Pregledni članak UDK 130.2:165.19–028.22 Primljeno 2. 6. 2010. Katarina Rukavina Dane Godine 6, HR–51000 Rijeka [email protected]»Okulocentrizam« ili privilegiranje vida u zapadnoj kulturi Analiza pojma u antičkoj, novovjekovnoj i postmodernoj misli Sažetak Pojam ‘okulocentrizam’ razmatramo polazeći od činjenice da je spoznaja u zapadnoj civi- lizaciji određena vizualnom paradigmom. Klasična Grčka privilegira vid kao najplemeni- tiji osjet. Razvoj zapadnjačke filozofije također pokazuje njenu stalnu ovisnost o vizualnim metaforama (sjene na zidu Platonove pećine, Augustinova glorifikacije božanske svjetlosti, Descartesove ideje dostupne mentalnom pogledu, prosvjetiteljska vjera u podatke koje nam pružaju naša osjetila, termini poput ‘spekulacije’, ‘opservacije’, ‘refleksije’, ‘teorije’ ili ‘prosvjetljenja’). Premda zapadnjačka misao daje prednost vidu naspram ostalih osjetila, uz okulocentrizam se uvijek javlja i njegova kritika. U radu nastojimo pokazati da takvo međusobno osporavanje i uvjetovanje okulocentričkog i antiokulocentričkog diskurza obli- kuje pojam realnog u nekom razdoblju. Postavlja se pitanje nije li stoga i vizualna kultura suvremenosti samo još jedna koncepcija viđenja? Ključne riječi okulocentrizam, antiokulocentrizam, skopički režim, vizualna kultura »Vidljivo je kuća smisla. Njezin prostor čine misli u nastajanju. Vanjsko koje će se misliti unutra.« Bernard Noël, Dnevnik pogleda Uvod Pod vizualnom kulturom danas se pretežito razumijeva opisivanje društvene sfere prožete slikama, posebno potaknuto razvojem vizualne tehnologije. U svezi s tim formira se interdisciplinarno teorijsko polje koje za svoj predmet uzima vizualne medije, tj. proučava tzv. »vidljivost kulture«, gdje pojam ‘okulocentrizam’ predstavlja jednu od glavnih tema istraživanja, a rađa se koncem osamdesetih na angloameričkim sveučilištima. S druge strane, pod vizualnom kulturom danas se također misli specifičan oblik problematizacije vizualnosti kao i samog pojma vizualnog medija, koji je potaknut »antiokulocentričkim« nabojem francuske teorije XX. stoljeća. Budući da je pojam realnog od početka zapadne filozofije povezan s viđenjem, u radu nastojimo upozoriti kako se uz »okulocentrizam« uvijek javlja i njegova kritika, te da takvo međusobno osporavanje i uvjetovanje okulocentričkog i antiokulocen tričkog diskurza oblikuje pojam realnog u nekom razdoblju. Pojam ‘okulocentrizam’ utemeljen je na postavci da je spoznaja u zapadnoj civilizaciji određena vizualnom paradigmom. U nastojanju da dokuči zbilj
18
Embed
Okulocentrizam« ili privilegiranje vida u zapadnoj kulturi
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
»Okulocentrizam« ili privilegiranje vida u zapadnoj kulturiAnaliza pojma u antičkoj, novovjekovnoj i postmodernoj misli
SažetakPojam ‘okulocentrizam’ razmatramo polazeći od činjenice da je spoznaja u zapadnoj civilizaciji određena vizualnom paradigmom. Klasična Grčka privilegira vid kao najplemenitiji osjet. Razvoj zapadnjačke filozofije također pokazuje njenu stalnu ovisnost o vizualnim metaforama (sjene na zidu Platonove pećine, Augustinova glorifikacije božanske svjetlosti, Descartesove ideje dostupne mentalnom pogledu, prosvjetiteljska vjera u podatke koje nam pružaju naša osjetila, termini poput ‘spekulacije’, ‘opservacije’, ‘refleksije’, ‘teorije’ ili ‘prosvjetljenja’). Premda zapadnjačka misao daje prednost vidu naspram ostalih osjetila, uz okulocentrizam se uvijek javlja i njegova kritika. U radu nastojimo pokazati da takvo međusobno osporavanje i uvjetovanje okulocentričkog i antiokulocentričkog diskurza oblikuje pojam realnog u nekom razdoblju. Postavlja se pitanje nije li stoga i vizualna kultura suvremenosti samo još jedna koncepcija viđenja?
Podvizualnomkulturomdanassepretežitorazumijevaopisivanjedruštvenesfereprožeteslikama,posebnopotaknutorazvojemvizualnetehnologije.Usvezi s tim formira se interdisciplinarno teorijsko polje koje za svoj predmetuzimavizualnemedije,tj.proučavatzv.»vidljivostkulture«,gdjepojam‘okulocentrizam’ predstavlja jednu od glavnih tema istraživanja, a rađa sekoncemosamdesetihnaangloameričkimsveučilištima.Sdrugestrane,podvizualnomkulturomdanassetakođermislispecifičanoblikproblematizacijevizualnostikaoisamogpojmavizualnogmedija,kojijepotaknut»antiokulocentričkim«nabojem francuske teorijeXX. stoljeća.Budućida jepojamrealnogodpočetkazapadnefilozofijepovezansviđenjem,uradunastojimoupozoritikakoseuz»okulocentrizam«uvijekjavljainjegovakritika,tedatakvomeđusobnoosporavanjeiuvjetovanjeokulocentričkogiantiokulocentričkogdiskurzaoblikujepojamrealnogunekomrazdoblju.Pojam‘okulocentrizam’utemeljenjenapostavcidajespoznajauzapadnojcivilizacijiodređenavizualnomparadigmom.Unastojanjudadokučizbilj
sko,onoštouistinujest,mišljenjepolaziodvidljivosti,odvidljivog,dabidošlodouvida,misaonoguzorailiparadigmeodnosnoideje(grč.eidosoznačava,zarazlikuodprivida,onotrajnoinepromjenjivonekepojave,pralikilipraslikuizavidljivogsvijeta).Otomesvjedočiilingvističkiutemeljenakrilaticapremakojojjegledanjeiviđenjeidentičnoznanju(franc.voir – savoir),štouhrvatskomjezikupotvrđujeetimologijskoizvođenjepojma‘svijest’izstaroslavenskog‘vjedjeti’.1KlasičnaGrčkaprivilegiravidkaonajplemenitijiosjet.Razvojzapadnjačkefilozofijepokazuje takođernjezinustalnuovisnostovizualnimmetaforama(sjenenaziduPlatonovepećine,Augustinovaglorifikacija božanske svjetlosti, racionalističko shvaćanje ideje dostupnementalnompogledu,prosvjetiteljskavjeraupodatkekojenampružajunašaosjetila u vidu mentalnih slika, termini poput ‘spekulacija’, ‘opservacija’,‘refleksija’,‘teorija’ili‘prosvjetljenje’).Vidsmonaučilismatratinajplemenitijim, najneposrednijim osjetilom u pristupu stvarnosti, a filozofiju, kojapredstavlja temeljzapadnjačkekulturenaosnovisvogposebnogshvaćanjatemeljaspoznaje,kao»ogledalo«testvarnosti.2UovojpoznatojRortyjevojmetafori,filozofijaserazumijevakaoopćateorijapredstavljanjailireprezentacije,gdjepojam‘reprezentacija’označavaodnosizmeđuduhailijezikasasvijetom(kaoukupnostispoznatljivihpredmeta).3Premaistommisliocu,našuvriježenipojamzbiljeformiranjeputemepistemologijekojajeutemeljenana novovjekovnom konceptu znanja što su ga zasnovaliDescartes (pojamduhakao»mentalnesupstancije«),Locke(pojam»teorijaspoznaje«zasnovannarazumijevanju»mentalnogprocesa«)iKant(pojamfilozofijekaosudištačistogumakojiusebiobuhvaćailokovskipojammentalnihprocesaikartezijanskepojmovementalnesupstancije)4uXVII.iXVIII.stoljeću.Odtogajedobavelikidiofilozofijeposvećenepistemološkomprojektuotkrivanjaistinitogznanjaputemljudskoguma.Filozofisusmatralidajeumnalikzrcaluistogakadarodrazitiobjektivnuzbiljukojajeizvannjega.Vjerovalosedaćekonačnimodgonetavanjemljudskogumainjegovogodnosaspramonogaizvannjegafilozofijabitikadraspoznatistvarnostsamu.Epohakojasetemeljinakoncepcijiumatakvenovovjekovnemisliufilozofijskimseterminimaodređujekaomodernizam.Prematojkoncepciji,umjenajadekvatnijeoruđezaefikasnoovladavanjeprirodom,jedinikriterijistineijedinomjerilovrijednosti.Naglašavaseinstrumentalna,odnosnopraktičnavrijednostuma.Stimuvezisubjektpostajemetodskosredištespoznajeigarancijanjezineizvjesnosti.Krajmodernog doba, kao predmet filozofskih istraživanja, problematizirajunjemačke(Heidegger,kritičkateorijanačelusAdornom,Horkheimerom,Marcuseomidr.) ifrancuske(Foucault,Debord,Baudrillard,Lyotardidr.)filozofsketeorijeXX.stoljeća.Svimajezajedničkakritikaumausmislunjegovedegeneracijeuinstrumentalnost,scijentizamitehnoznanostkojajedoveladoovladavanjakakovanjskomtakoiunutrašnjomprirodomtedrugimčovjekom,dozanemarivanjaostalihdimenzijaljudskog,kaoidokonstrukcijeisključivologocentrističke,pozitivističkeslikesvijetakaojedinemoguće.Pojamokulocentrizma,dakle,obuhvaćazapadnjačkukulturuodnjezinihkorijenadodanas,aposebnokulturumoderniteta,koja jeshvaćenakaokrajnjirezultatovogaprivilegiranjaitrijumfavida.Sdrugepakstrane,»kriza«okulocentrizmakaospecifičnepraktične,teoretske,filozofske,umjetničkeiživotneparadigmezapadnefilozofsketradicije,nadajeseondakrozrazličiteoblikereakcijenatuparadigmu,tj.kaoikonofobija,ikonoklazamiliantiokulocentrizamXX.stoljeća.Neologizme ‘okularcentrism’ i ‘antiocularcentrism’, skovane po uzoru naDerridaove neologizme ‘logocentrizam’, ‘fonocentrizam’ i sl., unosi u ra
spravu suvremeni američki filozofMartin Jay.On na vrlo utjecajan načinrazvija problematiku vizualnosti ukazujući na dijalektiku okulocentričkogi antiokulocentričkog diskurza u povijesti zapadnjačke kulture. Terminom‘skopičkirežimi’5Jayobjašnjavauzajamnopovezanupraksuiteorijuvizualnostištoprevladavauspecifičnompovijesnomrazdoblju,čimeseujednonaglašavatezadanačinigledanjanisuprirodni,negokonstruirani:gledanjejefizičkaoperacija,avizualnisvijetsocijalnačinjenica.»Skopičkirežim«,kojidominiramodernomepohom,6identificiranjekao»kartezijanskiperspektivizam«.7Ovajkartezijanskimodeltemeljisenarazdvajanjusubjektaiobjektatepostuliranjutranscendentalnogsubjektakojiodređujeobjekt.Subjektdobivainformacijeizokolnogsvijeta,odražavastvaritepostajecentromsvijeta,daklejedinomogućegledišteilistajalištekojetakokonstituirasvijet.Pojam‘skopičkirežim’ukazujenatodajeonoštovidimoikakovidimofiltriranovizualnomkulturom–urazličitimepohamapostojerazličitiprevladavajućinačiniobjektivacijeirazumijevanjavidljivog.»Kartezijanskiperspektivizam«raspoznajese,međutim,tekkaojedanodmogućihnačinapristupazbiljite,prematome,kaosvojevrsnaideologija.Nepostoji»nevinooko«8kojegledanazbiljukakvajeposebineovisnoodnašihspoznajnihaparatailisistemaklasificiranjaznanja.Viđenje,određenoznanjemipoviješću,predstavljasubjektivnoipromjenjivopoimanjezbilje.Ukolikonašerazumijevanjezbiljeimasocijalnekonotacije,ono imapovijest ionosemijenja,auekonomijireprezentacijeispektaklasuvremenekulturezadobivanoverazineinterpretacije.Sveprisutnost vizualnog u suvremenoj civilizaciji, svakodnevna izloženostdjelovanju slika, na paradoksalan način afirmira našu kulturu kao kulturuslike,istovremenoukazujućinasvojevrsnuskepsugledevidljivog:realnostnijeneštostabilnoinepromjenjivo.Jayovaargumentacijapokazujedajepovijestzapadnecivilizacijezapravopovijestpropastiutopijeovanjskomsvijetu.Vizualnostseosvještavakaosimboličkisustavikulturnikonstruktukojem
1
Vidiotomeu:VladimirFilipović:Filozofijski rječnik, Matica hrvatska, Zagreb 1965.,podnatuknicom‘svijest’.
2
Usp.RichardRorty:Filozofija i ogledalo prirode,VeselinMasleša,Sarajevo1990.
3
»Onatomožejerrazumijetemeljesaznanja,atetemeljepronalaziuproučavanjučovjekakaospoznavatelja,uproučavanju‘mentalnihprocesa’ ili ‘aktivnosti predstavljanja’, kojičinesaznanjemogućim.Saznatiznačipodrobnopredstavljationoštojeizvanduha;prematome,razumjetimogućnostiprirodusaznanjaznačirazumjetinačinnakojijeduhustanjudastvoritakvepredstave.Glavnozanimanjefilozofijejedabudeopćateorijapredstavljanja,teorijakojaćerazdijelitikulturunapoljakoja predstavljaju stvarnost dovoljno dobro,onakojapredstavljajumanjedobroionakojajeuopćenepredstavljaju(usprkosnjihovomnastojanjudatočine)«,R.Rorty:Filozofija i ogledalo prirode,str.17.
4
Ibid.,str.17i18.
5
Izraz‘skopičkirežim’Jaypreuzimaodfrancuskog semiotičara filma Christiana Metza.Njimeoznačavaposebansistemviđenja,modelvizualnostiilinačingledanjakonstruirankulturalnim/političkim/tehnološkimaparatimakoji posreduju svijet objekata u neutralnomperceptivnompolju.
Usp.Martin Jay:Scopic Regimes of Modernity,uHalFoster(ur.),Vision and Visuality,TheNewPress,NewYork1988.,str.5.
8
Ernst Gombrich bio je najrječitiji predstavnik tvrdnjedanepostojipogledbeznakaneidajenevinookoslijepo.Vidiotomeu:W.J.ThomasMitchell,Iconology: Image, Text, Ideology, The University of Chicago Press,Chicago–London1986.
sesocijaliziramo.Tzv.»kartezijanskiperspektivizam«,kaoparadigmaznanstvenotehnološkeepohemodernizma,tekjejedanodnačinakojimsmatramodasvijetjest.Premdaovakavnačinrazmišljanjamoževoditispoznajnomskepticizmuirelativizmu,ipremdabisetrebalo,možda,suzdržatiodtogada se sustavi reprezentacijeproglaseukotvljenima,usredištenimaunekomodosjetilnihmodaliteta,Jayovstavnainovativannačindoprinosidiskusijiotzv.»promjeniparadigme«timeštostaromfilozofskomproblemuviđenjaispoznajedajenovinaglasakinovuteorijskuinicijativu.
Najplemenitije osjetilo: vid od Platona do Descartesa
Povijestzapadnefilozofije,utemeljenenarealizmukaopojmuovanjskomsvijetu, pokazuje kako je način na koji razmišljamo o svojem načinu razmišljanjauvijekodređenvizualnomparadigmom.Budućidajeriječ‘ideja’izvedenicagrčkogglagolakojiznači‘vidjeti’,načinnakojishvaćamopojam‘ideja’uskojepovezansproblemimapojavnosti,slikeiprizora.PremaJayu,klasičnaGrčkaprivilegiralajevidkaonajplemenitijimeđuosjetilima.Ipak,grčkakulturanijeimalanedvosmislenstavpremaviđenju,štomožemopratitiprijesvegauPlatonovimdijalozima.Budućidaviđenjemožebitikonstruirano ikaočistividsavršenih inepokretnihformi ili idejakojedohvaćamo»okomuma«ikaonečisti,alineposrednoiskustvenividdvastvarna,tjelesnaoka,otkrivamoodređenuambivalentnostgrčkogodnosapremanajplemenitijemosjetilu.Većranigrčkimisliocipromišljajuodnosmišljenjaiopažanja.Pitagorejcisuvjerovalidapostojirazlikaizmeđunebeskogcarstvaosnovnihbrojčanihodnosaiživljenjanazemljikaonesređenogdogađanjanepredvidivihpromjena.Vidljivarazlikaizmeđuproračunatognebeskogredaibeskrajneraznolikostizemaljskihoblikaidogađanjapripisivalaseinstrumentimaopažanja,odnosnoljudskimosjetilima,kojasudavalapodatkeovanjskomsvijetu.ElejskifilozofParmenidgovorioosjetilnojspoznajikaovarljivomprividu–usvijetunemanikakvepromjeneikretanja,iakosvatkovidisuprotno.Parmenidjezahtijevaorazlučivanjeizmeđuopažanjaiumovanjajerumnaspoznajatrebaispravljatipogreškeosjetilnogprividaiuspostavljatiistinu.Primjerikojidokazujukakoopažanjezavodinakrivuspoznajubilisuštapkoji umočen u vodu izgleda prelomljeno, udaljeni predmet čini semalim,čovjekbolestanodžuticevidisveokosebežutoisl.Demokritučikakoosjeti toplog i hladnog, gorkog i slatkog ili obojenog postoje samo po navici,dokustvarnostinepostojiništaosimatomaipraznogprostora.Sofistiističunepouzdanostosjetilauspostavljajući svoj filozofski skepticizam teetički ispoznajnirelativizam.Kaotičnaraznolikostvanjskogasvijetaizemaljskogaživota pripisuje se subjektivnom pogrešnom tumačenju. Jasno razdvajanjeobjektivnopostojećegsvijetainjegovogopažanjauzapadnojjemisliuspostavilorazlikuizmeđufizičkogimentalnog,9akasnijesenarazlicires cognitasires extensaformiranovovjekovnafilozofija.Rascjepushvaćanjuvanjskogsvijetabivazatimuvedenuum.Onakokakosuistinairedpostojaliizvandometazemaljskogaživota,takojesadaumizvandometaosjetilausferiunutrašnjegsvijeta.Osjetilnoopažanje iumpostavljajusekaosuparnici,kojidodušenadopunjuju jednodrugo,aliseunačelumeđusobnorazlikuju.10Demokritčinirazlikuizmeđu»mračne«spoznajeosjetilima i»svijetle« ilipravespoznajeumovanjem.UPlatonovimdijalozimagovoriseoodbacivanjujednevrsteopažanjadabisespasiladruga.11
Drugapredstavlja»gledanjeistine«,odnosno»samogbićanakojeseodnosiistinskoznanje:bezbojne,bezoblične,neopipljivebitiiliideje,vidljivesamoumu,vodičuduše«.Gledanjeidejamogućejesjednestranesamologičkimputem.Ovajpostupakodnosiseprijesveganaopćeforme,anenapojedinačneprimjere,jerzahtijevavišenegosamomanipuliranjepojmovima.Onoopćeilizajedničkosvakepojedinačnestvarinepronalaziseindukcijom,negorazlučivanjempotpunosti teopćeforme.Ostajepitanjekakoteopćeformedolazeunašusvijestkadajeosjetilnoopažanjevarljivo.Osimpomoćulogičkogarazmišljanja,Platonvjerujekakosedočvrstihinepromjenjivih ideja dolazi neposrednim spoznavanjem ili uvidom. Njegovačuvenapriča o spilji12 predočuje ovuvrstu spoznaje predmeta.ZaPlatonaistinajejasnoizraženauEidosu iliIdeji,kojajebilasličnavidljivom(jasnom)obliku.Ljudskooko,tvrdiPlaton,sposobnojeopazitisvjetlostjerdijelisličnukvalitetusizvoromsvjetla,Suncem.Sličnuanalogijučiniizmeđuintelekta,kojizoveokomuma,inajvišeforme,IdejeDobra.IakojekatkadnesiguranokonašesposobnostidirektnoggledanjauSunce(iliuDobro),PlatonuDržavitvrdidasamočovjekmožeuistinugledatiizravnoibitisposobanvidjetionošto jest.Mitopećini,ukojemjevatrazamjenjivalaSuncekaoizvorsvjetlaprevišezasljepljujućidabigasemoglogledatidirektno,pokazujenjegovusumnjuuiluzijeosjetilnepercepcije.Konačno,zatvorenicipećinebježeitražesvojputusvijetgdje,nakonpočetnogblještavila,mogupogledatiSunce.Alinjihovanormalnaosjetilnapercepcijaupećinividinestalneinesavršenesjenenazidu.Dakle,ovajutemeljujućimitZapadnekulture,bezobziranasvojeimplikacije,demonstriraPlatonovunesigurnostuvrijednostzbiljskeosjetilnepercepcije,uključujućiiviđenje.PoimanjestvarnostineposrednimuviđanjemkonkretnoseprikazujekodPlatonaiudoktrinianamnezeiliteorijeprisjećanja,13ukojojopisujepročišćenoopažanjepročišćenihpredmeta.Platon,dakle,sjednestranesumnjauosjetilni opažaj zagovarajući logičke operacijemišljenja u teoriji spoznaje, noipaksamuspoznajuuspoređujesprvobitnimiskustvomsagledavanjapomoćuviđenja.OnoštoostajeotvorenimpitanjemjestprirodaodnosaopažanjaimišljenjauPlatonovojfilozofiji,naimepitanjedokojejemjerePlatonovpoglednasvijetpitagorejski,tojestontološki,adokojepsihološkiuProtagorinomsofističkomsmislu.JeliPlatonmisliodasupredmeti,pristupačnipojedinačnimosjetilima, sami po sebi »nesavršeni«, nestalni, promjenjivi, nepouzdani i zatoodgovornizanižuvrijednostlikovaprimljenihosjetilima?Ilijesmatraodastabilnostobjektivnopostojećiharhetipovadosežesvedoonihposebnihentitetaizkojihosjetilaizvlačesvojepodatketedaseizvrtanjestvarnostidogađatekuprocesuopažanja?14
Aristotelovafilozofijaobilježilajezapadnjačkumisaotimeštoprviputizričito naglašava potrebu empirijskog istraživanja stvarnosti.No ovaj njegovzahtjevistovremenopodrazumijevapristup»odozdo«samokaojednustranuspoznavanja,kojunadopunjujepristup»odozgo«.TakoAristotelnudinovo
shvaćanjeulogeosjetilnogiskustva,kaoiodnosaopažanjairazumskespoznaje.Aristoteluvodiindukcijukaoznanjestečenoprikupljanjempojedinačnihprimjera,nabrajanjemsvihslučajeva. Indukcijomstižemodopoimanjavišihredovapomoćuapstrakcije.Apstrakcijaodbacujeposebnijeoblikespecifičnihprimjeraitakostižedovišihpojmova,kojisusiromašnijiusadržaju,ališiriuopsegu.Kategorijesutakvinajvišipojmovi.Apstrakcijaondapodrazumijevasvevećuudaljenostodneposrednogiskustvatedovodidouopćavanjakojaseograničavajunaonoštosviprimjerijednegrupeimajuzajedničko,a zanemaruju sve drugo.Ovdje su uopćavanja shvaćena potpuno suprotnoodPlatonakodkojegonoopćepostajesvepunijeibogatiještojenavišemmjestupostavljenouhijerarhiji»ideja«.15
Aristotel opisuje indukciju kao ponovno uspostavljanje »prvobitnog poretka«,tojestkaonačinzaomogućavanjepristupaprethodnopostojećembiću,premakomesepojedinačniprimjeriodnosekaodijelovipremacjelini.Aristoteljebioprvimislilackojijetvrdiodasebitilisuštinanalazisamoupojedinačnimpredmetimatetimeustanoviodaunašemznanjuništanepostojiizvan ili s one strane pojedinačnih iskustava.Međutim, pojedinačni slučajnepredstavljasvojuposebnujedinstvenost,negouvijekopćasvojstvastvariilivrstustvarikojojpripada.Zato,iakoseuizvjesnimslučajevimadogađajimogurazumjetikadanjihovoponavljanodoživljavanjevodidouopćavanjaindukcijom,postojetakođerprimjeriukojimajejedančinviđenjadovoljandabismozavršiliistraživanjezatoštosmo»izdvojiliopćeizviđenja«.Toćesekasnije,usrednjovjekovnojraspraviouniverzalijama,nazvatiuniversale in re,općedanouokviruposebnogpredmeta.16
Apstrakcijudopunjujedefinicijakojapredstavljaodređivanjepojmadeduktivnimizvođenjemizvišegrodateizdvajanjempomoćunjegovespecifičnerazlike (differentia specifica). Mišljenje zaAristotela podrazumijeva donošenjezaključakakojipredstavljajusilogizmi,odnosnomišljenje jesposobnost davanja iskaza o nekom posebnom slučaju uz konzultiranje višeopćosti.To je takođerdedukcija.Opće je»ono što je takveprirodeda semožepredvidjetiumnogimpredmetima«.OvdjeseprimjećujePlatonovonasljeđe,aliAristotelodlazidaljeodPlatonazahtijevajućiaktivnijiodnosizmeđuideja iopažajnihstvari,izmeđuopćegiposebnog.Pojamenteleheiaoznačavaostvarivanjestanjasavršenstvaizapravoprocespomoćukojegjemogućaformaubezobličnoji inertnojsupstancijidobivalastvarnopostojanje.NatajnačinAristoteldaježivotnusnaguontološkomstatusuuniverzalija.Svijetsupstancijalnihpredmetanastajaojekaokadkiparnamećelikinertnojmateriji, a opažljive stvari nisu sadržavale ono opće samoprekointuicije promatrača, nego su ga ostvarivale plemenitošću svoga rođenja.»Statičnakoegzistencija«transcendentalnihidejaiosjetilnogizgledauPlatonovojfilozofijibilajeodnosprototipailika,makolikosetajliksmatraonesavršenim.OvajodnoskodAristotelajezamijenjenvezomizmeđuopćegiposebnog,vezomkojanijeporicalaslikovnufunkcijuosjetilnogizgleda,alijujeučinilamanjeisključivom.Sinjeproizvodočev,anenaprostonjegovaslikaiprilika.17
Premda ima ambivalentan stav prema viđenju, grčka misao u cjelini dajeprednostvidunaspramostalihosjetila.Iakojevidovdjemišljenudvostrukomsmislu–sjednestranekaočistividumnogoka(spekulacija),asdrugestranekaonečisti,iskustvenividdvatjelesnaoka(opservacija)–upravojenjihovadijalektikaodredilastatusvidakaonajplemenitijegosjetilauzapadnjačkojkulturi.18
ModerniokulocentrizamutemeljenjeDescartesovomfilozofijominjezinimutjecajem.Descartesovoviđenjemože seusporediti spozicijomperspektivističkogslikarakojireproduciraopažajnisvijet.Otudanaziv»kartezijanskiperspektivizam«. U literaturi »kartezijanski perspektivizam« karakteriziramodernuparadigmuvizualnostikojomseustoličujesamosvijestkaoneprikosnovenitemeljfilozofije.Descartesovcogito jerazumijevanjeispoznajuzasnovaonanezavisnom,točnoodređenomisubjektivnomumu.Početakjetospekulativnetradicijerefleksijeukojojjeduhshvaćenkaovelikoogledaloštosadržiraznapredstavljanja,odražavavanjskisvijet.Odtadsecijelafilozofijaposvećuje»znanstvenom«istrogomveličanjutočnoginajprikladnijegprijenosaizvanjskoguunutarnje,odnosnoveličanjuDescartesovejasneirazgovijetnespoznaje.Prijenosvanjskoguunutarnjeodvijaseprekoosjetila,pričemuvidiliopservacijaevidentnogigrapresudnuulogu.19
Pa ipak,Descartes tvrdi da je um taj koji zapravo vidi, a ne oči.Camera obscura našeg okamože primati samo izokrenute i obrnute slike objekatakojeodražavaju,nomiihopetvidimouspravne.Descartesutometražidokazonezavisnostiumaodosjetilnespoznaje.Onodbijatvrdnjuda»ništanijeuumuštoprijenijebilouosjetilima«.Takavstavnamećededuktivnorezoniranje koje započinje s urođenim idejama, na čemu se zasnivaDescartesovcogito.Umjetajkojiosjeća,netijelo.Slikeseformirajuuumu.Osjetnonamzamjećivanjeposredujesamosubjektivneinejasnedojmoveizvanjskogasvijeta.Nepružanam,dakle,zbiljskiodrazzbilje.Nasvojstvennačintopokazujeiperspektivističkaumjetnostkojaproducirakorektnostviđenjatimedaizbjegavasavršenusličnost.Slijedećipravilaperspektive,naslicisukrugovinajčešće reprezentirani kao ovali, kvadrati kao trapezi i sl., dakle ne onakokako reprezentiraniobjekti izgledaju,negokako ih razummatematički,geometrijskiiprostornoorganizira.Descartesovracionalizamčinidjelatnostrazumajedinimjamstvomistine(neposredni,evidentniuvid),adualizammaterijalnog iduhovnogsvijeta (res extensa ires cogitans)proizvodidihotomijuuodnosusubjektaiobjekta,unutrašnjegumaivanjskestvarnosti,vidai vidljivog.Poimanje spoznajeuopće formiralo seupravo skartezijanskimkonceptomumnesupstancije.Početakmoderneereobilježenjetakođerraznimtehničkimizumimakojisupoboljšalinedostatnostinašegprirodnogvida:pronalazakmikroskopa,teleskopa,fascinacijamogućnostimacamere obscure.Ta»tamnakutija«,srupicomnajednojstraništoprojiciraobrnutuslikunazidu,služilajekaopomoćnosredstvoumjetnicimapoputLeonardaunjihovimznanstvenimistraživanjimaperspektive. Filozofi koji inauguriraju novo doba također su fasciniraninovimoptičkiminstrumentimainjihovimmogućnostima,primjericeBaruchdeSpinozailiGottfriedWilhelmvonLeibniz.Izumipoputtiskarskogstrojaili multipliciranih slika (grafičke tehnike drvoreza, bakroreza i bakropisa)izazvali su revolucijuu širenju znanja i umjetničkih tehnika (perspektiva).Naturalističkaestetikarenesansneumjetnostisimboliziraznanstvenipogledpotpomognutnovimtehnologijama,kojipostajedominantanskopičkirežim
15
Ibid.,str.17.
16
Ibid.
17
Ibid.,str.18.
18
Usp.MartinJay:Downcast Eyes: The Denigration of Vision in TwenthiethCentury French Thought,UniversityofCaliforniaPress,London1994.,str.29.
moderneere.Taj znanstveni svjetonazorpratimou renesansnomslikarstvukaosnažnuvjeruuvrijednostoptičkogiskustva,prijesvegakrozteoretskiipraktičkirazvojperspektive.Kaoštojepoznato,samorazumijevanjeisamopredstavljanjeduhavremenarenesanseutemeljenojenaodbacivanjuneprikosnovenihcrkvenihautoriteta,otkrivanjuantikeiutvrđivanjuisključivorazumskihiznanstvenoprovjerljivihprincipa.Slikarstvokaoumjetničkavrstazadobivaposebandignitetupravoradisvogaznanstvenogakarakterateopćenitomožemorećidarenesansnaumjetnost sBrunelleschijem iAlbertijemustoličuje logikupogleda sve dodanašnjihdana.Onoučemusepozicijasubjektauepistemologiji»kartezijanskogperspektivizma«pokazujeproblematičnomjestmonookularnipogledpromatračanavrhupromatračkepiramidekojisesjednestranemožetumačitikaotranscendentalanisveobuhvatan–budućidajeupravoistovjetanzasvakogljudskogpromatračakojizauzimaistutočkuuvremenuiprostoru–ilisesdrugestranemožetumačitikaouvjetan,slučajan,kontingentan–isključivoovisanoposebnom,individualnomviđenjurazličitihpromatrača,snjihovimkonkretnimodnosimapremaprizoruisprednjih.OvadrugamogućnostbilajeočitamisliocimapoputLeibniza,iakojeonuglavnomizbjegavaonjeneproblemskeimplikacije,takodasvedokasnogXIX.stoljećaiNietzscheanijebilajasnoisticana.Ako svatko ima svoju vlastitu cameru obscuru s jasno različitimrupicama,razmišljaojeNietzsche,ondanikakavtranscendentalnipoglednasvijetnaprostonijemoguć.20Ipak,suprotstavljanjeključnomkartezijanskommodeluraspoznajesevećuistomrazdobljukrozsvojevrsnuanamorfozuvidljivogkojaćedosvogpunogizražajadoćiurazdobljubaroka.JayuzimazaprimjerslikuAmbasadoriHansaHolbeinaiz1533.Nanjojjeprikazaniskrivljeniobliklubanjekojaležidostopalaraskošnoodjevenihfigurašto»zure«izplatna.Iskrivljenostlubanjemoglabipredstavljatiopomenuilipodsjetniknaalternativnivizualniporedak,odnosnona ispraznostvjerovanjaupouzdanostvidljivognakojojpočivajunovovjekovniempirizamiracionalizam.Kombinirajući dva vizualna poretka na jednoj prostornoj ravnini, Holbeinpotkopava idecentralizira jedinstvosubjektavizije,brižljivokonstruiranogpod utjecajem dominirajućeg skopičkog režima. »Falično oko« kartezijanskesamosvijesti,usvojsvojojcjelovitostiusredotočenenasamusebe,LacankasnijeuspoređujeupravosHolbeinovomanamorfičkomlubanjom,uknjiziČetiri temeljna pojma psihoanalize,21areprodukcijaspomenutogdjelanalazilaseinakoricamafrancuskogizdanjatogradaiz1973.22
Uzključnikartezijanskimodelviđenja,tj.uztrijumfznanstvenog,fiksiranog,monokularnog,jasnogpogledaunovovjekovnojfilozofskojtradiciji,pojavljujese,dakle,injemusuprotan,iracionalanvid.Prefiks‘anti’ovdjenaglašavasuprotnostnevidukaotakvom,negodominacijiiisključivostijednogskopičkogrežima,dakle»kartezijanskogperspektivizma«,čijisemodelvidljivostipoistovjećujesasamimviđenjem,sviđenjemkaotakvimiliviđenjemposebi.23Dijalektikaokulocentrizmaiantiokulocentrizma,njihovomeđusobnoosporavanjeiuvjetovanje,oblikujekoncepcijuviđenjanekograzdoblja,štoseosobitouvjerljivonadajeuvidljivostikulturebaroka.Objektivacijavidljivogkojupratimoubaroknojumjetnostiodražavaosnovnenačinepristupazbiljikrozkontrast,dinamiku,sukobsila,dramatiku.Krajnjinaturalizambaroknogslikarstva,majstorskoprikazivanjematerijeiliosjetilne(vidljive)danostičesto služi krajnjem iluzionizmu, npr. stvarni prostor građevine rastvara se ibezprekidastapasbeskrajnim»dubinama«nebeskihprostranstava.Težećizaprikazivanjemneprikazivog,beskonačnog,beskrajnog,ekstravagantnog,
baroknasevizualnostprepoznajeputemsvojevrsnenepravilnosti:konfuznoispreplitanjeformeikaosa,površineidubine,transparentnostiitameštoprijezbunjuje i iskrivljujenegoliprikazuje iobjašnjava.Tipičnobaroknozrcalonijeravnoreflektirajućezrcaloracionalističkegeometrijskeililinearneperspektive,negojeonoanamorfno,konkavnoilikonveksno,takvokojeiskrivljujejasnoćuinepomućenostistineodražavajućegvidljivogsvijeta.Nasuprotstaticiismirenostikrugakojiodgovaraduhurenesanse(renesansnekupoleitlocrticrkvi),budućidajekrugnajsimetričnijigeometrijskioblik(svetočkenjegova oboda jednako su udaljene od središta), dinamika elipse odražavaduhbaroka (barokni trgovi, kupole, tlocrti crkvi i raskošnihdvoranabaroknihdvoraca).Pokrenutost idinamizamosjećaseukonkavnokonveksnimoblicima,dijagonalnimkompozicijama,oblicimapročeljaisl.,atežnjabeskonačnostiimističnomuatmosferskojperspektivi,iluzionizmuuslikarstvu,beskrajnimperivojimabaroknihdvoraca (Versailles), pobožnoj skrušenostiivjerskomzanosu,mitološkimtemamaisl.Sdrugestrane,samouvjerenostčovjekarenesansesadadostižesvojvrhunac,štoseprijesvegapotvrđujeurazvoju znanosti. Podudarnost spoznaja u matematici, fizici i astronomiji(Kepleroveputanjeplanetasuelipse,anekrugovikakojemislioKopernik,Newtonovdinamizamipoučciosilama,zakonakcijeireakcije,infinitenzimalniračunisl.)sdoživljajemsvijetaistvarnostiulikovnimumjetnostima,izvireizzajedničkogtemelja,atojepristupanjezbiljikoje,bilodajeshvaćenokaoiluzija(idealizam)iliosjetilnadatost(materijalizam),uvijekostajeonopredočeno.
Antiokulocentrizam XX. stoljeća
Filozofijanjemačkogklasičnog idealizmabila jevrhunac razvojanovovjekovne filozofije, koja od Descartesa do Hegela nastoji izgraditi jedinstvensustavapsolutnefilozofijeuduhunovovjekovnogpojmaznanosti.Kantovufilozofiju mogli bismo nazvati do kraja domišljenim »projektom prosvjetiteljstva« prije svega stoga što se temelji na kritičkom istraživanju uvjetamogućnostispoznaje.Kaoštojepoznato,Kantjepodijeliospoznajnemoćina teorijski i praktičnium temoć suđenja ili rasudnu snagu (Urteilskraft).RezultatKantovogistraživanjaiskazujedajezbiljafikcionalnenaraviidasenekonstituirarealistički.Spoznavanjenemožepočetiodobjekta,negoodnačinarazumijevanjaipitanjakakonašerazumijevanjekonstituira»realnost«.Uvjeti spoznajesuprostor ivrijemekoji su intuitivnogkaraktera,odnosnonepojmovni.Ono što je izvan pojma nemože biti predmet racionalizacijetesenatajnačindospijevadonepojmovnogsamog,»stvariposebi«.Kantuspostavljakritikusvedotadanjespoznaje.Međutim,spoznajajeiovdjeutemeljenaprijesveganaumu.PrvimislilackojidovodiupitanjeracionalnostzapadnjačkefilozofijsketradicijejeFriedrichNietzscheteseupravonjegačestospominjekaozačetnikapostmodernemisli.Nietzschepoprviputadovodiupitanjeracionalnost,filozofijskitematizirajućidionizijskudimenzijuljudskogabića,kojajeponjemunepravednozapostavljenaurazvojucivilizacijeodSokratanaovamo,budući
20
Usp.M. Jay:Scopic Regimes of Modernity,str.11.
21
JacquesLacan:Četiri temeljna pojma psihoanalize; XI seminar,Naprijed,Zagreb1986.
dabarem jednakopredstavljaautentičnostegzistencijekao injoj suprotna,racionalna,apolonskadimenzija.Kritizirajućimetafizičkutradicijuzapadneracionalnosti,Nietzschepozivanaprevrednovanjesvihvrijednostiproizašlihiztetradicije.Jedanodnajznačajnijihzastupnikapostmoderne,GianniVattimo,prepoznatćeupravouNietzscheovojmislinaznakepostmodernekaoraskidavjereu stalninapredak,24akojuće (postmodernu)prvieksplicitnofilozofijskielaboriratiJ.F.Lyotard.25Ismijavajućionoštosarkastičnonaziva»neokaljanapercepcija«,Nietzschetvrdikakojesvakogledišteuvijekopterećenoznačenjem,paprematomenijenikadnepristrano.Viđenjejejednakoprojekcijskokaoirecepcijsko,aktivnokolikoipasivno.Onoštouestetskomsmislu podrazumijeva kreativno prožimanje apolonskog – čiste forme, saslijepim,nagonskimsilamadionizijskeenergije,uspoznajnomsmisluznačirazdor spekulativne ili promatralačke nepristranosti priznavanjem požudneživotnosti i snage instinkata. Takvo ispreplitanje javlja se i umetaforamasjene i svjetla,nejasnog sumrakazoreprijeblještavilapodnevnog sunca.26Ovdjese,dakle,radiokriticitradicionalnefilozofijekojasetemeljinakriticimišljenjakaotakvog–zarazlikuodtradicionalnefilozofije,nijeosjetilnostizvorprivida,negojetomišljenje.Stimuveziosvještavasenovohistorijsko stanječijesesamorazumijevanjeočitujeuterminimadekonstrukcije,decentralizacije,disipacije,demistifikacije, diskontinuiteta, diferencije, disperzije27 itd., koji izražavajuontološkoodbacivanje sigurnosnog temelja samospoznaje, cogita zapadne civilizacije.Rezultatovakvepromjeneparadigmejestfragmentacijairascijepljenostjedinstvenog, jednodimenzionalnog i totalitarnog subjekta te pluralizacijaperspektivakojenepriznajumetanarativanpregledu smislu tzv. »tiranijecjeline«, a u suvremenoj teoriji vizualne kulture raspoznaje se kao »antiokulocentrizam«.Pod»antiokulocentrizmom«takopodrazumijevamokritičkapropitivanjadominacijevizualnog,bilokrozrazotkrivanjenovihrežimavidljivostiukojimasepromatranjeisvjesnamanipulacijaslikamaanaliziraukontekstufunkcioniranjasuvremenihsustavamoćiidruštvenekontrole,bilokrozsamorazumijevanjefragmentiranog,antikartezijanskog,postprosvjetiteljskogsubjektaudiskursufilozofijeivizualneumjetnosti,štoćemoukratkorazmotriti.UčestocitiranojknjiziMichelaFoucaultaNadzor i kaznaopisujeseBenthamovpanoptikumkaometaforafunkcioniranjamoćisuvremenogadruštva.Uarhitektonskomsmislupanoptizamsesastojiodzgradezatvorasasredišnjimtornjemkojislužizapermanentninadzorzatvorenika.Foucaultobjašnjavada je panoptizamprimjenjiv na čitavo društvo; osim zatvorenika, prisutanje iu liječenjubolesnika,poučavanjuučenika,nadziranjuradnika, tjeranjuprosjakaidokoličaranarad.28Bitučinkajeutomedasekodsubjektastvarasvijestda jestalnovidljivčimeseosiguravaautomatskofunkcioniranjemoći.Nadalje,GuyDebord sebavi fenomenomkonzumerizma te analiziradruštvospektakla–društvoukojemje»predstavapostalakrajnjomformomrobnogpostvarenja«.29Ono štoomogućujemoćidavlada i da ju seprihvaćanijenekasilakoja»tlači«,negotošto»prožimatijela«,produciraznanje,proizvodidiskurse,stvarastvariizadovoljstvo.Tamoć,utemeljenanakulturnojvidljivostiinjojpripadajućimskopičkimrežimima,posebnoseočitujeuprobojnosti i razgranatostisustavaimrežakomunikacije,razvojumedija i»informatičkih revolucija«.Budućida jenaše shvaćanje realnostibitnoposredovanomedijima,pojamrealnostipoprimajednooslabljenoznačenjeukojemvišenepostojičvrstarazgraničenost izmeđuzbilje i fikcije,izmeđustvarnostiislike.JeanBaudrillardgovoriopotpunomzamjenjivanjustvarnognjegovimznakovima.30Simulacijajepremanjemuosnovnonačelo
postmoderneukojojjejednostavnonestaoodmakizmeđustvarnostiiprikazivanjatestvarnosti.Nemavišestvarnosti,postojisamohiperstvarnostcivilizacijesimulacruma(rastvaranjestvarnogutelevizijiitelevizijeustvarno).Uhiperrealnomsvijetusimulacijapostojesamoslikekojenisuznakoviničegosimsamihsebe.Već spominjani filozofRichardRorty tvrdi da je stvarnost za ljudskabićakultura.Filozofisudruštvenabićaionisvojaiskustvamogutumačitisamoputem jezika.Nema nikakvog povlaštenog pristupa unutrašnjimmisaonimprocesima,kaoninekojvanjskojobjektivnojstvarnosti.Nemožebiti»golihčinjenica«,postojesamoteorije.Svijetnijeneštoodvojenoodnašihpojmovnihobrazacaonjemu.Konceptverbalnihimentalnihslikainjihovemašinerijeodslikavanjastvarnostinapuštasekaostaromodnaparadigma.Znanjeserazumijevakaostvarsocijalneprakse,diskusijeidogovora,odnosno»jezičnihigara«,kakoihnazivaLyotardpodutjecajemWittgensteina,ane»čiste«ineposrednereprezentacije.Istinaseprestajeshvaćatiutradicionalnoplatonističkometafizičkomsmislu,kaojednaivječna,kaoneštoštopostojiposebi,neovisnooprostoruivremenunastankaiospoznavajućemsubjektu,kaoneštošto tek trebaspoznati,otkriti iliadekvatnoodraziti. Istinaumodernomsmislu, prema Rortyju, postaje čovjekovo djelo, nešto eminentno ljudsko,dakle subjektivno, rezultat konsenzusa i dogovora kompetentnih sudionikaurazgovoru.Umjestospoznaje izraženeformulomsubjekt–objekt,čijimodelpredstavlja»kartezijanskiperspektivizam«,ovdjejeuspoznajipresudnaintersubjektivnost, izražena formulomsubjekt–subjekt, čiji bi vizualnimodelmogaobiti izraženpojmompoliperspektivnosti. Slično tvrdi iW. J.T.Mitchell,poznatiteoretičarvizualnekultureuknjiziIconology: Image, Text, Ideology:ograđujućiseodtogadanjegovistavovipodupirunekuvrstuprilagodljivogrelativizmakojinapušta»standardeistine«ilimogućnostvaljanogznanja, on zastupa tvrdi, rigorozni relativizam koji razumijeva znanje kaosocijalniprodukt,stvardijalogaizmeđurazličitihiskazivanjasvijeta,uključujući različite jezike, ideologije, modele reprezentacije. Progres znanostikaotakve,uostalom,jesttakođerstvarretorike,intuicijeiprihvaćanjapretpostavkikojeopovrgavajuočiglednečinjenice,baremuistojmjerikolikojeistvarmetodičkogopažanjaiprikupljanjainformacija.Najvećaznanstvenaotkrića,tvrdiMitchell,čestosurezultatodlukakojesuignoriraleočigledne»činjenice«.Eksperiment nije samopasivnomotrenje nego invencija novevrsteiskustva,kojejepripravnodopustitirazumudapotvrdionoštoosjetilnoiskustvoporiče.31
zeinesvjesnogodnosnoLacanovateorijao»stadijuzrcala«32kojagovorioulozivizualnogpoljaipromatračkogodnosauformiranjuljudskogsubjekta.TeorijomstadijazrcalaLacanobjašnjavadamalodijeteovladavasvojimodnosompremavlastitometijelutimeštoseidentificirasaslikomizvansebe,bilodajetostvarnaslikauzrcaluilislikadrugogdjeteta.Sjednestranejeto slika koja je u osnovi strana, vanjska, otuđujuća, a s druge strane je toslikastvarnogtijela,kojedijetedoživljavaudijelovima.Takvaidentifikacijastvaraego,naosnovitogaštoupočetkutijeloiživčanisustavnisudovršeni,prijenegoštomujezikuspostavinjegovufunkcijusubjekta.Premdasedoimacijelimipotpunim,egojeneautentičanakterkojidjelujekakobiprikriouznemirujućimanjakjedinstva.Temeljnaznačajkaegaopćenitojestodržavanjelažnogprividasmislenostiipotpunosti.Timeje,premaLacanu,ljudskaspoznajausamojsvojojbitiparanoična,čimesedirektnosuprotstavljasvojfilozofijiproizašlojizCogita.Upolemikamaokopostmoderneonasenajčešćerazabirekrozdvaosnovnapredfilozofijskapoimanja: kaoepoha koja slijedi poslije moderne ili kategorijakojaseshvaćametahistorijski timešto jeposvojojvlastitojbitidiomoderneodnjezinihpočetaka–inherentnaproturječnostmoderne:
Postmodernaidanaspredstavljaproblematičanpojam,alisemožeprepoznatikaointenzivnorazdobljepreispitivanjaspoznajeistvarnosti.Tojevišeslojanpojamkojiusebiobuhvaćasvojevrsnikulturnipomakumisli,umjetnostiidruštvu, s filozofskim i sociološkim implikacijama.Mislioci koje smonaveligovoreonemogućnosti točnogopisanačinanakoji svijet jest, a to jespoznajakojasvojekorijenevučejošodHumea,KantailiNietzschea.MartinJaygovorioovojnemogućnostiartikulirajućijeupojmu‘skopičkirežimi’.Kaoštosmovidjeli,urazmatranjupovijestiideje»okulocentrizma«Jayprimjećujeparalelnepojaveideje»antiokulocentrizma«,čimeukazujedasenjihovimmeđusobnimosporavanjem i uvjetovanjemkonstituiraju skopičkirežimipojedinihrazdoblja.Postojanje»skopičkihrežima«implicirauvjetovanostgledanjaiopisagledanja,odnosnospoznaje.Tzv.realnisvijetuvijekjepovijesnokonstituiranvećitimeštosvojusvjetovnosttumačiuusporedbisnekimdrugimpovijesnimprošlimrazdobljemukojemjepojamrealnogazaprimaodrugačijeznačenjeodsadašnjega.PremaPanofskom,različitevrsteperspektiveupovijesti likovnihumjetnosti predstavljaju simboličku formutihznačenja.Natajsenačiniiluzionističkiperspektivizamtumačikaosimbol:prikazujenesamovanjski,vidljivisvijet,negoupravopriroduracionalističkogduhačijejeviđenjereprezentirano.Diskurs»antiokulocentrizma«podrazumijeva,dakle,ignoriranjeočiglednih,vidljivih»činjenica«usvrhuproduciranjanovevrsteiskustvavizualnosti.TanovavrstaiskustvavizualnostiuXX.stoljećuobuhvaćasubverzijupoimanjastvarnostikaoogledala,propitivanjeidejespektaklaiiluzije,napuštanjevjereuznanstvenečinjenicekaojedineineprikosnovenenositeljeistinetepojavuonogaštoupomanjkanjudrugogizrazanazivamo‘postmodernipluralizam’.Onoštovidimoinačinnakojigledamoispreplićetjelesno(činjenicepercepcije,mehanizmevida)ipsihičko(povijesnetehnike,diskursivneodrednice).
Velikapromjenau razumijevanjuodslikavanja, koja nastaje i konkretno prelaskom sanalognognadigitalnoprocesuiranje,ujednootvaraširokemogućnostiumjetničkogizražavanjaputemnovihmedijaiupućujenačitavuproblematikunovihtehnologija,štoneulaziuokvireovogarada.
unačinunakojiseumjetničkodjeloodnosipremasvomkontekstu(mjestuivremenunastanka,premadruštvenim,kulturnimipovijesnimokolnostimatepremasvomstvaraocuirecipijentima)štopostajestvarfilozofijeumjetnosti.Ovakavrazvojvizualneumjetnostizapravosepoistovjećujesaširimkontekstomdruštvenopovijesnihzbivanjaodnosnoopćomkrizomokopojmarealiteta.Unijednomdrugomrazdobljupovijestiumjetnostiovakvaumjetnostnebibilamoguća.Kaonikadaupovijesti,pluralizamumjetničkihpravacaXX.stoljećaipluralnostnjihovihmodelavizualnostineobjedinjujejednostoljećeilikulturujednesvjetskopovijesnesituacije.Sličnokaoufilozofiji,umjetnostodražavanemogućnostuspostavljanjabilokakvetotalnostiiprinudnihhijerarhija već, štoviše, od gledatelja zahtijeva aktivno sudjelovanje u igrikreiranjaznačenja,»gdjesvatkogledakrozsvojvlastitiprozor«.U tom pogledu zanimljivo je Lyotardovo objašnjenje »vizualnog obrata«unutaravangardnihpokretakojesetemeljinaKantovojtematiciuzvišenog.Estetikauzvišenog,premaLyotardovommišljenju,ukazujenanove realnostiumodernojumjetnostiteovaunjoj(esteticiuzvišenog)»pronalazisvojpolet,alogikaavangardesvojeaksiome«.Uzvišenojeosjećajdokojegadolazikadamoćimaginacijeneuspijevapredočitipredmetkojibisemogaoslagatisnekimpojmom,osjećajkojiproizlaziiznesumjerljivostizbiljnostiipojma.Takojeumjetnostapstrakcijeprezentacijabeskonačnog,odnosnonjegovanegativnaprezentacija.36
Tzv. »retorika ikonoklazma« koja prožima zapadnjački kriticizam nastaje,dakle,kaosvojevrsnareakcijanaideologiju»objektivnogočišta«zapadnjačkeznanostiiracionalizma,odnosnoskopičkogrežimamodernitetakojegsmorazmatralipodpojmom»kartezijanskogperspektivizma«.Simboltakveideologijeraspoznatjeuizumuiluzionističkeperspektiveuvizualnimumjetnostimakaonepogrešivemetodepredočavanjamaterijalnihimentalnihsvjetova.Nijekanjevlastiteartificijelnostiiinzistiranjenatvrdnjida»prirodno«reprezentira»kakostvariizgledaju«,»kakovidimostvari«ili»kakvestvarizaistajesu«,potaknulajeikonoklastičnereakcijeufilozofijiiumjetnostiobjedinjenepojmomantiokulocentrizma.Uzto,
da jenačin funkcioniranja jezika jedanodnačinavizualizacije, suvremenateorijavizualnekulturenastojidovestiupitanjelingvističkuparadigmukojajetakodugovladaladruštvenimihumanističkimznanostimaivelikimdijelom filozofijeXX. stoljeća. Polje vizualnog u suvremenim se diskusijamapostavljakaonovi»tamnikontinent«kojegtektrebaistražiti,timvišeštojeivizualnakulturasuvremenosti,uzasvutransparentnostisveprisutnostvizualnog,zapravosakrivena.Otuda,uostalom,inastajuneprestanonovipoticajizarefleksiju.
“Ocularcentrism” or the Privilege of Sight in Western CultureThe Analysis of the Concept in Ancient, Modern, and Postmodern Thought
AbstractThe concept of ‘ocularcentrism’ is being considered from the fact that cognition in the western civilisation is determined by visual paradigm. Classical Greece thought the eyesight to be the noblest of the senses. The development of the western philosophy also shows its dependence on visual metaphors (shadows on the wall of Plato’s cave, Augustin’s glorification of divinely light, Descartes’ ideas accessible to the mental view, the belief of the Enlightenment in the data provided by our senses, terms like ‘speculation’, ‘observation’, ‘reflection’, ‘theory’ or ‘enlightenment’). Even though the western thought gives priority to the eyesight over other senses, ocularcentrism is always followed by its criticism. In this paper we are trying to show that in a given period such mutual dispute and dependence of the ocularcentric and antiocularcentric discourse forms the concept of real. The question arises as to whether the visual culture of modernity is yet another concept of vision?