Pita efendija ;Halallili te, umrlom # Svi mi, halalili a ...

#Umrla sam, nije bilo ni tako teško. Nije bilo strašno, posljednje izdisanje.Nisam vam rekla

za prije, oprali su mi dušu u hiljadu voda.

Iskušali s svim.

Boljelo me je tijelo, ponekad i duša.

Od silnih pranja i zatezanja, dotezanja,sasvim je čista, velika i tijelo mi je premalo, samo

jedan suvišan oklop.

Oslobodila sam se, konačno.Gledam svoje bolesno tijelo s podozrenjem, ipak to mi je bio

dom na ovom, prolaznom svijetu.

Gledam svoje najbliže, plaču a rekla sam im da ne plaču.

Ja sam konačno slobodna i vraćam se svom Gospodaru.

Peru mi tijelo, zamotavaju u bijele cefine, polažu u kabur.

Pita efendija ;Halallili te, umrlom #

Svi mi, halalili a nitko mene da pita ;Halalim li ja, svima koji su mi tijelo, otrovali.

Sad me više nije ni briga, čista i slobodna, vraćam se svom Gospodaru #!!!Umrla sam, nije

bilo ni tako teško. Nije bilo strašno, posljednje izdisanje.Nisam vam rekla za prije, oprali su

mi dušu u hiljadu voda.

Iskušali s svim.

Boljelo me je tijelo, ponekad i duša.

Od silnih pranja i zatezanja, dotezanja,sasvim je čista, velika i tijelo mi je premalo, samo

jedan suvišan oklop.

Oslobodila sam se, konačno.Gledam svoje bolesno tijelo s podozrenjem, ipak to mi je bio

dom na ovom, prolaznom svijetu.

ŽENA BOSANSKA

Počesto svemir je zvonio ,

od njenog osmijeha.

Još češce ,

ljudi su se pitali ,

kako svemir može ,

zvoniti osmijehom,

znajući da teret

koji nosi nije lak.

Počesto su je ogovarali ,

a nisu znali,

da im je još češće opraštala ,

jer ljudi su to .

Nista drugo.

Počesto je bila sluga,

još češće kraljica.

Kraljica svijeta ,

okom nevidljivog.

Počesto je bila rame ,

za plakanje.

Još češće ,

netko tko smijehom

plače.

Pocesto je bila ,

svjedokom istine.

Ali nikada istine,

nije u svemir pustila.

Često je bila tiha

rijeka .

Most hrabrim.

Uvijek kao čelik

što se kali.

Dok iz grudi

miriše dah

duše

žene Bosanske...

Gurnuli su me u ambis

s ljubavlju.

Barem tako

su to nazvali

a nisu znali

da najbolje,

cvjetam u letu.

I pad je bio

jak,

dovoljan da,

se u prašinu, pretvorim.

Ponikla sam

iz ugarska,

vlastitig pada.

A oni sto

su me s ljubavlju

gurnuli,

čudom su se čudili.

Kako iz čarobnog

leta,

još čarobnijeg pada,

ničem

u vlastitoj smrti.

Postoji i druga strana,

vrh

koji me čekao.

Korak naprijed,

nazad dva.

I tako

čitavu vječnost.

Umorna od

svakog pokušaja

od silnog navijanja

da mi je bolje

na dnu

nego na drugoj strani

ambisa.

Dohvatila sam

vec krvavom

rukom,

ivicu

koja slobodu

znaci.

Nigdje trava

nije bila

mekša

ni oči ispunjene

plavetnilom

novog neba.

Kao tu,

na početku

kraja.

Čula sam

glasove

s druge,

strane.

Zvali su nekog

koga više nema.

Procvjetati u padu

iz ugrusaka

vlastite smrti,

nije kraj.

Tek novi

početak

u susretu, vječnosti!!!

SABINI

Ima srce za čitav svijet.

Uzdah vjetra ,

treptaj oka ,

misao bolnu ,

čuje

i onda kada nitko drugi

ne zna ,

sta je to ispod površine.

Smije se ,vrišti ,

kritikuje a voli !!!

Hrabrost je sinonim

za njeno ime .

Ime vam neće reci ,

neka mi ga u dusi!!!

JEDNA S RAZLOGOM

S.S.S

SELVEDINI

Pokušala sam,

naći razliku

u udisajima.

Pokušala sam

naći razliku

svakoj kapi vode.

Pokušala sam naći

razlike u dušama!

Našla sam,

gdje se nisam

ni nadala.

Našla i vodu

i vazduh!

Našla i okean

I nebo!

Našla, bolnu

sreću od sreće,

saznanja!!

Prijatelj u okeanu, neba.

ANELI

Čuvam te još

u najdubljim

skloništima,

svog drugačijeg svijeta!

Ako te pustim

Suncu,

strah me!

Možda izgori

tvoj osmijeh!

Možda, prestaneš

biti hrabro dijete

u tijelu, žene!

Možda te prošlost,

obuzme

i na suncu,

budeš netko drugi!

Možda je bolje,

da si u nekom

tajnom skrovištu.

skrivena od sadašnjosti.

S razlogom

Termini

Naučila sam,

da slični

se sličnim, raduju.

Naučila sam,

vidjeti

ono, što drugi

ovlaš pogledaju.

Naučila sam,

da zagrljaj

šutnje

a pun duše,

kaže sve one,

rime za koje

nemamo riječi!!

Naučila sam

da, trebam

samo slične sebi!!!

Teti Jeli

U susret novom

jutru,

vasionu pokreće.

Ništa sem,

uspomena

nije ni na vidiku.

U tijelu

koje bolom

boli,

živi sanjar

koji je čekao.

Duge šetnje,

ruku pod ruku

u starosti

kao u mladosti

ali život

joj uze i ljubav

i plodove ljubavi.

Ljubav ode

u susret, vječnosti

a sinovi

s kućnog praga

u susret, sadašnjosti.

Ostade tijelo

koje boli

u samoći,

dugih noći.

Ostade samo

susret

s novim jutrom,

koji se drži

samo za u

spomene!

Osmijeh vječnosti

Smijala si se glasno,

a opet tiho.

Snagom svemira,

tijelom krhkim,

negdje si krenula.

Sve bitke ,

znane i tišinom

vidjene ,

hrana su ti bile.

Boli li vrijeme ???

Vrijeme ,tvog življenja..

Ocu ,majci

tren skamenjeni..

Živi u osmijehu,

u stihu ove pjesme.

Živi u nadanju ,

časa Sudnjega.

Minelo moja ,

Rahmet ti vječni..

Čekaj nas ,

putnici putuju...

U spomen na Minelu Zukic.

Medihi

Nismo se srele ,

u svijetu stvarnom.

Nismo ni plesale

na kisi.

Ni pile kafe duge.

Nismo ni slucajni prolaznici.

Nismo nista a jesmo sve.

Molim za tebe ,

ti koja mi nisi nista,

a jesi sve.

Divim se tvom ,

peru britkom.

Boli u znanju ,

u svjesnosti.

Tebi koju tijelo boli

a dusa svemir obasjava.

Divim se tebi ,

zeno u tijelu ,

bespomocnom .

Divim se tebi ,

koja mi nisi nista

a jesi sve.

Hadzeri

U tisini svoje mudrosti,

u snazi uma

rukom ko okom,

daje uputu ,

slicnim sebi.

U boli svojoj,

tisnu grli,

vrijeme svoje

nama daje.

Ostani u stihu,

ostani u miru,

ostani u vremenu

Ti koja tiho ,

uputu dajes.

ARIJANI

Gledali su te

na nisanu .

Ne okom umjetnika,

jer tvoja ljepota

je i tvoja hrabrost.

Gledali su te ,

čekali da neko

zrno ili geler

pogodi tebe

koja si

pisala ,istoriju

u kiši granata.

Nema tih riječi

koje bi opisale

Tebe .

Heroino sadašnjice.

Dok pišem

i pokušavam

nači ,riječi

sve gubi smisao .

U glavi se vrti slika

koja je obišla ,svijet.

Tu sam nijema

a vrištim u sebi.

Heroino moja...

OKLOPI

SINU

Vidio sam te sine,

na dnu čaše

gorkog pelina.

Smijao si se naivno,

ono zvonko dijecije.

Priljubih čašu ,

usnama hladnim,

htjedoh dušu,

ovu dušu

ledenu zgrijat.

Strese me

gorak opor

okus pelina.

Lik ti sine ,

isceznu

a ja grešnik hudi

podjoh dalje ,

lik ti tražit.

Nadam se čašu

sine u kojem

ću milost

tražiti tvoju.

U kojem će pelin

Ovaj samo prošlost biti.

Sine ,

Tvoj otac sanjar.

Sine

Tvoj otac grešnik.

Lik tvoj iskiva

U sekundama svemira.

Milujem te dok spavaš

usnulog ljubim.

U san ti nosim

naše priče

neispričane.

O Bože

Ja grešnik hudi

Tebe jedinog molim

pusti pticu

iz moje duše

treba mi sinu

reći da ga volim....

ISTINE

Ne hvali me čovječe ,

nisam bas tako ni dobra.

Ne kudi me covjece,

jer ne znas ,

koliko je teško moje breme.

Ne pricaj o meni ,

čovječe.

Zalud trošiš vrijeme.

Ne čini mi zlo ,

covjece.

Cinis ga sebi ne meni.

Ne zovi me prijateljem ,

ti ludi covjece .

Ja nisam ti

a ti nisi ja.

TISINA

Kada tisina gori,

pusti je suncu,

nek' gori jace.

Kada tisinu,

stopis s' Bozanskim,

dusu ogradi

žičom bodljikavom.

Čuvaj mir

tisine.

Jednocu u izdisaju.

Čuvaj nevin osmijeh

u moru zla.

Čuvaj tisinu

kada gori...

Ja nisam vi!

Vi niste ja!

I nikad na pola puta

nećemo se sresti !

Ni na kraju

Jer kraja nema,

početku!!

Ni tren

sukobljen

nije spas ,

nadanja !!!

Susret nam

sudjen nije ,

Vi niste ja !

Ja nisam Vi!!!

Nisam u stanju

napisati, jednu

ljubavnu.

Jednu, srceparajucu

jednu, melaholicnu.

Nisam jer

čista

ljubav,

nije žalopojka.

Ona je sloboda!

Nisam u stanju

reci ti

sablasno ;

Volim te!!!

To su samo

riječi,

kao i sve

druge!!!

Nisam u stanju

med ti prinositi

a dušom

otrov dati!!!

Nisam u stanju

ništa,

sem priznati

da sam te

tražila

na mjestima

gdje je

nastajao početak

kraja!!!

Na mjestu,

Koje se zove

sloboda!!!

Nektar života

U čaši života ,

zajedno i otrov i nektar!!!

Jedno bez drugog ,

nema smisao ni draž.

Pila sam otrove,

nektar u sebi nosila.

Ni otrov ni nektar ,

nedam u bescjenje .

Moji ,otrovno slatki!!!

Cijenu nemaju!!!

Ja nemam ništa

Ja nemam ,

ni oca,

ni majku ,

ni brata ni sestru.

Ja nemam nikog,

sem sebe

u sebi.

Ja nemam ni tebe,

ni tvoje snove!

Ja nemam ni rosu ,

ni zalazak sunca .

Ja nemam nikog .

Ja nemam nista,

sem Tebe Svemoguci!!!

Sud

Ima ljudi kojim

samo onako,

bezrazložno

dosadno biće!

Možda su željeli

smijati se,

imati hrabrosti

kao ja

ili onako, bezveze.

Ima i onih,

koji znaju,

mali dio mog

postojanja

a postojanje moje

velikim čine!

Ima i onih

koji su mi činili

zlo!!!

Tajno i javno

a med mi

prinosili!

Ima i onih

s kojim

mišljenje

ne djelim,

jer imam

pravo na svoj,

vlastiti sud.

Ima vas, ima nas

i svi idemo

u jednom pravcu!

U naša dva

metra.

Noseći sa sobom

i vi svoje

i ja svoje!!!

I za i protiv

ima, težinu!

I volja

i želja,

drugi,

drugačiji

ima cijenu!

I javno

i tajno,

s pravom

bez, prava,

svoj sud,

činiti svetim

bez, osuda.

Ima cijenu!

Ja volim

Sunce

i miris mira

a ne pozivam

vas, da se mojoj

želji, klanjate!

Ja volim

i bistar um

svog dijeteta,

koje me pita ;

Da li je ista

na ovom

svijetu, normalno?

PUT

Čovjek ide ,

kroz život

ponekad s nadanjima

ponekad s očekivanjima.

Čovjek ide kroz život

a život po svom.

Bude ono

što nije ni nadanje

ni očekivanje.

Nekom iskušenja,

nekom na dlanu

servirano.

A život po svom.

I tu nastaje

podjela.

Na strpljive,

na ohole.

Na jake

na slabe.

A život opet

po svom!!!!

Zrno prašine

Mislimo da znamo

tko smo

i šta smo?

Mislimo da znamo

istine,

da pamet nam

iz ušiju, curi..

Mislimo da smo

veliki,

moćni

a zrno prašine,

naše veličine

će prekriti!?

Mislimo da se svijet,

dešava zbog nas

a svijetu

mi nismo ni broj.

I opet u plamenu

nadahnuća,

gori moja svijest

o veličini

snage

spoznaje

prolaznosti

velikog čovjeka!!!

RAZBUDI

Razbudi u meni

strasti,

na tom otočju

dozivanja.

Razbudi u meni

tiho svitanje ,

u tom jutru raĎanja .

Razbudi u meni

život,

u sjeni smrti.

Razbudi u meni

Sebe ..

Toliko jako ,

da ja budem ja...

Zrno

Ponudili su mi

zrno pijeska

da ponesem.

S osmjehom

ga prihvatim

Ponudili

i drugo zrno,

prihvatim

i zaprtim i njega.

Jer, red je

poklon takav da se nosi!

Nisu me pitali

kada su mi

kamenčić

na već pognuta

pleća, stavili!

Navikla je to

ona s osmjehom

nositi!

I jedan kamen,

drugi, treći,

sramota je reći

Dosta!!!

I planina

pade na već naviknut

samar!

Iz mase netko

povika

ti nisi, dužna

ni svoj vlastiti

teret nositi!!!

I njega podjeli!!!

Krivca naĎjoh

u sebi!!!

A sebi

najteže, oprostiti!!!

Na zgarištu

oproštaja,

ponudih,

slomljeno tijelo

i samo jedno zrno

pijeska.

Ono i dalje stoji

na pijedestalu

nitko

ni prišao mu nije!!!!

Pobjednik

Možeš li nositi ,

ovo breme?

Smijati se ,

usput.

Možeš li ,

ustati nakon ,

svakog dna?

Ako možeš ,

Ti covjece si

Pobjednik !!!!

Tisina

Ti koji si

podigao svaki kamen

tražeći mir

u miru.

Ti koji znas

a ne znas

da kap nije

okean.

Ti koji maske

skidas u tamnoj

noći.

Zvjezdama ,

zavijanju vukova.

Ti koji ,

hrabrost nisi spoznao.

Ti si mi sve

I nisi nista!

Dušom te čujem.

Govorom osuĎujem!

Znam sve

a ne znam nista.

Jer ja sam kap

prolaznosti.

Kap koja je odlučila

Da ce okean biti .

Tišina je od sada moj

Govor tebi!!!

Krivac

Rekli su mi

da sam plod,

nedorasle slučajnosti.

Da nisam bila

prvi jedvocek.

Rekli su mi

da sam

s prvim udisanjem

Kriva za i to udisanje!

Rekli su mi

mnogo.

Ispisivali priče

koje nisu

ni udisanjem,

jednim moje.

Rekli su a nisu

znali da

djelo Uzvišenog

nije plod

slučajnosti.

Da je jedvocek

u nekakvim drugim.

dimenzijama.

Osudili

Rekli

Porekli!!

Djelo Uzvišenog!!!

Molitva

I stvarni život

nije život.

Poplava nadahnuća

u bezimenoj

pustinji.

Nije život

ni stanje

ni zvanje

ni imetak.

Nije život

ni sve napisano.

Ni bol

Ni sreća u odsjaju

treptavog zalaska

sunca.

Život u životu

molitve,

vječnom miru!!!

Trag

U prstohvatu soli

začini tanjir nadahnuća.

U prstohvatu soli,

okusi slatko

života.

U prstohvatu soli

ugasi glad ,

glasnika.

U zrnu soli

nadji trag...

Oganj

IzmeĎu zdrobljnih stijena,

uganuće.

U miru vjetropir,

u vjetropiru mir.

U stijeni oganj .

U ognju stijena.

U tebi oganj stijena.

Na tebi plašt vjetropira.

U slavi spoznaje

U posrnulim tisinama,

voda nije lijek

žeĎnim.

Ni hurma gorka,

articki hladna

nepce ne zasladi.

Ostade opor,

pelin,

dana sadašnjeg.

Ni breme

prošlosti

ni sjaj

vječnosti,

tren sadašnji,

žednog ne napi.

Ostade na usnama,

nedorečenosti

u slavi,

spoznaje!

Inificirana duša

U predvorju, pakla

čistili su dušu

koju nisu smjeli.

Inficirana

roĎenjem.

Gurnuta u sunovrat

onako bez razloga,

Vječnosti treba

u susret ići.

S čim,

dželat

traži sreću?

Dušom, koju

dirati nije

smio!!!!

Milost

U milosti Svemoguceg

nisu oni

koji

o vremenu

u vremenu ,

troše nešto

posuĎeno.

Dobiti tijelo ,

dobiti oklop dusi.

Dobiti vrijeme ,

spoznati tišine ,

iskušenja .

Dobiti put

u vremenu

i zahvalan biti .

Njemu idem

i svakim trenom ,

trošim posuĎeno .

Umrle priče

Umrle su neke nove price

a ni rodile se nisu.

Umrli su oni

koji ce tek

udahnuti zivot,

vrišteći.

Umrli smo

a ne znamo !!!

Živimo u nadi

prolaznosti bola

a on je zivot !

Umrli smo

a živjeli nismo!!!!

Vlasnik

Zar mislis da si ziv ?

Zar nisi umro ,raĎajći se ?

U času udahnuća ,prvog placa ,

umro si ti ludi covjece.

Svijetli privd ,sanjanja.

Ti nisi vlasnik ni sebe samog.

Tijela ko oklopa ,

duše vjecne.

Nisi ni vlasnik ni zrna pijeska ,

ni misli ove..

Ti ludi covjece ,

znas li sta je tvoje'''

Sjeme

Negdje je netko rekao ;

Mora vas nestati odredjen broj.

Bicete mrtvi !

Nestali!

Invalidi !

Raseljeni!

Živi a mrtvi!

Slijepi i gluhi !

Negdje neko je rekao ,

dajemo vam mir

a krademo slobodu!!!

Zaboravili su jedno ;

Sjeme posijano ,

uvijek nikne!!!

U ime svih nas

iz sedamdeset i neke.

U ime onih koji su devedesete ,

živjeli uz pjesmu granata .

Rock'n'rolla haubica.

U ime onih ,

koji su izlazili

Iz rovova da uzmu ,

malo vazduha .

Bila je to zagusljiva diskoteka.

Plesao se čudan ples.

Igralo se ,

kako netko puca.

U ime onih ,

koji su svoj dom,

zamjenili sobom s pet zvjezdica

u izbjegličkim kampovima.

U ime onih čija je krv ,

natopila zemlju ovu .

Ja dizem glas .

Ja molim za one ,

koji ce doći ,

poslije nas .

Mi iz sedamdeset i neke ,

nismo odplesali ,

svoju mladost.

Nismo nista

ali ja samo molim

Za one koji ce doći ,

poslije nas!!!!!

AYLAN

Ubili su me .

Ubili su mi majku ,brata.

Oca otrovali.

Ubili su me ,

a ja ću živjeti,

duže od njih.

Moje tijelo u pijesku ,

pluća puna vode,

dišu i sad .

Disaću ,disaću ,

sve do Sudnjeg dana.

Ja sam na nekom ,

boljem mjestu.

Ne plačite za mnom..

Čuvajte mi djecu moju ,

i igre njihove ..

Čuvajte mi dom moj,

oca mog .

Čuvajte ...

Ubili su me ,

a ja ću mrtav živjeti...

Ne volim Januar,

ni njegovu bjelinu.

Ne volim Februar

ni njegovu ostrinu.

Ne volim Mart,

a jos manje ponovno budjunje .

Ne volim ni April,

sve zeleno a volim crveno.

Maj jos manje volim,

nekako me podsjeca na raj

a sta ja imam s tim.

Juni i Juli u paketu ,

ne volim,

a sto bih?.

Ni August nije posebno drag,

blizi se Septembar.

Ne volim Septembar,

svaki iznova mi kaze,

Vrijeme ti je za godinu krace.

Ne volim ni Oktobar ,

I njegove duge kise.

Ne volim ni Novembar,

zima polako svoje bajke

u njemu pise.

Ne volim ni Decembar

u njemu slave prolaznost.

Ne volim nista

a za vrijeme dišem...

Kada bi ljudi

Kad bi ljudi ,čistili svoja usta tišinom.

Kad bi ljudi ,čistili svoja srca razumom.

Kad bi ljudi ,čistili svoj razum,vjerom.

Tad bi ljudi ,bili ljudi..

ŽeĎ

Nisam se kleknula,

pored potoka naivnosti ,

da utolim žeĎ.

Kleknula sam

da se ogledam.

U odrazu ,

nevidjeh sebe.

Tebe čovječe

Vidjeh...

Svjedočim:

Da je riječ i lijek i oružje .

Dobro i zlo.

Ljubav i rastanak.

Vjera i zabluda.

Svjedočim:

Da riječ je moć,

i sluga ponizni.

Svjedočim :

Da riječ je hrana ,

duši gladnoj.

Riječ je spomenik

tišini nedozreloj...

ŽeĎ

Nisam se kleknula,

pored potoka naivnosti ,

da utolim žedj.

Kleknula sam

da se ogledam.

U odrazu ,

nevidjeh sebe.

Tebe čovječe

Vidjeh...

Slijedite me

Nasla sam sebi

I oca i majku

Koji mi krv nisu.

Nasla sam sebi

neki novi svijet,

svijet od mjehurica

svjetlosti.

Nasla sam sebe

u sebi ,

u trenu beskraja.

Nasla sam

novo more

u moru pustinje.

Nasla sam trag

Slijedite me!!!

ZNATI

Za one koji znaju ,

breme zivota nositi

i smijati se.

Za njih cu napisati pjesmu,

u kojoj cu reci,

sve ce biti dobro,

sve ce proci.

Za one koji znaju,

sutjeti ,

dok u njima sve vristi,

za njih cu naslikati ,

sliku obojenu suncem.

Za one koji znaju ,

da znaju ,

a ipak tiho

poput mrava hode.

Za njih cu

okean novi

iz duse izliti...

ZAGRLI

Zagrli me dusom

kad u njoj

utisaju se bure.

Zagrli me dusom

uvi u toplinu

oblaka.

Zagrli i cuvaj

ususkanu

na pijadestalu misticnom.

Crno bijela

Razmisljas li o crno bijeloj svijetlosti?

Razmisljas li o sutonu stradanja?

Govoris li jezikom smrtnika?

Očajni treptaji ,

vazduha duse ,sto gori.

Ti smrtnice,

uzmi svoje grijehe.

Pretoci ih u molitvu ,

Dokuci nebo ,crno bijele svijetlosti....

Imala sam tako ,

neke prilike da umrem.

Ali melek Dzibril ,

me obišao ,

nije se ni poselamio

sa mnom!

A ja mislila ,

isteklo mi vrijeme ,

vraćam se svom Gospodaru.

Obišao me melek

Dzibril ,

otisao po nečije

druge duse.

Nekad sam gorko

plakala

sto su mi otišle !!!

Počela sam onda

da im zavidim

riješile su se

zla ovog svijeta!

Ne znam vise

da plačem

za mrtvim

a i neću !

Možda su sretniji

od nas!!!

Dok čekam svoj cas ,

počesto razmišljam ;

Zbog cega me zaobišao

a činilo se da je tu zbog mene ?!

Možda da uputim žive

Da su mrtvi

Možda sretniji od nas!!!!!