-
PR
O
S
T
O
R
ZNANSTVENI ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAMA SCHOLARLY JOURNAL
OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
20 [2012] 2 [44]
ISSN 1330-0652CODEN PORREVUDK | UDC 71/7220 [2012] 2
[44]219-4867-12 [2012]
SVEUILITE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTETUNIVERSITY OF ZAGREB,
FACULTY OF ARCHITECTURE
POSEBNI OTISAK / SEPARAT OFFPRINT
380-391 Silva Kali Bolnika arhitektura s obzirom na promjene u
percepciji bolesti i koncepta lijeenja
Pregledni znanstveni lanakUDK 725.61
Healthcare Architecture in the Context of the Changing
Perception of Illness and Concept of Medical Treatment
Subject ReviewUDC 725.61
Znanstveni prilozi Scientific Papers
-
Sl. 1. IaN+ na temelju idejnog projekta Renza Piana: Bolnica na
moru / LOspedale del Mare, Napulj (istoni dio - Ponticelli),
Italija, 2004.-2011.Fig. 1. IaN+ based on Renzo Pianos preliminary
design: Sea Hospital / LOspedale del Mare, Naples (east -
Ponticelli), Italy, 2004-2011
-
Znanstveni prilozi | Scientific Papers 20[2012] 2[44] PROSTOR
381
Silva Kali
Bolnika arhitektura s obzirom na promjene u percepciji bolesti i
koncepta lijeenja
Healthcare Architecture in the Context of the Changing
Perception of Illness and Concept of Medical Treatment
bolnicakomunitarnostpanoptikumplacebostohastika
Danas se tehnoloka bolnica transformira u otvorenu gradnju. To
oznaava njezinu sposobnost da se prilagodi promjeni prema
prevladavajuem shva-anju da kod tako sloenih graevina poput bolnica
one ne mogu biti planira-ne i graene kao da su programatski
statine, ve su ostav ljane nedovrenima. Stoga je uputno rabiti
vjerojatnosni pristup programu bolnike zgrade.
Nowadays a technological hospital is being transformed into
open-ended construction. It should be understood as a flexibility
to changing conditions since such complex structures as hospitals
cannot be planned and built ac-cording to a definite program.
Instead they are deliberately left incomplete. A probabilistic
approach to its program is therefore preferred.
hospitalcommunitarianismpanoptikumplacebostochastic
processes
Sveuilite u ZagrebuTekstilno-tehnoloki fakultetHR - 10000
Zagreb, Prilaz baruna Filipovia 28a
Pregledni znanstveni lanakUDK 725.61Tehnike znanosti /
Arhitektura i urbanizam2.01.04 - Povijest i teorija arhitekture
i zatita graditeljskog naslijeaHumanistike znanosti / Povijest
umjetnosti6.05.01 - Povijest i teorija likovnih umjetnosti,
arhitekture,
urbanizma i vizualnih komunikacijalanak primljen / prihvaen: 4.
7. 2011. / 10. 12. 2012.
University of ZagrebFaculty of Textile TechnologyHR - 10000
Zagreb, Prilaz baruna Filipovia 28a
Subject ReviewUDC 725.61Technical Sciences / Architecture and
Urban Planning2.01.04 - History and Theory of Architecture
and Preservation of the Built HeritageHumanities / Art
History6.05.01 - History and Theory of Fine Arts, Architecture,
Urban Planning and Visual CommunicationArticle Received /
Accepted: 4. 7. 2011. / 10. 12. 2012.
-
382 PROSTOR 2[44] 20[2012] 380-391 S. KALI Povijest bolnike
arhitekture Znanstveni prilozi | Scientific Papers
UVOD1
INTRODUCTION
Doivljaj prostora jedna je od kljunih funkcija arhitektonskog
oblikovanja, a am-bijentalni determinizam (engl. environmental
determinism) ide tako daleko u promiljanju ove teme da ak tvrdi
kako je ponaanje ljudi oblikovano iskljuivo njihovim fizikim
okru-enjem. Suvremena arhitektonska forma, po emu je analogna tzv.
suvremenoj umjetno-sti, biva dovrena tek inom percepcije2
gle-datelja, a ponajprije korisnika, u njegovu kre-tanju -
prolaenju zgradom, ime joj pridaje etvrtu dimenziju - onu
vremena.
Ako arhitektonsku formu poimamo kao za-dovoljenje specifine
funkcije na izvjesnoj lokaciji kroz odreeno vrijeme, tada vrijeme -
koje je od samog poetka u nju ugraeno - postaje vaan element
razumijevanja arhi-tekture. tovie, ako bismo arhitekturu
pro-matrali kao sastavnicu ljudskog tubitka koji je u svojoj biti
vremenit (a to je mogue iz razloga to, kako je reeno, pitanje njene
svrhovitosti biva razrijeeno tek u sferi ovjekova djelovanja,
koritenja i bivanja u arhitekturi), ona tada za nas izraava
izgra-eno vrijeme. Funkcija i njene partikularne determinacije
bivaju tako uloeni u protjek povijesnog vremena kroz kompleksnu
tem-poralnost graevina, otvarajui razliite mo-gunosti repeticije
(ponavljanja zadane - ot-prije prezentne forme) i/ili upisivanja
budu-eg vremena (kroz anticipaciju razvoja forme ili
revolucionarnu, tj. radikalnu invenciju, pro-mjenu forme) u
sadanje. Vremenski aspekt
arhitekture stoga je jedan od kljunih im-benika njezine
otvorenosti prema alteritetu.
Jedna manje zamjetna, ali takoer utjecajna okolnost arhitekture
jesu odreene promje-ne koje suvremeni nain ivota ugrauje u zdravlje
i psihofiziku kondiciju ljudi. Para-doksalno, u doba ope mobilnosti
suvremeni ovjek postaje - u smislu koritenja vlastite snage za
kretanje - sve manje mobilan, a sve vie motilan3, budui da radi
uglavnom gor-njim ekstremitetima, u poloaju dvostrukog presavijanja
tijela (sjedenja) i gotovo imobili-zacije. Uza sve to, tu su i
problemi vezani s produljenim ivotnim vijekom, starenjem
po-pulacije u razvijenim dijelovima svijeta.4
U skladu s prethodnim razmatranjima moglo bi se rei da
arhitektura strukturira aktivno-sti pruajui prostore za njihovo
odvijanje, naglaavajui prostornim oblikovanjem spe-cifine
determinacije pozicija, pa i opozicija (lijenik - pacijent) koje
pojedini akteri u su-stavu zdravstvene skrbi ve imaju, bilo da je
rije o lijenikom kadru, pacijentima, medi-cinsko-tehnikom i
administrativnom osoblju ili ak posjetiteljima. Suvremene su
bolnice izuzetno kompleksne graevine kojih je pro-jektiranje
uvjetovano mnogobrojnim kontra-diktornim funkcionalnim zahtjevima
poput, s jedne strane, stroge izolacije odjela, a s dru-ge strane
minimalizacije vremena prijevoza bolesnika s odjela na odjel,
trenutne dostup-nosti instrumentarija i infrastrukture te
opti-malnog funkcioniranja sustava kao cjeline, a u novije vrijeme
sve vie, pogotovu kod pro-fitnih ustanova, i cost-benefit analizom.
O programu takvih graevina teko bi bilo go-voriti ako se ne rabi
viekriterijalan, dinamiki i stohastiki pristup problemu njegove
pro-mjene, budui da nove, razmjerno brze i ra-dikalne izmjene u
sustavu lijeenja uvjetuju visok stupanj otvorenosti u konceptu
rjea-
1 Osim naslova i saetka, lanak se sastoji od neiz-mijenjenih
dijelova teksta prenesenih iz istraivanja Dru-gost bolnike
arhitekture, kojeg je autorica provela na 1. i 2. istraivakoj
radionici Novi tipovi zdravstvenih zgra-da Doktorskog studija
Arhitektura Arhitektonskog fa-kulteta Sveuilita u Zagrebu, tijekom
ak. god. 2007./ 2008., pod mentorskim vodstvom prof. dr.sc. Draena
Juraia.2 Pritom je percepcija intuitivan proces, s obzirom na
mogunosti i ogranienja u opaanju prostora i prostornih formi
(primjer je kocka, nemogunost sagledavanja cjeline kocke; tek
intuicija povezuje njezine odvojene pojavnosti, sprijeda i straga).
Arhitektonska forma utjee na percep-ciju prostora, no vrijedi i
obratno: svako je iskustvo pro-stora subjektivno, odnosno doivljaj
prostora je svojevr-sna funkcija arhitektonskog (unutarnjosti i
izvanjskostiarhitekture) oblikovanja, modelirano arhitekturom.3
Wigley, 2003.4 Kali, 2004: 115 Kapelom ili crkvom u zapadnoj
kulturi; dok primjerice sklop vojne bolnice Avicenne u Marakeu,
Maroko, uk-ljuuje i damiju te tradicionalne formalne arhitektonske
reference poput potkoviastog luka, arkada i unutarnjih dvorita,
koje evociraju tradicionalnu arhitekturu i stva-raju intimno ozraje
kako bi pacijenti bolnicu doivljavali svojevrsnim novim domom.
-
Znanstveni prilozi | Scientific Papers Povijest bolnike
arhitekture S. KALI 380-391 20[2012] 2[44] PROSTOR 383
vanja njihova arhitektonskog oblikovanja. (Sl. 2.: Primjer
bolnice u prenamijenjenoj zgradi. Bolnica je prostor paradoksa: u
dru-tvu je i u njemu igra vrlo znaajnu ulogu, no istodobno je izvan
drutva.)
POJAVA ARHITEKTONSKOG PROGRAMA BOLNICE I PERCEPCIJA BOLESTI
TIJEKOM POVIJESTI
DESIGN PROGRAM OF HOSPITALS AND PERCEPTION OF ILLNESS THROUGH
HISTORY
Sa stajalita izvorne veze programa i arhitek-tonske forme
razlikujemo bolnice u prena-mijenjenim zgradama, koje su prije
imale druge programske sadraje, i one graene kao takve: bolnica,
njezina pojavnost - arhi-tektonska karakterizacija - nije dodana,
ve pripada formi koja utjelovljuje njezinu funkcionalnu strukturu.
Po svojoj simbolikoj formi bolnika zgrada moe biti horizontalna ili
vertikalna, koherentna (jedna graevina) i disperzivna (kampus),
geometriziranog, to-vie simetrinog, to prema getalt (Gestalt)
psihologiji ulijeva pouzdanje - ili nepravilnog (kod planski
neprovoenih prigradnji) tlocr-ta, s odjelima koncipiranim na nain
susjed-stva u gradu i s dimnjakom tehnikog pogona poput katedralnog
tornja. Bolnice odnosno klinike uvijek su opremljene svetitem,5
mje-stom duhovne pauze u svakodnevici tretma-na bolesti. Bolnica je
iz svoga sadraja elimi-nirala svaki oblik uitka, koncentrirajui se
ekskluzivno na lijeenje manifestirane bole-sti i hitnu medicinsku
pomo6 umjesto pre-vencije stanja bolesti i indoktrinaciju ljudi u
njegu, pravilan nain ivota i svakodnevnu brigu o svome tijelu (i
duhu). Stoga se u su-vremenim uvjetima pojave mnogih stresom
uvjetovanih i degenerativnih bolesti ini raz-
lonim stajalite da bi proirena definicija zdravstvene
arhitekture mogla zahvaati i wellness i spa centre.7
U doba Prve industrijske revolucije medicin-ska je znanost poela
shvaati da su klice uzronici mnogih bolesti i da stoga neistoa moe
izazvati zarazu. Florence Nightingale8 prije odlaska na frontu u
Krimskom ratu, gdje je lijeila ranjenike u improviziranoj bolnici u
kasarnama, zakljuuje da je prvi uvjet kad je u pitanju bolnica - da
ne smije nakoditi pa-cijentu.9 (Sl. 3.: Hpital Lariboisire je prvi
primjer paviljonske gradnje bolnice, omeene s jedne strane
administrativnim uredima, s druge kapelom, te s tri meusobno
paralelna paviljona na svakoj strani, orijentirana pod pravim kutom
u odnosu spram dvorita. Do danas je zadrala izvornu dispoziciju
prosto-ra, to je vidljivo na satelitskoj slici.)
Louis Pasteur osvjetava ulogu mikroorgani-zama kod sepse i
infekcija pa to dovodi do razvoja bazine kirurke asepsije.10 Dakle
preantiseptiko razdoblje smijenjeno je na-glaenom potrebom
steriliziranog prostora i operativnih procesa, kao i
instrumentarija u bolnicama, za to se paviljonski tip pokazao
nepraktinim te, prema naelu Intelligent de-signa (u smislu u kojem
ga definira Victor Pa-panek11), zapoinje razdoblje izgradnje
viso-kih bolnikih zgrada i tornjeva: uz minimali-zaciju kretanja
osoblja i saimanje meusobne udaljenosti odjela i prateih slubi
postiu se znatne utede pri hladnom pogonu zgrade, to jest smanjenje
broja osoblja, potronje elektrine energije, trokova grijanja,
hla-enja, ienja i sl. Nova tipologija javlja se u SAD-u 1930-ih i
to simboliki oznaava po-etak nove ere primata Amerike nad Euro-pom,
potvrenog injenicom Drugoga svjet-skog rata (u SAD-u u 19. stoljeu,
samo sto-ljee prije, podiu se bolnice po uzoru na tipologiju
tvornica). Bolnike ustanove dobi-vaju ustroj odjela. Javni prostor
pritom gubi na znaenju i biva uglavnom ogranien na plato ispred
zgrade. Znaajno je napomenuti da su imuniji preferirali medicinski
tretman u svome domu. Kvalitetno lijeenje bila je pri-vatna stvar
pojedinca, a to proistjee iz tada preteitih stajalita
anglosaksonske drutve-ne i ekonomske teorije i prakse. Anestezija
je uvedena u prvim desetljeima 19. stoljea; do kada je kirurgija
podrazumijevala stranu patnju. Postotak postoperativnog mortaliteta
u drugoj polovici toga stolje a bio je izmeu 80 i 90%, tako da je,
unato svim transforma-cijama terapeutskih i kirur kih tehnika,
slika bolnice na prijelomu 19. i 20. stoljea (Belle poque)
nastavila biti ona institucija nami-jenjena siromasima, a imuniji
su poeli kori-stiti bolnike usluge tek nakon znaajnog smanjenja
stope mortaliteta zbog unutar-bolnikih infekcija i sl., i to u
mjeri u kojoj je rasla zastupljenost individualnih soba za bo-
6 Zato se namee potreba za helidromom kao osnov-nim klinikim
sadrajem.7 Znaajan je i problem intenzivne razmjene
mikroorga-nizama zbog estih putovanja u udaljena odredita.
Arhi-tektura i urbanistike koncepcije koje se odnose na eska-pade
od standardiziranog naina ivota i stanja tijela ovjeka, kao i
njegove pozicije u drutvu, bile su, uz pa-radigmatske bolnice
(ukljuivo zatvorske kao specifinu podvrstu s obzirom na kontekst,
ili bolniku kolu), tije-kom povijesti zapadne civilizacije takoer i
karantene (la-zareti), samostanske elije, groblja, sklonita za
neudane majke s djecom, zlostavljane ene i beskunike, sirotita,
popravni i staraki domovi, ali i hodoasniki konaci (ho-spiciji),
terme (spas), aki kampovi i izletniki domovi. 8 Sindromom Florence
Nightingale naziva se psiholoki efekt kad se lijenik ili medicinska
sestra zaljube u paci-jenta. 9 Nightingale, Florence (1860.), Notes
on Nursing: What Nursing Is, What Nursing is Not.10 Joseph
Listigue, engleski kirurg, na temelju Pasteuro-vih spoznaja,
1865.11 Sav socijalno relevantan, integrirano komprehesi-van dizajn
mora biti operativan - to jest, vezan za istinske potrebe ljudi.
[Papanek, 1973: 280]
Sl. 2. Boris Cvjetanovi: iz fotografskog ciklusa Bolnica (The
Hospital), 1986.-1989.Fig. 2. Boris Cvjetanovi: from the photograph
cycle The Hospital, 1986-1989
Sl. 3. M.-P. Gauthier: Hpital Lariboisire, Pariz, Francuska,
1839.-1854.Fig. 3. M.-P. Gauthier: Hpital Lariboisire, Paris,
France, 1839-1854
-
384 PROSTOR 2[44] 20[2012] 380-391 S. KALI Povijest bolnike
arhitekture Znanstveni prilozi | Scientific Papers
lesnike. Promjena percepcije bolnice poveza-na je i s razvojem
dijagnostike tehnologije te razvitkom farmaceutske industrije (od
1930. godine) temeljenom na otkriu antibiotika, jer je to lijekove
uinilo djelotvornijima i jefti-nijima.
PERCEPCIJA BOLESTI I BOLNICE U ESTETSKOJ TEORIJI I KNJIEVNOSTI
20. STOLJEA
PERCEPTION OF ILLNESS AND HOSPITALS IN 20TH CENTURY AESTHETIC
THEORY AND LITERATURE
Subjektivnost naravi i poimanja vremena u odnoenju s prostorom,
dojam da vrijeme prolazi sporije kod bivanja u statinom polo-aju,
objanjavaju Heidegger, tzv. filozofijom vremena, te Einstein dvjema
Teorijama relati-viteta. Humanizam zapadne civilizacije do-vodi do
destruktivnosti iskazane Prvim svjet-skim ratom, a to Thomasa Manna
navodi na promiljanje primarnih, gotovo atavistikih tema: ivota,
zdravlja, bolesti i smrti kroz lik mladog Nijemca Hansa Castorpa,
glavnog protagonista njegove novele inicijacije odno-sno edukacije
(Bildungsroman) arobna gora (Der Zauberberg) iz 1924.12 Castorp
posjeuje roaka oboljelog od tuberkuloze u introspek-tivnom svijetu,
kao mjeavina smrti i zabave, sanatorija u Davosu, visoko u
vicarskim Al-pama, stalno odgaajui povratak u planirani slijed
vlastita ivota jer i sam pokazuje simp-tome tuberkuloze pa to
njegov boravak u sa-natoriju produljuje na sedam godina. Castorp
zakljuuje da postoje dva naina ivljenja: zdravlja i bolesti - koja
moe biti prijelaz k spoznaji, zdravlju i ivotu, ili smrti. Glavni
lik novele ozdravlja, po povratku kui je uno-vaen, a radnja zavrava
nagovjetajem nje-gove skore smrti na bojnom polju. Planina
simboliki predstavlja suprotnost domu; ren-genski laboratorij u
podrumu usporeen je s Hadom grke mitologije, a sma narav
Ca-storpova boravka na Planini kao prolaznoga gosta (ija izonost iz
prostora doma postaje perpetuirano stanje) prispodobljuje ga liku
Odiseja. Mann je u arobnoj gori pokazao fa-scinaciju smru predratne
Europe. Sanatorij je paradigma Europe koja uiva u bolesti bez
posljedica, pomijeanoj s neogranienim osjeajem slobode. Pacijenti
gube osjeaj za vrijeme zbog strogo regulirane dnevne ruti-ne, zbog
koje se jedan dan ne moe razliko-vati od drugoga - pet obroka na
dan, dva sata obveznog odmaranja, stalno mjerenje temperature
Razliku izmeu tuberkuloze (suice) i raka u manifestacijama i
karakteru bolesti Susan Sontag13 usporeuje s ranim i razvijenim
ka-pitalizmom, karakterima kojih ne odgovaraju (u odnosu su
kontrasta) osobine za to vrije-
me dominantne bolesti: ekonomija ranoga kapitalizma ovisi o
racionalnom obuzdavanju prohtjeva i zasnovana je na tednji odnosno
discipliniranoj potronji (suprotno navodnom karakteru bolesti
suice). Razvijeni kapitali-zam zahtijeva ekspanziju, mobilnost,
kupnju na kredit i stvaranje stalno novih potreba, dakle zasniva se
na potronji (suprotno raku koji je navodno izazvan suzbijanjem
energije i inhibicijama, prema Sontag).
Tzv. terasasti tip bolnice - sanatorija (Terra-ssenbau)
prilagoen je konfiguraciji lokacije, krajobraza poput Alpa u
vicarskoj i Nje-makoj, za lijeenje tuberkuloznih bolesni-ka.14 Kao
to je hodoaenje u uskoj svezi sa srednjovjekovnim modelom bolnice,
veza-no uz putovanje, tako i oboljeli od tuberkulo-ze putuju,
izmjetaju se iz svakodnevnoga konteksta, kao prognanici iz drutva u
ne-prekidnoj potrazi za zdravom sredinom. (Sl. 4. i 5.: Moderna
arhitektura, pratei novu socijalnu filozofiju/svijest, integrira
praktian i ekonomski dizajn masovne proizvodnje; krovne terase,
veliki balkoni, i u zemljama kojih klima ne podrava tu vrstu
gradnje, bili su djelomino odgovor na rairenost bolesti, za koju je
do Kocha, koji je 1882. izolirao bak-teriju tuberkuloze, i
Waksmana, koji je 1943. stvorio antibiotik kao lijek za
tuberkulozu, je-dini lijek bio Freiluftkur, svjei i suhi zrak
/kojeg iscjeljujui uinak spominju ve Hipo-krat i Galen/, te
helioterapija /Heliothrapie/. Dugotrajni boravak u Alpama, uz
odgova-rajuu, dobru ishranu, esto je dovodio do remisije
bolesti.15
Istodobno s modernistikom tipologijom, sa-natorij je i
kvazitradicionalna brvnara s prido-danim dubokim - kako bi se na
njima mogle smjestiti postelje ili lealjke (naslonja Da-vos) -
balkonima, pa i od lijevanog eljeza, tada novog materijala. Pod
balkona nagnut je radi maksimalne insolacije. Radi tednje pro-stora
balkoni su s vremenom zamijenjeni kliz-nim francuskim prozorima.
Kod dugotrajnog lijeenja siromani su pacijenti uz bolnicu po-dizali
graevine bez arhitektonskih pretenzija i prenosive.
Za razliku od Manna, Mihail Bulgakov u djelu Majstor i Margarita
( , 1928.) iskazuje fascinaciju tehnolokom bol-nicom, locirajui
kljuni dio radnje (Ivanov susret s Majstorom; Ivan, glavni lik
novele,
12 Mann, 2003.
13 Sontag, 1983.
14 Lthi, 2005.
15 Prema: Campbell, 2005. Budui da su od tuberkulo-ze primarno
obolijevali mlai, radno sposobni mukarci i ene, bio je to velik
ekonomski udar na europske drave (Njemaka krajem 19. stoljea stoga
uvodi sustav rad-nikog zdravstvenog osiguranja.).
16 Danas je, iako sa statusom spomenike batine, ome-ena dvama
najveim trgovinskim centrima u gradu.
Sl. 4. Tuberkulozni bolesnici odmaraju se na Davoser naslonjaima
od pletene trstike, Sanatorium Zevenaar, Nizozemska, 1924.Fig. 4.
Tubercular patients relax in Davoser woven reeds armchairs,
Sanatorium Zevenaar, The Netherlands, 1924
Sl. 5. Kendall Pavilion, Muskoka Cottage Sanatorium, Ontario,
Kanada, oko 1928.Fig. 5. Kendall Pavilion, Muskoka Cottage
Sanatorium, Ontario, Canada, around 1928
-
Znanstveni prilozi | Scientific Papers Povijest bolnike
arhitekture S. KALI 380-391 20[2012] 2[44] PROSTOR 385
jest Bezdomniy, beskunik; klinika nije nje-gov drugi, u smislu
izmjetanja, ve jedini dom) djela u psihijatrijsku bolnicu doktora
Stravinskog. Bulgakov opisuje slavnu psihi-jatrijsku kliniku
nedavno sagraenu na rubu Moskve, kraj obale rijeke, opremljenu
naj-novijom tehnologijom: Znanstvenici i lije-nici dolaze samo da
bi studirali nau kliniku, svakodnevno imamo strane turiste. Iza
re-etke ograde kojom je sklop omeen prua se pogled na meandrirajuu
rijeku i veselu borovu umu na nasuprotnoj obali. Tipolo-gija
bolnice u noveli Bulgakova nadahnuta je Gradskom bolnicom Khimki
br. 1, koju je 1907., izvorno kao dau za moskovskog biz-nismena i
dobrotvora, sagradio vrhunski arhitekt moderne Franz Osipovich
Shekhtel. Uistinu je bila opremljena najmodernijom opremom
dobavljenom iz Njemake i vi-carske, zemalja koje su ve tada bile
sinonim za vrhunsku tehnoloku produkciju.16
Zakljuno, razvoj bolnike arhitekture obilje-en je razliitim
konceptima (anti)urbaniteta. Bolnica je u srednjem vijeku i ranoj
modernoj bila izriito urbani artefakt, da bi ju ideja
pro-svjetiteljstva projicirala u zeleni ambijent ili park izvan
grada. Budui da bolnica zado-voljava potrebe urbane populacije, taj
ideal nikada nije u potpunosti ostvaren, osim u sluajevima
sanatorija (engl. Sanatorium) ili psihijatrijskih klinika (engl.
Asylum), gdje su pacijenti obino ostajali godinama. (Sl. 6. i 7.:
Izmjene standardnog programa bolnice u skladu s tradicijom: u
Africi obitelj uvijek obi-tava u blizini pacijenta jer to, smatra
se, ima terapeutsku ulogu. Stoga Carlina bolnica ukljuuje koncept
obiteljske terapije, dimen-zionirana je tako da ira obitelj moe
biti u nju primljena zajedno s pacijentom.)
KONCEPT BOLNICE U MODERNIZMU
CONCEPT OF HOSPITAL IN MODERNISM
Dvadeseto stoljee donosi sobom razvijenu modernu, koje je idejno
ishodite u povje-renju u tehniko-tehnoloki napredak, shva-ajui
arhitektonski objekt kao (Le Corbusie-rov) stroj za stanovanje.
Shodno tomu raa se i koncept bolnice kao stroja za lijeenje. Unato
odlunom iskoraku u smislu pobolj-anja tehnikih uvjeta boravka
pacijenata u bolnicama (vie prostora po pacijentu, vie
svjetlosti, bolja grijanost, dostupnost tekue vode i sl.), takvo
vienje imalo je mnogo mana, meu kojima je dehumaniziranost bolnikih
prostora (strojne estetike, inae ope mjesto modernistike
arhitekture) i im-personalizacija, kako pacijenata tako i bol-nikog
osoblja. No, moderne (prevladavajui model i u suvremenosti) bolnike
zgrade pro-jektirane su tako da minimaliziraju operativ-ne pokrete
medicinskog osoblja, kao i mo-gunost zaraze, istodobno teei
maksimal-noj uinkovitosti bolnikog sustava. Kretanje osoblja,
prijevoz pacijenata izmeu bolnikih jedinica olakano je i
minimalizirano. Od lakih odjela odvojeni su teki, poput
radio-logije i operacijskih sala. U stvarnosti, ipak, bolnice su
institucije prevelikoga i stoga spo-roga birokratskog aparata,
objekti u stalnim prigradnjama (veina bolnica podignutih prije 20.
stoljea koncipirana je kao jedna zgrada i evolvirale su u kampuse),
ukljuivo banalne (nedignitetne) utilitarne sekcije. Prema Coru
Wagenaaru17 takvo okruenje jedva da je funkcionalno u
najelementarnijem smislu pojma18, a usto izaziva stres i
anksioznost u pacijenta umjesto da se on tu osjea kao kod kue:
naglaava se potreba da funkcija (pro-jektirana formom) dobije
hedonistiki ili estetski suplement (identitet bolnice realizi-ran i
manifestiran kao konstruirana fikcija) - promiljanje vizura,
ugodnija shema boja (polikromni prostor) i osjeaj prozranosti
umjesto klaustrofobinih elija i uskih dugih hodnika ekaonica bez
prozorskih otvora i popratnih sadraja (poput bara, itaonice ili
igraonice). U tehnolokoj bolnici pacijenti su smjetani u
viekrevetnim sobama, u naj-boljem sluaju separirani paravanima,
prema naelu tzv. bdijenja.19
Na prijelazu 1920-ih u 1930-e Alvar Aalto u projektu sanatorija
Paimio (natjeaj 1929., realizacija 1932.) nudi alternativno
rjeenje, prema naelima organskog funkcionalizma, iako na tragu Le
Corbusiera (projekta klinike Leysin u vicarskoj20), te ravnoga
betonskog krova sanatorija Zonnestraal u Hilversumu Jana Duikera i
Bernarda Bijvoeta (De Stijl, 1928.). U projektu sanatorija dugih
repetitiv-nih traktova soba Aalto koristi neku vrstu sintetikog,
organskog pristupa generiranju arhitektonske forme21, obraajui
pozornost na humanu stranu komponiranja osnovnih arhitektonskih
elemenata poput oblika, boje, teksture i sl., te umjetanja
arhitekture u (pri-rodni i izgraeni) okoli. Ovakvo oblikovanje
obuhvaa i dizajn pokustva (kao totalni di-zajn ili
Gesamtkunstwerk), izvora svjetlosti i topline, ugradnju prateih
beumnih instala-cija i iznad svega obilje ugodnoga javnog,
unutarnjeg i vanjskog prostora. Ishodina toka Aaltova projekta bilo
je shvaanje zgra-de bolnice kao imbenika koji, ako ve ne moe
lijeiti, pridonosi procesu lijeenja (ima projektirani placebo
uinak). Jer, kako je Le
17 Wagenaar, 2005.18 Npr. pouzdanost sustava elektrinog
napajanja i op-remljenost back-up generatorima.19 Wagenaar, 2005.20
Hobday, 1997: 46921 Anakrona formom, bolnica Gaffr Guinl u Rio de
Ja-neiru Huga Hringa, prema nagraenom projektu iz 1922., jest slino
tome organizam generiran iznutra prema van (u smislu primata
funkcije nad formom), simetrine dispo-zicije koja reflektira
unutarnju podjelu na muke i enske odjele.
Sl. 6. Fabrizio Carla: Regionalna bolnica, Kaedi, Mauritanija,
1984.-1989.Fig. 6. Fabrizio Carla: Regional Hospital, Kaedi,
Mauritania, 1984-1989
Sl. 7. Obitelj kampira ispred soba za pacijenteFig. 7. Family
camping in front of patients rooms
-
386 PROSTOR 2[44] 20[2012] 380-391 S. KALI Povijest bolnike
arhitekture Znanstveni prilozi | Scientific Papers
Corbusier nadodao 1925. u svome postulatu, kua nije samo stroj
za stanovanje ve i le lieu utile pour la mditation, mjesto
medita-cije.22 (Sl. 8.: Meuproimanje arhitekture i prirode. Beton
je obojen u bijelo. Sl. 9.: Sto-lica od svijane bukovine /metodom
koju je 1856. patentirala beka manufaktura namje-taja Thonet/,
vernakularnog materijala. Tzv. stolac za lijeenje, cure chair za
zajedniku sobu za odmor u trajanju od dva sata /stoga nije predvien
naslon za noge/. Nagib stolice od 110 olakava disanje pacijenta, a
otvori u gornjem dijelu naslona za lea omoguuju ventilaciju
vratnoga dijela. Stolica je s pred-nje strane zaobljena i isturena
kako bi ne-moni pacijenti lake ustali. Sl. 10.: Nami-jenjen
vanjskom prostoru, okvir naslonjaa napravljen je od upljih elinih
cijevi derivi-ranih iz vodovodnih instalacija, po uzoru na
inovativna rjeenja Marcela Breuera i Bau-hausa. Naslonja prati
anatomiju ljudskog tijela prema svojevrsnim predergonomskim
naputcima francuskog lijenika Pascauda. Sl. 11.: Koncept bolnice
kao stroja za lijeenje. Nadi u ozdravljenje i pouzdanje u lijenika
pogoduju razliiti rituali; primjerice kada li-jenik okrui pacijenta
razliitim elektrinim instrumentima, u bijeloj savreno istoj kuti,
esto dovode do poboljanja zdravstvenog stanja, pa ak i pacijentova
ozdravljenja. Takav psiholoki utjecaj na ovjeka ima i nje-gov
okoli, primarno vizualan.)
U projektu Sanatorija u Klaievoj ulici u Za-grebu 1908. godine,
paradigmatske bolnike gradnje u Hrvatskoj u 20. stoljeu, Ignjat
Fi-scher uspjeno spaja funkcionalnost tlocrta s dominantnim
klasicistikim vokabularom fasadnoga plata.23 Primjer
specijalizirane bolnice za unutarbolniku i dnevnu njegu jest Centar
za zatitu majke i djeteta u Zagrebu Vladimira Turine (1956.).
Zadnja24 bolnica izgraena za tu namjenu u Zagrebu: teh-noloka
bolnica na gradskom obodu post-moderne forme je Klinika bolnica
Dubra-va, sagraena kao Vojna bolnica u Za-grebu 1979.-1988.
(autori: Stanko Kristl i suradnici25). Do ovoga trenutka nezavren
je projekt socijalistike Hrvatske financiran sa-modoprinosom graana
- sklop Sveuiline bolnice Blato26, tada je bio pored, a izgrad-njom
naselja Lanite - u Zagrebu. Primjer ope bolnice za posebne
korisnike je Vojna bolnica u Splitu Antuna Urlicha.27 Paviljon za
plune bolesti Ope bolnice Split Zoje Du-mengji iz 1958. primjer je
sanatorija umje-tenog u tkivo mediteranskoga grada. Proteni motiv
moderne - krovna terasa i veliki bal-koni i u zemljama gdje klima
ne podrava tu vrstu gradnje (poput Njemake i vicarske) - nadahnut
je tipologijom sanatorija. (Sl. 12.: Primjer sanatorija u urbanom
krajoliku. Sl. 13.: Zamisao bolnice kao krajolika. Le Corbu-sier
1964. dobiva narudbu za projekt bolnice
Sl. 8. Alvar Aalto: tzv. Jugozapadni finski sanatorij Paimio,
Finska, 1927.Fig. 8. Alvar Aalto: the so-called South-western
Finnish sanatorium Paimio, Finland, 1927
Sl. 9. Alvar Aalto: stolica Paimio br. 41, 1931./32.Fig. 9.
Alvar Aalto: Paimio chair No. 41, 1931/1932
Sl. 10. Aino i Alvar Aalto: naslonja (franc. chaise longue) s
metalnim okvirom za terase za sunanje, Paimio, 1937.Fig. 10. Aino
and Alvar Aalto: armchair (French: chaise longue) with a metal
frame for sun terraces, Paimio, 1937
Sl. 11. Josef Hoffman: Sanatorij Purkersdorf, Austrija,
1904./05.Fig. 11. Josef Hoffman: Purkersdorf sanatorium, Austria,
1904/1905
Sl. 12. Zoja Dumengji: Paviljon za plune bolesti Ope bolnice,
Split, 1958.Fig. 12. Zoja Dumengji: Pulmonary ward, General
hospital, Split, 1958
-
Znanstveni prilozi | Scientific Papers Povijest bolnike
arhitekture S. KALI 380-391 20[2012] 2[44] PROSTOR 387
u Veneciji, i sm bolestan zamilja je kao na-stavak
srednjovjekovnoga urbanog tkiva, sistematski replicirajui
konfiguraciju sred-njovjekovnoga grada).28
SUVREMENA BOLNIKA ARHITEKTURACONTEMPORARY HEALTHCARE
ARCHITECTURE
Mogue je pretpostaviti da arhitektonska rjeenja dijelom podlijeu
dominantnim she-mama razmiljanja svoga vremena, a kako je dananje
doba ono raunalne tehnologije, koja sve vie oblikuje i nain ivota i
namee modularizaciju funkcija, ona moe utjecati na fleksibilno
oblikovanje zdravstvenih zgrada koje ih ini prilagodljivim za
promjenljive zahtjeve klinike prakse. (Sl. 15.: Formalna re-ferenca
je Centre Georges Pompidou / Beau-bourg u Parizu Piana&Rogersa
iz 1977.)Arhitektu vie nije cilj, kako kae britanski arhitekt John
Weeks, oblikovati zgradu koja e najbolje odgovarati funkciji, ve
koja e u najmanjoj mjeri koiti promjenu funkcije.29
Specijalistika dijagnostika oprema vrlo e vjerojatno uskoro biti
izraivana u samo-odrivim modulima koje e samo trebati prikljuiti na
strateke prikljune toke - por-tove. Princip neodreenosti omoguavao
bi zgradi da organizirano raste i mijenja se bez problema. Kako bi
bile olakane budue strukturalne i/ili organizacijske promjene, du
kompleksa inkorporirani su meuprostori - interstitial spaces.30
(Sl. 14.: Princip ne-odreenosti koji bi omoguavao fleksibilnost
zgrade /dogradnje i rekoncepciju prostora/. U nosivu meukatnu
konstrukciju integriran je tzv. servo sustav, osposobljen za
priklju-ivanje razliitih funkcija. Koncept strategije tzv. otvorene
gradnje - termin otvoren u nazivu oznaava sposobnost gradnje da se
prilagodi promjeni - adekvatan je odgovor na zahtjeve vremena.)
Kod tako sloenih graevina poput bolnica, konstrukcijski projekt
nikada ne moe obu-hvatiti cjelinu sa svim svojim meuzavisno-stima,
budui da se oprema, procesi i po-stupci vrlo dinamino mijenjaju.
Stoga ne mogu biti planirani i graeni kao da su pro-gramatski
statini. Odnosno, takve kom-pleksne graevine nikada nisu potpuno
dovr-ene. Osim fleksibilnosti gradnje arhitekt bi trebao
anticipirati promjene u naglasku lije-enja s unutarbolnike na
dnevnu njegu, kako u bolnici tako i kod kue ili u posebnim
institucijama (transmuralno).31 Tako e se u budunosti zdravstvena
skrb vie fokusirati na prevenciju nego na intervenciju i u tom e
smjeru ii i gradnja objekata takve namjene. Proireno poimanje
zdravstvene zgrade jesu hoteli za rekonvalescente i nadgledanu
nje-gu, hibridi hotela, toplica i bolnice.32
22 Le Corbusier, 1924: 64123 Bagari, 2006: 26524 U razlikovanju
pojmova zadnji i posljednji - zadnji znai da vie nita poslije toga
nee slijediti.25 Izvjetaj s natjeaja u kojem je Mladen Vodika,
autor brutalistikoga Doma zdravlja u Labinu, dobio drugu na-gradu
objavljen je u ovjeku i prostoru br. 78/79, god. 5, iz 1958.
Povodom Nagrade grada Zagreba za realizaciju za 1969. godinu isti
je projekt prikazan u IP-u br. 207, god. 17, iz 1970.26 uro Drai,
Edvin mit: Klinika bolnica Blato, Novi Zagreb, projekt 1984.27
Natjeajni projekt - 1. nagrada 1952.-1958., realiza-cija prema
izmijenjenom projektu 1960.-1965.28 Idue godine umire i ostavlja
projekt nedovrenim.29 Weeks, 1961.-1963. 30 Putievsky, 2004.31 Open
Building: A New Paradigm in Hospital Architec-ture, 2004.
[www.aia.org/]32 Narastajui aspekt tednje energije i ambijentalizma
morat e se implementirati kroz mjere uporabe visoko- uinkovitih
svjetlosnih izvora, koritenja prirodne svjetlo-sti gdje je god to
mogue, zatim uinkovitom ventilacijom, reciklaom energije i
autonomnog napajanja energijom poput vjetroelektrana i uporabe
bioplina te koritenja pa-sivne solarne energije. Koncept tzv.
zelene bolnice uklju-uje i organiziranu skrb o otpadu, pogotovu
onomu poten-cijalno opasnom po zdravlje kojeg je svaka bolnica
velik proizvoa. Bolnice se trenutno organiziraju prema naelu
centralizacije i intenzifikacije programa, dok s druge stra-ne
privatizacijski procesi vode k specijalizaciji i fragmenta-ciji
bolnikih objekata. Uspjeno rjeenje bila bi kombina-cija dvoga, u
bolnici koja se sastoji od tri komponente: administrativnog bloka,
zgrade s bolesnikim sobama te specifinog prostora za lijeniki
tretman za hospitalizi-rane i vanjske pacijente.
Sl. 13. Le Corbusier: projekt bolnice u etvrti San Giobbe,
Venecija, 1964.Fig. 13. Le Corbusier: Hospital in San Giobbe
neighbourhood, Venice, 1964
Sl. 15. Universittsklinikum, Aachen, Njemaka, 1972.-1985.Fig.
15. Universittsklinikum, Aachen, Germany, 1972-1985
Sl. 14. Interstitial space je meuetani prostor (instalacijska
etaa) gdje se umjetaju mehaniki i elektrini sustavi zgrade. Presjek
projekta Insel University Hospital (INO) u vicarskom kantonu
Bern.Fig. 14. Interstitial space is inter-storey space
(installation floor cavity) where mechanical and electrical
installations of the building are placed. Section of Insel
University Hospital (INO) in the Swiss canton Bern.
-
388 PROSTOR 2[44] 20[2012] 380-391 S. KALI Povijest bolnike
arhitekture Znanstveni prilozi | Scientific Papers
Bolniki kontekst definiran je arhitekturom i mora djelovati na
pacijenta (bolnica i pacijent su u odnosu dijalektike) tako da se
izbjegne posttraumatska fibromialgija, a zbog koje pacijent ne
reagira na medicinski tretman od-nosno lijeenje, ve ostaje u stanju
kontinui-rane bolesti (sindrom koji vezujemo za lik i biografiju
Fride Kahlo, a bio je nepoznat lijenicima njezina vremena).
Arhitektonsko projektiranje zdravstvenih ustanova usredo-touje se
na pacijenta i njegove osjeaje za razliku od doskoranjeg tretiranja
pacijenta iskljuivo kao objekta, nudei mu ozraje ugode, sigurnosti,
istoe i fizike udobnosti, te vrjednujui ljudsko33 vie od
tehniko-teh-nolokog i statistikog. U dizajn bolnica i njihovu
vizualnu poruku treba, zakljuno, ugraditi ljudsku prirodu, sve
komponente ovjeka to ga tvori tijelo, ali i one nematerijalne (neko
poimane kao diho-tomija duha i due), kako bi se postigla njiho-va
maksimalna uinkovitost. Tehnike lijeenja (engl. Healing) u
(post)postmodernoj, koja se oslanja na intuiciju (za razliku od
racionaliza-cije tehnika i naina lijeenja moderne), pod-
razumijevaju tretmane i tijela i duha: prvim se bavi zapadna,
tzv. institucionalna medici-na (ak se i psihijatrija, za razliku od
psiho-analize, temelji na lijeenju medikamentima); kombinacijom
dvoga, dakle tretmana i tijela i duha - homeopatija i prirodni
(tzv. alternativ-ni) naini lijeenja.
Dobar primjer sloenog i jednakovrijednog suodnosa tehnologije,
operacijskih sustava i estetike, prema arhetipima kolektivnog
ne-svjesnog, jest tiha zgrada Djeje bolnice pri University of
Pittsburgh Medical Center (As-torino, 2006.-2009.), u koju se ulazi
kroz ze-leni kampus, pokraj figura oblikovanih vo-dom i kinetikih
skulptura te kroz tzv. trans-formacijski koridor - kao nain
privikavanja djece na novi kontekst. Zgrada kao masa definira
vektore kretanja. Mjera proporcioni-ranja zgrade jest hvat koji je
mjera visine tje-mena uspravnog ovjeka i istodobno raspona njegovih
horizontalno ispruenih ruku (182 cm), prema crteu idealnog ovjeka
upisanog u krug i kvadrat Leonarda da Vincija.34 (Sl. 16.:
Nizozemski tim arhitekata MVRDV ini korisnike zgrade njezinim
glavnim im be-nicima. Medical Center Pijama Garden u Veldhovenu (na
elu tima bio je Winy Maas) inscenirani je prostor u kojemu
pacijenti u pidamama sanjare o Mediteranu uronjeni u dekor
maslinovih stabala. Stvoren je prostor uitka, hedonistika bolnica
umjesto tehno-loke, za koju su tipini elementi sterilni, i doslovno
i oblikovno, hodnici/koridori od-nosno introvertni prostori, smatra
MVRDV dekonstruirajui esencijalistiko stajalite o postojanju
imanentne biti svake pojavnosti, afirmacijom spoznaje da svijet
postoji prije svega kao simboliki poredak koji se kon-struira kroz
jezik. Ovu arhitekturu nizozemski teoretiar arhi-tekture Roemer van
Toorn naziva projektiv-
33 Prema: Global University Programs in Healthcare Ar-chitecture
[GUPHA], manifestnom tekstu meunarodne organizacije osnovane 2000.
god.34 www.astorino.com/35 Ilustracije i opis projekta iz arhiva
IAN+ [takoer na: http://www.ianplus.it/]36 Struktura koja je
rigidna doputa kontinuiranu pro-mjenu mobilijara (mobilie) u sebi.
Forma, organizacija i tako dalje moe se mijenjati mjeseno, tjedno,
ak i svakodnevno. [Friedman, 2006.]37 Heinrich Wlfflin (1886.),
Prolegomena zu einer Psy-hologie der Architektur. U tom svome prvom
djelu H. W. smatra da je forma arhitekture generirana iz
idealizira-noga ljudskog tijela, stoga identificirajui se s
arhitek-tonskim formama odnosno empatijom, primamo njihove estetske
poruke.38 Prema Gestalt psihologiji (predmeti odnosno pojav-nosti
nisu neovisni o svojoj okolini, elementi ne mogu biti razumijevani
bez saznanja i promiljanja cjeline koja je uvijek izraz
preferiranja najjednostavnijih rjeenja) forme i teoriji boje, dobra
arhitektura bolnice moe imati placebo uinak, dok okoli, boje i
svjetlost (razlikujemo dosadne i zabavne boje, prema Wlfflinu; J.
von Goethe pisao je o optikim i psiholokim uincima boja, koje su
teorija po sebi, a suprotna bojama je tama), tekstura (materijali
i
Sl. 16. MVRDV, Medicinski centar Maxima, Veldhoven, Nizozemska,
realizirano 2003.Fig. 16. MVRDV, Medical Center Maxima, Veldhoven,
the Netherlands, built in 2003
Sl. 17. Penoyre Prasad: Ona bolnica RDCEC Moorfields, London,
Velika Britanija, 2007.Fig. 17. Penoyre Prasad: Ophtalmology
hospital RDCEC Moorfields, London, Great Britain, 2007
-
Znanstveni prilozi | Scientific Papers Povijest bolnike
arhitekture S. KALI 380-391 20[2012] 2[44] PROSTOR 389
nom mizanscenom koja grad doivljava kao velik datascape u koji
umjeta teatralnu per-formativnu arhitekturu, a koja zadrava neke
elemente kritinosti spram stvarnog svije-ta, koreografski dizajnira
prostorno iskustvo raunajui na efektnost takve nadrealne, no
pragmatine pozornice. Konstrukcija je stan-dardna staklena (Gacon),
zidovi i podovi pre-mazani su slojevima boje razliitih brzina
suenja, zbog ega se gornji sloj stegne pa to dovodi do efekta na
puknua. Dobivene na-pukline presvuene su zavrnim lakom. (Sl. 17.:
Interpretacija brisoleja koja, uz praktinu namjenu zatite od sunca,
ima i umjetniku, skulpturalnu kvalitetu. Sl. 18.: Kontinuirana
silueta saglediva jednim pogledom u pro-gramatskom skladu s
namjenom zgrade. Sl. 1. i 19.: Bolnica je locirana u blizini
Napulja, svega 100 m udaljena od crvene potresne zone. Sustav
hodnika nalik je na razgranato stablo koje povezuje razliite odjele
bolnice. Pri laznoj zgradi krunog tlo crta i cilindrinog volumena
odgovara sugerirano kruenje u unutarnjem dvo ritu. Ritam
translucentnih po likromnih otvora i ornamentalni uzorak pro-elja
/od aluminija i obojenih staklenih pane-la/ ima snane dinamike
kvalitete i djeluje empatijski.35)
ZAKLJUNA RAZMATRANJA
CONCLUDING REMARKS
Ravnotea kojoj svjedoimo u arhitekturi i koju imenujemo rijeju
lijepo moe utjecati i biti usporediva sa stanjem koje na psiholokoj
razini moemo opisati kao zdravlje ili srea. Louis H. Sullivan
smatrao je da su graevine analogne ljudskom tijelu s koom, mesom i
miiem organski vezanim za kost odnosno konstrukciju.36
Heinrich Wlfflin u teoriji empatije37 stavlja u odnos opozicije
estetiku sadraja i formalnu
(formalistiku) estetiku te traei odgovor na pitanje na koji su
nain arhitektonske forme u stanju izraavati emociju ili
raspoloenje, dolazi do zakljuka da su osnovni elementi arhitekture
definirani naim iskustvom sebe (sebstva). Mi se projiciramo u
arhitekturu i ono to vidimo u njoj vie govori o nama nego o njoj.38
Raznovrsnost stilova koji egzistiraju paralelno, prema Kublerovoj
teoriji vlakna-stih svenjeva, odnosno supostoje, poslje-dica je
mnogostrukosti naih unutarnjih po-treba. Zakljuno, svaka je potraga
za jedin-stvenim identitetom (pa tako i identitetom bolnice) nuno
iluzorna, jednako kao i potra-ga za cjelovitou i autentinou.39 (Sl.
20.: U kolekciji MoMA-e, the Museum of Modern Art, New York,
SAD.)
Unutarnje emotivno i psiholoko stanje arhi-tekta neizbjeno gradi
njegovu arhitekturu. Budui da arhitektura obino traje dulje od
svoje namjene i ivotnog vijeka svojih gradi-telja, njene poruke
stiu pomnom promatrau i stoljeima kasnije, zraei oblik i boje poput
dalekih zvijezda to vie ne postoje. Pre-dodbe o ljepoti, estetski
ukus, neprekidno se mijenjaju (temporalnog su karaktera).40 (Sl.
21.: Gradnja velikih bolnica izvan, iako uz rub velikih gradova,
tako da ih istodobno mogu koristiti i financirati dva ili vie
manjih gradova.)
Zakljuno, danas je za teko predvidivo bu-due stanje i potrebe
uputno rabiti vjerojat-nosni pristup programu bolnike zgrade.41
Suvremena (post)postmoderna arhitektura modernistiku bolnicu-stroj
i njenu strojnu estetiku transformira svojim holistikim kon-ceptom
iz tehnoloke bolnice u ljeilini kam-pus, naglaavajui umjesto
koncepcije bolni-ce kao stroja - humane vrijednosti i ozraje
komunitarnosti i empatije.42 ovjek naizmjen-ce mui (ubija) i lijei
svoje tijelo, i tijelo dru-gog ovjeka.
Danas kad na svakome koraku vodimo bitku protiv boli, u doba
imperativa kontinuiranog zadovoljstva, stanja sree, pitanje o
arhitek-turi bolnice - kao kue bolesti ili kue zdrav-lja
predstavlja ishodite, ali i doelo svakog promiljanja ove teme.
povrine), akustike karakteristike (buka/amor/tiina) i
temperatura zraka (vruina ili hladnoa) u njoj utjeu ne samo na
razinu stresa i nain razmiljanja ve i na intelek-tualni i duhovni
razvoj, pa tako i procese podlijeganja bo-lesti, odnosno
ozdravljenja. 39 Arhitektonska temperatura T definira stupanj
harmo-nije H, mjeri sklad i simetriju kao elemente koji strukturi
(kao zbroju mase, prostora i zbivanja u njemu) daju ivot (pa ak i
termodinamian, nalik ivoj formi), istodobno oponaajui (bioloke)
aktivnosti ivotnog procesa koji je visoko organiziran i
strukturiran. [Popov, 2000.]40 Spektakl sata anatomije rezultat je
opsesije tijelom, njegovom analizom i ralanjenjem. Istu analitiku
udnju pokazuje medij filma, njegova semiotika konstrukcija,
dcoupage radnje u kadrove i sekvence te montaa kao (de)konstrukcija
tijela filma. [Bruno, 2007: 91]41 Gupta, Kant, 2004.42 Avangardni
arhitektonski projekti su spekulativne hipoteze, formulirane unutar
stanovitog stila. Stil ovdje slui kao istraivaki program koji
ujedinjuje te doputa izgradnju sustavnih serija eksperimenata...
Program/stil sastoji se od metodolokih pravila: neka od njih nam
go-vore o tome koje putove istraivanja treba izbjegavati
(ne-gativna heuristika), a druga o tome kojima treba ii (pozi-tivna
heuristika) [Schumacher, 2008.]
Sl. 18. Josep Llins: Instituto de Microcirurga Ocular IMO,
Barcelona, panjolska, 2001.-2003.Fig. 18. Josep LLins: Instituto de
Microcirurgia Ocular IMO, Barcelona, Spain, 2001-2003
Sl. 20. Raimund Abraham: Bolnica: Kua nade, kua roenja, kua bez
povratka, projekt za Cannaregio, Venecija, Italija, 1979.
(perspektiva presjeka; olovka u boji, grafitna olovka, gva)Fig. 20.
Raimund Abraham: Hospital: The House of Hope, The House of Birth,
The House of No Return, project for Cannaregio, Venice, Italy, 1979
(perspective section; coloured pencil, graphite pencil,
gouache)
Sl. 21. Norfolk and Norwich University Hospital, Engleska,
Velika Britanija, 2001.Fig. 21. Norfolk and Norwich University
Hospital, England, Great Britain, 2001
Sl. 19. IaN+ na temelju idejnog projekta Renza Piana: Bolnica na
moru / LOspedale del Mare, Napulj (istoni dio - Ponticelli),
Italija, 2004.-2011.Fig. 19. IaN+ based on Renzo Pianos preliminary
design: Sea Hospital / LOspedale del Mare, Naples (east -
Ponticelli), Italy, 2004-2011
-
390 PROSTOR 2[44] 20[2012] 380-391 S. KALI Povijest bolnike
arhitekture Znanstveni prilozi | Scientific PapersLiteratura
Bibliography
1. Bagari, M. (2006.), Sanatorij u Klaievoj ulici u Zagrebu -
djelo arhitekta Ignjata Fischera, Ra-dovi Instituta za povijest
umjetnosti, 30: 265-280, Zagreb
2. Barii Mareni, Z. (2007.), Arhitektica Zoja Dumengji:
Osobitost djela u kontekstu hrvat-ske moderne arhitekture,
disertacija, Arhitek-tonski fakultet, Zagreb
3. Benjamin, A. (2000.), Architectural Philosophy, Athlone
Press: London&New Brunswick
4. Bruno, G. (2007.), Public Intimacy: Architecture and the
Visual Arts, The M.I.T. Press, Cambrid-ge, Massachusetts
5. Bulgakov, M. (1999.), Majstor i Margarita, Nak-lada Naprijed,
Zagreb
6. Campbell, M. (2005.), What Tuberculosis did for Modernism:
The Influence of a Curative Envi-ronment on Modernist Design and
Architecture, Medical History, 4 (49): 463-488, Edinburgh
7. Le Corbusier (1924.), LEsprit nouveau, 11/12, Fondation Le
Corbusier i Urbanisme, Pariz
8. Drobnick, J. (2004.), Control[Space] and Julia Scher,
Parachute, 113: 139-140, Montral
9. Glesinger, L. (1978.), Povijest medicine, kol-ska knjiga,
Zagreb
10. Goethe, J.W. von (1840.), Theory of Colours (izvornik: Zur
Farbenlehre, 1810.), John Murray Publishers, London
11. Goethe, J.W., von (1982.), Theory of Colours, The M.I.T.
Press, Cambridge, Massachusetts
12. Grmek, M. D. (1989.), Bolesti u osvit zapadne civilizacije:
istraivanja patoloke stvarnosti u grkom prethistorijskom, arhajskom
i klasinom dobu, Globus, Biblioteka PI, Zagreb
13. Hobday, R. A. (1997.), Sunlight therapy and so-lar
architecture, Medical History, 41 (4): 455-472, Cambridge
14. Egenter, N. (1994.), Architectural anthropolo-gy: semantic
and symbolic architecture, Struc-tura Mundi, Lausanne
15. Friedman, Y. (2006.), Pro Domo, Actar i Junta de Andaluca,
Consejera de Cultura, Barcelona
16. Jurai, D. (2005.), Zdravstvene zgrade, Golden marketing i
Arhitektonski fakultet, Zagreb
17. Kali, S. (2004.), Neizvjesnost umjetnosti, kolska knjiga,
Zagreb
18. Mann, Th. (2003.), arobna gora, kolska knji-ga, Zagreb
19. Nagasawa Y. (2007.), Hospital Architectural / Engineering
Master Planing, izvjee u zborni-ku IFHE, Hospital engineering &
facilities mana-gement
20. Nielsen, I. (1993.), Thermae Et Balnea: The Ar-chitecture
and Cultural History of Roman Public Baths, Aarhus University
Press, Aarhus
21. Papanek, V. (1973.), Dizajn za stvarni svijet (izvornik:
Design for the real world, Thames& Hudson, London, 1973.),
Edicija Vidici, Nakladni zavod Marko Maruli, Split
22. Pevsner, N. (1976.), A History of Building Types, Princeton
University Press, Princeton
23. Sayili, A. (1979.), The emergence of the proto-type of the
modern hospital in medieval Islam; tekst proitan na International
Congress of the History and Philosophy of Science, Islamabad,
Pakistan, 8.-13.12.1979.
24. Schumacher, P. (2008.), Style as Research Pro-gramme, AA
Publications, London
25. Sontag, S. (1983.), Bolest kao metafora (izvor-nik: Illness
As Metaphor, Farrar, Straus&Giroux, New York, 1978.), Rad,
Edicija Peat, Beograd
26. Wagenaar, C. (2005.), Architecture of Hospi-tals, NAI
Publishers
27. Weeks, J. (1961.-1963.), Indeterminate Architec-ture,
Transactions of the Barlett society, 2: 83-106, London
28. Wigley, M. (2002.-2005.), Prema otvorenoj ko li, nastupni
govor - predavanje povodom imenovanja za dekana, the Graduate
School of Architecture, Planning and Preservation, Co-lumbia,
2003.; Columbia University Bulletin 2003-2005
IzvoriSources
Internetski izvori [svi: 30.3.2011.]
Internet Sources
1. www.aia.org (2004.)2. www.astorino.com/ (2010.)3. Crosland,
M. (2004.), The Officiers de Sant of
the French Revolution: A Case Study in the Changing Language of
Medicine, Medical Hi-story, 48 (2)
[www.ucl.ac.uk/histmed/publica-tions/med_hist/volume_48]
4. Gupta, S.; Kant, S. (2004.), Hospital Architec-ture: Emerging
Issues and Strategic Options, Journal of the Academy of Hospital
Administra-tion, 16 (1)
[www.indmedica.com/journals.php?journalid=6&issueid=25&articleid=238&action=article/]
5. Lthi, D. (2005.), The influence of Good air on architecture.
A Formal Cure? The appearance of the Alpine sanatorium in
Switzerland, 1880-1914, Journal of alpine research, 93 (1)
[www.persee.fr/web/revues/home/prescript/article/rga_0035-1121_2005_num_93_1_2332]
6. Popov, V.G. (2000.), A Report on Psychology &
Architecture [http://sric-canada.org/Architectu re.htm]
7. Putievsky, N. (2004.), Planning for Change: Ho-spital Design
Theories in Practice, AIA
[www.aia.org/journal_aah.cfm?pagename=aah_jour-nal_20051019]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1., 19. Arhiva autora Luce GarofalaSl. 2. Arhiva Borisa
CvjetanoviaSl. 3. www.parismatch.com/Actu-Match/Socie-
te/Actu/Fusillade-en-plein-Paris-146229/ [30.9.2012.]
Sl. 4. www.chrisvankeulen.nl/1920.htm [30.3. 2011.]
Sl. 5. Ilustracija iz: The Muskoka Cottage Sana-torium
[pamphlet], oko 1928., National Sanitarium Association fonds,
Reference Code: F 1369-2-0-2, Archives of Ontario
[www.archives.gov.on.ca/english/on-line
-exhibits/health-records/big/big_24_ken dall_pavilion.aspx;
30.3.2011.]
Sl. 6., 7. http://en.wikipedia.org/wiki/Ka%C3%A9
di_Regional_Hospital [30.3.2011.]
Sl. 8. www.architectural-review.com/essays/ty
pology-quarterly-hospitals/8629443.arti-cle [30.3.2011.]
Sl. 9. www.bonluxat.com/a/Alvar_Aalto_Armch air_41_Paimio.html
[30.3.2011.]
Sl. 10. www.architectural-review.com/ [30.3.2011.]
Sl. 11.
www.purkersdorf-online.at/kultur/sana-torium/arisierung.php3
[30.3.2011.]
Sl. 12. Barii Mareni, 2007: 110Sl. 13.
www.architectural-review.com/essays/ty
pology-quarterly-hospitals/8629443.arti-cle [30.3.2011.]
Sl. 14.
http://en.wikipedia.org/wiki/Interstitial_space_(architecture)
[30.3.2011.]
Sl. 15. www.panoramio.com/photo/7340991, fo-to: Susanne
Wollgarten [30.3.2011.]
Sl. 16. Arhiva autora MVDR,
www.mvrdv.nl/#/projects/075pyjamagarden [30.3.2011.]
Sl. 17.
http://blog.buildllc.com/2008/03/sun-screens-international/
[30.3.2011.]
Sl. 18. Arhiva autora Josepa LlinsaSl. 20.
www.ilgiornaledellarchitettura.com/arti-
coli/2010/3/101727.html [30.3.2011.]Sl. 21. www.nnuh.nhs.uk/
[autorska prava foto-
grafije: Norfolk and Norwich University Hospitals NHS Foundation
Trust; 30.3. 2011.]
-
Znanstveni prilozi | Scientific Papers Povijest bolnike
arhitekture S. KALI 380-391 20[2012] 2[44] PROSTOR 391
BiografijaBiography
SILVA KALI je povjesniarka umjetnosti iz Zagre-ba. Predavaica je
teorijskih kolegija na Zavodu za dizajn Tekstilno-tehnolokog
fakulteta, te pristup-nica doktorskog studija teorije arhitekture
na Arhi-tektonskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. An-gaira se kao
kustosica izlobi i teoretiarka suvre-mene umjetnosti, arhitekture i
dizajna. Autorica je udbenika vizualne kulture Neizvjesnost
umjetno-sti u izdanju kolske knjige, Zagreb, 2005.
SILVA KALI is an art historian from Zagreb. She currently
teaches theoretical courses at the Insti-tute of Design of the
Faculty of Textile Technology. She is enrolled in the Ph.D. program
of Architec-tural Theory at the Faculty of Architecture of the
University of Zagreb. She also works as a curator and theoretician
of contemporary art, architecture and design. She is the author of
the textbook on visual culture entitled Art in Suspense (2005).
SaetakSummary
Healthcare Architecture in the Context of the Changing
Perception of Illness and Concept of Medical Treatment
In the present era of increased general mobility, people are
less and less active. Stress and physical inactivity as well as the
problems related to ex-tended lifespan in highly developed parts of
the world are the main causes of health problems to-day. It is
hardly possible to discuss healthcare architecture program without
taking into conside-ration the need for a multi-criterial and
dynamic ap proach in its development with the aim to make it
flexible and adaptable to radical and rapid chan-ges of the
healthcare system. The result is a new and flexible concept of
architectural design. The meaning of the Croatian word bolnica [=
hospital] is derived from the adjective bolan [= ill]; The Eng-lish
word hospital (French: hpital) is etymologi-cally derived from
Latin Hospes (= guest, host). German has two words: Spital (derived
from the same Latin root) and used mainly in Austria and the German
part of Switzerland (the former Ger-mania Romana) and Krankenhaus
(Kranken, pl. = sick people) used in Central and North Germany (in
Roman times Germania Libera) and denotes an in-stitution for the
accommodation and treatment of the sick and injured.Healthcare
institutions were first built in Europe in the 18th century. The
evolution of surgery and the accompanying need for aseptic
facilities resulted in the design of a new type of hospital.
Instead of the pavilion type of hospitals (such as Lariboisire
hospital in Paris) which proved inadequate for that purpose,
designers conceived more appropriate high-rise hospital buildings.
Keeping the need for walking around to a minimum as well as shorter
distances between the hospital wards and services helped to reduce
the maintenance costs. In the 1930s the USA took over the lead in
designing a new type of hospital buildings which replaced the
former buildings inspired mostly by factory design. The new
hospitals had wards that could be her-metically sealed whereas the
public space is re-
SILVA KALI
duced to an area in front of the building. It is worth
mentioning that the general hospitals were intend-ed for the
treatment of the poor. Wealthy patients, on the contrary, preferred
medical treatment in their own homes. As a rule, hospitals were
built in the areas where the inhabitants could not receive domestic
medical treatment. High-quality medical treatment was a privilege
of the rich. This concept had its origin in the prevailing
Anglo-saxon social and economic theory of the period. The changed
perception of the role of the hospital and its wider accessibility
to all potential users went parallel with the development of
diagnostic technology and pharmaceutical industry (since 1930)
based on the invention of antibiotics leading to more effi-cient
and cheaper medicines.Considering the relationship between the
architec-tural program and the form, there are hospitals converted
from buildings used previously for other purposes as well as those
originally conceived and designed as hospitals: the architectural
character of the hospital is not added; it belongs to its form
itself which embodies its functional structure. Its form can be
horizontal or vertical, coherent (one building) or scattered
(campus) with a geometrical or even symmetrical plan (inspiring
confidence ac-cording to Gestalt psychology) or irregular plan (in
cases of the unplanned additions or ground con-figuration) with the
wards conceived as the city neighbourhoods. The hospitals always
have a cha-pel as a place for a spiritual break during the
hos-pital treatment. The development of healthcare architecture has
been characterized by diverse (anti)urban concepts. In the Middle
Ages and the Early Modernism the hospital was a typical urban
artefact. In the age of Enlightenment hospitals were placed in the
green surroundings or a park outside the city. Since the hospital
primarily meets the needs of urban population, this ideal has never
been entirely achieved except in cases of sanatori-
ums (Eng. Sanatorium) or psychiatric hospitals (Eng. Asylum)
where patients used to stay for many years.Alvar Aalto and organic
functionalism treat the hospital building as a major contributor to
effective healing. Even if it is not always possible, the hospi-tal
heals at least through a placebo effect. In other words, as Le
Corbusier used to put it, the house is not merely a maching for
living in but also a place of meditation. Contemporary
(Post)Postmodern ar-chitecture in its holistic approach transforms
the Modern hospital-machine and its machine aesthet-ics from a
technological hospital into a medical treatment campus emphasizing
humane values and an atmosphere of communitarianism and em-pathy
instead of a high-tech concept. The Modern megastructure has been
transformed through (Post)Postmodern sequences of separate limited
structures while an endless labyrinth of corridors, walkways and
outdoor courtyards have been re-placed by appropriate green
internal courtyards - atriums integrated into the hospital complex.
Now-adays a technological hospital is being transfor-med into an
open-ended construction. The term open is used here to denote
construction that is flexible and adaptable to changes. Such
complex structures as hospitals are predominantly seen as dynamic
systems in which equipment, processes and procedures constantly
change and develop and therefore no project can ever encompass the
totality of its mutually dependent elements. It is thus impossible
to plan and build such structures as programmatically unchanging
entities. Such complex structures are never entirely completed.
Instead, they are deliberately left incomplete as can be seen in
the iconic project made by Craig, Zeidler and Strong for McMaster
Health Sciences Centre (MHSC) in Hamilton, Canada, 1972. There-fore
it seems vital to adopt a probabilistic approach to hospital
design.
-
PR
O
S
T
O
R
ZNANSTVENI ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAMA SCHOLARLY JOURNAL
OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
20 [2012] 2 [44]
ISSN 1330-0652CODEN PORREVUDK | UDC 71/7220 [2012] 2
[44]219-4867-12 [2012]
SVEUILITE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTETUNIVERSITY OF ZAGREB,
FACULTY OF ARCHITECTURE
POSEBNI OTISAK / SEPARAT OFFPRINT
220-235 Rudolf Klein Judaism, Einstein and Modern
Architecture
Original Scientific PaperUDC 72.01:72.036
Judaizam, Einstein i moderna arhitektura
Izvorni znanstveni lanakUDK 72.01:72.036
Znanstveni prilozi Scientific Papers