Osnovni pojmovi

Osnovni pojmovi

Izv. prof.dr.sc. Merica SliškovićPredavanje 1

EKOLOGIJA – znanstvena disciplina unutar biologije – izučava odnos organizama i okoliša – zakonitosti upravljanja “kućom” (grčki oikos) Zemljom (Ernest Haeckel, 19. st.)

OKOLIŠ (engl. Environment) – skup biotskih i abiotskih (živih i neživih) faktora te njihov međuodnos u sadašnjosti

ZAŠTITA OKOLIŠA – stručna djelatnost – izrazita multidisciplinarnost – postaje profitabilna djelatnost – plaća se zbrinjavanje otpada i recikliranje – (Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva; AZO - Agencija za zaštitu okoliša)

POKRET ZELENIH – često u službi politike (plastičari ističu problem uništavanja šuma za papirnatu ambalažu, proizvođači stakla o zagađenju plastikom...)

ZAŠTITA PRIRODE (engl. nature conservation, nature protection) strukovno je područje kojemu je zadaća očuvanje rijetkih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, rijetkih, ugroženih ili primjerno građenih životnih zajednica i njihovih staništa (biotopa), preostalih, prvobitnih ekosustava, kao i očuvanje, njega i unapređivanje krajobraznih prostora koji se odlikuju posebnom ljepotom, biodiverzitetom, općim gospodarskim i rekreativnim značenjem ili koji su po svojem prostranstvu, građi i funkcijama od opće važnosti za očuvanje biosfere (Glavač, 2001.)

ZAŠTITA OKOLIŠA (engl. environmental protection, environmental control) strukovno je područje kojemu je zadaća očuvanje zdravog životnog okružja; zaštita okoliša određuje granice različitih vrsta opterećenja, predlaže zakonske propise, uvodi preventivne i reparativne tehničke mjere za održanje potrebne kakvoće zraka, vode, tla i prehrambenih proizvoda, mjere za smanjivanje buke, kontrola pitke vode, poticaji za smanjivanje štetnih ispušnih plinova iz industrijskih postrojenja i prometa, kontrola kakvoće prehrambenih proizvoda, zabrana proizvodnje spojeva koji razgrađuju ozonsku ovojnicu itd.

Agencija za zaštitu okoliša (AZO ) je nezavisna javna ustanova osnovana odlukom Vlade RH za prikupljanje, objedinjavanje i obradu podataka o okolišu

ONEČIŠĆENJE (engl. Contamination) - promjena kakvoće okoliša koja nastaje unošenjem, ispuštanjem ili odlaganjem hranjivih i drugih tvari, utjecajem energije ili drugih uzročnika, u količini kojom se mijenjaju korisna svojstva voda, pogoršava stanje vodenih ekosustava i ograničuje namjenska uporaba.

ZAGAĐENJE (engl. Pollution) je onečišćenje većeg intenziteta koje nastaje unošenjem, ispuštanjem ili odlaganjem u vode opasnih tvari, energije ili drugih uzročnika u količinama, odnosno koncentraciji iznad dozvoljenih graničnih vrijednosti, time se dovode u opasnost život i zdravlje ljudi i stanje okoliša ili uslijed kojeg mogu nastupiti poremećaji u gospodarstvu ili drugim područjima.

EKOLOŠKA ŠTETA - dugotrajna promjena u nekom ekosustavu s obzirom na

broj vrsta i njihovu učestalost kao posljedica vanjskih utjecaja (zagađenje, prekomjerno iskorištavanje)

EKOLOŠKA KATASTROFA – nagli poremećaj ekosustava uzrokovan ljudskim ili

prirodnim djelovanjem (npr. erupcija vulkana) koji uzrokuje ekološku štetu

Prestige (2002.)(2002.)

STRATEGIJE ZAŠTITE OKOLIŠA

Razvoj strategija zaštite okoliša:

0. generacija – eksternalizacija NIMBY1. princip zabrane – crne liste2. princip zagađivač plaća3. princip prihvatnog kapaciteta okoliša


0. generacija

početak razvoja na principu eksternalizacije, odnosno odbacivanja otpada izvan svog "dvorišta"

NIMBY efekt (Not In My BackYard) BANANA princip (Build Absolutely Nothing

Anywhere Near Anything)


1. generacija

nastala je u trenutku kad je onečišćenje okoliša postalo više od problema ulice, četvrti ili grada, sredinom 20 stoljeća (1950-60 godine), i tada se razvijaju strategije temeljene na principu zabrane

počele su se stvarati tzv. crne i sive liste tvari koje se nikako ili samo u određenim koncentracijama mogu odlagati u okoliš

stvaraju se tzv. standardi emisije


2. generacija

strategija bazirana na principu zagađivač plaća (polluter pays), omogućilo da bogati mogu zagađivati

počinju se uvoditi i tehnološka rješenja koja smanjuju intenzitet onečišćenja okoliša pa se razvijaju pristupi zaštiti okoliša kao što su: Best technological means available (BTMA) Best practicable means available (BPMA)


3. generacija

suvremeni pristup zaštiti okoliša počiva na očuvanju okoliša mjerenjem koncentracija zagađivala u recipijentu (okolišu)

upotrebljavaju se tzv. dostupne opcije koje najbolje štite okoliš (best practicable environmental option - BPEO)

uvodi se princip prihvatnog kapaciteta (kapacitet asimilacije ili kapacitet okoliša za prihvat zagađivala bez štetnih posljedica - carrying capacity)

skladu je s konceptom održivog razvitka

DJELOVANJE ČOVJEKA NA OKOLIŠ

Zagađivanje/onečišćenje tla, vode, zraka Promjene klime – globalno zatopljenje (efekt

staklenika) Smanjenje ozona u atmosferi Deforestacija (nestajanje šuma), desertifikacija

(nastajanje novih i proširenje postojećih pustinja), erozija tla...

Izumiranje vrsta (smanjenje bioraznolikosti) Zbrinjavanje otpada

Onečišćenje i zagađenje rastu uslijed:

rasta stanovništva i intenzifikacijom ljudske djelatnosti

Neki pokazatelji gospodarskog rasta u drugoj polovici 20. st.:

potrošnja je fosilnog goriva pet puta veća nego 1950,

potrošnja je slatke vode dvostruko veća neko 1960,

ulov morskih riba je učetverostručen, potrošnja drva je za 40% veća nego prije 25

godina, potrošnja pesticida dosegla je gotovo tri

milijuna tona, potrošnja umjetnih gnojiva pet je puta veća

nego 1950.

porastu svjetskog stanovništva najviše doprinose nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju

Gustoća naseljenosti za sve kontinente

1. Evropa - 69 stanovnika/km²2. Azija - 80 stanovnika/km²3. Afrika - 26 stanovnika/km²4. Severna Amerika - 20 stanovnika/km²5. Južna Amerika - 20 stanovnika/km²6. Australija - 4 stanovnika/km²

Područja najveće zagađenosti u svijetu

ONEČIŠĆENJE/ZAGAĐENJE MORA

Onečišćenje/zagađenje mora

unošenje tvari u morski okoliš od strane čovjeka - proces litoralizacije (koncentracije stanovništva i gospodarskih djelatnosti u priobalju) dovodi i do sve jačeg onečišćivanja priobalnog morskog pojasa

broj stanovnika u obalnom području Mediterana od 1970. do danas, te prognoza do 2025. godine

Izvor: 13.%20UTJECAJ%20COVJEKA%20NA%20MORSKE%20EKOSISTEME.pdf

Onečišćenje/zagađenje mora

štetno djeluje na: kvalitetu morske vode, morsku floru i faunu (biljne i životinjske

organizme u moru), zdravlje ljudi, ljudske djelatnosti na moru (uzgoj i ulov

morskih organizama, turizam, pomorstvo...)

Značenje mora more ima veliki toplinski kapacitet – spremnik Sunčeve

toplinske energije – utjecaj na klimu Zemlje

mora su veliki proizvođači hrane: procjenjuje se da bi se iz mora moglo iskoristiti 3 puta više hrane nego je danas potrebno za prehranu stanovnika

fitoplankton – proizvođači kisika

oceani su najveći i najjeftiniji prijevozni putovi (90% trgovione se obavlja morem)

more ima svojstva samopročišćavanja (autopurifikacije) do određene granice - smatralo se da su mora i oceani kanta za smeće zbog velikog prihvatnog kapaciteta – najugroženiji su zaljevi, estuariji, zatvorena i poluzatvorena mora niskih plimnih amplituda (Sredozemlje)

morski organizmi imaju veliku toleranciju na postepene promjene u okolišu (kroz adaptaciju, aklimatizaciju i evoluciju) – to se ne smije zloupotrebljavati

Podjela prema izvorima onečišćenja mora:

onečišćenje s kopna (industrijski otpad, poljoprivredni i kućni otpad – direktno s kopna, rijekama i kanalizacijom)

onečišćenje s brodova (pogonsko i uslijed havarija)

onečišćenje iz zraka

Izvor: saferenvironment.files.wordpress.com/2008/10/...

Vrste onečišćavala/zagađivala mora

biološki (unošenje stranih, invazivnih vrsta – balastnim vodama, sidrima...) - npr. Caulerpa taxifolia i Caulerpa racemosa – pobjegle iz Instituta u Monaku 1989 - potiskuje druge alge u Sredozemlju

organske i anorganske tvari (teške kovine, pesticidi, nafta, hranjive soli)

radioaktivne tvari toplina svjetlost buka vizualno zagađenje (betoniranje obale)

Vrijeme razgradnje otpada u moru


Utjecaj onečišćenja/zagađenja na organizme, zajednice i ekosisteme

onečišćivala/zagađivala koncentriraju se u tijelima organizama u hranidbenim lancima (proces biomagnifikacije i bioakumulacije) - utjecaj pojedinih onečišćivala/zagađivala može manifestirati na velikim prostornim i vremenskim skalama

organizmi u moru su međusobno povezani nizom interakcija kao što su odnos predatora i plijena, parazita i domaćina, itd. – utjecaj ne samo na jedinke već na čitave zajednice i morske ekosisteme

Biomagnifikacija – povećanje koncentracija DDT-a duž hranidbenog

lanca


Eutrofikacija

proces povećanog dotoka nutrijenata (hranjivih tvari) čime se pospješuje rast i razmnožavanje autotrofnih organizama (proizvođača) – fitoplanktona i bentoskih (pridnenih) biljnih organizama

manje povećanje može koristiti rastu organizama u moru, dok preveliko može biti pogubno uslijed povećane potrošnje kisika zbog povećanja broja organizama

prirodna i antropogena (poljoprivreda, komunalne i industrijske otpadne vode, turističke djelatnosti umjetna gnojiva, fosfati u deterdžentima) eutrofikacija

Antropogena eutrofikacija zbog:

zagađivači iz zraka otpadne gradske vode gnjojiva sa poljoprivrednih površina

Izvor: http://www.stiftung-mehrweg.de/calculator/PollutionCategoryDescription_en.html

Prirodna eutrofikacija

javlja se u područjima:• miješanja voda • riječnih ušća • upwellinga (izdizanje voda)

Posljedice eutorfikacije

povećani rast algi manji prodor svjetlosti u dublja područja smanjenje fotosinteze manja proizvodnja kisika povećana potrošnja kisika za razlaganje uginulih

algi Hipoksija – smanjenje količine kiska Anoksija – poptuni nedostatak kisika moguća pojava H2S i metana CH4

U uvjetima niske eutrofikacije (oligotrofni uvjeti) more je bistro i prozirno, fitoplanktonska biomasa niska, koncentracije otopljenog kisika visoke.

Obogaćivanjem hranjivima raste primarna proizvodnja i biomasa fitoplanktona, povećava se količina partikulirane organske tvari na dnu.

U uvjetima visoke eutrofikacije (eutrofni uvjeti) biološka potrošnja kisika raste (bakterijska razgradnja organske tvari), koncentracije kisika opadaju. Dolazi do pojava hipoksije i anoksije.


Hipoksična obalna područja

Izvor: Nutrient World Key Messages to Rio+20.pdf

Pojave hipoksije u obalnim područjima SAD-a (veliki utjecaj čovjeka)


Hipoksija - smanjena količina kisika

Anoksije zabilježene u vodenom stupcu u sjevernom Jadranu od 1974. do 1989. godine

Anoksija -potpuni nedostatak kisika

Cvjetanje mora

povećanje nutrijenata izaziva znatni razvoj fitoplanktona – cvjetanje mora

neke vrste ispuštaju duge niti polisaharida, koje mikroorganizmi razlažu trošeći kisik, a nastala sluz ispliva na morsku površinu - prljavo more, a kasnije pada na morsko dno (morski snijeg)

masovni pomora pridnenih životinja - dominacija pojedih vrsta organizama i smanjenje biodiverzita

dodatni problem mogu biti i toksični organizmi (alge, dinoflagelati), tzv. red tide - crvena plima

Cvjetanje mora na različitim skalama

satelit 105 m brod 102 m ronioc 10 m AFM 10-6 i 10-9m

Negative effects of eutrophication:

1. Increase of phytoplankton biomass.2. Decrease in penetration of light.3. Growth of filamenterous algae.4. Change/Reduction of macroalgae (out shading).5. Loss of nursery grounds.6. From fish to jelly-fish!7. Toxic algae blooms?8. Zoobenthos shift: long to shortlived.9. Ultimately - Oxygen depletion.

Hvala na pažnji!

Pitanja?

Pitanja za ponavljanje

1. Što je okoliš?2. Što je ekologija?3. Zaštita okoliša predlaže…?4. Razlika između zagađenja i onečišćenja?5. Ekološka šteta je? Ekološka katastrofa je?6. Nabroji negativna djelovanja čovjeka na okoliš?7. Litoralizacija je?8. Izvori onečišćenja mora su?9. Nabroji vrste onečišćivača/zagađivača mora?10. Što je eutrofikacija? Koje su moguće štetne posljedice

eutrofikacije? 11. Što je cvjetanje mora? 12. Što je red tide? 13. Objasnite hipoksiju i anoksiju!

Osnovni pojmovi

Documents