ул. Цара Лазара и Ул. Николе Скобаљића.
3. Блок уоквирен Ул. Млинска, Ул. Владе Ђорђевића, Ул. Стојана Љубића, УЛ. Учитеља
јосифа и Ул. Доситеја Обрадовића.
4. „Етно- археолошки парк ХИСАР“- у границама Плана детаљне регујације за делове
блокова 41 и 42.
II - Кроз Генерални урбанистички план потребно је као посебну меру заштите ствари и
творевина на које се може наићи у току извођења радова треба прописати обавезу:
- инвеститора да пре почетка земљаних радова о томе обавести Завод и омогући њихово несметано праћење
- извођача да у случају ако наиђе на археолошка налазишта или археолошке предмете, без одлагања прекине радове и предузме мере да се налаз не уништи, не оштети и да се сачува на месту и положају на коме је откривен.
Инвеститор објекта је дужан да обезбеди средства за истраживање, конзервацију и
презентацију откривених добара.
III – Нацрт Генералног урбанистичког плана се доставља Заводу за заштиту споменика културе
Ниш на мишљење. Достављено мишљење Завода се обавезно прилаже приликом разматрања
и доношења плана.
Обрадио, ДИРЕКТОР ЗАВОДА,
арх. Иван Андрејевић арх. Миле Вељковић
Доставити:
1. Подносиоцу захтева
2. Документацији
72
Prilog 7. Zahtev za obnovu prethodne zaštite
Република Србија
ЗАВОД ЗА ЗАШТИТУ СПОМЕНИКА КУЛТУРЕ НИШ
Ниш, Добричка 2, тел. 018/523-414, факс 018/523-412