TTRREENNDDOOVVIIUU PPOOSSL LOOVVA ANNJJUU33 Godina II Broj 4 Sveska 2/2014 KOMPJUTERSKI SIS TEMI KAO PODRŠ KA ODLUČIVANJU COMPUTER SYSTEMS AS DECISION SUPPOR T Marija Marković Blagojević, MA Visok a škola za poslo vnu ekon omiju i pred uzet ništv o Beog rad e-ma il: mmarrija@g mail.c om Bratislav Mikarić, spec. Visoka poslovna škola strukovnih studija „Prof. dr Radomir Bojković“ Kruševac e-ma il: bmika ric@g mail.c om Mr Du šan Tr ajk ovi ć Visoka poslovna škola strukovnih studija „Prof. dr Radomir Bojković“ Kruševac e-mail: dusa ntt@g mail. com Sa etakZa don oše nje pra vov rem enih, ade kva tnih i konkurentnijih menadžerskih odluka neopho- dna simbioza informacionih sistema, odnosno njihovih alata i poznavanje savremenih tende- nc ija p os lov nog o dlu čiv an ja . Sa vr emeno pos lov no odlu čiv anje , kao pos ledi ca raz voj a informacionih tehnologija i sistema, predsta- vlja najefikasniji i efektivniji način donošenja odluka. Raz lika izme đu nek ada šnje g donošen ja odluka, gde se raspolagalo znatno manjim brojem informacija, i današnjeg, gde obim neophodnih informacija vrtoglavo raste, je ogr omn a. U sa vre menim usl ovim a, gde s e zbo g vel ikog k vantite ta pod atak a i info rma cija ne može kvalite tno doneti odluka , neopho dna je pri menu tehn olog ije. In for mac iona te hno lo- gija postoji kak o bi se dife ren cira le potrebn e od nepotrebnih informacija, kako bi mena- džeri koji donose poslovne odluke ispred sebe imali organizovane i pregledne faktore koji utiču na sa me od luke. U tim situacij ama se donose najefikasnije odluke, po najnižim troškovima. Zah valj ujuć i info rma cionim sistemima, te hn ol og iji kao i samim BI (B usine ss Inte llige nce ) 1 rešenjima, svi delovi jedne orga- nizacije su povezani na takav način, da se u sva kom tre nutk u obe zbe đuje opti malan tokinformacija. Samim tim svaki deo organizacije obezbeđuje jedan kontinuitet u poslovanju, kao i usklađenost sa ostalim delovima organi- zac ije. Što pre dst avlj a i svr hu ovo g r ada . Poz itiv an efek at pri mene sam ih pos lov nih informa cionih sistema zavisi prven stveno odsam e maš tovitos ti men adž era zad uženih za osmišljavanje samih izveštaja i kombinovanja informacija kako bi se kreirali izveštaji koji će pri kaz ati naj relevan tnije info rmacije o alternativnom rešenju. Ana lizi ran i par ametri i dati zaklju čci u ovom radu, predstavljeni su na osnovu sprovedenogdesk istraživanja (desk research). AbstractFor makin g time ly, ade qua te and com peti tive man age ria l dec isio ns symb iosis of info rma tion 1 Bus ines s Intel lige nce (BI) podrazumeva korišćenje tehnologija za prikupljanje i efektivno korišćenje informacija kako bi se poboljšala poslovna efektivnost.
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Za donošenje pravovremenih, adekvatnih ikonkurentnijih menadžerskih odluka neopho-dna simbioza informacionih sistema, odnosnonjihovih alata i poznavanje savremenih tende-ncija poslovnog odlučivanja. Savremeno
poslovno odlučivanje, kao posledica razvojainformacionih tehnologija i sistema, predsta-vlja najefikasniji i efektivniji način donošenjaodluka.
Razlika između nekadašnjeg donošenjaodluka, gde se raspolagalo znatno manjim
brojem informacija, i današnjeg, gde obimneophodnih informacija vrtoglavo raste, jeogromna. U savremenim uslovima, gde se
zbog velikog kvantiteta podataka i informacijane može kvalitetno doneti odluka, neophodna
je primenu tehnologije. Informaciona tehnolo- gija postoji kako bi se diferencirale potrebneod nepotrebnih informacija, kako bi mena-džeri koji donose poslovne odluke ispred sebeimali organizovane i pregledne faktore kojiutiču na same odluke. U tim situacijama se
donose najefikasnije odluke, po najnižimtroškovima.
Zahvaljujući informacionim sistemima,tehnologiji kao i samim BI (Business
Intelligence)1 rešenjima, svi delovi jedne orga-nizacije su povezani na takav način, da se u
svakom trenutku obezbeđuje optimalan tok informacija. Samim tim svaki deo organizacijeobezbeđuje jedan kontinuitet u poslovanju, kaoi usklađenost sa ostalim delovima organi-
zacije. Što predstavlja i svrhu ovog rada. Pozitivan efekat primene samih poslovnihinformacionih sistema zavisi prvenstveno od
same maštovitosti menadžera zaduženih zaosmišljavanje samih izveštaja i kombinovanjainformacija kako bi se kreirali izveštaji koji će
prikazati najrelevantnije informacije oalternativnom rešenju.
Analizirani parametri i dati zaključci u ovomradu, predstavljeni su na osnovu sprovedenog desk istraživanja (desk research).
Abstract
For making timely, adequate and competitivemanagerial decisions symbiosis of information
1 Business Intelligence (BI) podrazumeva korišćenjetehnologija za prikupljanje i efektivno korišćenjeinformacija kako bi se poboljšala poslovna efektivnost.
Kompjuterski sistemi kao podrška odlučivanju Marković Blagojević M., Mikarić B., Trajković D.
34
systems and their tools and knowledge of modern trends of business decision making are necessary. Modern business decision as aconsequence of the development of information technology and systems, the most efficient and effective way of making decisions.
The difference between the former decision-making, which is disposed substantially smaller amount of information, and the present, where the amount of necessaryinformation is growing rapidly, is huge. Inmodern conditions, where, because of thelarge quantity of data and information qualitycan make a decision, it is necessary to theapplication of technology. Informationtechnology exists to differentiate the necessary
from the unnecessary information to managers
who make business decisions ahead of himhad organized and review the factors that influence the decision. In these situations,make decisions efficiently, at the lowest cost.Thanks to information systems, technology,and therefore BI solutions, all parts of anorganization are linked in such a way that at any moment, providing optimal flow of information. Thus every part of theorganization provides a continuity of operations, and compliance with the other
parts of the organization. That is the purposeof this paper.
Positive effect of the very business information systems primarily depends on the imaginationof managers responsible for designing reportsthemselves and combine information to createreports that will display the most relevant information on alternative dispute resolution.The analyzed parameters and the conclusionsin this paper are presented on the basis of thedesk research.
Klj učne reči: odlučivanje, menadžment,kompjuterski sistemi za podršku odlučivanju,SPO
Keywords: decision-making, management,computerized decision support systems, DSS
1. Uvod
Sistemi za podršku odlučivanju, kaonadgradnja više različitih disciplina - u
prvom redu menadžmenta i informatike,imaju korene u teoriji odlučivanja, a granajuse ka raznim oblastima ljudske delatnosti -
od prirodnih nauka, tehnike, tehnologije,ekonomije i društvenih delatnosti, doobrazovanja. [2]
Savremeno efikasno poslovno odlučivanje sene može zamisliti bez informacionih sistema(IS). Informacioni sistemi i tehnologije se
koriste kao podrška svim aspektimaorganizacionih funkcija i aktivnosti.
Moderno poslovno okruženje zahteva i novitip menadžera koji kombinuje menadžerskevestine sa ekspertizom u oblasti IT-a. Takavmenadžer treba da:
• definiše strategiju informacionihsistema (IS) u kompaniji, identifikuje
potrebu za IS kako bi poboljšao performanse kompanije,
•
izabere i nabavi odgovarajući IS,• nadgleda razvoj i primenu,• upravlja IS kako bi se obezbedila
efektivnost u pružanju kvalitetneinformacije krajnjim korisnicima.
Sistemi za podršku odlučivanju - SPO(Decision Support Systems, DSS),namenjenih slabo struktuiranim problemima(kakvi su gotovo svi problemi odlučivanja) iuključivanje "mekih" podataka u optimi-zacione modele, donose suštinski nov pristupranije poznatim konceptima informacionihsistema. [2]
Danas su SPO prepoznatljiva kategorijainformacionih sistema koji obezbeđujumenadžerima kontrolu njihovih podataka,
pristup analitičkim alatima, kao i konsultacijei komunikaciju sa distri-buiranim grupamamenadžment tima.
Moderna kompanija mora posedovati iadekvatan informacioni sistem koji će u stopu
pratiti razvoj, i povećavati konkurentnost idugotrajnost kompanije na tržištu.
2. Osnovni pojmovi menadžmenta iodlučivanja
Posao menadžera je raznovrsan i složen, irazlikuje se na određenim nivoima mena-džmenta. Posebne veštine potrebne narazličitim nivoima menadžmenta su: [1]- Top menad eri – konceptualne veštine:
sposobnost pojmovnog određivanja iizrade koncepta za apstraktne i složenesituacije. Korišćenjem tih veština top
Kompjuterski sistemi kao podrška odlučivanju Marković Blagojević M., Mikarić B., Trajković D.
35
menadžeri stiču sposobnost da sagledajuorganizaciju u celini, da shvate odnosemeđu različitim pojedincima i da predvidemesto i ulogu organizacije u okruženju.
- Menad eri srednjeg nivoa – ljudskeveštine: sposobnost saradnje s drugim
ljudima, individualno i grupno.- Menad eri ni eg nivoa – tehničke veštine:znanje i veštine u određenoj grani
poslovanja.
Slika 1. Distribucija kategorija znanja, sposobnosti i veština (Bulat, V., 2004,
Menadžment, ICIM, Kruševac)
Menadžeri na svim nivoima, u svimoblastima u poslovnom sistemu donoseodluke, odnosno, prave izbor od dve ili višealternativa. Donošenje odluka nije posaosamo menadžera, nego i zaposlenih u
poslovnom sistemu koji donose odluke koje
se odnose na njihov posao i na poslovnisistem za koji rade.
Odlučivanje je mehanizam za funkcionisanjesvake organizacije. Odlučuje se na svim or-ganizacionim nivoima (organizacionim
jedinicama i funkcijama). [1]
Odlučivanje je u najužoj vezi saupravljanjem, ono je zapravo temelj upra-vljanja. Brojni autori izjednačavaju ova dva
procesa menadžmenta tvrdeći da upravljati
znači odlučivati. Iz analize procesaodlučivanja koji prolazi kroz faze: inicijative, pripreme odluke, donošenja odluke, reali-zaciju i kontrolu, vidljivo je da se procesodlučivanja izjednačava sa funkcijomupravljanja.
Odlučivanje je moguće definisati sa različitihaspekata, od kojih se izdvajaju dva aspekta:
• Procesni pristup, koji odlučivanjedefiniše kao proces identifikacije problema imogućnosti njihovog rešavanja,
• Pristup sa aspekta stanja, kojiodlučivanje definiše kao čin izbora jedne odnekoliko alternativa.
Nezavisno od definicije, odlučivanje jenaglašeno kreativan proces, koji se ostvarujeuz tri predpostavke:
• Da postoji jasno razumevanjealternativnih pravaca sa kojima se moguostvariti postavljeni ciljevi,
• Da postoje informacije i sposobnostdonosioca odluka za analizu i evaluacijualternativa u okviru postavljenih ciljeva,
• Da postoji želja donosioca odluka zaiznalaženje najboljih alternativnih solucijekoja mora biti efikasna sa aspekta
postavljenih ciljeva.
Tri osnovna načina odlučivanja:• Racionalno odlučivanje, koje podra-
zumeva raspolaganje sa svim bitnim
činjenicama i informacijama potre- bnim za donošenje odluka,• Intuitivno odlučivanje, kada ne
raspolažemo sa dovoljno činjenica iinformacija i kada nije mogućeobjasniti donetu odluku kao posledicurazmišljanja,
• Odlučivanje na temelju prosuđivanja, je ono bazirano na iskustvu i koje podrazumeva ponavljanje situacije ilinesvesno povezivanje različitih situa-
cija i njihovo dovođenje u vezu satrenutnom.
Od posebnog interesa za ljudsko društvo suodluke koje donosi čovek. koji pri tomekoristi racionalno mišljenje i logičkozaključivanje. Pošto nisu uvek poznate svečinjenice i posledice mnogih odluka, zanjihovo donošenje se čovek oslanja naintuiciju i iskustvo, tako da odluke ne zavisesamo od okolnosti, već i od toga ko donosiodluke. [4]
Slika 2. Menadžerske odluke po nivoima zavisnood karaktera (strateške, taktičke i operativne)(Bulat, V., 2004, Menadžment, ICIM, Kruševac)
Kompjuterski sistemi kao podrška odlučivanju Marković Blagojević M., Mikarić B., Trajković D.
36
Odluka je rezultat procesa odlučivanja tj.rezultat izbora između više alternativnih
pravaca delovanja orijentisanih kaostvarenju cilja. Odluka predstavlja smer,
putokaz, odnosno pravac delovanja za onogako je mora sprovesti u delo.
Teorija i praksa menadžmenta razvrstavaodluke u zavisnosti od tipova problema kojioni rešavaju. Dracker razklikuje strategijske,taktičke i rutinske odluke, dok Helleriegel iSlocum razlikuje rutinske, adaptivne iinovativne odluke.
rastom,• Adaptivne, okolina odlučivanja jetakođe okarakterisana visokim stepe-nom izvesnosti, ali su izbori moti-visani kratkoročnim ciljevima
• Odluke planiranja, okolina odluči-vanja je puna rizika, izbori se vrše naosnovu najpotpunijih razmatranja, aorijentisani su na dugoročne periode.
U literaturi se pominje još dosta različitih
klasifikacija odluka, kao npr.:• Strateške (strategijske) odluke, su
najznačajnije i sa dugoročnim posledicama. Donosi ih top menadžmenti okvir su za taktičke odluke jer od njihse očekuje povećanje efektivnosti
poslovanja preduzeća u celini.
• Taktičke odluke, obezbeđuju realizacijustrateških odluka. Najčešće ih donosisrednji nivo menadžmenta i njima sevrši operacionalizacija strateških odluka,a od njih se očekuje povećanjeefikasnosti preduzeća.
• Operativne odluke, donose menadžeri prvog nivoa, čime se obezbeđuje osnovaza realizaciju obaveza i promenainiciranih na višim nivoima odlučivanja.
2.1. Odlučivanje u poslovnom sistemu
Donošenje odluka je misaoni proces koji ima
svoj tok i koji se podvrgava određenim pravilima. Još 1637. godine francuski filozof i matematičar Rene Dekart je postavio 4
poznata principa formiranja toka misaonog procesa:
1. Proces evidencije, koristiti one podatkekoji se razumom mogu proveriti,
2. Princip analize, svaku teškoću raščlanitiu svrhu parcijalnog sagledavanja,
3. Princip sinteze, sve shvaćeno složititako da se dobije pojam celine i povezanosti,
4. Princip kontrole, proveriti evidenciju,analizu i sintezu.
U teoriji i praksi razvijen je veliki brojnačina i sistema donošenja odluka.Hellriegel i Slocum navode sledećih sedamfaza donošenja odluka:
1. Svest o problemu i dijagnoza,2. Postavljanje ciljeva,3. Traženje alternativnih rešenja,4. Upoređivanje i procena alternativnih
rešenja,5. Izbor između alternativnih rešenja,6. Implementacija izabranog rešenja,7. Praćenje i kontrola.
Za razliku od predhodnih autora Koontz iWeihrich tretirajući proces donošenja odlukakao suštinu planiranja, formulišu 4 njegovefaze:
1. Polazne predpostavke,2. Identifikovanje alternativa,3. Evaulacija alternativa,4. Izbor alternative, tj. donošenje odluke.
Nauka o menadžmentu. koja je još poznata pod nazivom operaciona istraživanja, bavi se primenom kvantitativnih metoda nadonošenje odluka. [9], [10] Osnovni zadatak u razvoju i primeni ovih metoda jeoptimizacija organizacionih sistema. Opti-
mizacija je postupak pronalaženja optima-lnog rešenja. koje obezbeduje maksimu-malnu ili minimalnu vrednost određeneveličine koju nazivamo cilj, a koja zavisi odkonačnog broja ulaznih promenljivih,međusobno nezavisnih ili povezanih preko
jednog ili više ograničenja.
Nauka o menadžmentu koristi brojnematematičke metode i tehnike optimizacije,kao što su:
• linearno i nelinearno programiranje,• teorija igara,• teorija repova ili redova čekanja,• teorija grafova,
Kompjuterski sistemi kao podrška odlučivanju Marković Blagojević M., Mikarić B., Trajković D.
37
• višekriterijumska optimizacija,• simulacije itd. [9], [10], [11], [12].
Slika 3. Proces donošenja odluke (Živadinović, J., 2013, Menadžment informacioni sistem, PEP
Beograd)
3. Menadžment informacioni sistemi
Menadžment informacioni sistem (engl. MIS – Management Information System) je ufunkciji upravljačkog sitema i ima ulogu
prikupljanja, prenosa, čuvanja i obrade podataka u informacije potrebne zaupravljanje. Čine ga uglavnom ljudi koji,sledeći određene procedure, uz pomoćraspoložive informacione tehnologijetransformišu podatke u informacije značajneza upravljanje.[2]
Menadžment informacioni sistemi osigu-ravaju menadžerima izveštaje i direktan
pristup podacima o sadašnjem i prošlom poslovanju preduzeća, potrebnim zaefikasnije donošenje poslovnih odluka.[2]
U pogledu definisanja menadžmentinformacionih sistema postoje razlikeizmeđu pojedinih autora. Tako, primera radiKroenke i Hatch daju definiciju "MIS je
informacioni sistem koji unapređujemenadžment, proizvodeći definisaneizveštaje na propisan način i sa sistemskimupravljanjem", dok Turban i saradnici kažuda "Sistemi koji podržavaju menadžment ufunkcionalnim područjima nazivaju se MIS“
Termin menadžment informacioni sistemi(MIS) mnogi autori koriste umesto termina
sistemi za podršku u odlučivanju (SPO), alii poistovećuje sa kategorijom opštih
informacionih sistema. Prema Poweru,Gordon Daviš je 1974. godine definisao MISkao "integrisani sistem čovek/oprema koji
obezbeđuje informacije za podrškuoperativnih aktivnosti, menadžmenta idonošenja poslovnih odluka u preduzeću.Taj sistem koristi kompjuterski hardver isoftver, ručne procedure, upravljačkemodele, modele odlučivanja i bazu
podataka". Očigledno je da ova definicijauključuje SPO sisteme kao kategorijumenadžment informacionih sistema. [2]
Brzi razvoj informacionih tehnologijarezultira sve efikasnijom organizacijom
poslovnih funkcija: proizvodnje, nabavke, prodaje, transporta, marketinga i dr.Karakteristika savremenog okruženja nijelokalna konkurencija i zatvoreno tržište već,naprotiv, oštra međunarodna konkurencija iglobalna ekonomija, koja zahteva sve veći i
efikasniji stepen korišćenja informacionihtehnologija. [2] U tom kontekstu se moraju
posmatrati svih pet organizacionihkomponenti (Slika 4.).
Slika 4. Organizacioni okvir razvoja IS (Živadinović, J., 2013, Menadžment informacioni sistem, PEP Beograd)
3.1. Informacioni sistemi za podrškumenadžmentu
Menadžment (Management) je proces kojimse postižu ciljevi organizacije korišćenjemsvih resursa (ljudi, novca, energije, sirovina,
prostora i vremena). Ti resursi se nazivajuulaz (input). Postizanje ciljeva organizacijenaziva se izlaz (output) tog procesa.Menadžeri nadgledaju proces i pokušavaju;da ga optimizuju. Uspeh menadžera često semeri odnosom izmedu inputa i outputa zakoji je odgovoran. Taj odnos je indikator
produktivnosti organizacije.
Rani informacioni sistemi prvenstveno su podržavali informacionu ulogu. Poslednjih
• Upravljanje odnosima sa klijentima -Customer Relationship Management(CRM);
• Geografski informacioni sistemi – Geographic Information Systems(GIS);
• Elektronski sistemi za održavanjesastanaka - Electronic MeetingSystems (EMS);
• Sistemi za podršku odlučivanjuorganizacije - Organizational Decision
Support Systems (ODSS);
• Inteligentni informacioni sistemiorganizacije - Intelligent OrganizationalInformation Systems (I0IS).
Slika 5. Upravljački informacioni sistemi i nivoi
upravljanja (Živadinović, J., 2013, Menadžment informacioni sistem, PEP Beograd)
Na operativnom nivou koriste se sistemi za procesiranje transakcija (TPS –TransactionProcessing Systems).
Taktički menadžment koristi upravljačkeinformacione sisteme u užem smislu reči(MIS-kl), sisteme za podršku odlučivanju(DSS), ali i ekspertne sisteme (ES – ExpertSystems).
Za nivo strategijskog planiranja razvijaju se posebni sistemi za podršku topmenadžmentu (EIS – Executive InformationSystems).
Sa aspekta upravljačkog nivoa, podsistemiIS se mogu posmatrati kao:
Kompjuterski sistemi kao podrška odlučivanju Marković Blagojević M., Mikarić B., Trajković D.
39
4. Sistemi za podršku odlučivanju(Decision Support Systems, DSS)
Ne postoji opšteprihvaćena preciznadefinicija pojma sistema za podršku
odlučivanju. Termin se koristi u više sasvimrazličitih značenja, npr.1. Interaktivni (računarski zasnovan)
sistem ili podsistem za pomoćdonosiocima odluka u:• korišćenju komunikacionih tehno-
logija, podataka, dokumenata,znanja i/ih modela,
• identifikaciji, rešavanju problema iizvršavanju zadataka u procesuodlučivanja i
• donošenju odluka.
2. Opšti izraz za računarsku aplikaciju,koja poboljšava ličnu ili grupnusposobnost donošenja odluka;
3. Naziv akademskog područja, kojeistražuje i proučava sisteme za
podršku odlučivanju u kontekstunjihove upotrebe.
Pod sistemom za podršku odlučivanju podrazumeva se interaktivni računarskisistem ili podsistem koji pomaže udonošenju odluka. [3] Osnovne komponeteovakvog sistema su podaci, modeli, znanje ikorisnički interfejs. Slika 6.
Slika 6. Opšta struktura sistema za podrškuodlučivanju (Mišković, V., 2013, Sistemi za
podršku odlučivanju, Univerzitet Singidunum, Beograd)
Treba naglasiti da uloga sistema za podrškuodlučivanju nije da zamene čoveka u procesuodlučivanja, već da olakšaju donošenje
odluka, tako što pripremaju elemente za boljerazumevanje samog problema, mogućihalternativa i njihovih posledica.
Sistemi za podršku odlučivanju se načelnosastoje od modela, podataka i korisničkoginterfejsa čija programska realizacija zahteva
velike razvojne napore ako se razvijaju od početka.
Jedan od alternativnih pristupa, koji može da pojednostavi i olakša razvoj manje zahtevnihsistema za podršku odlučivanju, jestekorišcenje mogućnosti softverskih alatazasnovanih na elektronskim tabelama(spreadsheet) [1], [5], [7], [8], [11], [14],[15] kao što je npr. sistem Microsoft Excel.Standardne komponente sistema za podrškuodlučivanju, podaci, modeli i korisničkiinterfejs, lakše i brže se mogu realizovati uovoj tehnologiji.
Model - modeli sistema se mogurealizovati korišćenjem formula i drugihračunskih i programskih mogućnostielektronskih tabela, a moguće ih je
proširiti pomoću programskih dodataka,kao što je dodatak (Add-In) Solver koji jenamenjen rešavanju modela linearnog
programiranja;
Podaci - baza podataka se možerealizovati u obliku elektronskih tabela, amoguće je pristupiti i eksternim bazama
podataka preko SQL upita; Korisnički interf ejs - može se realizovati
korišćenjem tabela kao formi za unos podataka i brojnih ugrađenih grafičkihmogućnosti za prikaz izlaznih rezultata.
Dodatne funkcije i specifični zahtevi se usistemima s elektronskim tabelama mogu
realizovati pomoću ugrađenog programskog jezika, kao što je Visual Basic for Applications(VBA) u sistemu Microsoft Excel.
Na slici 7 su prikazane različite softversketehnologije, koje predstavljaju osnovračunarske podrške pojedinim fazamadonošenja odluka [4]:
• Veslačke neuronske mreže (ANN),• Menadžment informacioni sistemi
(MIS),• Istraživanje podataka (Data Mining),• Interektivne analitičke obrade (OLAP),• Ekspertni sistemi (ES),
• Sistemi za odnose s klijentima (CRM) i• Sistemi zasnovani na znanju (KMS).
Slika 7. Računarska podrška pojedinim fazamadonošenja (Mišković, V., 2013, Sistemi za
podršku odlučivanju, Univerzitet Singidunum, Beograd)
Savremeni sistemi za podršku odlučivanju (ilimenadžmentu) obuhvataju široku klasusoftverskih rešenja koji se zasnivaju namodelima, od jednostavnih kalkulatora, prekosoftvera za optimizacije i simulacije
prostornih informacionih sistema i sistema za poslovne analize, do inteligentnih sistema, pre svega inteligentnih agenata i sistema
zasnovanih na znanju ili ekspertnih sistema.Softver za izgradnju ovih sistema obuhvatasavremene programske jezike, komuni-kacione i Web tehnologije, alate poslovneinteligencije, pre svega za istraživanje
podataka metodima mašinskog učenja i alateza izgradnju sistema zasnovanih na znanju.
Neki od primera komercijalnih kategorijaWeb sistema, kao i edukativnih sistema (kaošto su školski primeri ekspertnih sistema) su:
DSS za kupovinumySimon - pomoć pri kupovini (shoppingagent, probati "led tv")
DSS za odlučivanje o transportu
FedEx - međunarodni transport (kalkulator, praćenje pošiljki)
Prostorni DSS
NASA REASoN - sistem za podrškuodlučivanju o alokaciji resursa radi zaštitegranica SAD (border Spatial decision
support system, BSDSS)
Demonstracije ekspertnih sistema
Grad Advisor - izbor poslediplomskogškolovanja
Audit Reporting - mišljenje revizora
Processing Loan Applications - obradakreditnih zahteva
easydiagnosis.com/ - medical diagnosticsexamples
Edukativni primeri DSS
www.uky.edu/BusinessEconomics/dsskba/instmat.htm
4.1. Komponente sistema za podrškuodlučivanju
U računarsku podršku procesa odlučivanja
spadaju i komunikacione i kolaboracionetehnologije (kolaborativni i sistemi grupnogodlučivanja), kao i sistemi za upravljanjeznanjem (knowledge management).
Osnovne komponente sistema za podrškuodlučivanju su podsistemi Slika 9 [3]:
• za upravljanje podacima (DatabaseManagement System, DBMS).
• za upravljanje modelima (Model BaseManagement System. MBMS).
•
za upravljanje znanjem (KnowledgeBase Management System, KBMS) i• korisnički interfejs.
Pojedini sistemi imaju samo neke od ovihkomponenti. Podsistem za upravljanjeznanjem imaju sistemi za podrškuodlučivanju zasnovani na znanju.
Slika 8. Struktura sistema za podršku
odlučivanju (Živadinović, J., 2013, Menadžment informacioni sistem, PEP Beograd)
Kompjuterski sistemi kao podrška odlučivanju Marković Blagojević M., Mikarić B., Trajković D.
41
Podsistem za upr avlj anje podacima
Osnovne funkcije sistema za upravljanje bazama podataka (DBMS) su:
• izdvajanje (ekstrakcija) podataka.• upravljanje podacima i relacijama• ažuriranje podataka (add, delete, edit,
change).• pristup podacima putem pretraživanja,
realizacija svih vrsta upita.• katalog podataka.
Komponente podsistema za upravljanje podacima u sistemu za podršku odlučivanjusu:
• baza podataka (Database),• sistem za upravljanje bazama
podataka (DBMS).• katalog podataka (Data directory).• sistem ili mehanizam za postavljanje
upita (Query-facility)
Podsistem za upravljanje modelima
Osnovne komponente podsistema zaupravljanje modelima (model management)i njihov međusobni odnos prikazani su:
• baza modela,• sistem za upravljanje bazom modela
(MBMS),• jezik modela,• katalog modela,• komponenta za izvršavanje modela,
integraciju modela i procesiranjekomandi.
Sistemi za podršku odlučivanju koriste višekategorija modela, u odnosu na njihovunamenu:
• Strategijski, za podršku donošenju
odluka najvišeg nivoa menadžmentaorganizacije;• Taktički, za podršku odlučivanju o
alokaciji resursa na srednjem nivoumenadžmenta;
• Operativni, za podršku svakodnevnimaktivnostima organizacije;
• Analitički, koji se koriste za analizu podataka.
Podsistem za upravlj anje bazom modela
Funkcije podsistema za upravljanje bazommodela (MBMS) su:• kreiranje modela,
• ažuriranje modela,• manipulisanje podacima modela,• generisanje novih procedura.
Katalog modela (model directory) sadržisame modele i druge definicije, neophodneza njihovo kreiranje, ažuriranje iizvršavanje.
Podsistem za upravlj anje znan jem
Primena racimara u kognitivnim zadacima predviđana je na samom početku njihovograzvoja. Naučna disciplina koja se bavi
problemom predstavljanja i upotrebe znanjaza podršku različitim aktivnostima,uključujući podršku donošenju odluka,naziva se veslačka inteligencija (Artificial
Intelligence, AI).Posebna kategorija softvera, koji se razvijaod šezdesetih godina dvadesetog veka, bavise problemom podrške odlučivanju unestruktuiranim problemima. Osnovna ideja
je da logičko rasuđivanje nije dovoljno zarešavanje ovakvih problema, već jeneophodno specifično znanje o samom
problemu i njegovom rešavanju, koje poseduju eksperti na određenom području.
Fragmentarno i nekompletno znanje eksperata
koristi se u posebnoj kategoriji sistema, koji senazivaju ekspertni sistemi (expert systems).Osnovna namena ekspertu ih sistema je
pružanje podrške u donošenju odluka.
Podsistem kor isničkog in ter fejsa
Podsistem korisničkog interfejsa je veomavažna komponeta, jer korisnici računarskihsistema doživljavaju korisnički interfejs kaosam sistem. Način komunikacije u velikojmeri određuje mogućnost i kvalitet podrškeodlučivanju.Diskusija : Implementiranjem DSS-a u
poslovni sistem, menadžment istog možeefikasno donositi poslovne odluke, na osnovudobijenih informacija, konkretno uslučajevima: evidentiranja i inetpretacije
podataka kojim se opisuju različite situacije ilistanja sistema; dijagnostike i servisiranja;
planiranja, predviđanja i prognoziranja;merenja; otkrivanja kvarova u složenim
tehničkim sistemima; analiza i konsultacija(npr. u oblastima osiguranja kreditiranja..);kontrole (upravljanje ponašanjem sistema) i sl.
Kompjuterski sistemi kao podrška odlučivanju Marković Blagojević M., Mikarić B., Trajković D.
42
5. Zaključak
Savremeno efikasno poslovno odlučivanje sene može zamisliti bez informacionih sistema(IS). Informacioni sistemi i tehnologije se
koriste kao podrška svim aspektimaorganizacionih funkcija i aktivnosti.
Moderno poslovno okruženje zahteva i novitip menadžera koji kombinuje menadžerskevestine sa ekspertizom u oblasti informatičkihtehnologija.
Pojava sistema za podršku odlučivanju donosisuštinski nov pristup ranije poznatimkonceptima informacionih sistema. Oni sudanas prepoznatljiva kategorija informacionih
sistema koji obezbeđuju menadžerimakontrolu njihovih podataka, pristup anali-tičkim alatima, kao i konsultacije i komu-nikaciju sa distribuiranim grupama mena-džment tima.
Moderna kompanija mora posedovatiadekvatan informacioni sistem koji će u stopu
pratiti razvoj, a samim tim povećavatikonkurentnost i dugotrajnost na tržištu.
Bibliografija
1. Dr Karavidić Slavko, dr Čukanović-Kara-vidić Marija, Menadžment, Visoka škola za
poslovnu ekonomiju i preduzetništvo,Beograd, 2014.
2. Dr Živadinović Jovan, dr Medić Zorica,Menadžment informacioni sistem, Visokaškola za poslovnu ekonomiju i
preduzetništvo, Beograd, 2013.3. Mišković Vladislav, Sistemi za podršku
odlučivanju, Univerzitet Singidunum,
Beograd, 2013.4. Turban E., Aronson J.E, Liang T.. Sharda
R., Decision Support and BusinessIntelligence Systems, 9th Ed, PearsonEducation.Inc, 2010
5. Sauter V.L., Decision Support Systems for Business Intelligence, 2ndEd. John Wileyand Sons, 2010
6. Parmigiani G., Inoue L., Decision Theory:Principles and Approaches, John Wiley &Sons, Ltd., 2009
7. Russell S., Norvig P., Artificial Intelligence- A Modern Approach, 3rd Ed. Prentice-Hall. 2010
8. Webb J.N., Game Theory: Decisions,Interaction and Evolution, Springer -Verlag, London, 2007
9. Anderson D.R. Sweeney D. J.. Williams T.A, Camm J. D., Martin K., An Introductionto Management Science, Quantitative
Approach to Decision Making, 13th Ed.South-Western Cengage Learning, 201210.Hillier F.S., Lieberman G.J., Introduction to