-
Volumen 65, Broj 1 VOJNOSANITETSKI PREGLED Strana 69
Correspondence to: Neboja eni, Vojna bolnica Ni, Bulevar Zorana
inia bb., 18 000 Ni, Srbija. Tel.: +381 18 508 910,+381 63 710 89
77. E-mail: [email protected].
I S T O R I J A M E D I C I N E UDC:
355/359:355.721(497.11)"18782008"(091)
Povodom 130 godina postojanja Vojne bolnice u Niu: januar 1878
januar 2008.On 130th Anniversary of Military Hospital in the town
of Ni: January, 1878 January, 2008
Neboja eni*, Slavia iri*, Slavica Popovi-Filipovi
Vojna bolnica, *Uprava, Ni; kola stranih jezika Koala Ni
Kljune rei:istorija medicine; srbija; sanitetska sluba
armije;medicina, ratna; lekari, vojni; bolnice, vojne.
Key words:history of medicine; yugoslavia; hospitals,
military;military personnel.
Uvod
U civilizacijskom i istorijskom hodu svaka generacija,svaka
ustanova, svaki pojedinac odgovoran je svom narodune samo u vremenu
u kome ivi, ve i u prolim, kao i uvremenima koja slede. U toku svog
postojanja od 130 godinaVojna bolnica u Niu nosila je breme srpske
istorije, srpskognaroda i srpske vojske tokom sedam ratova:
tursko-srpskograta, srpsko-bugarskog rata, dva Balkanska rata,
Prvog svet-skog rata, Drugog svetskog rata i rata na prostoru bive
Ju-goslavije tokom devedesetih godina. Ula je u istoriju u XIXveku,
trajala je i razvijala se tokom XX veka i produilasvoje postojanje
u XXI veku.
Srpsko lekarsko drutvo (SLD) osnovano je pre 136 godi-na, tanije
1872. Ovaj istorijski datum pada samo etiri godinenakon osnivanja
engleskog i drugih velikih drutava u metropo-lama irom Evrope.
Godine 1876, Vojno ministarstvo izdalo jedve uredbe: Ureenje i
raspored vojnog saniteta i Upustvo zaslubu vojnoga saniteta srpske
narodne i stajaevojske, kojima je definisana organizacija i
forma-cija vojnog saniteta u miru i ratu. Iste godine obe-leen je
jo jedan veliki dogaaj formiranje Srp-skog drutva Crvenog krsta
1.
Jedan od zaslunih pionira u stvaranju ovihudruenja, dr Vladan
orevi dao je predlogda se u Niu otvori velika Vojna bolnica* za1
000 bolesnika i ranjenika. Nika vojna bolnicazapoela je sa radom
januara 1878, samo nede-lju dana nakon osloboenja Nia od
vievekov-ne turske vladavine 2.
Od poetka svog postojanja bolnica i njenoosoblje uvek su sledili
kodekse Hipokratove za-
* Bolnica je tokom svog postojanja esto menjala ime, tako da
se
u dokumentima pominju nazivi: stalna Vojna bolnica, Moravska
vojnabolnica, stalna Moravska vojna bolnica.
kletve, da pri vrenju svoje lekarske misije nee praviti
razlikemeu bolesnicima bez obzira na veroispovest,
nacionalnost,rasu, politiku ili klasnu pripadnost. Tako su u ovoj
bolnici le-eni Turci, Bugari, Arnauti, Austrijanci, Nemci i
drugi.
U poetku, nedovoljan broj medicinskog kadra upotpu-njuju lekari
stranci, pa bolnica postaje mesto lekara bez gra-nica. Meutim, u
njenom razvoju najveu ulogu odigrali su,nesumnjivo, domai
lekari.
Eminentni srpski lekari u sastavu Vojne bolnice uNiu
Knjaz Milan M. Obrenovi sa hrabrom srpskom voj-skom osvojio je i
oslobodio Ni 28. decembra 1877. godine(po starom kalendaru). Samo
nedelju dana nakon osloboe-nja Nia, varo je dobila svoju prvu Vojnu
bolnicu. Za dese-tak godina postojanja i rada, Vojna bolnica u Niu
prerasla jeu red tri najvea bolnika centra u Srbiji (slika 1 i
2).
Sl. 1 Slika Vojne bolnice u Niu s kraja IX veka
-
Strana 70 VOJNOSANITETSKI PREGLED Volumen 65, Broj 1
eni N, et al. Vojnosanit Pregl 2008; 65(1): 6980.
Sl. 2 Zgrada Hirurgije Vojne bolnice u Niu sagraena1906.
godine
Formacijski sastav novoosnovane Vojne bolnice iniloje sedam
lekara, dva lekarska pomonika, jedan apotekar, je-dan komandir i
dva pisara. Prvi lekari bolnice bili su: dr LazaStevanovi, dr ore
Dimitrijevi, dr Dimitrije Popovi, drRozemberg, dr Janko Sjenkijevi
i dr Kazimir Stanievki(lekari poljskog porekla) i dr Murel,
zarobljen turski lekar.Uitelji iz Nia Todor Anastasijevi i
Dimitrije oreviimenovani su za bolnike pisare. Za komesara bolnice
posta-vljen je Dragia Piranac 2.
Prvi upravnik Vojne bolnice u Niu bio je dr Vladanorevi (slika
3), najzaslunija linost srpskog kako vojnog,tako i civilnog
saniteta. Dr Vladan orevi roen je 1844.godine u Beogradu,
prestonici tada male kneevine Srbije, apreminuo je 1931. godine u
suverenoj Kraljevini Jugoslaviji.Njegov bogat i kreativan ivot
protekao je u jednom burnomperiodu srpske istorije.
Sl. 3 dr Vladan orevi (18441931), prvi upravnikVojne bolnice u
Niu
Jo kao ak i student posebno se isticao u svemu, pa jetako 1863.
uestvovao u naunoj ekspediciji po istonoj Sr-
biji, koju je predvodio Josip Pani. Po preporuci Pania iDaniia,
dobio je stipendiju za studije medicine u Beu. Saudruenjem Zora i
Ujedinjenje omladine srpske ues-tvovao je na Sveslovenskom kongresu
u Moskvi. Nakon do-bijenog zvanja doktora medicine, hirurgije i
opstetricije,1869. godine otiao je u Prag na specijalizaciju u
velikomporodilitvu kod profesora Sajferta. Dvogodinju
specijali-zaciju iz hirurgije obavio je u Beu na uvenoj
Bilrotovojklinici. U Berlinu uio je od najuvenijeg nemakog
hirurgadr Langenbeka. Kao izaslanik srpske vlade u
francusko-pruskom ratu 187071, upoznaje ratnu hirurgiju i
istovreme-no prevodi sa pruskog na srpski Ratnu sanitetsku slubuto
e kasnije posluiti kao osnova za prva Upustva za slu-bu vojnog
saniteta srpske stajae i narodne vojske u mirno iratno doba. Po
povratku u Beograd 1871. godine, preuzeo jemesto efa Hirurkog
odeljenja beogradske Vojne bolnice.Organizacijske sposobnosti i
vizionarstvo pretopio je u for-miranje Srpskog lekarskog drutva
(SLD) 1872. godine ipostao njegov prvi sekretar. Izdavanje prvog
strunog lekar-skog asopisa Srpski arhiv za celokupno lekarstvo i
SLDostavlja znamenja, koja su na neki nain odredila njegov celiivot
i puteve srpskih lekara. Osnivanjem Srpskog drutvaCrvenog krsta
1876. godine, dr orevi je plasirao Knee-vinu Srbiju u meunarodne
sfere humanizma i filantropije. Usvemu je bio prvi i poseban, pa je
tako fijakerom obilaziosvoje bolesnike irom beogradske varoi.
U srpsko-turskim ratovima 18761878. na elu SanitetaJuno-moravske
divizije dr orevi ispoljio je posebne or-ganizatorske i
administrativne sposobnosti u formiranju iprestrojavanju vojnog
saniteta u sudbonosnim vremenimasrpske istorije. Sa ovog poloaja dr
orevi je preuzeo du-nost naelnika Saniteta Vrhovne komande, a po
osloboenjupostao je naelnik Sanitetskog odeljenja u Ministarstvu
unut-ranjih dela. Njegova uloga u organizaciji srpske
medicineproduila se izradom sanitetskih zakona 1879, poznatih
kaoNarodni sanitetski fond i Ureenje sanitetske struke i u-vanje
narodnog zdravlja. Doktor Vladan orevi ostavioje i dragocenu pisanu
grau o organizaciji saniteta u Srbiji uetiri knjige poznate kao
Istorija srpskog vojnog sanite-ta 1, 3. Pored obimnog strunog rada
u oblasti medicine, ba-vio se prevodilakim radom, a ostavio je i
plodnu knjievnuzaostavtinu. U njegovoj knjizi Uspomene iz
srpsko-turskograta ostali su zapisi Osvajanje Nia, Na egru i
Kodele-kule, u kojima je dat i opis Vojne bolnice: U
onomblagoslovenom polju, koje je puklo izmeu Vinika i Gorice,Nia i
Banje, i koje nema jedne stope zemlje, koja ne bi bilanajsavesnije
obraena, na etvrt sahata od varoi nike, poredputa pirotskog,
nadaleko se beli jedna lepa zgrada. To jeodeljenje velike srpske
Vojne bolnice u Niu, tu je za vremerata bila naa ranjenika bolnica.
Deset koraaja na istok odte zgrade stoje razvaline od ele-kule...
4.
Pored inicijatora osnivanja bolnice, dr Vladana ore-via, za njen
razvoj znaajni su i drugi eminentni lekari togvremena. Jedan od
njih je i dr Mihajlo-Mika Markovi (slika4), ija je zasluga upotreba
antiseptika u ratnoj hirurgiji. DrMihajlo-Mika Markovi (18741911)
roen je u Kragujevcugde je zavrio osnovnu kolu i gimnaziju. U
Beogradu seupisao na Tehniki fakultet Velike kole. Nakon prve
godine
-
Volumen 65, Broj 1 VOJNOSANITETSKI PREGLED Strana 71
eni N, et al. Vojnosanit Pregl 2008; 65(1): 6980.
studija dobio je stipendiju za studije medicine u Beu. Po
za-vretku studija bio je rasporeen na slubu u Gornjem Mila-novcu,
kao fizikus Okruga rudnikog. U Prvom srpsko-turskom ratu 1876.
godine uestvovao je kao rezervni sani-tetski oficir u sastavu
Rudnike brigade. U Drugom srpsko-turskom ratu 187778. godine
uestvovao je u svojstvu efatrupnih lekara umadijske divizije, potom
kao komandantKorpusnog sanitetskog odeljenja. U Srpsko-bugarskom
ratu188586. godine bio je referent Saniteta Moravske divizije.Tokom
tog rata ukupan broj ranjenika iznosio je oko 24 000,a dr Markovi
sam je zbrinuo oko 7 000 ranjenika, izvrio jepreko sto operacija,
izvadio preko 600 kuruma. Njegovomlekarskom moralu i etici, kao i
hirukim vetinama divili suse i domai i strani lekari. Jednom
prilikom kada je odbio daprimi nagradu, upuen mu je paket
skupocenih hirurkih in-strumenata sa pismom: Mihajlu Markoviu od
OmfrijaSendvica, koji se divi vetini, energiji i humanosti, kojima
seodlikovao ovaj mladi srpski doktor u ratu. Godine 1879.preao je u
vojnu slubu i sa inom kapetana I klase, rukovo-dio Vojnom bolnicom
u Niu. Na njegov predlog uvedena jeprimena jodoformnog zavoja kao
antiseptikog sredstva, toje doprinelo da srpska medicina bude prva
u primeni ove no-vine u leenju rana. Po zavretku rata 1886. godine
bio je po-stavljen za naelnika vojnog saniteta u Ministarstvu, gde
jeostao 17 godina. Bio je vrlo uspean u sprovoenju reformevojnog
saniteta. Njegovom zaslugom formirano je prvih pethirukih odeljenja
u divizijskim bolnicama u Beogradu, Ni-u, Kragujevcu, Valjevu i
Zajearu. Podstakao je i pomogaootvaranje prvog Pasterovog zavoda
1900. godine u Srbiji saseditem u Niu. Zasluan je za edukaciju i
usavravanjestrunog vojnosanitetskog kadra, za formiranje skladita
saapotekarskim i sanitetskim materijalom u mirnodopskim iratnim
vremenima. Ime dr Mihajla Markovia upisano je ka-ko u istoriju
srpskog vojnog saniteta, tako i u istoriju srpskemedicine. Dr
Mihajlovi je obeleio osnivanje i rad mnogihinstitucija u Srbiji 1,
3.
Jo jedno veliko ime srpske medicine upisano je u analeVojne
bolnice u Niu. Bio je to dr Mihailo Petrovi(18631934), koji je
zavrio medicinu u Beu (slika 5). Bio
je poznat kao hirurg, sanitetski general, profesor
univerziteta,sledbenik i asistent na odeljenju za hirurgiju kod dr
VojislavaSubbotia u Optoj dravnoj bolnici u Beogradu. Kao uprav-nik
Vojne bolnice u Niu od 1896. do 1912, osnivanjemOdeljenja hirurgije
1897, uinio je bolnicu velikim i pozna-tim centrom za hirurgiju i
urgentnu medicinu, a on sam pos-tao je pionir ratne hirurke kole
srpske vojske. Dr Petrovije u Niu podstakao otvaranje Pasterovog
zavoda 1900.godine, kao prve medicinske ustanove za preventivu
medici-nu u Srbiji i na Balkanu. Na Solunskom frontu (19161918),bio
je naelnik Hirurkog odeljenja Prve poljske armijskebolnice u selu
Dragomanci kod Bitolja. U vreme probojaSolunskog fronta, dr Petrovi
sa svojom hirurkom ekipomoperisao je na prvoj liniji fronta, dok su
geleri i granate zasi-pali zavojita. Bio je i ostao veran
hirurgiji, zadrao ponosvojnika i nije se odrekao svoje uloge
sanitetskog pukovnika,kasnije generala. Medicinski fakultet izabrao
je dr Petroviaza honorarnog profesora 1926. godine. Na
Meunarodnomkongresu hirurga u Briselu prezentovao je svoja iskustva
uoperacijama hernija, sa uzorkom od 3 000 bolesnika. Olov-kom je
upisao svoje ime osnivaa u hroniku Vojne bolnice uNiu, a skalpelom
je urezao svoje delo u srpsku hirurgiju iistoriju srpske medicine.
Kako je srcem bio posveen svomradu, tako je i ostavio svoje srce
ugraeno u zid hirurke saleGlavne vojne bolnice u Beogradu, u
Pasterovoj ulici. Na nje-govoj urni zapisano je: Dr Petrovi predaje
duu Bogu, telosrpskoj zemlji, a srce srpskoj medicini 1 3.
Jedan od velikana srpskog saniteta koji je bio na eluVojne
bolnice u Niu jeste i dr Vladimir Vlada Stanojevi(slika 6). Ostao
je upamen kao rukovodilac bolnice u vremevelike epidemije pegavog
tifusa tokom povlaenja preko Cr-ne Gore i Albanije 1915.
godine.
Sl. 4 dr Mihajlo Mika Markovi (18741911)
Sl. 5 dr Mihajlo Petrovi (18631934)
-
Strana 72 VOJNOSANITETSKI PREGLED Volumen 65, Broj 1
eni N, et al. Vojnosanit Pregl 2008; 65(1): 6980.
Sl. 6 dr Vladimir Vlada Stanojevi (18861978)
Dr Vladimir Vlada Stanojevi (18861978) roen jekod Dimitrovgrada,
u porodici iji su preci, po predanju, haj-dukovali sa
Hajduk-Veljkom Petroviem. Osnovno kolova-nje zavrio je u
Dimitrovgradu i Pirotu. U Niu je pohaaogimnaziju. Studije medicine
zavrio je u Vojnomedicinskojakademiji u Petrogradu krajem 1911. Ve
sledee godine po-stao je redov-bolniar Dunavske bolniarske ete. Sa
poloe-nim strunim ispitom dobio je in sanitetskog porunika ipoeo
svoje slubovanje po Srbiji: Poarevac, Kragujevac,Pritina Februara
1915. godine postavljen je za upravnikaVI rezervne bolnice, koja je
tada bila smetena u zgradi os-novne kole na Stambol kapiji. Poetkom
marta 1915. godinepreuzeo je upravu Moravske vojne bolnice kod
ele-kule.Ovim postavljenjem dobio je najtei zadatak u svom
vojno-sanitetskom slubovanju, jer je u to vreme u Srbiji
vladalavelika epidemija pegavog tifusa, a Nika vojna bolnica bilaje
jedna od najveih epidemijskih bolnica u zemlji. Dr VladaStanojevi
je na izvestan nain proveo najsudbonosnije daneu i sa ovom
bolnicom. Vodio je Vojnu bolnicu u toku epide-mije, bio na njenom
elu tokom povlaenja preko Crne Gorei Albanije, prisustvovao tom
stranom egzodusu srpske voj-ske i naroda, bio oevidac i uesnik
iskrcavanja srpske voj-ske na Krfu, velikog umiranja na Vidu,
njenih poslednjih tr-zaja i dizanja i odlaska na Solunski front. Tu
je Moravskavojna bolnica ostala, a dr Stanojevi otiao je u pratnji
Srp-ske dobrovoljake divizije na novi front u Rusiju i
Rumuniju.Toliko energije i entuzijazma, vere i nade, ponosa i
patrioti-zma, znanja i obrazovanja podario je ovom prostoru i
srp-skom narodu. Svoja dragocena iskustva oveka humaniste ilekara
opisao je u jedinstvenim rukopisima koji govori o ve-likom ratu i
srpskom vojnom sanitetu. Ratne beleke i slikedr Stanojevia su jo
neprevaziene, ne samo kao autentinodelo svedoenja ve i kao dokaz
portvovanih i plemenitihstaza jedne itave generacije lekara i
humanista. Dr Stanoje-vi je autor Istorije srpskog saniteta, koja
je od prvog izda-nja 1925. godine doivela jo nekoliko izdanja, jer
je kao ne-ponovljiva postala bukvar istorije srpske medicine
13.
Pored pomenutih, veliki doprinos razvoju Vojne bolniceu Niu dali
su i general dr Sava Popovi, dr Laza Lazarevi,dr Kazimir
Stanievski, dr Janko Sjenkijevi i dr DragutinPetkovi.
General dr Sava Popovi (18711944) roen je u Lu-anima kod
Aleksinca. Zavrio je gimnaziju u Niu, a me-dicinu u Petrogradu i
Gracu. U vojnu slubu stupio je 1900.godine. Prvi raspored ga je
doveo u Moravsku vojnu bolni-cu u Niu, kada je pristupio i
Pasterovom zavodu. Za vremePrvog svetskog rata dr Popovi je bio
referent Saniteta Ti-moke divizije, potom referent Saniteta
Moravske divizije Ipoziva. Sa formiranjem Solunskog fronta postao
je naelnikSaniteta II armije, po osloboenju naelnik Saniteta II
Ar-mijske oblasti u Sarajevu, a potom naelnik Saniteta u
Mi-nistarstvu. Celog ivota revnosno je pomagao rad Crvenogkrsta 1,
3.
Dr Laza Lazarevi (18511890) roen je u apcu.Studirao je prava u
Beogradu, a potom medicinu u Berlinu.Ostavio je podjednako veliko
delo u medicini i knjievnostiu vreme velikog kulturnog uspona u
Srbiji. U vreme srp-sko-bugarskog rata mobilisan je za pomonika
naelnikaSaniteta dr Vladana orevia. Kao sanitetski major dr
La-zarevi je organizovao jednu veliku rezervnu vojnu bolnicuu Niu
kapaciteta 753 nova bolesnika kreveta. Bolnica jebila pod upravom
Stalne vojne bolnice, koju je vodio drMihajlo Mika Markovi. Za
vreme boravka u Niu, dr La-zarevi je doprineo razvoju vojnog
saniteta i organizacijiVojne bolnice1, 3.
Dr Kazimir Stanievski roen je u varoici Cudnovi, uVoliniji.
Izbijanjem ustanka 1863. godine prekinuo je stu-dije medicine u
Petrogradu. Nakon zarobljenitva u Galici-ji, puten je na slobodu.
Nastavio je i zavrio studije medi-cine u Cirihu i Bernu. U sluajnom
susretu u Beu sa srp-skim ministrom Svetomirom Nikolajeviem, preao
je uSrbiju 1868. godine. Zapoeo je svoje slubovanje kao le-kar prvo
u Rai Kragujevakoj, potom po celoj Srbiji. Slu-ba ga je dovela i u
Ni u Vojnu bolnicu. Najdue je ostaou Jagodini, gde se oenio
sinovicom ministra Stevice Mi-hajlovia. Preminuo je u Beogradu
1911. godine u 78. go-dini ivota 1, 3.
Dr Janko Sjenkijevi potie iz uvene poljske porodice;sinovac je
poznatog romansijera Henrika Sjenkijevia. Do-ao je u Srbiju 1875.
godine. Uestvovao je u ratu 1876. go-dine u sastavu Jagodinske
okrune vojske. Godine 187778.bio je meu dobrovoljcima u Kladovu. Po
osloboenju sluioje kao lekar u etiri novoosloboena okruga. Bio je
angao-van kao sanitarni kapetan II klase u Drugoj poljskoj
bolnicipod upravom stalne Vojne bolnice u Niu 1, 3.
Dr Dragutin Petkovi (18731947) roen je u selu i-evcu kod
Kruevca. Doktorirao je u Beu 1899. godine, ausavravao se u oblasti
primenjene higijene i bakteriologijeu Peti, Hamburgu, Berlinu i
Parizu. Za upravnika Pastero-vog zavoda u Niu postavljen je 1903.
godine. Znaajno jedoprineo razvoju Zavoda i njegovoj meunarodnoj
reputaci-ji. Godine 1911. prelazi u stalnu Moravsku vojnu bolnicu
uNiu na mesto efa Internog odeljenja. Kao referent sanitetaMoravske
divizije uestvovao je u balkanskim ratovima191213. Sa srpskom
vojskom povukao se preko Albanije.
-
Volumen 65, Broj 1 VOJNOSANITETSKI PREGLED Strana 73
eni N, et al. Vojnosanit Pregl 2008; 65(1): 6980.
Na Krfu je postavljen za efa srpskog saniteta. Bio je lanSrpske
misije za organizaciju prihvatnih logora, sprovoenjehigijenskih
mera i organizaciju daljeg transporta srpskih voj-nika na Solunski
front. Kao poliglota koordinisao je rad me-unarodnih medicinskih
misija. U osloboenu Srbiju vraase 1918. godine na funkciji naelnika
Saniteta Prve armije. UNiu osniva prvi privatni sanatorijum u kome
su se besplatnoleili iznemogli, bolesni i stari. Jedno vreme bio je
i predsed-nik nike optine. Nosilac je brojnih domaih i meunarod-nih
odlikovanja. Njegovi nauni radovi obili su svet, a on jekao graanin
sveta imao kontakte sa znamenitim ljudima,meu ostalima i sa
Mihajlom Pupinom 1, 3.
U okviru stalne Moravske vojne bolnice u Niu formi-rane su dve
poljske vojne bolnice, koje su radile pod njenomdirektnom upravom.
Prvu poljsku bolnicu predvodio je drZajiek, sa lekarima dr J.
ujoviem i dr J. Petikom, lekar-skim pomonicima dr Mandelbaumom i S.
Peperom, apote-karom A. Okolikim, apotekarskim pomonikom L.
Jakese-vcem i blagajnikom P. Simiem. Druga poljska bolnica
podupravom dr J. Valenta imala je dva lekara, dr J. Sjenkijeviai dr
M. Marsia, lekarske pomonike dr S. Maskovia i M.Stojanovia,
apotekara M. Frenia, apotekarskog pomonikaA. Nekovia i blagajnika
S. Karamarkovia 13.
Nika vojna bolnica u Balkanskim ratovima
Zbog malog broja lekara u Srbiji u vreme Prvog balkan-skog rata,
srpski sanitet je preko Crvenog krsta uputio apel su-sednim
zemljama za pomo. Postoji podatak da 24 lekara sti-gla iz
Slovenije, izmeu njih ljubljanski hirurg dr Edo Slaimeri dr Ivan
Oraan 1, 2. Njihov boravak u ovoj bolnici potvrujeizvetaj dr
Slaimera koji je zapisao: Kada smo prispeli ubolnicu, bolesnici su
leali jo u svom starom, zemljom i krv-lju nakvaenom rublju, a veina
i u odelu. Neugledne prosto-rije i stube bile su pokrite prainom, a
naokolo je lealo oruje,kabanice i drugoBolesniku negu obavljale su
dobrovoljnebolniarke iz graanskih krugova i deca Dr Slaimer
jezbrinuo 467 srpskih ranjenika, koji su vrlo brzo ozdravili.
Po-hvalno se izrazio o odlinoj spremi sanitetskog osoblja, kojeje
radilo u prvim etapama zbrinjava-nja 2.
Posle Kumanovske bitke 23. i24. oktobra 1912. godine, velikibroj
ranjenih stigao je vozovima uNi i smeten u Vojnu bolnicu. Le-enje i
zbrinjavanje ranjenih i bole-snih bilo je istovetno za srpske i
tur-ske vojnike, koji su nakon izleenjaputani da se vrate domovima
uTursku. Bio je to primer istinskoghumanizma srpskih lekara i
bolni-kog osoblja 2.
Drugi balkanski rat doneo jedrugi pristup ratovanju. Forsirane
sukratke i krvave borbe sa dugimmarevima i brzim pokretima i
me-njanjem poloaja. Divizijska zavoji-ta imala su ulogu prve
pomoi,
transport je vren sanitetskim vozovima, dok je stalna
Vojnabolnica u Niu imala veliku odgovornost za leenje i
zbrinja-vanje ranjenika i bolesnika. Dotadanji stav u ratnoj
hirurgijiranu ne diraj, u ratu 1913. godine sa upotrebom
artiljerij-skih granata promenio se u nov, aktivan pristup. U
Srbiji jepo prvi put primenjen Karelov av krvnih sudova. Dr
Vladi-mir Stanojevi, i sam uesnik Balkanskih ratova, u
Istorijisrpskog vojnog saniteta i Naa ratna sanitetska
iskustvabelei da su Beograd i Ni jedina dva mesta u kojima su
senalazile rendgenoloke stanice, ali obe nepokretne 5.
U Srbiji za vreme balkanskih ratova 19121913. go-dine zabeleena
je najtea epidemija kolere. Prva pojavakolere uoena je 1912. kod
zarobljenih turskih i bugarskihvojnika, ali se vrlo brzo proirila i
na srpsku vojsku. Samona Bregalnikom bojitu, kolera je pokosila oko
5 000 srp-skih vojnika. Kolera se rairila do Nia i Beograda, sa3
295 rtava irom Srbije. Sa zavrenim ratnim operacijamai povratkom
ratnika u Ni, kolera je izbila i u konjikoj ka-sarni Moravske
divizije odnevi jo mnogo ivota. Meupreminulim vojnicima nalazi se i
ime pukovnika Moravskedivizije Milovana Nedia 5.
U vreme Drugog balkanskog rata, dolo je do formira-nja srpskog
vazduhoplovstva kao jednog od petnaest prvih usvetu. Vojvoda Putnik
je 13.12.1912. godine potpisao reenjekojim je u Srbiji ustanovljena
vazduhoplovna komanda saseditem u Niu. Od tog vremena, svih ovih 95
godina pos-tojanja, aerodrom u Niu, u neposrednoj blizini Vojne
bolni-ce, imao je veliki znaaj u transportu tekih bolesnika i
ra-njenika 5.
Nika vojna bolnica u Prvom svetskom ratu
Epidemija pegavog tifusa u Srbiji u trajanju od novem-bra 1914.
do marta 1915. godine odnela je veliki broj rtava,po nekim
procenama ak oko 300 000 ljudi. Vojna bolnicakod ele-kule postala
je najvea epidemijska bolnica srpskevojske, sa oko 3 000 obolelih.
U ratnom periodu 19121918.godine od 153 preminula lekara, njih 87
bili su rtve pega-vog tifusa (slika 7). Meu njima je bio i upravnik
Vojne bol-
Sl. 7 Otvaranje spomenika rtvama epidemije pegavog tifusa u
kruguVojne bolnice u Niu 1915 godine.
-
Strana 74 VOJNOSANITETSKI PREGLED Volumen 65, Broj 1
eni N, et al. Vojnosanit Pregl 2008; 65(1): 6980.
nice, rezervni sanitetski pukovnik dr Evgenije Branovaki,koji je
preminuo u Niu 19. februara 1915. godine 2, 6.
Septembra 1915. sa velikim borbama du Drine, Save iDunava,
Moravska stalna vojna bolnica primila je preko6 000 ranjenika.
Taj period opisan je u knjizi dr Stanojevia Moje ratnebeleke:
Sredinom februara bio sam premeten u Ni zaupravnika VI rezervne
bolnice, koja je bila smetena u zgradiOsnovne kole na Stambol
kapiji. Poetkom marta, bio sam iodatle premeten i postavljen za
upravnika Moravske stalnevojne bolnice kod ele-kule. Ovim
postavljanjem dat mi jejedan od najteih zadataka, koji mi je dotle
dodeljivan, jer jeta bolnica bila na zlom glasu tih dana. Moravska
stalna vojnabolnica bila je tada najvea epidemijska bolnica u
zemlji i unjoj je umiranje od pegavca te zime uzimalo strahovite
raz-mere.
Kad sam primio bolnicu kao novoodreeni Upravnik,zatekao sam u
njoj ovakvo stanje. Bolnica je imala u svomkrugu 26 koje zidanih
zgrada, koje baraka. Od njih je bilo 18,u kojima su bili smeteni
bolesnici. Broj bolesnika nije se ta-no znao... Sredinom februara,
kad je epidemija pegavcavladala najjae, raunalo se, da je tada
moglo biti oko 3 000bolesnika ukupno. Broj mrtvih takoe se nije
znao, jer nigrobljansko odeljenje nije stizalo, da na vreme svri
svojeposlove.
Ljudstva i personala, za vreme cele epidemije, bilo je nesamo
mnogo, ve ga je bilo i svakojakog. Samo zarobljenika,dodeljenih na
slubu, zbog velikog oboljevanja i umiranjanaih bolniara, zajedno sa
celom Bolnikom etom, bilo jepreko 625. Sestara milosrdnih,
Srpkinja, Ruskinja i Francus-kinja, bilo je 17. Apotekara,
apotekarskih pomonika 18,medicinara 11, administrativnog osoblja 9,
posluge 21. Brojlekara i lekarskih pomonika, veinom stranaca, bio
je tako-e veliki 2, 5.
U to vreme u Niu su boravili prestolonaslednik Alek-sandar
Karaorevi, predsednik srpske vlade Nikola Pai,ugledne linosti
srpskog naroda: Slobodan Jovanovi, Jo-van Cviji, Stojan Novakovi,
Slavko Gruji, dr VladislavSubboti, dr Marko Leko, dr Vladimir
Stanojevi, dr SimaKaranovi, dr Roman Sondermajer, dr Nikola Vueti,
drMarija Prita-Vueti i druge ugledne linosti srpskog sani-teta i
vojske. Ni su obili i pisali o njemu: Anri Barbi,Katarina-Klara
tuceneger, Aribald Rajs, Don Rid, Lud-vik Hirfeld, Mabel Danlop
Gruji, Franeska Vilson, knezi knjeginja Trubecki, gospoa Hartvig,
dr Abraham Don-son, dr Dejms Beri, Ogist Bop, Feri Pizani, Ivo
ipi-ko 7.
Istovremeno, Ni postaje centar prihvatanja i rasporei-vanja
stranih medicinskih misija irom Srbije. Krajem 1914.godine u Niu se
osniva Meunarodni sanitetski odbor za su-zbijanje i organizovanu
borbu protiv epidemije pegavog tifu-sa. U sastavu odbora bili su:
predsednik nj.k.v. prestolonas-lednik Aleksandar Karaorevi,
potpredsednik Sir RalphPaget, lanovi: dr William Hunter, ameriki
lekar dr RichardStrong-profesor za tropske bolesti na Univerzitetu
Harvard,ruski lekar dr Sergej K. Sofoterov, francuski pukovnik
drober, naelnik srpskog Ministarstva vojske pukovnik drSima
Karanovi, naelnik Saniteta unutranjih dela dr oka
Nikoli i inspektor vojnih bolnica pukovnik dr Roman Son-dermajer
7.
Za vreme epidemije u Srbiji radilo je preko 25 medi-cinskih
misija i poljskih bolnica iz Velike Britanije, Rusije,Francuske,
Amerike, Grke, Danske, Holandije i drugih ze-malja. Materijalna
pomo stizala je, pored pomenutih zema-lja, iz Australije, Kanade,
Novog Zelanda, vajcarske, ved-ske, Italije, Rumunije, pa ak i iz
udaljene Indije, ilea, Ja-pana i Kube 7.
U Niu, pored Vojne i Gradske bolnice, velikog brojasrpskih
lekara, lanova srpskog Crvenog krsta, saniteta Vr-hovne komande, u
pomo pristiu lekari saveznikih zema-lja. Meu prvima je bila Ruska
medicinska misija gospoeHartvig, tzv. Ruski paviljon pod upravom dr
S. K. Sofote-rova. Kasnije im se pridruuje Ruska bolnica pod
upravomkneginje Trubecki, na elu sa hirurgom dr Sergijem I.
Sorot-kinom. Dok su ruske diplomate Nikolaj Henrikovi Hartvig
iGrigorije Nikolajevi Trubecki obavljali svoju diplomatskumisiju,
gospoa Hartvig i knjeginja Trubecki organizovale suhumane misije.
Treba spomenuti da je u misiji kneginje Tru-becki bio i dr Arsenije
Duverovi iz Prokuplja, koji je studi-rao medicinu u Rusiji. U pomo
Srbiji dole su i tri misijeCrvenog krsta iz Grke; prva pod upravom
dr Vasilija No-mikosa stigla je 6. septembra 1914. godine. Druga
misija gr-kog Crvenog krsta dovela je vei broj lekara i rasporedila
ihirom Srbije. Grki lekar dr Simitopulos pridruio se VIII
re-zervnoj bolnici u Niu. Misiju danskog Crvenog krsta sa 15lanova,
koja je dola u Ni juna 1915. godine, predvodio jedr Brene. U Niu je
formirana Deija bolnica pod upravomMadam Mabel Gruji, sa osobljem
od deset lanova. Glavnabolniarka, Elizabet Seli, sa osobljem
bolnice ostala je u Ni-u i za vreme okupacije 6, 7.
Prvi dobrovoljci-humanisti i medicinari iz Francuskeupueni su u
Srbiju krajem septembra 1914. Ta grupa dob-rovoljaca od devet
lekara stigla je u Ni sredinom oktobra1914. i dobila raspored po
bolnicama irom Srbije. Misijafrancuske vojske sa dr oberom na elu,
stigla je u Ni po-etkom marta 1915. godine sa 25 lekara, 75
medicinskihsestara i bolniarki, ukupno 100 lanova. Misija je
donelaoko 300 tona sanitetskog materijala, vakcina, lekova i
pos-teljine. U Niu je ostao ef misije dr ober sa direktorom,dr
Demonetom, i administrativnim oficirom, gospodinomRaulom Labrijem.
Ostalo osoblje bilo je rasporeeno poselima i gradovima irom Srbije
u sedam sektora: u Niu,Beogradu, Valjevu, Uicu, Kruevcu, Kragujevcu
i Zajea-ru 7.
Pored medicinskih misija u pomo dolazi jedan broj le-kara i
bolniara iz vajcarske, Holandije, Poljske, Grke. UNiu, pri ruskoj
misiji, postavljen je centralni magacin sani-tetskog materijala
smeten u koli kod Saborne crkve (danasO.. Uitelj Tasa) sa deurnom
medicinskom stanicom.Kod eleznike stanice formirana je ajdinica,
koja je delilahranu lokalnom stanovnitvu i zarobljenicima 7..
Ser Tomas Lipton, kralj aja, uspean biznismen izkotske, milioner
i filantrop, pruio je veliku materijalnupomo, a svojim brodovima
prevozio je medicinske misije iopremu za bolnice. Lipton je lino
posetio Srbiju februara1915. godine i dopremio sanitetsku misiju,
ija je vrednost
-
Volumen 65, Broj 1 VOJNOSANITETSKI PREGLED Strana 75
eni N, et al. Vojnosanit Pregl 2008; 65(1): 6980.
iznosila dva miliona dinara. Prilikom posete Niu, Ser
TomasLipton proglaen je za poasnog graanina grada 8.
Katarina Klara turceneger (18541929), bolniarka ipublicista, lan
vajcarskog Crvenog krsta u Srbiji u vremebalkanskih ratova
(19121913) i Prvog svetskog rata, kada jevladala velika epidemija
pegavog tifusa, jedno vreme bora-vila je u Niu, sa rasporedom u
Prvoj rezervnoj bolnici. Se-anja iz tog perioda pretopila je u est
objavljenih knjiga oSrbiji 9.
Klara turceneger visoko je ocenila rad srpskog sanite-ta,
strunost i humanost lekara, ovekoljublje i optimizam,uprkos
stradanjima. Bila je ganuta tunim sudbinama izbe-glog naroda,
posebno ranjenika, invalida, rasturenih porodicai iznenaena
moralnim i pravnim kodeksom u tretmanu nep-rijateljskih
zarobljenika. Veliki broj njih bio je smeten uTvravi u Niu, vojnici
su bili dobro hranjeni, a oficiri su,tavie, imali posebne kuhinje.
Povremeno su izlazili iz svo-jih logora, a bili su leeni sa srpskim
vojnicima u istim bol-nicama 9.
Epidemiju pegavog tifusa pratila su masovna umiranjairom Srbije.
Po nekim procenama od pegavca je preminulood 30 000 do 35 000
vojnika i oficira, dok je broj preminulihu graanstvu nepoznat.
Gospoa Lukovi, na elu Kola srp-skih sestara kao i veliki broj
domaih i stranih lekara, huma-nista, bolniara bili su rtve pegavog
tifusa. U neposrednojblizini bolnice na Delijskom visu postoji
autentino vojnikogroblje iz Prvog svetskog rata, na kome lei preko
2 500 voj-nika, poznatih i nepoznatih imena, heroja i heroina iz
Srbije ionih dolih iz daleka 2, 6, 7.
Nika vojna bolnica u povlaenju preko Crne Gore iAlbanije
Dr Vladimir Stanojevi bio je na elu Moravske vojnebolnice od
1915, u vreme velike epidemije pegavog tifusa,na sudbonosnom putu
povlaenja preko Crne Gore i Albanijei iskrcavanja na ostrvu smrti
Vidu. Sa Solunskog fronta drStanojevi odlazi na Ruski front i
prikljuuje se Srpskoj dob-rovoljakoj diviziji i osniva dva
lazareta. On je autor jedins-tvene Istorije srpskog vojnog
saniteta, a poglavlje Epide-mija pegavca u Vojnoj bolnici kod
ele-kule i uloga te bol-nice u povlaenju 191516 ukljuuje dnevnik
Moravskevojne bolnice Preko Albanije na ostrvo smrti 10.
Dvadeset prvog oktobra 1915. godine Moravska vojnabolnica
predala je zgradu sa 1 300 teko obolelih bolesnika iranjenika
stranoj medicinskoj misiji i zapoela svoju evakua-ciju preko
Toplice, Prokuplja, Kurumlije na Kosovo u Pri-tinu. Sa povlaenjem
Bolnice krenulo je oko 500 regruta Mo-ravske bolnike ete, koja je
dobila prekomandu. U pratnji subili dr Vojislav Subboti, dr Ljuba
Zdravkovi i dr Aleksan-dar Aca Savi. Cela izbegla Srbija, srpska
vlada, srpska inte-ligencija, srpska vojska i narod krenuli su u
zajedniki egzo-dus.
U akovici 10. novembra 1915. formiran je privremenistacionar sa
150 postelja, a ve 17. novembra 1915. prekoPei put praen zimskim
hladnoama i snegom, vodi dalje zaCrnu Goru, Andrejevicu, preko
Rugova i abljaka, dok je 3.decembra 1915. Skadar bio pokriven
atorima i logorima 10.
U logorima ni vreve ni razgovora ni vrisak konja. Sveivo uti,
kao da je izumrlo Konji, nepovezani, stoje kaomrcine i dremaju. Ne
jede nijedan, jer, uostalom, i nema ni-ta pred njim. Ljudi zanemeli
kao gologlava pratnja pri spu-tanju mrtvaca u grobU centru Skadra,
u glavnoj ulici, sveje vie ljudi. Od naroda, vojnika, oficira,
arnauta i komord-ija ne moe se proi. Ide se kao na vaaru. Svako ide
za svojraun. Niko ne govori nita, niti se uje kakva vreva i
agor.Vojnici, komordije i izbeglice, kao nekakve aveti, potam-nele
i izmrale do kostiju, sa licem obraslim u dlaku i pogle-dom patnje,
u dronjavom odelu i poderanoj obuci, lutaju poceo dan i trae hleba.
uje se samo jedna re, pred oima le-bdi samo jedno, iz glave ne
izbija samo jedna misao: hlebU Skadru se osetila glad ne samo na
dnu, ne samo kod ma-se, ve i na onim mestima, gde ima uvek svega.
Glad su ose-tili bolesnici u bolnici. Red je doao i na Vrhovnu
komandu.Od gladi su poeli padati i umirati vojnici i na ulicama
10.
Moravska bolnica se 6. decembra 1915. hitno organi-zuje u
jednospratnoj zgradi bive italijanske kasarne. Formi-rati bolnicu u
mestu sa toliko leina ljudi i konja, umiranja odgladi, skapavanja
od hladnoa i iscrpljenosti bio je veliki po-duhvat.
Ve je sumrak Rad na ienju i spremanju bolniceu najveem je jeku.
Javljaju se i dolaze bolesnici.
Pred vratima bolnice, pod stranom kiom, stoji gomilaaveti od
ljudi, druge jo skidaju s konja. Kia sve jaa, kao zapakost bije jo
i grad. Skidaju jednog s konja, sputaju ga nazemlju, u blato i vodu
i zovu lekara Puls se gasio, oi sezacaklie kao staklo, prevrnue se,
a usta se polagano otvori-e uo se samo lak uzdah 10.
U Skadru je hitno formirana vojnika kuhinja, est veli-kih
kazana, kuvala se preko 4 000 obroka dnevno. Mesec da-na predaha u
Skadru, pa nov pokret. Prelazak preko Albanijeuzimao je novi danak,
nezabeleena stradanja u istorijskimanalima 10.
Ukrcavanje u Drau poelo je 15. januara 1916. OstrvaKrf i Lazaret
postala su nova utoita Moravske vojne bolni-ce, prve srpske vojne
bolnice koja je pruila utoite i lekbolesnim i iznemoglim kolonama
srpske vojske i naroda uzajednikom izbeglitvu.
Moravska bolnica stigla je na ostrvo Vido 21. januara1916.
Dnevna umiranja tada prelaze broj 150 10.
Iskrcavanje i reorganizacija srpske vojske i sanitetana Krfu
Ruski knez Grigorije Nikolajevi Trubecki koji se tako-e povukao
sa srpskom vojskom na Krf u svom rukopisuRat na Balkanu 19141917. i
ruska diplomatija, obilazeisrpske logore na Krfu, zapisao je:
Srpski logori su se na-lazili u sreditu ostrva, meu maslinjacima. U
poetku aknije bilo ni atora, pa su ljudi noili pod vedrim nebom.
NaKrfu je klima topla, a vrelo je bilo danju, ak i u januaru.Nou,
meutim, temperatura bi znatno opala. Usled toga izbog opte
iscrpljenosti, u vojsci je zavladala velika smrt-nost. Naroito su
mnogo umirali mladi regruti. Krfska klimaizazivala je zdravstveni
ok kod ljudi. Jedni su se brzo opo-ravljali, a drugi, oni
najslabiji, brzo su umirali. Sve do jedno-
-
Strana 76 VOJNOSANITETSKI PREGLED Volumen 65, Broj 1
eni N, et al. Vojnosanit Pregl 2008; 65(1): 6980.
ga, koji su pristizali, pregledala je i kontrolisala
lekarskakomisija i zato su ih prvo iskrcali na malo ostrvo Vido,
prekoputa Krfa. Na Vidu su bile postavljene francuske ambulante
ibolnice. U poetku, kada jo nije bilo ni baraka ni atora nidovoljno
medicinskog osoblja, na Vidu je svakodnevno umi-ralo i po 150
ljudi. Njihova tela sputali su sa obale u morePosetio sam Vido i
tada sam viao one muenike, dodue,ve u manjem broju, koji su bili
osueni na smrt od iscrplje-nosti. Nisam mogao da zamislim da se ivo
ljudsko bie mo-e pretvoriti u takav kostur, u bukvalnom smislu te
rei, uskelet pokriven koom. Sreom, nije bila rairena neka
epi-demija, verovatno stoga to je Srbija godinu dana ranije
pre-ivela ve jednu epidemiju u strahovitim razmerama 7.
Moravska bolnica iz Nia do 21. januara ostala je namalom ostrvu
Lazaret, gde je vrena trijaa i dezinfekcija.Hitnom naredbom prelazi
na ostrvo Vido. Njen rad odvijaose ispod etiri velika atora (slika
8).
Dr Stanojevi, uesnik i oividac srpske golgote, usvom Dnevniku
jedne bolnice zapisao je: Tu u tom adu,prikupljen kao u ii,
odigravao se u minijaturi ceo tragizamnae zemlje. Tu su u
predsmrtnom stenjanju i buncanju drh-tali i treperili svi najneniji
fibri oveije due. Tu su krozbuncanja i sanjanja, nestajali jedan za
drugim svi, koje jestrana sudbina bacila u ovaj pakao.
Iscrpljeni od gladi i zime kosturi od ljudskih tela suodlazili.
Nije bilo sahrana ni posmrtnih govora. Umesto ve-nog obeleja na
zemlji, sahranjivani su u beskonanim vo-dama Jonskog mora. Toliko
rtava, toliko zanavek nestalemladosti 10.
Hitno su potraena sredstva i materijal za formiranjebolnice.
Dobijen je kredit od 5 000 drahmi, podignuta je ku-hinja od dasaka,
nabavljeno je posue, stiglo je 2 000 malihatora, isporueno je 15
velikih engleskih atora za poljskebolnice. Svi su uestvovali u
hitnoj organizaciji bolnica ioporavilita za srpsku vojsku i
izbeglice. Sa srpskim lekari-ma i bolnikim ekipama bile su
medicinske misije Francuza,Engleza, Grka. Krfljani se odazivaju i
pomau u formiranjubolnica, prihvatnih i rekovalescentnih centrima.
Mnogi suustupili svoje kue i imanja da pomognu optem dobru i
izle-enju 10, 11.
Nika vojna bolnica na Krfu
Donji Ipsos na Krfu posluio je za postavljanje prve polj-ske
bolnice formirane od Moravske vojne bolnice iz Nia. Mi-sija
Moravske vojne bolnice stigla je na svoje odredite 21. ja-nuara
1916. Prvog dana formirano je prijemno odeljenje, ras-poreen
personal, napravljen prioritet u poslu. Napravljeniatori od dasaka,
greda i velikih brodskih platna posluili su zasklonita iznurenih
vojnika. Januara i februara meseca dolazilesu lae i po nekoliko
puta na dan. Krajem februara 1916. brojumrlih na dan smanjio se sa
150 na 1518. Tadanji upravnikbolnice dr Stanojevi, opisao je rad
bolnice reima: ..takva jebila borba Moravske bolnice na ostrvu
smrti. Ta se borbavodila danju i nou, bez predaha i na sve strane,
za sve vreme.Ne samo protiv bolesti i gladi, ve i stihijskih sila,
protiv nep-restane kie i estih jakih vetrova. Ona se vodila uz to i
protivnematine svakojake vrste 5.
Dr Stanojevi u knjizi Moje ratne beleke i slike na-veo je ulogu
i znaaj celokupnog personala Moravske bolni-ce iz Nia, prilikom
iskrcavanja i boravka na Krfu.
Ovde su znaajan doprinos dale mladalake snagemedicinara, koji su
iz studentskih klupa usred studija napus-tali uenje i prihvatali se
vojno-sanitetske slube i u nedos-tatku lekara uinili mnogo toga to
je ostalo nezapae-no 5.
Da ne bi bilo nezapaeno i nezapisano, navodimo imenastudenata
medicine sa dubokim potovanjem za njihovu po-rtvovanost i
ovekoljublje. Medicinari dobrovoljci, koji su usastavu Moravske
vojne bolnice na ostrvu Vido polagalisvoje ispite iz medicinske
etike u najteim danima, suoenisa velikim patnjama i rtvama srpskih
vojnika bili su: Alek-sandar orevi, Aleksandar Petrovi, Bora
Gradojevi,Dragomir Vukovi, Dobrosav Stanarevi, arko Pratalo,ika
Markovi, Jezdimir Jovanovi, Lujo Horvat, Luka Smi-ljani, Milorad
Feliks, Mihajlo Stani, Steva Milovanovi,Veselin Gruji, Mileti (ime
nije poznato) 5.
Moravska bolnica je, poto je izvrila svoj zadatak, ra-dila na
Vidu jo nekoliko dana. Zatim je bolesnike predalafrancuskim
lekarimaPersonal i ljudstvo upueni su na no-ve dunosti. Tako se
zavrio put Moravske vojne bolnice,
Sl. 8 Srpski vojnici u bolnikom atoru na Krfu 1916. godine
-
Volumen 65, Broj 1 VOJNOSANITETSKI PREGLED Strana 77
eni N, et al. Vojnosanit Pregl 2008; 65(1): 6980.
od Nia, preko Crne Gore i Albanije, do Krfa. Epopeja jedneitave
generacije, hronika jedne velike i znaajne sanitetskeinstitucije
upisala se u srpsku istoriju.
Personal Moravske bolnice produio je sa daljim du-nostima na
novom frontu. Bolesne i ranjene preuzela je fran-cuska bolnica, meu
njima poznati francuski lekar dr Pol Di-pre. Na Krfu je takoe
nalazila francuska laboratorija, podupravom dvojice priznatih i
iskusnih bakteriologa, dr Birnea(Burnet) i Lizbona (Lisbonne). Dr
Birne je kasnije u Tunisubio naslednik slavnog bakteriologa Nikola,
a dr Lizbon je,kao profesor, preuzeo katedru za bakteriologiju u
Monpeljeu,Francuska.
Danas u dvorcu Ahileon na Krfu stoji spomen-ploa,memorijal koji
svedoi da je 1916. u tom zdanju, radila bol-nica za srpske oficire.
Optinsko pozorite na Krfu uva jojedno znamenje. U foajeu pozorita
nalazi se spomen-ploa,svedoanstvo da je u toj zgradi zasedala
srpska skuptina ivlada u periodu Prvog svetskog rata 2, 5, 10.
Nika vojna bolnica na Solunskom frontu
Nakon povlaenja preko Albanije ponovo je izvrenareorganizacija
srpske vojske i formirano je est divizija. Srp-ski vojnici,
slomljeni i izgladneli, prebaeni su na Krf, u Bi-zertu (Tunis) i
Marselj (Francusku). Oko 6 000 studenata,aka i majki sa decom
prebaeno je na Korziku. Reorganiza-cija vojske dovela je do
reorganizacije srpskog saniteta, kojije trebalo da prati francuski
model sanitetske organizacije.Takvu odluku potvrivao je i regulisao
dogovor sa prve Pari-ske konferencije, odrane aprila 1916. godine
5, 12.
Nakon Gornievske bitke, na Solunskom frontu bilo jena stotine
ranjenika. To je podstaklo srpskog lekara dr Miha-ila Petrovia da
napravi iskorak iz dogovorenih propisa i dapored zavojita osnuje
prvu srpsku bolnicu na Solunskomfrontu. Glavna vojna bolnica srpske
vojske u egzilu bila jeSrpska rezervna bolnica Prestolonaslednika
Aleksandraformirana od velikana srpskog saniteta i personala
Moravskedivizije, koji su preli veliki i slavan put od Nia, preko
celeSrbije, Crne Gore, Albanije sve do Ipsosa na Krfu 5, 12.
Osnivanjem bolnice juna 1916. godine u Vasilici, po-tom u
Dragomancima, dr Petrovi je postavio Prvu poljskuhirurku bolnicu za
saniranje akutnih oboljenja i povreda.Bolnica sa lokacijom nedaleko
od eleznike stanice u Dra-gomancima, dobila je na znaaju po pravoj
lokaciji, to jevreme kasnije potvrdilo. Na poetku, cela bolnica
bilo jesmetena ispod est atora kapaciteta 120 bolesnikih poste-lja,
sa operacionom salom i rendgenom. Bolnica je pripadalaVrhovnoj
komandi. U neposrednoj blizini bojita Druge ar-mije postaje vana
srpska formacija na samom frontu, sa ve-likim prednostima u brem i
bezbolnijem transportu ranjeni-ka 5.
Plemenita dobrotvorka, francuska kontesa aban de laPalis,
priskoila je u pomo u opremi i koordinaciji. U nepo-srednoj blizini
u Ostrovu bila je smetena Bolnica kotskihena, na elu sa
australijskom lekarkom dr Agnes Bennett.Bolnica je imala svoju
samostalnu transportnu jedinicu, naelu sa gospoom Harley, koja je
pomagala u prevozu ra-njenika i opreme. Cela misija bila je uspena
improvizacija,
pothranjena srpskom upornou i bistrim umom starog borcai
prekaljenog hirurga dr Petrovia, koji je svojim velikim pi-onirskim
koracima ve obeleio formiranje Vojne bolnice uNiu 7.
Na Solunskom frontu, meutim, nije bilo samo ratneoluje, ve i
prave, koja se dogodila u Dragomancima 23. feb-ruara 1917. Uprkos
nevoljama i predlozima da se sele, drPetrovi sa svojim saradnicima
odluio je da ostane i bori se.Pobedio je srpski inat ili ono da su
Srbi loi organizatori alinajbolji improvizatori. Sagradili su
zgrade pletare u etirireda, praene sa dva previjalita, tri
operacione sale, poseb-nom zgradom za rendgen aparat i jednom
bakteriolokom iserolokom laboratorijom. U bolnikom krugu bio je
ureensopstveni povrtnjak i mala farma kokoaka, svinja i ovaca, asve
sa ciljem samoopstanka. Bolnike postelje napravljeneod pletenog
prua, istovremeno sluile su i kao nosila. tavi-ve, instaliran je i
reostat za regulisanje napona struje. U ne-dostatku hirurkih
instrumenata, kova je bio tu da smisli inapravi. Zavrena je bila
zgrada pletara sa kapacitetom zaprihvat 55 ranjenika. Sa atorima,
ukupan kapacitet bio je170 postelja. U listu istraivakih otkria
upisane su i udlageza ekstenziju udova osmiljeno delo dr Petrovia
5.
U Dragomancima se nalazila eleznika stanica, a uneposrednoj
blizini bio je i aerodrom. Dr Petrovi je operisaoi dok su leteli
neprijateljski avioni i trajalo bombardovanje.Radilo se neprekidno,
po celi dan do duboko u no. Navee,sledila je obuka medicinara, koji
su polagali svoje ispite uokrutnim uslovima obavljanja ratne
hirurgije. Red i rad uskromnim uslovima nisu umanjivali visinu
morala i humano-sti, a pruana je pomo i saveznikim vojnicima. U
bolnicisu se potovala stroga etika pravila 5.
Moglenska ravnica sa dolaskom kia i postojeim ba-rama i movarama
bila je leglo malarinih komaraca. Poredvelikog broja ranjenih,
bolnica je primala obolele od malari-je, od koje ni osoblje bolnice
nije bilo poteeno. Do frontabilo je nekoliko zavojita, koja su
pruala prvu pomo i vr-ila trijau ranjenika 2, 5.
Za prvog upravnika bio je postavljen major dr LjubiaVulovi,
otorinolaringolog, prekaljen borac i lekar iz balkan-skih ratova.
Januara bio je zamenjen sa dr orem Neiem,koji je bio ef prvog Onog
odeljenja u Beogradu. Na eluhirurgije bio je dr Jordan Staji, a
Internog odeljenja dr ar-ko Ruvidi. Grudno odeljenje vodio je dr
Ljubomir Stojano-vi. Kono-venerino odeljenje bila je briga dr Duana
Kop-se, dok je pukovnik dr Aleksandar Markovi rukovodio radi-olokim
odeljenjem. Pridrueni bili su im medicinari Svetis-lav
Barjaktarevi, pre rata student medicine u Insbruku i Pra-gu i
Mihailo Karpinski. Apoteku je preuzeo apotekar JovanJeli, kasnije
zamenjen Milanom Mikoviem. Tako je ovaformacija jedinstvene poljske
bolnice u potpunosti odgovo-rila zadatku jedne ratne bolnice.
Bolnica u Dragomancimaostae zabeleena u analima velikog rata na
Solunskomfrontu, du bojita Moglenske ravnice. Po reima vojvodeStepe
Stepanovia ona e sluiti u istoriji srpskog ratnogsaniteta kao model
i kola, kako treba hirurka poljska bolni-ca da izgleda 5.
Bolnicu u Dragomancima smatrali su kao jednu od naj-znaajnijih
sanitetskih ustanova srpske vojske, pa su je is-
-
Strana 78 VOJNOSANITETSKI PREGLED Volumen 65, Broj 1
eni N, et al. Vojnosanit Pregl 2008; 65(1): 6980.
pomagali vrlo poznati lekari. Meu njima bio je i dr
LudvikHirsfeld, poljski epidemiolog iz Varave koji je vodio i
srp-sku bakterioloku laboratoriju. Kada je dr Hirsfeld 1915.
go-dine stigao u Ni i prijavio se dr Simi Karanoviu, traio jeda
bude rasporeen u centar epidemije. U Valjevu je bio uvreme
epidemije, kada je celi grad postao jedna velika bolni-ca. Povlaio
se sa srpskom vojskom i narodom preko CrneGore i Albanije. Vratio
se sa suprugom lekarkom Hankom iostao sa Srbima do kraja rata. U
Solunu, u Srpskoj centralnojlaboratoriji vrio je znaajna nauna
bakterioloka, hemato-loka, parazitoloka i imunobioloka istraivanja:
prouava-nje krvnih grupa, pregled krvi na malariju, prouavanje
anti-tifusne i vakcine protiv kolere itd. Dr Hirsfeld je otkrio
jedanod uzronika paratifusa (S. paratyphi C Hirschfeld) i proiz-veo
antitifno-paratifnu vakcinu, kojom je vakcionisana srp-ska vojska.
U osloboenoj Srbiji, 19181920. godine, poma-e organizovanju
Bakterioloke laboratorije Glavne vojnebolnice, koja e postati baza
Instituta za bakteriologoju Voj-nomedicinske akademije u Beogradu
1, 13.
Jo jedan humanista, dr Nikola I. Siev (18781954) izHrakova,
ostavio je neizbrisiv trag u srpskom sanitetu. DrSiev boravio je u
Srbiji 191416. godine, kao hirurg u rus-koj medicinskoj misiji.
Uestvovao je u povlaenju prekoAlbanije i radio kao hirurg Zavojita
Moravske i Drinske di-vizije na Solunskom frontu 191618. godine. Dr
Siev je no-silac visokih ruskih, persijskih, srpskih, francuskih i
crnogor-skih odlikovanja 1.
Sa probojem Solunskog fronta, bolnica se vratila u Ni,gde je kao
Moravska stalna bolnica produila slavu i tradi-ciju legendarne
bolnice u Dragomancima.
Nika vojna bolnica za vreme Narodno-oslobodilakograta
Aprilski dogaaji 1941. godine i slom Kraljevine Jugo-slavije i
okupacija cele zemlje, izazvali su raspad mnogih in-stitucija i
velike promene u srpskom sanitetu. Nika vojnabolnica nastavila da
prima ranjenike i bolesnike najveimdelom iz jedinica V armije
Jugoslovenske vojske. U toku leta1941. godine bolnica je leila
ranjene i obolele iz zarobljeni-kog logora na Crvenom krstu u Niu,
kao i izvestan brojnemakih vojnika. U toku 1942. i 1943. godine
pored Nema-ca, Vojnu bolnicu su koristili pripadnici svih politikih
po-kreta za svoje ranjenike. Lekari hirurzi dr Mihajlo orevi idr
Duan Steri, oftalmolog dr ivorad Rai i otorinolarin-golog dr
Krstivoje Tanasijevi nastavili su da obavljaju svojulekarsku
dunost, u obezbeenju sanitetskog materijala i le-enju svih bolesnih
i ugroenih. Novembra 1944. godineVojna bolnica je postala bolniki
centar, koji je primao ra-njenike iz junih krajeva Srbije. Tokom
1945. godine bolnicaje proirila svoj delokrug rada prijemom
ranjenika i bolesni-ka sa frontova Vojvodine i Bosne. Nakon
osloboenja, drKrstivoje Tanasijevi postao je naelnik ORL odeljenja
i up-ravnik bolnice, a dr ivorad Rai postao je naelnik
Oftal-molokog odeljenja. U vreme osloboenja, bolnica je imalasamo
jednog hirurga dr Slobodana Palamarevia, kome sepridruio dr Nikola
ukni iz Ozrenske bolnice. Veliki brojranjenika bio je smeten u est
paviljona, kojima su uprav-
ljali lekari opte prakse. Usled nedostatka obuenog medi-cinskog
kadra, stigla je jedna hirurka ekipa Crvene armijena elu sa majorom
dr Pavlom Ivanoviem Zanjinom. Malaekipa efikasnim radom i primenom
sistema simultanog radave prvog dana obradila je 180 ranjenika
2.
Veliki priliv ranjenika zahtevao je brzo prestrojavanje,pa je
tako formirano est hirurkih odeljenja. Dva odeljenjabila su
locirana u krugu Vojne bolnice, ostala u Gradskojbolnici,
nekadanjoj zgradi Moravske banovine, zgradi Ko-mande armije i
hotela Park. efovi ovih hirurkih odeljenjabili su dr Milorad Glii,
dr Jakov Kalderan, dr Sarl Josifov,dr Jakov Kiljman, dr Toma
Langinovi, dr Dimitrije Luga-ni. U opsenom radu hirurkih odeljenja
oseao se velikinedostatak kolovanih anesteziologa, jer su
anesteziju vodilimedicinski tehniari 2.
Vojna bolnica u Niu u posleratnom periodu i danas
U posleratnom periodu Odeljenje hirurgije dobilo jeobuenog
anesteziologa dr Pantu Koraevia, prvog stru-njaka te specijalnosti,
ne samo u bolnici ve i celoj junojSrbiji. Sa primenom profesionalne
anestezije i reanimacijehirurgija i cela bolnica dobile su na
profesionalnom reno-meu 2, 14.
Velikim entuzijazmom i profesionalnim zalaganjem drRajka
Vukainovia, uvedene su endoskopske pretrage usvakodnevnu praksu
bolnice. Istovremeno, primenjivale suse ezofagostroduodenoskopija i
rektoskopija. Kolonoskopijaje uvedena 1975. godine, a neto kasnije
laparoskopija. Svimovim pionirskim koracima u osvajanju novih
terapeutskihmetoda, medicinske sestre su dale svoj veliki doprinos.
DrRajko Vukainovi kao naelnik Internog odeljenja, nastavioje
formiranje Odseka za kardiologiju i intezivnu negu,
gas-troenterologiju, endokrinologiju, optu internu medicinu.
Uokviru Odseka za optu internu medicinu poinje da radihemodijaliza,
ije se osoblje edukuje na Klinici za nefrolo-giju VMA i Institutu
za nefrologiju na Medicinskom fakul-tetu u Niu. Pionirsku ulogu u
ovim aktivnostima izneli su drErakovi i dr Vjekoslav Mitrovi, kao i
obuene medicinskesestre 2, 14.
U dostignuima klinikih grana ne izostaje ni razvojstomatologije.
Interesantno je napomenuti da je jedan od pr-vih pravilnika o
sluenju u srpskoj vojsci iskljuivao svakogobveznika, kome je
nedostajalo 14 zuba. Ali od vremena kadse zubi nisu leili, ve samo
vadili, prolo je mnogo godina.Prvi poeci stomatoloke slube datiraju
od davne 1909. go-dine, sa njenim osnivaem dr Miloem Popoviem. U
vremebalkanskih ratova, po prvi put u srpskoj vojsci, dr
AtanasijePuljo sanirao je povrede lica, vilica i zuba. Dr Puljo je
na ve-oma orginalan nain primenjivao imobilizaciju povreda vili-ca
i zuba, pa je zabeleen kao pionir u maksilofacijalnoj hi-rurgiji ve
1914. godine, etri godine pre prvih koraka usvetu. Godine 1915.
Zubna stanica u sastavu Moravske sta-lne bolnice, otvorila je dve
jedinice. Jedna je bila pod upra-vom i linim zalaganjem dr Pulje, a
zasluga za drugu pripa-dala je ruskoj lekarskoj komisiji. Na
Solunskom frontu, naincijativu dr Miloa Popovia i gospoe Tabet
otvorena jezubna stanica 1. januara 1917. godine u Vodeni,
Egejska
-
Volumen 65, Broj 1 VOJNOSANITETSKI PREGLED Strana 79
eni N, et al. Vojnosanit Pregl 2008; 65(1): 6980.
Makedonija. Od ovog istorijskog poetka do danas, stoma-tologija
je doivela preporod u protetici, oralnoj hirurgiji,bolestima usta i
zuba, deijoj i preventivnoj stomatologiji.Primenom najnovijih
stomatolokih znanja i savrenih teh-nolokih materijala, kolovanim i
strunim kadrovima, sto-matolozima i zubnim tehniarima, odeljenje
prati najnovijasvetska dostignua 2, 5, 14.
Sa boljom organizacijom postojeih odeljenja, uvoe-njem
inovacija, efikasnijim timskim radom, intezivnijimstrunim,
publicistikim i naunoistraivakim radom bolni-ca postaje vaan nauni
i medicinski centar. Istovremeno,Medicinski fakultet postaje sve
znaajnija visokokolska us-tanova u okviru Univerziteta u Niu, u
ijem su radu znaa-jan doprinos dali i lekari Vojne bolnice. Godine
1980. drVojislav Nikoli odbranio je doktorat Uticaj trunkalne
va-gotomije na bilijarni sistem i izabran je za vanrednog
profe-sora VMA. Nauno-istraivaki rad dr Miloa Maksimoviau okviru
projekta Oteenja kimenog stuba u tenkista izaz-vanog vibracijama
pretoen je u disertaciju, koju je odbra-nio 1984. godine. Zvanja
doktora medicinskih nauka dobilisu: pukovnici dr Rajko Vukainovi,
dr Sinia Paunovi, drLuka ori, potpukovnici: dr Vojislav Nikoli, dr
Milo Ma-ksimovi, dr Branko Matija. Dr Mihajlo Jovanovi je
1965.godine odbranio doktorsku disertaciju iz mikrohirurgije uva
ikao profesor Medicinskog fakulteta uspeno je rukovodioKlinikom za
otorinolaringologiju u Niu. Titulu docentaimali su: pukovnici dr
Rajko Vukainovi, dr Luka ori, drSinia Paunovi, dr Miodrag Dini i dr
Slaana ivkovi. Uzvanje univerzitetskog profesora promovisan je dr
sc. medVojislav Nikoli 2, 14.
Vojna bolnica je kao zdravstvena institucija bila vieputa
nagraivana. Nagraivani su i njeni lekari. Meu njimadobitnici
Oktobarske nagrade bili su: pukovnik prof. dr sc.med. Vojislav
Nikoli, hirurg i pukovnik doc. dr sc. med. Si-nia Paunovi,
otorinolaringolog.
Lekari Vojne bolnice u Niu uestvovali su i u meuna-rodnim
vojnosanitetskim misijama. Tako je dr DragoslavSpasi, naelnik
Odeljenja za hirurke bolesti, uenik emi-nentnih profesora opte i
grudne hirurgije, bio angaovan uegipatsko-izraelskom ratu, a prof.
dr Milo Maksimovi, kaoi anesteziolog dr Slavoljub Panti u okviru UN
misije u An-goli. Godine 2003. na poziv UN upueni su sanitetski
timoviu misiju u Republiku Kongo. Iz sastava Vojne bolnice u Niuu
njoj su uestvovali: dr Goran Milojkovi, dr Dragan Veli-mirovi, dr
Velimir Tomi, dr Marko Kovini; medicinskitehniari: Violeta Zeevi,
Duka Pilevi, Ljubo krga, Na-da Koci, Lidija Stojanovi, Javorka
Blagojevi, Anita Kos-ti, Suzana Ili.
Raspadom SFRJ 1991. godine nastupio je poseban pe-riod u radu
Odeljenja za hirurke bolesti Vojne bolnice u Ni-u. Bilo je to jedno
izuzetno hirurko iskustvo u zbrinjavanjuratnih rana, kada su
pojedinci i hirurke ekipe obavljali pri-marnu hirurku obradu u
ratnim bolnicama u rejonima u ko-jima su postojala ratna dejstva.
Po svim propisima primenji-vani su savremeni principi hirurke
doktrine. Godine 1998. uGarnizonu akovica, Vojna bolnica je
formirala stalnu hirur-ku ekipu koja je za kratko vreme uradila 150
hirurkih ob-rada rana 15.
U toku NATO agresije 1999. godine Vojna bolnica uNiu, kao
bolnica Tree armije bila je sanitetski oslonac uzbrinjavanju
ranjenika. Bolnica je formirala tri hirurke ekipesa lokacijom u
akovici, Prizrenu i Kosovskoj Mitrovici.Mada sa mnogo
improvizacije, hirurke ekipe pokazale suuspean rad i prilagoavanje
u ratnim uslovima. Primarni za-datak bio je ne transportovati
ranjenika, pre primarne hirur-ke obrade. Odeljenje za hirurke
bolesti hospitalizovalo je1 454 ranjenika, od kojih je 88% bilo
definitivno zbrinuto. Udanononom radu, osoblje bolnice pokazalo je
veliku port-vovanost i humanost u pruanju svih oblika pomoi. U
tomperiodu saradnja sa VMA i Klinikim Centrom Ni bila je
odneprocenjivog znaaja.
Godine 2001, bolnica je sa tri isturene hirurke ekipepokrivala
ulazak naih jedinica u tzv. kopnenu zonu bezbed-nosti na jugu
Srbije, uz administrativnu granicu sa Kosovom.U ime brigade
garnizona Vranje, koja nastavlja tradiciju Pr-vog peadijskog puka
srpske vojske knjaza Miloa Velikog,pukovnik Milosav Simovi dodelio
je Vojnoj bolnici u Niuspecijalnu plaketu za profesionalnu saradnju
i podrku 15.
Vojna bolnica u Niu oduvek je imala posebno znaaj-nu ulogu u
zbrinjavanju povreenih u velikim elementarnimnesreama, epidemijama,
saobraajnim nesreama i drugihurgentnim situacijama veih razmera. Sa
tradicijom narodnebolnice kroz ratove, bolnica je irom otvorila
svoja vrata iprihvatila ugroene u zemljotresu u Skoplju, sudaru
vozovakod Stalaa, nesreama u Aleksinakim rudnicima, autobus-koj
nesrei kod Doljevca itd. 2, 14.
Vojna bolnica u Niu imala je znaajnu ulogu u srpskojistoriji,
hospitalizovala je ranjene i bolesne u svih sedam ra-tova,
nastavila je obnavljanje i izgradnju posle osloboenja,opravdala je
svoje postojanje unapreenjem svojih delatnostiu mirnodopskim
uslovima. Pored bolnica u Beogradu i No-vom Sadu, kao trei najvei
vojnosanitetski centar u Srbiji,uestvovala je u formiranju bolnica
u Vranju, Leksovcu, Pi-rotu, Pritini, Kragujevcu, Kruevcu,
Surdulici, Ozrenu,Vranjskoj Banji, Knez Selu.
Danas, Vojna bolnica u Niu (slika 9) predstavlja mo-derno
opremljenu medicinsku ustanovu, sa odeljenjem za hi-rurgiju,
ortopediju i traumatologiju, anesteziju i reanimaciju,urologiju,
fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, patologiju, dis-panzerom sa
savetovalitem za ene, odeljenjem za unutra-nje bolesti, dispanzerom
za deiju zatitu, odeljenjem za neu-ropsihijatriju, odeljenjem za
infektivne bolesti, one bolesti,bolesti uha, grla i nosa, kone i
polne bolesti, radiologiju,stomatologiju, dispanzerom za plune
bolesti i tuberkulozu,stanicom za transfuziju krvi, odeljenjem za
prijem bolesnika.Zavod za preventivnu medicinsku zatitu koji se
nalazi u sa-stavu bolnice ima savremene laboratorije sa pet
odeljenja:epidemiolokim, higijensko-hemijskim,
mikrobiolokim,odeljenjem medicine rada i odeljenjem
informatike.
Upravnici Vojne bolnice, koji su je vodili kroz ovih 130godina
postojanja bili su: pukovnik dr Vladan orevi, pu-kovnik dr Mihajlo
Mika Markovi, general dr Mihailo Petro-vi, kapetan II klase dr
Vlada Stanojevi, pukovnik dr Evge-nije Branovaki, pukovnik dr
Kristivoje Tanasijevi, pukov-nik dr Radivoje Nikoli, pukovnik dr
Duan Karanovski, pu-kovnik dr Radovan Dodi, pukovnik dr Nikola
Petrov, puko-
-
Strana 80 VOJNOSANITETSKI PREGLED Volumen 65, Broj 1
eni N, et al. Vojnosanit Pregl 2008; 65(1): 6980.
vnik dr Radomir Miloevi, pukovnik dr Vitomir Pani, pu-kovnik dr
Bora Ili, pukovnik dr edomir Kosti, pukovnikdr Sreten Milenkovi i
potpukovnik dr Slavia iri 14.
Zakljuak
Proslava 130 godina postojanja i rada Vojne bolnice uNiu
izuzetan je jubilej u istoriji srpskog saniteta i srpskojistoriji,
uopte. Ovo je prilika da se setimo svih onih koji susvoje delo
ugradili u trajanje ove bolnice, a koji nisu viemeu nama. Spomenik
na ulazu u bolnicu, podignut u znak
seanja na preminule od pegavog tifusa 1915. uva istorij-sko
seanje i na sanitetsko osoblje koje je od osnivanjabolnice pa do
dananjih dana stalno bilo uz bolesne i nemo-ne.
Humanost, portvovanost i visoka profesionalnostoduvek su
predstavljali temelje ove institucije. Postojanim iportvovanim
radom u miru i ratu Vojna bolnica u Niuugradila se u istoriju
srpskog saniteta i istoriju grada Nia iitavog regiona. Bila je i
ostae uzor ovekoljublja i hrabro-sti generacijama koje su prole,
savremenicima i onima kojedolaze.
L I T E R A T U R A
1. uri D. Book of memories. Belgrade: The Serbian
MedicalSociety; 1972. (Serbian)
2. Paunovi S, Maksimovi M. Monograph on 110th anniversary ofthe
Military Hospital Ni. Ni: the Military Hospital Ni;
1988.(Serbian)
3. Milanovi M. Eminent Serbian physicians. Belgrade: the
Acad-emy of Medical Sciences of the Serbian Medical Society;
2005.
4. orevi V. Memories (Memories from the Serbian-TurkishWar).
Belgrade: Nolit; 1988. (Serbian)
5. Stanojevi V. History of the Serbian Military Medical Services
-Our wartime medical experience. Belgrade: Vojnoizdavakinovinski
centar; 1992. (Serbian)
6. ukovi I. The typhoid epidemic in serbia 19141915. The
As-sociation of Descendants of the Veterans 19121920. Bel-grade:
Signature; 2006. (Serbian)
7. Popovi-Filipovi S. For courage and humanity - The
ScottishWomen's Hospitals in Serbia and with the Serbs during
WorldWar 1: 19141918. Belgrade: Signature; 2007. (Serbian)
8. Filipovi B, Popovi-Filipovi S. Thomas Lipton a honorary
citi-zen of the town of Ni. Niki Vesnik 2007 november; p.
89.(Serbian)
9. Sturceneger KK. Serbia at War 19141916. Gornji Milanovac:Deje
novine; 1989. (Serbian)
10. Stanojevi V. Across albania to the Island of death - From
thediary of a hospital. Belgrade: Vojnoizdavaki novinski
centar;1921. (Serbian)
11. Nedok A. Withdrawal of Serbian army to albanian coast and
itsevacuation to Corfn 19151916. Beograd: AMD sistem;
2006.(Serbian)
12. Dimitrijevi B. In the Garbage Can-notes of a Serbian
ArmySurgeon 19161918. Belgrade: Apostrof; 2001. (Serbian)
13. Hirschfeld L. History of one life. Belgrade: Serbian
LiteraryGuild; 1962. (Serbian)
14. Milenkovi S, Dimi M. Monograph on 125th anniversary of
theMilitary Hospital Ni. Ni: the Military Hospital Ni;
2003.(Serbian)
15. Petrovi A, eni N, Kovini M., Kostov M. Department of
Sur-gery of the Military. Hospital in Ni, the chronicles of
surgeryin Serbia. Belgrade: Prosveta; 2002. (Serbian)
Rad je primljen 9. XI 2007.
Sl. 9 Novi paviljon odeljenja za hirurgiju Vojne bolnice u
Niu