-
Fakultet agrobiotehničkih znanosti OsijekSveučilišta Josipa
Jurja Strossmayera u Osijeku
Okolišno prihvatljiva zaštita biljaMirjana Brmež | Jasenka Ćosić
| Emilija RaspudićRenata Baličević | Anita Liška | Ivana Majić |
Jelena IlićAnkica Sarajlić | Pavo Lucić | Marija Ravlić | Josipa
Puškarić
Osijek, 2019.
-
Impresum
Izdavač: Fakultet agrobiotehničkih znanosti OsijekSveučilišta
Josipa Jurja Strossmayera u OsijekuVladimira Preloga 1, HR-31000
Osijek, Hrvatska
Za izdavača:prof. dr. sc. Krunoslav Zmaić
Autori:prof. dr. sc. Renata Baličević | prof. dr. sc. Mirjana
Brmež | prof. dr. sc. Jasenka Ćosićprof. dr. sc. Emilija Raspudić |
izv. prof. dr. sc. Jelena Ilić | izv. prof. dr. sc. Anita Liškaizv.
prof. dr. sc. Ivana Majić | doc. dr. sc. Ankica Sarajlić | dr. sc.
Pavo Lucićdr. sc. Marija Ravlić | Josipa Puškarić, mag. ing.
agr.
Glavna urednica: prof. dr. sc. Mirjana Brmež
Recenzenti:prof. dr. sc. Božena Barić Sveučilište u Zagrebu,
Agronomski fakultetprof. dr. sc. Dinka Grubišić Sveučilište u
Zagrebu, Agronomski fakultetprof. dr. sc. Karolina Vrandečić
Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek, Sveučilišta Josipa Jurja
Strossmayera u Osijeku
Lektorica: Andreja Orić, prof.
Tisak: Studio Studio HS internet d.o.o., Kolodvorska 139,
HR-31000 Osijek
Naklada: 100 primjeraka
ISBN: 978 – 953 – 7871 – 819
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Gradske i sveučilišne
knjižnice Osijek pod brojem 141126057Izdavanje ovog priručnika
odobrio je Senat Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
26. lipnja 2019. odlukom broj 17/19.
-
Kazalo
Predgovor
........................................................................................................................................................
4Okolišno prihvatljiva zaštita povrća od korova
............................................................................
5
Korovna flora u povrću
..........................................................................................................................6Mjere
suzbijanja korova
........................................................................................................................6Preventivne
mjere
...................................................................................................................................6Agrotehničke
mjere
................................................................................................................................7Mehaničke
mjere
..................................................................................................................................
10Fizikalne mjere
......................................................................................................................................
10Biološke mjere
.......................................................................................................................................
11Kemijske mjere
......................................................................................................................................
12Literatura
.................................................................................................................................................
13
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja od uzročnika bolesti
.........................................................15Administrativne
mjere
........................................................................................................................
16Izvještajno-prognozni poslovi (IPP)
...............................................................................................
17Agrotehničke mjere
.............................................................................................................................
18Mehaničke mjere
..................................................................................................................................
21Fizikalne mjere
......................................................................................................................................
23Biološke mjere
......................................................................................................................................
24Literatura
.................................................................................................................................................
25
Suzbijanje žičnjaka u kukuruzu prema načelima integrirane
zaštite bilja ....................27Poznavanje štetnika
............................................................................................................................
29Integrirana zaštita kukuruza od žičnjaka
.....................................................................................
29Prevencija
................................................................................................................................................
31Monitoring
..............................................................................................................................................
32Intervencija
.............................................................................................................................................
34Zaključak
.................................................................................................................................................
36Literatura
.................................................................................................................................................
36
Nematode u
agroekosustavima..........................................................................................................39Ekologija
nematoda
............................................................................................................................
39Nematode kao bioindikatori
............................................................................................................
42Odgovori nematoda na podražaje iz agroekosustava
............................................................
43Biotske interakcije u hranidbenome lancu tla
...........................................................................
44Fitoparazitske nematode
...................................................................................................................
45Simptomi prisutnosti fitoparazitskih nematoda na biljkama
.............................................. 46Nematode kao
vektori virusa
...........................................................................................................
48Literatura
.................................................................................................................................................
52
-
Predgovor
Sveučilišni priručnik Okolišno prihvatljiva zaštita bilja
objavljen je u sklopu međunarod-noga projekta Implementation of
cross border joint actions toward environment protection in
agriculture (IMPACT-ENVI)/Interreg IPA CBC – Program prekogranične
suradnje Hrvatska – Srbija/2017. – 2019.
Priručnik je namijenjen prvenstveno poljoprivrednim
proizvođačima te studentima i svim pojedincima zainteresiranim za
zaštitu bilja, posebice u kontekstu očuvanja okoliša.
Smanjenje rizika od onečišćenja okoliša osnovna je nit vodilja u
svih pet poglavlja ovog priručnika, koji obuhvaća okolišno
prihvatljivu zaštita povrća od korova, okolišno prihvat-ljivu
zaštitu bilja od uzročnika bolesti, štetnih kukaca ili nematoda. U
priručniku je opisano i značenje korisnih organizama, interakcije
organizama u tlu te okolišno prihvatljiva zaštita uskladištenih
proizvoda.
Zahvaljujem svim autorima koji su pridonijeli nastanku ovog
priručnika, recenzentima, prof. dr. sc. Boženi Barić i prof. dr.
sc. Dinki Grubišić s Agronomskoga fakulteta u Zagrebu, te prof. dr.
sc. Karolini Vrandečić s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti
Osijek. Veliku zahval-nost dugujem i voditeljici projekta prof. dr.
sc. Marceli Šperandi.
Glavna urednicaprof. dr. sc. Mirjana Brmež
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja4
Predgovor
-
5Mirjana Brmež, Jasenka Ćosić, Emilija Raspudić, Renata
Baličević, Anita Liška, Ivana Majić, Jelena Ilić, Ankica Sarajlić,
Pavo Lucić, Marija Ravlić, Josipa Puškarić
Okolišno prihvatljiva zaštita povrća od korova
Okolišno prihvatljiva zaštita povrća od korovaRenata Baličević,
Marija Ravlić
U proizvodnji povrća suzbijanje korova vrlo je značajna i
kompleksna mjera zašti-te. Korovi su sve biljke koje nisu cilj
uzgo-ja (Hulina, 1998.), tj. sve biljke koje oteža-vaju
proizvodnju. Zbog dugoga kritičnog razdoblja zakorovljenosti, koji
u nekih po-vrćarskih usjeva može biti i tijekom cijele vegetacije,
korovi imaju mnogo veće kom-petitivne sposobnosti. Suzbijanje
korova u povrću ovisi o načinu proizvodnje povrća (sjemenom,
presadnicama) te cilju uzgoja (uporaba u svježem stanju ili
prerađevine). S obzirom na vrijeme sjetve ili sadnje povr-
ća, pojavljuje se različita korovna flora koja prati usjev
tijekom cijeloga vegetacijskog razdoblja. Preduvjet je dobre
zaštite povr-ća pravilan odabir površine za uzgoj s od-govarajućim
predusjevima. Obrada tla i sve agrotehničke mjere koje povećavaju
kon-kurentnost usjeva također se primjenjuju u sklopu integrirane
zaštite povrća. Velik je problem u suzbijanju korova u Republi-ci
Hrvatskoj i ograničen izbor registriranih herbicida u povrću.
Uspješno suzbijanje korova u povrću ostvaruje se primjenom svih
raspoloživih mjera zaštite.
Slika 1. Zakorovljenost usjeva graha (R. Baličević)
-
6
Korovna flora u povrćuU proizvodnji povrća pojavljuju se brojne
korovne vrste ovisno o trajanju života i bota-
ničkoj pripadnosti. U Tablici 1. prikazane su najčešće korovne
vrste u povrću.
Tablica 1. Dominantne korovne vrste u povrću
JEDNOGODIŠNJI ŠIROKOLISNI KOROVI JEDNOGODIŠNJI USKOLISNI
KOROVI
Amaranthus blitoides S. WatsonAmaranthus retroflexus L.Ambrosia
artemisiifolia L.Anagallis arvensis L.Capsella bursa-pastoris (L.)
Medik.Chenopodium album L.Chenopodium hybridum L.Datura stramonium
L.Daucus carota L.Fumaria officinalis L.Hibiscus trionum
L.Galinsoga parviflora Cav.Lamium amplexicaule L.Matricaria
chamomilla L.Papaver rhoeas L.Fallopia convolvulus (L.) A.
LövePortulaca oleracea L.Reseda lutea L.Sinapis arvensis L.Solanum
nigrum L.Solanum dulcamara L.Stellaria media (L.) Vill.Xanthium
strumarium L.
Digitaria sanguinalis (L.) Scop.Echinochloa crus-galli (L.) P.
Beauv.Setaria glauca (L.) P. Beauv.Setaria viridis (L.) P.
Beauv.Poa annua L.
VIŠEGODIŠNJI ŠIROKOLISNI KOROVI
Cirsium arvense (L.) Scop.Convolvulus arvensis L.Sonchus
arvensis L.Rumex crispus L.Tussilago farfara L.
VIŠEGODIŠNJI USKOLISNI KOROVI
Elymus repens (L.) GouldSorghum halepense (L.) Pers.Cynodon
dactylon (L.) Pers.
Mjere suzbijanja korovaMjere suzbijanja korova možemo
podije-
liti na preventivne, agrotehničke, fizikalne, biološke i
kemijske. Svaka pojedina mjera ima niz prednosti, ali i nedostatke.
U eko-loški prihvatljivoj proizvodnji povrća po-trebno je koristiti
se svim raspoloživim ne-kemijskim mjerama, a kemijskim mjerama samo
kao dopunom.
Preventivne mjerePreventivne mjere suzbijanja korova jesu
mjere kojima se sprječava unošenje, repro-dukcija i širenje
vegetativnih i generativnih organa korova. One obuhvaćaju i sve
mje-re koje onemogućuju reprodukciju već pri-sutnih korova na
površini. Među ostalim, preventivne mjere obuhvaćaju provedbu
zakonskih propisa koji reguliraju promet
Okolišno prihvatljiva zaštita povrća od korova
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja
-
7
biljnoga materijala, uporabu certificirano-ga sjemena,
sprječavanje osjemenjivanja korova u polju, sprječavanje širenja
korova poljoprivrednom mehanizacijom, uporabu zreloga stajskoga
gnoja, košnju rubnih di-jelova parcela, održavanje međa, putova,
kanala i slično.
Agrotehničke mjereU agrotehničke mjere ubrajaju se sve
mjere kojima se sprječava ili smanjuje mo-gućnost pojave korova,
odnosno mjere koje djeluju negativno na korove, a pozitiv-no na
rast, razvoj i vitalnost usjeva. Među ostalim, u agrotehničke mjere
ubrajaju se odabir proizvodne površine, usjeva i kulti-vara,
plodored, sjetva/sadnja (vrijeme, gu-stoća, dubina), gnojidba,
obrada tla, malči-ranje i drugo.
Izbor površine, odnosno parcele i usje-va, odnosno kultivara
prva su stavka prili-kom uspostavljanja proizvodnje povrća. U
pravilu bi se trebale izbjegavati vrlo zako-rovljene površine za
sjetvu/sadnju povrća, posebice površine zakorovljene višegodiš-njim
korovima. Mogućnost odabira površi-ne u praksi je često ograničena,
pa ako se zakorovljena površina ne može izbjeći, tre-ba odabrati
što konkurentniji usjev. Usje-vi koji sporo rastu i imaju malu
pokrovnu površinu nisu konkurentni u odnosu na ko-rov. Konkurentni
usjevi potiskuju korove, a time smanjuju potencijal banke sjemena
korova u tlu. Također pri nižoj zakorovlje-nosti održavaju stabilan
prinos. Isto tako, unutar biljne vrste različiti kultivari
poka-zuju različitu kompetitivnost u odnosu na korove. Kultivari s
ranim porastom i dobrim vigorom lakše se natječu s korovima.
Plodored je jedna od najznačajnijih mje-ra u integriranoj
zaštiti usjeva od korova. Izbjegavanje plodoreda i kontinuirana
sje-tva jednoga usjeva ili preuzak plodored do-vode do pojave
dominantnosti određenih korovnih vrsta, koje je onda teško suzbiti.
Plodoredom se mijenjaju, odnosno ograni-čavaju ekološki uvjeti koji
pogoduju rastu dominantnih korovnih vrsta, čime se sma-njuje
njihova populacija.
Vrijeme sjetve, gustoća sjetve, odnosno sklop i dubina sjetve
također utječu na za-korovljenost usjeva. Optimalno vrijeme sjetve
omogućuje kulturi brzi rani porast. Sadnja presadnica umjesto
direktne sjetve
Slika 2. Galinsoga parviflora (R. Baličević)
Slika 3. Portulaca oleracea (R. Baličević)
Okolišno prihvatljiva zaštita povrća od korova
Mirjana Brmež, Jasenka Ćosić, Emilija Raspudić, Renata
Baličević, Anita Liška, Ivana Majić, Jelena Ilić, Ankica Sarajlić,
Pavo Lucić, Marija Ravlić, Josipa Puškarić
-
8
daje usjevima prednost u odnosu na ko-rove. Smanjenjem razmaka
redova, odno-sno povećanjem gustoće sklopa povećava se pokrovnost
usjeva na površini, a time i oduzima prostor za rast korova. Ipak,
sma-njeni međuredni razmak u nekim povrtnim kulturama može
poskupjeti proizvodnju (skupoća sjemena), povećati pojavu bole-sti
i utjecati na smanjenje veličine ploda. Neoptimalna i neujednačena
dubina sje-tve utječe na duže i neravnomjerno nicanje usjeva te
time i smanjenu konkurentnost.
Pravilna gnojidba značajno utječe na kompeticiju između usjeva i
korova za hra-niva. Uravnoteženom gnojidbom poveća-va se količina
dostupnih hraniva, a time i ubrzava rast usjeva, dok prekomjerna
gno-jidba omogućuje i veću konkurentnost korova. Primjena gnojiva u
trake umjesto širom cijele površine limitira hraniva dos-tupna
korovima. Do veće zakorovljenosti neizravno može doći unošenjem
nedovolj-no zreloga stajnjaka koji sadržava vijabilne sjemenke
korova.
Slika 4. Chenopodium album (R. Baličević)
U agrotehničke mjere suzbijanja korova ubraja se i obrada tla,
ali i njezino izostav-ljanje. Prašenjem strništa nakon žetve
uni-štavaju se i zaoravaju nadzemni dijelovi ko-rova, a ujedno se
potiče klijanje sjemena te stvaranje novih izdanaka na podzemnim
vegetativnim organima višegodišnjih ko-rova, što prouzročuje
njihovo iscrpljivanje. Dubokim oranjem uništavaju se nadzemni
dijelovi korova i na površinu izbacuju pod-zemni vegetativni
organi. Također sjeme s površine dospijeva u tlo, odnosno u uvje-te
nepovoljne za klijanje i nicanje, a sjeme iz dubljih slojeva na
površinu, gdje može klijati i nicati. Obradom tla u proljeće, tj.
predsjetvenom pripremom tla uništavaju se izniknuli korovi ili
potiču na klijanje i na-kon toga suzbijaju. U sustavima reducirane
obrade, odnosno pri izostavljanju obrade većina sjemena korova
ostaje na površini tla te je tako podložna većem propadanju i
predaciji organizama koji se hrane sjeme-nom, pri čemu dolazi do
iscrpljivanja ban-ke sjemena.
Slika 5. Hibiscus trionum (R. Baličević)
Okolišno prihvatljiva zaštita povrća od korova
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja
-
9
Slika 6. Convolvulus arvensis (R. Baličević)
Slika 7. Sorghum halepense (R. Baličević)
Slika 8. Rumex crispus (R. Baličević)
Suzbijanje korova lažnom predsjetve-nom pripremom (engl. false
ili stale seed-bed) podrazumijeva raniju pripremu tla za sjetvu,
čime se omogućuju povoljni uvjeti za nicanje korova. Izniknuli
korovi uništa-vaju se mehanički (predsjetvenom pripre-mom),
herbicidima ili drugim mjerama, na-kon čega slijedi sjetva
kulture.
Cilj je primjene pokrovnih usjeva spriječi-ti rast i razvoj
korova i iscrpiti banku sjeme-na tijekom razdoblja između dviju
kultura. Pokrovni usjevi mogu se sijati kao međuu-sjevi, postrni
usjevi ili kao zelena gnojidba, odnosno sideracija.
Suzbijanje korova moguće je i primje-nom različitih mrtvih
malčeva, prirodnoga ili sintetičkoga podrijetla, kojima se tlo
pre-kriva, što onemogućuje nicanje korova. U prirodne malčeve
ubrajaju se listinac, sla-ma, drveni otpatci, biljni ostatci, papir
i slič-no, a malčevi sintetičkoga podrijetla obu-hvaćaju plastične
folije (prozirne, crne). Osim što suzbijaju korov, malčevi štite
tlo
Okolišno prihvatljiva zaštita povrća od korova
Mirjana Brmež, Jasenka Ćosić, Emilija Raspudić, Renata
Baličević, Anita Liška, Ivana Majić, Jelena Ilić, Ankica Sarajlić,
Pavo Lucić, Marija Ravlić, Josipa Puškarić
-
10
od gubitka vode i erozije. Ograničavajući je čimbenik primjene
prirodnih malčeva veli-ka količina biljne mase kojom je potrebno
prekriti tlo, stoga nisu prikladni za primje-nu na velikim
površinama. Kod sintetičkih malčeva negativna je strana skupo
postav-ljanje i uklanjanje te problem odlaganja.
Malčirati se može i živim malčevima (po-dusjevi, združeni
usjevi), odnosno sjetvom različitih pokrovnih usjeva u redovima
iz-među glavnoga usjeva koji se natječu s ko-rovima, ali ne utječu
na rast i prinos kulture.
Mehaničke mjereMehaničke mjere suzbijanja korova iz-
ravne su nekemijske mjere koje obuhvaća-ju plijevljenje, čupanje
korova, okopavanje, međurednu kultivaciju strojevima te koš-nju.
Mehaničke mjere poželjne su u svim sustavima gdje je nemoguće ili
nepoželjno primjenjivati herbicide.
Fizikalne mjereU fizikalne mjere suzbijanja korova
ubrajaju se spaljivanje korova plamenom, natapanje,
sterilizacija tla solarizacijom
Slika 9. Primjena sintetičkoga malča (crne folije) u usjevu
tikvice (R. Baličević)
i pregrijanom vodenom parom, suzbija-nje korova vrućom vodom.
Pojedine mje-re veoma su učinkovite, ali ne i uvijek eko-nomski
opravdane.
Suzbijanje plamenom temelji se na izrav-nome spaljivanju zelenih
dijelova već izni-knulih korova i sjemena korova na površini tla.
Primjenom plamenika postiže se tem-peratura od oko 55 °C, koja
uništava struk-turu stanične stijenke, što prouzročuje gu-bitak
vode, a time i venuće i sušenje biljaka.
Učinkovitost mjere ovisi o razvojnome stadiju i biomasi korova u
vrijeme tretiranja te je korove lakše suzbiti u ranijim fazama
razvoja. Korovi se razlikuju i po svojoj osjet-ljivosti, pa su
uskolisni korovi manje osjetlji-vi u odnosu na širokolisne korove
(Knežević i Ulloa, 2007.). Suzbijanje korova plamenom učinkovito je
u kombinaciji s mehaničkim mjerama suzbijanja (Martelloni i sur.,
2016.).
Solarizacija tla jednostavna je, sigurna i učinkovita nekemijska
mjera sterilizacije tla. Solarizacija tla obavlja se tijekom toplih
i vrućih mjeseci postavljanjem polietilen-skih folija na vlažno
tlo, čime se poveća-va temperatura gornjih slojeva tla do razi-ne
koja uništava sjeme i klijance korova. Za pravilnu solarizaciju tla
potrebno je ispuni-ti određene preduvjete. Najučinkovitija
so-larizacija postiže se ako je folija postavlje-na što bliže tlu,
stoga tlo mora biti dobro pripremljeno, odnosno obrađeno i
izravna-no te bez korova, biljnih ostataka, kamenja i sličnoga,
koji bi mogli podići ili perforira-ti foliju. Tlo za solarizaciju
mora biti vlažno radi boljega i bržega provođenja topline i u
dublje slojeve tla. Folije se mogu posta-viti nakon obilne kiše ili
se tlo može vlaži-ti navodnjavanjem prije ili nakon postav-ljanja
folija. Najučinkovitija solarizacija postiže se primjenom prozirnih
folija, iako se mogu upotrijebiti obojene i crne folije. Primjenom
obojenih ili crnih folija ne posti-že se toliko visoka temperatura,
pa je pro-ces solarizacije potrebno produžiti. Folija bi ujedno
morala biti što tanja kako bi za-grijavanje bilo veće, no dovoljno
otporna
Okolišno prihvatljiva zaštita povrća od korova
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja
-
11
na mehanička oštećenja te s mogućnošću lakoga uklanjanja s tla.
Folije se postavlja-ju ručno ili mehanizirano, na cijelu površi-nu
ili u trake. Tlo treba ostati pokriveno 4 – 6 tjedana kako bi se
zagrijalo do najve-će moguće dubine. Učinkovitost suzbijanja korova
solarizacijom ovisi i o korovnoj flo-ri. Najosjetljiviji su na
solarizaciju ozimi jed-nogodišnji korovi, a učinkovito djelovanje
postiže se i u suzbijanju ljetnih jednogodiš-njih vrsta. Suzbijanje
višegodišnjih korova otežano je zbog njihovih vegetativnih or-gana
koji se nalaze dublje u tlu.
Osim suzbijanja korova, solarizacijom se uništavaju i brojni
uzročnici bolesti i nema-tode. Solarizacija poboljšava fizikalna i
ke-mijska svojstva tla ubrzanjem razgradnje or-ganske tvari, što,
uz povišenje temperature tla, pozitivno utječe na klijanje i rast
usjeva (Elmore i sur., 1997, Bajwa i sur., 2015.). Sola-rizacija
tla mjera je koja se može primijeniti na velikim i malim
površinama, na polju i u zaštićenim prostorima. Viši prinosi,
zahvalju-jući primjeni solarizacije, zabilježeni su kod salate
(Candido i sur., 2018.), mrkve (Vito i sur., 2000.) i drugoga
povrća.
Ograničavajući čimbenici primjene sola-rizacije jesu nepovoljne
vremenske prilike, odnosno mali broj sunčanih dana te kratko
vrijeme za primjenu između dvaju usjeva. Problem može biti i
odlaganje potencijalno velikih količina plastičnih folija.
Tlo se može sterilizirati i pregrijanom vo-denom parom.
Povišenje temperature tla (> 60 °C) prouzročuje uništavanje
klijavih sjemenki korova. Učinkovitost te mjere ovi-si o tipu i
strukturi tla, dubini tretiranoga sloja tla te trajanju tretmana, a
suzbijanje je to bolje što je postignuta viša tempera-tura u
tretiranim slojevima tla (Sjursen i Ne-tland, 2004., Melander i
Kristensen, 2010.). Mjeru je moguće primijeniti u zaštićenim
prostorima i na otvorenome, međutim mora se paziti na ekonomsku
isplativost te mjeru primjenjivati kod kultura koje pod-nose visoka
ulaganja i troškove.
Biološke mjereBiološka zaštita općenito podrazumijeva
primjenu živih korisnih organizama (parazi-ta, predatora,
patogena, antagonista, kom-petitora) i produkata njihova
metabolizma (toksina, spora) u suzbijanju štetnih organi-zama,
odnosno smanjenju njihove popu-lacije ispod ekonomskih pragova
štetnosti (Frank i Gillet-Kaufman, 2012.). Biološka za-štita od
korova moguća je primjenom ku-kaca, nematoda, bakterija, gljiva i
biljaka te bioloških pripravaka, odnosno biopestici-da, odnosno
bioherbicida. Organizmi koji se rabe u biološkoj zaštiti oštećuju
korov-ne biljke na različite načine: primjerice kuk-ci napadaju
korijen, prouzročuju defolija-ciju, uništavaju sjeme, dok biljni
patogeni izazivaju različite bolesti kao što su venu-ća, nekroze,
kloroze i slično, što u konačnici dovodi do uginuća biljke ili
nemogućnosti proizvodnje sjemena i daljnje reprodukci-je. Također,
organizam mora biti specifičan za korovnu biljku domaćina i ne
smije činiti štete na neciljanim vrstama.
Najčešće se u suzbijanju korova primje-njuju klasična i
inundativna biološka zašti-ta. Klasična biološka zaštita
podrazumijeva jednokratno unošenje kukaca ili patogena iz područja
prirodnoga staništa korova te uspostavu njegove populacije. Takav
oblik biološke zaštite dugotrajan je i uspješan u stabilnim
ekosustavima kao što su šume, pašnjaci i travnjaci. Suzbiti korove
u inten-zivnim poljoprivrednim sustavima može se inundativnom
biološkom mjerom, kada se živi organizmi primjenjuju u vrlo
veli-kom broju i kontinuirano, i to najčešće kao bioherbicidi.
Kompleksnost i skupoća pro-izvodnje bioherbicida najvažnija su
ograni-čenja takvog načina biološke zaštite.
U Hrvatskoj trenutačno nema ni jedno-ga registriranog
bioherbicida, dok je u svi-jetu njihov broj vrlo mali i čini manje
od 10 % od svih biopesticida. Nadalje, iako su re-gistrirani,
pojedini bioherbicidi nisu dostu-pni na tržištu. Većina je
bioherbicida na os-
Okolišno prihvatljiva zaštita povrća od korova
Mirjana Brmež, Jasenka Ćosić, Emilija Raspudić, Renata
Baličević, Anita Liška, Ivana Majić, Jelena Ilić, Ankica Sarajlić,
Pavo Lucić, Marija Ravlić, Josipa Puškarić
-
12
novi gljiva, a registrirani su i bioherbicidi na osnovi
bakterija i prirodnih biljnih ek-strakata (Cordeau i sur., 2016.).
Na svjetsko-me tržištu dostupan je bioherbicid Smoul-der® na osnovi
gljive Alternaria destruens, koji je registriran za suzbijanje
viline kosice (Cuscuta spp.) u lucerni, mrkvi, paprici, raj-čici,
patlidžanu i drugim usjevima. Na eu-ropskome tržištu trenutačno se
može pri-baviti bioherbicid Beloukha®, neselektivni kontaktni
bioherbicid čiji je aktivni sasto-jak pelargonska kiselina,
dobivena isključi-vo od biljnih ulja (uljana repica i suncokret),
koja se vrlo brzo degradira u okolišu bez toksičnih ostataka.
Pripravak je registriran za suzbijanje korova u vinovoj lozi te
desi-kaciju krumpira.
Slika 10. Parazitska korovna vrsta Cuscuta sp. (R.
Baličević)
U biološke mjere suzbijanja korova ubra-ja se i primjena
alelopatije. Alelopatija je pojava kada jedna biljka proizvodnjom
ke-mijskih spojeva (alelokemikalija) utječe ne-gativno ili
pozitivno na rast i razvoj druge biljke. Alelokemikalije se
otpuštaju u okoliš isparavanjem, ispiranjem iz biljne mase ili
njezinom razgradnjom te izlučivanjem pu-
tem korijena te se njihovo negativno dje-lovanje može
iskoristiti u suzbijanju koro-va. Među usjevima koji negativno
djeluju na nicanje i rast korova brojne su žitarice (raž, pšenica,
sirak), vrste iz roda krstašica, sun-cokret te brojne ljekovite i
aromatične bilj-ke (anis, komorač, korijandar). Praktična pri-mjena
alelopatije moguća je uvođenjem alelopatskih usjeva u plodored,
sijanjem kao pokrovnih usjeva ili međuusjeva, u obli-ku zelene
gnojidbe ili malčeva te inkorpora-cijom biljnih ostataka u tlo. Od
biljne mase alelopatskih usjeva moguće je pripraviti i ekstrakte
koji se mogu primijeniti folijarno, a sve je veći trend i genetička
selekcija usje-va koji imaju bolji alelopatski i kompetitor-ski
potencijal u odnosu na korove.
Iako su biološke mjere u suzbijanju korova ponešto ograničene u
odnosu na suzbijanje drugih štetnih organizama, njihova je
primje-na ipak moguća i poželjna, posebice kao do-puna svim drugim
raspoloživim mjerama.
Kemijske mjereKemijske mjere obuhvaćaju primjenu ke-
mijskih pripravaka, odnosno herbicida. U okolišno prihvatljivoj
zaštiti bilja uporaba kemijskih mjera nije zabranjena ni
nepo-željna, no trebala bi biti dopuna svim ras-položivim
nekemijskim mjerama suzbija-nja korova.
Za pravilan odabir herbicida potrebno je poznavanje, odnosno
identifikacija i mo-nitoring korovne flore jer svaki herbicid ima
određeni spektar djelovanja. Poznava-nje korovne flore temelji se
na poznavanju zakorovljenosti površina u prijašnjim go-dinama ili
na trenutačnoj zakorovljenosti parcele, kada su korovi u stadiju
klijanaca. Pogrešno odabrani herbicid dovodi do po-trebe ponovnog
odnosno korektivnog tre-tiranja i višim troškovima proizvodnje.
Sama prisutnost korova u usjevu ne zna-či da se herbicide mora
odmah upotrijebi-ti. Vrijeme suzbijanja korova povezano je s pojmom
kritičnoga razdoblja zakorovljeno-
Okolišno prihvatljiva zaštita povrća od korova
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja
-
13
sti. Kritično razdoblje zakorovljenosti (KRZ) razdoblje je u
kojemu se prisutnost korova drastično odražava na prinos usjeva,
odno-sno razdoblje u kojemu bi usjev morao biti čist od korova kako
ne bi došlo do pada pri-nosa. Kritično razdoblje zakorovljenosti
ra-zličito je za svaku pojedinu kulturu i ovisi o brojnim
čimbenicima kao što su vrijeme sje-tve, obrada tla, tip tla,
korovna flora, vrijeme nicanja i gustoća korova, kompetitivna
spo-sobnost korova u odnosu na usjev te oko-lišni čimbenici. Pojava
korova prije i nakon kritičnoga razdoblja zakorovljenosti u
pravi-lu ne nanosi značajne štete usjevu, pa u tom razdoblju
primjena herbicida može biti eko-nomski neisplativa.
Podijeljenom (split) aplikacijom herbi-cida može se postići veća
učinkovitost od jednokratne pune doze u usjevima u koji-ma korovi
niču u dužem razdoblju. Korovi se na taj način suzbijaju višekratno
manjim, odnosno podijeljenim dozama u osjetljivo-me stadiju
klijanaca, dok se pri jednokrat-noj primjeni mora čekati da većina
korova nikne. Ukupna količina herbicida primije-njena višekratnim
tretiranjem ne smije pre-laziti količinu propisanu pri jednokratnoj
aplikaciji.
Herbicidi se mogu primijeniti u nižim, odnosno smanjenim dozama
od preporu-čenih. Niže doze opravdane su ako je domi-nantna flora
osjetljiva na herbicide, pa se postiže maksimalan učinak kad su
uvjeti u vrijeme primjene optimalni (stadij razvoja korova, vigor
usjeva, klimatske prilike) i do-puštaju primjenu smanjenih doza te
kada je izostanak maksimalne učinkovitosti pri-hvatljiv jer
prisutni korovi ne utječu značaj-no na usjev. Ako se herbicidi
primjenjuju u nižim dozama, koje ne postižu dobru učin-kovitost,
može doći do pojave rezistentno-sti korova (Kudsk, 2014.).
Radi sprječavanja rezistentnosti korovnih vrsta potrebno je
djelatne tvari izmjenjiva-ti, odnosno ne koristiti se istim
pripravkom ili pripravcima s istim mehanizmom djelo-vanja u istoj
vegetacijskoj sezoni. Ako je re-
gistriran vrlo mali broj ili samo jedna djelat-na tvar za
pojedini usjev, uz herbicide treba primijeniti i sve druge moguće
mjere suz-bijanja korova.
Pri odabiru herbicida prednost ima-ju herbicidi s povoljnim
ekotoksikološkim svojstvima, kraće perzistentnosti te užega spektra
djelovanja.
Literatura1. Abouziena, H.F., Haggag, W.M. (2016.):
Weed control in clean agriculture: A re-view. Planta Daninha,
34(2): 377-392.
2. Bajwa, A.A., Mahajan, G., Chauhan, B.S. (2015.):
Nonconventional Weed Mana-gement Strategies for Modern
Agricul-ture. Weed Science, 63(4): 723-747.
3. Baličević, R., Ravlić, M. (2014.): Herbici-di u zaštiti
bilja. Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Sveučilište Josipa Jurja
Stro-ssmayera u Osijeku, Osijek.
4. Barić, K., Ostojić, Z., Šćepanović, M. (2914.): Integrirana
zaštita bilja od ko-rova. Glasilo biljne zaštite, 14(5):
416-434.
5. Candido, V., D’Addabbo, T., Miccolis, V., Castronuovo, D.
(2018.): Weed control and yield response of soil solarization with
different plastic films in lettuce. Scientia Horticulturae, 130(3):
491-497.
6. Charudattan, R., Dinoor, A. (2000.): Bi-ological control of
weeds using plant pathogens: accomplishments and limi-tations. Crop
Protection, 19: 691-695.
7. Colquhoun, J. (2007.): Weed manage-ment in organic vegetable
production: A practical review of applied research. University of
Wisconsin – System Board of Regents and University of
Wiscon-sin-Extension, Cooperative Extension.
8. Cordeau, S., Triolet, M., Wayman, S., Ste-inberg, Guillman,
J.P. (2016.): Bioherbici-des: Dead in the water? A review of the
existing products for integrated weed management. Crop Protection,
87:44-49.
Okolišno prihvatljiva zaštita povrća od korova
Mirjana Brmež, Jasenka Ćosić, Emilija Raspudić, Renata
Baličević, Anita Liška, Ivana Majić, Jelena Ilić, Ankica Sarajlić,
Pavo Lucić, Marija Ravlić, Josipa Puškarić
-
14
9. Dhima, K.V., Vasilakoglou, I.B., Elef-therohorinos, I.G.,
Lithourgidis, A.S. (2006.): Allelopathic potential of win-ter
cereals and their cover crop mulch effect on grass weed suppression
and corn development. Crop Science, 46: 345–352.
10. Dhima, K.V., Vasilakoglou, I.B., Gatsis, Th.D.,
Panou-Pholotheou, E., Elefthero-horinos, I.G. (2009.): Effects of
aromatic plants incorporated as green manure on weed and maize
development. Field Crops Research, 110: 235-241.
11. Elmore, C.L., Stapleton, J.J., Bell, C.E., Devay, J.E.
(1997.): Soil solarization: A nonpesticidal method for controlling
diseases, nematodes, and weeds. Uni-versity of California, Division
of Agri-culture and Natural Resources, Publi-cation 21377.
12. Frank, J.H., Gillet-Kaufmann, J.L. (2012.): Glossary of
expressions in Biologi-cal Control. IFAS Extensions, Univer-sity of
Florida, Florda USA. Dostupno na:
[http://edis.ifas.ufl.edu/pdffiles/IN/IN67300.pdf]
13. Hulina, N. (1998.): Korovi. Školska knji-ga, Zagreb.
14. Knežević, S., Ulloa, S. (2007.): Potential new tool for weed
control in organica-lly grown agronomic crops. Journal of
Agricultural Sciences, 52:95–104.
15. Kudsk, P. (2014.): Reduced herbicides rates: present and
future. 26th Confe-rence on Weed Biology and Weed Con-trol,
Braunschweig, Njemačka.
16. Leslie, A., Chen, G., hooks, C.R. (2016.): Managing weeds in
vegetables organi-cally. University of Maryland. dostupno na:
https://extension.umd.edu/sites/extension.umd.edu/files/_images/pro-grams/mdvegetables/OrganicWeedM-gntVeg21May2016(1).pdf
17. Martelloni, L., Frasconi, C., Fontanelli, M., Raffaelli, M.,
Peruzzi, A. (2016.): Me-chanical weed control on small-size
dry bean and its response to cross-fla-ming. Spanish Journal of
Agricultural Research, 14(1): e0203.
18. Melander, B., Kristensen, J.K. (2010.): Soil steaming
effects on weed seedling emergence under the influence of soil
type, soil moisture, soil structure and heat duration. Annals of
Applied Bio-logy, 158(2): 194-203.
19. Ministarstvo poljoprivrede (2014.): Tehnološke upute za
integriranu proi-zvodnju povrća za 2014. godinu.
20. Ravlić, M., Baličević, R. (2014.): Biološka kontrola biljnim
patogenima. Poljopri-vreda, 20(1): 34-40.
21. Singh, H.P., Batish, D.R., Kaur, S., Kohli, R.K. (2003.):
Phytotoxic interference of Ageratum conyzoides with wheat
(Tri-ticum aestivum). Journal of Agronomy and Crop Sciences,
189(5): 341-346.
22. Sjursen, H., Netland, J. (2004.): Thermal weed control by
steaming in vegetable crops. In: Abstracts of 6th EWRS Works-hop on
Physical and Cultural Weed Control, Lillehammer, Norway, p.
179.
23. Vito, D.M., Zaccheo, G., Catalano, F., Campanelli, R.
(2000.): Effect of soil solarization and low doses fumigants
control of the root-knot nematode Me-loidogyne incognita. Acta
Horticultu-rae, 532(1): 171-173.
24. http://www.belchim-agro.de/belouk-ha
25.
https://www3.epa.gov/pesticides/chem_search/reg_actions/registrati-on/decision_PC-028301_18-May-05.pdf
26. http://wssa.net/wssa/weed/biologi-cal-control/
27. h t t p : / / i p m . u c a n r . e d u / P M G
/r730700111.html
Okolišno prihvatljiva zaštita povrća od korova
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja
-
15
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja od uzročnika bolestiJasenka
Ćosić, Jelena Ilić
Preduvjet je uspješne proizvodnje bilja, među ostalim, uspješna
zaštita od uzroč-nika bolesti. Biljne bolesti negativno utje-ču na
svaku biljnu proizvodnju, a veličina šteta ovisi o karakteristikama
proizvodne godine, mjestu proizvodnje (uzgoj na po-lju, zaštićeni
prostori), biljnoj vrsti i karak-teristikama kultivara, količini,
agresivnosti i patogenosti uzročnika bolesti te primije-njenim
mjerama zaštite.
Biljku smatramo bolesnom ako uzročni-ci biljnih bolesti, neživi
ili živi, dovedu do poremećaja u biogenim procesima bilj-ke,
posljedica čega su bilo kakve anatom-sko-morfološke promjene ili
fiziološko-ke-mijski poremećaji koji negativno utječu na količinu i
kakvoću prinosa.
Bolesti biljaka u najširem se smislu dijele:1. na neparazitske,
neinfektivne ili abiot-
ske (uzrok su bolesti neživi čimbenici, npr. suvišak ili manjak
vode, preniske ili previsoke temperature, suvišak ili ne-dostatak
svjetlosti, nedostatak ili suvi-šak pojedinih hraniva, kisele kiše,
vre-menske nepogode poput tuče, jakih vjetrova, snijega te
neadekvatna upo-raba sredstava za zaštitu bilja) (Slika 1.)
2. na parazitske, infektivne ili biotske (uzročnici su bolesti
pseudogljive (Sli-ka 2.), gljive (Slika 3.), bakterije,
fito-plazme, virusi, viroidi i parazitne cvjet-nice (Slika 4.).
U suvremenoj, intenzivnoj i tehnološki naprednoj biljnoj
proizvodnji većina proi-zvođača nastoji povećati količinu i
kakvo-ću prinosa pazeći pritom na zaštitu okoli-ša i očuvanje
zdravlja konzumenata. Dobra poljoprivredna praksa, među ostalim,
obu-
Slika 1. Fitotoksičnost na presadnicama duhanaIzvor: Katedra za
fitopatologiju, 2014.
Slika 2. Plamenjača krastavacaIzvor: Katedra za fitopatologiju,
2012.
hvaća optimalnu kombinaciju agrotehnič-kih mjera i primjene
sredstava za zaštitu bilja (SZB) radi očuvanja prirodne plodno-sti
tala, sprječavanja onečišćenja okoliša i prekomjerne uporabe SZB-a
kako bi se ko-ličina rezidua SZB-a u proizvodima namije-njenim za
prehranu smanjila što je više mo-guće (Ministarstvo poljoprivrede,
Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva –
Savjetodavna služba).
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja od uzročnika bolesti
Mirjana Brmež, Jasenka Ćosić, Emilija Raspudić, Renata
Baličević, Anita Liška, Ivana Majić, Jelena Ilić, Ankica Sarajlić,
Pavo Lucić, Marija Ravlić, Josipa Puškarić
-
16
Slika 3. Smeđa hrđa na pšeniciIzvor: Katedra za fitopatologiju.,
2016.
Načela dobre poljoprivredne prak-se uključena su u mjere
integrirane zašti-te bilja. Integrirana zaštita bilja od bolesti
obuhvaća niz mjera i postupaka kojima se smanjuje uporaba
fungicida. Nekemijske ili nepesticidne (profilaktične) mjere
zašti-te djeluju preventivno, primjenjuju se prije nego je
ostvarena zaraza, a njima se sma-njuje količina inokuluma uzročnika
bolesti, mogućnost infekcije i razvoja bolesti. Fun-gicidi se
primjenjuju samo kada se nepesti-cidnim mjerama ne mogu spriječiti
značaj-ne gospodarske štete u količini i/ili kakvoći uroda (Ćosić i
Vrandečić, 2014.).
Integrirana zaštita od uzročnika bolesti u ratarstvu uključuje
agrotehničke mjere, dok se mehaničke, fizikalne, biološke ili
bi-otehničke mjere u literaturi navode, ali u praksi ne
primjenjuju.
U integriranoj zaštiti od uzročnika bolesti u proizvodnji povrća
na otvorenome te uzgo-ju voćaka i vinove loze osim agrotehničkih
mjera primjenjuju se i mehaničke mjere (tije-kom vegetacije
ukloniti zaražene biljke ili bilj-ne dijelove iz nasada, a nakon
berbe pokupiti biljne ostatke, iznijeti ih iz nasada te ih dubo-ko
zakopati ili spaliti, pri presađivanju povrća odvojiti bolesne
presadnice i uništiti ih).
Pri uzgoju povrća u zaštićenim prostori-ma osim spomenutih mogu
se primijeniti i fizikalne i biološke mjere.
Administrativne mjereSvaka država sustav zaštite bilja
provo-
di različitim administrativnim mjerama, što prije svega
uključuje zakonske i podzakon-ske akte (npr. Zakon o biljnom
zdravstvu) i karantensku službu.
Biljna karantena preventivna je metoda borbe u nizu mjera
zaštite bilja od štetnih or-ganizama, čime se unošenje i širenje
štetnih organizama biljaka svodi na najmanju mogu-ću mjeru.
Karantenske mjere veoma su zna-čajne za održivost i sigurnost
biljne proizvod-nje te su ponajprije povezane s prometom i
trgovinom biljem i biljnim materijalom.
Slika 4. Orobanche sp. na rajčiciIzvor: Katedra za
fitopatologiju, 2013.
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja od uzročnika bolesti
-
17
Karantenski je organizam štetni organi-zam koji je za određeno
područje ili državu potencijalno gospodarski važan, a još nije
prisutan na tom području ili jest prisutan, ali nije široko
rasprostranjen i pod službe-nim je nadzorom.
Programi posebnoga nadzora jedan su od temelja biljne karantene,
a u RH ih provodi (vizualni pregledi, skupljanje uzoraka i
ana-liza) Zavod za zaštitu bilja, odnosno u nekim slučajevima
vizualne preglede i prikupljanje uzoraka obavlja Fitosanitarna
inspekcija, a analizira ih Zavod za zaštitu bilja. Program
posebnoga nadzora službeni je postupak koji se provodi u određenome
razdoblju radi utvrđivanja karakteristika populacije određenoga
štetnog organizma (u našem slučaju uzročnika bolesti) ili kako bi
se iden-tificirao štetan organizam (uzročnik bolesti) na određenome
području. Posebni nadzori uključuju primarno karantenske, ali po
po-trebi i gospodarski važne štetne organizme te izvještavanje o
njihovoj prisutnosti, poja-vi i širenju, procjeni rizika i
predlaganje mje-ra suzbijanja. Odabir štetnih organizama za-sniva
se na rezultatima nadzora u protekloj godini i direktivama EU-a ili
EPPO statusu (Europska i mediteranska organizacija za za-štitu
bilja) ili interesu Hrvatske.
Popis vrsta ili skupina uzročnika bolesti (i drugih štetnih
organizama) koji imaju ka-rantenski status u Europskoj uniji nalazi
se u Pravilniku o mjerama za sprječavanje uno-šenja i širenja
organizama štetnih za bilje, biljne proizvode i druge nadzirane
predme-te i mjerama suzbijanja tih organizama (NN, 74/06, 84/10,
120/11, 46/14, 119/14). Tim uzročnicima bolesti treba dodati i one
koji su zasebno ili naknadno regulirani poseb-nim odlukama ili
uredbama na razini EU-a.
U 2017. godini Zavod za zaštitu bilja ra-dio je na programu
posebnoga nadzora koji sufinancira Europska komisija te na dvama
nacionalnim programima posebnoga nad-zora, od kojih se jedan
odnosio na uzročni-ka bolesti (Phytophthora ramorum) (Hrvatski
centar za poljoprivredu, hranu i selo).
Izvještajno-prognozni poslovi (IPP)
Izvještajno-prognozni poslovi temelj su suvremene zaštite bilja
od uzročnika bole-sti. Izvještajni poslovi obuhvaćaju sustavno
praćenje zdravstvenoga stanja bilja tijekom vegetacije, i to na
otvorenome i u zaštiće-nim prostorima. Zdravstveno stanje prati se
kako bi se prikupili podatci o pojavi i intenzi-tetu napada te
raširenosti gospodarski važ-nih uzročnika bolesti. Izvještajnim
poslovi-ma prate se i meteorološki podatci, štete od uzročnika
bolesti te mjere suzbijanja i ne-gativne posljedice tretiranja
fungicidima. O tome se vodi evidencija u obliku baze poda-taka. Svi
podatci prikupljeni u okviru izvje-štajnih poslova poslužit će za
predviđanje intenziteta pojave bolesti te za određivanje optimalnih
rokova i mjera suzbijanja u okvi-ru prognoznih poslova.
Svrha je izvještajno-prognoznih poslo-va pravodobna, pravilna,
učinkovita i eko-nomski isplativa primjena mjera zaštite od bolesti
te smanjivanje gubitaka u poljopri-vrednoj proizvodnji što je više
moguće.
Uzročnik pjegavosti lišća šećerne repe (Cercospora beticola)
najvažniji je lisni pa-togen šećerne repe u europskim zemlja-ma s
umjerenom klimom, svim područjima uzgoja repe u SAD-u, ali i u
Hrvatskoj. Mje-re zaštite protiv tog patogena obuhvaća-ju
agrotehničke mjere (duboko zaoravanje ostataka lišća, plodored,
prostorna udalje-nost novoposijane repe od prošlogodišnje-ga
repišta), sjetvu otpornih ili barem viso-kotolerantnih sorata i
primjenu fungicida (Slika 5.) koja bi se trebala temeljiti na
pro-gnozi pojave bolesti (Jurković, 2010.).
Prognoza pojave bolesti važna je jer omogućuje:
• izbjegavanje tretiranja usjeva “za svaki slučaj” ili čim se
pojave prvi simptomi
• pravodobnu zaštitu kojom će se sačuvati lisna masa i
spriječiti retrovegetacija
Mirjana Brmež, Jasenka Ćosić, Emilija Raspudić, Renata
Baličević, Anita Liška, Ivana Majić, Jelena Ilić, Ankica Sarajlić,
Pavo Lucić, Marija Ravlić, Josipa Puškarić
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja od uzročnika bolesti
-
18
• snižavanje troškova proizvodnje• smanjivanje negativnih
učinaka
kemijskih pripravaka na okoliš.Za prognozu pojave pjegavosti
lišća še-
ćerne repe i određivanje vremena pri-mjene fungicida potrebno je
poznava-ti karakteristike patogena i patogenezu, osjetljivost
genotipa koji se uzgajaju na ne-kom području te vremenske uvjete
tijekom vegetacije. Usto je nužno redovito pregle-davati površine
pod repom kako bi se uo-čili prvi simptomi, iako se ne treba odmah
započeti s aplikacijom fungicida. Na teme-lju svih podataka i u
skladu s određenim prognoznim modelima određuje se vrije-me
tretiranja fungicidima.
Slika 5. Šećerna repa netretirana (lijevo) i tretirana (desno)
fungicidimaIzvor: www.forestryimages.org
Agrotehničke mjereAgrotehničke mjere zaštite od uzročnika
biljnih bolesti obuhvaćaju sve mjere koje utječu na pojavu
bolesti, a sastavni su dio uobičajene tehnologije proizvodnje
odre-đene biljne vrste i često se ne primjenju-ju primarno radi
zaštite od bolesti. Tim se mjerama pojava bolesti može potpuno
spriječiti ili se štete od bolesti mogu zna-čajno smanjiti.
Izbor područja (klima, reljef) i parcele (tip tla) na kojoj će
se uzgajati određena biljna vrsta može značajno utjecati na
intenzitet
pojave bolesti. Rijeke, kanali ili šume u bli-zini parcela mogu
bitno utjecati na dugo-trajnu visoku relativnu vlažnost zraka, što,
na primjer, pogoduje jakom razvoju pjega-vosti listova šećerne repe
(Cercospora beti-cola) i plamenjače krumpira (Phytophthora
infestans). S druge strane, proizvodno pod-ručje i parcele često se
odabiru prema op-ćim uvjetima za uzgoj, koji su veoma važni za
ekonomski uspjeh proizvodnje, pa se npr. proizvođači šećerne repe
nerijetko odluču-ju na sjetvu na parceli koja je susjedna par-celi
na kojoj je ta kultura bila posijana pret-hodne godine, pri čemu je
prošlogodišnje repište izvor inokuluma C. beticola za novi usjev,
pa se može očekivati jača pojava bo-lesti zbog nepostojanja
prostorne izolacije.
Plodored je temeljna i jedna od najsta-rijih mjera u zaštiti
bilja, čije značenje nije smanjeno ni u suvremenoj biljnoj
proizvod-nji. Ta agrotehnička mjera (zaštite) osobi-to je značajna
u ratarskoj i povrćarskoj pro-izvodnji. Ponovljeni uzgoj iste
biljne vrste tijekom dviju ili više godina (monokultura) kroz
nekoliko godina može prouzročiti dra-stično povećanje količine
inokuluma nekih uzročnika bolesti u tlu i time ugroziti uzgoj
određene biljne vrste na tim parcelama. Uzročnik patološkoga
polijeganja pšenice (Gaeumannomyces graminis) u Hrvatskoj se
pojavljuje rijetko ako se primjenjuje pravilan plodored, ali su pri
uzgoju u monokulturi za-bilježeni primjeri preoravanja pšenice.
Broj-ni uzročnici bolesti (npr. Thanatephorus cu-cumeris,
Sclerotinia sclerotiorum, Botryotinia fuckeliana) imaju vrlo veliki
broj biljnih vrsta domaćina (uzgajanih i korovnih), a sami se
tijekom nepovoljnih uvjeta (hladno vrijeme zimi, sušna i vruća
razdoblja ljeti) i između dviju vegetacija održavaju u tlu kao
trajne spore (npr. hlamidospore, zimski zoospo-rangiji) i organi za
preživljavanje (npr. skle-rocije) ili na biljnim ostatcima.
Primjerice, Sc-lerotinia sclerotiorum (uzročnik bijele truleži)
polifagna je gljiva s više od 400 domaćina, među kojima su
suncokret, soja, uljana re-pica, duhan i brojne povrćarske kulture
kao
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja od uzročnika bolesti
-
19
rajčica, paprika, salata, krastavci, grah i dru-ge. Ako se na
istoj parceli nekoliko godina zaredom uzgajaju kulture koje su
domaćini toj gljivi, može doći do nagomilavanja skle-rocija u tlu,
pri čemu se iz godine u godinu povećava rizik od intenzivne pojave
bolesti,
a time i od značajnoga smanjenja prinosa. Primjerice, ako se na
istoj parceli jedna iza druge siju uljarice (suncokret, soja,
uljana re-pica), može doći do značajnoga povećanja količine
sklerocija u tlu i pojave bijele trule-ži (Slika 6.).
Slika 6. Sclerotinia sclerotiorum na suncokretu (a), soji (b) i
uljanoj repici (c)Izvor: Katedra za fitopatologiju, 2010.
Uporaba kvalitetnoga i zdravoga sje-mena ili sadnoga materijala
važna je agro-tehnička mjera kojom se značajno ili posve sprječava
pojava nekih bolesti. Sjemenom i sadnim materijalom prenosi se iz
godine u godinu, ali i na nova područja veliki broj uzročnika
bolesti. Tako se, na primjer, sje-menom pšenice prenosi više od 30,
a sjeme-nom kukuruza više od 40 uzročnika bolesti. Sjetvom sjemena
suncokreta ili soje koje je kontaminirano sklerocijama uzročnika
bije-le truleži Sclerotinia sclerotiorum (Slika 7.) ili sjemena
lucerne u kojem su prisutne skle-rocije Sclerotinia trifoliorum
uzročnici bole-sti mogu se prenijeti na parcele na kojima se bolest
inače ne bi pojavila.
Slika 7. Sjeme suncokreta pomiješano sa sklerocijamaIzvor:
Katedra za fitopatologiju, 2010.
Mirjana Brmež, Jasenka Ćosić, Emilija Raspudić, Renata
Baličević, Anita Liška, Ivana Majić, Jelena Ilić, Ankica Sarajlić,
Pavo Lucić, Marija Ravlić, Josipa Puškarić
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja od uzročnika bolesti
-
20
Plamenjača krumpira (Phytophthora in-festans) prenosi se iz
vegetacije u vegeta-ciju zaraženim gomoljima, pa je jedna od
najznačajnijih preventivnih mjera u borbi protiv te bolesti sadnja
zdravih gomolja. Uzročnik smrdljive snijeti pšenice (Tilletia
tritici) u sljedeću vegetaciju prenosi se sje-menom koje je
kontaminirano (zaprljano) teliosporama (Slika 8.).
Do kontaminacije sjemena dolazi tije-kom žetve, kada zaražena
zrna puna telio-spora pucaju te teliospore padaju na zdra-va zrna i
na njima se zadržavaju. Uzročnik bakterijskoga venuća rajčice
Clavibacter michiganensis ssp. michiganensis do prije desetak
godina nije bio prisutan u Hrvat-skoj, ali je s velikim količinama
presadnica rajčice za potrebe hidroponskoga uzgo-ja uvezen i taj
uzročnik bolesti. Posljedice su unošenja karantenskoga uzročnika
bo-lesti u našu zemlju veliki gubitci u hidro-ponskoj proizvodnji
rajčice te potpuno propadanje pojedinih nasada. Zaraženim
presadnicama rajčice u velike staklenike i plastenike s
hidroponskom proizvodnjom uneseni su i Fusarium oxysporum f.sp.
ly-copersici i Phytophthora sp., što je izazvalo velike ekonomske
štete. Dodatan je pro-blem i činjenica da za te uzročnike bolesti
nema registriranih kemijskih sredstava za
Slika 8. Teliospore Tilletia tritici u zrnu pšeniceIzvor:
Katedra za fitopatologiju, 2008.
zaštitu. Sjetvom zdravoga sjemena ili sad-njom zdravoga sadnog
materijala često se smanjuje ili čak potpuno eliminira kasni-ja
aplikacija fungicida, čime se smanjuju i troškovi proizvodnje. Tako
se npr. sadnjom zdravih presadnica salate može posve izbjeći ili
barem smanjiti uporaba fungicida protiv plamenjače (Bremia
lactucae). Osim gljiva i bakterija, sjemenom i sadnim ma-terijalom
prenosi se i značajan broj virusa i fitoplazmi, a budući da ne
postoje izravne mjere njihova suzbijanja, uporaba zdravo-ga sjemena
i sadnoga materijala osnovna je mjera zaštite.
Uzgoj tolerantnih ili otpornih hibrida i sorata vrlo je pouzdana
i jedna od naje-konomičnijih mjera u zaštiti bilja od uzroč-nika
bolesti. Sjetvom genotipa tolerantnih na uzročnike bolesti može se
znatno prido-nijeti dobrom zdravstvenom stanju usjeva, a time i
sačuvati količinu i kakvoću prino-sa. Pod pojmom tolerantnosti
podrazumi-jeva se mogućnost genotipa da bude zara-žen, ali da
bolest ne izazove veće gubitke u količini i kakvoći prinosa. Ako je
neki geno-tip otporan na nekog uzročnika bolesti, taj ga uzročnik
bolesti ne može zaraziti. Ipak treba istaknuti da su u različitim
područ-jima prisutni različiti sojevi i patotipi iste vrste
uzročnika bolesti, pa genotip koji je npr. u Njemačkoj otporan na
nekog uzroč-nika bolesti u Hrvatskoj može biti manje ili više
osjetljiv na u nas prisutne sojeve ili pa-totipe istog uzročnika.
Također, uzročnici bolesti tijekom godina stvaraju nove soje-ve i
patotipe koji mogu nadvladati otpor-nost biljaka, zaraziti ih,
izazvati bolest i pro-uzročiti štete. Oplemenjivački rad ne može se
usmjeriti na stvaranje genotipa toleran-tnih na sve uzročnike
bolesti koji se pojav-ljuju na određenoj uzgajanoj vrsti na ne-kom
području, nego samo na one koji su ekonomski najvažniji. Za nove,
moderne sorte pšenice prije svega je važno da su to-lerantne na
uzročnike fuzarijske paleži kla-sova (Fusarium sp.) (Slika 9.), ali
i najvažnije uzročnike bolesti lista kao što su pepelni-
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja od uzročnika bolesti
-
21
ca (Blumeria graminis) i pjegovost lista (My-cosphaerella
graminicola). Budući da se žuta hrđa u nas do 2014. godine
pojavlji-vala samo rijetko i nije izazivala ekonomski značajne
štete, domaći oplemenjivači nisu stvarali genotipe tolerantne na P.
striifor-mis, niti je do sada bila poznata osjetljivost kultivara
koji su zastupljeni u širokoj proi-zvodnji. Pojava žute hrđe u
jakome inten-zitetu u toj je godini pokazala da su naše sorte
osjetljive na tog uzročnika bolesti te da je, uzimajući u obzir
globalne klimat-ske promjene i vrlo nepredvidljivo vrijeme, važno
da budući oplemenjivački rad bude usmjeren na stvaranje sorata
tolerantnih na P. striiformis. Velike sjemenske tvrtke tr-žištu
nude genotipe šećerne repe manje ili više tolerantne na pjegavost
lista (Cercos-pora beticola), smeđu trulež (Rhizoctonia solani)
i/ili rizomaniju (Beet necrotic yellow vein virus). Sjetvom
visokotolerantnih ge-notipa na uzročnika pjegavosti lista olak-šano
je suzbijanje fungicidima, intenzitet pojave bolesti slabiji je,
stoga je postizanje visokih prinosa sigurnije. Tolerantnost na
uzročnike smeđe truleži i rizomanije omo-gućuje sjetvu šećerne repe
i postizanje vi-sokih prinosa i na parcelama na kojima su spomenuti
uzročnici prisutni.
Duboko zaoravanje žetvenih ostata-ka agrotehnički je zahvat koji
je u zaštiti bilja od uzročnika bolesti osobito znača-
Slika 9. Sorte pšenice različito osjetljive na fuzarijsku palež
klasa
jan u godinama jake pojave bolesti čiji se uzročnik tijekom
nepovoljnih uvjeta održa-va na biljnim ostatcima u tlu. Tim se
zahva-tom biljni ostatci s uzročnikom bolesti uno-se duboko u tlo
te se na taj način smanjuje količina primarnoga inokuluma za
sljedeću vegetaciju ili sljedeće vegetacije. Primjeri-ce, dubokim
oranjem sklerocije koje stva-ra S. sclerotiorum unose se duboko u
tlo te one ne mogu klijati u apotecije.
Pravilnom gnojidbom osigurava se pra-vilna opskrba biljaka
hranivima, a takve biljke nisu pod stresom i mnogo su manje
podložne napadu i razvoju bolesti od onih koje nisu adekvatno
prehranjene. Pojača-na gnojidba dušikom izaziva bujan porast
biljaka, posljedica čega je stvaranje nježni-jih tkiva s više
parenhima, a takva su tkiva podložnija prodoru patogena (npr.
uzroč-nici pepelnice). Bujniji rast biljaka dovodi i do stvaranja
povoljne mikroklime u usjevu ili nasadu (povećana vlaga zraka), što
po-goduje intenzivnijoj pojavi mnogih uzroč-nika bolesti (npr.
Blumeria graminis, Ventu-ria inaequalis, Botrytis cinerea).
Mehaničke mjereMehaničke mjere zaštite bilja obuhvaća-
ju suzbijanje bolesti ručnom ili strojnom obradom. Te su se
mjere u prošlosti često primjenjivale, a danas uglavnom u
proi-zvodnji na manjim površinama (zaštićeni prostori) te u
poluprofesionalnoj i amater-skoj biljnoj proizvodnji.
Odsijecanje, čupanje i iznošenje bole-snih biljaka ili biljnih
dijelova iz polja i na-sada tijekom vegetacije koji mogu biti izvor
zaraze za zdrave biljke važan je način sprje-čavanja širenja
bolesti. Pri proizvodnji i u za-štićenim prostorima i na otvorenome
vrlo je važno redovito pratiti zdravstveno stanje te pri prvoj
pojavi npr. sive plijesni na rajči-ci, paprici, krastavcima i sl.
bolesne biljne dijelove (npr. plodove) ili cijele biljke (zara-za
stabljike) iščupati, iznijeti iz zaštićenoga prostora i uništiti.
Na okućnicama se može
Mirjana Brmež, Jasenka Ćosić, Emilija Raspudić, Renata
Baličević, Anita Liška, Ivana Majić, Jelena Ilić, Ankica Sarajlić,
Pavo Lucić, Marija Ravlić, Josipa Puškarić
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja od uzročnika bolesti
-
22
smanjiti količina infektivnoga potencijala uzročnika kovrčavosti
lista breskve (Taphri-na deformans) skidanjem zaraženoga lišća i
rezanjem zaraženih izboja (Slika 10.).
Slika 10. Izboj zaražen Taphrina deformansIzvor: Katedra za
fitopatologiju, 2013.
Biljke (paprika, rajčica, krastavac, salata, kupus i dr.)
zaražene gljivom S. sclerotiorum iz nasada treba ukloniti (Slika
11.) i uništiti prije nego se stvore sklerocije.
Uništavanje cijelih biljaka osobito se pre-poručuje kao mjera
zaštite od viroza i fito-plazmoza (Ivić, 2014.). Zaražene su biljke
često izvor zaraze za zdrave biljke, a izrav-nih mjera suzbijanja
tih bolesti nema, pa se ta mjera preporučuje jer je učinkovita,
oso-bito pri pojavi bolesti u mladim nasadima.
Slika 11. Iznošenje zaraženih biljaka iz staklenikaIzvor:
Katedra za fitopatologiju, 2006.
Uništavanjem biljnih organa u kojima parazit prezimljuje (lišće,
plodovi, izboji) može se značajno smanjiti količina primar-noga
inokuluma za sljedeću vegetaciju/sljedeće vegetacije.
Primjerice, iz voćnjaka treba iznijeti sve zaraženo lišće (npr.
Venturia inaequalis (Sli-ka 12.), Venturia pirina) nakon prijekida
ve-getacije ili sve mumije (Monilinia laxa, Mo-nilinia fructigena)
(Slika 13.) i zakopati ih ili spaliti. Budući da gljive kao što su
Didy-mella applanata (kestenjasta pjegavost iz-danaka kupine i
maline) (Slika 14.), Podosp-haera leucotricha (pepelnica jabuka)
(Slika 15.) i Monilinia laxa (palež izboja, cvijeta i trulež
plodova breskve) prezimljuju u izbo-jima, potrebno ih je nakon
vegetacije uklo-niti i uništiti.
Slika 12. List jabuke zaražen Venturia inaequalis
Slika 13. Mumije na šljiviIzvor: Katedra za fitopatologiju,
2015.
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja od uzročnika bolesti
-
23
Slika 14. Didymella applanataIzvor: Katedra za fitopatologiju,
2007.
Slika 15. Zaraza jabuke pepelnicom (Podosphaera leucotricha)
Fizikalne mjereFizikalne mjere zaštite biljaka od uzroč-
nika bolesti podrazumijevaju uporabu ra-zličitih oblika energije
(toplina, svjetlost, zvuk, radijacija). Te se mjere danas
relativ-no rijetko primijenjuju.
Solarizacija tla jest zagrijavanje tla upo-rabom Sunčeve
energije, pri čemu je važ-no tlo toliko zagrijati da uzročnici
bolesti (i drugi štetni organizmi) budu uništeni. U to-plim
dijelovima godine (osobito ljeti) tlo se pokriva transparentnim
polietilenskim fo-
lijama (Slika 16.) kako bi se površinski slo-jevi tla zagrijali
do visokih temperatura. Za maksimalno zagrijavanje tla folija mora
biti blizu tla, što znači da tlo mora biti bez ko-rova, biljnih
ostataka i bez velikih gruda ze-mlje koje će podići foliju od tla,
a mogu je i oštetiti. Za uspješnu solarizaciju potrebno je tlo
dobro pripremiti, razrahliti do dubine 30 – 40 cm te zaliti većom
količinom vode. Vlažno tlo bolje prenosi temperaturu i na taj će
način solarizacija biti učinkovitija. So-larizacija je učinkovita,
ekološki i ekonom-ski prihvatljiva mjera.
Slika 16. Solarizacija tlaIzvor: www.calag.ucanr.edu
Sterilizacija tla pregrijanom vodenom parom (Slika 17.) vrlo je
učinkovita, ali i skupa mjera te se primjenjuje vrlo rijetko (u
izrazito dohodovnih kultura).
Slika 17. Sterilizacija tla vodenom paromIzvor:
www.moeschle.de
Mirjana Brmež, Jasenka Ćosić, Emilija Raspudić, Renata
Baličević, Anita Liška, Ivana Majić, Jelena Ilić, Ankica Sarajlić,
Pavo Lucić, Marija Ravlić, Josipa Puškarić
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja od uzročnika bolesti
-
24
Termoterapija toplom vodom ima određenu perspektivu u
proizvodnji sad-noga materijala. Potapanjem reznica i sad-nica u
toplu vodu tijekom određenoga vremena (trajanje potapanja ovisi o
vrsti biljnoga materijala i vrsti patogena) dobi-va se bezvirusni
materijal (virus free) npr. vi-nove loze ili se inaktivira micelij
uzročnika bijele hrđe krizantema (Puccinia horiana) ili se uspješno
eliminiraju uzročnici apoplek-tičnoga venuća vinove loze (ESCA)
Phaeo-moniella chlamydospora, Phaeoacremoni-um spp. i
Cylindrocarpon spp.
Tretmani toplom vodom i zrakom učinkoviti su u suzbijanju nekih
uzročni-ka bolesti na plodovima voća nakon berbe (Ivić, 2014.).
Tretiranje sjemena vrućom vodom, vru-ćim vlažnim ili suhim
zrakom primjenju-ju se ponegdje i danas. Neke metode ter-moterapije
u zaštiti sjemena strnih žita od uzročnika bolesti koji se prenose
sjeme-nom pokazale su se učinkovitima i poten-cijalno bi mogle biti
alternativa kemijskom tretiranju sjemena (Forsberg, 2004., Samo-bor
i sur., 2010.).
Biološke mjere Biološko suzbijanje uzročnika bolesti bi-
ljaka obuhvaća, prije svega, komercijal-ne biofungicide na
osnovi antagonistič-kih mikroorganizama čiji se antagonizam s
uzročnicima bolesti temelji na kompeti-ciji, antibiozi, parazitizmu
i induciranoj re-zistentnosti biljaka (Miličević i Kaliterna,
2014.). U komercijalnim biofungicidima, kojih danas u svijetu ima
više od 100, naj-češće se rabe antagonističke gljive iz rodo-va
Trichoderma, Ampelomyces, Gliocladium, Coniothyrium i Pythium te
antagonističke bakterije iz rodova Streptomyces, Pseudo-monas,
Agrobacterium i Bacillus. Antibioza je biološko međudjelovanje
dvaju organi-zama koje je štetno za jednoga od njih. U našem
slučaju to je štetno djelovanje an-tagonističkih mikroorganizama
toksič-nim produktima njihova metabolizma na
uzročnike biljnih bolesti. To štetno djelova-nje može biti
inhibicija ili potpuna elimina-cija patogena. Kompeticija je
nadmetanje antagonističkih mikroorganizama i uzroč-nika bolesti za
izvor hrane, životni prostor i kisik. Parazitizam je sposobnost
antago-nističkoga mikroorganizma da napadne i parazitira uzročnike
biljnih bolesti. Indu-cirana rezistentnost temelji se na
djelova-nju antagonističkih organizama na biljku domaćina, pri čemu
se aktiviraju (induci-raju) određene obrambene reakcije koje su
usmjerene protiv vlastite osjetljivosti na određenoga uzročnika
bolesti.
U Hrvatskoj je u 2018. godini bio regi-striran samo jedan
biološki fungicid trgo-vačkoga naziva Proradix na osnovi bakteri-ja
iz roda Pseudomonas, i to za suzbijanje uzročnika bijele noge
(Rhizoctonia solani) na krumpiru, batatu, čičoki i jamu te
uzroč-nika srebrolikosti gomolja (Helminthos-porium solani) na
krumpiru. Na našem se tržištu mogu nabaviti i neki preparati
regi-strirani kao ojačivači bilja, koji očituju odre-đeno
antagonističko djelovanje s uzroč-nicima bolesti. Tako se na našem
tržištu mogu nabaviti Trianum G i Trinaum P, bio-loški proizvodi
koji sadržavaju spore gljive Trichoderma harzianum (izolat T-22),
utječu na bolji rast i razvoj korijena i povećavaju otpornost na
biotički i abiotički stres. Usta-novljeno je da ti preparati
negativno djelu-ju na uzročnike bolesti iz rodova Fusarium,
Rhizoctonia, Pythium, Sclerotinia, Botrytis i uzročnike
pepelnica.
Na svjetskom tržištu registriran je veći broj biofungicida kao
što su:• Serenade (na osnovi Bacillus subtilis
(izolat QST 713), za suzbijanje uzroč-nika pepelnica,
antraknoze, plamenja-ča, sive plijesni, lisnih pjegavosti, hrđa i
nekih bakterioza)
• Mycostop (na osnovi Streptomyces gri-seoviridis, za suzbijanje
Botrytis sp., Al-ternaria sp., Fusarium sp., Phytophthora sp.,
Pythium sp., Phomopsis sp.)
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja od uzročnika bolesti
-
25
• Sonata (na osnovi Bacillus pumilus, za suzbijanje uzročnika
plamenjača, hrđa, pepelnica, bijele truleži i nekih
bakte-rioza)
• AQ 10 (na osnovi Ampelomyces quiqua-lis, za suzbijanje
Erysiphe necator).
Biološkim suzbijanjem uzročnika biljnih bolesti možemo smatrati
uporabu biljnih ekstrakata i eteričnih ulja koja imaju toksič-no
djelovanje na patogene organizme. To su tzv. botanički fungicidi.
Istraživanja po-vezana s botaničkim fungicidima intenzivi-rala su
se krajem prošloga stoljeća, kada je postalo evidentno da su biljni
ekstrakti po-tencijalno dobra polazišna točka za razvoj
alternativnih rješenja u zaštiti bilja (Mi-Yo-ung i sur., 2013.). U
svijetu postoje registri-rani botanički fungicidi (npr. Fungastop,
koji sadržava limunsku kiselinu i eterično ulje metvice, a
učinkovit je protiv uzročni-ka bolesti iz rodova Phytophthora,
Fusari-um i Botrytis ili npr. Timorex Gold na bazi eteričnoga ulja
čajevca, koji je učinkovit u suzbijanju uzročnika plamenjača,
pepel-nica i sive plijesni, a pokazuje i određeno baktericidno
djelovanje), ali je njihov broj još uvijek vrlo mali (Zaker,
2016.). U Hrvat-skoj nema preparata koji su registrirani kao
botanički fungicidi.
U biološke mjere zaštite od uzročni-ka bolesti ubraja se i
biološka dezinfekci-ja tla. Biološkom dezinfekcijom tla smatra se
uzgoj i zaoravanje biljnih vrsta pri čijoj se razgradnji u tlu
oslabađaju različiti ke-mijski spojevi koji djeluju fungistatično
ili fungicidno. U tu je svrhu moguća upora-ba kupusa, brokule,
rotkvice i gorušice, či-jom se razgradnjom oslobađa izotiocianat,
koji djeluje fungicidno na brojne zemljišne patogene. Razgradnjom
sirka u tlu se oslo-bađaju cijanidi, koji vrlo negativno djeluju na
zemljišne gljive iz rodova Verticillium i Rhizoctonia, dok na
gljive iz roda Pythium uopće ne djeluju.
Literatura1. Ćosić, J., Vrandečić, K. (2014.): Fungici-
di u zaštiti bilja i rezidue. Poljoprivredni fakultet u
Osijeku.
2. Forsberg, G. (2004.): Control of cereal seed-borne diseases
by hot humid air seed treatment. PhD thesis, Swedish University of
Agricultural Sciences.
3. Hrvatski centar za poljoprivredu, hra-nu i selo (2019.).
Zavod za zaštitu bilja. Preuzeto s https://www.hcphs.hr/zzb/
(15.04.2019.).
4. Ivić, D. (2014.): Agrotehničke, mehanič-ke i fizikalne mjere
u zaštiti bilja od bole-sti. Glasilo biljne zaštite,
14(5):391-399.
5. Jurković, D. (2010.): Prognoza pojave pjegavosti lista
šećerne repe (Cercos-pora beticola). Glasilo biljne zaštite,
9(3):174-176.
6. Miličević, T., Kaliterna, J. (2014.): Biološ-ko suzbijanje
bolesti kao dio integri-rane zaštite bilja. Glasilo biljne zaštite,
14(5):410-415.
7. Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za stručnu podršku razvoju
poljoprivre-de i ribarstva – Savjetodavna služba (2019.). Zaštita
bilja. Preuzeto s https://www.savjetodavna.hr/zastita-bilja/
(15.04.2019.)
8. Mi-Young, Y., Byeongjin, C., Jin-Che-ol, K. (2013.): Recent
Trends in Studies on Botanical Fungicides in Agriculture. Plant
Pathol. J., 29(1):1-9.
9. Narodne novine (2006.) Pravilnik o mje-rama za sprječavanje
unošenja i šire-nja organizama štetnih za bilje, biljne proizvode i
druge nadzirane predme-te i mjerama suzbijanja tih organi-zama (NN
74/06). Preuzeto s
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbe-ni/2006_07_74_1764.html
(15. 4. 2019.).
10. Narodne novine (2010). Pravilnik o iz-mjenama i dopunama
Pravilnika o mje-rama za sprječavanje unošenja i šire-nja
organizama štetnih za bilje, biljne
Mirjana Brmež, Jasenka Ćosić, Emilija Raspudić, Renata
Baličević, Anita Liška, Ivana Majić, Jelena Ilić, Ankica Sarajlić,
Pavo Lucić, Marija Ravlić, Josipa Puškarić
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja od uzročnika bolesti
-
26
proizvode i druge nadzirane pred-mete i mjerama suzbijanja tih
organi-zama (NN 84/10). Preuzeto s
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbe-ni/2010_07_84_2400.html
(15. 4. 2019.).
11. Narodne novine (2011.). Pravilnik o izmjenama i dopunama
Pravilnika o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja organizama
štetnih za bilje, biljne proizvode i druge nadzirane predmete i
mjerama suzbijanja tih organizama (NN 120/11)). Preuzeto s
https://narodne-novine.nn.hr/clan-ci/sluzbeni/2011_10_120_2362.html
(15. 4. 2019.).
12. Narodne novine (2014.). Pravilnik o izmjenama i dopunama
Pravilni-ka o mjerama za sprječavanje unoše-nja i širenja
organizama štetnih za bi-lje, biljne proizvode i druge
nadzirane
predmete i mjerama suzbijanja tih or-ganizama (NN 119/14).
Preuzeto s
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_10_119_2237.html
(15. 4. 2019).
13. Narodne novine (2014.). Pravilnik o iz-mjeni Pravilnika o
mjerama za sprje-čavanje unošenja i širenja organizama štetnih za
bilje, biljne proizvode i dru-ge nadzirane predmete i mjerama
suz-bijanja tih organizama (NN 46/14). Pre-uzeto s (15. 4.
2019.).
14. Samobor, V., Horvat, D., Jošt, M. (2010.): Efikasnost
predsjetvenog tretiranja sjemena pšenice u ekološkoj
poljopri-vredi. Sjemenarstvo, 27(3-4):113-123.
15. Zaker, M. (2016.): Natural Plant Produ-cts as Eco-friendly
Fungicides for Plant Diseases Control – A Review. The
Agri-culturists, 14(1):134-141.
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja od uzročnika bolesti
-
27
Suzbijanje žičnjaka u kukuruzu prema načelima integrirane
zaštite biljaIvana Majić, Ankica Sarajlić, Emilija Raspudić
Oranice i druge površine na kojima se obavlja poljoprivredna
proizvodnja naziva-ju se agroekosustavima. Produktivan i du-goročno
održiv agroekosustav ovisi o broj-nosti i raznolikosti prisutnoga
životinjskog makrosvijeta i mikrosvijeta.
Neke vrste korisnih člankonožaca uspješ-no se primjenjuju u
poljoprivrednoj proi-zvodnji jer oprašuju biljke, hrane se drugim
štetnim organizmima ili razgrađuju organ-ske ostatke, a time
sprječavaju širenje biljnih bolesti. Korisni člankonošci (kukci i
grinje) u poljoprivrednoj proizvodnji mogu poveća-ti prinose
usjeva. Važno je razlikovati štetne
od korisnih člankonožaca, čime se štedi vri-jeme i novac za
primjenu nepotrebnih mje-ra suzbijanja te pridonosi očuvanju
okoliša i većoj produktivnosti agroekosustava. Agro-ekosustav je
uravnotežen ako je bogat ra-zličitim vrstama kukaca i grinja, uz
uvjet da brojnost svake vrste ne prelazi prag odluke za primjenu
mjera zaštite biljaka.
Štetne vrste kukaca i grinja proizvođači lakše prepoznaju jer im
svake godine ugro-žavaju ekonomsku dobit. Štetnici biljaka
prouzročuju izravna ili neizravna oštećenja, prijenosnici su
biljnih bolesti ili onečišćuju poljoprivredne proizvode (Dijagram
1.).
Dijagram 1. Štete u biljnoj proizvodnji zbog prehrane
poljoprivrednih štetnika
Ovisno o vremenskim prilikama, ali i po-stupcima proizvođača,
štetnici se mogu pojaviti u velikim ili malim populacijama.
Uznemirenja tla (obrada, gnojidba i dr.), monokultura i primjena
kemijskih pesti-cida prouzročuju smanjenje brojnosti i ra-
Suzbijanje žičnjaka u kukuruzu prema načelima integrirane
zaštite bilja
Mirjana Brmež, Jasenka Ćosić, Emilija Raspudić, Renata
Baličević, Anita Liška, Ivana Majić, Jelena Ilić, Ankica Sarajlić,
Pavo Lucić, Marija Ravlić, Josipa Puškarić
-
28
znolikosti vrsta kukaca i grinja. Čestom pri-mjenom samo jedne
mjere zaštite biljaka i kemijskih pesticida s jednakim djelatnim
tvarima razvila se otpornost štetnika na in-sekticide. Drugi je
nepoželjan utjecaj sma-njenje populacije prirodnih neprijatelja
štetnika.
Primjer je nepoželjnoga učinka pestici-da širokoga spektra
djelovanja kada se pri-mjenom protiv ciljanoga štetnika suzbiju i
prirodni neprijatelji neciljanoga štetnika, koji je prisutan u
polju u manjoj brojnosti, te neciljani štetnik postaje dominantan i
ekonomski značajan.
Primjenom insekticida širokoga spektra djelovanja za suzbijanje
kupusara (Slika 1.) u kupusu uništava se populacija prirodnih
neprijatelja drugoga štetnika kupusa – ku-pusnoga moljca (Slika
2.).
Preporučena doza primijenjenoga insek-ticida protiv kupusara
slabo djeluje na ku-pusnoga moljca. Kupusni moljac tada po-staje
dominantan štetnik na kupusu jer nema konkurenciju za izvor hrane,
a njegovi su prirodni neprijatelji uništeni. Slični su pri-mjeri
zabilježeni nakon folijaranih tretmana protiv lisnih uši ili
gusjenica na hortikultur-nim biljkama, pri čemu se suzbijaju i
po-pulacije važnih predatora kao što su trčci i
Slika 1. Gusjenice kupusara(izvor:
https://www.gardenersworld.com)
uholaže, a štetne grinje i druge vrste kukaca postaju
dominantni. Nepoštivanje plodore-da, odnosno monokultura
prouzročuje po-javu dominantnosti samo jedne vrste štetni-ka jer
pogoduje štetniku koji je specijaliziran za kulturu koja se
kontinuirano uzgaja.
Slika 2. Gusjenica kupusnoga moljca(izvor: Shipher Wu,
http://www.nhm.ac.uk)
Štetnici mogu biti stalno prisutni u polju, a imati malu važnost
za prinos i kvalitetu proizvoda, dok neke vrste štetnika u malim
populacijama mogu prouzročiti značaj-ne štete. Zbog toga je važno
pratiti pojavu štetnika te poznavati ekonomske pragove odluke i
štetnosti za najvažnije vrste.
Uspješan poljoprivrednik primjenjuje sve raspoložive mjere
prevencije od štetni-ka te na osnovi brojnosti štetnika odlučuje o
primjeni ekološki i ekonomski najisplati-vije metode suzbijanja.
Spomenuti primjer djelovanja strateški je cilj integrirane zašti-te
bilja (IZB).
Integrirana zaštita bilja od štetnika teme-lji se na uporabi
kemijskih pesticida kao po-sljednje mjere. Naglasak je na
promišljanju i sposobnosti proizvođača da argumentira svaku svoju
odluku u poljoprivrednoj pro-izvodnji. Integrirana zaštita bilja
počela se razvijati tijekom 1970-ih godina, nakon raz-doblja
velikih otkrića kemijskih pesticida, ali i toksikoloških problema
koji su nastali zbog njihove primjene.
Dugoročno održiva proizvodnja podra-zumijeva proizvodnju
zdravstveno sigur-ne hrane uz minimalni ekonomski trošak i
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja
Suzbijanje žičnjaka u kukuruzu prema načelima integrirane
zaštite bilja
-
29
maksimalnu kombinaciju svih mjera zašti-te bilja: agrotehničkih,
mehaničkih, fizikal-nih, bioloških i kemijskih. Svake godine sve je
manje dopuštenih kemijskih pesticida, a time se poljoprivrednicima
oduzima vrlo važan alat za zaštitu biljaka. Prema podat-cima
Ministarstva poljoprivrede RH poljo-privrednici su potrošili oko
šeststo milijuna kuna na pesticide u 2016. godini u Hrvat-skoj.
Međutim, ta golema svota upućuje i na količinu pesticida koja je
primijenjena u tlo ili na biljke u RH u samo jednoj godi-ni, a to
je oko 6.000 tona. Prema Pravilniku o uspostavi akcijskog okvira za
postizanje održive uporabe pesticida (NN, 142/2012)
poljoprivrednici imaju pravo ostvariti po-ticaje za dobrovoljnu
provedbu integrira-ne zaštite bilja. Stoga se danas kao najveća
potreba nameće razvoj strategije održive zaštite bilja od
štetnika kako bi se smanjio ekonomski i ekološki rizik te rizik za
zdrav-lje ljudi i životinja.
Integrirana zaštita kukuruza od žičnjaka
Prije sjetve kukuruza važno je pretpo-staviti koji će se
štetnici pojaviti, ustanovi-ti prisutnost štetnika u tlu te, ako je
mogu-će, primijeniti neku od mjera prevencije od mogućih šteta.
Nakon sjetve poljoprivred-nik mora pratiti zdravstveno stanje
kuku-ruza i brojnost štetnika kako bi na osnovi zabilježenih
podataka donio pravodobnu odluku o primjeni najučinkovitije
kombi-nacije mjera suzbijanja (Dijagram 2.).
Dijagram 2. Koraci integrirane zaštite bilja od štetnih
kukaca
Poznavanje štetnika
Svakom problemu valja pristupiti pitaju-ći se je li naše znanje
i iskustvo dovoljno za uspješno rješavanje problema ili je
potreb-no dodatno se educirati. Prije svega, poljopri-vrednik za
svaku uzgojnu parcelu treba voditi
zasebnu evidenciju, tj. prije sjetve treba zapi-sati plan i
tehnologiju proizvodnje, očekiva-nja i pretpostavke o pojavi
poljoprivrednih štetnika u vegetaciji. Već će pri početnoj ana-lizi
poljoprivrednik uočiti nedostatke u zna-nju ili iskustvu te si
omogućiti dovoljno vre-mena da nadoknadi znanje i iskustvo.
Suzbijanje žičnjaka u kukuruzu prema načelima integrirane
zaštite bilja
Mirjana Brmež, Jasenka Ćosić, Emilija Raspudić, Renata
Baličević, Anita Liška, Ivana Majić, Jelena Ilić, Ankica Sarajlić,
Pavo Lucić, Marija Ravlić, Josipa Puškarić
-
30
Za dobro poznavanje štetnika u poljopri-vrednoj proizvodnji
poljoprivrednik treba odgovoriti na sljedeća pitanja: • Koji su
najznačajniji štetnici na kulturi
koja se uzgaja?• Kako prepoznati štetnika? • Je li ustanovljena
prisutnost ciljanoga
štetnika na uzgojnoj parceli prije sjetve?
• Kada u godini ili vegetaciji čine štete? • Koji stadij
štetnika prouzročuje
oštećenja? • Koji su simptomi oštećenja? • Koji uvjeti pogoduju
štetniku?• Kolika je kritična brojnost štetnika?
Kukuruz je, uz pšenicu, najvažnija ratar-ska kultura u
Hrvatskoj. Sije se svake godi-ne na više od 300.000 ha. Uz druge
važne čimbenike uspješna proizvodnja kukuruza ovisi o pojavi
štetnika. Među brojnim štet-nicima kukuruza u Hrvatskoj žičnjaci su
po-tencijalno najopasniji. Uz žičnjake najzna-čajniji su štetnici
kukuruzni moljac (Ostrinia nubilalis), kukuruzna zlatica
(Diabrotica vir-gifera virgifera) i sovice (gusjenice iz poro-dice
Noctuidae).
Slika 3. Žičnjak(izvor: https://extension.entm.purdue.edu)
Žičnjaci pripadaju redu kornjaša (Cole-optera) i porodici
Elateridae. To su crvolike ličinke, tijela dugoga od 1 do 3 cm, a
naziv su dobile po tijelu koji nalikuje na bakrenu žicu (Slika 3.).
Odrasli stadiji tog štetnika ne prouzročuju značajne štete, a
nazivaju se klisnjaci (Slika 4.). Za razvoj jedne generaci-je tog
štetnika potrebno je od tri do pet go-dina, ovisno o vremenskim
prilikama i vrsti žičnjaka. Na istoj oranici često je prisutno više
vrsta istodobno.
Odrasli kornjaš od kraja travnja do sredi-ne srpnja odlaže jaja
plitko u površinskome sloju tla. Nakon nekoliko tjedana iz jaja
izla-ze ličinke koje se hrane iduće 2 – 3 godi-ne, tj. sve do
kukuljenja mladim korijenjem i sjemenjem. Žičnjaci su podzemni
štetni-ci. Rastu, razvijaju se i hrane se isključivo u tlu, a štete
čine tijekom cijele godine. Poli-fagni su štetnici. Najbolji su
domaćini žita-rice, krumpir i mahunarke. Nakon kukulje-nja
preobražavaju se u klisnjake, tj. odrasle stadije. Klisnjaci
prezimljuju u tlu te u pro-ljeće izlaze iz tla, hrane se najčešće
pelu-dom, pare se i započinju novi ciklus odla-ganjem jaja.
Kada se prvi put ustanove u tlu, može se očekivati njihova
prisutnost idućih pet go-dina na istoj parceli. Istodobno su na
par-celi prisutni svi razvojni stadiji tog štetnika, no jaja i
kukuljice vrlo se teško pronalaze u odnosu na mlađe i starije
ličinke (Slika 5.).
Slika 4. Klisnjak(izvor: Ivana Majić, 2008.)
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja
Suzbijanje žičnjaka u kukuruzu prema načelima integrirane
zaštite bilja
-
31
Jaja Ličinke
KukuljicaKlisnjak
Slika 5. Životni ciklus žičnjaka (izvor: https://pireco.eu)
Simptomi oštećenja (Slika 6.) na kuku-ruzu nakon prehrane
žičnjaka jesu prori-jeđeni sklop, hodnici, rupe i izgriženo
sje-menje, korijenje i stabljika te uvrnuti i žuti listovi. Jedna
ličinka može potpuno uništi-ti najmanje dva sjemena kukuruza.
Napad-nute biljke imaju poremećene fiziološke procese, pa su uvele
i deformirane biljke ta-kođer simptom napada žičnjaka. Oštećenje od
žičnjaka, primjerice prorjeđenje sklopa, često se pripisuje
nepoželjnom djelovanju herbicida ili loše obavljenoj sjetvi.
Temperature tla iznad 10 °C pogoduju žičnjacima te se aktiviraju
nakon prezimlja-vanja i kreću se prema zoni korijenja bilja-ka. Te
temperature pogoduju i klijanju sje-menja, što dovodi do
oslobađanja CO2, koji privlači kukce. Pri suhome i vrućem vre-menu
(oko 25 °C) žičnjaci odlaze u dublje slojeve tla, do 1 metra
dubine, u potrazi za vlagom. U tlu se više kreću u vertikalnome
negoli u horizontalnome smjeru. U dubljim slojevima tla hrane se
humusom. Intenzi-tet zaraženosti vrlo je teško ustanoviti jer se
žičnjaci pojavljuju mjestimično u polju.
Slika 6. Simptomi šteta od žičnjaka: a) oštećeno sjeme kukuruza
(izvor: https://extension.entm.purdue.edu, Obermeyer, J.; b)
prorijeđen sklop (izvor: https://entomology.ces.ncsu.
edu; c) rupe u stabljici (izvor:
http://bulletin.ipm.illinois.edu)
a) b) c)
Moguće je ustanoviti 0 %-tnu i 100 %-tnu štetu na maloj
udaljenosti na istoj uzgojnoj parceli ovisno o prisutnosti
žičnjaka.
Kritična brojnost žičnjaka (ekonomski prag odluke) u kukuruzu
ovisi o agroklimat-skim uvjetima područja proizvodnje te vr-sti
žičnjaka. Istraživanja upućuju na to da je-dan (za vrstu Agriotes
brevis) do pet žičnjaka (za vrstu A. ustulatus) po mamcu znače
opa-snost, tj. mogućnost nastanka ekonomski značajnih šteta u
kukuruzu. Ako se ne rabe mamci, nego se pregledava tlo, tada je
kri-tičan broj najmanje dva žičnjaka u tlu pri-kupljenom nakon 10
zahvata štihačom na jednome mjestu. Nakon višegodišnjih
istra-živanja u Italiji ustanovljeno je da se značaj-ni gubitci u
prinosu kukuruza mogu očeki-vati tek nakon što se ustanovi 15
žičnjaka po hranidbenome mamcu ili nakon što se usta-novi više od
15 % oštećenih biljaka u polju.
Prevencija Ako je godinu prije sjetve ili ranije usta-
novljena prisutnost žičnjaka na polju ispod kritičnoga broja,
potrebno je primijeniti
Suzbijanje žičnjaka u kukuruzu prema načelima integrirane
zaštite bilja
Mirjana Brmež, Jasenka Ćosić, Emilija Raspudić, Renata
Baličević, Anita Liška, Ivana Majić, Jelena Ilić, Ankica Sarajlić,
Pavo Lucić, Marija Ravlić, Josipa Puškarić
-
32
metode prevencije prije sjetve kukuruza kako bi se smanjila
mogućnost nastanka štete. Prevencija podrazumijeva odabir lo-kacije
s obzirom na povijest polja (plodo-red), odabir tolerantnijih
hibrida, raniju sje-tvu, duboku obradu tla i navodnjavanje.
Za sjetvu kukuruza treba odabrati polja niskoga rizika štete od
žičnjaka. Veća broj-nost žičnjaka očekuje se u tlu koje je dugi niz
godina korišteno za uzgoj žitarica, kod oranica nedavno pretvorenih
iz travnjaka ili su susjedne parcele uglavnom livade ili pašnjaci.
Karakteristike oranice kao što su vlažnost, nagib, orijentacija,
sadržaj ogran-ske tvari u tlu i dr. važni su za brojnost
po-pulacije žičnjaka. Vlažnija tla, bogatija hu-musom i općenito
sadržajem organske tvari (> 5 %), pogodnija su za žičnjake.
Žič-njaci se hrane humusom, a tla bogata or-ganskom tvari
mikrobiološki su aktivnija, toplija i vlažnija, što pogoduje bržem
ra-zvoju ličinaka. Preobrazbom u starije stadi-je ličinaka žičnjaci
imaju dodatne potrebe za prehranom, a time nastaju i veće
štete.
U Velikoj Britaniji ustanovljeno je da su oranice pod nagibom,
tj. s padinama okre-nutim prema jugu značajnije zaražene u odnosu
na sjevernu stranu, što upućuje na afinitet žičnjaka prema toplijem
tlu. Budu-ći da su polifagni štetnici, plodored slabije utječe na
brojnost žičnjaka. Znanstvenim istraživanjima ustanovljeno je da se
popu-lacija žičnjaka smanjuje rotacijom kukuru-za s graškom i
lupinom. Oranice u sustavu minimalne obrade tla ocijenjene su
viso-korizičnima. Pri dubokoj obradi tla, čak i na oranicama
korištenim za uzgoj žitarica, smanjuje se brojnost žičnjaka.
Odgođena ili kasnija sjetva kukuruza, obilne proljetne kiše uz
temperature više od 15 °C poveća-vaju rizik za nastanak značajnoga
gubitka u prinosu.
Na tržištu nema sjemena otpornih hibri-da kukuruza, ali između
najčešće sijanih hi-brida postoje razlike u osjetljivosti prema
žičnjacima. Ako je moguće, za sjetvu treba odabrati hibrid koji je
deklariran kao tole-
rantniji na podzemne štetnike kao što su ličinke kukuruzne
zlatice. Nekoliko hibrida kukuruza Poljoprivrednoga instituta
Osijek (OSSK) pokazalo je sposobnost regeneraci-je korijena nakon
prehrane štetnika.
Osiguranje usjeva od šteta od žičnjaka prijedlog je za sve
proizvođače u područji-ma visokoga rizika od tog štetnika, a od
Eu-ropske unije (Uredba 2013/1305/EU) mogu se dobiti potpore za
ugovorena osiguranja.
MonitoringŽičnjaci su štetnici koji u malim populaci-
jama mogu prouzročiti značajne gubitke u prinosu kukuruza. Zbog
toga je važno zna-ti povijest polja s obzirom na oštećenja od
žičnjaka te ustanoviti mogućnost pojave žičnjaka prije sjetve.
Osnova je monitorin-ga štetnika u polju evidencijski list o
opa-žanju prisutnosti štetnika, razdoblju poja-ve i simptomima
oštećenja. Preporuka je za svaku parcelu imati zasebnu bilježnicu,
rokovnik ili elektronički dokument. Speci-jalizirane aplikacije za
zaštitu bilja za pa-metne uređaje praktične su, štede vrijeme
proizvođaču te pomažu pri prepoznava-nju štetnika i donošenju
odluka (pr. SIMA-GRIO-W, Bayer Pest Portal, PinovaMobile, Agrivi,
Side Effects Guide, Trapview, Pest Control Technology (PCT) i
dr.).
Različite metode ulova žičnjaka i klisnja-ka primjenjuju se kako
bi se ustanovila nji-hova prisutnost u polju. Metoda kopanja jama
ili postavljanje biljnih mamaca u tlo na nekoliko mjesta na parceli
primjenjuje se kako bi se ustanovila prisutnost i broj-nost
žičnjaka prije sjetve. Preporuka je pre-gledati tlo nakon što
temperature tla budu iznad 8 °C tijekom 10 uzastopnih dana
(od-nosno najranije krajem veljače, a najkasni-je sredinom
travnja). Tlo iz jame iskopa se na foliju, a pronađene jedinke
žičnjaka pre-broje se, zabilježe u evidencijskome listu i prikupe u
posudicu s alkoholom kako bi se sačuvali do identifikacije. No za
ulov žičnja-ka najčešće se rabe hranidbeni mamci, tj. navlaženo
sjemenje žitarica (Slika 7.).
Okolišno prihvatljiva zaštita bilja
Suzbijanje žičnjaka u kukuruzu prema načelima integrirane
zaštite bilja
-
33
U plastičnu posudu s rupicama treba do-dati oko 0,5 dL sjemena
kukuruza i pšenice koje je prethodna 24 h bilo položeno u vodi.
Posudu s vlažnim sjemenjem treba zatvo-riti poklopcem i položiti
otprilike oko 5 cm ispod površine tla. Osim te smjese može se
upotrijebiti mješavina 2 dL zobenih pahulji-ca, 2 dL pšeničnoga
brašna, 1 dL vode i 2 žli-ce meda. Mrežaste plastične vrećice za
voće i povrće ili najlonske čarape napune se tom smjesom te se
oblikuju u loptice.
Slika 7. Način postavljanja hranidbenih mamaca za ulov žičnjaka:
a) sjeme žitarica u perforiranoj plastičnoj posudi (izvor: a)
https://potatoes.ahdb.org.uk, Parker, B.); b) sjeme
žitarica u plastičnoj mrežastoj tkanini u jami (izvor: Šimić,
M., 2018.); c) sjeme žitarica u jami (izvor: Teofilović, S.,
2017.)
Slika 8. Pokrivanje hranidbenoga mamca folijom (izvor:
Teofilović, S., 2018.)
Najjednostavnije je položiti mješavinu (prethodno namočenu u
vodi) sjemenja ži-tarica izravno u jamu.
Hranidbeni mamci moraju se pokriti slo-jem tla i crnom folijom
te obilježiti štapom
radi lakše uočljivosti u polju. Folijom se osi-gurava
zagrijavanje sjemenja žitarica, od-nosno klijanje i fermentacija,
pri čemu se oslobađa CO2, koji privlačno djeluje na žič-njake. Ulov
na mamcima pregledava se je-danput tjedno.
Za ulov klisnjaka iz roda Agriotes najče-šće se rabe feromonski
mamci. CSALO-MON® YF mamci (Slika 9.) postavljaju se na površinu
tla rano u proljeće i rabe se do srpnja. CSALOMON�