PRIVREDNA KOMORA
SADRZAJ:
1. Uvod
..............................................................................................................................
1
2. Pojam ivotne sredine
...................................................................................................
2
3. Zagaenje ivotne sredine
........................................................................................
2 , 3
3.1 Klasifikacija zagaenja ivotne sredine
.......................................................... 3
3.2 Materijalna zagaenja ivotne sredine
....................................................... 3 , 4
3.3 Energetska zagaenja
......................................................................................
4
3.4 Osnovna svojstva zagaujuih materija
.......................................................... 4
4. Klasifikacija oblika antropogenih zagaenja ivotne sredine
.................................. 4 , 5
4.1 Najee zagaujue materije
..........................................................................
5
4.2 Jedinjenja sumpora, Azotni oksidi
............................................................. 5 ,
6
4.3 Kiseline
.......................................................................................................
6 , 7
4.4 Ozon i drugi fotoksidanti
.................................................................................
7
4.5 Fluor i njegova jedinjenja
...........................................................................
7 , 8
4.6 Hlor i njegova jedinjenja
.................................................................................
8
4.7 Amonijak
.........................................................................................................
8
4.8 Mineralna ubriva i pesticidi
......................................................................
8 , 9
4.9 Ugljenmonoksid
..............................................................................................
9
4.10 Teki metali
.....................................................................................
9 , 10 , 11
4.11 Organska jedinjenja
.....................................................................................
11
4.12 Mutegeni
...............................................................................................
11 , 12
4.13 Kancerogeni
.................................................................................................
12
4.14 Mehanika jedinjenja ivotne sredine
.................................................. 12 , 13
4.15 Zagaujee energije
.....................................................................................
13
4.16 Radioaktivnost i druga jonizujua zraenja
.......................................... 13 , 14
4.17 Buka, vibracije i ultra zvuk
.........................................................................
14
4.18 Elektromagnetni talasi i polja
......................................................................
14
4.19 Zagaenja toplom ( vruina i hladnoa )
..................................................... 14
4.20 Svjetlosno zagaivanje ivotne sredine
....................................................... 15
4.21 Problem otpadaka
.................................................................................
15 , 16
5. Eksploatacija prirodnih potencijala kao vid uticaja na ivodnu
sredinu ..................... 16
6. Promene u ivotnoj sredini
.....................................................................
16 , 17 , 18 , 19
7. Logistika kao faktor zatite ivotne sredine
......................................................... 19 ,
20
8. Paradoksi logistike kao faktora ouvanja ivotne
sredine..................................... 20 , 21
8.1 Trokovi
.........................................................................................................
21
8.2 Vreme i fleksibilnost
.....................................................................................
22
8.3 Prostorni raspored ( mrea )
...................................................................
22 , 23
8.4 Pouzdanost
.....................................................................................................
23
8.5 Skladitenje
....................................................................................................
23
9. Mogui pravci razvoja logistike kao ouvanju ivotne sredine
........................... 23 , 24
10. Zakljuak
...................................................................................................................
25
11. Literatura
...................................................................................................................
261. UVOD
ivotna sredina je ona u kojoj ivo bie ivi kao u svojoj normalnoj
spoljanjoj sredini, bez koje ivotno ne moe opstati, kojoj je
prilagoeno i individualno i preko prilagoenosti vrste kao celine
kojoj pripada.
Spoljanja sredina je svaka sredina u kojoj se ivo bie nae, bez
obzira na to to nije njegova (normalna) spoljanja sredina, ili pak
sredina u kojoj ne moe opstati, ve e propasti, u kojoj se moe
zadrati samo kratko vreme da bi iz nje pobeglo ili pak uginulo.
Drugim reima, svaka ivotna sredina je istovremeno i spoljanja
sredina, ali svaka spoljanja sredina u kojoj se ivo bie moe nai i
sluajno, nije obavezno njegova ivotna sredina.
Za razumevanje pojma spoljanja sredina neophodno je voditi rauna
o brojnim ekolokim faktorima kao to su, na primer, svetlost, voda,
vlanost, temperatura, hrana, hemijske osobine vazduha, zemljita,
vode itd. Taj sistem ekolokih faktora se menja u vremenu i
prostoru. Ti faktori deluju istovremeno, utiu jedni na druge,
menjajui se u tim meudejstvima na odreen nain. Do ekspanzije
razvoja logistike dolo je uporedo sa ispoljavanjem trenda
globalizacije i decentralizacije proizvodnje, ije funkcionisanje
znaajno zavisi od kvaliteta logistikih aktivnosti, s jedne strane,
a sa druge, takav razvoj je, izmeu ostalog, omoguen revolucionarnim
razvojem komunikacionih i informacionih tehnologija. Naime, do
intenzivnijeg razvoja logistike u preduzeima dolo je u drugoj
polovini 20. veka, da bi danas, logistika bila prisutna u svim
oblastima drutva. U proteklom periodu, logistika je sazrevala,
proirivala podruje svog delovanja i prilagoavala se razvoju i
zahtevima tehnologije i okruenja. Radi blieg odreivanja ovog pojma,
u smislu u kojem e se koristiti u radu, logistika se moe definisati
kao skup aktivnosti kroz se vri oblikovanje, projektovanje,
upravljanje, realizacija i kontrola postupaka na podruju
transporta, manipulisanja i skladitenja robe. Protekli period, sa
druge strane, karakterie porast ekoloke svesti. Naime, u poslednjim
decenijama 20. veka problemi zatite ivotne sredine znaajno su se
popeli na listi prioritetnih problema. Svest o zatiti ivotne
sredine probuena je najvie velikom panjom javnosti usmerenoj ka
ozonskim rupama, globalnom zagrevanju i kiselim kiama.
Iz prethodno navedenog, jasno je da je realizacija kljunih
logistikih procesa : transport, manipulisanje, skladitenje - u
suprotnosti sa zahtevima za zatitom ivotne sredine, pri emu je
transport okarakterisan kao jedan od glavnih zagaivaa ivotne
sredine. Upravo je to i bio razlog da se, u ovom radu, teite stavi
na logistiku kao zagaivaa ivotne sredine, tanije na tzv. zelenu
logistiku koja pri realizaciji logistikih procesa sem logistikog,
koristi i pristup ouvanja ivotne sredine. Naime, u radu su
prikazani trendovi razvoja logistike sa aspekta uticaja na
ivotnusredinu,izdvojeni suproblemi transformacije logistike kao
zagaivaa ivotne sredine u zelenu logistiku i prikazani su mogui
scenariji ozelenjavanja" logistike.2. POJAM IVOTNE SREDINE
U svakoj spoljanjoj sredini postoje:
akcije (uticaji spoljanjih fiziko-hemijskih faktora sredine na
iva bia),
reakcije (uticaji ivih bia na spoljanju fiziko-hemijsku sredinu)
i
koakcije (uticaji izmeu samih ivih bia).
ivotna sredina je prirodni okvir u kome sva iva bia ive i
deluju, mnogostruko povezana uzajamnim uticajima. Svako ivo bie
zavisi od svoje prirodne okoline i celokupni tok njegovog ivota
upavo zavisi od uslova koje mu namee sredina u kojoj obitava.
Postoji vie definisanih tumaenja pojma ivotne sredine, jedna od
njih definie ivotnu sredinu kao kao kompleks svih uticaja van
odreenog organizma, koji dolaze kako od neive prirode, odnosno
fiziko-hemijskih uslova sredine, tako i od drugih ivih bia, te
skupno deluju na dati organizam, na onom mestu na kojem ivi.
Prema tome, za svaki pojedinani organizam okolna, ivotna sredina
je i neiva priroda, odreena uslovima (temperatura, vlanost, pH
zemljita) i raspoloivim resursima (energija, voda, mineralni
elementi), kao i iva priroda, koju ine druga iva bia sa kojima je u
neposrednom ili posrednom kontaktu.
Kako je to ve naznaeno, postoji jasna razlika izmeu ivotne
sredine i spoljanje sredine; svaka ivotna sredina je istovremeno i
spoljanja sredina, ali da svaka spoljanja sredina u kojoj se ivo
bie moe nai i sluajno, nije obavezno i njegova ivotna sredina.
ivotnu sredina je ekosfera koja je sastavljena od biosfere,
sveta prirode i prirodnih resursa i tehnosfere, sveta ljudskih
izuma i stvorenih materijalnih vrednosti.
Prema reniku Amerike agencije za zatitu ivotne sredine pojam
environment se odreuje kao zbir eksternih uslova koji utiu na ivot,
razvoj i preivljavanje organizama.
Istovremeno pojam ecology se koristi da bi oznaio odnos ivih bia
meusobno i prema okruenju ili prouavanje takvih odnosa.
3. Zagaenje ivotne sredine
Pojam zagaivanje ivotne sredine se moe definisati kao unoenje
zagaujuih materija ili energije u ivotnu sredinu, izazvano ljudskom
delatnou ili prirodnim procesima koje ima ili moe imati tetne
posledice na kvalitet ivotne sredine i zdravlje ljudi.
Pod zagaujuom energijom se misli na radioaktivnost, buku,
toplotu, vibracije itd.
Za stanje ivotne sredine i njeno zagaivanje uvek je odgovoran
neki zagaiva.
Zagaivaem se, u najirem smislu, podrazumeva pravno ili fiziko
lice koje svojom aktivnou zagauje ivotnu sredinu.
Jedno od pitanja na koje se takoe ukazuje pri raspravama o
zagaivanju ivotne sredine je pitanje kapaciteta ivotne sredine. U
najirem smislu pod ovim se podrazumeva sposobnost ivotne sredine da
prihvati odreenu koliinu zagaujuih materija, tako da ne nastupi
nepovratna teta u ivotnoj sredini. Ugroena ivotna sredina je
odreeni deo prostora u kojem zagaenje ili rizik od zagaenja
prevazilazi kapacitet ivotne sredine. Onda kada nastanu tete u
ivotnoj sredini preduzimaju se razliite mere remedijacije, odnosno
sanacije. Remedijacija, odnosno sanacija je proces preduzimanja
mera za zaustavljanje zagaenja i dalje degradacije ivotne sredine
do nivoa koji je bezbedan za budue korienje lokacije, ukljuujui
ureenje prostora i rekultivaciju.3.1 Klasifikacija zagaenja ivotne
sredine
U osnovi zagaivanje ivotne sredine moe biti vezano za uputanje
tetnih materija ili energije. Stoga govorimo o materijalnom i
energetskom zagaivanju ivotne sredine. Sva zagaenja se odnose na
ona iz materijalne ili energetske sfere. Materijalna zagaenja
podrazumevaju unos opasnih i tetnih materija, a energetska unos
neophodnih energija za iva bia, meu njima i oveka.
3.2 Materijalna zagaenja ivotne sredine
U materijalna zagaenja ivotne sredine ubrajamo sva unoenja u
sredinu neiskorienih materijala koji su hemijski inertni (mehanika
zagaenja) ili hemijski aktivne materije koje uavi u ivotnu sredinu
sa njenim materijama obavljaju hemijske reakcije (hemijsko
zagaenje).
Objedinjenje na jednom mestu i mehanikih i hemijskih zagaenja je
neophodno jer veina materija koje se javljaju kao zagaivai imaju
oba svojstva. Kao osnova za klasifikaciju, zagaujuih materija slui:
njihovo agregatno stanje, toksinost i vrsta delovanja na ive
organizme. Prema karakteru dejstva na ive organizme zagaujue
materije se dele na:
Optesomatske tj. one koje izazivaju trovanje celog organizma
(ugljen monoksid, cijanska jedinjenja, olovo, iva, benzol, arsen i
njegova jedinjenja i sl.)
Nadraujue tj. zagaivae koji izazivaju nadraaj sluzokoe disajnih
organa, oiju (hlor, amonijak, CO2, HF, oksidi azota, ozon, aceton i
sl.)
Senzibilizirajue materije, koje deluju kao alergeni, odnosno
izazivaju razne alergije (formaldehid, razliiti rastvarai, lakovi
na bazi nitro i nitroznih rastvaraa i sl.)
Kancerogene, zagaivai koji izazivaju ili pospeuju pojavu
zloudnog tumora, (3,4 benzapiren, nikl i njegova jedinjenja, amini,
oksidi hroma, azbest, radon i dr.)
Mutagene, materije koje izazivaju promene u naslednom kodu
odnosno mutacijama (olovo, mangan, radijum, uran i dr.)
Hemijski inertna (netoksina) zagaenja prodiru u organizam i pri
odreenim koncentracijama, takoe mogu imati nadraujua dejstva i
nagomilavati se na koi, disajnim organima i putevima, zbog loe
rastvorljivosti u biolokoj sredini.
Najee se radi o praini metala (elik, gvoe, aluminijum), plastine
mase, drvena piljevina, staklena i mineralna vlakna, silikatni i
karbonatni mineral i sl. Materijalna zagaivanja imaju negativno
dejstvo i na biljni svet. Tako, na primer, nedostatak bakra u
vazduhu, vodi ili zemljitu, povlai za sobom poleganje i
nedozrevanje plodova, odumiranje i otpadanje plodova. Negativno
dejstvuju i na neivu prirodu. Agregatne praine i gasovi razaraju
antike spomenike i ubrzavaju koroziju metala.
Pokazujui negativni uticaj na ivotnu sredinu, zagaujue materije
su podrvgnute uticaju i same sredine. U tom smislu ove materije
mogu biti postojane, kada se u sredini ne menjaju, ili nepostojane,
kada dolazi do promene njihovih fizikih i hemijskih svojstava.
3.3 Energetska zagaenja
Energetska zagaenja ukljuuju industrijske emisije toplote, kao i
sve vidove zraenja i polja koja dejstvuju na prirodnu sredinu
(fiziko zagaenje). Jedna od osobina energetskog zagaenja je
ogranienost njenih dejstava. Materijalna zagaenja se mogu
rasprostreti na veoma velika rastojanja, a zona dejstva zraenja i
polja nije velika. Za razliku od materijalnih, energetska zagaenja
se ne akumuliraju u organizmima. Izuzetak ine jonizujua zraenja,
koja su samim tim podeljena na kumulativna i nekumulativna. Neke
vrste zagaivanja kao to su radioaktivne emisije, mogu biti
istovremeno i materijalna i energetska. Istovremeno i energetsko i
materijalno zagaivanje produbljuje ovaj problem, pa je
kvantitativnu ocenu teko definisati.
3.4 Osnovna svojstva zagaujuh materija
Normalno je da glavni problem predstavlja nepovoljan uticaj
zagaivanja na zdravlje oveka. On moe da bude veoma razliit.
4. Klasifikacija oblika antropogenih zagaenja ivotne sredine
To je pre svega toksino dejstvo mnogih hemijskih materija, koje
dovodi do akutnog ili hroninog trovanja organizma. Mnoge materije i
emisije velikog intenziteta mogu izazvati i povrede organa (koa,
vid, sluh i sl.).
Neke materije koje se nalaze u otpacima proizvodnih procesa ili
domainstava izazivaju promene u osetljivosti organizma ili spoljne
uticaje alergije. Na kraju, neke materije se pokazuju kancerogenim
ili mutagenim, tj. mogu biti izazivai kancera ili genetske
patologije.
Kada se govori o tetama koja polutanti ine ivim organizmima onde
ne treba zaboraviti pojave sinergizma, antagonizma, akumulacije i
intermitentnog delovanja tih polutanata. Inae, pitanje dejstva
zagaujuih materija i energija na ive organizme i organizam oveka
umnogome ostaje jo otvoreno i neophodna su dalja izuavanja.
Efekat sinergizma se sastoji u tome to zajedniko delovanje
raznih polutanata pogorava kvalitet ivotne sredine, pa ona postaje
mnogo nepovoljnija nego kada bi svaki polutant dejstvovao nezavisno
jedan od drugog.
Tako sama emitovana energija moe da bude bezopasna, ali
pridruena nekim drugim postaje tetna po zdravlje ili materijalna
dobra. Pri zajednikom dejstvu dve materije moe se obrazovati
toksino jedinjenje koje je tetan polutant po zdravlje ljudi i
biosferu uopte. Tako na primer ako se emisija sumpordioksida i
kancerogenih materija uvea dva puta, opasnost koja se javlja zbog
toga se uveava znatno vie nego dva puta, jer SO2, slabi organizam,
odnosno umanjuje mu imunitet, ime se kancerogene materije lake
primaju preko plua i koe. Nikl je netoksian, meutim ako se on
emituje u vodu sa "bakarnom vodom" tada njegova toksinost, pre
svega kancerogenost narasta i do 10 puta.
Mogu je i obratni efekat, kada ukupno delovanje dva ili vie
emitovanih materija slabe zbog neutralizacionih svojstava meusobnih
reakcija. Tako na primer sumporna kiselina u vodi i neke druge baze
u drugoj ine te vode toksinim, meutim ako se one pomeaju dolazi do
neutralizacije i nastaju relativno bezopasne soli. Takva pojava se
naziva antagonizam.
Neki ivi organizmi, a meu njima i ovek imaju sposobnost
akumulacije odreenih hemijskih materija (uglavnom sintetikih
pesticida, ili tekih metala i radioaktivnih materija).
Mnoge alge su u stanju da uveaju koncentraciju radioaktivnih
materija u svom organizmu u odnosu na vodenu sredinu, u kojoj ive i
do nekoliko stotina i hiljada puta. Akumulativna svojstva pokazuju
i organizmi koji se hrane algama, kao i dalji lanovi lanca ishrane,
pa riba koju troi ovek moe zbog toga da bude veoma zagaena.
Intermitentno dejstvo tetnih materija se sastoji u tome to se
njihova koncentracija u sredini stalno menja tokom vremena. Kako
pokazuju eksperimenti to delovanje tokom vremena moe oslabiti ili
se uveati.
4.1 Najee zagaujue materije
Prema posledicama koje imaju zagaujue materije delimo na:
toksine (hemijske) materije, organske ive materije (patogeni
mikroorganizmi), tetne energije, kancerogene i mutagene
materije.
Ove materije i energije dospevaju u ivotnu sredinu iz prirodnih
ili antropogenih izvora, odnosno, iz industrije, energetike,
poljoprivrede, rudarstva, saobraaja i komunalne delatnosti. Zagauje
se vazduh, voda i zemljite. Zagaujue materije ostavljaju posledice
po iva bia na razne naine to zavisi od vrste zagaujue materije,
njene koncentracije, ali i od rezistentnosti organizma na te
patogene materije i energije.
4.2 Jedinjenja sumpora
Meu jedinjenjima sumpora, pored sumporne kiseline su:
sumpordioksid, vodonik sulfid i ugljendisulfid.
Sumpordioksid je gas koji se emituje uglavnom u vazduh i vode,
prirodnim putem, ali je za nas posebno znaajno antropogeno
zagaivanje. Antropogeno zagaivanje sumpordioksidom potie od
sagorevanja fosilnih goriva (uglja, nafte, naftnih derivata i
drveta) pri proizvodnji sumporne kiseline i sumpora, kao i pri
topljenju ruda koje sadre sumpor.
Njega emituju pogoni termoelektrana, crne i obojene metalurgije,
koksnohemijski i cementni zavodi, pogoni za proizvodnju sintetikih
vlakana, amonijaka, celuloze itd. Prema podacima iz 1994. godine, u
svetu se emituje oko 110 miliona tona SO2, od ega 75 % otpada na
Zapadnu Evropu i Severnu Ameriku. To je veoma toksian gas za
biljke. Na listovima se vide najpre svetloute, a zatim smee pege.
Negativno utie i na zdravlje ljudi i toplokrvnih ivotinja. Uglavnom
su napadnuti organi za disanje, ali i druge posledice su
prisutne.
Sumporvodonik je bezbojan gas neprijatnog mirisa. Spada u veoma
toksine polutante. Njegova tokisnost se izraava kroz opte dejstvo
na organizam. Negativno utie na nervni sistem, krv i procese
oksidacije u organizmu. Pri koncentracijama preko 1 g/m3 trovanje
nastupa trenutno.
U smesi sa ugljovodonicima pojaava mu se toksinost. Emituje se
uglavnom pri proizvodnji celuloze, petrohemijskoj i baznoj
hemijskoj industriji, topljenju nekih sulfidnih ruda, ali postoji i
prirodno emitovanje (postvulkanske pojave, trulenje u movarama i
sl.).
4.2 Azotni oksidi
Uloga azotnih oksida u zagaivanju ivotne sredine se iz godine u
godinu poveava. Danas se godinje emituje oko 60 miliona tona. Od
toga oko 40 % se emituje iz autotransporta.U izduvnim gasovima
automobila ima oko 0,6 % oksida azota. Na termoelektrane otpada oko
30 % emisija ovih gasova, a 20 % na emisiju iz fabrika za
proizvodnju azotnih ubriva. Ostatak otpada na proizvodnju celuloze,
anilinskih boja, viskoze, fotofilmova, nitrojedinjenja. Poseban
problem je emisija ovih jedinjenja od strane nadzvunih aviona na
visinama 20 25 km. To je od znaaja za naruavanje ozonskog omotaa.
Pri tome se deava reakcija:
NO + O3 NO2 + O2
Prema tome azotna jedinjenja spadaju u tzv. fotooksidanse. Kao
razarajua sredstva za ozon su fluoroorganska jedinjenja i freoni,
koji se koriste za razne vrste sprejeva i hladnjake. To danas
dostie vie miliona tona godinje. Za biljke su azotni oksidi manje
otrovni od sumpornih jedinjenja. Tako je NO2 1,5 5 puta manje
toksian od SO2. Karakteristian znak trovanja azotovim oksidima je
periferno povreivanje listova. Glavni problem je u naruavanju
azotnog ciklusa razmene kod biljaka. Pri tome dolazi do smanjenja
proteinskog, a poveanja skrobnoalkoholnog azota.
4.3 Kiseline
Kiseline se javljaju u parama u vazduhu i otpadnim vodama, kao
rezultat razliitih oblika proizvodnje. Sve vie se poveava kiselost
vodotokova i kontinentalnih akvatorija kao i atmosferskih padavina.
Kiseline u atmosferi nastaju kao posledica rastvaranja sumpornih i
azotnih oksida:
SO2 + H2O H2SO3; 2H2SO3 + O2 2H2SO4; NO2 + H2O H2NO3
Tako na svaki m2 Zemljine povrine padne 1,2 g kiselina. Poseban
problem predstavljaju kisele kie. Kisele kie naruavaju
kulturnoistorijske spomenike i arhitektonska zdanja. Kada padnu na
zemlju kisele kie menjaju hemizam i strukturu zemljita, to izaziva
zakiseljavanje, a kao posledica toga i unitavanje azotnofiksirajuih
bakterija. To dovodi do naruavanja ciklusa biogenih elemenata.
Zemljite postaje gue i sa tekoom proputa vlagu. Mnogi povezuju
problem suenja uma sa pojavom kiselih kia i zakiseljavanjem
zemljita. Kisele kie zagauju i akvatorije, tako da veliki broj
jezera ima izrazito kiselu sredinu. To dovodi do izumiranja vodenih
organizama u njima. Pri pH od 4,5 nestaju u vodi ribe, abe i mnogi
insekti koji ive na dnu akvatorija. Dokazano je da sa poveanjem
kiselosti vode raste i toksinost metala u njoj: aluminijuma, ive,
olova, kadmijuma, berilijuma, nikla i dr. Pored toga poveava se
kumulativnost tih metala, naroito ive. Da bi se smanjila kiselost
zemljita i vodenih povrina unosi se kre i krenjak.
4.4 Ozon i drugi fotooksidanti
Ozon kao jako oksidaciono sredstvo se veoma mnogo primenjuje za
dezodorisanje prostorija, preiavanje otpadnih voda, beljenje
tkanina. Koristi se u izvesnom broju tehnolokih procesa a delimino
i u organskoj sintezi raznih masnih kiselina i epoksidnih smola.
Takoe se koristi i za unitavanje patogenih mikroorganizama u pitkoj
vodi. Ozonizovani vazduh se odlikuje istoom i sveinom, ali samo u
odgovarajuim koncentracijama. U visokim dozama je on toksian za ive
organizme. Za oveka su opasne koncentracije ozona od 0,2 0,3 mg/m3.
Javlja se kao jedna od najvanijih komponenata smoga losaneleskog
tipa (smog koji nastaje od izduvnih gasova automobila). Pri tome
dolazi do fotohemijskih reakcija u kojima uestvuju azotni oksidi i
ugljovodonici koji se nalaze u izduvnim gasovima. U smog pred ozona
ulaze oksidi azota, mnoga organska jedinjenja peroksidne prirode,
oznaena kao fotooksidansi. Najosetljiviji na ozon su: vinova loza,
agrumi, duvan, spana, pasulj, krompir, paradajz i lucerka. Ozon na
liu loze stvara tamno braon mrlje i pege na strani izraslih
listova. Dovodi do smanjenja roda biljnih kultura.
4.5 Fluor i njegova jedinjenja
Fluor se emituje pri proizvodnji aluminijuma i kriolita, zatim u
pogonima za proizvodnju fosfata, emajliranih i keramikih proizvoda,
zatim u ciglarskoj industriji. Uglavnom se javlja u vidu
fluorovodonika ili silicijumtetrafluorida kao i u vidu estica
praine fluorida natrijuma i kalijuma. Spada u veoma zagaujue
materije, a posebno su osetljive biljke na njega. On deluje na
biljne elije, razarajui tkiva pri prvom dodiru. Neka preduzea (kao
kombinat aluminijuma u Podgorici) predstavljaju primer zagaivanja
sredine fluoridima i uzrok su masovnog unitavanja rastinja. Biljke
zatrovane fluoridima imaju po liu hloroze, postepeno odumiranje i
otpadanje lia. Kod etinara najpre se javlja belilo na krajevima
iglica, a potom one potamne. Novo izrasli listovi su manji i
zakrljali. Biljke izloene fluoru i njegovim jedinjenjima sporije
rastu u visinu. Dejstvo se uveava sa poveanjem vlage u vazduhu.
Fluor i njegova jedinjenja deluju i na disajne organe, ali i na
izmenu kotanog tkiva oveka. Najpre se posledice oseaju na zubima i
zglobovima.
4.6 Hlor i njegova jedinjenja
Hlor i hlorovodonik se emituju u atmosferu pri radu pogona za
proizvodnju titana i mangana, zatim pogona galvanizacije, hemijske
industrije koja proizvodi hlorovana jedinjenja (herbicide i
insekticide), hlorovodoninu kiselinu, organske boje, cement,
superfosfat, siretnu kiselinu, hlorni kre, sodu i dr. Velika
koliina hlorida (magnezijuma, kalcijuma, natrijuma), dospeva u
zemljite od posipanja puteva zbog poledice.Javlja se u gasovitom
stanju kao elementarni ili kao hlorovodonik ili kao soli
hlorovodonine kiseline. Utie na smanjenje fotosinteze zelenih
biljaka. Kao posledica izlaganja hloridima i hloru, javlja se
poremeaj azotne razmene u biljkama, nagomilava se amonijak i drugi
tetni proizvodi. Ubrzava se starenje biljnih elija. Najosetljiviji
na hlor i hloride su krompir i heljda.
4.7 Amonijak
Amonijak se emituje u vazduh pri proizvodnji amonijanih ubriva,
uree, azotne kiseline, pri spaljivanju smea, a takoe i kao rezultat
rada eerana, fabrika za preradu koe i stonih farmi.Koliina
amonijaka u vazduhu iznad dozvoljene se obavezno javlja do
rastojanja od 3 km od farme krava sa 10.000 grla, 5 km od farme sa
100.000 grla. Kompleks sa 10.000 grla rogate stoke emituje dnevno u
atmosferu 60 kg amonijaka. Ako ga biljke brzo iskoriste onda
amonijak ne predstavlja zagaujuu materiju. Meutim, vee
koncentracije dovode do poremeaja i do naruavanja ciklusa razmene
azota.
Pri visokim koncentracijama amonijaka dolazi do povreivanja
listova, menjaju se procesi fotosinteze i disanja, menja se sadraj
organskih kiselina, aktivnost nekih fermenata, vodni reim biljke i
zemljita.
4.8 Mineralna ubriva i pesticidi
Pored svoje pozitivne namene mineralna ubriva mogu izazvati niz
neeljenih posledica u ivotnoj sredini. Poveanje sadraja azota i
fosfora u vodi, najpre dovodi do neposrednog dejstva na vodne
organizme, a potom dovodi do antropogene eutrofikacije akvatorija.
Intenzivan razvoj algi dovodi do potronje kiseonika to se negativno
odraava na druge organizme u vodi. Voda je pri eutrofikaciji
prezasiena organskom materijom. Nitrate, pored voda koje se spiraju
sa polja, sadre i otpadne vode hemijske industrije, industrije boja
i lakova, fenolnih proizvoda, kao i komunalne otpadne vode. Neka
istraivanja ukazuju da prisustvo veih koliina nitrata u pijaim
vodama i hrani, koincidira sa poveanom koliinom pojava raka
eluca.
4.9 Ugljenmonoksid
Ugljenmonoksid spada u jednu od najvanijih komponenti
atmosferskih zagaenja. Javlja se u velikim koliinama u izduvnim
gasovima automobila. Emituje se pri nepotpunom sagorevanju materija
koje sadre ugljenik (ugalj, nafta, prirodni gas). U emisijama
topionica dostie i do 15 %, a na otvoru visoke pei i do 30 %. On je
za biljke malo toksian, ali je veoma otrovan za ljude i toplokrvne
ivotinje. Na biljke deluje samo u izuzetno velikim koncentracijama
(preko 1 %). Kod oveka izaziva guenja, a naroito negativno utie za
krv, jer se vee za hemoglobin. To je jako redukciono sredstvo.
Jedna od negativnih osobina je i ta to se CO vee sa fero i bakarnim
proteidima. U biljkama izaziva brzo iezavanje fosfornih efira eera,
naruava vezu oksidacije i fosforisanja, indukuje usporavanje rasta,
epinastiju listova i pojaava razvoj korenja.
4.10 Teki metali
Vie od 40 hemijskih elemenata se tretiraju kao teki metali. Sa
aspekta zagaivanja ivotne sredine, zbog svojstava kumulativnosti u
organizmu najznaajniji su: iva, olovo, kadmijum, arsen, vanadijum,
cink, bakar, kobalt, molibden i nikl. Teki metali u ivotnu sredinu
dospevaju prirodnim rastvaranjem podloge, pa ih ima u vodama, u
vazduh dospevaju sa prainom, vulkanskom aktivnou, emisijama iz
biljaka, morske pene i sl.
Od antropogenih izvora najvaniji su: rudarstvo, obojena
metalurgija, metalopreraivaka industrija, sagorevanje uglja,
naftnih derivata, otpadaka, proizvodnja fosfata. Na prirodno
poreklo u atmosferi otpada: nikla 80 %, olova i bakra 60 % i vie od
55 % cinka. Kadmijum se u atmosferu najvie emituje (60 %) kao
posledica vulkanske aktivnosti. Antropogeni izvori emituju 18 puta
vie olova, 8 puta vie kadmijuma a 7 puta vie cinka od prirodnog.
Imaju znaajan upliv na ivot ljudi i biosferu. Kod oveka se javljaju
problemi sa nagomilavanjem pojedinih tekih metala u nekim organima.
Kao posledica uticaja tekih metala na ljudski organizam, javljaju
se toksine, kancerogene, a od nekih tekih metala i mutagene promene
kod ljudi koji su im izloeni.
Olovo se najvie izbacuje kao posledica spaljivanja naftnih
derivata. Ono se taloi u kotanom tkivu toplokrvnih ivih bia. U krvi
stanovnika gradova ima znatno vie olova nego kod stanovnika na
selu. Ustanovljeno je da zemljite u gradovima sadri preko 10 puta
vie olova nego u seoskoj sredini. Poznato je da drvee pored puteva
sa frekventnim saobraajem dobija brzo nekrotine mrlje. One poinju
na krajevima i brzo se ire prema sredini lia. Primeeno je da to je
drvo blie autoputu, to ono bre i vie strada. Koliina olova u drveu
pored autoputeva je za 10 do 100 puta vea od onih koja su
daleko.
Emitovanje ive u ivotnu sredinu se vezuje za primenu
agrohemijskih sredstava, rudarsku aktivnost, emisije iz pojedinih
industrijskih grana. Osnovni izvor jedinjenja ive (naroito
organskih soli merkurata) se vezuje za primenu pesticida, kao i u
otpadnim vodama preduzea koja ih proizvode. Otpaci koji sadre ivu,
zbog procesa truljenja se pokazuju opasnijim od same ive. Najvea
koncentracija ive i njenih jedinjenja se belei kod vodenih
organizama akvatarija na ijim obalama je intenzivna poljoprivredna
proizvodnja ili se nalaze fabrike pesticida. iva je jak otrov, a
poznata je bolest Minamata. Ve pri koncentracijama od 7,5 x 1010 M
metilmerkurata se sniava intenzivnost deobe elija i mitotiki ciklus
biljaka. Vee koncentracije izazivaju pojave hloroze kod trava.
Kadmijum se prirodno u biosferu emituje oko 8.300 t, a
antropogeno oko 7.300 t. Glavni emiter kadmijuma je obojena
metalurgija i prerada obojenih metala (5.100 t). Ovaj elemenat se
mnogo koristi u galvanizaciji, livnicama, u industriji boja i za
stabilizovanje vinilhlorida. Osim toga kadmijum se emituje i pri
sagorevanju nekih goriva, a naroito pri spaljivanju smea. Iz
vazduha kadmijum dospeva u zemljite i tu se veoma dugo zadrava. Ima
ga u vodama i tu se akumulira. Nagomilava se u jetri.
Kobalt spada u elemente koji su neophodni za rast biljaka. Ulazi
u sastav vitamina B12. Potreban je radi fiksacije azota iz vazduha.
Poveava otpornost biljaka na suu. Uporedo sa tim, to je veoma
toksian metal.Tako ve uz koncentraciju od oko 15 mg/kg zemljita
dolazi do brzog uginua nekih cerealija. Kobalt na oveka deluje
homeopatiki uz prekomerno prisustvo gvoa i bakra.
Bakar je est teki metal. Prirodno se u biosferu emituje oko
20.000 t bakra, a kao rezultat antropogene delatnosti oko 56.000 t.
Glavni izvor zagaenja bakrom su preduzea obojene metalurgije.
Zajedno sa kobaltom i manganom bakar spada u mikroelemente koji su
neophodni za metabolizam biljaka. U sluaju nedostatka bakra u
zemljitu, dolazi do usporavanja rasta i povreivanja biljaka.
Nikl dospeva u ivotnu sredinu prirodno oko 26.000 t, a iz
antropogenih izvora oko 50.000 t. Koristi se u elektrotehnici,
proivodnji odlivaka i kovnicama novca. Nikl nije sam problematian
metal, ali zajedno sa drugim jedinjenjima postaje veoma toksian.
Svrstava se u kancerogene materije. Na biljke deluje mutageno.
Spreava klijanje, a kod odraslih primeraka izaziva pojave izmene
strukture elije i smanjenja intenziteta fotosinteze.
Cink je mikroelement koji je neophodan za rast biljaka, ali u
velikim koncentracijama ima toksine osobine. Prirodni izvori daju
biosferi oko 45.000 t, a antropogeni preko 300.000 t cinka. Spada u
kumulativne mikroelemente. Cink je za ljude neophodan. Nedostatak
izaziva usporeni rast i pojave anemije. U vodi se kao granina
vrednost smatra 5 mg/l.
Arsen spada u najtoksinije teke metale. U ivotnu sredinu dospeva
od emisija iz rudnika uglja, u procesu prerade sulfidnih ruda
obojenih metala i pirita. Emituje se i pri korienju pesticida koji
su proizvedeni na bazi arsenovih jedinjenja. Prema podacima UNEP-a
u ivotnu sredinu se emituje oko 40.000 t arsena. Nagomilava se u
zemljitu, a odatle ulazi u sastav plodova biljaka. Intenzivnost
apsorpcije arsena u nadzemnim delovima biljaka je velika. Arsen i
njegova jedinjenja (arsenati) spadaju u najsnanije otrove za
toplokrvne ivotinje pa i za oveka.
Toksinost pokazuju i drugi mikroelementi: berilijum, mangan,
hrom, vanadijum, titan, srebro i dr.
4.11 Organska jedinjenja
U organske materije koje zagauju ivotnu sredinu ulazi veliki
broj specifinih, nezasienih, hidroaromatinih i aromatinih
ugljovodonika i njihovih produkata (alkoholi, aldehidi, ketoni,
kiseline, etri). Broj organskih materija koje dospevaju u vazduh,
vodu i zemljite iz dana u dan raste, a naunici ne stiu da izue
njihove posledice po sredinu i ivot ljudi. Kod nekih preduzea
vazduh je zagaen formaldehidom, mravljom kiselinom i drugim
materijama.
Formaldehid izaziva smanjenje procesa fotosinteze. U toplim
lejama gde se koristi nafta za zagrevanje, pored sumpordioksida
javljaju se i olefini (etilen, propilen, butilen). Etilen je
otrovan za karanfile, orhideje, lale, narcise i hrizanteme. Jedan
od najznaajnijih zagaivaa vode meu organskim jedinjenjima je fenol.
Voda zagaena fenolom ima mrko-crvenu boju i neprijatan miris. On
dovodi do odumiranja svega ivog u vodi, a na obalama reka izumire
rastinje. Najvie se proizvodi na dnevnim kopovima uglja, suionicama
uglja i koksarama.
Meu najznaajnije i najrasprostranjenije organske zagaivae ivotne
sredine ubrajamo pesticide. Godinje se u svetu ne njive baci preko
2,5 miliona tona pesticida. Oni zagauju ne samo zemljite ve i
vazduh na irokom prostranstvu. U vode dospevaju spiranjem sa njiva,
ali i iz otpadnih voda fabrika pesticida (poznati primer Minamata).
Najopasniji za oveka su postojani pesticidi hloroorganske prirode,
koji mogu dugo (do 10 godina) da se nagomilavaju u zemljitu i
ljudskim organima, naroito u masnom tkivu.
Poseban problem je zagaivanje naftom. To se odnosi pre svega na
vode. Taj problem je dominantan kad je u pitanju transport
tankerima i pojave havarije. Razlivii se po povrini nafta obrazuje
velike masne mrlje. To dovodi do masovnog pomora ptica i riba.
Nafta na povrini vode spreava razmenu kiseonika izmeu vazduha i
vode.
4.12 Mutageni
U dananje vreme je poznat veliki broj mutagena, odnosno materija
koje su u stanju da izmene nasledna svojstva u elijama. Ove
materije, takoe predstavljaju veliku opasnost, vezanu za pojavu
neeljenih anomalija po oveka, ivotinje i biljke. U savremenoj
hemijskoj industriji nalazi primenu veliki broj razliitih materija,
koje pokazuju veliku mutagenu aktivnost (epoksidi, etilenamini,
alkalisulfati, sulfoni i dr.). Ove i mnoge druge materije, direktno
ili indirektno ulaze u organizam oveka kroz vazduh, vodu, hranu,
medikamente, konzervanse i sl. Mutagenu aktivnost pokazuju i mnogi
pesticidi. Od 126 istraivanih pesticida tri etvrtine su izazvali
mutacije. Meu izduvnim gasovima automobila sa aspekta mutagene
opasnosti znaajno je olovo, oksidi azota, neki ugljovodonici,
trimetilfosfat. U mutagene spadaju i soli hlorne kiseline
(perhlorati) koje se sreu u otpadnim vodama. Kao rezultat mutagenih
dejstava zagaivaa na mikroorganizme, mogu se javiti forme patogenih
virusa, bakterija i gljiva koje mogu biti takve da ovek nema
imunitet za njih.
4.13 Kancerogeni
Meu opasne zagaivae ivotne sredine ubrajamo i kancerogene
materije. Najvei deo kancerogena se nalazi u grupi policiklinih
aromatinih ugljovodonika. Meu njima su najizrazitiji benzapiren i
benzantracen. Izvori emisija kancerogena su najvie u procesu
sinteze pri termikom razlaganju organskih materija (uglja,
kriljaca, drveta, treseta) i pri krekingu i pirolizi nafte i
naftnih derivata. Ovi ugljovodonici se javljaju pri radu motora sa
unutranjim sagorevanjem. Tako na primer 1 m3 izduvnih gasova
automobila, sadri oko 0,5 g benzapirena. U malom stepenu on zagauje
okolinu u pojasu do 20 m irine. Policiklini aromatini ugljovodonici
se javljaju ne samo u vazduhu ve i u vodama. Benzapiren dospeva u
akvatorije otpadnim vodama razliitog porekla (komunalne iz fabrika
tekstila i fenolne iz koksara).
Osim navedenih ugljovodonika sree se jo jedan broj kancerogena,
uglavnom heterociklinih i azotnih jedinjenja (alkalni trozamini,
benzedin, aminoazoto jedinjenja). Ova jedinjenja imaju jednostavnu
strukturu i lako se rastvaraju u vodi. U sredinu se emituje iz
nekih proizvodnih procesa, kao na primer u industriji gume. Nitrozo
jedinjenja se lako sintetiu u organizmu i u prirodnoj sredini iz
nitrata, nitrita i sekundarnih amina. Neki pesticidi takoe pokazuju
kancerogena svojstva, kada su u stanju da se preorijentiu u
kancerogene materije. Meu herbicidima kancerogena svojstva pokazuju
neki karbomati, proizvodi uree i triazina. Kancerogena svojstva
pokazuju i neki radikali razliitih jedinjenja koja su konstatovana
u vazduhu gradova.
4.14 Mehanika jedinjenja ivotne sredine
Veoma nepogodnu pojavu u vazduhu predstavlja praina. Ima je
mnogo u industrijskim gradovima, ali i u pripustinjskim naseljima,
na poljoprivrednim povrinama. Ona zajedno sa maglom apsorbuje
Suneve zrake pa je insolacija u zapraenim naseljima smanjena leti
za 20 % a zimi i za 50 %. Koliina ultraljubiastih zraka se smanjuje
i do 10 puta. Tako, na primer, na periferiji Pariza ona iznosi 3 %
Suneve svetlosti, a u centru svega 0,3 %. Nedostatak svetlosti, a
naroito ultraljubiastog zraenja uslovljava razvitak mikro
organizama a naroito patogenih, koje ovi zraci inae unitavaju.
Praina nije samo neugodna po oveka ve je i zdravstveno
nepovoljna. Ona se negativno odraava, pre svega, na disajne puteve
i sluzokou usta, oiju i kose. Zatvara pore na koi. Neke praine
izazivaju alergije. Druge izazivaju bolesti praine: silikozu,
talkozu i sl. Poznata je bolest "farmerska plua" koja je izazvana
disanjem pleve i organske praine pri poljoprivrednim radovima.
Nepovoljna je i za graevinske objekte jer prlja fasade, ulice,
krovove, a ako je agresivna razara ih. Praina je tetna i za biljke.
Ona na njih pada pod uticajem gravitacije, elektromagnetnih sila
ili prilepljivanjem.
estice praine na biljke deluju veoma razliito. To dejstvo moe da
bude hemijsko i fiziko. Fiziki uticaj se sastoji u tome to zrnca
praine stvaraju skramu koja spreava normalnu razmenu vlage i
toplote lista sa okolnim vazduhom i smanjuje dostupnost svetlosti
listu, to se odraava na intenzitet fotosinteze. Hemijsko dejstvo se
ogleda u tome to se u praini nalaze vodorastvorne materije. One
kroz pore dospevaju u biljku utiui negativno na razmenu materije.
Ograniavaju proces transpiracije. estice praine dospevaju u vodu
gradei u njoj razne suspenzije. One mogu biti u vidu mehanikih
primesa ili u vidu koloida. Izazivaju zamuivanje vode, ali su veoma
nepovoljne za pojedine primerke ivota u vodi. Poznato je da
salmonide ne mogu da opstanu due vremena u mutnoj vodi, a takoe i
vei broj primeraka foto i fitoplanktona.
4.15 Zagaujue energije
Energije i energetska stanja ivotne sredine se razliito
odraavaju na ivot. Neke energije (svetlost, toplota) su potrebne,
neke su nepovoljne, na neke su se organizmi prilagodili, a neke su
veoma tetne po ivot ivih bia, pa i oveka. Veina energetskih
zagaenja ivotne sredine za razliku od materijalnih se ne kumulira u
tkivima i deluje samo u vreme njihove produkcije. Jedino kod
jonizujuih zraenja dolazi do kumulacije posledica zagaivanja.
4.16 Radioaktivnost i druga jonizujua zraenja
Ne dugo poto je otkrivena, radioaktivnost je izazvala panju
istraivaa, jer je odmah ustanovljen njen negativni uticaj na ivu
materiju. Radioaktivnost je svojstvo nekih elemenata da emituju
estice u okolinu.Takvo zraenje pri kontaktu sa materijama izaziva
jonizaciju u njima, tj. vezuje se sa neutralnim atomima i
molekulima pretvarajui ih u jone. Stepen delovanja jonizujueg
zraenja na supstanciju zavisi od njegove probojnosti i jonizujuih
sposobnosti. Pri ozraivanju tkiva ivih organizama dolazi do pojave
lananih reakcija, koje naruavaju normalno stanje i ivotne funkcije
pojedinih organa i organizama u celosti. Kao posledica hroninog
delovanja jonizujuih zraenja veim dozama moe se razviti kompleks
stalnih patolokih promena u organizmu bolest zraenja. Ona se
manifestuje kroz izmene u funkcijama centralnog nervnog sistema,
krvi i krvotoku. Jonizujue zraenje ima i mutagena i kancerogena
svojstva.
4.17 Buka, vibracije i ultrazvuk
Buka, vibracije i ultrazvuk predstavljaju talasno
rasprostranjenje periodinog kolebanja estica u elastinoj sredini
(gasnoj, tenoj i vrstoj). Ona se razlikuju po uestalosti kolebanja
i karakteru delovanja na ljude. Kolebanja frekvencije od 16 20.000
Hz, koja se prenose kroz vazdunu sredinu proizvode zvukove ili
umove koji se receptuju organima sluha. Kolebanja sa frekvencijama
ispod 16 Hz nazivamo infrazvukom, a iznad 20 kHz ultrazvukom i oni
se ljudskim uvom ne mogu konstatovati. Kolebanje vrstih tela ili
prenoenje talasa kroz vrstu sredinu (maine, graevinske konstrukcije
i sl.) naziva se vibracije. Vibracije dospevaju u organizam kao
potresanje sa uestalou od 1 100 Hz, a pri lokalnim uslovima
(upotreba vibracionih maina, maina za razbijanje betona i sl.) od
10 2000 Hz. S obzirom na opte principe stvaranja buke, ultrazvuka i
vibracija jasnih granica meu njima nema. Negativne posledice buke i
vibracija se vezuju za promene u nervnom sistemu, kao i u
kardiovaskularnom sistemu. Buka izaziva neurastenino ponaanje
ljudi, a primeene su i negativne posledice po ivotinje i
biljke.
4.18 Elektromagnetni talasi i polja
Savremeni ljudski ivot i rad podrazumevaju veliku koliinu
elektrine energije, to ima za posledicu formiranje intenzivnog
talasnog kretanja i obrazovanje vetakih elektromagnetnih polja u
okruenju. Visoko frekventna elektromagnetna polja mogu imati tetno
dejstvo na ljudski organizam, prevashodno na nervno i
kardiovaskularni sistem. Stepen fiziolokih izmena ovih sistema
zavisi od intenzivnosti, trajanja i dijapazona emitovanja.
4.19 Zagaenje toplotom (vruina i hladnoa)
Toplotno zagaivanje biosfere se javlja kao posledica konvektivne
i radijacione razmene toplote izmeu zagrejanih izvora toplote i
okruenja, to dovodi do povienja temperature vazduha, vode ili
zemljita. Potrebno je znaajno emitovanje toplote u vodenu sredinu,
to moe uveliko naruiti vodni reim, naneti tetu flori i faunu, iako
u nekim sluajevima zagrevanje moe da bude korisno (zagrevanje
vazduha u vonjacima radi zatite od mrazeva, zagrevanje vode se moe
koristiti da ne bi dolo do zamrzavanja cele akvatorije). U sutini,
svaka termika promena izazvana uputanjem tople vode u akvatoriju
dovodi do naruavanja vodnog ekosistema i promena u njemu, koje
ponekad vode i do entropije tog sistema.
4.20 Svetlosno zagaivanje ivotne sredine
U proizvodnji, kao i u komunalnoj sredini nastaje velika koliina
svetlosti, kako vidljivog, tako i nevidljivog dela spektra
(infracrvena i ultraljubiasta svetlost). U industriji i nekim
delatnostima se sve vie koriste optiki kvantni generatori (laseri),
ije luenje zahvata praktino ceo svetlosni dijapazon. Svetlosno,
infracrveno i ultraljubiasto zraenje visoke intenzivnosti negativno
deluje na ljudski organizam, posebno na kou, sluzokou i ulo
vida.
4.21 Problem otpadaka
Kao poseban problem savremenosti javlja se nesavrenost
proizvodnje i nedovoljna upotrebljenost materijalnih dobara koja se
nalaze u svakodnevnoj upotrebi. To ima za posledicu pojavu
otpadaka. Otpaci su pokazatelji neracionalnosti proizvodnje i
ivljenja uopte. Oni potiu iz raznih uslova i meusobno se razlikuju
kako po strukturi tako i po posledicama.
Gradski otpaci predstavljaju svojevrstan problem dananjice. Oni
su izvor mnogih zaraza. Estetski naruavaju prostor. Brojne su
divlje deponije, naroito u krajevima gde je ekoloka svest slabo
razvijena i gde je neracionalna komunalna privreda. Glavni sadraj
su organske materije, metali, plastine mase, hartije i ove materije
se najee sakupljaju i tretiraju kao sekundarne sirovine. U nekim
zemljama se deo gradskog smea spaljuje u toplanama, meutim zbog
emitovanja veoma tetnih dioksana (mutageni) ovo se sve manje
radi.
Mulj iz stanica za preiavanje otpadnih voda je veoma
problematina pojava. Pri preiavanju se stvara velika koliina mulja,
koji delimino moe biti iskorien za proizvodnju komposta, pirolitiki
obraen, a delimino se iznosi na poljoprivredne povrine kao ubrivo.
Do dananjih dana kod veine gradova problem nagomilavanja otpadnog
mulja je veliki i do kraja nereen.
Celuloza i hartija su vrsti otpaci iz fabrika celuloze i hartije
koji predstavljaju svojevrsnu talonu melasu. Po 1 toni hartije se
proizvede oko 10 kg vrstih otpadaka. Neke fabrike koriste ovu
melasu za proizvodnju organsko hemijskih proizvoda kao to su
vinilin, kalcijum oksalat, lignin i natrijum sulfat.
Otpaci hemijske industrije. Ovaj vid otpadaka je veoma
raznovrstan. esto sadri toksine materije. Deo toksinih materija moe
biti uklonjen specijalnom obradom, deo se deponuje na posebno
izabranim mestima, dok se deo koristi kao sirovina za druge
hemijske industrije.Tako se, na primer, smola iz proizvodnje
piritusa koristi kao vezivni materijal za proizvodnju bitumena.
Pepeo, ljaka i praina. Pri sagorevanju uglja u termoelektranama,
toplanama i individualnim loitima produkuje se velika koliina ljake
i pepela. Osim oksida silicijuma i aluminijuma, u ovim otpacima se
javlja relativno velika koliina retkih metala: kobalta, nikla,
molibdena, vanadijuma, hroma i zlata (19 grama po toni pepela od
kamenog uglja). Reenje ovog problema se vezuje za specifian
transport, specifino deponovanje i korienje u graevinarstvu.
Opasni i tetni otpaci. U ove otpatke ubrajamo sve radioaktivne
otrovne otpatke koji mogu izazvati poar, eksploziju i zarazne
bolesti.
5. Eksploatacija prirodnih potencijala kao vid uticaja na ivotnu
sredinu
Potencijali ivotne sredine se dele na ljudske, tehnike i
prirodne. Svakako da su prirodni potencijali primarni i inicijalni.
Oni obezbeuju ostvarenje drugih potencijala. pod potencijalima
podrazumevamo faktore, uslove i resurse koje sredina ima, koji
uslovljavaju ivot i rad ljudi i zadovoljenje materijalnih,
energetskih i duhovnih potreba ljudi na datom prostoru. Oni su
istovremeno i mogunost dogaanja kulturnih, odnosno civilizacijskih
funkcija drutvene zajednice. Poto su prirodni potencijali oni koji
obezbeuju realizaciju ovih drugih, to emo na njih obratiti najveu
panju.
6. Promene u ivotnoj sredini
Pod uticajem drutvene delatnosti, sredina u kojoj ovek ivi, se
vie menja, gubei svoj primarni izgled i svojstva. To menjanje
sredine moe pogodovati ivotu ljudi koji tu ive. Svaka izmena ivotne
sredine, koja se nepovoljno odraava na ljudski ivot i pozitivne
ljudske i drutvene aktivnosti oznaava se kao degradacija ivotne
sredine. Svaka promena u ivotnoj sredini koja omoguuje bolji ivot
ljudi ili drugih ivih bia u konkretnoj sredini naziva se unapreenje
ili progradacija ivotne sredine. Degradacija moe da bude
elementarna ili kompleksna. Degradacija koja podrazumeva unoenje
materija i energije u sredinu pri emu se u organizmu oveka ili
drugih ivih bia deavaju patogene promene, nazivamo zagaivanje
ivotne sredine. Najee se pod pojmom zagaivanje podrazumeva unoenje
hemijskih supstanci, biolokih materija ili mikroorganizama u
odreenu sredinu, tako da se to unoenje nepovoljno odraava na ivot,
zdravlje ljudi ili drugih bia.
To znai da zagaivanje predstavlja jednu vrstu izmene sredine i
to takvu vrstu izmene koja je razaraki usmerena na oveka i druge
organizme. Izmene kojima se remeti prirodni tok i razvitak ivota u
nekoj sredini, izvoenje sistema sredine iz ravnotenog stanja, bez
obzira da li se to negativno odraava na ljudski ivot ili ne,
nazivamo degradacija ivotne sredine. Zagaivanje je dakle samo jedna
vrsta izmene ivotne sredine i to takva izmena koja se negativno
odraava na ljudski ivot, dok je degradacija pojam koji podrazumeva
negativne izmene sredine, ali ne samo one koje tete oveku. Kada se
govori o degradaciji sredine ima se na umu elementarna i kompleksna
degradacija. Elementarna degradacija podrazumeva degradaciju jednog
elementa sredine. Tako govorimo o degradaciji biljnog ili pedolokog
pokrivaa. Degradacija elemenata sredine nije nije isto to i
zagaivanje, jer pojam degradacije podrazumeva unitavanje delova
pojedinog elementa sredine (erozijom delovi zemljita bivaju
odneseni, pa se javljaju ogoleli delovi povrine, umski poari
unitavaju delove ume). Takav oblik degradacije se naziva
devastacija. To znai, da kada se govori o nekim negativnim
promenama elemenata sredine, tada podrazumevamo ili da se radi o
njegovoj devastaciji ili zagaivanju. Tako, na primer, pedoloki
pokriva moe biti devastiran (kada su odneseni delovi i smanjena
njegova povrina, debljina ili plodnost), ili zagaen (kada su u
njega unesene materije ili energije koje se nepovoljno odraavaju na
ivot). Ne moe se govoriti o devastaciji vode ili atmosfere, jer se
ne moe "odneti" deo ovih elemenata, ve se moe govoriti samo o
njihovom zagaivanju. Kako se moe izvesti zakljuak da su u
materijalistikom pogledu devastacija i zagaivanje sredine suprotni
pojmovi, to ne znai da se iskljuuju, jer se moe raditi istovremeno
i o devastaciji i o zagaivanju. Kada se radi o kompleksu ivotne
sredine onda ona ne moe biti devastirana ili zagaena, ve samo
degradirana ili unapreena. Zagaivanje se dakle odnosi na elemente
sredine (vazduh, voda, zemljite), a degradacija na kompleks sredine
ili ivotnu sredinu uopte. Degradacija i zagaivanje su istosmerni
pojmovi, jer se sredina menja u negativnom smislu. Zagaivanje
jednog elementa znai esto i degradaciju kompleksa ivotne sredine,
pa kao takve moramo ih tretirati zajedno. Degradacija ivotne
sredine znai ukupnu izmenu sistema ivotne sredine, tako da se u
svojoj ukupnosti negativno odraava na ivot i zdravlje ljudi.
Kompleksna degradacija se javlja kao posledica elmentarnih izmena
sredine, pri emu je dolo do raspada sistema ili njegovog izvoenja
iz ravnotee. Pozitivne izmene u ivotnoj sredini mogu biti razliite.
Ako se radi o popravljanju zagaene ili devastirane sredine onda tu
aktivnost nazivamo sanacija ivotne sredine. Ako se progradabilnim
radnjama omoguuje oivljavanje na odreenom prostoru, na primer
ponovno poumljavanje poarom unitenih umskih prostora, ili
zatravnjivanje jalovita, onda tu aktivnost nazivamo revitalizacija
sredine. Postupci kojima se obezbeuje da se na nekoj povrini moe da
obavlja biljna proizvodnja i dobijanje plodova (uvoenje biljnih
kultura) naziva se rekultivacija.
Zagaivanje i degradacija ivotne sredine razlikuju se po vremenu
i obimu. Trajanje negativnih izmena moe da bude razliito. Moe se
raditi o trenutnom zagaivanju sredine (zvune i svetlosne agresije),
kratkotrajnim ili dugotrajnim degradacijama i zagaivanjima.
Degradacije su obino dugotrajnog karaktera i predstavljaju stalnu
karakteristiku sredine. Zagaenje moe da bude izazvano jednim
postupkom (isputanje nafte na morsku povrinu) ili moe da bude
trajno (izluivanje otpadnih voda iz naselja u more), bez obzira da
li su posledice izazvane tim zagaivanjem trenutne (epizodne) ili
trajne kontinuirane. Kao poseban vid zagaenja su akcidentna
zagaivanja. Pod akcidentima se podrazumevaju sve nepogode izazvane
u ljudskoj sredini, koje se deavaju naglo i mogu da izazovu nesree
po zdravlje ljudi i materijalnih dobara. Akcidenti mogu biti u
eksplozija, poara i iznenadnih velikih emisija polutanata.
Materije koje su sklone naglim promenama (eksplozivne, difuzne,
zapaljive) nazivamo akcidentne materije. Akcidenti su specifina
forma nepogoda (nesree) koje mogu biti prirodne (elementarne) ili
antropogene. Prirodneelementarne nepogode mogu biti: geomorfoloke
(klizita, odroni, urnisi i sl.) i geoloke (zemljotresi i
vulkani).Antropogene delimo na incidentne i akcidentne. Incidentni
udesi mogu biti u saobraaju, rudnicima i sl. Uzrok incidenata je
najee tzv. ljudski faktor, dok kod akcidenata ne mora biti tako.
Sklonost ka incidentima i akcidentima, kao i prema pojavama se
definie nivoom hazarda (rizika). Kao poseban vid prikazivanja
hazarda su mape hazarda, na kojima se prikazuju uslovnim znacima
lokaliteti potencijalnih izvora hazarda i potencijalni rizici
odnosno posledice u prostoru.
to se tie obima izmene sredine, on moe da bude takav da izmene
ne utiu na zdravlje ljudi, da se negativno odraavaju na zdravlje
ili predstavljaju opasnost po ivot ljudi. U tom smislu je veoma
znaajan pojam koncentracija zagaivaa. Pod koncentracijom se
podrazumeva iznos, u ovom sluaju zagaujuih materija, u elementarnoj
materiji ivotne sredine (vazduhu, vodi ili zemljitu). Znaaj
koncentracije pojedinih materija je veliki poto su ljudskom
organizmu potrebne skoro sve poznate prirodne materije. Meutim,
koliina tih materija u vodi, vazduhu ili zemljitu moe da bude
povoljna ili nepovoljna po iva bia, a time i oveka, ili da teti po
njihov metabolizam.
Povoljne koncentracije se odreuju odgovarajuim graninim
vrednostima pre kojih i posle kojih nastupaju negativne promene u
organizmu. Optimalne koncentracije su one koje se najpovoljnije
odraavaju na metabolizam ivih bia. Letalne koncentracije su one
koje izazivaju uginue ili smrt organizma. Letalne doze ili
koncentracije koje povoljno utiu na organizam ili je organizam na
njih rezistentan, tj. ne utiu na njega negativno, oznaavamo kao
doputene koncentracije. Jedan od osnovnih zadataka je utvrivanje
granice do koje izmene sredine, ili pojedinih njenih elemenata, ne
predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi, drugih organizama ili ne
utiu na smanjenje kvaliteta stvorenih dobara. Utvrivanje iznosa
"doputenih koncentracija", je esto uslov ekonominosti proizvodnje,
ali i naeg odnosa prema ivotnoj sredini. Objektivnost se postie
dugotrajnim medicinskim istraivanjima o uticaju zagaivaa na ljudski
ivot i reagovanjima organizma na pojedine koncentracije zagaivaa.
Takoe se moe govoriti o razliitom rasprostranjenju ili disperziji
zagaujuih materija i energija. Rasprostiranje zagaivaa se iskazuje
kao areal zagaenosti. Sam pojam zagaiva je nedovoljno definisan.
esto se pod zagaivaem podrazumeva i vrilac zagaenja i zagaujua
taksonomska odrednica da je zagaiva ustvari zagaujua materija ijim
unosom u sredinu dolazi do njenog zagaivanja. Prihvaen je
internacionalni naziv polutant. Subjekat koji produkuje zagaujue
materije se naziva izvor zagaenja ili poluter. Izvori zagaivanja su
fabrike, saobraajna sredstva, poljoprivredne povrine i sl. Zagaivai
ili polutanti mogu biti materijalnog ili energetskog karaktera.
Zagaivae materijalnog karaktera nazivamo hemijski zagaivai, a
energetskog fiziki zagaivai. Ako su u pitanju organizmi zagaujue
materije (najee se radi o patogenim mikroorgaizmima ili virusima)
onda govorimo o biolokim zagaivaima. Ako su samo prisutna odreena
tela koja menjaju neka fizika svojstva nekog elementa (vode,
vazduha ili zemljita) onda ih nazivamo mehaniki zagaivai, a njihov
unos mehanikim zagaivanjem. Tako su na primer iva, sumpordioksid,
sumporna kiselina i sl. hemijski zagaivai; streptokoke, brucele,
igele i sl. bioloki zagaivai; buka, vibracije, zraenje i sl. su
fiziki zagaivai; estice i para u vazduhu, suspendovane materije u
vodi ili vrsti otpaci u zemljitu su mehaniki zagaivai. Od znaaja za
definisanje odnosa u sredini je i pojam imisiona sredina koja
podrazumeva sredinu u koju ulaze zagaujue materije ili
energije.
7 . LOGISTIKA KAO FAKTOR ZATITE IVOTNE SREDINE
Logistika je jedan od kljunih faktora konkurentnosti, na tritima
razvijenih zemalja.
Osnovni cilj logistike esto se izraava kroz poznati koncept
"7P":
prava roba
na pravom mestu
u pravo vreme
u pravoj koliini
u pravom stanju
u pravom pakovanju
po pravim trokovima.
Drugim reima, logistika je usmerena ka zadovoljenju sve
zahtevnijih korisnika kroz postizanje koristi od mesta, vremena i
koliine. Kompleksnost procesa neophodnih za postizanje navedenih
logistikih ciljeva, se moe, bar donekle, ilustrovati kroz faze
realizacije robnih tokova odnosno kroz odgovarajuu funkcionalnu
diferencijaciju logistike, emu treba dodati i brojnost i
raznovrsnost zahteva koje postavljaju kako robni tokovi tako i
korisnici.
Pri postizanju navedenih ciljeva, logistika nastoji da ostvari
optimalni odnos izmeu logistike usluge i logistikih trokova, to
podrazumeva korienje postojeih i razvoj novih strategija i
koncepcija. Naime, u logistici se uspeno primenjuju strategije kao
to su just-in-time (JIT), make-or-buy, outsourcing, insourcing,
koncepcije city logistike, logistiki kontroling, supply chain
management itd.
Kljuna obeleja navedenih strategija su:
integracija,
koncentracija,
kooperacija,
koordinacija i
specijalizacija.
Sa aspekta zatite ivotne sredine a s obzirom na prirodu
logistikih procesa vane su sve navedene faze realizacije robnih
tokova, meutim posebno treba istai reverzibilnu logistiku koja je
nastala kao odgovor na pojaane ekoloke zahteve.
Reverzibilna logistika obuhvata itav reprodukcioni proces i
odnosi se na tokove reciklae, otpada, povratne ambalae, praznih
logistikih jedinica (paleta i kontejnera) i oteene robe. Da se u
okviru logistike, zatiti okoline poklanja sve vea panja, ide u
prilog i injenica da se kao osnovne performanse logistikih sistema,
sem logistikih trokova, servis stepena i tehnoeksploatacionih
performansi, sve ee navodi i uticaj logistikih procesa na oveka i
okruenje.
Treba imati u vidu da su prostorni i vremenski procesi
transformacije, karakteristini za logistiku, veoma uslovljeni
ogranienim prirodnim resursima energije, vazduha i vode.
Propisi o pakovanju, transportu, problemi sa otpadom, stavljaju
jasno do znanja da e otpad i zbrinjavanje otpada u budunosti biti
znaajno podruje angaovanja logistike.
Sve ovo ukazuje da se u okviru logistike primeuju neke pozitivne
promene sa aspekta zatite okoline. Meutim, ukoliko bi se
atraktivnost i aktuelnost ove oblasti merila brojem objavljenih
radova u vodeim evropskim asopisima, tada se, na alost, mora
konstatovati da se radi o malo obraivanoj temi.
Sumirajui navedeno, u logistici su se, vezano za zatitu ivotne
sredine, izdiferencirala dva paralelna podruja delovanja:
racionalno korienje otpadnih materijala i
racionalizacija logistikih procesa (transport,pretovar,
skladitenje) sa aspekta uticaja na okruenje (korienje energetski
efikasnijih vidova transporta, koncentracija robnog rada, lokacija
skladita).8.PARADOKSI LOGISTIKE KAO FAKTORA OUVANJA IVOTNE
SREDINE
Reverzibilna logistika je, pre svega, usmerena na postizanje
ekonomskih i ekolokih koristi koje proizilaze iz boljeg korienja
otpadnih materijala. Naime, rastue potrebe za odlaganjem otpada i
reciklaom dovele su do otvaranja novih mogunosti na tritu. Problem
prikupljanja otpada, kao poetak procesa reciklae ili odlaganja, je
reen na dva naina:
Potroai sami sortiraju materijale za reciklau i odlaganje. Kako
su deponije nepoeljne u blizini urbanih podruja, i uglavnom su im
kapaciteti popunjeni, otpad je potrebno prevoziti na sve vee
udaljenosti.
Proizvoai preuzimaju obavezu kako za dostavu novih proizvoda
tako i za povraaj ambalae i ostataka. To je proces trajne
reverzibilne distribucije.
U ovim poslovima logistika nesumnjivo pomae zatiti ivotne
sredine ali pri tome istovremeno vri i neposredni uticaj na ivotnu
sredinu. Logistika za obrnutu distribuciju ima komercijalne razloge
ali postavlja se pitanje ta je sa zagaenjem, guvama u saobraaju,
smanjenjem neobnovljivih resursa.
U istraivanju koje je sproveo Marfi P. u SAD, pokazalo se da
logistika nije naroito zelena". Naime, istraivanjem su obuhvaeni
lanovi Saveta za upravljanje logistikom, koji su trebali da izdvoje
najvanija pitanja u ouvanju okoline koja su vezana za logistike
operacije. Dva glavna pitanja koja su se pri tome izdvojila bila su
odlaganje opasnog otpada i odlaganje vrstog otpada. Dve treine
upitanih oznailo je ova pitanja kao veoma vana" i najvanija".
Najmanje vana pitanja bila su problem guvi u saobraaju I iskorienje
zemljita - dva elementa koja se najee oznaavaju kao pitanja od
centralnog znaaja za zatitu okoline.
Kada su upitani da oznae budui uticaj zatite okoline na
logistike funkcije, opet su, kao vodei, izdvojeni odlaganje otpada
i pakovanje dok je za servis korisnika, kontrolu zaliha, raspored
proizvodnje - kljuni logistiki elementi -navedeno da imaju
zanemarljiv uticaj na okolinu.
Sve ovo je pokazalo da je reverzibilna logistika glavna ekoloka
preokupacija logistike i da je put do zelene logistike jo dug.
Koncept zelene logistike u sebi sadri nekoliko izrazitih
kontradiktornosti. Ciljevi logistikih sistema esto su upravo
suprotni ouvanju ivotne sredine.
8.1 Trokovi
Svrha logistike je da smanji trokove, ostvari utede u vremenu,
povea pouzdanost i fleksibilnost. Strategije smanjenja trokova esto
se direktno sukobljavaju sa zatitom ivotne sredine. U praksi to
najee znai da korisnici lanca snabdevanja smanjuju trokove dok
okolina preuzima na sebe velike probleme i trokove. Postoje dravni
programi kojima se korisnici primoravaju da plate pune trokove
infrastrukture, meutim, fokus veine ekolokih programa je na
privatnim automobilima. Prema istraivanju raenom u Velikoj
Britaniji, trokovi su dva puta vei od naplaenog poreza na
vozila.
8.2 Vreme i fleksibilnost
Vreme je esto najvaniji rezultat logistikih operacija.
Smanjenjem vremena protoka poveava se produktivnost, ali to se, u
najveem broju sluajeva, ostvaruje korienjem drumskog ili vazdunog
transporta. Ova dva vida transporta imaju veoma malu energetsku
efikasnost, tj. troe vie energije po jedinici prevezenog tereta.
Poveavanje fleksibilnosti logistike, kao i smanjenje vremena
isporuke omoguavaju proizvodnim sistemima velike utede i manja
ulaganja.
JIT koncept omoguava dopremu manjih koliina robe prema potrebama
proizvodnje. Smanjivanje poiljaka odgovara proizvodnji ali zato se
znatno poveavaju guve u saobraaju i zagadjenje. Prema istraivanjima
koja su sprovedena u Japanu i Velikoj Britaniji teka teretna vozila
stvaraju buku izmeu 88 i 92 dB, a laka teretna vozila izmeu 79 i 81
dB. Ako se ima u vidu da je buka koja prelazi 60 dB tetna po
ljudsko zdravlje, onda nije teko zakljuiti da po ovom osnovu
drumska transportna sredstva predstavljaju najveeg uzronika
negativnih uticaja na ivotno okruenje.
Drumski saobraaj znaajno uestvuje u zagaenju vazduha. Od ovog
vida saobraaja potie: 86% ugljenmonoksida (CO), 33% ugljovodonika
(CH), 42% azotnih oksida (NOx). Osim toga, benzinski motori su
glavni izvori zagaenja olovom, a dizel motori emituju izuzetno
velike koliine ai i dima. Sem toga, razliiti vidovi transporta
imaju razliitu potronju energije, za obavljanje istog transportnog
rada. Najvei potroa je drumski transport na koji otpada 82% ukupne
potronje energije u saobraaju, zatim sledi vazduni sa 13%, elezniki
sa 3% i reni sa 2%. Specifina potronja energije po jedinici
transportnog rada (Wh/tkm) se znaajno razlikuje za razliite vidove
i tehnologije transporta.
Imajui sve ovo u vidu, kao jedan od odgovora, nemeu se
kombinovani transportni lanci, gde e drumski transport, kroz
obavljanje odvozno-dovoznog rada na kraim relacijama, lake
odgovoriti na sve stroije zahteve zatite ivotne sredine.
8.3 Prostorni raspored (mrea)
Razvoj logistike u velikoj meri prati razvoj infrastrukturne
mree. Poveani zahtevi koji se postavljaju distributivnom sistemu
prouzrokovali su izgradnju distributivnih centara i terminala u
blizini ili unutar urbanih sredina.Kada se tome doda i injenica da
saobraajna infrastruktura (putevi, pruge, aerodromi, eleznike
stanice) zauzima najvie zemljita u urbanim sredinama, dobija se ne
ba zelena slika logistike. Sem toga, velika koncentracija
logistikih aktivnosti u naseljenim podrujima, vri veliko zagaenje
vazduha i prouzrokuje buku. Na osnovu navedenog, moe se zakljuiti
da je teko pomiriti interes distributivne logistike da se priblii
to blie urbanim sredinama i opti interes ouvanja resursa ivotne
sredine.
8.4 Pouzdanost
Jedan od prioriteta logistike je i pouzdanost dostave robe. Cilj
je robu isporuiti na vreme uz to manje loma i rastura, gde najbolje
rezultate daju drumski i vazduni transport. Ova dva vida transporta
su ve apostrofirana kao veliki zagaivai ivotne sredine.
8.5 Skladitenje
Razvoj logistike je znaajno doprineo brzini, pouzdanosti i
fleksibilnosti isporuke. Samim tim, nestala je potreba proizvodnih
sistema za skladitenjem velikih koliina robe. Razvojem JIT
koncepta, mnogi proizvodni sistemi su gotovo izgubili funkciju
skladitenja, koja je generisala pored velikih investicionih i
znaajne trokove odravanja, ali, zalihe su delom prenete u
transportni sistem. Dobar deo zaliha je zapravo u tranzitu to
donosi vee guve i zagaenje a ivotna sredina i drutvo snose trokove.
Ovo je potvreno empirijskim istraivanjem u Velikoj Britaniji gde je
na uzorku od 87 preduzea utvreno smanjenje broja i kapaciteta
skladita za 39% dok je 1/3 preduzea zabeleila povean obim
kamionskog transporta.
9. MOGUI PRAVCI RAZVOJA LOGISTIKE KA OUVANJU IVOTNE SREDINE
Situacija u svetu je trenutno takva da je postizanje zelene
logistike jo daleko. Izuzetak je reverzibilna distribucija koja je
otvorila nove trine mogunosti vezane za odlaganje otpada i
recikliranje. I to je svakako, znaajan korak ali, jo uvek samo
sekundarni doprinos logistike zatiti ivotne sredine, dok je
direktni uticaj i dalje po strani. Marginalizacija neposrednog
uticaja logistike na ivotnu sredinu u velikoj meri je posledica
esto teko vidljivih posledica za razliku od nekih drugih vrsta
industrije.
Kako su zagaivai ivotne sredine pod sve veim pritiskom javnosti,
ne postavlja se pitanje da li e logistika morati da pokae svoje
zelenije lice, ve samo kada i kako. U tom smislu, preduzeima ije
poslovanje znaajno zavisi od realizacije logistikih procesa ili
logistikim preduzeima, generalno su na raspolaganju sledei
pristupi:Top-down pristup - inicijativa dolazi od vlade putem
zakonskih regulativa.
Bottom-up pristup - interes za okolinu dolazi od same
industrije.
Kombinacija prethodna dva - obino putem certifikata.
Prvi nain podrazumeva primenu zakonskih represija i samim tim je
veoma nepopularan. Dravni propisi i intervencije sve direktnije
pogaaju zagaivae ivotne sredine. U tom smislu, neophodno je uraditi
cost-benifit analizu ukljuujui i trokove otklanjanja tete nastale
loim upravljanjem ivotnom sredinom i imati na umu, da je prevencija
uvek bolja i jeftinija od korekcije.
U Evropskoj Uniji postoji rastui interes za naplatu trokova
zagaivanja okoline, iako e to neminovno dovesti do poveanja cena
transportnih usluga. Iako se prvi princip ini kao jedini mogui
nain, pristup bottom-up ima svojih prednosti. Ovaj pristup reavanja
ekolokih problema, je veoma popularan kod proizvoaa kada se
poslovni interesi poklapaju sa interesima zatita ivotne sredine.
Naime, mnoga preduzea su, zbog velikog publiciteta koji se daje
ekologiji, u tome videla svoju poslovnu ansu.
Prema istraivanjima u SAD-u 75% korisnika tvrdi da pri izboru
proizvoaa vodi rauna o ekolokoj reputaciji, a ak 80% je spremno da
plati vie za zelene proizvode. Trei, i moda najbolji pristup, je
kompromis prethodna dva. Praksa uvoenja standarda i dobijanja
certifikata pokazala se kao veoma dobra. Ako preduzee ispuni
odreene standarde u ouvanju standarda ivotne sredine, zauzvrat
dobija dokaz o tome - certifikat, koji posle koristi u marketinkim
aktivnostima. Kao podsticaj ovom pristupu, drava moe traiti da
preduzea sa kojima sarauje imaju certifikovan sistem kvaliteta
zatite ivotne sredine. To moe imati veliki inicijalni uticaj ako se
ima u vidu da je drava esto najvei kupac robe i usluga.
10. ZAKLJUAK
Zatita ivotne sredine je jedna od najznaajnijih i najeih tema
dananjeg savremenog drutva. U taj kontekst treba staviti i napore
koji se preduzimaju u cilju trajne integracije logistikih
aktivnosti u koncept ouvanja ivotne sredine. Ovo je utoliko vanije
ukoliko se ima u vidu da je transport, kao sastavni deo logistike,
znaajan izvor zagaenja ivotne okoline kako u pogledu emisije
izduvnih gasova tako i u pogledu buke.
U ovom radu pokuao sam da sublimiram modele i trendove u svetu u
oblasti razvoja logistike kao prijatelja ivotne sredine i nadao se
da e i kod nas u blioj budunosti ova tematika zavredeti panju koju
nesumnjivo zasluuje. Princip kombinacije propisa i stimulisanja
logistike da postane ekoloki pristupanija verovatno je i najbolji
put ka zelenoj logistici koja je za sada u svetu samo lepa
neostvarena elja.
8. LITERATURA
dr Neboja V. Kolari,:Menadment u saobraaju
Zeevi, S., Kilibarda, M.:Tendencije razvoja kombinovanog
transportaObrada seminarskog, Enis FakiGaji, V.: Logistika
preduzeaPredavanja prof. Dragan kobalj
PAGE