Obligacije - skripta

(ZAKON O OBLIGACIONIM ODNOSIMA – ZOO /preuzet/)

POJAM (ELEMENTI) OBLIGACIONO-PRAVNOG ODNOSA

Obligacija (od lat. obligatio – obaveza) označava pravni odnosizmeđu najmanje dva lica, od kojih je jed-no (povjerilac) ovlaštenoda od drugog (dužnika) zahtijeva da nešto učini ili ne učini, ipredstavlja jedin-stvo prava i obaveza koje padaju na navedenesubjekte. Kada jedno ili više lica ima pravo zahtijevati od drugogda im nešto učini ili propusti učiniti (trpi), kažemo da se ta licanalaze u obligacionom odnosu.

Obligacija ima svoje karakteristike: ona je relativan odnos [nitišteti niti koristi trećim licima nego samo onim kojih se tiče –titularu prava i titularu obaveze] imovinskog karaktera, zaštićenzakonom [strane stupaju u obligaciju iz nekog imovinskog interesaznajući da imaju pravo tražiti naknadu pravnim putem], sa tačno od-ređenim sadržajem i subjektima [sadržaj joj čine prava i obavezesubjekata].

Obligaciono-pravni odnosi su građansko-pravni odnosi na osnovu kojih jedno lice (povjerilac, vjerovnik) ima ovlaštenjeda od drugog lica (dužnika) zahtjeva određenu činidbu,pozitivnog ili negativnog karaktera, koju je dužnik obavezanizvršiti.

Subjekti obligaciono-pravnog odnosa su:

1) Povjerilac (vjerovnik) – lice ovlašteno da zahtjeva činidbu – potraživanje;

2) Dužnik – lice koje je obavezano na činidbu – obligacija ili obaveza;

Predmet (objekt) obligaciono - pravnog odnosa je činidba,odnosno određeno pozitivno ili negativno ponašanje dužnika.

Pozitivne činidbe se mogu sastojati u nekom:

a) davanju ( npr. kod ugovora o prodaji – obaveza prodavca da kupcu preda stvar ),

b) činjenju ( npr. kod ugovora o djelu – dužnost jedne od ugovornih strana da izvrši neki posao ).

Negativne činidbe se mogu sastojati u nekom:

a) nečinjenju ( npr. da se ne učestvuje u javnoj licitaciji ), b) trpljenju ili uzdržavanju ( npr. kada neko trpi da komšija crpi

vodu iz njegovog bunara )

U pravilu, predmet dužnikove obaveze može biti svakačinidba, ali ona mora biti:

1) moguća, 2) dopuštena, i 3) određena ili odrediva.

Razlika obligaciono-pravnog od stvarno - pravnog odnosasastoji se u slijedećem:

1) dok stvarno-pravni odnos djeluje prema svima ( erga omnes ), obligaciono-pravni odnos djeluje samo između određenih lica( inter-pares ) . Učinak obligacionopravnog ugovora može se proširiti i na treća licaukoliko se ugovorne strane dogovore, odnosno ukoliko su ugovorne strane takvopravo ugovorile u korist trećeg lica. U takvoj pravnoj situaciji, jedna ugovornastrana u svoje ime ugovori potraživanje u korist treće strane. Tada treće lice stičesopstveno i neposredno pravo prema dužniku, ako nije nešto drugo ugovoreno.Ugovorač koji je prenio pravo na treće lice, ima pravozahtijevati od dužnika da izvrši obavezu. Dužnik može istaćisve prigovore prema ugovaraču po osnovu ugovora.

2) zasnivanjem stvarno-pravnog odnosa nastaje pravo na nekoj stvari, dok zasnivanjem obligaciono-pravnog odnosa nastajesamo osnov/zahtjev za sticanje stvarnog prava, odnosno za

pribavljanje stvari. Na osnovu ugovora se dakle traži realizacijastvarnog prava. Ugovor je pravni osnov za sticanje stvarnog prava.

3) dok je kod stvarnog prava poznata samo jedna strana tog odnosa (titular nekog stvarnog prava), a druga strana u tomodnosu se javlja tek kada povrijedi to pravo, kodobligaciono-pravnog odnosa su subjekti unaprijed određeni ipoznati.

VRSTE OBLIGACIJA

(1) Obzirom na obavezu dužnika obligacije se dijele napozitivne (aktivne) i negativne (pasivne).

Kada je dužnik obavezan na aktivno činjenje (dare i facere) govorimoo pozitivnim obligacijama. Dava-nje od strane dužnika se najčešćesastoji od predavanja stvari povjeriocu u trajni (predaja kupljenestvari) ili privremeni posjed (davanje stvari u zakup). Kod činjenjadužnik je oabevaz da svojim fizičkim ili inte-lektualnim radomizvrši određeni posao u korist povjerioca

Kada se od dužnika očekuje samo njegovo pasivno držanje govorimo onegativnim obligacijama, u ko-je spadaju propuštanje (non facere) itrpljenje (dare). Propuštanje znači dužnikovo neizvršavanje radnjina koje bi inače bio ovlašten. Propuštati dužnik može samo vlastitua ne i tuđu radnju. Kod trpljenja dužnik se mora uzdržati odčinjenja ali i dopustiti povjeriocu preduzimanje određene radnje.

Kod pozitivne obligacije propuštena radnja se može naknadno izvršitia negativne ne (postupanje suprot-no negativnoj obligaciji odmahpovlači povredu prava). Kod pozitivnih obligacija zastarjevanjepočinje pr-vog narednog dana kada je povjerilac imao pravo tražitiispunjenje obaveze dok kod negativnih počinje od dana kada je dužnikpostupio suprotno svojoj obavezi.

(2) Obzirom na izvor nastanka obaveze mogu biti ugovorne(nastaju izjavom volje i uređuju ih dispozi-tivne norme) ivanugovorne (nastaju na temelju radnji, svojstava ili stanja tetačno određenih činjenica pre-dviđenih zakonom i za njih jedispozitivnost sekundarnog značaja).

Najčešći izvor obligacija je ugovor, kao saglasna izjava voljeugovornih strana kojom žele postići odre-đeno pravno djejstvo. Da biugovor bio temelj obligacije strane se moraju saglasiti najmanje obitnim sastojcima ugovora.

Vanugovorni izvori obligacija su: (a) prouzrokovanje štete [najčešćiizvor poslije ugovora, jer je opće pravi-lo da onaj koji prouzrokujenekom štetu (obična šteta i izmakla korist, imovinska i neimovinska)tu štetu mora naknaditi osim ako dokaže da je nije prouzrokovao];(b) neosnovano obogaćenje [stjecanje imovinske koristi bez pravnogosnova iz imovine drugog lica]; (c) poslovodstvo bez naloga [kadajedno lice otklanja ili sprječava štetu drugom licu bez ovlaštenjatog lica]; (d) jednostrana izjava volje [javno obćanje nagrade iizdavanje vri-jednosnih papira].

(3) Obzirom na broj lica i djeljivost predmeta obligacije mogubiti jednostrano i dvostrano obvezne (za proste obligacije ukojima su samo dvije ugovorne strane povjerilac i dužnik); tesolidarne, djeljive i nedjeljive (kada na strani povjerioca ilidužnika ili oboje imamo množinu subjekata).

Kod solidarnih obligacija svaki od više dužnika – sadužnika činidbuje dužan u potpunosti ispuniti (pasivna solidarna obligacija), tj.svaki od sapovjerilaca može ispunjenje obaveze zahtijevati ucjelosti (aktivna solidarna obligacija) a obaveza naravno prestajekada jedan od dužnika ispuni cijelu obavezu i kad je primi bilo kojiod povjerilaca. [Pasivne i aktivne solidarne obligacije iz knjigeako ne nakadno???]

Od toga da li se predmet dužnikove obveze može ispuniti u alikvotnimdijelovima, zavisi i da li se radi o djeljivoj ili nedjeljivojobligaciji. Djeljive (najčešće novčane i stvari koje se mogupodjeliti bez oštećenja) se od nedjeljivih (faktička djeljivost nijemoguća zbog svojstva predmeta obveze ili je pravna tj. proistekla izpravnog posla čijim je predmetom) razlikuju samo po kvantitetu a nekvalitetu. [Iz djeljivih obligacija mogu nastati više samostalnihobligacija ali i solidarne, dok kod nedjeljivih obligacija može bitisamo solidarna.]

(4) Obzirom na ličnost dužnika obligacije mogu biti lične inelične.(5) Prema dužini trajanja obligacije mogu biti trenutne itrajne.(6) Obzirom na određenost radnje obligacije mogu bitiindividualne i generičke.(7) Obzirom na množinu predmeta obligacije mogu bitialternativne, fakultativne (koje ovlaštenje izbora mogu datidužniku ili povjeriocu) i kumulativne.

(8) Potpune i prirodne obligacije se razlikuju po nivou pravnezaštite koju uživaju. Prirodne obliga-cije se dalje dijele nazastarjele, obligacije kod čijeg zaključivanja nije poštovanaodređena (dokaz-na) forma i obligacije iz dopuštene igre iliopklade ako predmet igre ili opklade nije predat.(9) I kao posebna kategorija obligacija se javljaju novčaneobligacije (mada i nenovčane obligacije, u slučaju kada nisuizvršene nikako ili u potpunosti, povlače naknadu štete izrečenu unovcu

NAČELA (PRINCIPI) OBLIGACIONO-PRAVNIH ODNOSA

Načela obligaciono-pravnih odnosa su: 1. Načelo ravnopravnosti, 2.Načelosavjesnosti i poštenja, 3. Načelo zabrane zloupotrebe prava, 4. Načelo zabranestvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja, 5. Načelo ekvivalentnosti, 6. Načelozabrane prouzrokovanja štete i 7. Načelo dužnosti ispunjenja obaveze.

1. SLOBODA UREĐIVANJA UGOVORNIH ODNOSA, sa posebnim ograničenjima,omogućava ugovornim stranama da svojim voljama zasnuju, mijenjajuili ukinu obligacione odnose, dajući im ovlaštenje da ugovorezaključuju ili ne zaključuju s kim hoće, odrede sadržaj i formuugovora kroz niz sloboda (za svaku od ugovornih strana).

2. NAČELO RAVNOPRAVNOSTI - stranke imaju potpuno jednaka pravau svakom pogledu. podrazumjeva pravnu a ne ekonomskuravnopravnost ugovornih strana.To znači da jedna ugovorna strana nemože iskorištavati svoj jači ekonomski položaj i druge prednosti i nametati drugojstrani obavezu koju ona po redovnom toku stvari ne bi prihvatila (npr.prihvatanje obaveze da se prodaja uslovljava protivno dobrimposlovnim običajima);

3. NAČELO SAVJESNOSTI I POŠTENJA - (bona fides) se traži prisklapanju ugovora od obje ugovorne strane, a ocjena ovog načelaostaje na sudovima za svaki konkretni slučaj.

4. NAČELO ZABRANE ZLOUPOTREBE PRAVA - ograničava prava pojedincapravima drugih pojedinaca ili radi zaštite javnog interesa.Zloupotrebe prava postoje kada titular svoje pravo koristi samo sciljem da drugom nanese štetu (šikana) ali i kada titular to pravokoristi protivno svrsi radi koje je ono dato. zabranjeno jevršenje prava i obaveza iz obligacionih odnosa suprotnocilju zbog koga je ono ustanovljeno ili priznato. Realizacijomprava ne smije se drugi ometati u njegovom pravu, niti mu se vršenjem svogprava smije nanositi šteta, te je isključena samovolja, objest, nepažnja i sl.

5. NAČELO ZABRANE STVARANJA I ISKORIŠTAVANJA MONOPOLSKOG POLOŽAJA - zabranjeno je stvaranje nekog odnosa iskorištavanjemmonopolskog položaja kojim se stiču materijalne koristi, a koje nisu utemeljenena radu i stvaranju ravnopravnog odnosa ugovornih strana .

6. NAČELO EKVIVALENTNOSTI /jednake vrijednosti uzajamnihdavanja/ - odnosi se samo na dvostrano obvezujuće ugovore ali nepodra-zumjeva matematičku podudarnost i ne primjenjuje seapsolutno ni na sve dvostrano obvezujuće ugovore (primjenjuje sekod prekomjernog oštećenja i zelenaškog ugovora).

Međutim, svaka povreda ovog načela ne proizvodi isteposljedice (nekada će biti ništavost, nekada rušljivost).

7. NAČELO ZABRANE PROUZROKOVANJA ŠTETE - učesnici uobligaciono-pravnim odnosima dužni su postupati na načinkojim se drugom učesniku ne nanosi, odnosno, ne prouzrokuješteta. Prema tome, dužni su se suzdržati od svih postupaka kojim bi sedrugom učesniku nanijela šteta.

8. NAČELO DUŽNOSTI ISPUNJENJA OBAVEZE - učesnici su dužniispuniti obavezu u cijelosti, i to na ugovoreni način i uugovoreno vrijeme . Ugovor se mora poštovati u cijelosti, jer je on zakon zaugovorne strane. Ako jedna strana ne ispuni preuzetu obavezu u cijelosti i naugovoreni način, pa time drugoj strani nanese štetu, dužna je tu štetu naknaditi.Ovo propuštanje može imati za posljedicu raskid ugovora zbog neispunjenjapreuzete obveze.

9. PAŽLJIVO PONAŠANJE U IZVRŠAVANJU OBVEZA I OSTVARIVANJU PRAVAPri ispunjenju obaveza, učesnici obligacionopravnih odnosa

dužni su ponašati se pažnjom dobrog domaćina, pažnjom dobrogprivrednika ili sa pažnjom dobrog stručnjaka (povećanompažnjom):

Pažnja dobrog domaćina se odnosi na pravni standard građana u njihovim svakodnevnim životnim aktivnostima.

Pažnja dobrog privrednika je pravni standard koji se odnosi na pravna lica i vršioce samostalnih djelatnosti kao učesnike u pravnom prometu.

Pažnja dobrog stručnjaka (povećana pažnja, pažnja profesionalca) jeste pojačana pažnja koja se zahtijeva od stručnih lica koja se profesionalno baveodređenom djelatnošću.

NASTANAK (IZVORI) OBLIGACIONO-PRAVNIH ODNOSA

1. Ugovori - To su dvostrani pravni poslovi kojima se zasnivaju obligacioni odnosi, na osnovu kojih se ugovorne strane sporazumjevaju da jedna ugovornastrana (dužnik) drugoj strani (povjeriocu) izvrši određenu činidbu, ili se objestrane međusobno obavezuju da izvrše određene činidbe.

2. Prouzrokovanje štete - To je protupravna radnja kojom se činjenjem ili propuštanjem drugome prouzrokuje šteta, pri čemu je štetnik dužan nadoknaditištetu oštećenom pod zakonom propisanim uslovima. (Obična šteta i izmaklakorist, imovinska i neimovinska)

3. Sticanje bez osnova - To je prelazak imovine sa jednog na drugo lice bez pravnog osnova, uz obavezu sticaoca da je vrati.

4. Poslovodstvo bez naloga - To je mješanje u tuđe poslove, vršenjem nekog faktičkog ili pravnog posla od strane jednog lica u korist drugog, bez ovlaštenjaosobe u čiju korist se vrši taj posao. Može biti nužno i korisno.

5. Jednostrana izjava volje - To su izjave na osnovu kojih nastaje obaveza prema subjektu koji ispuni uslov, ako to obećanje nije prethodno opozvano nazakonom propisani način. Tu spadaju:a) Javno obećanje nagrade – njim e se neodređeni krug lica poziva da za

nagradu poduzme neku radnju, ili da postigne neki uspjeh, ili da se nađe uodređenoj situaciji ( npr. nagrada za najbolji roman).

b) Vrijednosni papir – to je pismena izjava kojom se njen izdavalac obavezuje ispuniti obavezu upisanu u toj izjavi njenom zakonitom imaocu( npr. mjenica, ček, konosman )

c) Legitimacioni papiri – to su željezničke, pozorišne i druge karte (ulaznice), bonovi i slične isprave koje sadrže obavezu za izdavaoca, uznapomenu da u njima nije naznačen povjerilac. Od legitimacionih papira treba razlikovati legitimacione znake, kojipredstavljaju samo dokaz za određenog povjerioca da je snjim zaključen dvostrani ugovor ( npr. broj na znaku koji se izdaje u garderobi).

I UGOVOR KAO IZVOR NASTANKA OBLIGACIONO-PRAVNOG ODNOSA

Obligacioni ugovori su dvostrani pravni poslovi kojim se jednastrana drugoj obavezuje nešto izvršiti ili propustiti, a druga toprihvata (kontrahenti). Njihova pravno relevantna saglasnost voljamože biti usm-jerena na nastanak, promjenu ili prestanakobligacionog odnosa (u našem pravu relevantna je izjava volje ali seni stvarna volja ne zanemaruje u potpunosti).

Bitni elementi ugovora neophodni za njegovo sklapanje su objektivni(navedeni u zakonu kao takvi) i subjektivni, a razlikuju se u tomešto subjektivne u slučaju spora svaka strana mora dokazati. Prirodni

elementi se podrazumjevaju u ugovoru ali ih strane izjavom voljamogu isključiti. Sporedni elementi su osnovni uslov slobodeugovaranja i ostavljeni su u potpunosti na volju stranaka.

Ugovori mogu biti:

I Jednostrano i dvostrano obvezni ugovori: kod jednostrano obveznihugovora obaveza nastaje samo na jednoj strani – dužnika, dokpovjerilac nema nikakvih obaveza prema njemu. Tu spadaju ugovor oprodaji, o posudbi, punomoćstvu bez naknade, koji imaju manjiprivredni značaj od dvostrano obveznih ugovora. Najtipičnijiovakvi ugovori su ugovor o prodaji, o djelu, o zakupu itd.Praktični značaj ove podjele ogleda se u uzajamnosti obaveza(jedna strana ispunjenje svoje obaveze može uslo-viti ispunjenjemobaveze druge strane), prigovoru o raskidanju zelenaškog ugovora iustupanju ugovo-ra koja mogu nastati samo kod dvostrano obveznihugovora.

II Teretni i dobročini ugovori: teretni ugovor postoji gdje jednastrana daje određenu naknadu za protu-činidbu koju dobija od drugeugovorne strane. Podjela na teretne-dobročine i jednostrano idvostra-no obvezne ugovore nije identična svi teretni ugovori su idvostrano obvezni ali svaki dvostrano ob-vezni ugovor nije iteretni. Ova podjela je značajna kod odgovornosti za fizičke ipravne nedostatke stvari, te kod raskidanja ugovora jer se koddobročinih ugovora kao bitna zabluda uzima i zabluda o pobudi.

III Formalni i neformalni ugovoriIV Konsenzualni i realni ugovori: za konsenzualne ugovore dovoljno je

da strane postignu saglasnost o bitnim elementima, bez nekeodređene forme ili predaje stvari drugoj strani; dok realniugovori na-staju kada strane postignu saglasnost o bitnimelementima ugovora i kad jedna od strana preda dru-goj stranistvar. Kod nas je uglavnom usvojen konsenzualni ugovor.

V Kauzalni i apstraktni ugovori: za kauzalni ugovor kauza (osnovobvezivanja) mora biti jasno istaknuta kao bitan element ugovora,što ne znači da kod apstraktni ugovora nema kauzu nego se ne vidi.Apstraktnim ugovorima se ubrzava promet roba i usluga.

VI Ekvivalentni i aleatorni ugovori: ekvivalentni ugovori svojimstranama pružaju od zaključenja uvid u sva njihova prava iobaveze, dok kod aleatornih ugovarači ponekad ne znaju ni ko ćebiti povjeri-lac a ko dužnik. Aleatorni ugovori najčešće zavise od

neizvjesnog budućeg događaja (o opkladi, igri, i sl.), te se nemogu pobijati zbog prekomjernog oštećenja.

VII Predugovor i glavni ugovorVIII Imenovani i neimenovani ugovori: imenovani ugovori imaju svoj

naziv i regulisani su zakonom zbog svoje važnosti i česteupotrebe, gdje su njihovi bitni elementi taksativno navedeni uzakonu; što ne znači da neimenovani ugovori ne moraju ispunjavatiopće uslove obligacionih ugovora.

IX Glavni i sporedni ugovori: glavni ugovor se potpuno samostalnozasniva i reguliše obligacioni odnos između strana, i kojem sedodaju i dijele njegovu sudbinu sporedni ugovori.

X Trajni i trenutni ugovori: podjela značajna kod raskida i izmjeneugovora.

XI Lični i nelični ugovoriXII Generalni i posebni ugovori: kod generalnih ugovora određeni su

samo opći elementi ugovora i uslovi izvršenja, te njihovo dužetrajanje.

TUMAČENJE UGOVORA

Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase. Međutim, prilikomtumačenja ugovora, nije potrebno uvijek se držati doslovno izraza kako oni glase, većtreba iz njih tražiti zajedničku namjeru ugovornih strana, i odredbe tako shvatitikako bi to bilo u duhu načela ZOO-a.

Nejasne odredbe ugovora, zaključene na unaprijed pripremljenjim obrascima– formularima, tumačiće se u korist suprotne strane , a ne one koja je štampala teobrasce – formulare.

Nejasne odredbe besplatnih ugovora, tumačiće se u smislu koji je manje težakza dužnika, a u teretnim ugovorima na način kojim se ostvaruje pravičan odnosuzajamnih davanja.

OPŠTE PRETPOSTAVKE ZA ZAKLJUČIVANJE PUNOVAŽNOG UGOVORA

Za nastanak ugovora ugovorne strane se moraju usaglasiti najmanje obitnim elementima konkretnog ugovora – predugovornim radnjama dolazido usaglašenja volje i sklapanja ugovora. Da bi jedan ugovor bioobligacioni mora ispunjavati sljedeće pretpostavke:

I da ugovorne strane posjeduju poslovnu sposobnost;II da postoji saglasna izjava volja ugovornih strana;III da postoji predmet ugovora;IV da postoji valjan osnov obvezivanja, a ponekad iV forma ugovora (poseban uslov samo kod pojedinih ugovora).

I POSLOVNA SPOSOBNOST UGOVORNIH STRANA dijeli se na sposobnostfizičkih (naglasiti dozvolu prije zaključenja i odobrenje nakonzaključenja ugovora od strane ograničeno sposobnih lica iznad 15g.) i pravnih lica (mjeri se sposobnošću njegovih organa prekokojih realizira svoju poslovnu sposobnost, izjednačena je sasposobnošću fizičkih lica i ograničena na okvire pravnesposobnosti tog lica).

II SAGLASNOST VOLJA UGOVORNIH STRANA je, uz slobodno davanje izjava ovolji (bez prinude, zablude ili prevare), ozbiljnost i stvarnost,uslov za valjanost ugovora. Izjava mora biti data uz svijest označaju i posljedicama zaključenja ugovora, te namjeru zazaključenjem upravo tog ugovora (ani-mus contrahendi). Relevantnavolja ne smije biti simulirana ili prividna. Da bi uopće došlo dougovora jedna strana (ponudilac) mora preuzeti inicijaticu i datiponudu drugoj (ponuđeni).Naš pravni sistem prepoznaje tri vrste ponude neodređenom brojulica: opću ponudu, izlaganje robe i slanje kataloga i oglasa, madase slanje kataloga i oglasa zapravo smatra kao poziv da se učiniponuda. Da bi izjava volje u obliku ponude proizvela pravnodjejstvo mora:

1) sadržavati najmanje bitne elemente za zaključenje tog ugovora(predmet ili cijenu i sl.), a za svaki drugi element budućegugovora takođe mora postojati saglasnost volja;

2) biti upućena od ovlaštenog lica koje želi za svoj računsklopiti ugovor (ponudilac) ili koje je ovlašteno da zaključiugovor (punomoćnik);

3) biti upućena određenom drugom licu s kojim se želi zaključitiugovor – ponuđeni;

4) sadržavati jasno izraženu volju ponudioca da želi zaključitiugovor i to sa ponuđenim pod uslo-vima iz ponude – u suprotnomto uzimamo kao poziv na pregovore;

5) i ukoliko tako zakon nalaže za budući ugovor, ponuda mora bitiu pisanoj formi.

Ponuda je jednostrana izjava volje usmjerena ka nastankuobligacionog odnosa, koja ne obvezuje ponudioca na izvršenje većpridržavanje njenog sadržaja do trenutka kada ponuđeni prihvatiodnosno odbije njen sadržaj. Ponuđač može u samoj ponudi istaknutiisključenje obaveznosti ponude (sa klauzulom bez obveze ilineobvezno) kao i istaknuti mogućnost opoziva ponude (samo uslučaju kada taj opoziv ponuđeni primi prije ili u isto vrijeme saponudom). Rokovi za prihvatanje ponude su odmah (ka-da je ponuđenilično prisutan), do roka navedenog u ponudi (rok za prihvat ilirazmišljanje) a ako rok u ponudi nije naveden i lice je odsutno,rok je dovoljno dug da 'ponuda stigne ponuđenom i on je razm-otri i da svojodgovor'.

Da bi prihvat ponude bio pravno relevantan mora ispunjavatiodređene pretpostavke:

1) mora potjecati od ponuđenog ili njegovog ovlaštenog zastupnikai biti upućen ponuđaču ili nje-govom zastupniku;

2) mora sadržajno odgovarati ponudi;3) iz prihvata ponude mora biti jasna volja ponuđenog da sa

ponuđačem sklopi ugovorom;4) mora stići ponuđaču u predviđenom roku (ako prihvat stigne

ponuđaču nakon isteka roka ali je otpo-slat na vrijeme Zakonpredviđa izuzetak od prestanka važenja ponude);

5) ukoliko je propisana forma za sklapanje tog ugovora i prihvat iponuda moraju biti u toj formi.

Spor oko vremena zaključenja ugovora postoji samo u ugovorimaizmeđu odsutnih lica, a važan je iz više razloga: od tadaproizvodi pravna dejstva, računa se zastara potraživanja iposlovna sposobnost ugovarača, razmatra se kod slučajne propastistvari itd. Po različitim teorijama postoje i razni odgovori:

(1) teorija izjave - ugovor je zaključen kada je ponuđeniprihvatio ponudu (francuska);

(2) teorija otposlanja - ugovor je zaključen kada je ponuđeniotposlao svoj prihvat ponudiocu;

(3) teorija prijema - ugovor je zaključen kada je ponuđačprimio prihvat bez obzira da li je pročitao;

(4) teorija saznanja – ugovor je nastao kada ponuđač sazna zasadržaj izjave o prihvatu ponude.

Naši su prihvatili teoriju prijema (čl. 31 st. 1 ZOO) jer se timedijeli rizik između ugovarača. Slično teorijama o vremenuzaključenja imamo i teorije mjesta zaključenja ugovora, ali je kod

nas Zakon odstupio od teorije prijema jer je ugovor zaključen umjestu gdje ponuđač ima sjedište ili prebivali-šte u trenutku kadaje učinio ponudu.

III PREDMET UGOVORA je sporan samo u pravnoj literaturi ali ne i upraksi – to je dužnikova obaveza iz jednog obligacionog odnosaodnosno i obavezu povjerioca da primi izvršenje te dužnosti (zarazliku od sadržaja ugovora, koji predstavlja jedinstvo prava iobaveze iz tog ugovora). Predmet ugovora može biti samo radnjapredviđena u zakonu i zakonom zaštićena, ali mora biti:1) moguć (što nije moguće izvršiti i ne obavezuje), sa posebnom

pažnjom prema tome da li nemoguć-nost postoji objektivno ilisubjektivno, tj. da li postoji od početka ili je nastalanaknadno: počet-na objektivna nemogućnost povlači ništavostugovora, dok naknadna objektivna povlači nemogućnost ispunjenjaugovorne obaveze dužnika i određena odgovornosti ako nijenastala višom silom; subjektivna nemogućnost početna ilinaknadna, ne povlači ništavost ugovora. Ukoliko je predmetugovora na počet-ku nemoguć ali naknadno može postati moguć,smatra se da je punovažan.

2) dopušten (nedopuštenost može biti pravna i moralna), posebice uodnosu na stvari čiji je promet zabranjen (javna dobra) iliograničen (oružje, lijekovi...); i

3) određen ili barem odrediv ako ga pri zaključenju ugovora nijemoguće u potpunosti odrediti nego sadrži podatke pomoću kojihse može odrediti (od ugovarača ili trećih lica i sudije, ili suzakonski postavljene više alternativnih obligacija).

IV OSNOV UGOVORA (ili causa) je cilj ugovora tj. ono zbog čega sedužnik obavezuje (kod dvostrano-obvezujućih ugovora obaveza jednestrane predstavlja osnov za obavezu druge; kod jednoobvezujućihugovora osnov se vidi u želji jedne strane da nešto poklonidrugoj). Ukoliko je osnova nedopuštena (suprotna javnom poretku),bilo zabranjena ili nemoralna, ugovor je ništav. Osnova takođe nesmije biti prividna (kada strane misle da zaključuju jedan azaključe drugi pravni posao; ili ako dva lica sklope ugovor kojižele ali prema trećim licima iznesu sasvim drugu causu).

IZJAVA VOLJE

Kod izjave volje zahtijeva se da ugovorne strane izrazesaglasnost o bitnim sastojcima ugovora. Svaki ugovor ima posebnebitne sastojke ( npr. kod prodaje su to predmet i cijena).

Izjava volje za zaključenje ugovora može se dati:

a) riječima , dakle usmenim putem, b) uobičajenim znacima (rukovanjem, kimanjem glave, nekad i

šutnjom), ili c) konkludentnim radnjama ( npr. kada kupac na osnovu ponude

pošalje prodavcu cijenu).

U nekim slučajevima, za punovažnost ugovora je, osim izjave volje, potrebna isaglasnost trećeg lica. Saglasnost se daje unaprijed (kao dozvola) ili naknadno (kaoodobrenje) ( npr . kada je po odredbama porodičnog zakona potrebno da organ starateljstva odobri otuđenje imovine lica koje je pod starateljstvom).

Pregovori koji prethode zaključivanju ugovora neobavezuju, tj. mogu, ali i ne moraju, dovesti do zaključivanjaugovora. Ali, pregovarači su pregovore dužni voditi ozbiljno,sa namjerom da se zaključi ugovor, te u skladu sa načelimasavjesnosti i poštenja.

Lice koje nema namjeru da zaključi ugovor, ne smije pregovaračima stvaratiprivid da takav ugovor želi zaključiti, jer ukoliko tako postupi, odgovaraće za štetuprouzrokovanu pregovorima. To isto se odnosi i na lice koje je imalo namjeruzaključiti ugovor, ali od toga odustane bez osnovanog razloga.

Izjava volje sadrži ponudu i prihvatanje.

Ponuda je prijedlog za zaključenje ugovora učinjen određenom licu, koja sadrži sve bitne elemente ugovora, tako dabi se njenim prihvatanjem mogao zaključiti ugovor. Bitni elementise odnose na važnost ugovora, a sporedni ne. Ako su ugovarači izostavili nekesporedne elemente s namjerom da ih kasnije regulišu, ugovor nastaje.

Izlaganje robe, sa označenjem cijene, smatra se ponudom.

Slanje kataloga, cjenovnika, tarifa i dr. obavještenja, oglasa putem štampe,radija, TV ne smatraju se ponudom, već samo pozivom da se učini ponuda podobjavljenim uslovim.

Ponuda je prihvaćena kada ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvata ponudu.

Da bi prihvat ponude proizveo pravno dejstvo, moraispunjavati određene uslove:

1) sadržina prihvatanja ponude mora u cijelosti da odgovara sadržini ponude, jer ako ponuđeni prihvata ponudu koju u nečemu mijenja ili dopunjuje,smatra se da je ponudu odbio i da je učinio drugu ponudu suprotnoj strani(onda se on javlja u ulozi ponuđača).

2) da je prihvatanje ponude stiglo ponudiocu blagovremeno i 3) da je prihvat učinjen u formi koju zakon propisuje za određeni ugovor .

Pod prihvatom se smatra i kada ponuđeni pošalje stvar iliplati cijenu ili učini neku drugu radnju koja se može smatratiizjavom o prihvatanju.

Kada su ponuđeni i ponudilac u neposrednoj blizini, ili se ponuda šaljetelefonski ili putem faxa, smatra se da je ponuda odbijena ukoliko nije prihvaćenabez odlaganja, a to znači odmah.

Šutnja ne znači prihvaćanje. Međutim, izuzetno, šutnja ponuđenogsmatraće se prihvatom ukoliko su ponudilac i ponuđeni u stalnoj poslovnoj vezi upogledu određene robe, a ponuda nije odmah ili u ostavljenom roku odbijena.

MANE VOLJE

1) prijetnja – (ugovor rušljiv, pobojan ) ,2) bitna zabluda – (ugovor rušljiv, pobojan ) ,3) prevara – (ugovor rušljiv, pobojan ) ,4) nesporazum – (ugovor ne nastaje – ništav je ) ,5) prividan (fiktivan) ugovor – (ugovor ne nastaje – ništav je ) .

Prijetnja, bitna zabluda i prevara čine ugovor rušljivim(pobojnim), pa zainteresovana strana može tražiti poništenjeugovora (podnosi se tužba za poništenje ugovora u subjektivnom roku od 1 god.od saznanja za razloge rušljivosti, a objektivni rok je 3 god. od zaključenja ugovora.

Ukoliko niko ne pobija ovaj ugovor u zakonom predviđenim rokovima, ugovor ostajena snazi ).

U slučaju nesporazuma i fiktivnog ugovora smatra se daugovor ne nastaje, tj. ništav je (Ono što je ništavo, ne možekonvalidirati. Podnosi se tužba za utvrđivanje ništavosti. Sud tokom cijelog postupkapo službenoj dužnosti pazi na ništavost).

1) Prijetnja

Prijetnja je izazivanje straha kod jedne od ugovornihstrana do te mjere da druga strana bez te prijetnje ne bi nizaključila ugovor.

Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnomopasnošću ugrožen život, ili neko drugo dobro ugovorne strane i u tom slučaju,druga strana može tražiti da se ugovor poništi.

Prijetnja se može izjaviti direktno, telefonom ili pismomod ugovorne strane ili trećeg lica.

2) Bitna zabluda

Zabluda je nesaglasnost između faktičkog stanja ipredodžbe nekog lica o tom stanju. Strana koja je u zabludi nesvjesnonešto izjavljuje ili čini u odnosu na ono što je namjeravala izjaviti odnosno učiniti.

Ona je bitna ukoliko se odnosi na bitne elemente ugovora,pa u vezi s tim razlikujemo sljedeće vrste bitne zablude:

1) zabluda o predmetu ugovora , koja se odnosi:

a) na identitet predmeta ( npr. zaključuje se ugovor o prodaji jedne parcele, a u ugovor se unosi druga parcela) ili

b) na bitna svojstva predmeta ( npr. kupuje se zlatna narukvica, a ona je ustvari samo pozlaćena) ;

2) zabluda o licu , postoji kada se pogrešna predstava odnosi na lice sa kojim se sklapa ugovor ( npr. A sklapa ugovor sa B, a uvjeren je da zaključuje ugovor sa C) ;

3) zabluda o prirodi ugovora ( npr . sklapa se ugovor o ostavi, a ugovarači žele ugovor o zajmu) .

Strana koja je u ovoj zabludi može tražiti poništenjeugovora zbog bitne zablude, osim ako pri sklapanju ugovora nijepostupala s pažnjom koja se u prometu zahtijeva.

U slučaju poništenja ugovora zbog zablude, druga savjesnastrana ima pravo tražiti naknadu pretrpljene štete, bez obzirana to što strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu.

Strana koja je u zabludi ne može se na nju pozivati ako je druga stranaspremna izvršiti ugovor kao da zablude nije bilo.

Kod ugovora bez naknade ( npr. ugovor o poklonu) bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obveze.

3) Prevara

Prevara je namjerno dovođenje ili održavanje jedne straneu zabludi od druge strane ili trećeg lica, kako bi se prevarenastrana navela na zaključenje ugovora.

Strana koja je prevarom dovedena u zabludu može tražitiponištenje ugovora i kada zabluda nije bitna, a ako je podprevarom zaključila ugovor i time pretrpila štetu ima pravo ina naknadu štete.

Ako je prevaru učinilo treće lice, ona će uticati napunovažnost ugovora samo ako je druga ugovorna strana znala ilimorala znati za prevaru. Od ovoga su izuzetak ugovori bez naknade, koji se mogu poništiti kada je prevaru učinilo treće lice bez obzira da li je druga ugovornastrana znala ili morala znati za prevaru.

4) Nesporazum

Nesporazum postoji kada strane vjeruju da su saglasne osvim elementima ugovora, ali postoji obostrana nesaglasnost oprirodi ugovora ili predmetu obaveze. Npr. jedno lice želi prodati automobil za 10.000 KM, na što druga strana pristane vjerujući da kupuje drugiautomobil za 8.000 KM.

5) Prividan (fiktivan) ugovor

Razlikujemo 2 vrste prividnog ugovora:

1) kada se zaključi ugovor bez namjere da se time ostvari neki cilj, već samo da izgleda da je zaključen određeni ugovor, iako ugovarači zaista ne železaključiti takav ugovor

2) kada ugovorne strane zaključuju ugovor koji ne žele ( simulirani ), a ustvari žele drugi ugovor ( disimulirani ) (npr. zaključuju ugovor o prodaji, a ustvari žele ugovor o poklonu).

Prividan ugovor nema učinka medu ugovornim stranama, on je nepostojećiugovor. Ali, ako taj ugovor prikriva neki drugi ugovor, tajdrugi, disimulirani ugovor, važi ako su ispunjeni uslovi zanjegovu punovažnost.

Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećojsavjesnoj osobi.

ZASTUPANJE

Ugovor, kao i drugi pravni posao, može se zaključiti i preko zastupnika.

Zastupništvo je način preduzimanja pravnih poslova za drugoga, u kome jedno lice ( zastupnik ), u granicama dobijenih ovlaštenja, zaključuje ili preduzima jedan ili više pravnihposlova za drugoga ( zastupanog ), sa istim pravnim dejstvom kao da su ti poslovi zaključeni, odnosno obavljeni, po samomzastupanom licu.

Zastupanje može nastati:

1) na osnovu zakona - zakonsko zastupanje ( npr. Zakonom o privrednim društvima određeno je da društvo zastupa uprava društva, tj. direktor,);

2) može proizilaziti iz statuta ili akta nadležnog organa ; 3) na osnovu izjave volje zastupanog ( zastupanje na osnovu

punomoći ) .

Zastupnik svoje ovlaštenje za zastupanje može prenijeti nadrugog:

a) ukoliko ga je na to ovlastio zastupani, b) ako to dozvoljava zakon ( npr. Zakon o advokaturi predviđa i

mogućnost da ovlašteni advokat prenese to ovlaštenje nadrugog advokata),

c) u slučaju nužne supstitucije - kada je zbog nekih okolnosti zastupnik spriječen da obavlja posao, a interesi zastupanogzahtjevaju neodgodivo zastupanje.

Ugovor je punovažan ako je zaključenje pravnog poslaizvršeno u granicama dobivenog ovlaštenja.

Kada zastupnik prekorači granice dobivenog ovlaštenja, pravilo je da ugovorne proizvodi pravno dejstvo u odnosu na zastupanog.

Međutim, zastupani može ovakav ugovor naknadno odobriti(ratificirati). Ratifikacija može biti izričita ili prešutna( ako zastupani nekom radnjom manifestuje svoju saglasnost ) .

Zastupani treba naknadno ovlaštenje dati u roku koji mu jepotreban da taj ugovor razmotri.

Ako po proteku tog roka zastupani nije reagirao, nije se izjašnjavao, šutnjazastupanog smatra se odbijanjem odobrenja.

Ako je zastupani odbio dati odobrenje, pa druga ugovorna strana zbog togatrpi štetne posljedice, za štetu su solidarno odgovorni zastupnik i zastupani. Uslov zaostvarenje naknade štete je da je druga ugovorna strana bila savjesna, tj. da nijeznala, niti je morala znati za prekoračenje ovlašćenja.

Sklapanje ugovora od strane neovlaštene osobe

Ugovor što ga neka osoba sklopi kao punomoćnik u imedrugoga, bez njegova ovlaštenja, obvezuje neovlaštenozastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.

Strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati odneovlašteno zastupanog da se u primjerenom roku izjasni da liugovor odobrava.

Ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor neodobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen. U tom slučaju stranas kojom je ugovor sklopljen može od osobe koja je kao punomoćnik bez ovlaštenjazaključila ugovor tražiti naknadu štete, ako u trenutku zaključenja ugovora nije znalaniti je morala znati da ta osoba nije imala ovlaštenje za sklapanje ugovora.

PUNOMOĆ

Punomoć je ovlaštenje za zastupanje što ga vlastodavacpravnim poslom ( jednostranim pravnim poslom ili ugovorom o punomoćstvu ) daje punomoćniku. Punomoćnik može biti i pravna osoba.

Ugovor o punomoćstvu je u pravilu neformalan ugovor.

Punomoć mora imati odgovarajuću formu samo ako se odnosina ovlaštenje za zaključenja ugovora za koje je zakonompredviđena posebna forma (najčešće pismena).

S obzirom na opseg ovlaštenja, punomoć može biti:

a) opšta (generalna) - izdaje se za sve poslove redovnog upravljanja nekim dobrima davaoca punomoći ( npr. upravljanje pokretnom i nepokretnom imovinom vlastodavca) , isključujući otuđenje i raspolaganje, jer se za takva ovlaštenja zahtjeva specijalna punomoć;

b) posebna (specijalna) - izdaje se za poslove koje prevazilaze okvire redovnog poslovanja ( npr. otuđenje i raspolaganje dobrima vlastodavca);

c) vanredna - izdaje se u slučajevima kada posao za vlastodavca ima poseban ekonomski značaj ( npr . preuzimanje mjenične obaveze, sklapanje ugovora o jemstvu, ugovora o poravnanju).

Punomoć prestaje:

1. opozivom punomoći od strane vlastodavca - može se učiniti izjavom bez posebne forme.

2. smrću punomoćnika, tj. prestankom pravne osobe kao punomoćnika .

3. smrću vlastodavca, tj. prestankom pravne osobe koja je punomoć dala , osim ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete zapravne sljedbenike.

Ako je opozivanjem (ili sužavanjem) punomoći povrijeđen ugovor o nalogu iliugovor o djelu ili dr. ugovor, punomoćnik ima pravo na naknadu nastale štete.

Opozivanje punomoći, njezino sužavanje i ostali slučajeviprestanka punomoći nemaju učinak prema trećoj osobi koja je s

punomoćnikom sklopila ugovor ili obavila drugi pravni posao,pod uslovom da je bila savjesna ( nije znala niti je morala znati da je punomoć opozvana, sužena ili prestala na drugi način ).

U ovom slučaju, vlastodavac ima pravo zahtijevati odpunomoćnika naknadu štete koju bi zbog toga pretrpio, izuzevkad je punomoćnik bio savjestan ( nije znao ni morao znati za opozivanje, za sužavanje punomoći ili prestanak punomoći na drugi način ).

Poslovna punomoć/ PROKURA

Poslovnu punomoć, u granicama zakona, može dati pravna osoba, i njomeovlastiti punomoćnika da sklapa ugovore i obavlja poslove koji su uobičajeni uobavljanju poslovne djelatnosti pravnog lica.

Poslovni punomoćnik ne može otuđiti ili opteretiti nekretnine, preuzetimjenične obveze ili obveze jamstva, uzeti zajam i voditi spor, ako nije dobio posebnupunomoć za svaki takav posao.

Poslovna punomoć može biti ograničena na određenu vrstu poslova ili naodređene poslove, ali ta ograničenja imaju učinak prema trećem samo ako je za njihznao ili mora znati.

Prokura ne prestaje smrću poduzetnika fizičkog lica, kao ni kad on bude lišenposlovne sposobnosti.

Prokura je pismeno ovlastenje za preduzimanje svih pravnih radnji iposlova u ime i za racun drustva, osim prenosa i opterecenjanekretnina ako ovlastenje za to nije posebno i izricito navedeno.

Prokura se moze dati samo za podruznicu, sto se izricito navodi usudskom registru i prilikom istupanja prokuriste, a u protivnom sesmatra da je prokura data za Drustvo u cjelini.

Prokura se moze dati svakoj punoljetnoj i potpuno poslovno sposobnojosobi bez obzira na duznost i poslove koje obavlja izuzev akodrugacije nije predvidjeno aktom o osnivanju drustva, odnosnostatutom.

Prokura se ne moze dati pravnom licu.

Drustvo moze dati prokuru jednom ili vise fizickih lica, u skladu sosnivackim aktom ili statutom. Prokura se moze dati istovremeno zavise lica koja zajedno zastupaju Drustvo, a izjava volje treceg licadata samo jednom od njih pravno je valjana.

Davanje i prestanak prokure Drustvo je duzno prijaviti za upis usudski registar. Prokurist deponuje svoj potpis kod registarskogsuda, a prilikom zastupanja drustva duzan je uz potpis stavitinaznaku da nastupa kao prokurist. Prokurist ne moze svoja ovlastenjaprenijeti na drugo lice. Prokura prestaje opozivom od drustva iotkazom od prokuriste.

Trgovački putnik

Trgovački putnik ima ovlaštenje posredovanja i nastojanja pronalaženjakupaca, prikupljanja naredbi, dakle vrši sve pripreme za zaključenje ugovora.

On nema pravo da zaključuje ugovor, naplati cijenu, vrši prodaju na kredit.

Prema tome, trgovački putnik ima samo ovlaštenje na posredovanje da bidošlo do zaključenja ugovora koji će sklopiti njegov poslodavac.

USLOVI I ROKOVI KAO NAČINI OGRANIČENJA UGOVORA

USLOV je neizvjesna buduća činjenica koja nakonzaključenja ugovora tek treba da nastupi i od koje zavisinastanak ili prestanak ugovora. Dakle, ugovor je zaključen pod uslovomako njegov nastanak ili prestanak zavisi od neizvršene činidbe.

Uslov može biti:

a) odložni ili suspenzivni - od njegovog nastupanja zavisi nastanak ugovora,

b) raskidni ili rezolutivni - od njegovog nastupanja zavisi prestanak ugovora.

Kod odložnog uslova, ako se uslov ostvari, smatra se daugovor djeluje od vremena kada je zaključen (retroaktivnodejstvo), a kod raskidnog uslova, njegovim nastupanjem ugovorautomatski prestaje, tako da nije potrebna još neka radnjaugovarača.

Nemoguć je uslov ako je postavljena činjenica koja se ne može ostvariti iz faktičkih ili pravnih razloga. U slučaju nemogućeg odložnog uslova ugovor je ništav,a ako je postavljen nemogući raskidni uslov, smatra se da takav uslov ne postoji,tj. kao da nije naveden.

ROK je buduća izvjesna činjenica koja će se sa sigurnošćudesiti. To je određeni protek vremena ili određeni trenutak uvremenu, za koji se veže početak dejstva ili prestanak dejstvapravnog posla.

Rok, kao i uslov, spada u sredstva ograničenja pravnog posla.

Rok , kao i uslov, može biti:

a) odložni ili suspenzivni - od čijeg nastupanja zavisi početak dejstva pravnog posla, ( npr. od 1. jula će se dati poslovna prostorija u zakup, a ugovor je zaključen 1. aprila iste godine ) ;

b) raskidni ili rezolutivni - od čijeg nastupanja zavisi prestanak dejstva pravnog posla ( npr. 1. marta treba da se vrati stvar data na poslugu ) . Nadalje, rokovi mogu biti:

a) strogi – određeni su zakonskim propisima, a koje subjekti pravnog posla ne mogu mijenjati (tu spadaju prekluzivni i zastarni rokovi);

b) dispozitivni – određeni su pravnim normama, a primjenjuju se ako subjekti pravnog posla nisu u konkretnom slučaju odredili rok.Rokovi se izražavaju u danima, sedmicama, mjesecima i godinama, a mogu

biti određeni i terminom.

ZNAČAJ FORME ZA PUNOVAŽNOST UGOVORA

Ugovori su u pravilu neformalni. Osim zakonom propisaneforme, i same stranke mogu ugovoriti formu. Ako je formapropisana zakonom, tada ugovor mora biti sačinjen u toj formi,u suprotnom ne proizvodi pravno dejstvo, odnosno takav pravniposao je ništav.

Ovakav ugovor, koji nije sačinjen u zakonom propisanoj formi, nećekonvalidirati čak i ako su obaveze iz takvog ugovora ispunjene u cjelosti.

Ono što je dato po osnovu ništavog ugovora mora se vratiti- pravilo restitucije . Ako nije moguće vraćanje, daje se cijena stvari u vrijeme presuđenja.

Ako je forma ugovorena, time nije izričito određeno dapunovažnost ugovora zavisi od ugovorene forme. Dakle,propuštanje forme u ovom slučaju neće uticati na punovažnostugovora ako su obje strane obaveze iz ugovora ispunile ucjelosti. Ovaj ugovor se ispunjenjem može konvalidirati.

Izuzetno, ako su strane pismenom formom uvjetovale punovažnost ugovora, propuštanje te forme imaće za posljedicu ništavost ugovora!

SREDSTVA OBEZBJEĐENJA UGOVORA

Sredstva obezbjeđenja ugovora su: 1.) kapara i 2.)odustanica.

1.) Kapara

Kapara je određena imovinska vrijednost, najčešće novac, koju jedan ugovarač daje drugom prilikom zaključenja ugovora

kao znak da je ugovor zaključen, a čime primalac kapare stičepravo vlasništva na primljenom novcu ili drugoj imovinskojvrijednosti.

Svrha kapare je slijedeća:

1) to je znak da je ugovor zaključen, 2) da osigura izvršenje ugovora,

Kapara se, u pravilu, uračunava u djelimično ispunjenje ugovora.

O kapari se zaključuje poseban ugovor ili se u osnovni ugovor unosi klauzulao kapari.

Kapara je punovažna kada se postigne saglasnost i izvrši predaja stvari, što znači da je kapara realan ugovor akcesorneprirode.

Kapara, kao sredstvo obezbjeđenja ugovora, stupa u dejstvokada se neispunjenje ugovora može staviti na teret jednom odugovarača.

Tako, ako je za neizvršenje ugovora kriv davalac kapare,primalac kapare ima pravo:

a) da raskine ugovor i zadrži primljenu kaparu ili b) da umjesto toga traži izvršenje ugovora i naknadu štete zbog zakašnjenja

u izvršenju, u koju štetu se ukjljučuje i iznos kapare.Ako je, pak, za neizvršenje ugovora kriv primalac kapare,

davalac kapare ima pravo:

a) da zahtijeva raskid ugovora i vraćanje kapare u dvostrukom iznosu ili b) da umjesto toga traži izvršenje ugovora i naknadu štete koju je pretrpio.

Prema tome, navedena prava su utvrđena u korist stranekoja se pridržavala ugovora (strane koja je „nevina“).

Ako je kapara pretjerano visoka, postoji mogućnost da je sud, na zahtjevstranke, svede na razumnu mjeru. Takav zahtjev ima pravo postaviti ugovarač na čijiteret pada kapara („kriva“ strana).

U slučajevima kad se ugovor izvrši, kapara se uračunava u izvršenje ugovora ili se vraća (obično kada je predmet ugovoranešto drugo).

Kod davanja kapare u novcu, ona se računa kao avans (unaprijed plaćeni dio)cijene ugovora o prodaji.

2.) Odustanica

Odustanica je iznos novca koji se ugovara i koristi za slučaj raskida ugovora. Odustanicu plaća ugovarač koji raskidaugovor.

Ovo pravo davanja odustanice traje do momenta ugovorenog roka, a akougovorom nije predviđen rok, onda do momenta dospijeća obaveze iz ugovora.

Ona strana koja koristi ovo sredstvo (odustanicu), dužnaje, istovremeno sa davanjem izjave da odustaje od ugovora,isplatiti ugovorenu odustanicu. Nakon toga ne može više zahtijevatiizvršenje ugovora!

Kada je kaparom ugovoreno pravo da se odustane od ugovora onda sekapara smatra kao odustanica i svaka strana može odustati od ugovora.

PREDUGOVOR

Predugovor je izjava volja kojom se preuzima obaveza da se kasnije zaključi glavni ugovor.

Predugovor mora sadržavati sve bitne elemente glavnogugovora, a ako je predviđena posebna forma za punovažnostglavnog ugovora i predugovor mora biti zaključen u toj formi.

Prema tome, iz predugovora ne nastaju obaveze zapreduzimanje nekih činidbi, odnosno nekih ugovornih obaveza,

već samo obaveza na zaključenje ugovora, s tim da će sklopljeniugovor zasnovati određene činidbe.

Zaključenje glavnog ugovora može se tražiti u roku od 6mjeseci od isteka roka u kome je bilo predviđeno zaključenjeglavnog ugovora, a ako taj rok nije bio određen, onda u roku od6 mjeseci od dana kada je po prirodi stvari trebalo da sezaključi glavni ugovor.

Ako jedna od ugovornih strana ne zaključi ugovor uodređenom roku, druga strana može tražiti da je sud obaveže nazaključenje glavnog ugovora. U tom zahtjevu treba navesti da se tuženiobaveže na zaključenje ugovora, a ako ne postupi po tom, onda ta presudazamjenjuje glavni ugovor.

Ukoliko su se od vremena zaključenja predugovora do perioda kada trebasklopiti glavni ugovor prilike tako izmijenile da predugovor ne bi bio ni zaključen dasu takve okolnosti bile u času njegovog zaključenja, ne postoji obaveza sklapanjaglavnog ugovora.

USTUPANJE UGOVORA

Radi se o pravnom poslu kojim jedna ugovorna strana (ustupilac), kao ugovorna strana u dvostrano teretnom ugovoru,ustupa ugovor trećem licu (primalac), tako da to treće licepostaje ugovorna strana, sa svim pravima i obvezama koje jeimao ustupilac kao ugovarač.

Ustupanje je moguće kod dvostrano-teretenih ugovora, kod kojih svaka ugovorna strana ima istovremeno i prava i obveze . Ovo prenošenje nije moguće kod strogo ličnih obveza.

Za punovažnost ustupanja potrebno je:

1) da druga ugovorna strana pristane na prenošenje ugovora i 2) da se zaključi ugovor između ustupioca i primaoca o ustupanju ugovora (koji

mora biti zaključen u formi propisanoj za ugovor koji se ustupa).

Ustupilac garantuje samo da je ustupljeni ugovor pravno valjan, a ne garantuje da će se u novom odnosu izvršiti međusobne ugovorne obaveze.

NIŠTAVOST UGOVORA

Ugovor je ništav ako je protivan:

1. ustavom utvrđenim načelima društvenog uređenja, 2. prinudnim propisima i 3. moralu društva.

Ništav ugovor je protivan javnom poretku jer vrijeđa opšte društvene interese.

Posljedice ništavosti ugovora su:

1) Ako ugovarači nisu ispunili obaveze – otpada obaveza izvšenja, 2) Ako su obje ili jedna ugovorna strana ispunile obaveze –

treba izvršiti restituciju (vraćanje primljenog), pri čemu sud može odbitizahtjev za restituciju pod uslovom da restituciju traži nesavjesna strana,

3) Ako restitucija nije moguća – postoji obaveza isplate novčane naknade,

4) Kriva ugovorna strana može biti obavezana na naknadu štete koju je druga strana pretrpila.

Dakle, ništavi ugovori ne proizvode pravno dejstvo. U tomslučaju ide se tužbom za utvrđenje ništavosti, a donosi sedeklaratorna presuda.

Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti, a pravo naisticanje ništavosti ne zastarjeva.

Pravo da zahtjeva utvrđenje ništavosti ima svako zainteresovano lice, kao inadležni tužilac.

RUŠLJIVI (POBOJNI, OBORIVI) UGOVORI

Kod ovakvih ugovora radi se o nedostacima koji povrjeđujupojedinačne, a ne opšte društvene interese.

Ugovor je rušljiv:

a) kada ga je zaključila ograničeno poslovno sposobna osoba (lica između 14 i 18 godina koja nisu zaključila brak po odobrenju suda, kao ipunoljetna lica kojima je ograničena poslovna sposobnost); ili

b) kada su prilikom zaključenja ugovora postojale mane volje, i to: prijetnja, bitna zabluda i prevara (u slučaju preostale dvije manevolje: nesporazuma i fiktivnog ugovora smatra se da ugovor ne nastaje, tj.ništav je) ; ili

c) kada je to za pojedinačne slučajeve izričito propisano ZOO ili drugim zakonom ( npr. u slučaju prekomjernog oštećenja, kod tzv. Paulijanske tužbe i dr.).

Rušljivi ugovori su važeći nakon što su zaključeni, ali se može tražiti poništenje takvog ugovora u zakonom propisanomroku. Naime, podnosi se tužba za poništenje ugovora u subjektivnom roku od 1 godine od dana saznanja za razlogerušljivosti, a objektivni rok je 3 godine od zaključenjaugovora. Ukoliko niko ne pobija ovaj ugovor u zakonom predviđenim rokovima,ugovor ostaje na snazi. Pravo da traži poništenje ugovora ima onaj na čijoj stranipostoji ograničena sposobnost, odnosno mana volje .

Druga strana može od strane na čijoj strani se nalazirušljivost tražiti da se izjasni da li ostaje kod ugovora, jerće se u suprotnom ugovor smatrati poništenim. Ako se suprotnastrana ne izjasni ili izjavi da ne ostaje kod ugovora, smatraće se da je ugovorponišten.

Posljedica poništenja je restitucija primljenog, a ako to nije moguće, može sezahtjevati novčana naknada.

ZELENAŠKI UGOVOR

Zelenaški ugovor je dvostrano-obvezujući, teretni ugovor, kojim jedna ugovorna strana ugovara za sebe ili treće licenesrazmjernu imovinsku korist, zloupotrebljavajući stanjenužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo,lakomislenost ili zavisnost druge strane.

Dakle, za postojanje zelenaškog ugovora zahtjevaju se slijedeće pretpostavke:

1) Da je vrijednost preuzetih međusobnih obaveza u očitom nesrazmjeru ( npr. izrazito niska cijena u odnosu na stvar koja se kupuje);

2) Da je na ovaj nesrazmjer iskorištena strana pristala zbog nekih nepovoljnih okolnosti, koje mogu biti : a) stanje nužde ( npr. potreba liječenja), b) teško materijalno stanje ( npr. zbog nezaposlenosti), c) nedovoljno iskustvo ( npr. mlađa osoba) , d) lakomislenost, e) zavisnost prema drugoj strani ( zelenašu ). Poenta je u zloupotrebi tih okolnosti u cilju postizanja nesrazmjerne imovinske

koristi.

Ovakvi ugovori suprotni su moralu društva, te su samim timništavi .

Oštećena strana može putem suda tražiti da se njegova obaveza smanji napravičan obim, dakle da ugovor opstane uz takvu izmjenu. Ovakav zahtjev oštećenastrana može podnijeti u toku od 5 godina od dana zaključenja ugovora.

RASKID UGOVORA

Ugovorne strane mogu uvijek sporazumno raskinuti ugovor.

Ugovor se može i jednostrano raskinuti (bez saglasnostidrugog ugovarača), ako za to postoje zakonom propisani uslovi,a to su:

1. zbog neispunjenja; 2. zbog promjenjenih okolnosti; 3. zbog prekomjernog oštećenja;

4. zbog postojanja materijalnih i pravnih nedostataka na stvari; 5. kada su ugovorne strane ugovorile odustanicu; 6. u drugim zakonom propisanim slučajevima;

1. Raskid ugovora zbog neispunjenja

Da bi se iz ovog razloga mogao tražiti raskid ugovora,pretpostavlja se da ugovor nije ispunjen ili nije ispunjen naugovoreni način.

Da bi se mogao zahtijevati raskid po ovom pravnom osnovu,potrebno je drugom ugovaraču ostaviti naknadni rok zaispunjenje obaveze.

Međutim, ako se radi o fiksnom ugovoru, gdje je bitnielement tog ugovora ispunjenje obaveze u određenom roku, adužnik ne ispuni svoju obavezu u ugovorenom roku, ugovor seraskida automatski, tj. po samom zakonu istekom tog roka. Uovom slučaju, jedino ako povjerilac ima interes da održi ugovor može obavijestitidužnika da mu daje mogućnost da ispuni ugovornu obvezu. Tu obavijest moradostaviti odmah po isteku roka uz upozorenje da dužnik u razumnom roku ispuniobavezu iz ugovora.

Posljedice raskida ugovora su:

1) ugovarači se oslobađaju međusobnih obaveza iz ugovora; 2) ako je obaveza djelimično ispunjena od jedne strane, vrši se restitucija

(vraćanje primljenog);3) ako se vraća novac, ugovarač je dužan platiti zatezne kamate od momenta

kada je novac primio; 4) ako je zbog raskida ugovora jedan ugovarač pretrpio štetu, a nije kriv za

raskid, ima pravo na naknadu te štete.2. Raskid ili izmjena ugovora zbog promjenjenih okolnosti

Ovaj institut ima uporište u načelu ekvivalencije (jednakih davanja) i u načelupravičnosti.

Iz razloga promjenjenih okolonosti ugovor se raskida:

1. ako je nakon zaključenja dvostranog naplatnog ugovora došlo do promijenjenih okolnosti,

2. ako se radi o vanrednim i nepredviđenim okolnostima ( npr. potres, poplava, neke upravne mjere, promjena sistema cijena,nagli skok cijena),

3. ako te okolnosti otežavaju ispunjenje obaveza jedne strane do te mjere da je teško ekonomski pogađaju,

4. ako su te okolnosti nastupile prije roka određenog za ispunjenje te obaveze, te 5. ako bi, zbog navedenog, održavanje ugovora bilo nepravično.

Pravo na raskid ugovora ima ugovorna strana koju pogađajute izmijenjene okolnosti , tj. koja je dovedena u tešku materijalnu situaciju.

Umjesto raskida ugovora iz ovog razloga, može se tražiti iizmjena uslova ugovora ukoliko na to pristanu obje ugovornestrane.

Pravo na raskid ugovora po ovom pravnom osnovu nema ugovorna stranakoja je bila dužna uzeti u obzir takve okolnosti prilikom sklapanja ugovora.

3. Poništenje ugovora zbog prekomjernog oštećenja

Ukoliko je u vrijeme zaključenja ugovora, u dvostranoobvezujućem ugovoru, postojao očiti nesrazmjer između uzajamnihdavanja, oštećena strana može tražiti poništenje ugovoraukoliko u vrijeme zaključenja ugovora nije znala, niti jemorala znati za pravu vrijednost stvari.

Dakle, da bi se radilo o prekomjernom oštećenju, potrebnoje da budu ispunjeni sljedeći uslovi:

1. Da je zaključen dvostrano-teretni (naplatni) ugovor ( npr. o prodaji isl.);

2. Da nesrazmjer između uzajamnih davanja postoji u vrijeme zaključenja ugovora;

3. Da ošećena strana ne zna niti je morala znati za taj nesrazmjer međusobnih činidbi (dakle u vrijeme ugovora oštećeni nije znao niti je mogao znati pravu vrijednost - ovdje je značajan momenatzaključenja ugovora i u toj fazi se posmatra savjesnostugovornih strana).

Ovdje se radi o rušljivom ugovoru i oštećena strana imapravo podnijeti tužbu za poništenje ugovora u roku od 1 godineod zaključenja ugovora. Oštećeni također može tražiti nadopunu vrijednostiprotučinidbe (cijene), ali pod uslovom da na ovo pristane druga strana.

Iako je postojao nesrazmjer, poništenje ugovora se ne možetražiti u slijedećim slučajevima:

a) ako je nešto kupljeno na javnoj prodaji, ili b) kod igara na sreću, ili c) ako je viša cijena data zbog osobite naklonosti .

ODGOVORNOST (JAMSTVO) ZA MATERIJALNE I PRAVNE NEDOSTATKE

(4. razlog za jednostrani raskid/poništenje ugovora -postojanje materijalnih i pravnih nedostataka na stvari)

Pravila o odogovornosti za materijalne i pravne nedostatke odnose se nadvostrano-obvezujuće teretne ugovore.

Radi se o odgovornosti prenosioca stvari ili prava(prodavca) za postojeće nedostatke, i to u slučaju ako stvariili prava nemaju ugovorena ili pretpostavljena svojstva.

Cilj ovih odgovornosti je da garantuju jednakost međusobnih davanja, koja biu slučaju postojanja materijalnih ili pravnih nedostataka bila nesrazmjerna, pasticalac da je za njih znao, ne bi zaključio ugovor. (Pravila o ovojodgovornosti su detaljno sadržana kod ugovora o prodaji ishodno se primjenjuju na teretne ugovore).

1. Odgovornost za materijalne (fizičke) nedostatke

Ona postoji ako stvar koja je predmet ugovora:

a) nema izričito ugovorena svojstva ili b) nema uobičajena svojstva, tako da primalac (kupac) ne može koristiti stvar na

predviđeni način.

Prodavac odgovara za materijalne nedostatke bez obzira nato da li mu je nedostatak poznat.

Kupac je dužan pregledati kupljenu stvar ili je dati nekomstručnom na pregled i o vidljivim nedostacima obavijestitiprodavca u roku od 8 dana, a kada se radi o ugovorima uprivredi to mora uraditi bez odlaganja. Ako su obje stranke prisutnepregledu, kupac je dužan odmah staviti primjedbe zbog vidljivih nedostataka, a akose radi o skrivenim nedostacima, onda u roku od 8 dana računajući od dana kada jenedostatak otkrio, a kod ugovora u privredi bez odlaganja.

Prodavac neće odgovarati za nedostatak ako se tajnedostatak pokazao nakon proteka 6 mjeseci od predaje stvarikupcu.

Međutim, kupac ne gubi pravo da se pozove na nedostatak i poslije istekanavedenih rokova, pod uslovom da je nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nijemogao biti nepoznat.

Kupac koji je blagovemeno obavijestio prodavca onedostacima ima pravo (kupčeva prava) :

a) da otkloni nedostatak ili da mu preda drugu stvar; b) da se smanji cijena . c) Tražiti raskid ugovora .

Osim navedenih prava, kupac ima pravo i na naknadu šteteako je pretrpio štetu zbog nedostatka stvari ( npr. nije mogao upotrebljavati stvar sa nedostatkom i stoga nije ostvario prihode – izgubljena dobit) .

2. Odgovornost za pravne nedostatke (odgovornost za evikciju )

Ova odgovornost postoji ako je primalac (kupac) od stranetrećeg lica onemogućen u redovnoj upotrebi stvari, tj. ako naprodatoj stvari postoji neko pravo trećeg lica koje kupčevo pravo isključuje, umanjujeili ograničava.

Stvar ima pravni nedostatak:

a) ako prodavac nema pravo vlasništva na stvari jer to pravo pripada nekom drugom koji može od kupca zahtijevati predaju stvari ( rei vindicatio ), ili

b) ako na stvari postoji neki teret, odnosno pravo ( npr. pravo služnosti ) kojeograničava kupčevo pravo ( vlasništva ).

Kada se pojavi takav nedostatak, kupac treba pozvati prodavca da otklonitakav nedostatak (npr. da prenese pravo vlasništva na njega ).

U situaciji da treće lice oduzme stvar od kupca, ugovorizmeđu prodavca i kupca se raskida, a u slučaju kada su kupčevaprava umanjena ili ograničena, kupac može tražiti raskidugovora ili smanjenje cijene.

Pravo kupca prestaje protekom 1 godine od saznanja za postojanje pravatrećeg lica na stvari. Dakle radi se o subjektivnom roku. Nema objektivnog roka.

UGOVORNA KAZNA

Ugovorna (konvencionalna) kazna je unaprijed ugovoren ili utvrđen iznos novca ili neke druge imovinske koristi kojudužnik obećava da isplati povjeriocu u slučaju da ugovorenunenovčanu obavezu:

a) ne ispuni ili b) neuredno je ispuni ili c) zakasni sa njenim ispunjenjem.

Ugovorna kazna predstavlja osiguranje povjeriočevogpotraživanja, a poseban značaj ima u privrednim sporovima.

Odnosi se samo na nenovčana potraživanja, jer na novčanimpotraživanjima se kao sredstvo obezbjeđenja primjenjuje kamata.

Ugovorna kazna mora biti ugovorena u formi predviđenoj za ugovor iz kogaproizilazi dužnikova obaveza (tzv. paritet forme);

Ona se često predviđa u samom ugovoru kao posebna klauzula, a moguće jeda se sastavi poseban akcesoran ugovor o ugovornoj kazni;

Ako dužnik ne ispuni obavezu ili je ne ispuni na ugovoreninačin, povjerilac može zahtjevati od dužnika ili da ispuniugovorenu obavezu ili da plati ugovornu kaznu, a kad je kaznaugovorena za slučaj zakašnjenja sa ispunjenjem obaveze, imapravo da kumulativno zahtjeva i jedno i drugo.

II UZROKOVANJE ŠTETE - KAO IZVOR NASTANKA OBLIG.-PR. ODNOSA

Šteta se može javiti kao materijalna šteta u vidu: 1. smanjenja nečije imovine ( obična šteta ) ili 2. spriječavanja njenog povećanja ( izmakla korist ), te kao nematerijalna šteta (nanošenje fizičke ili psihičke boli ili straha).

OSNOVI ODGOVORNOSTI KOD ŠTETE

Odgovornost za štetu može postojati po principu:

1. subjektivne odgovornosti – odgovornost za štetu po osnovu krivnje,2. objektivne odgovornosti – odgovornost za štetu od opasne stvari ili

djelatnosti,3. odgovornost za drugog .

1. SUBJEKTIVNA ODGOVORNOST (Odgovorn. za štetu po osnovu krivnje)

Po principu subjektivne odgovornosti, obaveza za naknaduštete nastaje zbog toga što svako onaj ko drugom uzrokuje štetu vlastitom krivnjom dužan je da tu štetu nadoknadi, uz primjenu

pravila o pretpostavljenoj krivnji , što znači da se polazi odpretpostavke da je štetnik kriv za prouzrokovanu štetu, ali može dokazivati da štetanije nastala njegovom krivnjom.

Dakle, ko drugom prouzrokuje štetu dužan ju je naknaditi, izuzev ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje . Izovog se može jasno zaključiti da se radi o pretpostavljenoj krivnji. To je oborivapretpostavka i na štetniku je teret dokazivanja da nije kriv za prouzrokovanu štetu.

Pretpostavke za nastanak odgovornosti nekog lica zaprouzrokovanu štetu su:

1) postojanje sposobnosti štetnika da odgovara za štetu ; 2) protivpravna (nedopuštena) radnja ili propuštanje ; 3) uzročna veza između nedopuštene radnje i štete kao posljedice; 4) krivnja.

Za postanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu potrebno jeda se u pravilu ispune sljedeće pretpostavke:

a) subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu– subjekt odgovoranza štetu zove se štetnik,a subjekt koji zahtijeva odštetu naziva seoštećenik.

b) štetna radnja štetnika– štetnik mora počiniti štetnu radnju.c) šteta– ona mora nastati na strani oštećenika.

d) uzročna veza (kauzalni neksus) – izvršena štetna radnja mora kaouzrok proizvesti određenu štetu kao posljedicu.

e) protupravnost štetne radnje– protupravnost ima svoje objektivneelemente (tj. da je štetna radnja protivna nekom pravnom pravilu) isvojesubjektivne elemente (tj. da je štetna radnja počinjenakrivnjom štetnika)

Krivnja se stepenuje na:

1. umišljaj (namjeru) – koji se može manifestovati kao:

a) direktni umišljaj - kada štetnik nedopušteno djelo vrši namjerno i svjesno, a pri tome želi nastupanje posljedice (štete) ,

b) eventualni umišljaj - kada štetnik nedopušteno djelo vrši namjerno i svjesno, ali pri tome ne želi, već pristaje na nastupanjeposljedice (štete).

2. nehat (nepažnja) - postoji kada štetnik postupa nepažljivo, nemarno, zanemarujući pažnju prosječnog čovjeka, odnosno dobrogdomaćina, a može se manifestovati kao:

a) svjesna nepažnja - kada je štetnik predvidio mogućnost nastupanja štete, ali se nadao da ona neće nastupiti,

b) nesvjesna nepažnja - kada štetnik nije predviđao mogućnost nastupanja štete, ali je morao i mogao to predvidjeti ,

c) krajnja ili gruba nepažnja - kada se štetnik ponašao krajnje nemarno i lakomisleno,

d) obična nepažnja - kada je štetnik zanemario pažnju brižljivog čovjeka ,

e) profesionalna nepažnja - kada je štetnik zanemario pažnju koju ispoljava određeno lice u vršenju profesionalne djelatnosti od koga seočekuje povećanja pažnja.

Štetnik odgovara za svaki oblik krivnje , ali, izuzetno, zakon predviđamogućnost sniženja štete, ako šteta nije prouzrokovana namjerno ili krajnjomnepažnjom!!!

2) OBJEKTIVNA ODGOVORNOST (Odgovornost za štetu od opasne stvari ilidjelatnosti)

Po principu objektivne odgovornosti, obaveza za naknaduštete nastaje na osnovu samog prouzrokovanja štete. To znači daje imalac opasne stvari, odn. onaj ko se bavi opasnomdjelatnosti, dužan nadoknaditi štetu uzrokovanu od te stvari,odn. djelatnosti, ali se može osloboditi od odgovornosti uzakonom predviđenim slučajevima. Dakle, ovdje se krivnja ne dokazuje.Oštećeni mora dokazati samo uzročno-posljedičnu vezu između opasne djelatnosti inastale štete.

Za štetu je odgovoran imalac opasne stvari (a to jevlasnik stvari kao što je automobil, građevinska mašina, oružje

i sl.), odnosno onaj ko se bavi opasnom djelatnosti (to su onedjelatnosti u kojima se koriste opasne stvari ili sam procesproizvodnje stvara tu opasnost).

Ako je imaocu na protivpravan način oduzeta stvar, za štetu odgovara onaj koje stvar oduzeo.

Ako je imalac opasne stvari povjerio stvar nekom drugomlicu onda to lice odgovara.

Međutim, imalac opasne stvari će odgovarati za štetu kojuprouzrokuje opasna stvar i za vrijeme dok se ona nalazila kodtrećeg lica:

a) ako je šteta nastala zbog neke skrivene mane ili nedostatka, a treći na njih nije upozoren,

b) ako treće lice, kojem je opasna stvar povjerena, nije osposobljeno da njome upravlja.Imalac opasne stvari se može osloboditi odgovornosti ako

dokaže da šteta potiče od:

a) više sile b) od samog oštećenog - ali samo ako njegove radnje ili propuštanja nije

mogao predvidjeti i posljedice izbjeći i otklonitic) od trećeg lica - također, samo ako njegove radnje ili propuštanja nije

mogao predvidjeti i posljedice izbjeći i otkloniti.

3) ODGOVORNOST ZA DRUGOG

Obaveza za naknadu štete po principu odgovornosti zadrugog znači da određena lica po pravilima o pretpostavljenojkrivnji nadoknađuju štetu koju je prouzrokovalo drugo(neodgovorno) lice, (npr. roditelj za dijete, staralac za štićenika ), uzmogućnost da se oslobode ove odgovornosti ako su poduzela svemjere nadzora nad neodgovornim licem, ali je i pored toga šteta nastupila.

Slučajevi ovakve odgovornosti su:

1) Za duševno bolesna i zaostala lica - odgovara njihov staralac.

2) Za maloljetnike - odgovaraju njihovi roditelji, i pri tome: a) ako se radi o djetetu mlađem od 7 godina roditelji odgovaraju po principu

objektivne odgovornosti, b) ako se radi o maloljetniku mlađem od 14 godina, koji je sposoban za

rasuđivanje, roditelji i maloljetnik odgovaraju solidarno, c) ako se radi o maloljetniku starijem od 14 godina, koji je sposoban za

rasuđivanje, za štetu odgovara maloljetnik, ali ako štetu ne moženadoknaditi sam, roditelji će se obavezati na naknadu štete pod uslovomda je to pravično.

3) Ako je maloljetnik povjeren na čuvanje staraocu, školi ili drugoj ustanovi, za štetu odgovara staralac, odnosno ustanova, ako je šteta nastala zbogpropuštanja nadzora.

4) Za štetu koju trećim licima počine radnici na radu, odgovara privredno društvo u kojem je radnik zaposlen, ali se to privredno društvo možeosloboditi odgovornosti ako dokaže da radnik nije kriv za nastalu štetu.

Odgovornost za štetu u slučaju nesreće izazvane motornim vozilom

Iako su motorna vozila u pokretu opasne stvari (za koje seinače odgovara po principu objektivne odgovornosti), u slučaju sudara tih vozila odgovara se po pravilima subjektivneodgovornosti tj. po principu krivnje.

Ako je u sudaru motornih vozila štetu pretrpilo treće lice, imaoci vozilaodgovaraju solidarno po pravilima objektivne odgovornosti. To znači da svaki od njihmože platiti cijeli iznos štete i tada prema drugom ima regresno pravo u parnici gdjese utvrđuje koliki je udio svakog od njih u prouzrokovanju uštete.

U odnosu na međusobnu štetu, primjenjuju se slijedećapravila subjektivne odgovornosti:

a) Ako je kriv jedan imalac m/v - on drugom imaocu nadoknađuje svu štetu; b) Ako postoji obostrana krivnja - onda imaoci odgovaraju zavisno od stepena

krivnje; c) Ako nema krivnje ni jedne strane - onda odgovaraju podjednako (na ravne

dijelove), ali razlozi pravičnosti mogu opredjeliti sud da donese i drugačijuodluku ( npr. zbog slabog imovnog stanja jednog imaoca vozila, znatne razlike između vrijednosti vozila i sl.).

NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE

Materijalna šteta se nadoknađuje:

1) uspostavljanjem ranijeg stanja kakvo je bilo prije štete, 2) naknadom u novcu, koja će se dosuditi u sljedećim

slučajevima: a) ako uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće ( npr. uništena je

individualno određena stvar),b) ako je moguće djelimično uspostavljanje ranijeg stanja, tada se u

preostalom dijelu dosuđuje novčana naknada,c) ako je uspostavljanje ranijeg stanja vezano sa nesrazmjernim troškovima, d) ako oštećeni izričito zahtjeva dosuđenje naknade u novcu.

Naknada u novcu se dosuđuje u visini potrebnoj zauspostavu stanja koje je postojalo prije nastupanja štete.Visina te naknade se određuje po cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

Oštećeni ima pravo na zatezne kamate od dana donošenja sudske odluke pado isplate naknade, a ako je sam oštećeni otklonio štetu ( npr. popravkom), od dana kada je imao izdatak za popravku.

Naknada se može odnositi na običnu štetu i na izmakludobit.

Naknada se može dati u manjem obimu od stvarne štete (tj.može se sniziti) pod slijedećim uslovima:

1) Ako šteta nije prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom, a štetnik:a) je lošeg materijalnog stanja, tako da bi ga isplata dovela u tešku

materijalnu situaciju, ili b) je prilikom prouzrokovanja štete radio poslove korisne za oštećenog.

2) Ako ima podjeljene odgovornosti, tj. ako nastanku štete doprinese oštećeni ( npr. pješak krši saobraćajne propise i time doprinese da bude povrijeđen u saobraćajnom udesu ).

Pravilo je da se šteta isplaćuje odjednom. Međutim, uizuzetnim situacijama (za slučaj smrti, tjelesne povrede, ilioštećenja zdravlja), naknada se može odrediti u obliku rente (doživotno ili na određeno vrijeme).

Ovdje se ima u vidu šteta koja će se manifestovatiubuduće, pa će se tako i nadoknađivati. Ovaj vid štete semanifestuje kao:

a) izgubljeno izdržavanje ili pomaganje – koje se određuje licu koga je npr. poginuli član porodice izdržavao, a na teret štetnika u obliku rente ;

b) gubitak zarade – koja se kao naknada dosuđuje oštećenom koji je pretrpio povredu zbog čega ima smanjenu radnu sposobnost, a kaoposljedica toga i gubitak ili smanjenje zarade koju je ranije ostvarivao.Oštećenom u ovom slučaju pripada pravo na razliku izmeđuzarade koju je ranije ostvarivao i zarade koju ostvarujenakon pretrpljene povrede. Razlika se dosuđuje u oblikurente.

c) renta se može dosuditi i ako oštećeni ima nepokrivene troškove liječenja i dr.

d) renta se može davati kao naknada za pojačanu ishranu, da bi se kroz taj period uspostavilo normalno stanje.

e) ako je neko određeno vrijeme nesposoban za obavljanje nekih poslova potrebnih za održavanje lične higijene, pa utu svrhu mora angažovati drugu osobu, pripada mu pravo nanaknadu tih izdataka.

f) moguće je dosuditi naknadu zbog nemogućnosti napredovanja u poslu ( npr. zbog invalidnost i gubitka sposobnosti ).

Visina dosuđene rente može se mijenjati zavisno odpromijenjenih okolnosti ( npr. velika razlika između radnih mjesta). Uvijek se postavlja zahtjev i sud donosi odluku.

Na zahtjev oštećenog i u situaciji kada se u pravilu dosuđuje naknada urentnom obliku, može se dosuditi novčana naknada u kapitaliziranom (jednom)iznosu ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti. Visinu te naknade utvrđuje vještakodgovarajuće struke. (npr. momku naknada koju je uložio u školovanje).

NOVČANA NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETE

Ova naknada se u pravilu dosuđuje za pretrpljene:

1. fizičke bolove, 2. psihičke (duševne) bolove i 3. pretprljeni strah.

Fizički bol može biti uzrokovan:

a) tjelesnom povredom, b) operativnim zahvatom, c) za vrijeme liječenja, d) poslije završenog liječenja (povrede vremena).

Psihički (duševni) bol može biti uzrokovan:

1) zbog smanjene životne aktivnosti - može biti uzrokovan smanjenom pokretljivosti ruke, noge i dr. oblicima invalidnosti kojima jeumanjena životna aktivnost.

2) zbog unakaženosti - unakaženost u pravilu uzrokuje psihički bol. 3) zbog povrede ugleda, časti, slobode - naknada se dosuđuje zbog

psihičkog bola koji oštećeni trpi.4) zbog smrti ili teškog invaliditeta bliskog srodnika -

pravo na naknadu zbog smrti bliskog srodnika pripada članovima najužeporodice (bračnom drugu, djeci, i roditeljima), a braći, sestrama i vanbračnomdrugu samo ako su sa oštećenim živjeli u trajnoj zajednici. Pravo na naknadu

zbog teškog invaliditeta bliskog srodnika ne pripada braći i sestrama, bezobzira da li su živjeli u zajednici sa oštećenim.

5) zbog kažnjive preljube, obljube, bludnih radnji - ako je neko prevarom, prinudom ili zloupotrebom odnosa potčinjenosti ili zavisnostinaveden na kažnjivu obljubu ili dr. kažnjivu bludnu radnju, on tada ima pravona naknadu zbog pretrpljenih duševnih bolova.

Pretrpljeni strah

On je osnov za naknadu nematerijalne štete ako je znatnogintenziteta i ako traje relativno duže vrijeme, tako daopravdava dosuđenja novčane naknade. U sporovima povodomodređivanja nematerijalne štete angažuju se vještaci – stručnjaci medicinske struke,koji utvrđuju postojanje bolova i straha, njihov intenzitet i trajanje.

Visina naknade se određuje prema okolnostima u vrijemedonošenja presude, uz pravo tužioca (oštećenog) na zateznekamate od donošenja presude pa do isplate.

PRAVILA O UGOVORNOJ ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU

Ako dužnik ne ispuni obavezu ili je ne ispuni u svemu kakoona glasi ili zakasni sa njenim ispunjenjem, tada povjeriocupripada pravo da, pored zahtjeva koji se odnosi na ispunjenjeobaveze, traži i naknadu štete, naravno ukoliko je zbog togapretrpio štetu.

Ako je ispunjenje obveze postalo nemoguće, onda mu pripadasamo pravo na naknadu štete.

Dužnik se može osloboditi odgovornosti za prouzrokovanuštetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obavezu, odnosnoda je zakasnio sa ispunjenjem zbog okolnosti koje nije mogaopredvidjeti, izbjeći, otkloniti, a ni spriječiti. Ovdje se radi o

okolnostima koje su nastupile nakon zaključenja ugovora, a koje imaju karakter višesile (požar, poplava, ekonomske i upravne mjere).

Dužnik odgovara po kriteriju pretpostavljene krivnje iteret oslobađanja od odgovornosti za štetu pada na njega.

Zakon predviđa mogućnost proširenja, ograničenja iisključenja ugovorne odgovornosti za štetu, ako to ugovaračipredvide ugovorom.

Tako ugovarači mogu proširiti odgovornost dužnika za slučaj za koji dužnikinače ne bi odgovarao.

Zakon ne dozvoljava isključenje odgovornosti dužnika za štetu prouzrokovanunamjerno ili krajnjom nepažnjom, a moguće je isključenje od odgovornosti za štetuprouzrokovanu običnom nepažnjom .

Moguće je ograničenje odgovornosti za štetu tako da se unaprijed odredinajviši iznos naknade, osim ako to nije u očitom nesrazmjeru sa štetom.

Ako ima krivnje povjerioca ili lica za koja on odgovara,primjenjuje se pravilo o podjeljenoj odgovornosti.

ODGOVORNOST VIŠE LICA ZA ISTU ŠTETU

Više lica mogu odgovarati za istu štetu ako je onaprouzrokovana na jedan od slijedećih načina:

1) ako su neposrednim zajedničkim radnjama prouzrokovali štetu; 2) ako je posrednom radnjom jedan uticao da drugi načini štetu; 3) ako su radili nezavisno jedan od drugog (bez dogovora), i nezavisnim

samostalnim radnjama prouzrokovali istu štetu, a pri tome se ne moguutvrditi udjeli u prouzrokovanju štete;

4) ako je nesumnjivo da su štetu prouzrokovala dva ili više lica, koja su na neki način povezana, a ne može se utvrditi ko je od njih štetu prouzrokovao

5) naručilac i izvođač radova na nekretninama, za štetu nastalu tim radovima, trećim licima odgovaraju zajednički.

U svim navedenim slučajevima štetnici odgovaraju ugranicama svoga doprinosa, ukoliko je taj doprinos mogućeutvrditi. U suprotnom, odgovaraju solidarno.

Ako jedan od štetnika isplati oštećenom cijeli iznosštete, onda ima pravo da od drugih štetnika, u posebnojregresnoj parnici, traži naknadu za njihovo učešće zaprouzrokovanje štete. Sud ovdje pokušava utvrditi doprinos svakog odučesnika, a ukoliko u tome ne uspije, obavezaće svakoga od njih na isplatu naknadeu jednakim dijelovima.

PRAVO OŠTEĆENOG DA ZAHTIJEVA NAKNADU NAKON ZASTARJELOSTIODŠTETNOG ZAHTJEVA

Kada je u pitanju vanugovorna (deliktna) odgovornost zaštetu, zahtjev za naknadu štete se može podnijeti usubjektivnom roku od 3 godine od dana saznanja za štetu ištetnika, a u svakom slučaju u objektivnom roku od 5 godina oddana kada je šteta nastala.

Međutim, ZOO predviđa da oštećeni ima pravo i da nakon isteka zastarnogroka za naknadu štete zahtijeva od štetnika da mu ustupi, preda, odnosno vrati onošto je stekao štetnom radnjom jer se radi o sticanju bez pravnog osnova . Taj zahtjev će postaviti po pravilima o sticanju bez pravnog osnova .

U ovom postupku će moći ostvariti samo onaj dio koji se manifestirao kaokorist koju je ostvario prouzrokovanjem štete, dakle obeštećenje se u ovomslučaju ostvaruje samo djelimično.

III STICANJE BEZ OSNOVA - KAO IZVOR NASTANKA OBLIGACIONO-PRAVNOG ODNOSA

Da bi nastala obveza po ovom pravnom osnovu moraju bitiispunjeni određeni uslovi, i to:

1. da je kod jedne strane došlo do povećanja imovine, 2. da je zbog toga kod druge strane nastupilo osiromašenje, odnosno umanjenje

imovine,3. da kod osiromašene strane postoji zabluda ili neznanje, odnosno uvjerenje da

isplatom ili drugim davanjem ispunjava svoju obavezu (zabluda da imaobavezu),

4. da ne postoji valjan pravni osnov za sticanje imovine na drugoj strani. Pojedini slučajevi sticanja bez osnova su:

a) isplata nepostojećeg duga, b) naknadni prestanak pravnog osnova, c) izostanak protučinidbe, d) isplata jednog duga dva puta.

Kada se može tražiti vraćanje za sticanje bez osnova?

Vraćanje može tražiti onaj koji izvrši isplatu, poduslovom da je u vrijeme plaćanja bio savjestan, tj. da je bio uuvjerenju da je dužan to učiniti.

Međutim, ne može tražiti vraćanje datog onaj ko je izvršioisplatu znajući da nije dužan, izuzev:

a) ako je u tom momentu zadržao pravo da traži vraćanje ili b) ako je to učinio pod prinudom (onda mu pripada pravo na vraćanje).

IV POSLOVODSTVO BEZ NALOGA ILI NEZVANO VRŠENJE TUĐIH POSLOVA - KAOIZVOR NASTANKA OBLIGACIONO-PRAVNOG ODNOSA

Poslovodstvo bez naloga je neovlašteno miješanje u tuđeposlove vršenjem nekog posla u korist drugog lica, zbog čegaizmeđu ta dva lica nastaje obligaciono-pravni odnos.

U skladu sa zakonom, nezvanom vršenju tuđih poslova se uodređenim slučajevima ipak može pristupiti. U vezi s tim,razlikujemo:

1. nužno poslovodstvo bez naloga - postoji ako je poduzeto radi otklanjanja neposredno predstojeće štete, znači radi se o poslu koji ne trpiodlaganje ( npr. ako je vjetar odnio krov pa komšije pristupe popravci, jer pada kiša pa će nastupiti još veća šteta) .

2. korisno poslovodstvo bez naloga - postoji ako nije nužno već korisno za drugo lice ( npr. prilikom boravka u inostranstvu neko za prijatelja pod povoljnom cijenom kupi stvar za koju je ovaj ranije izjavljivao da bi ježelio kupiti).

3. poslovodstvo protivno zabrani gospodara posla - postoji ako neko poduzima posao za drugo lice, iako zna da mu je to lice zabranilo da točini.

U slučajevima nužnog i korisnog poslovodstva bez naloga,poslovođa je dužan da obavijesti osobu za koju radi i da gapozove da on nastavi sa obavljanjem tog posla. Ukoliko neprihvati da nastavi poslove ili nije u mogućnosti da dođe urazumnom roku, poslovođa će da nastavi posao ukoliko je tomoguće i dužan je raditi sve dok osoba za koju posao radi nepreuzme brigu o tome. U takvoj situaciji, kada je obavljen posao, poslovođa jedužan ispostaviti račun i ustupiti sve ono što je pribavio za obavljanje tog posla osobiza koju radi. Poslovođa je dužan obavljati posao sa dužnom pažnjom (pažnjomdobrog domaćina/privrednika/stručnjaka).

Pod uslovom da je u svemu radio kako treba i ono što sudate okolnosti zahtijevale, poslovođa u slučajevima nužnog ikorisnog poslovodstva bez naloga ima i određena prava:

1) Ima pravo zahtijevati od onog za koga je radio da ga oslobodi svih obaveza koje je na sebe preuzeo zbog obavljanja tog posla;

2) Ima pravo zahtijevati naknadu svih nužnih i korisnih troškova, te eventualno pretrpljene štete;

3) Pored toga, pripada mu i pravo na primjerenu naknadu za uloženi trud; Kod poslovodstva protivno zabrani gospodara posla,

poslovođi ne pripada pravo na naknadu.

V JEDNOSTRANE IZJAVE VOLJE - KAO IZVOR NASTANKA OBLIGACIONO-PRAVNOGODNOSA

Jednostrane izjave volje su izjave na osnovu kojih nastajeobaveza prema subjektu koji ispuni određeni uslov, ako toobećanje nije prethodno opozvano na zakonom propisani način. Tuspadaju:

a) javno obećanje nagrade, b) vrijednosni papiri i c) legitimacioni papiri.

a) Javno obećanje nagrade

To je poziv kojim se javnim oglasom neodređeni krug licapoziva da za nagradu:

a) poduzmu neku radnju, ili b) da postignu neki uspjeh, ili c) da se nađu u određenoj situaciji ( npr. oglas da se pronađe

izgubljena stvar, konkurs za izradu projekta, nagrada zanajbolji roman ) .

Obećanje se može opozvati na način na koji je učinjeno,kao i ličnim saopćenjem. Međutim, onaj ko je dato obećanjeispunio, a nije znao, niti je mogao znati da je obećanjeopozvano, ima pravo zahtijevati da mu se da obećana nagrada, aonaj ko je prije opozivanja učinio izvjesne izdatke radiizvršenja radnje određene u oglasu, ima pravo na naknadu tihizdataka.

Obećanje nagrade ne može se opozvati ukoliko je oglasom određen rok zaizvršenje radnje, odnosno za obavještavanje o postignutom rezultatu ili ostvarenjuodređene situacije.

b) Vrijednosni papiri su pismene izjave kojima se njihov izdavalac obavezujeispuniti obavezu upisanu u toj izjavi njenom zakonitom imaocu ( npr . mjenica, ček, konsoman, tovarni list i dr.).

c) Legitimacioni papiri su željezničke, pozorišne i dr. karte (ulaznice), bonovii sl. isprave, koje sadrže obavezu za izdavaoca, uz napomenu da u njima nijenaznačen povjerilac. Od legitimacionih papira treba razlikovati legitimacione znake,

koji predstavljaju samo dokaz za određenog povjerioca da je s njim zaključendvostrani ugovor ( npr. broj na znaku koji se izdaje u garderobi ).

OSTALI INSTITUTI OBLIGACIONOG PRAVA

KAMATE

Kamata je naknada za korištenje tuđeg novca ili zakorištenje drugih zamjenjivih stvari. Istovremeno, ona ima ikarakter naknade štete zbog toga što je kod novčane obaveze povjerilac lišen upotrebe svog novca.

Kamate mogu biti:

1. ugovorene kamate – ako su ih ugovarači predvidjeli u ugovoru , 2. zakonske ili tzv. zatezne kamate – koje predviđa zakon za slučaj

postojanja novčane obaveze.3. procesne kamate – kamata na kamatu (izuzetak od pravila da „nema

kamate na kamatu“

Ugovorene kamate

Ove kamate se određuju ugovorom između ugovornih strana iteku od vremena kako su se ugovarači sporazumjeli.

Stopa ugovorenih kamata ne može biti veća od kamatne stopekoja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju.

Ugovaranje veće stope od dozvoljene ne čini ugovor ništavim, jer se kamatedosuđuju do dozvoljenog iznosa. Ako je kamata ugovorena, a nije određena stopa,vrijedi kamata koja se plaća u mjestu ispunjenja na štedne uloge po viđenju.

Zatezne kamate

Zatezne kamate se plaćaju kada dužnik zakasni saispunjenjem novčane obveze, i to za vrijeme od dospjelosti togduga, pa do isplate, i to neovisno od krivnje, a po stopi

utvrđenoj Zakonom o visini stope zatezne kamate, koja iznosi18%.

Zatezna kamata na potraživanja novčane naknade štete zbog oštećenja ili uništenja stvari I na naknadu nematerijalne šteteteče od podnošenja pismenog zahtjeva za plaćanje naknade (opomena ili tu.ba).

Povjeriocu pripada pravo na zateznu kamatu neovisno od toga da li je zbog zakašnjenja u ispunjenju novčane obaveze pretrpio štetu. Ako je šteta veća od iznosa koji je dobio po osnovu kamata, povjerilac ima pravo na razliku do punog iznosa naknade štete.

Procesne kamate

Ovo je izuzetak od pravila da je zabranjeno plaćanje kamate na kamatu.

Procesnu kamatu plaća dužnik koji je zadocnio, odnosnokoji nije platio zatezne kamate povjeriocu sa kojim je uposlovnom odnosu (plaćao mu je glavni dug sa zakašnjenjem, a nije zateznekamate).

U ovom slučaju, povjerilac ima pravo da ustane sa posebnom tužbom kojomće zahtijevati isplatu neplaćenih zateznih kamata.

Sada zbir neplaćenih zateznih kamata čini glavnopotraživanje, a na to potraživanje povjeriocu (sada tužitelju)pripada pravo da zahtijeva od dužnika isplatu kamata od danapodnošenje tužbe do isplate.

To se sve dešava u parnici i zato se zovu procesne kamate.

Procesna kamata na iznos neisplaćene zatezne kamate ne može da se tražisve dok ne prestane glavno novčano potraživanje.

ALTERNATIVNE OBAVEZE

Alternativne obaveze su takve obveze kod kojih dužnikova obveza ima dva ili više predmeta, ali je dužnik obavezan datisamo jedan od njih da bi se oslobodio obaveze. Suština se odnosi napostojanje dvije obaveze, dva predmeta i pravo izbora pripada dužniku.

Alternativne obaveze mogu nastati:

1. ugovorom, kada se o tome usaglase ugovorne strane ( npr. kod zaključenja ugovora o prodaji, kupac se obavezuje prodavcuisplatiti određeni iznos novca ili mu umjesto toga datineku stvar);

2. jednostranom izjavom volje ( npr. kod sastavljanja legata nasljedniku se može odrediti obaveza da legataru preda određene stvari ili isplatiodređeni iznos novca) ;

3. na osnovu zakona ( npr. u slučaju zakonskog izdržavanja, davalac izdržavanja može plaćati izdržavanje ili primiti izdržavano lice u svojedomaćinstvo na izdržavanje) .

Svrha alternativne obveze je pravo izbora od stranedužnika. Time se dužniku daje mogućnost da ispuni obvezu na način koji je zanjega povoljniji.

Izbor se smatra izvršenim u momentu kada je dužnik obavijestio drugu stranu (povjerioca) o tome šta je izabrao.Takva izjava se više ne može opozvati.

Pravo izbora pripada dužniku sve dok u postupku prinudnog izvršenja jedna od dugovanih stvari ne bude predata povjeriocu.

Ako pravo izbora pripada povjeriocu, onda on to pravo možekoristiti do isteka roka za ispunjenje dužnikove činidbe. Ukoliko se povjerilac do tada ne izjasni, dužnik ga može pozvati da izvrši izbor i pritome mu odrediti rok. Po proteku navedenog rok,a pravo izbora prelazi na dužnika.

Ako se desi da jedan predmet obaveze postane nemoguć iz uzroka za koje nije odgovorna ni jedna strana, obveza dužnikase svodi na preostali predmet.

FAKULTATIVNA OBAVEZA I FAKULTATIVNO POTRAŽIVANJE

Kod fakultativne obaveze ne postoji obaveza sa dva ili više predmeta, već obaveza sa samo jednim predmetom, uzovlaštenje dužnika da se može osloboditi obaveze davanjem nekogdrugog predmeta, koji je određen pravnim poslom ili zakonom.

Fakultativne obaveze mogu biti zasnovane:

1) ugovorom, 2) zakonom – npr. ZOO predviđa odustanicu povodom koje dužnik ima dvije

mogućnosti:a) može ispuniti ugovornu obavezu, ili b) može odustati od ugovora davanjem odustanice,

3) testamentom – ako ostavilac obaveže nasljednika na davanje legata predajom određenog predmeta, ali da se te obaveze može osloboditi akoisplati određeni novčani iznos.

Moguće je da ovo pravo fakultativnog potraživanja pripadapovjeriocu tako da on, umjesto dugovanog predmeta, od dužnikazahtijeva neki drugi određeni predmet.

Takvo ovlaštenje povjerioca može biti predviđeno:

1) ugovorom ili 2) zakonom – npr. ZOO predviđa da kada se obaveza sastoji u davanju stvari

određenih po rodu, a dužnik dođe u zakašnjenje, povjerilac može po svomizboru:a) nabaviti stvar istog roda i zahtjevati naknadu cijene i naknadu štete, ili b) umjesto toga zahtjevati vrijednost dugovanih stvari i naknadu štete.

DJELJIVE OBAVEZE I POTRAŽIVANJA

Najčešće obigaciono-pravni odnos nastaje između jednog povjerioca i jednogdužnika. Međutim, ponekad obigaciono-pravni odnos nastaje izmeđudva ili više povjerioca s jedne strane i dva ili više dužnika sdruge strane. U takvom slučaju se radi o pluralističkim obavezama .

Pluralističke obaveze mogu biti:

a) Djeljive – više dužnika obavezu dijele na jednake dijelove tako da jedan dužnik odgovara samo za svoj dio obaveze. Ako na povjerilačkoj strani imaviše lica, a ništa drugačije nije dogovoreno, postojeće potraživanje se dijeliizmeđu njih na jednake dijelove, a to znači da svaki od njih ima pravozahtijevati samo dio obaveze.

b) Nedjeljive – to su takve obaveze kod kojih su činidbe kvantitativno nedjeljive, tako da se ne mogu ispuniti u dijelovima, i svaki od povjerilacamože zahtjevati samo ispunjenje cijelog potraživanja, odnosno dužnik jeobavezan ispuniti cijelu obavezu.

SOLIDARNE OBAVEZE

Solidarne obaveze postoje kada je u postojećem obligaciono - pravnom odnosu svaki od više dužnika dužan ispuniti cijeluobavezu i svaki od više povjerilaca može zahtijevati ispunjenjecijele obaveze od bilo kojeg dužnika.

Solidarnost obaveze može biti:

1. pasivna i 2. aktivna.

Pasivna solidarnost

Pasivna solidarnost postoji kada u obligaciono - pravnom odnosu na pasivnoj (dužničkoj) strani ima više dužnika od kojihje svaki od njih subjekt cjelokupne obaveze, tako da ako dođedo potpunog ispunjenja od jednog dužnika, preostali dužnici seoslobađaju obaveze prema povjeriocu. S druge strane, povjerilac može

ispunjenje obaveze zahtjevati od bilo kog dužnika sve dok mu obaveza ne bude upotpunosti izmirena.

Pojam pasivne solidarnosti podrazumijeva jedinstveno potraživanje i jedinstvenu obavezu, a ne onoliko potraživanjakoliko ima povjerioca, odnosno ne onoliko obaveza koliko imadužnika.

Pasivna solidarnost može nastati: 1. ugovorom , 2. testamentom ( npr. kada ostavilac testamentom odredi da svi nasljednici solidarno odgovaraju za namirenje legatara) i 3. zakonom ( npr. u slučaju odgovornosti naručioca i izvođača radova za štetu nastalu izvođenjem radova na nekretninama).

U situaciji kada jedan od solidarnih dužnika ispuniobavezu u cijelosti, pripada mu pravo regresa, tj. da odostalih dužnika zahtijeva da mu naknade dio obaveze koja otpadana njih. To će uraditi u regresnoj parnici ukoliko to nije moguće drugačije. Akodrugačije nije određeno, ugovoreno ili ne proizilazi iz odnosa solidarnih dužnika, nasvakog dužnika otpada jednak dio.

Aktivna solidarnost

Od pasivne solidarnosti razlikujemo aktivnu solidarnost.

Aktivna solidarnost znači da na povjerilačkoj strani imaviše lica, a svako od tih lica ima pravo od dužnika zahtijevatiispunjenje cijele obaveze, pa kada jedan od solidarnihpovjerilaca bude namiren, obaveza prestaje i u odnosu na ostalepovjerioce.

U situaciji kada ima više povjerilaca, pravo je dužnika da ispuni obvezu premasvom izboru u odnosu na jednog od povjerilaca po svom izboru. To pravo ima domomenta dok jedan od povjerilaca ne zahtijeva ispunjenje obveze.

I aktivna solidarnost može nastati zakonom, ugovorom i testamentom.

Ako obaveza bude ispunjena prema jednom od solidarnihpovjerilaca, ostali povjerioci imaju pravo zahtjevati dio kojiim pripada.

NAČINI PRESTANKA OBAVEZA

Obaveze mogu prestati na jedan od niže navedenih načina:

1. ispunjenjem obaveza, 2. raskidom ugovora zbog neispunjenja, 3. prebojem ili kompenzacijom, 4. otpustom duga, 5. prenovom ili novacijom, 6. sjedinjenjem (konfuzija), 7. nemogućnošću ispunjenja, 8. protekom vremena, otkaz, 9. smrću dužnika ili povjerioca.

1) ISPUNJENJE OBAVEZA

To je jedan od načina prestanka obaveze.

Pod ispunjenjem obaveze podrazumjevamo valjano izvršenje dugovane činidbe, koja je predmet dužnikove obaveze .

Subjekti ispunjenja

Obavezu ispunjava dužnik, ali to može učiniti i treće liceako ima pravni interes ili ako nema pravni interes, ali jedužnik s tim saglasan.

Ako je u ugovoru određeno da obavezu treba da ispunidužnik lično, ili ako priroda obaveze nalaže da je možeispuniti samo dužnik, nije moguće da obavezu ispuni treće lice.

Ispunjenje se čini: 1. povjeriocu 2. licu koje odredi povjerilac (punomoćnik), 3. licu određenom zakonom (zakonskom zastupniku), 4. licu određenom odlukom suda (sudski izvršni organ), 5. licu određenom ugovorom (kod ugovora u korist trećih lica).

Predmet ispunjenja

Predmet ispunjenja je određen ugovorom, ali obaveza možeprestati i ako povjerilac u sporazumu sa dužnikom primi neštodrugo umjesto onoga što mu dužnik duguje ( davanje umjesto dugovanog ).

Povjerilac nije dužan primiti djelimično ispunjenje obaveze osim ako se radi onovčanim obavezama, ali ni tada ako bi primitkom djelimičnog ispunjenja pretrpioštetu.

Vrijeme ispunjenja

Ako rok nije određen ispunjenje obaveze se može tražiti odmah.

Ako je rok određen dužnik je obavezan ispuniti obavezu u tom roku, jer u suprotnom pada u docnju (zakašnjenje).

Za slučaj da je rok ugovoren u interesu dužnika, on imapravo ispuniti obavezu i prije roka, ali je dužan o tome obavijestiti povjerioca.

Povjerilac ima pravo tražiti ispunjenje prije roka ako dužnik nije dao obećanoobezbjeđenje (zalog, avans, kaparu) ili ako je rok ugovoren u njegovu korist.

Mjesto ispunjenja

Dužnik je obavezan ispuniti obavezu u mjestu koje jepredviđeno ugovorom ili zakonom.

Ako mjesto nije određeno ni ugovorom ni zakonom, mjestoispunjenja se određuje po svrsi posla ili prirodi ispunjenja.

Međutim, ako se ni na ovaj način ne može odrediti mjesto ispunjenja obaveze,to je mjesto prebivališta, odnosno sjedišta dužnika.

Izdavanje priznanice

Kada dužnik ispuni obavezu, može od povjerioca tražiti izdavanje priznanicekoja potvrđuje da je ispunjen dug.

Zakašnjenje (docnja) dužnika

Zakašnjenje (docnja) dužnika postoji kada dužnik ne ispuniobavezu u roku određenom za ispunjenje.

Ako rok nije određen, dužnik je u zakašnjenju od momentakada ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, što čini opomenomili podnošenjem tužbe za ispunjenje.

Povjerilac u slučaju zakašnjenja dužnika ima pravo na naknadu štete, adužnik pored toga odgovara i za slučajnu propast ili oštećenje stvari. Ako je u pitanjunovčano potraživanje, povjerilac ima pravo na zatezne kamate.

Zakašnjenje povjerioca

Zakašnjenje povjerioca postoji kada on bez osnovanograzloga odbije da primi ispunjenje ili ga svojim ponašanjemspriječi.

Dolaskom povjerioca u docnju, na njega prelazi rizikslučajne propasti ili oštećenja stvari, a ako se radi onovčanom potraživanju, prestaju teći kamate za dužnika.

Ako je povjerilac u zakašnjenju, a nepoznat je ili se ne zna gdje se nalazi, anema zastupnika, dužnik se može osloboditi svoje obaveze tako što će dugovaniiznos novca, odnosno dugovanu stvar, položiti kod suda u depozit, ili će tražiti odsuda da se odredi lice koje će stvar čuvati, a ako stvar nije podesna za čuvanje usudskom depozitu ili su za njeno čuvanje potrebni nesrazmjerni troškovi, dužnik jemože prodati na javnoj dražbi i dobiveni iznos novca deponovati kod suda.

2) PREBOJ ILI KOMPENZACIJA

Kompenzacija ili preboj je jedan od načina prestanka obaveza.

Kumulativni uslovi za kompenzaciju su:

1. da postoje međusobna potraživanja, 2. da ona glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kvalitete, 3. da su oba potraživanja dospjela.

Vrste kompenzacija:

a) jednostrana - kada jedna strana izjavi drugoj da u odnosu na njeno potraživanje stavlja u preboj svoje potraživanje;

b) ugovorna - kada se međusobna potraživanja kompenziraju na osnovu sporazuma imaoca tih potraživanja;

c) sudska - nastaje na osnovu odluke suda povodom prigovora tuženog da ne osporava potraživanje povjerioca, ali da ističe svoje (dužnikovo)potraživanje prema tužitelju i zahtjeva od suda da ta potraživanja prebije.

Kompenzacija nastupa momentom ispunjenja zakonske pretpostavke za kompenzaciju, a kod sudske kompenzacije morapostojati i izjava pred sudom.

Iako su ispunjeni opšti uslovi, ne mogu se prebiti:

1. potraživanja koja se ne mogu zaplijeniti po pravilima izvršnog postupka, 2. potraživanja stvari koje su dužniku data na čuvanje, posudbu ili koje je dužnik

bespravno uzeo ili zadržao za sebe, 3. potraživanja iz osnova namjernog prouzrokovanja štete, 4. potraživanja naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili smrti nekog lica,

kao i 5. potraživanja iz osnova zakonskog izdržavanja.

3) OTPUST (OPROST) DUGA

To je jedan od načina prestanka obaveze.

Obaveza prestaje kada povjerilac izjavi da neće tražiti ispunjenje obaveze, a dužnik se s time saglasi (mora izjaviti da jesaglasan).

Za prestanak obaveze nije potrebna posebna forma.

Razlog zbog kojeg se neko oslobađa obveze ne treba senavoditi.

Otpust duga jemcu ne oslobađa glavnog dužnika, a otpust duga glavnom dužniku oslobađa jamca obveze jamstva .

Ako ima više jemaca, a povjerilac oslobodi jednog od njih , ostali ostaju u obavezi, s time što se njihova obveza smanjuje za dio kojiotpada na oslobođenog jemca.

Ako ima više solidarnih dužnika, oprost jednom od njih neoslobađa obaveze ostale solidarne sadužnike , ali se i tu obveza ostalihsmanjuje za onaj dio koji otpada na dio oslobođenog dužnika.

4) OBNOVA (PRENOV, NOVACIJA)

To je jedan od načina prestanka obaveze.

Obveza prestaje kada se povjerilac i dužnik saglase dapostojeću obvezu zamijene novom, a pri tome nova obaveza morada ima drugačiji predmet i pravni osnov ( npr. umjesto isplate cijene iz ugovora o prodaji, ugovarači se sporazumiju da dužnik isplati određeni novčaniiznos kao zajam) .

Sporazum povjerioca i dužnika kojim oni mijenjaju rok, mjesto i načinispunjenja obaveze, naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni i sl., nesmatraju se novacijom.

Uslovi za nastanak novacije su:

a) postojanje ranije obaveze, b) da povjerilac i dužnik sporazumno ugovore novu obavezu, c) da je sadržaj nove obaveze različit od ranije obaveze, d) da postoji obostrana volja da ranija obaveza prestane.

Dejstvo prenova:

a) Poništenje - ako se ugovor o prenovu poništi iz bilo kojih razloga, smatra se da nije bilo prenova i da ranija obaveza nije ni prestala postojati.

b) Nedostatak ranije obaveze - ako je ranija obveza bila rušljiva, prenov je punovažan ako je dužnik znao za nedostatak (rušljivost) ranije obveze.

c) Ništavost ili nepostojanje ranije obaveze - prenov je bez dejstva i u situaciji ako je ranija obaveza bila ništava ili već ugašena iz nekograzloga.

5) SJEDINJENJE (KONFUZIJA)

To je jedan od načina prestanka obaveze.

Obaveza prestaje sjedinjenjem, kada jedno isto licepostane i povjerilac i dužnik. ( npr. ako su otac i sin u obligacionom odnosu, pa smrću oca njegov sin postane jedini nasljednik).

Ako je obaveza upisana u javnu knjigu, obaveza sjedinjenjem prestaje tek kada se izvrši upis brisanja.

U slučaju kad jemac postaje povjerilac, obaveza glavnogdužnika ne prestaje, prestaje samo jemstvo, jer sam sebi nemože jemčiti.

6) NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA

To je jedan od načina prestanka obaveze.

Kada govorimo o ovome treba imati u vidu da se nemogućnost odnosi naispunjenje svih obveza, a ne samo jedne obveze iz ugovora.

To su uglavnom događaji koji su doveli do nemogućnostiispunjenja za koje nije odgovorna ni jedna ugovorna strana ikada je nemogućnost ispunjenja nastupila u periodu odzaključenja ugovora do vremena kada je obveza trebala bitiispunjena ( npr. stavljanje stvari van prometa itd ).

Na ovaj način ne može prestati obaveza ako je predmet obaveze stvarodređena po rodu. Dakle, odnosi se samo na individualno nezamjenjive stvari.

7) PROTEK VREMENA, OTKAZ

To je jedan od načina prestanka obaveze.

Trajni dugovinski odnos sa određenim rokom prestaje kada taj rok istekne, izuzev kada je ugovoreno ili zakonom određenoda se poslije isteka roka ovaj odnos može produžiti naneodređeno vrijeme ( npr. kada zakupac produži upotrebljavati stvar nakon isteka ugovorenog vremena trajanja zakupnog odnosa,a zakupodavac se tome ne protivi).

To je odnos gdje se izvršenje činidbe koja je predmet obaveze dužnika izvršavastalno, neprekidno kroz određeno vrijeme.

Ukoliko trajanje dugovinskog odnosa nije unaprijedodređeno, važi pravilo da ga svaka strana može prekinutiotkazom - izjavom volje jedne od ugovornih strana.

8) SMRT DUŽNIKA ILI POVJERIOCA

To je jedan od načina prestanka obaveze.

Smrću dužnika ili povjerioca obaveza ne prestaje, jer onaprelazi na nasljednike.

Ovo pravilo ima izuzetke, u kojim slučajevima se obavezagasi smrću dužnika ili povjerioca:

1) Ako je obaveza nastala s obzirom na lična svojstva ili lične sposobnosti dužnika – obaveza se gasi njegovom smrću, ( npr. obaveza slikara da izradi portret);

2) Ako su povjerilac i dužnik izričito u ugovoru predvidjeli da obaveza prestaje smrću jednoga od njih;

3) Ako je priroda pravnog odnosa takva da obaveza prestaje smrću jedne od ugovornih strana ( npr. smrću primaoca izdržavanja kod ugovora o doživotnom izdržavanju).

9) ZASTARJELOST

To je jedan od načina prestanka obaveze.

Zastrajelost je gubitak prava zahtijevati ispunjenje obveze kada protekne zakonom određeno vrijeme. Time se ne gasi samo pravo povjerioca, već se gasi samo zahtjev za ostvarenjetog prava, tj. gubi se pravo na podnošenje tužbe. Dužnikovaobaveza kao naturalna i dalje postoji, što znači da je dužnik može ispuniti i nakonnastupanja zastarjelosti, ali ako to ne učini, a povjerilac podnese tužbu, sud će poprigovoru dužnika da je potraživanje zastarjelo odbiti tužbeni zahtjev.

Zastarjeti mogu svi obligaciono-pravni zahtjevi, izuzevprava na izdržavanje, koje ne može zastarjeti, ali moguzastrajeti pojedini obroci.

Sud po službenoj dužnosti ne pazi na zastarjelost, većsamo po prigovoru dužnika . Dakle, tužba se može podnijeti i nakon protekazastarnih rokova, ali ako je druga strana prigovorila na rok, odnosno na zastarjelost,onda će sud odbiti takav tužbeni zahtjev.

Zastarjelost nastupa kada istekne posljednji dan određenog zakonom propisanog roka predviđenog za zastarjelost. U vrijemezastare računa se i period koji je protekao u korist dužnikova prednika (npr. u slučaju nasljeđivanja, računa se i vrijeme do smrti ostavioca).

Ako je zastarjelost nastupila, dužnik se može odreći pravada se poziva na zastarjelost. Dužnik se ne može odrečizastarjelosti prije nego što je ona nastupila , tj. sve dok neprotekne rok za zastarjelost. I pismeno priznanje zastarjeleobaveze, smatra se odricanjem od zastarjelosti. Isto takvo dejstvoima i davanje zaloga ili osiguranje obveze.

Učinak odricanja od zastarjelosti se sastoji u tome da,nakon odricanja, povjerilac stiče pravo da zahtjeva ispunjenjeobaveze tako da neutuživa obaveza postaje utuživa, tezastarjelost počinje iznova teći.

Ako nastupi zastarjelost, pa i pored toga dužnik ispuni svoju obavezu,nema pravo da zahtijeva vraćanje onog što je dao u ispunjenju zastarjeleobaveze, pa ni u situaciji kad nije znao da je obaveza zastarjela!

Kada zastari glavno potraživanje, zastarijevaju i sporedna potraživanja ( npr. kamate, plodovi, troškovi, ugovorna kazna itd).

Od ovih zastarnih rokova treba razlikovati prekluzivnerokove.

To su strogi rokovi u kojima treba da se podnese neka tužba, ili u kojima treba da se izvrši neka radnja podprijetnjom gubitka nekog prava.

Razlika između prekluzivnih i zastarnih rokova je uslijedećem:

1) Kod prekluzivnih rokova se gubi ne samo pravo na tužbu u materijalnom smislu, već i samo subjektivno pravo povjerioca odnosno obaveza dužnika(dok kod zastarnih rokova takve posljedice ne nastupaju,tj. gubi se samo pravo na tužbu ali ne i subjektivnopravo);

2) Ako neko ispuni obavezu u odnosu na koju je nastupila prekluzija, on može tražiti vraćanje datog, (dok kod zastare to nije moguće);

3) Kod prekluzije nema mogućnosti zastoja i prekida (dok kod zastarjelosti ima ta mogućnost);

4) Sud na prekluziju pazi po službenoj dužnosti (dok na zastarjelost samo po prigovoru dužnika).

Vrijeme potrebno za zastarjelost

Opšti rok zastarjelosti je 5 godina.

Za potraživanje naknade štete prouzrokovane krivičnimdjelom, ako je za krivično gonjenje predviđen rok duži od 5 godina, taj rok važi i za potraživanje naknade štete.

Za određena potraživanja rok zastarjelosti je 10 godina, ato su:

1) potraživanja utvrđena pred sudom ili drugim nadležnim organom, 2) potraživanja koja proizilaze iz nagodbe zaključene pred sudom ili nadležnim

organom, 3) potraživanja iz ugovora o osiguranju života.

Za određena potraživanja rok zastarjelosti je 3 godine, ato su:

1) povremena potraživanja koja dospjevaju godišnje ili u kraćim rokovima, 2) međusobna potraživanja pravnih lica u državnom vlasništvu, koja su

proistekla iz ugovora o prometu robe ili obavljanja usluga, 3) potraživanja zakupnine, 4) potraživanja naknade štete, izuzev ako je šteta prouzrokovana krivičnim

djelom, a za krivično gonjenje je predviđen duži zastarni rok.

Za određena potraživanja rok zastarjelosti je 1 godina ( npr. potraživanja za isporučenu električnu energiju, plin, vodu, usluge za održavanje čistoće, kao ipotraživanja pošte, radio i TV stanica).

Pravnim poslom ne može se odrediti duže ili kraće trajanjezastarnog roka od onog određenog zakonom, niti se pravnimposlom može odrediti da zastarjelost neće teći kroz određenovrijeme.

Zastoj zastarjelosti

Zastoj zastarjelosti nastupa za vrijeme dok postoji nekazapreka za ostvarivanje potraživanja, tako da se ne računa uzastaru i nakon proteka tih zapreka, zastarjelost se nastavlja.

Zastarijevanje ne teče:

1) između bračnih ili vanbračnih drugova - za vrijeme dok brak odnosno vanbračna zajednica traje,

2) između roditelja i djece - za vrijeme dok traje roditeljsko pravo , 3) između štićenika i njegovog staraoca/organa starateljstva

- za vrijeme dok takav odnos traje, 4) za vrijeme mobilizacije u slučaju neposredne ratne

opasnosti ili rata - u odnosu na potraživanja lica koja su na vojnoj dužnosti,

5) u odnosu na potraživanja koja imaju lica zaposlena u tuđem domaćinstvu prema poslodavcu ili članovima porodice koji snjim žive – sve dok taj odnos postoji.

6) za vrijeme koje povjerilac, zbog nesavladivih prepreka, nije bio u mogućnosti da sudskim putem zahtjeva ispunjenjeobaveze.

Prekid zastarijevanja

Zastarijevanje se prekida:

1) priznanjem duga u toku roka zastare - Priznanje se može učiniti i izjavom povjeriocu a i na posredan način davanjem otplate, osiguranjem,plaćanjem kamate.

2) podnošenjem tužbe i 3) svakom drugom radnjom povjerioca poduzetom protiv dužnika

pred sudom ili drugim nadležnim organom.Međutim, prekid zastare nema dejstvo:

a) ako povjerilac povuče tužbu ili odustane od radnje koju je preduzeo, b) ako tužba bude odbačena ili zahtjev za tužbu bude odbijen.

Ako je tužba odbačena zbog nenadležnosti, smatra se da podnošenjem tužbenije nastupio prekid zastare, a uvjet je da u roku od tri mjeseca od donošenjarješenja o odbacivanju ponovno podnese tužbu nadležnom sudu.

Nakon prekida rokovi ponovno teku.

CESIJA

Cesija je ustupanje potraživanja sa dosadašnjeg povjeriocana treće lice ( to je promjena povjerioca ).

Za punovažnost cesije potrebno je da je između povjerioca(ustupioca) i trećeg lica (prijemnika) zaključen ugovor ocesiji . U tom ugovoru ne učestvuje dužnik, niti se zahtijeva njegov pristanak.

Cesijom se ne može izvršiti prijenos slijedećihpotraživanja:

1. potraživanja vezanih za ličnost povjerioca ( npr. penzija, alimentacija...), 2. potraživanja čije je ustupanje zabranjeno ( npr . pravo na naknadu štete u

obliku rente), 3. potraživanja koja se po svojoj prirodi protive vršenju prenosa ( npr.

ugovor o djelu) i 4. potraživanje čiji je prenos ugovorom isključen.

Može se i ugovoriti zabrana prenošenja.

U situaciji kada je dozvoljeno prenošenje, nije potrebanpristanak dužnika, ali je obaveza ustupioca da ga obavijesti.Od momenta davanja obavijesti punovažno je ispunjenje obveze samo novompovjeriocu.

Cesijom se položaj dužnika ne može pogoršati. Zbog togadužnik može istaći sve prigovore protiv novog povjerioca koje je imao prema ranijempovjeriocu.

Raniji povjerilac ne odgovara za postojanje potraživanja kada je ustupljeno bez naknade . U protivnom odgovara, ali samo zapostojanje i punovažnost potraživanja, a ne i za ispunjenje obaveze.

PREUZIMANJE DUGA

To je ugovor između dužnika i trećeg lica kojim treće liceprima na sebe obvezu duga ( institut suprotan cesiji ).

Za punovažnost ovog ugovora potreban je pristanakpovjerioca. Pristanak se može dati izričito ili prećutno.Prećutan pristanak će postojati u situaciji kada je povjerilac primio ispunjenjeobveze, a treće lice mu je dalo do znanja da to ispunjenje vrši u svoje ime. U pravilu, svaki dug se može preuzeti izuzev onog koji je ličneprirode.

Ugovor o preuzimanju duga mora biti sačinjen u istomobliku u kojem je bio sačinjen ugovor kojeg preuzima, značivaži pravilo pariteta.

Na osnovu ugovora o preuzimanju duga, raniji dužnik seoslobađa obveze . Međutim ako je novi dužnik prezadužen, insolventan, ranijidužnik se neće osloboditi obveze, već ostaje u obvezi zajedno sa ranijim dužnikom.

Novi dužnik preuzima i obvezu da ispuni i sporednapotraživanja. U odnosu na kamate do preuzimanja duga pravilo je da teretenovog dužnika.

POSEBNI UGOVORI

§1. Ugovor o prodajiObavezuje prodavca da kupcu preda određenu stvar ili pribavi nekopravo, a kupac se obavezuje prodavcu isplatiti cijenu. Predstavljapravni osnov (iustus titulus) za prijenos prava vlasništva, dok jepredaja predmeta ugovora način stjecanja (modus aquirendi). Tako jekod pokretnih stvari način stjecanja vlasništva tradicija, kodnekretnina upis u zemljišne knjige, a kod vrijednosnih papirapredaja i drugo.

To je konsenzualan ugovor jer se smatra zaključenim u trenutkupostizanja saglasnosti ugovarača o bitnim elementima – predmetu icijeni. Predaja predmeta ugovora i isplata ugovorene cijene sesmatraju aktima izvršenja ugovora a ne njegova zaključenja. To jekauzalan, te neformalan ugovor, osim kod prodaje nekretnina kada morabiti zaključen u pismenoj formi ad solemnitatem (ne proizvodi pravnadjejstva).

[Forma ad probationem služi kao dokaz za sklapanje određenog ugovoraali ne povlači automatski i njegovu ništavost.]

Vrijeme zaključenja ugovora o prodaji i predaja predmeta ugovoravremenski su često odvojeni, uslijed čega je moguće da u međuvremenustvar bude slučajno oštećena ili uništena, kada nisu odgovorni nikupac ni prodavac. Ipak, prodavac snosi rizik slučajne propasti ilioštećenja stvari sve dok je ne preda kupcu. Ovaj rizik ovisi i otome da li se radi o generičkim (kada prodavac mora isporučiti stvariste vrste i kvaliteta) ili individualno određenim stvarima(prodavac nije dužan kupcu nabaviti drugu stvar ali ne može tražitiisplatu cijene i mora je vratiti ako ju je primio).

Momentom predaje stvari kupcu ili prevoziocu koji će je odnijetikupcu, ukoliko se drugačije nisu dogovorili (primjer 2. dogovora daće je prodavac isporučiti kupcu), rizik slučajne propasti ilioštećenja stvari snosi kupac. Ukoliko prodavac stvar nije predaozbog kupčevog zakašnjenja u prijemu, rizik prelazi na kupca umomentu kada je došao u zakašnjenje (npr. ako je prodavac izvršioobavijest i sve potrebne radnje za preuzimanje radnje a kupac to idalje odbija ispuniti). Ova pravila ugovarači mogu sporazumnodrugačije odrediti. Snosilac rizika za štetu odgovara po načelupretpostavljene krivice.

[ Opći uslovi da dođe do zaključenja ugovora su:

1. poslovna sposobnost ugovarača, 2. saglasnost volja o bitnim elementima, 3. predmet, 4. osnov i ponekad 5. forma ugovora.

Bitni elementi ugovora o prodaji su objektivno ( predmet i cijena ) i subjektivno bitni ( forma, vrijeme, mjesto, način ispunjenja i sl .). ]

Predmet prodaje mogu biti stvari i prava. Stvar mora biti u prometu,određena ili barem odrediva, a može biti i buduća stvar (stvar zakoju se može pretpostaviti da će do izvršenja ugovora postojati, uzdvije vrste obaveze: da kupac isplati određenu cijenu samo ako stvarkoju kupuje nastane; ili da kupac mora isplatiti određenu cijenu bezobzira ne to koliko stvari koju kupuje nastane). Ukoliko su straneugovor sklopile u uvjerenju da predmet ugovora postoji, a ta stvarje u potpunosti ili djelomično bila uništena već u samom trenutkusklapanja ugovora, ugovor ne povlači posljedice, tj. strana koja ježeljela kupiti tu stvar može birati da li će oštećenu stvar kupitipo sniženoj cijeni ili u potpunosti raskinuti ugovor.

Predmet prodaje može biti i tuđa stvar, koju se prodavac obavezujenabaviti za kupca. Ako je ne nabavi, prodavac je dužan kupcu platitištetu zbog neispunjenja ugovora, ako kupac nije znao niti je moraoznati da kupuje tuđu stvar.

Predmet prodaje mogu biti stvarna prava (npr. pravo vlasništva iplodouživanja), tražbena prava, autorska prava, prava industrijskogvlasništva, čak i sporno pravo (koje ipak ne mogu kupiti advokatniti drugi nalogoprimac kojem je povjerena realizacija tog prava).To ne mogu biti čisto lična prava (jer se ne mogu dalje ustupatiniti prodavati) i sporedna prava (jer dijele sudbinu glavnog prava ine mogu samostalno egzistirati).

Cijena mora biti izražena u novcu (ako se pretežan dio cijene plaćau novcu a manji u stvarima radi se o prodaji); ako je očigledno dacijena ne predstavlja ekvivalent za predmet ugovora oštećena stranamože tražiti poništenje ugovora zbog prekomjernog oštećenja ilizelenaškog ugovora (osim ako su ugovarači željeli nesrazmjernucijenu u mješovitom, prodajno-poklonskom ugovoru); cijena mora bitiodređena ili odrediva; ukoliko treće lice kojemu je povjerenadužnost određivanja cijene to ne uradi, i ukoliko se ugovarači

naknadno ne dogovore o njenoj visini, smatraće se da je ugovorenarazumna cijena (tekuća cijena u vrijeme zaključe-nja ugovora ilicijena koju odredi sud prema okolnostima slučaja). Ako je ugovorenacijena veća od one koju su odgovarajući organi propisali, kupac ćeplatiti propisanu a ne ugovorenu cijenu.

Bitne obaveze prodavca: predaja i odgovornost za materijalne ipravne nedostatke predmeta prodaje.

Prodavac mora stvar predati u ispravnom stanju koje je ugovoreno,zajedno s njenim pripacima, osim ako je drugačije ugovoreno ili neproizilazi iz prirode posla. Predajom mora omogućiti kupcu dapostane vlasnikom bez ikakvih tereta na toj stvari. Plodovi nastaliprije roka predaje pripadaju prodavcu, a svi poslije tog momentamoraju biti predati kupcu. Predaja pokretnih stvari se najčešće vršifaktičkom, a onda i simboličkom predajom, predajom brevi manu iconstitutum possesorium. Prijenos vlasništva nad pravom se vršiautomatski zaključenjem ugovora. Prijenos prava je odjeven u ugovoro prodaji, ali se prijenos vrši cesijom koja je važna u slučaju kadaisto pravo bude prodato više lica (pravo pripada kupcu o kojem jedužnik prvo obavješten bilo od prodavca ili samog dužnika).

Ako prodavac zakasni s ugovorenom predajom dolazi u dužničku docnju(odgovara i za štetu kupcu, za slučajnu propast stvari). Ako mjestopredaje nije određeno ugovorom predaja se vrši u mjestu u kojem jeprodavac u trenutku sklapanja ugovora imao prebivalište.

Da bi prodavac odgovarao za materijalne nedostatke moraju bitikumulativno ispunjeni ovi uslovi:

1) da postoji materijalni nedostatak;Materijalni nedostatak postoji ako stvar nema potrebna svojstva zaredovnu upotrebu ili promet; za naročitu upotrebu (koju je kupacobavezan naglasiti); odlike koje su izričito ili prećutno ugovorene;te ako stvar nije jednaka uzorku ili modelu (izuzev ako je uzorakiskorišten samo radi obavještenja).

2) da je taj nedostatak skriven;Nedostatak je skriven kada ga kupac nije mogao s uobičajenom pažnjompri pregledu stvari uočiti, što znači da ako pri pregledu nijeupotrijebio uobičajenu pažnju, za nedostatke odgovara sam osim akoje prodavac tvrdio da takvi nedostaci ne postoje a kasnije se pokažeda postoje.

3) da je postojao u momentu prelaza rizika s prodavca na kupca;4) da je kupac blagovremeno o njemu obavjestio prodavca;

Zakonski rok za obavještenje prodavca o nedostacima je osam dana odsaznanja za njihovo postojanje. Objektivni rok kupčeve mogućnostiisticanja prigovora je šest mjeseci od predaje stvari (ugovaračimogu ugovoriti i duži objektivni rok). Obavijest mora sadržatidovoljno konkretan opis nedostatka, kupčevo neodobravanje izvršeneisporuke i poziv prodavcu da pregleda stvar.

5) da ugovorom nije isključena odgovornost prodavca za materijalnenedostatke stvari.

Vrijedi osim ako je prodavac odredbu o isključenju svojeodgovornosti nametnuo svojim položajem ili je znao da stvar imanedostatke a nije obavijestio kupca. Ugovorom se prodavčevaodgovornost može i pojačati.

Kupac može zahtijevati ispunjenje ugovora, a ako prodavac to neispuni u razumnom roku, sniženje cijene, izjaviti da raskida ugovor,a u svakom slučaju ima pravo i na naknadu štete.

Ispunjenje ugovora nastupa uklanjanjem nedostatka (species) ilipredajom druge stvari bez nedostatka. Sniženje cijene mogudogovoriti strane ili odrediti sud. Kupac koji želi raskinuti ugovoro prodaji prodavcu mora ostaviti naknadni primjereni rok zaispunjenje, osim ako mu je prodavac nakon obavijesti saopćio da nećeispuniti ugovor ili ako iz okolnosti očito proizilazi da svojuobavezu ne može ispuniti ni u naknadnom roku. Ako samo dio stvariima nedostatak ili je predana manje količina od ugovorene, kupacmože raskinuti ugovor samo u tom dijelu, osim ako kupljene stvaričine cjelinu ili ako ima opravdani interes da primi stvar ucjelosti.

Raskidom ugovora svaka strana ima pravo tražiti vraćanje datog, tekupac koji ne može vratiti stvar u kupljenom stanju gubi pravo naraskid ugovora osim:

- ako je stvar potpuno ili djelomično propala zbog nedostatkakoji opravdava raskid ugovora; ili

- ako je propala ili oštećena zbog događaja koji ne potječe odkupca ili lica za koje on odgovara; ili

- ako je propala ili oštećena usljed obaveze kupca da istupregleda; ili

- ako je kupac potrošio ili izmijenio jedan dio stvari u tokunjene redovne upotrebe; ili

- ako je oštećenje ili izmjena stvari bez značaja.Istekom roka od godinu dana između kupčevog obavještenja onedostatku prodavca i njegovog korištenja pravima, prestaju ikupčeva prava osim ako dokaže da je prodavčevom prijevarom biospriječen da ih upotrijebi, i osim prava na protuzahtjev za sniženjecijene ili naknadu štete.

Garancija za ispravno funkcioniranje stvari postoji paralelno inezavisno od prodavčeve odgovornosti za materijalne nedostatke, takoda prodavac tehničke robe odgovara kupcu na dva osnova: samostalnoza materijalne nedostatke; i solidarno s proizvođačem na osnovugarancije.

Da bi kupac kupljenu stvar mogao u potpunosti i nesmetano koristitiona mora biti slobodna od prava trećih lica, odnosno ne smije imatipravne nedostatke. Prodavac je dužan zaštiti kupca od prava trećihlica koja isključuju, umanjuju ili ograničavaju kupčevo pravo, pod uslovom dakupac nije znao za postojanje tih prava niti je pristao da uzmestvar opterećenu tim pravom. Prodavac nije dužan zaštiti kupca odfaktičkog uznemiravanja od trećih lica. Uznemirava-nje mora bitizasnovano na nekom pravu trećeg lica; nedostatak mora postojatiprije nego što je kupac stekao vlasništvo; kupac mora biti savjestani obavijestiti prodavca o uznemiravanju. Prodavac neće odgovarati zapravne nedostatke ako je odgovornost isključena ugovorom.

Ako je treće lice u potpunosti oduzelo kupčevo pravo ugovor seraskida po sili zakona, i kupac ima pravo tražiti povrat puneisplaćene cijene i naknadu cjelokupne štete. Pravo kupca po osnovupravnih nedostataka gasi se iste-kom godinu dana od dana saznanja zapostojanje prava trećeg ili šest mjeseci po pravosnažnom okončanjuspora koje je treće lice pokrenulo.

Glavne obaveze kupca su isplata cijene (u ono vrijeme kada jeugovorom zaključeno ili u trenutku prijema stvari ako nije drugačijeodređeno; ako zakasni sa isplatom cijene duguje i zatezne kamate) ipreuzimanje stvari (mora doći po stvar u određeno vrijeme naodređeno mjesto i uzeti je; ako je ne preuzme, prodavac i dalje morapredati stvar ali rizik propasti običnom nepažnjom sada leži nakupcu).

Posebne vrste ugovora o prodaji: prodaja s pravom preče kupovine (ukorist prvog prodavca, u roku od mjesec dana od primljene obavijestio prodaji, a prestaje protekom roka od pet godina od zaključenjaugovora); kupovina na probu; prodaja sa specifikacijom (kupcu sedozvoljava da nakon zaključenog ugovora o prodaji specificiraosobine stvari koju želi kupiti u ugovorenom roku); prodaja sazadržavanjem prava vlasništva (sve dok kupac ne isplati cjelokupnucijenu pokretne stvari); prodaja s obročnim otplatama cijene (kojimse prodavac obavezuje kupcu predati pokretnu stvar i prije nego štomu cijena bude potpuno isplaćena, a kupac u određenim vremenskimrazmacima isplatiti ugovorenu cijenu; traži se pisana forma, bezkamata); prodajni nalog (nalogoprimcu da stvar proda u određenomroku i isplati cijenu nalogodavcu ili mu je vrati, a ako to ne uradismatra se da je stvar kupio za sebe).

UGOVOR O ZAMJENI

Ovim ugovorom se jedna strana obavezuje da će prenijetipravo vlasništva na određenoj stvari drugoj strani, u zamjenuza stvar koju će ta strana predati njemu u vlasništvo. Mogu sezamjeniti pokretne i nepokretne stvari, pa čak i autorska i pronalazačka prava.Osnovna obaveza se sastoji u predaji stvari. Što se tiče formeugovora, važi slijedeće pravilo – ako su predmet ugovora o zamjeni nekretnine tražise pismena forma, a inače su neformalni.

UGOVOR O POKLONU (nije regulisan ZOO, ali je u primjeni u praksi)

Jedna strana se obavezuje da drugoj strani besplatnoprenese u vlasništvo drugu stvar (pokretnu ili nepokretnu), adruga strana to prihvata (ovo je važno za punovažnost ugovora).Ugovor je neformalan načelno, ali kada su u pitanju nekretnine forma je bitna.Pravni posao je besplatan, jer poklonodavac ne tražiprotučinidbu.

Poklon se može opozvati zbog:

osiromašenja poklonodavca (ako je predmet poklona vrijedna stvar), nezahvalnosti poklonoprimca, razvoda ili poništenja braka, povrede nužnog dijela ili ako je poklonodavac poklonom ugrozio lica koja je po

zakonu dužan izdržavati. Uslovi za nastanak ugovora o poklonu:

1. sposobnost ugovarača (samo poklonodavac mora imati potpunuposlovnu sposob-nost);

2. predmet poklona (mogu i buduće stvari u pismenoj formi; ukolikoje poklonjena tuđa stvar, treći ostaje vlasnikom stvari i može jetražiti nazad osim kod dosjelosti, kada može tražiti naknadu šteteod davaoca); i

3. namjera da se poklon učini (animus donandi – ako bi davalac bio uzabludi u motivu ili ličnosti primaoca, a oni bili odlučujući razlogzaključenja ugovora, davaoc bi ga mogao poništiti; volja mora bitinesumnjivo izražena).

Ugovor o zakupu

Obavezuje zakupodavca da preda zakupcu određenu stvar na upotrebu, azakupac se obavezuje za to dati određenu naknadu - zakupninu.Upotreba obuhvata iskorištavanje stvari i pribiranje plodova akonije drugačije ugovoreno. U odnosu na ugovor o prodaji, zakupacstvar mora vratiti, uglavnom su nepotrošne stvari, zakupnina ne morabiti novac. U odnosu na ugovor o zajmu, zajmoprimac nije obavezanvratiti istu pozajmljenu stvar već je može zamjeniti drugom, predmetzakupa mogu biti i individualno određene, nepotrošne stvari, tezakup je uvijek teretan ugovor. Ugovor o posluzi je uvijek dobročinposao.

Ugovor o zakupu je dvostrano obvezan, konsenzualan, teretan, trajani imenovan ugovor.

Bitni elementi:

Predmet zakupa su u pravilu nepotrošne i nezamjenjive stvari, možebiti i buduća i tuđa stvar.

Zakupnina može biti određena u fiksnom iznosu ili alikvotnimdijelovima, i strane ne mogu zahtijevati da je odredi sud.

Trajanje zakupa je bitan element samo ako ga ugovarači fiksnoutvrde jer tada ugovor prestaje, osim ako ga prešutno ne produže,kada postaje na neodređeno vrijeme. Na neodređeno vrijeme zakupprestaje otkazom.

Osnovne obaveze zakupodavca, koje ugovarači mogu proširitisporazumno, su:

- predaja stvari (ukoliko je zakupodavac odbije predati, zakupac jetraži od suda i ako se ispostavi da je zakupodavac nema, tražitinaknadu štete);

- održavanje stvari za vrijeme zakupa (o svakoj potrebnoj popravcizakupac mora odmah obavjestiti zakupodavca, a zakupodavac je dužanučiniti sve popravke koje nije skrivio zakupac; za vrijemepopravka zakupnina mora biti umanjena; stvar ne mora ponovouspostaviti ako bude potpuno uništena);

- odgovornost za materijalne nedostatke (mogu se sporazumnoisključiti kao i odredbe za pravne nedostatke);

- odgovornost za pravne nedostatke (koji u potpunosti isključujuzakupca – zakup se raskida pozakonu, i zakupcu se nadoknađuje svašteta; koji djelomično ograničava zakupca – smanjenje zakupnine inaknada štete; rok isteka prava zakupca je godinu dana od danasaznanja za nedostatke ili šest mjeseci nakon pravosnažnookončanog spora).

Osnovne obaveze zakupca mogu takođe biti proširene, a one su:

- plaćanje zakupnine (od momenta predaje predmeta zakupnine, bezobzira da li je zakupac koristi);

- upotreba stvari prema ugovoru (usus i fructus);- vraćanje predmeta zakupa.Zakupodavac može zakupljenu stvar otuđiti tako što će je prodatitrećem licu i to, ako je zakupac već stupio u zakup, znači da odnosizmeđu njega i zakupodavca sada postoji između njega i kupca, ikupac ne može zahtijevati vraća-nje stvari prije isteka roka izugovora o zakupu ili ako je na neodređeno vrijeme, prije otkaznogroka.

Ako zakupac još nije stupio u zakup, i ako je pribavilac znao zaugovoreni zakup, obavezan je predati stvar. Ako nije, zakupac nemapravo zahtijevati predaju nego samo naknadu štete od prodavca, koji

u svakom slučaju odgovara solidarno za sve preuzimaočeve obaveze izzakupa prema zakupcu.

Zakupac svoje pravo može prenijeti na treće lice u formi podzakupa,dijelom ili u cjelosti, samo na ono vrijeme koje je i u njegovomugovoru. Nije mu dopušteno samo ako je to zakonom ili ugovoromisključeno; ili ako bi time zakupodavac pretrpio štetu; ili ako jeto uslovljeno zakupodavčevom saglasnošću. Zakupodavac može svojepotraživanje od zakupca tražiti direktno od dugovanja podzakupca.

Ugovor o zakupu prestaje: protekom vremena (otkazni rok na poslovnimzgradama iznosi 6 mjeseci, a inače najmanje 8 dana); zbog propastistvari i usljed smrti jedne ugovorne strane (kada prelazi nanaljednike, osim ako ugovarači ne odrede da prestaje postojati.

UGOVOR O ZAJMU

To je obligaciono - pravni ugovor kojim se zajmodavacobavezuje da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili drugihzamjenjivih stvari u vlasništvo, a zajmoprimac se obavezuje damu poslije određenog vremena vrati isti iznos novca tj.količinu stvari iste vrste i kvaliteta, uz naknadu ili bez nje.

Ugovor je neformalan – konsenzualan. Može biti naplatni ili lukrativni, ako seuz glavnu obavezu obavezuje i na kamatu.

Ako se radi o ugovorima u privredi, zajmoprimac duguje kamate i kada nisuugovorene.

UGOVOR O DJELU

To je takav ugovor kojim se izvođač obavezuje da za drugo lice, naručioca , obavi neki posao, npr. izradi neku stvar ili

slično, a naručilac se obavezuje da mu zato plati određenunaknadu.

U ZOO su exempli causa navedena četiri primjera: izrada ili popravkaneke stvari, te izvršenje fizičkog ili intelektu-alnog rada. ZOOugovore o prodaji i djelu razlikuje po dva kriterija: pripadnostimaterijala (ako izvođač stvar pravi od svog materijala ugovor se usumnji smatra prodajom, a ako je naručilac dao materijal to jeugovor o djelu) i izvođače-vom rad (uvijek će se smatrati ugovorom odjelu ako su ugovarači imali u vidu izvođačev rad).

Obaveze izvođača:

- izvršenje djela (rezultat rada nije jedina determinanta ugovora;manifestuje se kao izrada materijalnog predmeta, obav-ljanjaintelektualnog rada ili nekog drugog posla; neće odgovarati zazakašnjenje ako mu naručilac nije pravodobno predao materijal, akoje tražio izmjene djela ili mu nije isplatio nužni predujam ili izdrugih razloga nastalih ponašan-jem naručioca);

- odgovornost za nedostatke izvršenog djela (skrivene nedostatkenaručilac mora najkasnije za mjesec dana od otkrivanja obavjestitiizvođača, a u svakom slučaju u dvije godine; svoja prava ne možeostvariti sudskim putem nakon jedne godine);

- i predaja predmeta posla.

Ugovor o ostavi

Obavezuje ostavoprimca da primi stvar od ostavodavca, da je čuva ivrati kad je ovaj zatraži. Ovo je imenovan, konsen-zualan,jednostrano (kada je besplatna ostava) ili dvostrano obvezujući,trajan ugovor. Bitni elementi: predmet ostave (pokretne, običnoindividualno određene stvari; ostavljenu tuđu stvar ostavoprimacmora vratiti ostaviocu osim ako utvrdi da je ukradena), vrijemetrajanja ostave i eventualno naknada (očekuje se i ako nijeugovorena u slučaju kada se ostavoprimac bavi čuvanjem ili ako semogla očekivati).

Obaveze ostavoprimca: primanje, čuvanje i vraćanje stvari; obavezeostavodavca: naknada troškova, isplata naknade i naknada štete.Posebni slučajevi ostave: neprava (zamjenljivih stvari kojeostavoprimac ima pravo potrošiti), ostava u nuždi i ugostiteljskaostava.