Pojam i predmet demografije
Pojam i predmet demografije
Demografija je nauka o stanovnitvu. Etimologija grke rei
demografija (demos narod; graphein opisivati) upravo objanjava
njeno osnovno znaenje. Termin demografija uveo je prvi put u nauni
renik A. Guillard (1799-1876) u delu Elementi humane statistike ili
komparativna demografija (Pariz 1855.). Guillard-ova definicija je
veoma iroka i bliska dananjem shvatanju pojma demografije. Po
njemu, demografija je po predmetu istraivanja sinonim zakona o
stanovnitvu. Zakon stanovnitva u najirem smislu rei znai zakon ili
celokupnost zakona prema kojima oveanstvo ostvaruje svoj napredak,
najpre brojano, a kasnije u pogledu obrazovanja, moralnih vrednosti
i snaga, kao i standarda. Dalje, A. Guillard je demografiju
definisao kao prirodnu i drutvenu nauku ljudske vrste, a u uem
smislu kao matematiko znanje o stanovnitvu, o njegovim optim
kretanjima, o njegovom fizikom, graanskom, intelektualnom i
moralnom stanju.
Drugi autori davali su najee uu definiciju, i po njima predmet
demografskih izuavanja obuhvata, pre svega, prirodno (smrtnost i
fertilitet stanovnitva) i mehaniko (migracije) kretanje
stanovnitva, kao i opisivanje nekih osnovnih stanja stanovnitva
(polni i starosni sastav, struktura po branom stanju itd.).
Danas u literaturi dolazi u veoj meri do izraaja ire shvatanje
demografije i njenog predmeta. Pojam demografije vezuje se za
demografski razviatk.
Demografski razvitak je kompleksan proces koga ine prirodno i
mehaniko kretanje stanovnitva (natalitet, fertilitet, smrtnost i
migracije), kao i promene u demografskim strukturama (biolokim,
socio-ekonomskim i intelektualnim). Izmeu kretanja i struktura
stanovnitva postoji obostrana meusobna povezanost, koja se ogleda u
tome to komponente kretanja stanovnitva utiu na strukture, i
obrnuto, demografske strukture ispoljavaju svoj uticaj na natalitet
i smrtnost, odnosno na preseljavanje stanovnitva. S druge strane,
komponente kretanja stanovnitva kao i demografske strukture i
promene u njima uslovljene su delovanjem brojnih inilaca( biolokih,
socio-ekonomskih, ekolokih, kultur(nih i socio-psiholokih. Pomenuti
faktori i njihovo delovanje ispoljavaju se razliito u datim
uslovima drutvenog i ekonomskog razvoja, to znai da je demografski
razvitak istorijski uslovljen. Drugim reima, stanovnitvo koje ivi
na izvesnom stupnju drutvenog i ekonomskog razvoja pokazivae u
pogledu demografskog razvitka pravilnosti i zakonomernosti koje su
svojstvene datom stepenu razvoja.
Predmet demografije je stanovnitvo koje ivi na nekoj teritoriji
i koje se menja u pogledu svojih obeleja po zakonomernostima
svojstvenim za izvesno istorijsko razdoblje. Stanovnitvo, pak,
predstavlja skup lica, ljudi, na nekoj teritoriji koji se razlikuje
od samih individua, mada je od njih sastavljen. Po dananjem, irem
gleditu, demografija izuava, njegovo kretanje, razmetaj i druge
pojave, kao i njegove strukture koje se zasnivaju na individualnim
karakteristikama pojedinaca.
Pored izuavanja demografskog razvitka, kao i faktora i uzroka
koji taj razvitak uslovljavaju, demografija se bavi projekcijama i
prognozama stanovnitva, to je naroito znaajno za ekonomske i druge
nauke, odnosno za discipline koje se bave planiranjem. Danas je
opte priznat znaaj demografskih projekcija za planiranje i voenje
politike u oblasti privrede, zdravstva, prosvete, socijalne zatite
i osiguranja, kao i u mnogim drugim oblastima (zaposlenost,
prostorno i urbanistiko planiranje itd.).
Demografija kao posebna nauna diciplina obuhvata i prouavanje
porodice, domainstva i naselja kao najmanjih asocijacija u kojima
ivi stanovnitvo, i to onih aspekata koji su znaajni za sagledavanje
demografskog razvitka.
Podela demografije
Najea podela je na materijalnu i formalnu demografiju.
Materijalna ili sadrajna demografija se deli na optu, primenjenu
i posebnu.
Opta ili teorijska demografija daje opta znanja o stanovnitvu
koja se mogu smatrati zajednikim za sve populacije. Ona se ne
odnosi na konkretno stanovnitvo. U optu demografiju spadaju:
izuavanje teorija o stanovnitvu, prouavanje optih zakonomernosti i
pravilnosti u kretanju stanovnitva, u promenama demografskih
struktura, zatim prouavanje faktora koji deluju na kretanja i
strukture, kao i ispitivanja meuzavisnosti kretanja i struktura.
Tako se, na primer, kod svih populacija sa utvrenim sekularnim
tendencijama u pogledu kretanja nataliteta (na primer, njegovo
dugorono opadanje) ispolavaju izvesne promene u starosnoj strukturi
koje su karakteristine za posmatrane tendencije (dugorono opadanje
nataliteta utie na opadanje udela mladog, i porast udela sredovenog
i starog u ukupnom stanovnitvu, itd.). Ili, prelaz od
nekontrolisanog reima fertiliteta neke populacije (kontrola raanja
uglavnom se ne primenjuje od strane suprunika) na kontrolisani reim
(gotovo svi, odnosno veina branih parova primenjuju kontrolu raanja
i planiranje porodice) propraen je gotovo uvek slinim promenama u
kretanju plodnosti enskog stanovnitva po starosti, po trajanju
braka i nekim drugim karakteristikama. Pored navedenih primera, u
okviru teorijske demografije utvren je niz drugih pravilnosti i
zakonomernosti, na primer, empirijski tipovi stanovnitva i
teorijski modeli, zakonitost promena u ekonomskim strukturama
stanovnitva u zavisnosti od socijalnog i ekonomskog razvoja,
smrtnost mukog i enskog stanovnitva kod visokog ili niskog nivoa
mortaliteta po starosti, uticaj endogenih i egzogenih uzroka smrti
po starosti, struktura umrle odojadi po starosti kod populacija sa
niskim, srednijm i visokim mortalitetom odojadi, povezanost izmeu
kretanja smrtnosti (naroito smrtnosti odojadi) i kretanja
nataliteta, zavisnost stopa aktivnosti od demografskih, ekonomskih
i drugih faktora, itd.
Primenjena demografija razvijala se najee u okviru drugih
disciplina koje sa demografijom kao naukom o stanovnitvu imaju
znatan broj dodirnih taaka. Tako se ekonomska demografija bavi, pre
svega, problematikom ekonomske i profesionalne strukture aktivnog
stanovnitva, zaposlenou, prostom i proirenom reprodukcijom radne
snage, zatim povezanou izmeu demografskog razvitka i ekonomskog
razvoja, i drugim pitanjima. Medicinska demografija prouava
prvenstveno zdravstveno stanje celokupnog stanovnitva na osnovu
podataka demografske i zdravstvene statistike kao i na osnovu
anketa o zdravstvenom stanju naroda, zatim prouava promene u
strukturi umrlih po uzroku smrti i medicinske aspekte analize
smrtnosti stanovnitva, i drugo. Osim ovih, znaajno je i izuavanje
biolokih, genetskih, sociolokih, geografskih i drugih aspekata
stanovnitva. Uzeto uopteno, u demografiji, kao i u drugim naunim
disciplinama, eksplikacija mnogih pojava je moguna tek onda kada se
koriste znanja iz drugih nauka.
Mnoge pojave (na primer, migracije) ili skupovi (na primer,
porodice, naselja) izuavaju se i u drugim naukama. Re je o
podrujima izuavanja za koja je esto teko dati opredeljenje u koju
nauku ih treba razvrstati. Kod njihovog ukljuivanja u demografiju
ili u neku drugu nauku znaajna je sa stanovita demografije uvodno
data definicija, po kojoj se komponente kretanja i strukture
stanovnitva kao specifinog skupa izuavaju u demografiji, naroito
kad je istovremeno prisutan kvantitativan pristup u analizi.
Pored iznetog, u okviru primenjene demografije izuavaju se i
neka pitanja bez kojih se ne mogu shvatiti ili sagledati mnoge
pojave i problemi, kao to su urbanizacija, ishrana, socijalna i
profesionalna pokretljivost, obrazovanje, zdravstvo, stanovanje i
dr. Re je o izuavanju demografskih aspekata pomenutih problema i
pojava.
Posebnom demografijom moe se nazvati prouavanje konkretne
populacije (demografija stanovnitva Jugoslavije, Vojvodine itd,
demografija stanovnitva Evrope, celog sveta itd.). Mada su posebne
demografije preteno deskriptivne, one zahtevaju predznanja iz opte
i primenjene demografije. Njihov cilj je otkrivanje zakonomernosti
u razvitku prouavanih konkretnih populacija.
Formalna demografija ili demometrija se bavi metodima
kvantitativne analize demografskih pojava (mere, pokazatelji,
demografske tablice, demografski modeli) i od znaaja je za
demografiju u celini. Posebno se razvila u oblasti prirodnog i
mehanikog kretanja stanovnitva, zatim u istraivanju porodice,
domainstva, naselja. Otuda, esto se navodi podela na: statistiku
stanovnitva, vitalnu statistiku, migracionu statistiku i statistiku
porodice, domainstva, naselja.
U literaturi se pominje i razlika izmeu kvantitativne i
kvalitativne demografije. Prva se prvenstveno bavi ispitivanjima
kretanja stanovnitva, vodei rauna o koliinskim odnosima meu raznim
demografskim pojavama, dok je druga orijentisana u prvom redu na
kvalitativne odlike stanovnitva, tj. ispitivanje demografskih
struktura po kvalitativnim, odnosno atributivnim obelejima
(intelektualnim, fizikim, socijalnim i dr.).
Pojam istraivanja o stanovnitvu je iri. Ova istraivanja su, po
pravilu, multidisciplinarna. Multidisciplinarnost je posledica ili
stvarne potrebe da se stanovnitvo, njegov razvoj i problemi
sagledavaju sa aspekata svojstvenih razliitim naukama, ili
posledica osposobljenosti i naune orijentacije istraivaa da se bave
izvesnim pitanjima koja spadaju i u demografiju i u neku drugu
naunu disciplinu.
Demografski metod
S obzirom da stanovnitvo predstavlja statistiki skup posebne
vrste, opta statistika metodologija i teorijska statistika imaju
poseban znaaj za demografiju, u okviru koje se izuava stanovnitvo
(ukupno ili pojedini njegovi delovi koji se diferenciraju prema
raznim karakteristikama). Izuavanje statistikih skupova nije moguno
bez poznavanja opte statistike metodologije i teorije, a za
izuavanje posebnih statistikih skupova neophodno je jo poznavanje
specifinosti koje su predmet posebnih statistika, a naroito
demografske statistike. Demografska statistika je posebna grana
primenjene statistike koja izuava specifinosti u pogledu
prikupljanja podataka o stanovnitvu (metodi popisivanja
stanovnitva, sprovoenje anketa o stanovnitvu, organizacija popisa
stanovnitva, statistike prirodnog i mehanikog kretanja
stanovnitva), zatim demografska obeleja i klasifikacije, kao i
problematiku u vezi sa obradom i prikazivanjem podataka o
stanovnitvu. Poeci demografske statistike, a u znatnoj meri i
statistike teorije uopte kao i demografske analize, datiraju iz
vremena Graunt-a i Petty-a (politika aritmetika, sredina XVII
veka), koji su teili da analizom osnovnih podataka o prirodnom
kretanju stanovnitva otkriju zakonitosti u kretanju smrtnosti i
fertiliteta. Tako je jo John Graunt utvrdio da se frekvencije
pojedinih kategorija umrlih iz godine u godinu znatnije ne menjaju
(za samoubistva, za hronina oboljenja i nesrene sluajeve itd.). jo
tada nastaju prve tablice mortaliteta, koje su postale osnov za
obraunavanje premija u osiguranju ivota, kao i jedan od osnova za
izradu projekcija stanovnitva, itd.
I pored toga to je znaaj opte i teorijske, kao i primenjene
demografske statistike za istraivanja i analizu stanovnitva veoma
veliki, u okviru demografije se razvio i jedan poseban metod,
nazvan demografski metod, koji se bavi demografskim merama i
pokazateljima, primenom rauna verovatnoe u demografskoj analizi,
izradom demografskih tablica, izradom demografskih projekcija,
demografskim modelima, analizom demografskih struktura, merenjem i
predstavljanjem razvitka stanovnitva u vremenu i drugim
pitanjima.
Demografski metod se razvijao u okviru demografske statistike,
demografske analize odnosno demometrije. U sutini je re o metodu
koji je specifian u mnogim svojim vidovima i svojstven demografiji
kao posebnoj naunoj disciplini. Njegova primena dolazi do izraaja u
svim fazama demografskih istraivanja. U pitanju su tri faze: 1.
Prikupljanje podataka, pre svega u statistikom obliku, 2. Analiza
numerikih podataka posmatranja, 3. Kauzalno istraivanje. U drugoj
fazi se naroito koriste metodi demografske analize, ali se
primenjuju i drugi metodi, na primer statistiki. U ovoj fazi najee
demografski metod omoguava da se raspoloivi bruto podaci, koji su
dobijeni iz razliitih statistikih istraivanja o stanovnitvu, na
neki nain transformiu u demografski relevantne rezultate. Tipian
primer je izrada tablica mortaliteta. Naime, na osnovu popisa
stanovnitva raspolae se strukturom stanovnitva po starosti i polu,
a iz statistike umiranja distribucijom umrlih lica, takoe po
starosti i polu. Poreenjem skupova umrlih i skupova ivih za
pojedine godine starosti dobijaju se aposteriorne verovatnoe
umiranja i druge mere u tablicama mortaliteta. Pomenute mere su
relevantne za demografsku analizu, za rad na projekcijama
stanovnitva, a naroito za dobijanje sintetikih pokazatelja o nivou
mortaliteta za datu populaciju. Meutim, kako je napomenuto,
upotreba metoda demografske analize znaajna je i za poetnu i zavrnu
fazu demografskog istraivanja. Naime, njihovi koncepti, postupci i
rezultati utiu i inspiriu koncepte koji se koriste u popisima, u
vitalnoj statistici, u statistici preseljavanja, u anketama, zatim
kod sreivanja tih rezultata u tabelama. Osim toga, analiza putem
demografskog metoda veoma je znaajna i za kauzalno istraivanje.
Za demografska istraivanja, kao i za mnoge druge nauke, veoma je
znaajna injenica da se gotovo nikada ne raspolae eksperimentalnim
situacijama. Uopte uzev, demograf gotovo nikada ne uestvuje u
uslovima pod kojima se pojave u stanovnitvu manifestuju. Zbog toga
demografija, kao i mnoge druge, naroito drutvene nauke, ima tekoe u
analizi kao i prilikom kauzalne interpretacije. S druge strane,
prikupljeni podaci o stanovnitvu nemaju neposredno i jednostavno
znaenje, ve je neophodno da se pre njihove eksplikacije izvri
analiza koja se zasniva na posebnim metodima i konceptima.
Nepoznavanje tih metoda dovodi u mnogim studijama do neodrivih
interpretacija. Navodimo sledei primer.
Nivo mortaliteta stanovnitva vrlo esto se izraava optom stopom
mortaliteta, tj. brojem umrlih lica u jdnoj godini na 1000
stanovnika sredinom godine posmatranja. Pomenuta stopa je zapravo
odnos izmeu broja umrlih lica u odreenoj godini i broja stanovnika
30. juna odnosne godine, pomnoen sa 1000. Visina pomenute stope
zavisi od intenziteta umiranja po starosti, ali i od starosne
strukture stanovnitva, s obzirom na bioloku determiniranost
mortaliteta starou. Preme tome, poreenjem optih stopa jo se ne moe
dobiti slika o razlikama u nivou smrtnosti razliitih populacija, ve
je neophodno da se trai takva mera na koju ne utie starosna
struktura. Naime, moguno je da kod jedne populacije umire 12 lica
na 1000 stanovnika godinje, a kod druge samo 7, a da je ipak
mortalitet prve populacije po starosti nii od mortaliteta druge po
starosti. Prva populacija je u poodmakloj fazi starenja, dok je
druga izrazito mlada po svom starosnom sastavu. U okviru metoda
demografske analize izuavaju se postupci i pokazatelji koji i u
takvim situacijama omoguavaju uporeivanje nivoa mortaliteta za
populacije sa razliitom starosnom strukturom.
Opis demografskih pojava, pa i priprema demografski relevantnih
rezultata na osnovu grubih podataka koji su najee dati u
statistikom obliku, nisu krajnji cilj demografskih izuavanja.
Istraivanje uzroka fenomena i promena u njima, kao i promena u
strukturama stanovnitva, tj. kauzalno istraivanje, su jedan od
osnovnih ciljeva nauke, i demografija ne moe da bei od ovog
imperativa. Na ovom podruju potekoe su velike, i u okviru ovih
izlaganja treba upozoriti na njih.
Kao to je reeno, demograf ne vri eksperimente, i zbog toga on
nije u mogunosti da proverava delovanje nekog faktora na neki od
fenomena. U demografiji je re o spontanom ispoljavanju fenomena
koji a priori rezultiraju iz delovanja mnotva inilaca, U tim
uslovima elja istraivaa je da precizira svaki od njih, odnosno da
precizira grupe inilaca, to e doprineti shvatanju posmatrane
pojave, s jedne, i stvaranju demografske teorije, s druge strane.
Pored toga, kauzalno istraivanje je od neprocenjive vanosti za
izradu hipoteza o buduem kretanju stanovnitva, kao i o buduim
promenama u demografskim strukturama. U ovome radu veoma je vano da
se najpre izabere to korektnije merilo fenomena (zadatak
demografske analize), a zatim da se proui povezanost koja postoji
izmeu varijacija kod izabranog merila i drugih veliina i
karakteristika koje utiu na prouavanu pojavu.
Za ispitivanje povezanosti, bolje reeno za prouavanje uporednih
varijacija izmeu varijabli, koristi se metod korelacije, tj.
statistiki metod. Najpre se uzimaju demografske varijable (stopa
aktivnosti stanovnitva, stopa smrtnosti odojadi, stopa
fertiliteta), a zatim druge varijable koje, po naoj hipotezi,
predstavljaju uzroke varijacija kod pomenutih demografskih
varijabli. Utvrene korelacione zavisnosti, meutim, ne znae uvek da
su izolovani uzroci fenomena, poto je moguno da su uporedne
varijacije kod posmatranih varijabli posledica nekih drugih pojava,
koje nisu ispitivane. injenica da su utvrene korelacione zavisnosti
jo ne znai da je utvrena i kauzalnost. Ostaje predmet naune analize
da se korelaciona zavisnost potvrdi i kao kauzalna veza. Kad je, na
primer, naeno da izmeu grupa stanovnitva koje odlikuje pripadnost
istoj socijalnoj grupi, istoj visini dohotka i istom obrazovanju,
ali pripadnost razliitoj religiji, postoje razlike u fertilitetu,
onda se moe sa dosta pouzdanosti tvrditi da je religiozna
pripadnost uticala na reproduktivno ponaanje stanovnitva.
Adekvatna demografska analiza odnosno svrsishodno primenjeni
njeni metodi, vrlo su znaajni za kauzalna istraivanja. Ispitivanje
faktora koji utiu na smrtnost ne bi dalo najbolje rezultatae kad
bismo za merenje nivoa mortaliteta odabrali ve pomenutu optu stopu
mortaliteta. Naime, nivo smrtnosti kod neke populacije, sa gledita
faktora koji utiu na taj nivo, nije celishodno definisan pomou opte
stope mortaliteta. Meutim, drugi pokazatelj, srednje trajanje ivota
novoroenih (ansa na ivot novoroenog deteta u uslovima smrtnosti iz
godine posmatranja) je funkcionalno zavisan od mortaliteta po
starosti, a nije zavisan od starosne strukture, kakav je sluaj kod
opte stope mortaliteta. Prema tome, nivo mortaliteta meren pomou
srednjeg trajanja ivota novoroenih je realniji nego da je izmeren
optom stopom mortaliteta.
itav niz demografskih metoda izgraen je za reavanje brojnih
problema tog tipa. S druge strane, razvijeni su drugi metodi koji
se primenjuju kada podaci statistikih i drugih istraivanja ne daju
neposredne informacije o demografskim fenomenima, ve je neophodno
da se informacije uzimaju ili iz dva i vie istraivanja, ili se na
osnovu raspoloivih podataka ocenjuju nepoznate veliine. Takoe,
postoji niz metoda za ocenjivanje nekih osnovnih demografskih
pokazatelja na osnovu nepotpunih podataka. Zatim, tu je i primena
metoda demografske analize u prouavanju migracionih kretanja.
Metodi projekcija stanovnitva takoe predstavljaju vano podruje
primene demografskog metoda. I primena demografskih modela u sve
veoj meri predstavlja znaajan metodoloki instrumentarij za razliita
prouavanja.
Izvori podataka o stanovnitvu
Naveemo savremene izvore podataka o stanovnitvu.
Osnovni i najznaajniji podaci o stanovnitvu dobijaju se iz
popisa stanovnitva, koji se periodino obavlja u mnogim zemljama,
kao i kod nas. U novijem periodu u naoj zemlji popisi su vreni
1921, 1931, 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991 i 2002.godine. Inae,
prvi popis celokupnog stanovnitva Srbije izvren je 1834. godine,
posle ega je bilo jo devet popisa do 1910. godine. Pre prvog popisa
vrena su prebrojavanja poreskih glava i slino. Nakon obavljene
obrade, popisni rezultati se publikuju u posebnim knjigama. Obino
se najdetaljniji podaci objavljuju za celu zemlju i za vea podruja,
a manje detaljni za mala podruja (za optine i naselja, na primer).
Jo detaljniji nego u knjigama rezultata su podaci u dokumantacionim
tabelama u statistikim zavodima; ti podaci stoje korisnicima na
raspolaganju.
Prilikom korienja rezultata iz razliitih popisa stanovnitva,
treba voditi rauna o:
a) Problemu uporedivosti teritorije. - Politiko teritorijalna
podela esto se menja i potrebno je proveravati da li se podudaraju
granice podruja za koje se vri poreenje. Statistiki zavod esto
publikuje uporedne preglede o broju stanovnika po teritorijama.
b) Uporedivosti definicija i klasifikacija za pojedina obeleja
stanovnitva. U svakoj knjizi rezultata popisa, ili u drugim
publikacijama sa podacima o stanovnitvu, date su metodoloke
napomene, to omoguuje rad na komparativnim analizama, odnosno
dozvoljava pravilno shvatanje i tumaanje popisnih rezultata.
c) Koncepciji popisivanja. U svim posleratnim popisima
stanovnitvo je popisivano po principu ''stalnog'' stanovnitva (de
jure), to jest u mestu u kojem stalno stanuje. Raniji popisi u naoj
zemlji (1921,1931) vreni su po principu ''prisutnog'' stanovnitva
(de facto), to znai da su stanovnici popisivani u mestu u kojem ih
je popis zatekao. Pri uporeivanju treba ovo imati u vidu, naroito
ako se uporeuju podaci za gradska podruja, ili za mesta koja su u
vreme popisa imala znaajan broj privremeno prisutnih
stanovnika.
U popisu stanovnitva 2002. godine primenjen je princip
popisivanja de jure, koji je u odnosu na prethodni period
modifikovan u skladu sa meunarodnim preporukama. U sastav stalnog
stanovnitva, pored stanovnika u zemlji, ukljueni su nai dravljani
na radu i boravku u inostranstvu kraem od godinu dana, kao i strani
dravljani, koji zbog rada ili kolovanja, borave u naoj zemlji due
od godinu dana. Lica koja su izbegla sa teritorija pojedinih
republika bive SFRJ popisani su kao i ostali graani i ukljueni u
stalno stanovnitvo. Interno raseljena lica sa Kosova i Metohije su
takoe popisana, ali nisu ula u sastav stalnog stanovnitva.
Drugi veoma znaajan izvor podataka o stanovnitvu je vitalna
statistika. Matiari popunjavaju posebne obrasce o vitalnim
dogaajima (roenje, smrt, venanje), ti listii se obrauju u
statistikim zavodima, a potom se rezultati objavljuju u posebnim
publikacijama. One se objavljuju od 1950. godine svake godine,
najpre pod imenom Vitalna statistika, a kasnije kao Demografska
statistika.
Popisi stanovnitva i vitalna statistika odnose se na ukupno
stanovnitvo. Princip de jure primenjuje se i u vitalnoj
statistici.Podaci o preseljavanju stanovnitva dobijaju se iz
statistike migracija. Statistika unutranjih migracija, koja je
uspostavljena na nivou drave 1988. godine, prati svaku promenu
prebivalita trajnog karaktera.Izvori podataka o stanovnitvu su i
oni koji prikupljaju podatke o delovima stanovnitva.
Statistika zaposlenog osoblja o onom delu radne snage, odnosno
aktivnih stanovnika koji se nalaze u radnom odnosu. Naroito su
znaajni popisi zaposlenog osoblja.
kolska statistika o svim licima koja se koluju. O deci koja
podleu kolskoj obavezi, kao i omladini koja nastavlja kolovanje u
srednjim kolama, u kolama za kvalifikovane radnike, na fakultetima,
u viim i visokim kolama.
Zdravstvena statistika o svim licima koja su bila na leenju u
bolnicama i drugim zdravstvenim institucijama, ambulantama,
itd.
Poljoprivredna statistika o radnoj snazi untar poljoprivrednog
stanovnitva. Sa aspekta demografije naroito su znaajni podaci iz
redovnih popisa poljprivrede i poljoprivrednih gazdinstava, poto se
u okviru ovih popisa esto prikupljaju veoma detaljni podaci o
radnoj snazi unutar poljoprivrednog stanovnitva, a sem toga i
izvesni podaci o ukupnom poljoprivrednom stanovnitvu.
Statistika spoljnih migracija o karakteristikama useljenika i
iseljenika iz nae zemlje. Podaci o unutranjim migracijama u naoj
zemlji se ne prikupljaju i informacije o ovim preseljavanjima za
sada se mogu dobiti (sem za Sloveniju i Beograd, koji su uveli
statistiku unutranjih migracija) samo posebnom metodom na osnovu
pitanja postavljenih u popisu stanovnitva.
Razne ankete o stanovnitvu (na primer, antropometrijska merenja,
socioloke ankete, ankete o ivotnom standardu, ispitivanja strukture
potronje, strukture ishrane itd.) takoe su bogat izvor podataka o
stanovnitvu, porodicama i domainstvima.
Razne ankete stavova i miljenja stanovnitva o raznim problemima,
kojima se esto obuhvataju i pitanja koja su znaajna za demografsku
analizu (na primer, o ''idealnoj'' ili eljenoj veliini porodice, o
profesionalnoj orijentaciji omladine).
Ankete kojima se ispituju dublji problemi u vezi sa fertilitetom
stanovnitva, njegovom uslovljenou raznim faktorima, dubinske ankete
drugih demografskih pojava (smrtnost, migracije, divorcijalitet,
nupcijalitet, sterilitet itd.)
Nestatistika graa u arhivama, u matinim uredima, u raznim
dokumentima i drugo.
Statistiki i drugi materijali raznih biolokih, medicinskih,
genetskih i drugih ispitivanja i analiza.
Studije i analize drugih naunih podruja koja tretiraju
problematiku stanovnitva ili njegovih grupa (etnologija,
antropologija, sociologija, ekonomija itd.).
Teorijski pogledi na stanovnitvo
Od davnina postoji interesovanje za problematiku stanovnitva.
Politiari i mislioci su jo od antikog doba iznosili miljenja -
zasnovana na politikim, vojnim, ekonomskim, socijalnim i drugim
razmatranjima - o najpovoljnijem broju stanovnika ili o potrebi da
se stimulie odnosno uspori porast stanovnitva. Moe se rei da je
postojao strah ili od isuvie velikog, ili od isuvie malog broja
stanovnika. Ipak, do modernog vremena nije bilo konzistentne
populacione teorije.
Populacione doktrine su se pojavile ranije od demografskih
istraivanja u pravom smislu rei. Moda je u tome osnovni razlog to
su te teorije nastojale da otkriju zakon o stanovnitvu koji bi vaio
za sva vremena i za sve populacije.
Postojanje i prouavanje zakonomernosti na podruju prirodnih
nauka podsticalo je krajem XVIII veka nastojanja da se pronau
zakonitosti i na podruju drutvenih nauka.Tako je pokuano da se
otkriju zakoni o stanovnitvu. Cilj je bio da se generativni procesi
svih ljudi i vremena, kao i svih populacija, ukljue u jedno opte
ljudsko prokreaciono ponaanje i da se formulie opti i prirodni
zakon stanovnitva. Najpoznatiji predstavnik ovakvih nastojanja bio
je Thomas Robert Malthus. Sa Malthusovim spisom Essay on the
Principles of Population (prvo izdanje 1798) poela je da se razvija
populaciona teorija u savremenom smislu. Pojava tog spisa znai sve
vee interesovanje za prouavanje odnosa izmeu stanovnitva,
ekonomskih i socijalnih kretanja. Sa njegovim spisom javljaju se i
mnoge kontraverze koje se u slinom ili u drugom obliku ispoljavaju
i danas.
Ideje i teorije o stanovnitvu bile su u celoj istoriji usko
vezane za realne probleme pojedinih drutava. Na primer, ideje
starih grkih gradova-dravica; u Rimskoj Imperiji ispoljila se ideja
koja na stanovnitvo gleda kao na izvor snage. Zatim, poetkom
savremene ere, u doba stvaranja modernih drava, merkantilisti su
takoe isticali politike i ekonomske prednosti veih, tj. irih
populacija. I Malthusova teorija imala je svoje korene u politikim,
ekonomskim i socijalnim prilikama njegovog vremena, tj. ranog
kapitalizma. Marksistiki pogledi - koji zapoinju od tvoraca naunog
socijalizma, tj. Marksa i Engelsa - znae negiranje Malthusovog
veitog zakona o stanovnitvu, koji u stvari znai perpetuiranje
kapitalizma kao veitog drutvenog poretka.Marksistika gledita istiu
istorijski prilaz problemima stanovnitva, zatim ne samo potroako
(kao kod Malthusa) ve i proizvoako svojstvo stanovnitva, kao i da
su problemi stanovnitva nastali usled postojeeg drutvenog poretka
koji se temelji na privatnom vlasnitvu nad sredstvima za
proizvodnju. Uporedo sa tim, ili kasnije, formuliu se drugi prilozi
teoriji o stanovnitvu - matematski, bioloki, socioloki itd. - a u
nae vreme populacione teorije nalaze se pod presudnim uticajem, u
istoriji nezapamenog, porasta stanovnitva (naroito u zemljama u
razvoju) i sve veih nastojanja da se problemi stanovnitva sagledaju
u povezanosti sa razvojem, tj. da se trae i bolje sagledaju
meuodnosi stanovnitva, drutvenog i ekonomskog razvoja.U ovom
kontekstu, traenje prihvatljive populacione teorije nije postalo
vano samo za dobijanje boljeg uvida u proces razvoja, vei zbog toga
to bi takva teorija predstavljala bazu za planiranje, kao i za
formulisanje politike.
Stari i srednjevekovni pisci o stanovnitvu
Jo kod starih kineskih pisaca (npr. Konfucije i njegova kola)
zastupana je teza da se isuvie visoki porast stanovnitva moe
negativno odraziti na standard ivota. Neki od tih autora ve su
imali ideju o populacionom optimumu, bar to se tie stanovnitva u
poljoprivredi, postavljajui idealne proporcije i preporuujui
vlastima da ih odrava, npr. preseljavanjem stanovnitva u malo
naseljene oblasti. Stari kineski pisci takoe su govorili o
preprekama brzog porasta stanovnitva; npr. visok mortalitet zbog
nestaice hrane; na smrtnost odojad utie isuvie rano sklapanje braka
i; na nupcijalitet utiu visoki trokovi oko sklapanja braka, itd.
Pored toga, doktrine Konfucija i njegove kole znaajne su sa gledita
porodice, braka i prokreacije uopte.
Grki pisci su se vie bavili politikom i merama u pogledu
stanovnitva, nego formulisanjem populacione teorije. Platon i
Aristotel diskutovali su o optimumu stanovnitva s obzirom na grke
dravice-gradove, i to u vezi sa idealnim uslovima ovekovog razvoja.
Oni su problem stanovnitva manje razmatrali sa ekonomskog, ve vie
sa gledita odbrane, sigurnosti i vladanja. Platon, u svojoj knjizi
Zakoni, govori o idealnom broju stanovnika za dravicu-grad: 5 040
stanovnika-dravljana (tj. ukupno oko 60 000 stanovnika, zajedno sa
robovima). Ako je stanovnika vie, Platon predlae mere za kontrolu
raanja. Obrnuto, ako doe do opadanja stanovnitva, Platon predlae
mere za ranije sklapanje brakova, vii natalitet, ili imigracije sa
drugih podruja. Aristotel se sa problematikom stanovnitva bavi u
svojoj knjizi Politika. On je manje eksplicitan u pogledu optimuma,
ali smatra da drava mora biti - u pogledu prostranstva i broja
stanovnika - takva da svome stanovnitvu obezbedi slobodan i
dostojan ivot. Prekobrojno stanovnitvo donee bedu i socijalne
probleme.Kada Aristotel govori o mogunostima spreavanja
prekobrojnog stanovnitva, on pominje primenu abortusa i ostavljanje
dece. Rimljani su govorili o stanovnitvu sa perspektive velike
imperije. Cicero je bio za monogamiju, a odbacivao je Platonovu
ideju o zajednikom ivotau ena i dece. Rimljani su bili protiv
celibata, a brak je, po njima, osnovan za prokreaciju. Naroito u
Avgustovim zakonima (npr. lex Pappia Poppea) stvarane su
privilegije za lica u braku i sa decom (npr. u pogledu
nasleivanja), a predviena je bila diskriminacija za neenje, za lica
bez dece itd. To je ve bilo vreme opadanja nataliteta u Rimskoj
Imperiji, a naroito u Rimu i u Italiji.
Hebrejske svete knjige su na prvo mesto stavljale znaaj
prokreacije, npr. u Svetom pismu starog zaveta, u Genezi (Knjizi
postanja) kae se: Mnoite se..., a neplodnost je smatrana kao velika
nesrea.
Rani srednjevekovni hrianski pisci su pitanja stanovnitva vie
posmatrali sa etikog stanovita. Ipak, doktrina je bila
populacionistika, mada manje nego kod hebrejskih pisaca. S jedne
strane, ovi pisci su osuivali poligamiju, razvod, abortus,
edomorstvo i ostavljanje deteta, a s druge, oni su glorifikovali
devianstvo i polno uzdravanje. Bili su i protiv drugog braka. Tako
na primer, u prilog celibata govori apostol Pavle. Preovlaujua
tendencija je bila, naroito u prvo vreme, u prilog porasta
stanovnitva. Usled gladi i epidemija smrtnost je bila visoka, pa je
to iziskivalo i visok natalitet stanovnitva.
Miljenja islamskih autora o stanovnitvu ne razlikuju se mnogo od
hrianskih i hebrejskih, jer su u pitanju populacionistiki pogledi.
Izdvaja se uenje Ibn Kalduna, arapskog autora iz XIV veka, koga je
Evropa upoznala mnogo kasnije. Njegova miljenja su znaajna sa dva
aspekta. Na prvom mestu, on je smatrao da gusto naseljeno
stanovnitvo dovodi do vieg standarda ivota; ono dozvoljava veu
podelu rada, efektniju upotrebu prirodnih izvora, kao i vojnu i
politiku sigurnost. Drugo, po ovom autoru, cikline varijacije
deavaju se kod stanovnitva kao i kod privrede. Naime, povoljne
ekonomske prilike stimuliu natalitet, zatim utiu na opadanje
mortaliteta. Nakon toga dolazi do veeg luksuza, do veih taksa i
poreza i do drugih promena koje utiu na pojavu ekonomske depresije
i depopulacije.
Merkantilisti i fiziokrati o stanovnitvu
Merkantilistika doktrina bila je okrenuta ka ekonomskoj politici
i ona nije razvila populacionu teoriju u pravom smislu rei, ali su
pogledi na stanovnitvo zauzimali znaajno mesto u sistemu. Tako je
Botero (1558) pisao da stanovnitvo ima tendenciju porasta u okviru
potencijala ljudske plodnosti, dok su sredstva za ivot i njihov
porast ogranieni i predstavljaju prepreku za porast stanovnitva.
Ogranienost sredstava dovodi do siromatva, koje zatim utie na
nupcijalitet, na pojavu masovnih nesrea (ratovi, epidemije, glad
itd.).
Merkantilisti su isticali prednosti vee i rastue populacije,
ukljuiv i mere za poveanje nupcijaliteta, za poboljanje zdravlja,
za imigracije naroito kvalifikovanih. Prednosti vee populacije su
naroito znaajne ako one podstiu razvoj industrije, poto se
industrijski produkti mogu razmeniti za dragocene metale. Ipak, u
pogledu obima stanovnitva bilo je kod merkantilista razliitih
gledita. Neki pisci su smatrali da je veliina stanovnitva odreena
koliinom sredstava za ivot koja se moe proizvesti kod kue ili
uvesti sa strane.
Fiziokrati nisu u potpunosti prihvatili politiku merkantilista u
pogledu porasta stanovnitva, ali su se povoljno izraavali o porastu
stanovnitva pod uslovom da ga omoguava rast poljoprivredne
proizvodnje. Najpoznatiji od fiziokrata, Quesnay (1785), zastupao
je miljenje da je vea populacija poeljna, ali pod uslovom da
stanovnitvo moe iveti na odreenom stepenu izobilja. Ve je Quesnay
rekao da stanovnitvo ima tendenciju da prevazilazi koliinu
sredstava za ivot, a to se vidi iz toga to uvek ima slojeva i grupa
koji ive u siromatvu. Treba nastojati, pre svega, da raste
blagostanje. I Mirabeau je bio za veu populaciju, ali je naglaavao
da obim stanovnitva zavisi od ponude hrane, i da stoga treba
podsticati razvoj poljoprivrede. Mercier de Riviere je takoe
smatrao da je veliina stanovnitva zavisna od koliine sredstava za
ivot, ali da e - ako vlada primenjuje i vodi politiku sa ciljem
izbora najboljih puteva za efikasnu obradu zemlje - porast
proizvodnje hrane biti iznad porasta stanovnitva.
Optimizam XVIII veka o mogunostima obezbeenja sredstava za ivot
je doiveo svoj vrhunac u vreme francuske revolucije, naroito u
radovima Godwina i Condorceta. Godwin je iznosio miljenje da e
nauni progres uticati na poveanje ponude do takvog nivoa da e ovek
raditi samo pola sata da bi zadovoljio sve svoje potrebe.On nije
smatrao da e izobilje dovesti do hiperpopulacije, poto e ljudski
razum biti u stanju da deluje na seksualne elje i na prokreaciju.
Condorcet je zastupao slino miljenje o ulozi nauke u pogledu
budunosti ljudskih uslova, zahvaljujui proizvodnji hrane, koja e
dostii visok nivo, ali i ljudskom razumu, koji e imati posebnu
ulogu u spreavanju iracionalnog porasta stanovnitva.
U XVII i XVIII veku zapoeto je i sa radom na sistematskim
analizama populacionih trendova. J. Graunt je u svome radu Natural
and Political Observations on the Bills of Mortality ... (1666)
prvi analizirao mortalitet i ukazao na pravilnosti koje se
ispoljavaju. Tako je govorio o strukturi umrlih po uzroku smrti,
zatim po starosti; o odnosu izmeu broja roenih i umrlih, itd. W.
Petty (Grauntov saradnik) nije analizirao samo demografske pojave
ve i ekonomske i politike fenomene, na koje se mogu primeniti
kvantitativni metodi analize. J. Graunt i W. Petty su osnivai i
posebne kole u statistici, takozvane politike aritmetike.
Malthus i njegova teorijaOsamnaesti vek doneo je korenite
promene u mnogim pogledima.One su ostavile peat na ekonomskim i
socijalnim teorijama i na teoriji o stanovnitvu. I ranije je bilo
autora koji su isticali neogranienost ljudskih kapaciteta za
vlastitu reprodukciju, a ogranienost u proizvodnji sredstava za
ivot. Ipak pomenute ideje su naroito nale odraza kod Malthusa. On
je u radu Essay on the Principle of Population (prvo izdanje 1798.)
formulisao svoju teoriju stanovnitva. Prvo izdanje predstavlja u
velikoj meri polemiku u vidu pamfleta protiv optimizma izraenog kod
Godwina i Condorceta (kritika Godwinova u pogledu sisema jednakosti
i Condorceta u pogledu perfektnosti oveka).Polazna taka je veitost
institucija njegovih dana, koje su prirodno date, npr. privatno
vlasnitvo.Malthus tvrdi da prvi i najvaniji uzrok bede nije u
neposrednoj povezanosti sa oblikom vladavine ili distribucijom
bogatstva. Po njemu sredstva za ivot rastu po aritmetikoj
progresiji, a stanovnitvo po geometrijskoj.Da bi se porast
stanovnitva sveo na mogunosti porasta sredstava za ivot deluju
pozitivne i preventivne prepreke.
U drugim i u sledeim izdanjima Malthus je dalje razvio teoriju
stanovnitva, i istraivao ulogu stanovnitva.Bazine proporcije koje
Malthus nastoji da dokae su sledee:
1. Stanovnitvo je ogranieno sredstvima za opstanak
2. Stanovnitvo konstantno raste ako sredstva za opstanak rastu,
sve dok porast stanovnitva ne bude ogranien preprekama.
3. Prepreke su:
a) preventivne, to su moralno uzdravanje (ukljuujui i kasno
sklapanje braka), zatim zla, kao to su abortus, prevencija od zaea,
vanbrani seksualni odnosi i prostitucija;
b) pozitivne, kao to su epidemija; glad; kuga i druge boletine;
ratovi i druge manifestacije bede.
Po Malthusu (u kasnijim izdanijma Eseja), moralno uzdravanje
(kao i celibat i odlaganje sklapanja braka) je prihvatljivije sa
gledita spreavanja ekscesivnog porasta stanovnitva.to se tie
porasta stanovnitva, po Malthusu postoji prirodna tenja stanovnitva
(koju izaziva seksualni nagon) da se stalno poveava, odnosno da se
umnoi i preko granica za opstanak.
Alica Wertheimer(Baleti je analizirala Malthusovo naelo (zakon)
stanovnitva naroito sa gledita neloginosti koje su u njemu sadrane.
O tome ona izlae:
(Postavka da broj stanovnika uvek tei da pree mogunosti prehrane
nije dokazana. Naime,njegova formulacija zakona sadri stalnu stopu
rasta stanovnitva i opadajuu stopu rasta sredstava za opstanak (ako
je porast po aritmetikoj progresiji). Meutim, Malthus je i
nelogian, jer je ovek kao razumno bie u stanju da kontrolie veliinu
svog potomstva. Time zakon gubi svoj prirodni karakter.
(Malthus primenjuje svoje naelo samo na nie slojeve, jer za njih
dokazuje prirodni uzrok njihove bede.Da je zakon stanovnitva
prirodan, to bi vailo i za vie slojeve, to meutim, Malthus ne
objanjava.
(Malthus u pogledu ponude i potranje radne snage primenjuje svoj
zakon stanovnitva. Meutim, potranja za random snagom u kapitalizmu
ne zavisi od prirodnog kretanja stanovnitva, a ponuda radne snage
ne moe biti neophodno izvedena iz prirodnog kretanja stanovnitva,
pa je, prema tome, mehanizam uravnoteenja ponude i tranje radne
snage, trite rada, podvrgnuto sasvim drugim zakonima od zakona
kretanja stanovniva.
(Kapitalistika klasa je elela da prebaci odgovornost za bedu na
radnike zbog nedostatka moralnih ogranienja u pogledu mnoenja, a ne
na sam kapitalistiki sistem. Po Malthusu, nije ni moguno trajno
poboljanje poloaja radnike klase, jer bi poboljanje dovelo samo do
jo veeg porasta stanovnitva, to bi dovelo do jo veeg pogoranja
poloaja samih radnika. Prema tome, zakljuak koji daje Malthusova
teorija, da je veliina i poloaj radnike klase odreen prirodnim,
veitim zakonom stanovnitva, je za vladajuu klasu bio veoma
koristan.
Iznete neloginosti koje sadri Malthusov zakon o stanovnitvu,
ukazuju jasno na njegovu neodrivost. Moda danas o tome ne bi
trebalo ni raspravljati, da se kod mnogih autora
(neomaltuzijanaca), pa i u novije vreme, ne javljaju slini
argumenti koji bedu u mnogim zemljama vezuju za kretanje
stanovnitva, to znai da u porastu stanovnitva vide osnovni uzrok
bede i siromatva.Ti isti autori, pak, zaboravljaju ostale uzroke
pomenutog stanja (zaostajanje u ekonomskom i socijalnom razvoju,
neravnopravne meunarodne trgovinske i opte odnose; nerazvijeni
drutveni poredak, itd.). Da bi se zakon mogao smatrati nauno
fundiranim(bez obzira na kom podruju(on mora biti takav da se moe
dokazati.To svakako nije takozvani Malthusov princip stanovnitva.
Naime, kada se u pogledu odnosa izmeu rasta stanovnitva i stope
rasta sredstava za opstanak javljaju protivrenosti, sa gledita od
Malthusa proklamovanih naela, onda se izgovor nalazi u preprekama.
Zatim, Malthus ne pravi razliku(bar ne kod formulisanja svog zakona
o stanovnitvu(izmeu seksualnog i prokreacionog ponaanja, to su dve
sasvim razliite stvari. Isto tako, u vreme Malthusa je bilo
ralativno malo iskustava u pogledu analize dugoronih populacionih
trendova, a jo manje paralelnog sagledavanja drutveno(ekonomskog
razvoja i demografskog razvitka. Kasnije, razvoj je ukazao na
sasvim suprotne tendencije od onih koje su inkorporirane u
Malthusov princip stanovnitva. U visoko razvijenim zemljama dolazi
do snienja stope rasta stanovitva, i to tako da stopa rasta
sredstava za opstanak bude i nekoliko puta vea od stope rasta
stanovnitva.
Kritika MalthusaU toku XIX veka vodila se iva diskusija o
Malthusovim tezama. Neki autori su se zalagali za ove teze
(neomaltuzijanci), dok su ih drugi odbacivali.Kritike Malthusovog
zakona o stanovnitvu odnosile su se ili na prirodnu tenju
(seksualni nagon), ili na gledite o porastu sredstava za ivot,
odnosno opstanak. Prva grupa kritiara zadrala se na istoj polaznoj
taki, i oni su takoe pokuali da pronau optevaei zakon o
stanovnitvu. Kritiari koji su Malthusov zakon napadali u pogledu
bioloke komponente, iznosili su argument (npr. H. Spencer) da
seksualni nagon nije stalno isti, ve da kod svih ivih bia, prema
tome i kod oveka, postoji uska povezanost izmeu visine plodnosti i
opasnosti u pogledu opstanka vrste (pozitivna korelacija). Prema
njima, to je vea opasnost po vrstu, to je vea plodnost, kako bi se
vrsta odrala. Kod oveka, zbog razvijenog modanog i nervnog sistema,
opasnost od unitenja vrste gotovo i ne postoji, odnosno smanjena
je, i paralelno dolazi do smanjenja prokreacione sposobnosti.
Druga grupa kritiara Malthusa iz redova socijalista trai
objanjenja kretanja stanovnitva, pre svega, u drutvenoj sferi.
Osnove Malthusovog pesimizma, prenaseljenosti i problema koji se
javljaju u vezi sa brzim porastom stanovnitva su u drutvenom
ureenju koje se zasniva na privatnom vlasnitvu. Glavna je, pak,
kritika dola od osnivaa marksizma, tj. od strane Marksa i Engelsa,
koji su naroito osporavali mogunost formulisanja stalnog i
nepromenljivog, odnosno prirodnog zakona o stanovnitvu,
Predstavnici klasine ekonomske kole su Malthusov zakon o
stanovnitvu ugradili u svoja razmatranja, poto su ga prihvatali,
zajedno sa drugim zakonima, kao to su zakon o opadajuim prinosima i
gvozdeni zakon najamnine.Meutim, mnogi graanski ekonomisti su
kasnije podvrgli kritici neke od pomenutih principa.Marks i Engels
o stanovnitvu
Jo kod ranih socijalistikih pisaca i reformatora bila je osnovna
panja okrenuta ka problemu klasne diferencijacije i bede radnike
klase, koja je dola sa kapitalizmom. Thomas More je u knjizi
Utopija (1516) smatrao egalitarni princip kao idealno stanje, a
rani britanski, a naroito francuski socijalisti (utopisti) su
izraavali veliko protivljenje kapitalistikom sistemu. Meutim, tek
Marksov nauni socijalizam predstavlja konzistentnu
naunorevolucionarnu teoriju radnike klase. U naoj i naunoj
literaturi sa ovih prostora, pitanjima marksistikog doprinosa nauci
o stanovnitvu bavili su se Macura i Senti, Kraovec, Pjani,
Wertheimer Baleti i drugi. U okviru ovih izlaganja bie izneti samo
najvaniji stavovi.
Marks i Engels nisu formulisali konzistentnu populacionu
teoriju, ali su oni dali znaajne osnovne principe odnosa izmeu
drutvenog i ekonomskog razvoja i razvitka stanovnitva. Za razliku
od veitog i apstraktnog zakona o stanovnitvu (koji je formulisao
Malthus), razvitak stanovnitva je po Marksu i Engelsu uslovljen
drutvenim i ekonomskim uslovima koji postoje u razliitim drutvima.
Marks je insistirao na tome da svaki ''istorijski nain proizvodnje
ima svoje posebne zakone o stanovnitvu, ija je vrednost
istorijska''. Po Marksovom miljenju, ''neki apstraktan zakon
populacije postoji samo za biljke i ivotinje, ukoliko ovek ne
intervenie u istorijskom smislu''. Macura i Senti, koji su
analizirali pomenute stavove istiu da oni imaju dalekosean znaaj za
demografsku teoriju, jer se insistira na delovanju drutvenih
inilaca na stanovnitvo. Pomenuti autori jo zakljuuju da Marks ima u
vidu i bioloke faktore rasta, pa i natalitet i mortalitet biolokih,
tj. ljudskih, ivotinjskih i biljnih populacija, zatim oni kau
''niti bioloki faktori ne izmiu aktivnom delovanju oveka, i to kada
se radi o ljudskim populacijama u dva smisla. Prvi predstavljaju ve
ranije pomenute materijalne uslove ivota ljudi koji su u velikoj
meri determinirani vladajuim produkcionim odnosima, a drugi se
oigledno tiu aktivnog uticaja oveka na formiranje nataliteta i
mortaliteta''.
Sledei vani stavovi Marksa i Engelsa u pogledu stanovnitva tiu
se porekla i klasnog karaktera prenaseljenosti u kapitalizmu.
Prenaseljenost, o kojoj govori Malthus, nastaje usled
kapitalistikog naina proizvodnje i zbog toga to kapitalistika klasa
prisvaja viak vrednosti. Prenaseljenost nije apsolutna, ve
relativna i stvara se u procesu akumulacije kapitala, tj. u procesu
u kojem se promenljivi kapital (izvor potranje rada) sporije
poveava od konstantnog kapitala. Naime, u toku ekspanzije
kapitalistikog sistema, sam prirodni prirataj stanovnitva ne bi
mogao da zadovolji potranju za radom, ali akumulacija kapitala,
zamenjujui rad, stvara viak stanovnitva, koji je neophodan za
funkcionisanje sistema. Pomenuti viak je inherentan kapitalistikom
sistemu, on je posledica akumulacije kapitala, ali i uslov za
nastavljanje sistema. ''Rezervna industrijska armija'' mora biti
dovoljno velika kako bi se odravale niske nadnice, odnosno kako bi
postojale visoke stope vika vrednosti i profita.
Pored odreenih doprinosa klasika marksizma za demografsku
teoriju, potrebno je ukazati i na isticanje proizvoake komponente
stanovnitva i na progresivan uticaj nauke (Engels u Nacrtu za
kritiku politike ekonomije u polemici protiv Malthusa, koji je u
prvi plan stavljao potroako svojstvo stanovnitva). Naime, sa
porastom stanovnitva poveava se i radna snaga (proizvoaki deo
stanovnitva), koja stvara dobra i prua nove mogunosti za opstanak
stanovnitva. Zatim, znaajna je i uloga nauke, koja moe vriti
pozitivan uticaj na proizvodnju sredstava za ivot. Sem toga,
razliiti drutvenoekonomski uslovi i poloaj stanovnitva u
proizvodnji i raspodeli doprinose da se formiraju razliiti tipovi
reprodukcije stanovnitva.
Inae, u vreme Marksa i Engelsa demografija nije bila razvijena
kao posebna nauka. Na mnogim mestima u svojim raspravama oni su
dali odreeni doprinos i za demografiju kao npr. ''nov i svestran i
zaokruen pogled na svet i ivot, materijalistikodajalektiko
shvatanje drutva i prirode, odnosa izmeu oveka i prirode, izmeu
reprodukcije ljudi i materijalnih dobara. Naglasili su uzajamnu
vezu proizvodnje (ekonomske) s porastom stanovnitva i ulogu
demografskog faktora (nasuprot istog podreivanja reprodukcije
stanovnitva ekonomskoj reprodukciji).Matematike, bioloke i
socioloke teorije o stanovnitvu
Matematiki pristup teoriji o stanovnitvu prisutan je kod
Queteleta (1835) koji je izneo ideju o logistikom porastu
stanovnitva: porast stanovnitva je sve bri do odreene take, a zatim
poinje da slabi. Skup prepreka koje se protive neogranienom rastu
poveava se sa porastom stanovnitva. Verhulst, koji je ispitivao
pomenute pretpostavke, je zatim sugerisao logistiku funkciju.
Kasnije, logistiki zakon su razradili Perl i Reed (1920). Po Perlu,
porast stanovnitva se odvija ciklino. U okviru jednog ciklusa, u
ogranienom prostoru ili univerzumu, porast je najpre lagan, zatim
sve vei, a od take infleksije (sredinom ciklusa) porast se smanjuje
sve do kraja ciklusa. Po njemu, osnova ove teorije nije u
ekonomskim i socijalnim iniocima ve u biolokim, fizikim i hemijskim
prirodnim uzrocima. Perl je tvrdio da postoji negativna korelacija
izmeu fertiliteta i gustine stanovnitva itd. I pomenuta teorija
zasniva se na pretpostavci o postojanju jednog opteg, uvek vaeeg
zakona o stanovnitvu, to je danas odbaeno, s obzirom na ono to je
reeno u vezi sa istorijskom uslovljenou razvitka stanovnitva, zatim
o promenama koje se deavaju u pogledu korienja prostora i resursa,
itd.
Od biolokih teorija ve je ranije pomenut Spencerov biologistiki
pristup, u kojem je prihvaen odnosno uveden samoregulirajui princip
porasta stanovnitva. Zatim, treba pomenuti De Castra, koji je
govorio o povezanosti strukture (kvalitativne i kvantitativne)
ishrane i fertiliteta (postojanje inverzne relacije). De Castro je
smatrao da sa poboljanjem ishrane (naroito poveano korienje
ivotinjskih belanevina) opada fertilitet. Bilo je pokuaja da se
pomenuta ''zakonitost'' izrazi i pomou korelacione (regresione)
analize. To bi se moglo uzeti kao primer neadekvatne primene
pomenutog statistikog metoda u analizi. Naime, sa porastom udela
animalnih belanevina u strukturi ishrane koindicira i porast
standarda, obrazovanja itd., tj faktora koji utiu na opadanje
fertiliteta stanovnitva od visokog ka niem nivou, itd. Pored
navedenih biologistikih teorija, poznata ja jo ciklika teorija
Ginija (1930). Po njemu, fizioloka plodnost (fekonditet) i
varijacije u njoj su povezani sa kvalitetom rasplodnih elija.
Fekonditet najpre raste, a zatim opada. U ovim, ali i u drugim
razmatranjima, pojmovi fekonditet (bioloka plodnost) i fertilitet
(stvarna, efektivna plodnost stanovnitva) esto se upotrebljavaju na
neadekvatan nain. I svi pomenuti autori su eleli da formuliu
optevaei zakon stanovnitva. Ali, ak i u sluaju da opti zakon
organskih populacija postoji, to bi bilo bez znaaja za istorijske i
druge promene, jer promene na koje su oni upozoravali mogu se
desiti samo u hiljadugodinjim razdobljima, a ne u kraim periodima,
u kojima i dolazi do krupnih promena u kretanju stanovnitva.
U okviru znatnog broja sociolokih teorija XIX i ranog XX veka
posmatra se odnos porasta i koncentracije stanovnitva, s jedne, sa
razvojem i progresom drutva, s druge strane. Zajedno sa porastom
stanovnitva i njegovom gustinom dolazi do porasta iskustva, do
razvoja podela rada, do proirenja linih kontakata, do stimulacije
inicijative, do tehnikih inovacija i do stvaranja drugih uslova
koji su od znaaja za socijalni progres i za razvoj civilizacije.
Tako Coste smatra da je socijalni razvoj rezultat porasta
stanovnitva i gustine. Durkhem istie da je transformacija
segmentarnih drutava u organski povezane zajednice posledica
porasta stanovnitva i podele rada. Duprel je govorio o znaaju
porasta stanovnitva za tehniki i socijalni progres, kao i za
kulturni i materijalni standard ivota. Znatan broj ispitivanja u
vezi sa opadanjem fertiliteta u razvijenim zemljama istie sledee
uzroke: promene u socijalnoj sredini; sve vea diverzifikacija
ovekove sredine; porast ovekove individualnosti; njegovo nastojanje
za boljim ivotom; zapoljavanje ena; nastojanje da se deci obezbedi
sigurnija i bolja budunost, itd. Pomenuta istraivanja doprinose
shvatanju demografskih procesa, mada nedovoljno sa gledita opteg
teorijskog pristupa.
Noviji razvoj
U 20. veku formulie se teorija optimuma stanovnitva i teorija o
demografskoj tranziciji.
Teorija optimuma stanovnitvaZa teoriju optimuma stanovnitva moe
se takoe rei da ne spada u teoriju stanovnitva u pravom smislu rei,
ve pre u populacionu politiku, poto se istrauju najpovoljniji obim
kao i stopa rasta stanovnitva, zatim povoljne strukture
stanovnitva, imajui u vidu ciljeve kojima tei populaciona politika.
Optimum stanovnitva u statikom smislu je onaj broj (ili gustina)
stanovnitva koji je najpovoljniji u datom momentu i uz specifine
uslove toga momenta, a imajui u vidu traene ciljeve. Dinamiki vid
optimuma stanovnitva znai, pak, onu varijaciju broja (ili gustine)
stanovnitva koja je u toku odreenog perioda najpovoljnija, takoe
imajui u vidu traene ciljeve. Ciljevi prema kojima se definie
optimum mogu biti razliiti, mada se u literaturi obino govori o
ekonomskom optimumu. Tako se uzimaju od ekonomskih ciljeva sledei:
veliina stanovnitva kod koje se postie najvei dohodak per capita,
najvea produktivnost, kao i neki drugi pokazatelji ekonomskog
blagostanja, npr. standard ivota, realni dohodak ili nivo
zaposlenosti. Meutim, mnogi autori smatraju da je koncept
ekonomskog optimuma isuvie uzan i da bi trebalo da se optimum
stanovnitva odnosi i na neekonomske faktore, ukljuiv i druge
komponente blagostanja, kao to su zdravlje, dugovenost, idealna
veliina porodice, ouvanje prirodnih resursa, zatim kulturne i druge
vrednosti. Veina autora koja odbacuje teoriju optimuma ini to, pre
svega, zbog njene statike prirode. Naime, istie se da formalna
teorija optimuma pretpostavlja da su svi ostali faktori
tehnologija, resursi, drutvena struktura, spoljna trgovina itd. vie
ili manje dati i konstantni, to je u potpunosti nerealistiki. U
skoranjim radovima razlikuje se nekoliko pristupa koji
predstavljaju razliite stepene prelaza od iste statike do potpune
dinamike u pogledu optimalnog rasta stanovnitva. Mi emo ih ovde
pomenuti:
a) isto statiki pristup, kada se izuavaju ekonomski efekti
promena u kretanju stanovnitva, a da ostali faktori ostaju
isti.
b) Komparativno statiki pristup, kada se izraava na koji se nain
modifikuju ekonomski efekti varijacije stanovnitva, a da se menja
jedan od ostalih uslova (kapital, tehnike, struktura po starosti
itd.).
c) Ogranien dinamiki pristup koji znai izuavanje efekata
varijacije stanovnitva na ekonomski rast u odreenom periodu, uz
varijacije sa odreenom stopom ostalih uslova (ostali faktori
proizvodnje).
d) Proireni dinamiki pristup koji znai izuavanje efekata
varijacije stanovnitva na ekonomski rast u odreenom periodu, ali
sada vodei rauna o efektima koje ima varijacija stanovnitva na
druge uslove, tj. na ostale faktore proizvodnje.
e) Opti dinamiki pristup: U ovom sluaju stanovnitvo nije vie
egzogena promenljiva, to znai da se posmatraju i povratni efekti
koje ekonomski razvoj ima na stanovnitvo. Prema tome, efekti
varijacije stanovnitva prouavaju se vodei rauna o svim efektima
koje razliite promene imaju na stanovnitvo. Svakako je najpoeljniji
ovaj pristup, a on je i najkompleksniji.
Razliiti pristupi izuavanja optimuma stanovnitva naroito
dinamiki mogu dati izvesni teorijski doprinos demografiji kao nauci
o stanovnitvu, naroito sa gledita ispitivanja povezanosti socio
ekonomskog razvoja i demografskog razvitka. Meutim, u velikoj meri
ostaju pod udarcem kritike pa i kad se imaju u vidu dinamiki
pristupi mnogi aspekti teorije optimuma stanovnitva, koji su i do
sada kritikovani. Pre svega, neodrivo je uzano gledanje npr. isto
ekonomistiko na optimalne ili poeljne trendove u razvitku
stanovnitva. Neophodno je podrati takve trendove u razvitku
stanovnitva koji se mogu smatrati povoljnim sa razliitih gledita,
imajui u vidu osnovne ciljeve i vrednosti koje je drutvo
prihvatilo, ali uz potovanje osnovnih ljudskih prava. Stavovi,
''stanovnitvo i razvoj su meusobno povezani i promene u oblasti
stanovnitva utiu na promene u oblasti razvoja, a ovo takoe utie na
njih'', ''politike stanovnitva su sastavni elementi politike
drutveno ekonomskog razvoja, a nikada zamene za njega...'' , jasno
i izriito govore o potrebi takvih pristupa u kojima se kompleksno
sagledavaju kako socio ekonomski razvoj, tako isto i demografski
razvitak. Praktina upotrebljivost rezultata istraivanja optimuma
stanovnitva bila bi vrlo mala npr. sa gledita demografske politike,
kad se ne bi imalo u vidu da i ta politika mora biti sastavni deo
celokupne politike drutvenog i ekonomskog razvoja, jer se samo u
tom sluaju moe postii vee usaglaavanje razvitka stanovnitva sa
celokupnim razvojem. Pored toga, vanije od ukupnog broja
stanovnitva su njegove strukture (u stvari, kvalitativne
karakteristike), to se naroito u ranijim, ali i u mnogim skoranjim
raspravama zaboravljalo.
Teorija demografske tranzicijePrvi je formulisao Voren Tomson
(1929), a kasnije razradio Frenk Notetajn
Teorija demografske tranzicije je za razliku od mnogih ranijih
teorija izvedena na osnovu istorijskog iskustva. Naime, kad se
prouava razvitak stanovnitva u mnogim zemljama koje imaju danas
nisku stopu nataliteta (evropske zemlje, Kanada i SAD, Japan i
druge zemlje), onda se vidi da je stanovnitvo tih zemalja prolo
razliite etape u svome razvitku. Teorija demografske tranzicije ne
zasniva se vie samo na objanjavanju kretanja ukupnog stanovnitva,
ve na objanjavanju obe komponente prirodnog kretanja, tj.
fertiliteta i mortaliteta. Landry je prvi dao opis etapa o razvitku
stanovnitva, razlikujui tri reima reprodukcije stanovnitva:
primitivan, intermedijaran i moderan. On je smatrao, prouavajui
ekonomske faktore koji utiu na stanovnitvo, da je nivo
produktivnosti najznaajniji. Za primitivan reim su karakteristini
visoki fertilitet (koji ne mora predstavljati bioloki maksimum) i
mortalitet. Fertilitet nije ograniavan usled delovanja ekonomskog
faktora, ali je mortalitet ono to regulie rast stanovnitva.
Intermedijarni reim nije dovoljno definisan, mada, po Landryju,
fertilitet stanovnitva biva regulisan posredstvom nupcijaliteta
(odlaganje sklapanja braka ili celibat). U modernom reimu, usled
demografske revolucije, ekonomski faktori vie nemaju onu ulogu koju
su imali ranije. Opadanje stope nataliteta u ovom reimu je rezultat
svesnog ograniavanja veliine porodice. Blacker je dao shemu sledeih
pet etapa demografskog razvitka:
a) Visoka, stacionarna etapa: visoke stope nataliteta i
mortaliteta.
b) Rana etapa ekspanzije stanovnitva sa visokim stopama
nataliteta i opadajuim mortalitetom.
c) Kasna etapa ekspanzije stanovnitva sa ve opadajuim stopama
nataliteta, ali sa jo brim opadanjem mortaliteta.
d) Niska stacionarna etapa sa niskim stopama nataliteta i niskim
mortalitetom (gotovo na istom nivou kao i stope nataliteta).
e) Opadajue etape stanovnitva sa niskim mortalitetom, ali sa jo
niim stopama nataliteta.
Najbri porast stanovnitva je u etapi c), kada je razlika izmeu
stopa nataliteta i mortaliteta najvea. U zemljama u razvoju,
opadanje mortaliteta bilo je poetkom druge polovine 20. veka veoma
brzo, dok su stope nataliteta ostale na visokom nivou, ili su ak
neto porasle. To je dovelo do sada u istoriji nevienog porasta
stanovnitva.
Mnogi demografi su se bavili demografskom tranzicijom. Teorija
je dalje razvijena, naroito sa gledita kritika koje su joj
upuivane, sa gledita ukljuivanja strukture stanovnitva, zatim sa
aspekta izuzetaka, razliitih perioda trajanja pojedinih etapa itd.
Meutim, ostaje glavna kritika da je pomenuta teorija samo
deskripcija istorijskih zbivanja u pogledu kretanja stanovnitva,
koja su se ispoljila u danas razvijenim zemljama. Pomenuti procesi
su bili negde bri, zatim na nekim podrujima ili kod nekih
populacija je do opadanja nataliteta dolo pre opadanja mortaliteta,
odnosno stope nataliteta su opale a da nije dolo do ostalih promena
(nivo socio ekonomskog razvoja, urbanizacija), koje se obino
pominju kad se razmatra razvitak stanovnitva sa aspekta pomenute
teorije. U mnogim raspravama posebna panja je posveivana prouavanju
faktora koji su uslovili opadanje fertiliteta od visokog ka niskom
nivou. Razvoj stanovnitva u prolosti i savremene tendencije
Tabela 1. Svetsko stanovnitvo od 14. do 1600. godine
(ocena Kolina Klarka)
Broj stanovnika u milionima
GodineSvet (ukupno)Afrika1Amerika2Azija3Evropa4Okeanija
14.25623318939.51
350.25430519027.61
600.23737717319.31
800.261431017829.21
1000.280501317739.21
1200.384612324851.51
1500.427854123167.82
1600.498951530383.42
1 Egipat i ostali deo Severne Afrike
2 Severna Amerika i latinska Amerika
3 Azija bez republika biveg SSSR-a
4 Evropa i azijski deo biveg SSSR-a
Tabela 2. Svetsko stanovnitvo od 1650. do 2025. godine
Broj stanovnika u milionima
Godine1Svet ukupnoRazvijene zemlje2Zemlje u razvoju3
1650507106401
1750711147564
1800912200712
18501131302829
190015905101079
195025168321684
20003622812784950
20253847214037069
1 Za period 1650-1900 procene. Za godine 2000. i 2025. srednja
varijanta projekcija UN
2 Evropa, nekadanji SSSR, Severna Amerika, Australija, novi
Zeland i Japan
3 Afrika, Latinska Amerika, Azija (bez Japana)
Tabela 3. Udeo razvijenih i zemalja u razvoju u svetskom
stanovnitvu
Struktura u %
GodineSvetRazvijene zemljeZemlje u razvoju
195010033.166.9
200010020.579.5
202510016.683.4
Jedinice i obeleja u statistici stanovnitva
Jedinice posmatranja
U demografskoj statistici operie se sledeim jedinicama: lice
(stanovnik), brak, porodica, domainstvo i naselje.
Lice (stanovnik) javlja se kao jedinica ispitivanja u svim
delovima demografske statistike. Ponekad je ova jedinica detaljnije
specificirana: ivoroeno dete, mrtvoroeno dete, umrlo lice, udata
ena, suprunici. U tim sluajevima, pa i kad se vre ispitivanja za
sva lica, veoma je vana definicija statistikog skupa.
Kao jedinice ispitivanja javljaju se i dogaaji kao poroaj,
smrtni sluaj, sklapanje braka, ali i pobaaj, zatim zaee
(koncepcija) itd.
Navodimo neke od definicija jedinica istraivanja, koje su
usvojene u naoj statistici.
Kao ivoroeno dete smatra se ono dete koje posle poroaja, makar i
za najkrae vreme pokazuje znake ivota (disanje, odnosno kucanje
srca) bez obzira na trajanje trudnoe majke. Ako dete ubrzo posle
roenja umre, onda se najpre registruje kao ivoroeno, pa zatim i kao
umrlo. Ako je dete roeno, odnosno izvaeno iz tela majke bez ikakvih
znakova ivota, tj. ako nije disalo niti pokazivalo neki drugi znak
ivota, kao to su kucanje srca ili pokreti miia, onda se smatra
mrtvoroenim. Ne registruje se izbacivanje mrvog ploda noenog manje
od 28 nedelja. Podela na ivoroenja i mrtvoroenja naziva se i
podelom roenja prema vitalitetu. Ispitivanja samo ivoroenja u
okviru populacije znai ispitivanje efektivnog nataliteta ili
fertiliteta, a ispitivanje ivoroenja i mrtvoroenja (tj. ukupnog
broja roenja) u okviru populacije naziva se ispitivanjem ukupnog
nataliteta ili fertiliteta stanovnitva. Izbacivanje mrtvog ploda,
koji je bio noen manje od 7 meseci ili 28 nedelja, smatra se
abortusom. Napominje se da su u zdravstvenoj statistici date i neto
preciznije definicije pomenutih jedinica ispitivanja.
Brak. U zemljama u kojima se u statistici primenjuje formalni
kriterijum u pogledu definisanja branog stanja, registruje se samo
zajednice sklopljene shodno pozitivnim zakonskim propisima. U tim
zemljama se faktine brane zajednice prilikom zvaninih statistikih
istraivanja ne uzimaju u obzir.
Domainstvo, sloena statistika jedinica socioloko ekonomskog
znaaja, prestavlja skup lica koji obino ive zajedno u istom stanu
ili kui i uz isto ognjite. Poto razne zemlje na razliit nain
definiu domainstva, a kako bi se olakala meunarodna uporedivost,
postoji meunarodna preporuka da se domainstvo definie kao skup lica
koja ive u istom stanu i koja se zajedniki hrane. U jugoslovenskoj
definiciji trai se i ispunjenje kriterijuma ''zajedniko
privreivanje''. U broj domainstava su ukljuena i tzv. samaka
domainstva (lica koja sama ive). Lica koja ive zajedniki u
ustanovama, kao to su domovi uenika, kasarne, popravni i kazneni
domovi, hoteli, pansioni i sl. svrstavaju se u grupu kolektivnih
domainstava.
Porodica, ili obitelj, ili familija, nije isto to i domainstvo.
Porodica nastaje u procesu reprodukcije, a zasniva se na odnosima
koji su u drutvu priznati pravnim propisima ili obiajima. U
zajednicama evropskog tipa, ali i drugih tipova, porodica se
poglavito zasniva, sa jedne strane, na vezi suprunika, a sa druge
strane na srostvu roditelja i njihove dece. Zajednica koju
sainjavaju brani par i njihova deca naziva se esto porodica u uem
(biolokom) smislu nuklearna porodica. Zajednica samo jednog
roditelja i dece naziva se nepotpunom porodicom. Ako su u
zajednicu, pored branog para i dece, ukljuena i druga srodna lica,
re je o porodici u irem smislu.
Re naselje ili mesto moe se primeniti za svaki kompaktni skup
stambenih zgrada, bez obzira na njihovu veliinu. Zaselak je seosko
naselje koje sainjava manja grupa kua. Selo je znaajnije seosko
naselje, u kojem se javlja izvesna ekonomska diferencijacija. Grad
je zajednica u ijem ivotu poljoprivredne delatnosti nisu znaajnije
zastupljene. U naoj statistici je prihvaena sledea definicija
naselja: ''Naselje je posebna antropogeografska jedinica posebnog
imena bez obzira na broj kua''. Tri osnovna elementa definicije
naselja jesu: stanovnitvo, teritorija i ime (naziv) naselja. Broj
kua je ukljuen u definiciju da bi se otklonilo eventualno kolebanje
u pogledu malih antropogeografskih jedinica sa svega nekoliko kua,
koje se takoe smatraju naseljima ako u pogledu stanovnitva i
teritorija prestavljaju izdvojene celine i imaju svoje ime.
Definisanje grada prestavlja znatnu tekou. To se moe uiniti na
osnovu raznih kriterijuma. Podela na seosko i gradsko stanovnitvo
prestavlja poseban problem u statistici stanovnitva i naselja. Zbog
primene razliitih kriterijuma, podaci esto nisu uporedivi za
razliite periode. Nekoliko razliitih kriterijuma se koristi za
odreivanje grada. Gradom se smatra: a) svako naselje koje je tako
odreeno samom administrativno teritorijalnom podelom, vaeom u datoj
zemlji (administrativni kriterijum); b) svako naselje koje ima
odreen broj stanovnika (demografski kriterijum); c) svako podruje
koje ima poseban tip mesne samouprave; d) naselja koja imaju
gradske karakteristike; e) naselja koja se mogu svrstati kao
gradska po pretenoj ekonomskoj delatnosti (npr. procenat
nepoljoprivrednog stanovnitva). U popisu 2002. godine naselja su
svrstana u gradska i ostala, a primenjen je pravni, administrativni
osnov. primenjen je administrativni kriterijum, po kome su Obeleja
stanovnitva
Kao i kod ispitivanja svih masovnih pojava, obeleja stanovnitva
takoe mogu biti atributivna, odnosno kvantitativna. Znatan broj tih
obeleja ima opti znaaj, jer se primenjuje gotovo kod svih
demografskih (i ne samo demografskih) ispitivanja, a druga su
specifina za izvesnu granu u okviru primenjene demografske
statistike, odnosno u specifinim demografkim ispitivanjima (npr.
obeleje uzroka smrti u statistici mortaliteta).
Bioloka obeleja (pol i starost, zatim fizike, tj. antrometrijske
karakteristike, genetska obeleja, podela stanovnitva po krvnim
grupama, rasna pripadnost, zdravstvene karakteristike stanovnitva).
Veina pomenutih obeleja (sem starosti i pola) zasniva se na
parcijalnim istraivanjima, iji rezultati ne mogu u celini
zadovoljiti demografski aspekt, tj. na osnovu njih se ne moe vriti
analiza za ukupno stanovnitvo.
Do sada se smatralo da su pojedina socio ekonomska obeleja
stanovnitva najbolje izueno podruje u demografskoj analizi. Ali se
pokazalo da sa brojem analiza raste i broj problema koje treba
reavati. Re je o veoma irokom krugu karakteristika stanovnitva:
ekonomska obeleja stanovnitva (aktivnost, zanimanje, privredna
delatnost, lini dohodak, sektor vlasnitva, poloaj u zanimanju
itd.);
socijalna obeleja stanovnitva (socijalna pripadnost stanovnika i
njihovih predaka itd)
brane i fertilne karakteristike stanovnitva (brano stanje,
starost pri stupanju u brak, broj roene dece, trajanje braka, brak
po redu itd.);
migracione karakteristike stanovnitva (stanovnitvo prema rodnom
kraju ili prema mestu odakle se doselilo, prema socijalnoj ili
profesionalnoj mobilnosti itd.);
porodine karakteristike stanovnitva (veliina domainstava ili
porodica u kojem lice ivi, porodini sastav domainstva u kojem lice
ivi, itd.).
Ne moe se pretendovati da se prui potpuna i detaljna
klasifikacija socio ekonomskih karakteristika stanovnitva, poto se
one mogu javljati u mnogim vidovima, ve koliko socio ekonomskih
osobina ovek poseduje. Za demografiju sve pomenute karakteristike
postaju interesantne kada se mogu istraivati na nivou populacije
ili njenih delova, odnosno kada su znaajne za istraivanje i
sagledavanje demografskih procesa.
Intelektualne karakteristike, odnosno odgovarajue strukture,
predstavljaju u demografiji relativno slabo izuavano podruje. Od
tih obeleja pominju se i pismenost i kolska sprema ukupnog
stanovnitva, kvalifikaciona struktura radne snage, dok su gotovo
sve ostale karakteristike iz ove grupe ispitivane uglavnom samo
parcijalno (na primer, koeficijent inteligencije kod stanovnitva i
njegovih delova, druge intelektualne osobine) u drugim naukama, to
je najee za demografiju nedovoljno.
Etnike karakteristike (nacionalnost, maternji jezik,
veroispovest)Definicije i klasifikacije nekih najznaajnijih
obeleja
Starost (uzrast) jedno je od osnovnih obeleja koja se posmatraju
prilikom izuavanja strukture stanovnitva. Re je o kalendarskoj ili
hronolokoj starosti. Obeleje starosti znaajno je gotovo za sva
demografska istraivanja, naroito za ispitivanje smrtnosti,
fertiliteta, nupcijaliteta, (sklapanje brakova), divorcijaliteta,
ali i za mnoga druga ispitivanja, na primer ispitivanja morbiditeta
(obolevanja), profesionalnog traumatizma, radne sposobnosti,
invaliditeta itd. Obeleja starosti ima osobit znaaj i za
ispitivanje sastava stanovnitva po mnogim drugim karakteristikama:
struktura stanovnitva po starosti i zanimanju, po obrazovanju i
starosti, itd.
Starost se izraava obino u godinama, ak i u mesecima i danima
(za odojad i za umrlu decu). Demografi obino vre zaokrugljivanje
godina starosti na donju granicu, izraavajui ih kroz navrene godine
starosti, ili protekle godine starosti, ili ako je potrebno kroz
navrene mesece ili dane. Drugi tip izraavanja starosti predstavlja
davanje podataka po godinama roenja. Najdetaljnije klasifikacije po
obeleju ''starost'' su sledee:
navrene godine starosti (0,1,2. . .99,100 i vie);
- godine roenja (2008, 2007,. . .)Pored navedenih, u
demografskoj statistici i analizi upotrebljava se i klasifikacija
starosti po petogodinjim grupama (0 4, 5 9, 10 14, . . . 60 64, 65
i vie; odnosno 0 4, 5 9, 10 14 . . . 80 84, 85 i vie).
Kod globalnih analiza, odnosno u optim demografskim analizama
upotrebljavaju se esto saete klasifikacije, naroito po velikim
starosnim grupama: 0 19 (omladina), 20 39 (mlai sredoveni), 40 59
(stariji sredoveni) i 60 i vie (staro stanovnitvo). Kod nekih
analiza naroito sa tematikom iz ekonomske demografije, koristi se
ova klasifikacija: 0 14, 15 64 i 65 i vie godina.
Na osnovu obeleja ''starost'' izveden je pojam funkcionalnih
starosnih kontingenata, koji je za neke analize veoma znaajan:
a) Kontingent predkolske dece (od 0 do 6 godina).
b) Kontingent koloobavezne dece (od 7 do 14 godina) obuhvata
osam godina i znaajan je za analizu ispunjavanja kolske obaveze.
Ponekad se vri posebna analiza takozvanog mlaeg (7 do 10) i
starijeg (11 do14) koloobaveznog kontingenta stanovnitva.
c) Radni kontingent stanovnitva obino se definie tako, da se
njime obuhvataju mukarci od 15 do 64, a ene od 15 do 59 godina
starosti.
d) enski fertilni kontingent obuhvata sve ene od 15 do 49 godina
starosti (fertilni period). Ovaj kontingent je znaajan za analizu
plodnosti stanovnitva.
e) Za analizu branog stanja stanovnitva uzima se u obzir samo
kontingent stanovnitva iznad 15 godina.
f) Za analizu obrazovnog nivoa stanovnitva uzima se u obzir samo
kontingent stanovnitva iznad 10 godina starosti.
Pored navedenih, u izuavanju se posebno posmatraju i neki drugi
starosni kontingenti: kontingent punoletnog stanovnitva, kontingent
vojnih obveznika itd. U specifinim istraivanjima mogu biti znaajni
i neki drugi starosni kontingenti, ali oni nemaju opti znaaj (na
primer mlai i stariji maloletnici u kriminolokim
istraivanjima).
Brano stanje se u demografskim istraivanjima ispituje najee na
osnovu formalnog kriterijuma, ree i na osnovu faktinog stanja.
Klasifikacija ovog atributivnog obeleja predvia sledee modalitete:
neoenjen neudata, oenjen udata, razveden razvedena i udovac
udovica. Ako je za ispitivanje usvojen formalni kriterijum, onda se
oenjenim udatim smatra svako lice koje je sklopilo brak po vaeim
zakonskim propisima, a razvedenim razvedenom lice iji je brak
razveden odlukom nadlenog suda.
Na osnovu pitanja ''broj ivoroene dece'' (u popisima
stanovnitva, u vitalnoj statistici, u anketama) ispituje se konani
efektivni fertilitet ena (ukoliko su ene ve izile iz fertilnog
perioda), odnosno dosadanji efektivni fertilitet (ukoliko je re o
enama koje se jo nalaze u fertilnom peroidu). Ako se pitanje odnosi
i na ivoroene i na mrtvoroenu decu, vri se ispitivanje ukupnog za
razliku od pomenutog efektivnog fertiliteta.
Red roenja je obeleje u statistici nataliteta na osnovu kojeg se
vidi da li je dete roeno kao prvo, drugo, tree itd. po redu.
Za izuavanje uestalosti roenja ili razmaka izmeu poroaja u
brakovima posmatra se interval izmeu poroaja. Ovi intervali (pod
optim nazivom ''geneziki intervali'') nazivaju se intergenezikim
intervalima za razmake izmeu sukcesivnih poroaja, odnosno
protogeneziki interval za razmak izmeu momenta sklapanja braka i
prvog roenja u braku. Intervali se izraavaju u mesecima.
Druge brane karakteristike (starost pri stupanju u brak,
trajanje braka i brak po redu) upotrebljavaju se za analizu
nupcijaliteta i fertiliteta stanovnitva.
Aktivnost je jedna od najznaajnijih ekonomskih karakteristika
stanovnitva. Re je o trihotomnoj podeli stanovnitva na (privredno)
aktivna lica, na lica sa linim prihodima i na izdravana lica.
Definicije pomenutih kategorija koje su prihvaene u naoj praksi
su:
Aktivna lica su sva ona lica koja upranjavaju jedno od aktivnih
zanimanja. Pri tome se zanimanje definie kao odreena vrsta poslova
ili posla u cilju sticanja sredstava za ivot. Pored toga, u grupu
aktivnih lica svrstavaju se i lica koja samo privremeno ne vre
svoje zanimanje, kao to su bolesnici, vojnici na odsluenju vojnog
roka, nezaposlena lica, lica koja prvi put trae zaposlenje, lica na
odsluenju kazne itd.
Nezaposlena lica, koja su takoe ukljuena u grupu aktivnog
stanovnitva, su ona lica koja su izgubila ranije zaposlenje i trae
novo. Pored tih lica, u nezaposlene se obino ukljuuju i lica koja
prvi put trae zaposlenje. Prilikom utvrivanja broja nezaposlenih, u
raznim istraivanjima esto se koriste i razliite definicije.
Kategorija lica sa linim prihodom obuhvata lica koja imaju line
prihode ali koja vie ne rade. Pomenuta lica imaju lina primanja na
osnovu svog ranijeg rada ili aktivnosti (starosni i invalidski
penzioneri, ratni vojni invalidi), na osnovu rada ili aktivnosti
drugih lica (porodini penzioneri ili invalidi), ili pak na osnovu
svoje imovine (rentijeri). Pored toga, izvestan broj lica prima
socijalnu ili drugu pomo (uivaoci socijalne pomoi, stipendisti
itd.).
Sva lica koja nemaju sopstvene prihode, ili imaju prihode koji
im ne obezbeuju ekonomsku samostalnost, spadaju u izdravano
stanovnitvo. Oni su izdravani od aktivnih lica ili lica sa linim
prihodima.
Zanimanje je svojstvo pojedinca. Statisika definicija zanimanja
zasniva se na konkretnom poslu koji se vezuje za pribavljanje
sredstava za ivot. Ako neko lice obavlja dva ili vie poslova, onda
se opredeljuje prema onom za koji je najvie angaovano. Usvojeni
kriterijum je vezan najee za pretenost radnog vremena.
U praksi statistikih istraivanja nailazi se na posebne sluajeve,
kao to su lica bez stalnog zanimanja, sezonski radnici, nezaposlena
lica i lica koja prvi put trae zaposlenje. U pomenutim sluajevima
postupa se na sledei nain: Za lica bez stalnog zanimanja, ona koja
stalno menjaju poslove, kao i za lica koja sezonski obavljaju
razliita zanimanja, odreuje se zanimanje prema poslovima koje
preteno obavljaju u toku godine.
Za nezaposlena lica ili ona koja iz drugih razloga ne obavljaju
svoje zanimanje (npr. lica na izdravanju vojne obaveze), odreuje se
zanimanje prema poslovima koje su ta lica obavljala neposredno pre
nastanka razloga zbog kojih su prestala da obavljaju zanimanja.
Za lica koja prvi put trae zaposlenje, zanimanje se utvruje
prema osposobljenosti za obavljanje nekog zanimanja (na osnovu
kolovanja, ili na drugi nain itd.).
Kod nekih ispitivanja, lica sa linim prihodima (lini i starosni
penzioneri) razvrstavaju se prema zanimanju koje su vrila dok su
bila privredno aktivna (npr. kod ispitivanja mortaliteta), a
izdravana lica prema zanimanju izdravalaca (npr. ispitivanje
fertiliteta).
Delatnost kao obeleje aktivnog stanovnitva odreuje se prema
osnovnoj vrsti proizvoda ili usluga kojim se preduzee, ustanova,
radnja, gazdinstvo itd bavi. U preduzeima sa vie osnovnih ili
sporednih delatnosti, lica se razvrstavaju prema pogonu u kojem
rade, a za lica koja obavljaju poslove sa vie delatnosti, odreuje
se delatnost po principu pretenosti. Dok je zanimanje individualno
svojstvo, karakteristika aktivnog lica (uitelj, lekar hirurg,
prelac, tokar, daktiligraf, stolar itd.), privredna delatnost se
odreuje prema preduzeu, ustanovi gde lice radi. Drugim reima, kod
privredne delatnosti je re o svojstvu preduzea. U popisu 2002.
godine podaci o delatnosti su klasifikovani u sektore delatnosti
koji predstavljaju najvii nivo agregiranja.U zamjama u kojima
praktino ne postoji nepismenost, obino se obeleje pismenosti ne
istrauje u popisima. Obeleje pismenosti definie se kod nas na
sledei nain: Pismenim se smatra svako lice koje ume da napie tekst
iz svakodnevnog ivota, a zatim da napisani tekst razume. Lica koja
samo itaju smatrana su nepismenim. Inae, u popisima se ovo pitanje
postavlja stanovnitvu starijem od 10 godina.
to se tie kolske spreme stanovnitva, kod nas se primenjuje
takozvani princip ''zavrene kole'' i sva lica se razvrstavaju prema
koli koju su zavrila. Podaci se prikazuju samo za stanovnitvo staro
15 i vie godina. U iskazivanju rezultata upotrebljavaju se
klasifikacije sa veim ili manjim brojem grupa. Navodimo sledeu
klasifikaciju: lica bez kole
lica sa 1 do 3 razreda osnovne kole
lica sa 4 do 7 razreda osnovne kole
osnovno obrazovanje srednje obrazovanje vie obrazovanje visoko
obrazovanje
Obeleje nacionalna pripadnost. U svim popisima posle drugog
svetskog rata primenjen je subjektivni kriterijum u pogledu
nacionalne pripadnosti stanovnitva. Takva pripadnost utvrivana je
na osnovu slobodne izjave ispitanika i nikakva objektivna injenica
ili dokumenti o tome nisu bili predvieni kao uslov.
Pored nacionalnosti, u demografskim ispitivanjima prati se i
obeleje maternji jezik, koji se najpravilnije i najdoslednije
odreuje na osnovu jezika kojim je dete progovorilo u najranijem
detinjstvu. U tom sluaju i obeleje ''maternji jezik'' doprinosi
ispitivanju etnike strukture stanovnitva. Drugi kriterijumi, npr.
govorni jezik, nisu podesni za ispitivanje etnike strukture.
Obeleje veroispovest ispitivano je u popisu od 1953. godine, a u
kasnijim posleratnim popisima to pitanje nije unoeno u upitnik.
Ponovo je uvedeno u popisima 1991. i 2002. godine. Meutim, obeleje
o veroispovesti se ee upotrebljava u anketnim ispitivanjima (npr. u
nekim sociolokim, demografskim ili drugim anketama). Ovo obeleje je
kod nas definisano ili na osnovu isto subjektivnog kriterijuma
(izjava lica), ili se pokualo utvrditi kolika je stvarna pripadnost
lica odreenoj veroispovesti (npr. na osnovu stvarnog upranjavanja
verskih obreda).
Osnovni pokazatelji u demografskoj analizi
Kretanje stanovnitva, njegov porast, odnosno promene u ukupnom
broju stanovnika na izvesnoj teritoriji, zavisi od prirodnih i
mogracionih komponenata. Prirodna komponenta podrazumeva rezultantu
nataliteta i mortaliteta, a migraciona (mehanika) useljavanja i
iseljavanja stanovnitva. Brojevi roenih i useljenih su pozitivne, a
brojevi umrlih i iseljenih negativne komponente kretanja
stanovnitva.
Prirodni i mehaniki prirataj i porast stanovnitva
Razlikom izmeu broja ivoroenih (N) i broja umrlih (M) dobija se
apsolutni prirodni prirataj stanovnitva (J). Stopa prirodnog
prirataja na 1000 stanovnika, raunata obino za kalendarsku godinu,
dobija se po obrascu:
N M
j = 1000,
P
gde P znai broj stanovnika sredinom kalendarske godine (30. VI)
za koju se rauna prirodni prirataj. Broj stanovnika P dobija se
procenom za sredinu godine.
Stopa prirodnog prirataja je razlika izmeu stope nataliteta (n)
i stope mortaliteta (m) za izvesno razdoblje, najee jednu godinu,
odnosno:
N
n = 1000 (broj ivoroenih na 1000 stanovnika) P
M
m = 1000 (broj umrlih na 1000 stanovnika).
P
Prema tome, stopa prirodnog prirataja (j): N M N M
j = 1000 = 1000 1000 = n m.
P P P
Poto su apsolutni brojevi ivoroenih, umrlih i prirodnog
prirataja u direktnom odnosu sa veliinom stanovnitva, to se u
komparativnim analizama ili u analizama promena u toku vremena
koriste relativni pokazatelji prirodnog prirataja, nataliteta i
mortaliteta, tj. koeficijenti ili stope. Broj ivoroenih na 1000
stanovnika kree se danas u svetu izmeu 8 i preko 30, tj. u vrlo
velikom rasponu. U Srbiji je opta stopa nataliteta bila 9.6 2006.
godine (U Centralnoj Srbiji 9.6, a u Vojvodini 9.5). Broj umrlih na
1000 stanovnika godinje nalazi se u svetskim razmerama u intervalu
ispod 5 i preko 16, a u naoj zemlji je iznosila 2006. godine 13.9
(13.6 i 14.5 po podrujima).
Prirodni prirataj zavisi od kretanja i nataliteta i mortaliteta.
Kad udeli starog u ukupnom stanovnitvu znatno rastu uticaj
mortaliteta na prirodni prirataj postaje vei.
Prirodni prirataj u Srbiji je negativan, u 2006. na nivou -4.3
(-4.3 i -5.0 po podrujima). Negativan prirodni prirataj belei se u
Vojvodini od 1989. a u Centralnoj Srbiji od 1992. godine.
Razlika izmeu broja useljenika imigranata (I) i broja iseljenika
emigranata (E) predstavlja saldo preseljavanja ili migracioni saldo
(S). Stopa migracionog salda rauna se po obrascu: I E
s = 1000, a
P
stopa imigracije odnosno emigracije po formulama:
I E
i = 1000; e = 1000
P P
Pomenute stope za migracije obino se takoe raunaju za pojedine
kalendarske godine.
U pogledu migracija postoje razni tipovi stanovnitva, a u istoj
zemlji formiraju se ili izrazito imigraciona ili izrazito
emigraciona podruja, dalje podruja sa umerenim ili malim stopama
imigracije ili emigracije, a neka podruja mogu imati uravnoteeni
bilans u preseljavanjima.
Porast stanovnitva je rezultanta sve etiri komponente kretanja
stanovnitva. Apsolutni porast stanovnitva (R) dobija se po obrascu:
R = ( N M) + ( I E) = J + S Ako se raspolae podacima o svim
komponentama porasta stanovnitva, stopa porasta na 1 000 stanovnika
se rauna na sledei nain:
N M I E
r = ( + ) 1000 = n m + i e.
P P
Porast stanovnitva zavisi od prirodne komponente, tj. od
prirodnog prirataja, ali i od migracionog salda. U ranijim
periodima porast naeg stanovnitva uglavnom je zavisio od prirodnog
prirataja. Poslednji meupopisni period (1991-2002) potvrda je da i
migracioni saldo moe da opredeli ukupan porast stanovnitva. Iako je
za itav period prirodni prirataj bio negativan, depopulacija
(smanjenje broja stanovnika)je znatno ublaena pozitivnim
migracionim saldom.
Proseni godinji porast stanovnitva moe se izraunati i na osnovu
podataka o ukupnom broju stanovnika po sukcesivnim popisima
stanovnitva.
Neka je broj stanovnika prema prvom popisu P1, a prema drugom
P2. Izmeu oba popisa proteklo je t godina. Prosean apsolutni
godinji porast stanovnitva za period izmeu oba popisa moe se
izraunati na sledei nain:
P2 P1
R =
t
Stopa prosenog godinjeg porasta na 1000 stanovnika (aritmetika
stopa) dobija se prema obrascu:
R
r = 1000,
P
gde P znai srednji broj stanovnika izmeu oba sukcesivna popisa,
odnosno
P1 + P2
P =
2
Na osnovu podataka iz dva sukcesivna popisa izraunava se esto i
takozvana geometrijska stopa porasta stanovnitva: P2 = P1 qt gde P1
, P2 i t znae isto to i gore, a q je kolinik izmeu dva uzastopna
lana u geometrijskoj progresiji.
Vrednost za q moe se izraunati preko logaritama, ali i na sledei
nain:
U vrednosti za q nalazi se i stopa porasta stanovnitva (r):
r
q = 1 + , odnosno 1000
r = 1000 ( q 1) (porast u promilima).
Stopa nupcijaliteta (b), ili broj sklopljenih brakova na 1000
stanovnika godinje, predstavlja odnos izmeu broja sklopljenih
brakova (B) i broja stanovnika sredinom godine posmatranja (P),
odnosno: B
b = 1000
P
Stopa divorcijaliteta, ili broj razvedenih brakova na 1000
stanovnika, predstavlja odnos izmeu broja razvedenih brakova (Rb) i
broja stanovnika sredinom godine posmatranja (P): Rb
rb = 1000
P
U nas je stopa nupcijaliteta izmeu 5 i 6, a stopa
divorcijaliteta oko 1.
Stopa smrtnosti odojadi je odnos izmeu broja umrle odojadi (Mo=
broj umrle dece od 0 do 365 dana ivota) i broja ivoroene dece (N) u
godini posmatranja (raunato na 1000 ivoroene dece): Mo
mo = 1000
N
U zemljama vrlo niske smrtnosti, stopa smrtnosti odojadi nalazi
se na nivou ispod 4, a u zemljama vrlo visoke smrtnosti odojadi ona
dostie vrednost veu od 50. Kod nas je ona 2006. godini iznosila 7.4
(7.6 i 6.8 po podrujima). Osnovni tipovi posmatranja u
demografiji
Pojedine starosne kohorte (npr. kohorta roenih u godini t, ili
kohorta udatih ena u godini t, a starih 15, 16... godina) mogu se
posmatrati sa gledita demografsko relevantnih dogaaja od poetnog
momenta, koji je obino precizno definisan, pa do starosti . Krajnja
taka pomenutog vremenskog intervala obino se ne moe precizno
definisati. Na primer, ako se posmatra kohorta roenih u 1950.
godini u pogledu smrtnosti i migracija, poetak je definisan (to su
datumi roenih u 1950. godini), dok je krajnja taka posmatranja
pomenute kohorte oko 100 godina kasnije, poto e gotovo svi iz
kohorte roenih u 1950. umreti do 2050. godine.
Moguna su dva naina posmatranja dogaaja kod date starosne
kohorte:
a) Kontinuirano posmatranje dogaaja od poetka (npr. starost 0)
pa do potpunog iezavanja kohorte ( godina). U tom sluaju se dogaaj
registruje kontinuirano. Pored toga, postoji mogunost registrovanja
dogaaja koje prouavamo, ali i dogaaja koji prestavljaju, u stvari,
smetnju za potpuno posmatranje odnosno obuhvatanje prvih tj.
prouavanih dogaaja.
b) Retrospektivna posmatranja odnose se samo na ona lica iz
kohorte koja su ukljuena u ispitivanu populaciju u nekom datom
momentu (npr. prilikom popisa ili prilikom anketa). Moguno je da
posle pomenutog momenta vie nema dogaaja koje prouavamo, ili se
registruje samo deo dogaaja, tj. oni koji su se desili do datuma
ispitivanja.
Kod retrospektivnog posmatranja dobijaju se informacije samo o
licima koja su prilikom ispitivanja (popisa ili anketa) jo bila u
sastavu populacije. Ono ne dolazi u obzir kod ispitivanj