Novosti_1180.pdf - Portal Novosti

Petak 29/07/2022

10 kn/100 din/1.20 €

Samostalni srpskitjednik

#11803022

Spajamo kraj s krajemŠto će Pelješki most značiti onima koji ne mogu platiti vožnju do njega, onima koji nikada neće biti u mogućnosti otputovati u Dubrovnik ili onima koji u kontejnerima, od Rasline do Banije, čekaju obnovu kuća?str. 7-8, 15.

2 aktualno NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

IMPRESSUM

#1180

Godina xXIII / Zagreb | petak, 29/07/2022

Samostalni srpski tjednik

IzdavačSrpsko narodno vijećeZa izdavačaMilorad Pupovac Glavna urednicaAndrea Radak

Zamjenik glavne urednice Boris Postnikov

Izvršni uredniciGoran Borković (Portal Novosti), Petar Glodić (Kronika), Tihomir Ponoš

Redaktorice Ana Grbac, Darija Mažuran-Bučević

KolumnistiMarinko Čulić, Boris Dežulović, Viktor Ivančić, Sinan Gudžević, Boris RašetaRedakcijaPaulina Arbutina, Jerko Bakotin, Dragana Bošnjak, Milan Cimeša, Zoran Daskalović, Ivica Đikić, Tena Erceg, Milan

Gavrović, Dragan Grozdanić, Mirna Jasić Gašić, Nenad Jovanović, Vladimir Jurišić, Anja Kožul, Igor Lasić, Bojan Munjin, Tamara Opačić, Ivana Perić, Srećko Pulig i Hrvoje Šimičević Tajnica redakcijeIrena Bosnić

Grafički urednici Ivica Družak, Darko Matošević

DizajnParabureau / Igor Stanišljević & Damir Bralić, Nikola Đurek ilustracija NASLOVNICE Luka Duplančić

Štampa Tiskara ‘Zagreb’, ZagrebTiraža 6500Novosti su financirane sredstvima Savjeta za na cionalne manjine Vlade Republike Hrvatske i sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske.RedakcijaGajeva 7, 10 000 Zagrebt/f 01/4811 198, 4811 [email protected]

Povodom 81. godišnjice podizanja ustanka u Srbu u tom je mjestu održan prigodni program u orga-nizaciji Srpskog narodnog vijeća (snv). Prije središnje svečanosti i

govora, pokraj spomenika ustanicima odana je počast Dalmatincima palim u oslobađanju tog mjesta 1945. godine. Okupljenima su se nakon polaganja vijenaca obratili saborski zastupnik i predsjednik snv-a Milorad Pupovac, bivši predsjednik Republike Hr-vatske Stjepan Mesić, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista (saba rh) Franjo Habulin, predsjednik Udruge vete-rana Domovinskog rata i antifašista (Vedra) Ranko Britvić i donačelnik Općine Gračac Nebojša Rađenović.

Pupovac je poručio da je u Srbu prije 81 godinu tamošnji narod ustao protiv zloči-načkog režima koji je počeo provoditi prak-su istrebljenja najprije srpskog, židovskog i romskog naroda, a onda i svih koji su se njihovoj praksi suprotstavljali.

— U Srbu je zapaljena iskra koja se pretvorila u plamen koji se nije gasio do 1945. godine i ta činjenica čini razliku u odnosu na dru-ge ustanke. Običnim seljacima i običnom narodu, Srbima i Hrvatima, pridružili su se potom drugi proširujući pobjednički pohod odavde do Sutjeske, Istre i Slovenije. Stvorili su bratstvo po oružju, jer su branili živote i slobodu od onih čiji je jedini cilj bio da istri-jebe, tlače i okupiraju – poručio je Pupovac, dodajući da početni plamen ne bi zaživio i opstao bez antifašističkog bratstva u kojem su komunisti bili od presudne važnosti.

— Griješe oni koji ovo ne žele vidjeti ili čuti, još više oni koji vide i čuju, a boje se to čuti. Ne bih htio biti u njihovoj koži, jer je to koža straha i neslobode – dodao je.

Istaknuo je da griješe oni koji politike sje-ćanja u Hrvatskoj i Srbiji pretvaraju u nova politička ratovanja i produbljivanje jaza iz-među dva naroda.

— Griješe posebno zato što se ponašaju kao da je ono što su Hrvati i Srbi radili zajedno 200 godina bilo pogrešno i da Hrvati i Srbi nikada više neće trebati jedni druge nizašto. Nitko ne može reći koliko će trebati, ali sigu-ran sam da osjećamo da se već danas trebaju

– poručio je te istaknuo da je kršćanska, mo-ralna, antifašistička i ljudska zadaća sjetiti se nedužnih civila u Boričevcu koje su ustanici iz osvete pobili, kao i ubojstva mnogobrojne obitelji Ivezić.

Svečanost u Srbu piše Hrvoje Šimičević

— Nisu smjeli, niti trebali to učiniti. Neka je slava ustanicima, neka je vječni plamen nedužnim žrtvama, bilo s ustaničke, srpske ili hrvatske strane – zaključio je.

Bivši predsjednik Mesić rekao je da nije dovoljno samo odati pijetet žrtvama koje su među prvima osjetile što su to naciona-lizam, fašizam i ustaštvo. Okrivio je vlast za

nesnalaženje oko pobornika ustaštva u su-vremenoj Hrvatskoj i dodao da vidi problem u školstvu u kojem se krivo tumači povijest. Osvrnuo se i na prosvjednike, predvođene Draženom Kelemincem, koji su privedeni prije nekoliko dana zbog remećenja javnog reda i mira.

— Tko plaća ove neradnike i probisvijete koji dolaze remetiti mir nama koji se klanjamo onima koji su nas zadužili? Vlast se ne može dogovoriti hoće li se zabraniti ustaški po-zdrav ‘Za dom spremni’, iako su pod njim ubijene tisuće ljudi. Zar tu treba nekakvo novo istraživanje? Sve je to jasno – rekao je i pitao kada ćemo dočekati da u Srbu govo-rimo malo veselije.

— Znate kada? Kada ova vlast shvati da se mora oduprijeti onima koji žele ponovno lansirati fašističke ideje. Odgovorni su oni

koji to dozvoljavaju i financiraju – odgovorio je Mesić.

Predsjednik saba rh također je pozvao na iskorak koji bi hrvatskom društvu omogućio izvlačenje iz ralja revizionizma.

— Tragično je da nakon toliko vremena otka-ko je pokrenut ustanak u Srbu i opći ustanak u Hrvatskoj treba objašnjavati što se dogodi-lo. Ovo nije bio četnički ustanak, nego poče-tak oružane borbe svih slobodoljubivih ljudi u Hrvatskoj protiv nacifašističke okupacije i ustaša koji su željeli realizirati zločinačke planove o etnički čistoj Hrvatskoj – kazao je Habulin.

Podsjetio je da tada nigdje u Evropi nije bilo ljudi poput onih koji su bili okupljeni u Komunističkoj partiji, predvođenoj Titom, kako bi se oduprli nacizmu i poveli narod u svijetlu budućnost. Suvremena Hrvatska, kazao je, blagonaklono se odnosi prema re-vizionistima, dok pobjednici nemaju mjesta u javnom prostoru koji zaslužuju.

— Nismo se pomaknuli u rješavanju pitanja o ustaškom pozdravu, ali smo otišli korak dalje kad je u pitanju zatiranje istine o prošlosti pa se održavaju simpoziji o trostrukom logoru Jasenovac s ciljem etabliranja laži o logoru koji je tobože postojao nakon Drugog svjet-skog rata – naglasio je Habulin i izrazio želju da ideali pravde i istine, koje su pronosili bor-ci nob-a, postanu simboli današnje države.

Ranko Britvić podsjetio je da su na ovom području Dalmatinci ginuli s ličkom braćom i izrazio zabrinutost zbog činjenice da se u

‘junačkoj Lici’ zadnjih godina ‘pohranjuju posmrtni ostaci ustaških oficira kao nekih heroja, uz sve počasti i hrvatsku himnu te religijske velikane kojih danas nema ovdje’.

— Ja, hrvatski branitelj, ovdje vam izjav-ljujem da ćemo, dok budemo živi, dolaziti ovdje i biti ponosni što možemo doprinijeti proslavi nečeg časnog i poštenog, nečeg što je veličalo hrabrost čovjeka s vilama, majke koja je pekla kruh, djece koja su bila ubijana. Smrt fašizmu, sloboda narodu! – zaključio je Britvić.

Nebojša Rađenović zahvalio je svima koji su obilježili Dan ustanka.

— Ako je ikome jasno koliko je teško obilje-žavati proslavu borbe protiv sila Osovine i ustaškog režima, onda je to nama Ličanima i Ličankama koji vas dočekujemo svake go-dine. Utoliko je vaš dolazak važan i velik. Dođite i druge dane. Vrata će uvijek biti otvorena – pozvao je Rađenović. ■

Bratstvo po oružjuSrbi i Hrvati, kasnije i svi ostali, stvorili su bratstvo po oružju, jer su branili živote i slobodu od onih čiji je jedini cilj bio da istrijebe, tlače i okupiraju, kazao je Milorad Pupovac na proslavi 81. obljetnice podizanja ustanka u Srbu

Spomenik u Srbu, gdje je narod ustao protiv zločinačkog

režima (Foto: Duška Boban)

Milorad Pupovac (Foto: Duška Boban)

3 kolumna NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

ti sve ratove. Što međutim kada provučićev-ski mediji zagrme na Hrvatsku da je ustaška država? E, tu je stvar malo drukčija. Kada se to dogodi, a da u Jasenovcu osvane hos-ova spomen-ploča s natpisom ‘Za dom spremni’, onda se više ne postavlja pitanje koliko je ta grmljavina pametna i dozvoljena, nego i ko-liko je točna. Andrej Plenković je pokušao zakrpati tu rupu tvrdnjom o dvostrukoj ko-notaciji uzvika ‘Za dom spremni’, ali nakon što su i pripadnici radikalne nacionalističke hrvatske desnice priznali da zds znači isto danas kao i polovicom prošlog stoljeća, to je palo u vodu. Zato treba vrlo mudro i delikat-no planirati Vučićev dolazak u Jasenovac. To se u krajnjoj liniji ne može izbjeći, pogotovo sada kada se saznalo da je on to i ranije htio, ali je bio odbijen. Prije svega, nezamislivo je da se ikome zapriječava dolazak u taj me-morijalni centar, osim ako nema namjeru odgovoriti protuprovokacijom iste težine kao što je provokacija sa spomenutom spo-men-pločom hos-a. Drugo, Aleksandar Vu-čić je legalno izabran predsjednik Srbije za kojeg je glasala većina Srba i Srpkinja, kao što su i većina pobijenih u Jasenovcu bili Srbi i Srpkinje. Bilo bi dakle svetogrdno spriječiti takvog čovjeka da dođe u Jasenovac.

Jedini izlaz bio bi stvaranje, bez obzira na velike razlike, zajedničke kulture sjećanja na najteže žrtve u Drugom svjetskom ratu, i tome jednostavno nema alternative. U su-protnom, Jasenovac će ostati osinjak mržnje u kojem žrtve imaju ulogu kostiju razdora između živih, umjesto da budu spojna točka razumijevanja i suživota. ■

Poljskoj nije palo na pamet da spriječi

dolazak Angele Merkel u Auschwitz,

što je u vezi Vučićevog dolaska

u Jasenovac Hrvatska učinila.

Budući da je on legalno izabran

predsjednik za kojeg je glasala većina

Srba i Srpkinja, kao što su većinu

jasenovačkih žrtava činili Srbi i Srpkinje,

to jednostavno nije prihvatljivo

Odmah se moglo znati da će odbijanje da Aleksandar Vu-čić posjeti Jasenovac izazvati zapaljive repove, pa sam zato pustio da se priča odvije do

kraja. Da se razumijemo, hrvatske vlasti u pravu su što su odbile taj posjet jer nije bio u skladu s diplomatskim protokolom, nego je kao vodonoša poslužio Milorad Pupovac, koji je s bačvom vode na leđima i s kantom u svakoj ruci upotrijebljen kao posrednik u misiji koja od početka nije imala izgleda na uspjeh. S druge strane, odbijanje Vučića spada u najteže diplomatske poteze jer Jasenovac nije ekskluzivno pravo Hrvatske, nego spa-da u internacionalnu baštinu kolektivnog osvještavanja najtežih ratnih zločina u Dru-gom svjetskom ratu. U osnovi, ovdje se radi o rogatom sukobu brojeva. Vučić bi htio doći u Hrvatsku pod egidom 700.000 pobijenih Srba i ostalih u logoru na Savi, što je refleks još mahnitijeg pretjerivanja s brojevima u prijašnjim vremenima. Osim toga, on se iz-među redaka očito referira na procjenu tzv. Vukojevićeve komisije i sličnih proustaških adresa da je u Jasenovcu ubijeno ispod tisu-ću ljudi. To nikada nije službeno potvrđeno, ali ni službeno opovrgnuto, pa se cinično narugao Hrvatskoj podsjećanjem da je čak i Tuđman govorio o desecima tisuća pogu-bljenih. Pritom je zaboravio da je i Tuđman procjenjivao broj pobijenih u Jasenovcu, a to je sve uklopio u svoj plan ‘pomirbe’ jer je broj smaknutih na Bleiburgu i u Jasenovcu stavio u isti okvir od 30 do 40 tisuća egzekutiranih. To je, kao, trebalo pokazati da su svi radili zločine i da ih treba mjeriti istim metrom.

Ukratko, ovdje nema sasvim nedužnih i sasvim krivih. Sredina ljeta je tradicional-no vezana uz svađe oko ratne reminiscen-cije na prošlost, pri čemu kao povod služi

‘Oluja’. Ali dok je donekle razumljivo da se na nju različito gleda kroz srpske i hrvat-ske naočale, u slučaju Jasenovca za to nema opravdanja. Iako se sa srpske strane i dalje maše sa spomenutim brojem od 700.000 jasenovačkih žrtava, u srpskoj historiogra-fiji, posebno među mlađim povjesničarima, sve više prevladava stav o 80 do 90 tisuća pobijenih, što se uklapa u nezavisne pro-cjene dvojice znanstvenika (Srbin Kočović, Hrvat Žerjavić). To je potvrđeno i naknad-nim pojedinačnim prebrojavanjem žrtava i to je broj koji realno, plus-minus, i stoji. U idealnom raspletu bilo bi dobro da se orga-nizira nekakav mješoviti hrvatsko-srpski znanstveni simpozij neovisnih povjesničara koji bi o tome dali zadnju riječ. Naravno da nije dobro da se Vučić razmahuje brojkom od 700.000 jasenovačkih pogubljenika, ali takvih sigurno ima i među ostalim posjeti-teljima Jasenovca, pa im se neće valjda zbog toga zabranjivati prilaz ‘Kamenom cvijetu’.

Što sve ovo znači? Evo, uzmite primjer Poljaka. Oni su doživjeli takve strahote u Drugom svjetskom ratu da imaju razloga za odbojnost prema Njemačkoj, čega zbilja i ima. Ali nije im palo na pamet da spriječe dolazak Angele Merkel u Auschwitz. I to je to. Za zacjeljenje ovako teških povije-snih rana potreban je napor obiju strana, pri

čemu se od nominalnih predstavnika zloči-načkih učinaka država traže izrazi kajanja. Od žrtava se pak očekuje da ne pretjeruju u samoviktimizaciji jer to može otvoriti nove krugove mržnje. Kod nas toga nema. Mrtvi u Jasenovcu periodično se vade iz grobova i regrutiraju za najprizemnije političke instrumentalizacije. U povodu nesuđenog Vučićevog dolaska u Hrvatsku odmah je iz Beograda zagrmjelo da je to tipičan postupak hrvatske ustaške vlasti, a iz Zagreba da je Vučić htio izazvati kaos u Hrvatskoj. Ovo drugo izgleda krajnje nategnuto jer je Vučić namjeravao doći sam, a ne u pratnji neke srbijanske pukovnije, što navodi na sljedeći zaključak. Sadašnje generacije ne mogu mi-jenjati prošlost, ali mogu mijenjati kontekst u kojem se ta prošlost dogodila i smjerokaze prema boljoj i perspektivnijoj budućnosti. Zato bi bilo idealno da se vrate u bolja razdo-blja hrvatsko-srpskih odnosa kojih je tako-đer bilo, kao između dva svjetska rata u Hr-vatskoj ili, još idealnije, da se ‘partizaniraju’ kao u vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je oružano bratstvo Hrvata i Srba bilo glav-na lokalna poluga u uništavanju nacifašista. Ali to je iluzija. Jugoslavenski antifašizam više uopće ne postoji kao zaseban identitet. Raspao se već u toku srpsko-hrvatskog rata devedesetih, kada su obje strane tvrdile da vode antifašistički rat, što znači da su drugu stranu smatrale fašističkom, a onda se sve to produbilo izbijanjem rata u Ukrajini, gdje se Hrvatska hitro svrstala na stranu tzv. ukra-jinskog antifašizma, a Srbija na stranu isto tako tzv. ruskog antifašizma.

Kada već spominjemo Rusiju, ona je ovih dana stavila na popis neprijatelja i Hrvatsku, ali taj popis sadrži desetke zemalja i može se objasniti propagandnom psihozom koja pra-

ARITMETIKA

POLITIKE

Piše Marinko Čulić

Jasenovački osinjak

Za zacjeljenje teških povijesnih rana potreban je

napor obiju strana – Jasenovac (Foto: Goran Stanzl/pixsell)

4 razgovor NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

Saborski zastupnik i predsjednik hss-a

razgovarala Paulina ArbutinaFoto Patrik Macek/pixsell

Prilikom glasanja u Saboru navikli smo na prilično jasnu polarizaciju. Pri ratifikaciji ugovora o pristupu Finske i Švedske nato-u saborski klub

hss-a i Radničke fronte glasao je jedini protiv. Kako je moguće da ste u tome zai-sta ostali usamljeni?Siguran sam da postoji još više saborskih za-stupnica i zastupnika koji isto razmišljaju, ali zbog stranačke stege nisu glasali protiv. Naše glasanje bilo je sukladno jednoglasnoj ocjeni predsjedništva hss-a. Naš glas protiv ne znači da smo mi protiv Finske i Švedske, nego smo protiv eskalacije bilo kakvih su-koba na europskom tlu. hss je mirotvorna stranka. Smatramo da širenje nato-a u ovom trenutku vodi samo prema daljnjem zaoštravanju suprotstavljenih strana. Iako je taj moj saborski govor ignorirala većina medija, na društvenim mrežama uglavnom su pozitivni komentari. Očito jedan dobar dio stanovništva vidi što se događa i ima isti stav kao i hss.

Smatrate da su suprotstavljena dva im-perijalizma, američki i ruski, na štetu Europe?Europa se već dugo nalazi na rubu. Ona je 2.000 godina na neki način bila centar svi-jeta. Poslije Prvog, a posebno nakon Drugog svjetskog rata centri moći su izvan Europe. Sve do prije 30 godina, kad je pala željezna zavjesa, Europa je bila podijeljena. Nakon toga je opet bila na dobrom putu da posta-ne jaka, ali ovaj rat će je dugoročno u tome spriječiti. Nigdje ne vidim da bilo tko poziva na primirje, što me zabrinjava, ali nema ni

velike daljnje eskalacije sukoba i sve mi to sliči na neki asimetrični rat koji će blokirati političke, ekonomske i gospodarske odnose između eu-a i Rusije. Naravno, na obostranu štetu, a u korist trećeg. Daljnje poskupljenje energenata i produljenje velike ekonomske krize ojačat će i ekstremne političke opcije unutar same eu. Bojim se tog scenarija.

Za razliku od Katarine Peović iz rf-a, vaš glas protiv išao je zbog nerješavanja izbor-nog zakonodavstva u BiH. Zašto?Imamo ponovno zazivanje, zveckanje oružjem, ne može to biti dobro za Hrvat-sku. Bošnjačke stranke pozivaju na masovne prosvjede. Sigurno je gora situacija na po-dručju bivše Jugoslavije nego u Skandinaviji. Ukoliko to žele velike sile, gospodari rata i mira, situaciju u BiH mogu riješiti kako ne

bi došlo do eskalacije sukoba, još jednog rata na europskom tlu. Opet govorimo o miru, koji je hrvatski strateški interes. Najdulja državna granica nam je s BiH i svaki inci-dent odrazio bi se na hrvatski turizam, a ne moramo govoriti što nam turizam znači za proračun i ekonomiju.

U ovo vrijeme bez ikakvih izbora na vi-diku kao zastupnik ostali ste odani pred-sjedniku Milanoviću. Niste izabrali ni ulogu žetončića hdz-a kao mnogi među manjim parlamentarnim strankama. Koja je cijena takvog političkog stava?Cijena je tavorenje na dnu političke scene, borba za opstanak. U nadi da će ljudi pro-gledati što prije. hss je jedna od rijetkih stranaka iza koje ne stoji baš nitko. Nika-kav strani kapital, strani špijuni. U ovoj vrsti demokracije novac ide uz politički uspjeh. Tu nema izuzetaka ni na ljevici ni na desni-ci. Činjenica je da je velika većina u politici zbog osobnih interesa, bez ideologije. Po svaku cijenu nastoji se doći na vlast, jer se na vlasti može raditi sve ono što radi hdz. Mnogima je nevjerojatno da hss ništa ne želi u vlasti, samo da država funkcionira. Što se tiče predsjednika Milanovića, ne bih ja to tako gledao. U ovom slučaju podudarili su nam se politički stavovi. Nama u hss-u je drago da je tako. Ali siguran sam da se još saborskih zastupnika s njim slaže. Naravno, ne možemo se složiti oko svega, to ne bi bilo dobro.

Spomenuli ste u Saboru državu koja je u prošlosti mogla reći ‘ne’ istoku i zapadu.

Jeste li jugonostalgičar, kao što su vas mnogi odmah okarakterizirali?Neoboriva je činjenica da je Jugoslavija u određenom povijesnom periodu, do smrti predsjednika Tita, uspješno balansirala iz-među istoka i zapada. Koliko god to izgleda-lo nostalgično ili ne, bili smo na čelu treće, nesvrstane opcije koja se zalagala za mir. Hrvatska je u sklopu Jugoslavije bila svjet-ski faktor, danas, nažalost, nismo nikakav, ni europski, a kamoli svjetski. To nije no-stalgija za državom koja je bila neodrživa, prije svega zbog našeg mentaliteta gdje uvijek većina želi nametnuti svoju volju manjini. Relativna većina u Jugoslaviji bili su Srbi, Milošević je svoju volju na-stojao nametnuti ostalima, relativna ve-ćina u Hrvatskoj bili su Hrvati i Srbi su se osjećali ugroženi. Naš mentalni sklop nije dao da zažive građanske opcije, što je bilo vidljivo na prvim demokratskim izborima na kojima su nacionalne stranke odnijele pobjedu. Politika čvrste ruke u Jugoslaviji nije bila dobra jer se zbog vica moglo zavr-šiti u zatvoru, ali u smislu pozicioniranja države u svijetu i obuzdavanja mentaliteta svih naših naroda ta je država funkcioni-rala. Ne zaboravimo da su političari poput Vojislava Šešelja ili Alije Izetbegovića za vrijeme Jugoslavije bili u zatvoru. Nije se proganjao samo hrvatski nacionalizam, nego svi nacionalisti. Da je Jugoslavija kojim slučajem opstala, što je nemoguće, vjerujem da bi bila u istoj poziciji kao Hr-vatska danas. Živimo u doba globalizacije, demokracije i vrijednosnog sustava koji na-meće prije svega sad, što je dovelo do toga da nijedna država Europe, pa ni Njemačka ni Francuska, ne može voditi samostalnu ili drugačiju politiku od one koju nameće glavna sila nato-a.

Dočekujemo obilježavanje ‘Oluje’ pod dojmom nedavnih prepirki na relaciji Be-ograd – Zagreb zbog pokušaja privatnog posjeta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Jasenovcu. Ima li naznaka raste-rećenja međunacionalnih odnosa u korist iskrenijeg i trajnijeg mira?Naša zajednička povijest bila je krvava, s ogromnim žrtvama na svim stranama u zadnjih 80 godina. I u Hrvatskoj, i u Srbiji, i u BiH političari rade veliku štetu kad se uvijek vraćaju na teme Jasenovca, ‘Oluje’... Što predsjednik Srbije Vučić ima raditi u Jasenovcu u privatnom posjetu, osim da izaziva? Politika Beograda prema Srbima iz Hrvatske je pogrešna. To nije pomoć, to je odmaganje. Naravno, tu je s druge strane hrvatski nacionalizam, ali ne zaboravimo na Miloševićevu demonstraciju nacio-nalizma na Kosovu Polju u vrijeme dok je hrvatski političar bio veliki Stipe Šuvar. Svatko treba počistiti u svom dvorištu i zato uvijek govorim o srpskim žrtvama u ‘Oluji’. Ne smije se zaboraviti stradanje Hrvata 1991., ali ni Srba 1995., kad nismo bili na razini na kojoj smo trebali biti. Priznanje vlastitih zločina bio bi najbolji put do općeg mira. Podsjetit ću na usku suradnju Radića i Pribićevića, kasnije Mačeka i Pribićevića uoči Drugog svjet-skog rata. To je uvijek bila hss-ova politika. Srbi iz Hrvatske i Hrvati uvijek su bili na istoj strani, sve do 1941. i ničim izazvanih ustaških zločina. Jedini način rješavanja naših međunacionalnih tenzija je sustavno, dogovorno obrazovanje, a to se neće desiti. Vladajuće elite u sve tri države jednostav-no žive nacionalizme na način da mogu opljačkati državu, da je kao u slučaju hdz-a mogu koristiti kao svoj bankomat i da se kad god dođe do neke afere, kao što je pad aviona ili nešto slično, izvlače međunaci-onalni problemi. ■

Krešo Beljak Priznanje vlastitih zločina najbolji je put do miraSvatko treba počistiti u svom dvorištu. Ne smije se zaboraviti stradanje Hrvata 1991., ali ni Srba 1995., kad nismo bili na razini na kojoj smo trebali biti


presudu i pokajnički priznao zapovjednu odgovornost za zločine počinjene nad Boš-njacima.

Ranije, Milanović je odlikovao Specijalnu policiju mup-a Herceg-Bosne, u čije ime je priznanje iz njegovih ruku primio Zlatan Mijo Jelić, protiv kojeg je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine 2015. podignulo optužnicu za ratne zločine nad ratnim zarobljenicima i civilima, a dva mjeseca kasnije formalnu je istragu pokrenulo i Državno odvjetništvo rh...

Malo-malo i predsjednik hrvatske države iskopa nekog vlasnika opskurne ratne bio-grafi je ne bi li ga svečano okitio državnom limarijom. Čini se da ih je već ponestalo na tržištu. Ako je preostao netko tko je osum-njičen ili optužen za ratna zvjerstva, tko je

imao dovoljno odvažnosti da za račun dr-žavnih interesa uroni ruke do lakata u krv, a još uvijek nije dobio visoko državno od-likovanje ili počasni generalski čin, Zoran Milanović će ga sigurno pronaći i adekvatno nagraditi. Kozmetički salon na Pantovčaku, gdje se ubojice transformiraju u heroje, radi punom parom.

Svi koji su se optimistično nadali da ona razina moralnog idiotizma kakva je zabilje-žena na predsjedničkoj inauguraciji Kolin-de Grabar-Kitarović, kada je u počasnoj loži na zagrebačkome Markovu trgu sjedio ratni zločinac Tomislav Merčep, zauvijek odlazi u prošlost, grdno su se prevarili. Na-protiv, moralni je idiotizam s Milanovićem postao samorazumljiva stvar, tekovina koja se umjesto pompom njeguje i širi strpljivim radom pogona vlasti, birokratskom bezlič-nošću na koju ni novine više ne troše riječi.

Aktualni predsjednik ne samo da je nad-mašio svoju prethodnicu – o njezinim pret-hodnicima, Josipoviću i Mesiću, da i ne govorimo – nego se u simboličkom veličanju

‘zločinbenih činidbi’ i ‘sveudiljnih zlosilja’, ukoliko su opravdani svetim državnim in-teresom, sasvim približio Najdražem Po-

Moguće je da se radi o posttrau-

matskom stresnom poremećaju izaz-

vanom nesudjelo-vanjem u ratu.

U najvećem broju slučajeva ptsp

je posljedica rat-nih trauma, a kod Milanovića je isti

potaknut njihovim izostankom. Pred-

sjednika, čini se, mori trauma

odsustva trauma. On proživljava pa-

kao neproživljenog

Piše Viktor Ivančić

Više to nitko i ne registrira kao vijest. Kao da kiša pada. Ili da sunce sja. Ili da trava raste. Ili da krave pasu. Ili da pripadni-ci hadezeovske nomenklature

prepisuju doktorske disertacije...To da predsjednik rh Zoran Milanović

obasipa državnim počastima optuženike za ratne zločine postalo je odviše notorno da bi pobudilo bilo kakav javni interes. Pas ugrizao čovjeka – što je tu novo? Milanović okačio orden još jednom psu rata – gdje je tu vijest?

Izvještavanje o tome sličilo bi na upo-znavanje javnosti s činjenicom da je pred-sjednik danas ručao i poslije toga, moguće, diskretno podrignuo. Brancin s blitvom na maslinovu ulju; hrvatski trolist za sivoma-slinastu hulju... Koga još zanima ta banalna dnevna rutina?

Tek kada je prije neki dan Documenta na svojoj mrežnoj stranici objavila prosvjed zbog toga što je Zoran Milanović dodijelio počasni čin brigadnoga generala Đuri Ma-tuzoviću, jednom od zapovjednika hvo-a, kojemu se trenutno u Bosni i Hercegovini sudi za ratne zločine, i iznijela ocjenu da predsjednik rh takvim postupkom ‘oma-lovažava rad pravosuđa susjedne zemlje i uznemirava preživjele žrtve povreda me-đunarodnoga humanitarnog prava’, na ne-koliko je portala osvanula štura informacija

– ne o Milanovićevoj državničkoj gesti, već o Documentinoj reakciji na nju – i ubrzo potonula u bezdan. Rijetki entuzijasti su je uspjeli primijetiti.

Đuro Matuzović – evo i te izlišnosti – pri-pada grupi od devet pojedinaca optuženih da su od travnja 1992. do srpnja 1993. ‘počinili ratni zločin nad većim brojem žrtava srpske nacionalnosti sa područja Orašja i okolice’. Proces pred Sudom Bosne i Hercegovine započet je u kolovozu 2017., a posljednja rasprava održana je upravo na dan kada je optuženik podaren počasnim činom brigad-noga generala, naime kada ga je Milanović nagradio zbog djela za koje mu se sudi.

Predsjednik Republike Hrvatske potom je, mirne duše i prazna želuca, prionuo obje-du. Državnik radi isto što i inače. Ne uzmiče pred monotonijom svakodnevnih obaveza. Ponaša se poput nacionalno programiranog robota. Upražnjava aktivnosti koje više nisu vrijedne registriranja. Sjetimo se:

Ranije, Milanović je vratio državne or-dene Branimiru Glavašu, protiv kojeg se vodi beskonačno dug sudski proces za ratne zločine i pod čijom su komandom, što zna cijela Hrvatska, 1991. organizirane likvida-cije osječkih Srba, uključujući one provede-ne najokrutnijom metodom – nalijevanjem akumulatorske kiseline u ždrijela.

Ranije, Milanović je odlikovao hvo-ovu Vojnu policiju i Postrojbu za posebne namje-ne ‘Ludvig Pavlović’, iako su u presudama Haškog suda zločini Vojne policije hvo-a podrobno opisani i dokumentirani: čelnici te formacije, Valentin Ćorić i Berislav Pušić, osuđeni su zbog ratnih zločina na 16, odnosno na 10 godina zatvora.

Ranije, Milanović je sudsku kvalifi kaciju o udruženome zločinačkom pothvatu na-zvao ‘glupom izmišljotinom’, a za Milivoja Petkovića, ratnog zapovjednika Glavnog stožera hvo-a, osuđenog u Hagu na 20 godi-na robije, konstatirao da ‘nije ratni zločinac’, premda je sam Petković, u pismu kojim moli prijevremeno puštanje iz zatvora, prihvatio

kojniku. Izbori li se za drugi mandat, nije isključeno da će i njega preteći.

Nebrojeni su iskoraci i izvan predsjednič-ke ordenacije. Na primjer kod bagateliziranja ubojstva obitelji Zec, jer – ‘dobili su odštetu, što još treba?’ Ili kod relativiziranja genocida u Srebrenici, jer – ‘postoje genocidi i geno-cidi’, a Srebrenica možda ‘jest genocid, ali onda za neke teže zločine moramo izmisliti neko drugo ime’, makar se pritom zapleli kao Pilsel u kučine. Ili kod pravdanja bru-talnoga policijskog premlaćivanja izbjeglica, jer – ‘nećemo valjda ilegalne migrante doče-kivati s balalajkama’...

Zašto je to tako? Zašto je predsjednik Re-publike Hrvatske do te mjere fasciniran i zadivljen okrutnostima počinjenim u držav-no ime? Zašto ga toliko impresioniraju ratni zločinci – ili barem oni koji su optuženi za ratne zločine – da je baš svakom od njih spre-man okačiti odlikovanje na rever ili dodati počasni čvarak na epoletu?

Ostavimo li načas po strani državotvorne motive, moglo bi biti da je ova privatna mo-ralna distopija dobrim dijelom nusproizvod jednog izbjegnutog rata. Opsesivnim dodje-ljivanjem počasti optuženima za ratne zlo-čine Milanović kao da se nastoji obračunati s onolikim kontingentom Srba i Bošnjaka s kojim se u ratu, eto, nije uspio suočiti, jer je tada, iako u najboljim godinama, umaknuo riziku bojišta i popratio oslobodilačku borbu kao kukavni civil. Sada, u miru, on ratuje preko Matuzovića i sličnih, ne bi li naknad-no dao svoj doprinos bitkama u kojima je odsustvovao kada su one stvarno vođene.

U dijagnostičkom pogledu bi dakle mo-gla biti riječ o posttraumatskom stresnom poremećaju izazvanom nesudjelovanjem u ratu. U najvećem broju slučajeva ptsp je posljedica ratnih trauma, a kod Milanovića je isti potaknut njihovim izostankom. Pred-sjednika, čini se, mori trauma odsustva tra-uma. On proživljava pakao neproživljenog.

Ne mireći se sa svojim civilstvom, odajući se amaterskoj samoterapiji, stoga halapljivo nastoji nadoknaditi sve ono što je propustio. Na raspolaganju ima samo simbolička oružja, no to zapravo i jest ono što ga ohrabruje: da počne nekakav konkretan rat, vrlo je vjero-jatno da bi opet pronašao put do mišje rupe i pustio druge da realiziraju njegove niske žudnje.

Specifi čnost je kod Milanovića da su te žudnje naknadno rasplamsane, po svemu sudeći od momenta kada je, kao nositelj trobojne lente s grbom, revno iskoračio iz realnosti i priklonio se boravku u državo-tvornoj bajci. Tada je i ono nedefi nirano mje-sto u ljudskoj svijesti gdje obično stanuje individualni moral prepušteno fi kciji zvanoj Republika Hrvatska. A ta je dosta gadna. Ta postavlja hegemonijske zahtjeve. Ta protje-ruje sve suvišno.

Pošteno govoreći, Zoran Milanović pouz-dano nije tvorac sistema koji preko četvrt stoljeća odbija Branimira Glavaša pospremi-ti u zasluženi zatvor, no on se tome sistemu, umjesto da ga – kao što je svečano obećavao

– uljuđuje i mijenja, prilagodio s hipertrofi -ranim žarom.

Kada ti Domovina udari u glavu, pa još u ozbiljnim godinama, nastane ozbiljna kontuzija. Potreseni ostanu i nekadašnji optimisti: nakon tragedije u vidu Kolinde Grabar-Kitarović očekivali su onoga koji će Hrvatsku učiniti malo boljom, a dobili ono-ga kojeg je Hrvatska učinila znatno gorim. ■

UVREDE

& PODMETANJA ptsp s lentom

Opsesivno dodjeljuje počasti optuženima za ratne zločine

– Zoran Milanović (Foto: Hrvoje Jelavić/pixsell)

6 Energetika NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

Ministri energetike člani-ca Europske unije u uto-rak su, čini se i lakše nego što se očekivalo, usvojili plan za smanjenje potroš-

nje plina u razdoblju od 1. kolovoza ove do 31. ožujka sljedeće godine. Kako u eu-u nalažu red i običaji, usvojena verzija nemalo se ra-zlikuje od predložene. Europska komisija je zaključila da članice eu-a moraju smanjiti potrošnju plina za 15 posto. Razlog je Rusija. Ona koja je donedavno bila najmilija dobav-ljačica, čiji je Gazprom bio glavni sponzor nogometne Lige prvaka, od 24. veljače je ne-pouzdana, a ovisnost pojedinih članica Unije o ruskom plinu tolika da Moskva energent može koristiti kao oružje. Strahuje se da bi Moskva mogla zatvoriti ventil, potpuno pre-kinuti opskrbu plinom što bi, procijenjeno je, izazvalo recesiju od 1,5 posto.

Bojazan nije bezrazložna. Plinovod Sje-verni tok 1 trenutačno radi tek na petini kapaciteta, a kada se instalira nedavno remontirana turbina, radit će na 40 posto. Međutim, metoda je bila pogrešna. Predlo-ženo je da sve članice smanje potrošnju za 15 posto, a predsjednica Europske komisije Ur-sula von der Leyen, osoba koja ni inače ne odiše sposobnošću, zaključila je da se radi o europskoj solidarnosti, što je prisnažila time da se Komisija pozvala na članak 122. Ugovo-ra o eu-u koji spominje upravo solidarnost i činjenicu da ek može Vijeću predložiti neku mjeru zasnovanu na solidarnosti članica. U stvarnosti nije bila riječ o solidarnosti, nego o uravnilovki. Zašto bi države koje uopće ne ovise o ruskom plinu morale smanjivati potrošnju za neki postotak koji im određuje Europska komisija? Možda zato što je Nje-

Solidarnost na djelu – dobrovoljno smanjenje potrošnje plina u Uniji

piše Tihomir Ponoš

mačka ovisna o ruskom plinu, a ovisna je zato što proteklih godina nije diverzificirala dobavne pravce, nego je, ne bi li raspolagala još većim količinama jeftinog i njenoj in-dustriji potrebnog ruskog plina, izgradila plinovod Sjeverni tok 2 koji zbog napada na Ukrajinu nije ni otvoren.

Među prvima se planu Europske komisi-je o smanjenju potrošnje plina usprotivila španjolska ministrica energetike Teresa Ribera kazavši da prijedlog nije ni najefi-kasniji ni najpravedniji. Španjolska je prote-klih petnaestak godina marljivo gradila lng terminale, provodila politiku eu-a o diver-zifikaciji dobavnih pravaca, zbog čega ima najveće lng kapacitete u Europi. Nadma-šuju 20 milijardi kubika i Španjolska uopće nije ovisna o ruskom plinu. Navedimo tek da Njemačka uopće nije gradila terminale za ukapljeni plin. Usprotivila se i Poljska. Njeni su se političari zapitali zašto bi mo-rali reducirati potrošnju, a to znači pozvati stanovništvo na štednju i smanjiti isporuke plina industriji, kad su njihova skladišta pli-na praktički puna. Konkretno, napunjena su 98 posto, za razliku od europskih koja su na pedesetak posto, što znači da je Poljska potpuno spremna za zimu i ima dovoljno plina za uobičajenu potrošnju. I Portugal se usprotivio uravnilovci. Državni tajnik za okoliš i energiju Joao Galamba kazao je da prijedlog nije prilagođen zemljama koje nisu međusobno povezane plinskom mrežom. Grčka je poručila da može izdržati potpuni prekid isporuke plina iz Rusije. Malta i Ir-ska pitale su se zašto se njih uopće u svemu tome spominje kad do njih ne dolazi nijedan kubik ruskog plina. Popisu svakako treba pridodati i Mađarsku. Hrvatska i njen resor-

ni ministar Davor Filipović su zaključili i poručili da neće stvarati nikakve probleme i da Hrvatska može smanjiti potrošnju za 15 posto.

U ponedjeljak je bilo jasno da pokret ot-pora raste i snaži, sjednica Vijeća ministara bila je zakazana za utorak, što znači da je bilo nužno učiniti nešto kako ona ne bi propala. Mogućnost da sastanci propadnu je nešto što eu izrazito ne voli pa se pribjeglo me-todi kojoj se u takvim situacijama pribjega-va – smanjiti najavljeno kako bi se usvojilo nešto. Ministri su postigli sporazum, člani-ce će dobrovoljno smanjiti potrošnju za 15 posto u odnosu na petogodišnji prosjek. Cilj je dobrovoljan, ali Komisija ga može progla-siti obveznim u slučaju krize opskrbe. I to je nešto o čemu se proteklih dana mnogo raspravljalo – smije li takvu ovlast koja je doista nacionalne naravi koristiti Europska komisija? Dogodi li se da ek smanjenje pro-glasi obveznim, izvjesno je da će u članicama porasti nacionalizam, otpor eu-u i tumače-nja eu-a i njenih tijela kao naddržave. Valjda svaki plan eu-a ima izuzetke pa tako i ovaj. Izuzimaju se Irska i Malta, države koje nisu povezane plinskim mrežama. Države koje izvoze plin i države čija su skladišta plina gotovo puna mogu imati blaže ciljeve. Izu-zete mogu biti neke (takozvane ključne) in-dustrije poput kemijske i industrije željeza i čelika. Nakon sastanka nije nedostajalo trijumfalizma. Njemački vicekancelar i mi-nistar ekonomije Robert Habeck izjavio je da će dogovor pokazati Vladimiru Putinu da je Europa i dalje ujedinjena. ‘Nećete nas

podijeliti’, poručio je Habeck Putinu. Mađar-ska se i dalje protivi planu.

Zgoda o plinskom dogovoru prilično je indikativna i instruktivna. U središtu teme bila je solidarnost. No ovom prilikom južne države trebale su biti solidarne sa sjever-nijim i bogatijim. Solidarnost u obrnutom pravcu, u slučajevima u kojima bi se sjever-nije i bogatije države trebale nečega odreći za račun južnijih i siromašnijih, nije toliko izražena i tražena kategorija. Prisjetimo se samo razdoblja lockdowna otprije dvije godi-ne, kada je u jeku krize Njemačka zabranila izvoz medicinskih maski i dezinficijensa.

U raspravi o solidarnosti unutar eu-a va-lja se prisjetiti intervjua Jeroena Dijsse-lbloema Frankfurter Allgemeine Zeitun-gu 2017. godine. Dijsselbloem je tada bio nizozemski ministar financija i predsjednik Eurogrupe (neformalne, moćne grupe koja okuplja ministre financija eu-a u kojima je valuta euro) koji je znatan dio svog vreme-na posvećivao dužničkim krizama i krizi eura. ‘Kao socijaldemokrat pridajem izni-mnu važnost solidarnosti. Ali i oni koji se pozivaju na solidarnost imaju svoje obveze. Ne mogu potrošiti sav moj novac na piće i žene i potom dići ruku i tražiti pomoć. Taj princip vrijedi na osobnoj, lokalnoj, nacio-nalnoj, a također i europskoj razini’, kazao je. Izjava je izazvala snažne reakcije. Iako ih nije spomenuo, bilo je jasno da misli na Grčku, Italiju, Španjolsku i Portugal, redom mediteranske zemlje juga Unije, redom dr-žave pogođene financijskom krizom, zbog čega su trebale pomoć bogatih članica eu-a. Mnogi političari i mediji iz sjevernih i bo-gatijih država članica tvrdili su da su južne članice godinama živjele iznad vlastitih mogućnosti, zbog čega su zapale u dugo-ve pa su po diktatu Euroskupine i Berlina bile prisiljene drastično smanjivati javnu potrošnju, izdvajanja za mirovine, ali nisu smjele otkazati sklopljene ugovore za na-bavku primjerice njemačkog oružja.

Kolo solidarne sreće se okrenulo pa su ovom zgodom južne države bile te koje su mogle držati lekciju sjevernim. Španjolska, Portugal, Cipar, Grčka ni danas ne shva-ćaju kako svojim uštedama mogu pomoći Njemačkoj jer nisu povezane europskim plinovodima ili su ti plinovodi veoma skro-mnih kapaciteta. To, naravno, ne znači da primjerice Španjolska i Portugal ne žele smanjiti potrošnju plina, ali to nema veze sa solidarnošću s onima koji se nisu na vri-jeme spremali za zimu, nego s činjenicom da kupuju skuplji ukapljeni plin. Mađarska, ovisnija o ruskim energentima od Njemačke, ne vjeruje u europsku solidarnost, ali vjeru-je u rusku poslovnost pa je prošlog tjedna ugovorila kupnju još 700 milijuna kubnih metara plina. ■

Plinska euravnilovkaČlanice eu-a dobrovoljno će smanjiti potrošnju plina za 15 posto u odnosu na petogodišnji prosjek. Cilj je dobrovoljan, ali Komisija ga može proglasiti obveznim. Južne države pritom su trebale biti solidarne sa sjevernijim, iako u obrnutom pravcu solidarnost nije baš izražena

lng terminal u poljskom gradu Swinoujscie (Foto: Kacper Pempel/Reuters/pixsell)

7 Aktualno NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

Pelješki most otvoren uz neviđenu pompu i induciranu euforiju

piše Igor Lasić

Samo onaj tko je iskusio ljetnu pri-peku u koloni automobila između Kleka i Neuma, zna koliko stvarno vrijedi Pelješki most. I oni Pelješča-ni ili Korčulani, zimi kad s te strane

okasne na jedini popodnevni trajekt iz Ploča do Trpnja, pa moraju okolokole preko Stona. Ili možda Neretljani s radnim mjestom u Du-brovniku, dok se vraćaju s vikenda, ali ne bez izlaska iz autobusa na granici i čekanja u redu za legitimiranje.

Svi ostali nemaju blagog pojma o istinskoj upotrebnoj vrijednosti te gradnje, ako zane-marimo mešetare koji su zaradili na kupopro-daji okolnog zemljišta s naglo povišenom ci-jenom. Skarednom tako može izgledati cijena od ukupnih preko 420 milijuna eura za most i pristupne ceste, od čega na nj otpadaju pri-bližno dvije trećine troška. Sviju gore pobro-janih nema ni izdaleka dovoljno za intenzitet prometa koji bi opravdao takvu građevinsku investiciju. No euforija nadignuta oko mosta pri njegovu svečanom otvaranju također nije neistinita, ona je sasvim realan politički kon-strukt. Njezini se piloni izdižu nad čitavom ovom zemljom, a piloti su zabijeni i dublje od onih u mulju Neretvanskog kanala.

O toj ćemo drugoj vrijednosti ovdje reći ponešto, uz onu izravnu financijsku čijih je 85 postotaka platila Europska unija. Tehnički detalji iz lične karte Pelješkog mosta iznose se frenetično u medijima već danima prije i poslije svečanosti puštanja te prometnice u upotrebu. Bez ikakve dileme, riječ je o im-presivnom zdanju, jednom od onih kakvo je oduzimalo dah u prilazu s nekoliko kilome-tara udaljenosti iz smjera Dubrovnika, još i dok su potpornici tek nicali iz mora.

O tome dakle nećemo, to je sve više nego poznato, ali hoćemo o drugoj dimenziji pro-jekta za čiju se realizaciju unisono konstatira da je posrijedi graditeljski, ali i diplomatski trijumf. Na taj ćemo drugi više usmjeriti pažnju, pa odmah ima smisla reći da je sve započelo još potkraj 20. stoljeća, mada se ne zna sa sigurnošću je li prvi tu zamisao iznio Luka Bebić ili Ivan Šprlje. Nije ni presudno, inicijalne zasluge svakako ostaju u delti Nere-tve, ali valja primijetiti da Šprlju, nekadašnjeg župana Dubrovačko-neretvanskog, tad nisu ozbiljno doživljavali ni u njegovu sdp-u. Ta stranka ukrcat će se na voz za ovaj projekt znatno kasnije, u drugom dijelu mandata vlade premijera Zorana Milanovića.

Ipak, može se reći da je koalicija lijevog centra iz tog doba odigrala presudnu ulogu u potonjem dobivanju pristanka Europske ko-misije na financiranje dotične mostogradnje. Obnoć su se, naime, posve iznenada prestali rugati hdz-u koji je ideju mosta gurao kao ekskluzivno svoju, uostalom, onako kao što to čini s Hrvatskom u kompletu.

sdp i hns uočili su ključne elemente proce-sa u času kad je postalo jasno da je Bruxelles spreman platiti most u slučaju da se Hrvat-ska ne uspije dogovoriti s Bosnom i Herce-govinom oko kopnenog koridora u zaleđu Neuma. Taj moment zbio se po ulasku rh u eu, a glavna se hrvatska prednost sastojala u jednostavnom faktu da predstavnici ek-a go-tovo uopće nisu izravno, kamoli nasamo ko-municirali s BiH oko tog pitanja. Dogovor se o mostu prelamao sa zamišljenim recipročnim pravom susjedne zemlje na slobodan pristup luci u Pločama. Luci koja je, uzgred kazano, jednom davno sagrađena zahvaljujući upravo bosanskohercegovačkoj privredi, i koja bez nje nema puno svrhe.

Unutar više tura natezanja oko Ploča i Pe-lješkog mosta, to vrijeme je nekako ponajviše izmaknuto van memorije ovdašnje javnosti, ne slučajno. Nakon pristanka ek-a na finan-ciranje mostogradnje, sasvim je u sjenu pala ionako rijetko iznošena činjenica da je služ-beno Sarajevo u bilateralnim pregovorima sa Zagrebom već bilo pristalo na izolirani au-tocestovni koridor oko Neuma, nemjerljivo jeftiniji od mosta. Hrvatska je imala dobar razlog da to zataji, a i BiH je nedugo potom dobila slobodan prolaz iz Ploča i u njih.

Bio je to više nego jasan znak da se u pro-jekt može nastaviti upumpavati dodana simbolička vrijednost, da bi svi dionici na koncu podijelili neposrednu političku ko-rist, i da bi zaborav pao na enormni trošak koji se lako mogao izbjeći. U međuvremenu se još jednom svojski zakuhalo s BiH, dvije godine poslije smjene vlasti u rh, ali to je projektantima ovog pothvata u rh samo išlo na ruku. Bosna i Hercegovina je u svakom pogledu veoma nesređena država, i nije bilo teško dodatno uvjeriti hrvatsku javnost da je most definitivno jedino sigurno rješenje.

Kalinjingradska oblast na Baltiku, ruska eksklava s tranzitom preko Litve, bila je za eu osjetno lakši predmet u pregovorima sve-ga nekih desetljeće i pol ranije. No pritom je Bruxelles imao kudikamo izravniji kontakt s vanjskim partnerom negoli u slučaju Neuma i odnosa rh-BiH. Generalno, eu je kronično sklona ovdje zapuštati svoj utjecaj, i šire na Balkanu, nerijetko prepuštajući inicijativu političkim strujama koje radije zakuhava-ju već pregrijanu situaciju, nego da ju hlade. Ostalo je više-manje poznato, pa i to da će s nastavkom gradnje Jadransko-jonske auto-ceste jednog dana Pelješki most, sa svih onih 420 milijuna eura troška plus cijena budućeg održavanja, skončati kao sporedna prometni-ca. Zato se u završnu bilancu mora uračunati politički ulog i efekt forsirane mostogradnje, i zbog svih onih ushićenih gostiju-svečara iz čitave Hrvatske. I, da ne zaboravimo, zbog onih nebrojeno više preostalih koji su sve-čanost gledali preko televizije, jer nisu u mo-gućnosti platiti vožnju do Pelješkog mosta, niti će ih većina ikad biti u stanju otputovati u Dubrovnik.

Njima se također poručuje da je Pelješki most njihov, i da je njihova ta konačno spo-jena Hrvatska, premda će od svega profitirati gotovo isključivo domaća politička i ekonom-ska elita. No to i jest temeljni motiv da se ko-lektivni nacionalni trans odvrne na najjače, s vrhuncem o svečanosti puštanja mosta u promet. Orkestracija zanosa nije iziskivala manji napor od diplomatske borbe hrvatskih predstavnika u Bruxellesu, pa vrijedi nešto bolje osmotriti popratnu medijsku prezen-taciju.

Pumpanje simboličke vrijednosti – Pelješki most

(Foto: Grgo Jelavić/pixsell)

Most okruga PelješacOnima koji nisu u mogućnosti platiti vožnju do Pelješkog mosta i onima koji nikad neće biti u stanju otputovati u Dubrovnik također se poručuje da je Pelješki most njihov, premda će od svega profitirati gotovo isključivo domaća politička i ekonomska elita

8 Politika NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

Večernji list, primjerice, ususret događaju izdao je specijal na 124 stranice koji u pod-naslovu donosi podatak: ‘Nakon više od 300 godina Hrvatska je ponovno spojena!’ Kad vodeći mediji guraju u prvi plan takav jedan povijesni falsifikat, znači da su svi uvjeti za opsjenu već osigurani. Izlišno je sad tumačiti da Hrvatske prije 300 i kusur godina uopće nije bilo, ili da je u nekakvim granicama, ako se već sve uzimaju u obzir, kod Neuma bila spojena i u doba bitno novije Banovine Hrvat-ske. Ta nećemo valjda za uzor prizivati stanje iz Jugoslavije, i to one prve, s razlogom nazi-vane tamnicom naroda.

Jutarnji list nije oklijevao s korištenjem punog potencijala realiziranog projekta, na dan otvaranja citirajući sdp-ova onodobnog ministra pomorstva, prometa i infrastruk-ture rh Sinišu Hajdaša Dončića. Naravno, uzalud u njegovim riječima nastojimo lo-cirati ikakav trag hrvatskog izigravanja bo-sanskohercegovačke rane benevolentnosti u pogledu cestovnog koridora.

Svenacionalni konsenzus o nužnosti i opravdanosti gradnje Pelješkog mosta je naročito lojalno spram rečene elite posre-dovala Hrvatska televizija. Tamo pogotovo nikad nećemo naići na iole kritički impuls, ni formalno analitički u politološkom značenju, pa ni kod manje značajnih povoda. htv je kadar samo reproducirati zadanu atmosferu, pa je svoj podnevni Dnevnik na dan otva-ranja mosta praktično čitav, u dijelu posve-ćenom domaćim vijestima, posvetila ovoj temi. Izuzetak je bila korekcija cijene goriva, neizbježno baš tad, jer se ta operacija vrši redovno utorkom, osim što je informativno prilično važna. ‘Dobar vam dan, došao je i taj veliki dan’, započet je Dnevnik htv-a, da bi nas na istu temu vratili još jednom nakon kratkog bloka s inozemnim vijestima, točnije onima iz Ukrajine, a prije sporta i vremenske prognoze.

Otvaranje mosta je pritom okarakterizira-no kao ‘jedan od najvećih događaja u povijesti Hrvatske’ koji su navodno ‘iščekivale gene-racije’. Nije objašnjeno koje su to generacije i koliko ih je bilo, ali nisu valjda sve one u preko 300 godina, jer se most do izmaka proš-log stoljeća nije javno spominjao ni u vidu bizarnog sna. Ako se misli na generacije u tih zadnjih četvrt stoljeća, ostaje da zaklju-čimo kako je u regularni vijek samo jedne od njih legitimno stala imaginarna čežnja svih naraštaja od, brat bratu i Tuga Bugi, stoljeća sedmog.

Glasova kontra tako inducirane pompe mogli su se proteklih dana izbrojati na pr-ste jedne ruke, što se tiče medijske matične struje. Izdvajamo one na portalu Telegram, gdje su Goranko Fižulić i Dragan Mar-kovina u svojim tekstovima predočili ne-koliko važnih, ali ne jako popularnih aspe-kata čitave priče. Nisu time pomrsili račun udruženim pobjedničkim snagama, niti su doveli u pitanje zauzete društvene pozicije

u cjelokupnom spektaklu, mada će i njihove usamljene refleksije ostati sačuvane makar u cyberarhivama. No do revizije projekta neće tako skoro doći, jer će se još dugo nad Hrvatskom slijegati jeka pomno pripremane svečanosti.

Tamo su se sreli svi relevantni politički faktori ove zemlje, poput jurišnih prometala Mate Rimca i Nika Pulića na samome mo-stu, poput Moreške i Neretvanskih lađara uza nj, poput premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića ispred svih njih. Možemo i nastaviti niz: poput ki-neskog premijera Lija Keqianga i redatelja Krešimira Dolenčića u parteru scene.

Dolenčić je bio taj glavni meštar same ceremonije, inženjer kulminacije sveopće opijenosti projektom, koordinator preko 40 kud-ova i klapa i drugih izvođačkih sekcija iz-među sela Komarna i Brijesta. Njemu je inače, za pregolemu sklonost kičastim rješenjima, klasična kazališna pozornica odavno pretije-sna, pa je razvojni kontekst proteklih godina tražio i po dirigiranju masovnim sletovima u Kini. No tako smo dobili, uslijed tolikoga gomilanja kostima i rekvizita i dekora i piro-tehnike, zgodnu priliku da posvjedočimo ne jednome momentu teatra u teatru. Taj pojam, teatar u teatru, da podsjetimo, označava po-stupak ubacivanja interne glumljene radnje u postojeći komad, a koja onda progovara (ne)skrivenom istinom.

Od ponuđenih ostvarenja te večeri biramo ono s figurom dvorske lude koja je uporno đi-pala oko scene i vitlala hrvatskom zastavom. Nije nam poznato kome je sve od okupljenih velmoža taj Glupi August privukao pozornost, ali njegova funkcija i na dvoru i u teatru sva-kako jest izricanje onoga što se nitko drugi ne usuđuje izustiti. Bilo bi preuzetno Kreši Dolenčiću tovariti zadnje namjere pritom, jer je možda odlučivala samo neizmjerna mno-žina dostupnih kostima. Ipak, i nenamjerni teatar u teatru biva mjerodavan, tim više ako se odvio dominantno na nesvjesnoj razini.

Osvijestimo se sami, nazovimo projekt pravim imenom onkraj pukog naziva mo-sta, dopišimo mu vjerodostojan podnaslov. Nije to trijumf diplomacije zbog povezivanja Hrvatske, nego zbog zaobilaženja susjeda s kojim dijelimo najduži dio državne granice. Epohalno uspješnog i efektnog zaobilaženja, premda licemjernog, ali isplativog za izvođa-če radova i predradnji. Ono što svi ostali time dobivamo, ne računajući razmjerno malo-brojne s početka ovog osvrta, jesu isključivo simbolički zgodici. I možemo se sitnošićar-džijski, samozadovoljno kesiti na to što je rh od eu izbila tolike pare, ali bi pametnije bilo razmisliti je li se onakav diplomatski napor mogao uložiti za financiranje svrsishodnijeg cilja. Već i prometnog, ako se uzmu u obzir npr. zapuštene željeznice, kao i štošta drugo, jer svega nam fali, samo više mosta ne. ■

Dramatična upozorenja, apeli i pozivi na prosvjede u Bosni i Hercegovini

piše Ivica Đikić

Čim se sarajevskim diplomatskim i medijskim krugovima proni-jelo da će Christian Schmidt, visoki međunarodni predstav-nik, iskoristiti svoje ovlasti i,

između ostalog, jednostrano izmijeniti iz-borna pravila koja se tiču izbora zastupnika u Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, gotovo sve bošnjačke i ‘probo-sanske’ stranke, plus Islamska zajednica BiH, plus dežurni sijači mržnje s društvenih mre-ža, istupili su u javnost dramatičnim upo-zorenjima, apelima, pozivima na prosvjede,

prijetnjama. Svima im je zajedničko to što u Schmidtovim intervencijama – koje nisu službeno potvrđene ili objavljene do zaklju-čenja ovog teksta u srijedu popodne – vide hrvatsku zavjeru protiv Bosne i Hercegovine, zavjeru čiji je smisao u produbljivanju etnič-kih podjela i rasturanje države Bosne i Her-cegovine. Zajedničko im je i otvoreno ma-nifestiranje zapaljive netrpeljivosti prema Hrvatskoj i svim Hrvatima koji nisu poput

Pad u bezumljeNeslužbena najava izmjene izbornih pravila, dijelom u korist hrvatskih zahtjeva u vezi s Domom naroda Federacije BiH, izazvala je zapaljive reakcije i prosvjede gotovo cjelokupne bošnjačke političke scene i vjersko-intelektualne elite

Optužbe za produbljivanje etničkih podjela – Željko Komšić

(Foto: Dejan Rakita/pixsell)

Zadovoljstvo vladajućih struktura (Foto: Miroslav Lelas/pixsell)

9 Politika NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

‘hrvatskog’ člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, razlikuju se samo u stupnju radi-kalizma, kao i uporno podcjenjivanje pameti svakog tko se iole potrudi da razumije što se događa u političkom životu BiH i kakve su dominantne pozicije tri konstitutivna naroda, Bošnjaka, Srba i Hrvata, s naročitim naglaskom na političke pozicije i odnose Hrvata i Bošnjaka u Federaciji BiH, većem bosanskohercegovačkom entitetu.

Prema onome što je objavljeno u mediji-ma, Schmidt je naumio uvesti izbornu re-gulu po kojoj se predstavnici konstitutivnih naroda u federalnom Domu naroda ne bi bi-rali iz onih kantona u kojima neki od konsti-tutivnih naroda ima manje od tri posto pri-padnika u odnosu na ukupan broj pripadnika tog naroda u Federaciji BiH prema popisu iz 2013. godine. Pritom bi se navodno našlo rje-šenje da i ti ljudi ne ostanu bez svog delegata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, domu koji, inače, broji 58 zastupnika bira-nih u deset federalnih kantona: po 17 iz redo-va konstitutivnih Bošnjaka, Hrvata i Srba, a sedam je predstavnika ostalih. Pravi smisao Schmidtovih izmjena, ako se dogode, jest u tome da se onemogući da Bošnjaci izaberu hrvatske delegate u Domu naroda barem u onim županijama u kojima živi manje od tri posto Hrvata od ukupnog broja Hrvata u Federaciji BiH. Bošnjačka politika, ali u ve-likoj mjeri i Bošnjaci kao nacija, pobunili su se, dijelom i na sarajevskim ulicama, protiv toga što će im biti uskraćeno da izaberu dio hrvatskih predstavnika u Domu naroda, pri čemu se moglo, ili može, dogoditi da na taj način bude izabrano šest od sedamnaest hr-vatskih delegata, a trećina zastupnika u sva-kom od nacionalnih klubova dovoljna je za odluke o izvršnoj vlasti. Visoki predstavnik Schmidt, međutim, ne namjerava zadirati u model biranja tročlanog Predsjedništva BiH, što otvara realnu mogućnost da Željko Ko-mšić glasovima Bošnjaka još jednom bude izabran za predstavnika Hrvata.

‘Na ovaj način bi nam se navukla još jedna luđačka košulja. Slijedi snažan otpor, prije svega odredbi o pragu od tri posto’, rekao je šef sda Bakir Izetbegović i dodao: ‘Od tur-skog ambasadora sam tražio da se Turska kao predstavnik Organizacije islamskih zemalja ovom usprotivi. Pozivamo i na prosvjede dok se ovo ne zaustavi.’ Željko Komšić, pred-sjednik Demokratske fronte: ‘Siguran sam da građani Bosne i Hercegovine nisu spre-mni prihvatiti antievropska rješenja koja produbljuju etničke podjele u izbornom za-konu. Schmidt bi trebao dobro razmisliti o tome što razmatra i biti siguran da odluka na štetu građana i države Bosne i Hercegovine ne može proći bez posljedica.’ Predsjednik sdp-a BiH Nermin Nikšić: ‘Ovakvom od-lukom nagradile bi se nacionalističke i rasi-stičke političke opcije koje promiču politiku etnički čistih teritorija, priječe povratak gra-đana, provode diskriminaciju i zagovaraju etnički ekskluzivizam.’ Javila se i Islamska zajednica BiH i u svome – sasvim političkom

– saopćenju poručila da ‘budućnost Bosne i Hercegovine, kao i Evrope, mora biti u inte-gracijama i poštivanju prava svakog pojedin-ca, a ne dodatnim podjelama i segregaciji na osnovu bilo kojeg identiteta’.

Centralno mjesto bošnjačkih i ‘probosan-skih’ napada na Schmidtove, zasad i dalje ne-službene, najave jest to da bi spomenuta vrsta izmjena značila ‘produbljivanje etničkih po-djela’. Na tu opasnost, dakle, oštro upozorava-ju vodstva partija za koje u više od 90 posto slučajeva glasaju pripadnici jednog naroda, bošnjačkog. O čemu se radi? U suštini, radi se o tome da bošnjačka politika želi izbrisati etničke podjele tako što bi se u Federaciji BiH uspostavila puna politička dominacija uvjer-ljivo najbrojnijeg naroda, ali Bošnjaci pritom ne bi dominirali kao pripadnici konstitutiv-

nog naroda nego kao ‘građani’, naime, građani koji su u više od 90 posto slučajeva glasači bošnjačkih stranaka s više ili manje naciona-lističkog naboja. Nevjerojatna je ustrajnost u predstavljanju ove drske podvale kao borbe za očuvanje Bosne i Hercegovine, borbe za multietničnost i svekoliki prosperitet države. Zastrašujuće je pak što se ova politika duplog dna, s punom sviješću o tome da se radi o pre-vari ili o pokušaju prevare, prelila s političkih govornica i s nabrijanih internetskih portala među obični svijet, pa je iskazivanje iracio-nalne mržnje prema Hrvatima i Hrvatskoj postala uobičajena pojava u svakodnevnom životu Bosne i Hercegovine.

Na pogubnost etničkih podjela vatreno ukazuje Željko Komšić, član Predsjedništva BiH i predsjednik Demokratske fronte, čo-

vjek koji je najzaslužniji za činjenicu da su bošnjačko-hrvatski odnosi danas zatrovani tek nešto manje nego ratne 1993. godine. Vo-đen isključivo svojim ličnim interesima i ja-snom kalkulacijom da mu politička sudbina ovisi o bošnjačkim glasovima, Komšić u svo-ja tri dosadašnja mandata u Predsjedništvu BiH nije radio doslovno ništa nego pronala-zio razloge za konfrontiranje s velikom veći-nom bosanskohercegovačkih Hrvata, koje bi kako-tako trebao zastupati jer je u Predsjed-ništvo ušao po liniji svoje hrvatske etničke pripadnosti, kao i s Republikom Hrvatskom čija je politika prema BiH u posljednjih pet-naest-dvadeset godina bila svakakva, ali ne i zloćudna. Nije učinio ništa da se barem za pedalj približi hrvatskom biračkom tijelu u BiH, da dobije poneki glas među Hrvatima u Posušju ili u Kupresu: poduzimao je sve, i sad – dva mjeseca uoči izbora – naročito poduzima sve da te ljude odvrati od even-tualne ideje da glasaju za njega, jer zna da je njegova jedina šansa u glasovima onih Bošnjaka koji ne vide ništa problematično i nelogično u tome da Bošnjaci imaju dva od tri člana Predsjedništva BiH, a Hrvati ni jed-nog, onih Bošnjaka koji u toj vrsti političke obespravljenosti Hrvata vide svoj trijumf ili svoju osvetu za ratna vremena.

Komšić je kod Bošnjaka probudio poriv za uspostavom političke dominacije kao jedinog prihvatljivog ili zamislivog oblika političkog poretka, a Hrvati su trenutno je-dini nad kojima Bošnjaci mogu uspostaviti efektivnu dominaciju: Republika Srpska u tom je pogledu nedodirljiva, osim verbalno, a i to sve rjeđe i sve mlitavije. Komšića, me-đutim, nije nimalo briga za posljedice koje ostavlja njegova bezobzirna bitka za politič-ko preživljavanje, posljedice koje će se na duboko štetan način i na duže staze usjeći

u tkivo Bosne i Hercegovine, niti se osvrće na unutrašnje kontradikcije svoje pozicije i svojih postupaka. On je ušao u Predsjed-ništvo BiH kao konstitutivni Hrvat, ali ga ne zanimaju birači hrvatske nacionalnosti i svoju politiku zasniva na ukidanju kon-cepta konstitutivnosti tri naroda neovisno o ishodu rata i mirovnom sporazumu, e da bi politički zavladao najbrojniji narod; on je protiv toga da Hrvati izaberu svoje političke predstavnike u najvišim tijelima federalne i državne vlasti, ali je pozvao na prosvjede zbog najave da Hrvati neće imati delegate u federalnom Domu naroda iz onih županija u kojima ih manje od tri posto u odnosu na ukupan broj Hrvata u Federaciji BiH, jer on smatra da je dobro da i ti hrvatski delegati budu izabrani glasovima Bošnjaka.

I gotovo nikog među bošnjačkim političa-rima i intelektualcima, u medijima i među javnim ličnostima, da razobliči tu lažnu bor-bu za Bosnu i Hercegovinu, a ustvari borbu za funkciju, za nastavak destruktivnog po-litičkog parazitiranja, za produžetak prodaje opasnih iluzija bez ijednog konkretnog po-zitivnog pomaka za bilo kojeg bosanskoher-cegovačkog građanina, izuzev Komšićevog kruga. Kao da je sva bošnjačka pamet unazad četiri godine propala u kolektivnu paniku od optužbi Komšića i njegovih jastrebova za izdaju Bosne i Hercegovine, za pomanjkanje patriotizma, za nedovoljan otpor ‘fašizmu’. Bakir Izetbegović zadnji je koji bi imao inte-griteta te političke samosvojnosti i hrabrosti da se tome suprotstavi, pogotovo dva mjese-ca prije izbora, a on je, nažalost, jedini čije bi suprotstavljanje moglo u osjetnoj mjeri zaustaviti daljnji pad u bezumlje. ■

Bakir Izetbegović na prosvjedu protiv mogućih izmjena izbornih pravila

(Foto: Armin Durgut/pixsell)

Hrvati su trenutno jedini nad kojima Bošnjaci mogu uspostaviti efektivnu dominaciju: Republika Srpska u tom je pogledu nedodirljiva, osim verbalno, a i to sve rjeđe i sve mlitavije

10 Društvo NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

Sedmorica biskupa Zagrebačke cr-kvene pokrajine, među kojima su i kardinal i nadbiskup zagrebački Josip Bozanić i filoustaški biskup sisački Vlado Košić, prije nekoliko

dana javno su reagirala i poslala vrhu Srpske pravoslavne crkve (spc) pismo povodom odluke potonjih da u svoj kalendar svetih smjeste ‘svetu decu mučenike, jastrebarske i sisačke’. Priča bi vjerojatno ostala u crkve-noj domeni, nimalo interesantna svjetovnoj javnosti, da nije šireg političkog konteksta. Zapravo, rijetko je od čega sazdana doli od političkog konteksta najgore vrste.

Pismo biskupa Zagrebačke crkvene pokrajine

piše Hrvoje Šimičević

Pod pojmom djeca ‘jastrebarska i sisačka’ spc misli na djecu srpske nacionalnosti koja su stradala 1942. godine. U Sisku je bio logor za djecu, zastrašujuća lokacija na kojoj je zbog nebrige, zapuštenosti, gladi, bolesti, a možebitno i trovanja umrlo više od 1100 djece. Ondje su dospjela nakon što su njihovi rodite-lji masovno stradali ili bili odvedeni u logore nakon velike ustaško-nacističke ofenzive na Kozari. Što se tiče Jastrebarskog, od početka rada ‘Državnog dječjeg doma’, kako se služ-beno nazivalo prihvatilište u tom gradu, kroz njega je prošlo više od tri tisuće djece. Umrlo je njih između 450 i 500, i to u prva dva mje-

seca po dolasku, od posljedica katastrofalnih životnih uvjeta u logoru Stara Gradiška i sa-birnim logorima u Mlaci i Jablancu, gdje su bili prije Jastrebarskog. Ostala djeca su mahom preživjela, prvenstveno zahvaljujući Diani Budisavljević i mreži suradnika koju su či-nili i neki službenici ndh, a koji su paralelno surađivali s partizanima. Među pomagačima su bili i pojedini pripadnici hrvatskog klera, a neki od njih su kasnije otišli u partizane.

Vraćamo se u vrijeme sadašnje, u kojem najviši crkveni oci s obiju strana posve ležer-no barataju najosjetljivijom temom za vlasti-te prizemne ciljeve. Dok spc povećava broj

stradale djece i kao ‘dokaze’ njihovog muče-ništva koristi izvore koje su odavno pregazili vrijeme i historiografska znanost, dotle braća s Kaptola odlaze u suprotnom radikalnom smjeru: iskorištavaju priliku za umanjivanje stvarnih razmjera ustaških zločina i njihove industrije smrti. Kao da imamo posla s Jase-novcem, samo se ovdje radi isključivo o djeci pa je scena dodatno mučna.

Hrvatski biskupi, primjerice, u svome pi-smu spc-u prvenstveno osuđuju tvrdnje o

Kaptol i dječja ‘prihvatilišta’

Vrhu spc-a biskupi su se obratili pismom zbog ‘neistina glede djece u ratnim prihvatilištima u Jastrebarskom i Sisku’, želeći u startu naglasiti istoznačnost tih lokacija. No Sisak nije bio ‘ratno prihvatilište’, pogotovo ne onako kako ga zadnjih godina promovira Kaptol, već logor s uvjetima koji su izazvali povraćanje čak i kod nacističkih oficira

Komemoracija djeci s Kozare stradaloj u

sisačkom logoru (Foto: Nikola Čutuk/pixsell)


časnim sestrama koje su bile odgovorne za djecu u Jastrebarskom i o drugim pripadni-cima klera, koji su u podacima priloženim za uvrštavanje djece u pravoslavni kalendar portretirani kao krvožedne ubojice. Mogli su se zaustaviti na tome i – s obzirom na relevan-tne necrkvene autore o ovoj temi – biti u pra-vu vezano uz izrečene kritike. No Katolička crkva u Hrvatskoj djeluje posve perfidno kad je riječ o Drugom svjetskom ratu. Osim što po mnogočemu predstavljaju nulto mjesto zadnjeg vala šire proustaške revizionističke misli, posebno su u tome revni oko narativa o djeci s Kozare. Glavni razlog je osiguravanje svetačke veličine Alojziju Stepincu, koje-mu (lažno) daju primat u spašavanju ove djece, a sporedni taj da dezodoriraju stvarnu narav ustaškog režima.

U ovom svježem pismu opisanu strategiju biskupi provode odmah u naslovu. Obraćaju se spc-u zbog ‘neistina glede djece u ratnim prihvatilištima u Jastrebarskom i Sisku’, žele-ći u startu naglasiti istoznačnost lokacija koje su se u stvarnosti po mnogočemu razlikovale. Sisak nije bio ‘ratno prihvatilište’, pogotovo ne onako kako ga agresivno promovira Kap-tol zadnjih godina, već logor s uvjetima koji su izazvali povraćanje čak i pojedinih naci-stičkih oficira. Zbog uspostave logorskog reži-ma i događaja u njemu, upravnik Antun Naj-žer osuđen je na smrt poslije rata. Relevantni povjesničari u Hrvatskoj, nenaslonjeni na Katoličku crkvu, zaobilaze proglašavanje Ja-strebarskog logorom, za razliku od Siska, gdje su stvari potpuno jasne.

Crkveni oci rade pak potpuno suprotno. Nakon pretvaranja sisačkog logora u ‘prihva-tilište’, zagrebački biskupi u svom su pismu u njega smjestili ‘napuštenu siročad’. Vele da je

‘poznato da su djeca, koja su 1942. smještena u prihvatilišta, bila napuštena siročad’. Tko ih je ‘napustio’ i zašto, to muškarci u haljama ne preciziraju. ‘Napustili’ su ih, naime, srpski civili i partizani tako što su na području Koza-re likvidirani ili zarobljeni. Pravoslavce koje nakon akcije nisu na mjestu strijeljali odveli su u logore pa na prisilni rad u Njemačku ili Norvešku. Više od polovice onih koji su po-hvatani u zbjegovima nisu preživjeli logore i internaciju.

Vrh Katoličke crkve, banalan koliko i mo-ralno bešćutan, dalje u pismu kreira adekvat-nu paralelnu stvarnost u kojoj su za nevolje djece zapravo krivi partizani. Zanimljivo je, vele oni, i to da se u obrazloženju spc-a za svetački status djece ‘ne spominju postupci partizana i njihova djelovanja, zbog kojih su djeca trpjela, kako prije dolaska u prihvatili-šta tako i tijekom njihova boravka u prihva-tilištu i nakon rata’. Ne preciziraju, nažalost, na koje točno postupke partizana misle. No njihov dosadašnji rad o ovoj temi naznačuje mogući odgovor. Sudjelovali su, među osta-lim, u dokumentarcu ‘Dječje prihvatilište Si-sak’ iz 2019., vizualno-narativnoj abominaciji hrvatske krajnje desnice čiji je cilj bio pretva-ranje dječjeg logora u ‘prihvatilište’ iz kojeg su ustaše i Katolička crkva zapravo spašavali djecu. Početna linija pripovijedanja tamo je otišla u smjeru tvrdnji da su za stradanje ci-vila na Kozari izravno i neizravno zapravo krivi partizani, koji su po autorima provodili strategiju namjernog uništavanja imovine radnika i seljaka uz poticanje zločina, dok su ustaše i nacisti strogo branili svojim postroj-bama napadanje civilnog stanovništva. Na-vedena interpretacija događaja u filmu, koji je dobio potporu i birane sugovornike iz vrha Katoličke crkve, temeljila se na dokumen-taciji koju ozbiljni znanstvenici izbjegavaju zbog falsificiranih ‘dokaza’. Ne i Kaptol, koji je odabrao put sudjelovanja u raspačavanju ustašoidne historije. Partizani su, vele bisku-pi u pismu, priuštili patnju djece i dok su bila u ‘prihvatilištima’. Opet, ne pružaju se dokazi za takvu tvrdnju, ali je poznato da katolički

svećenici već godinama redovno sudjeluju u morbidnom komemoriranju partizanskog napada na prihvatilište u Jastrebarskom u kolovozu 1942., u organizaciji Hrvatskog žr-tvoslovnog društva.

U samo tri rečenice njihove najnovije reak-cije na revizionizam iz spc-a dobili smo tako

‘prihvatilište’ za ‘napuštenu djecu’, koja su od početka do kraja patila krivnjom partizana. Patronizirajućom intonacijom spc-u su ponu-dili nekoliko svježijih naslova o ovoj temi, da se malo educiraju umjesto da svoje interpre-tacije temelje na, kako vele, ‘komunističkoj propagandi’. Zanimljiv je pritom popis autora i knjiga koje su im predložili. Jedna od njih, Nataša Mataušić, povjesničarka i vrsna po-znavateljica ove teme, suprotno biskupskim podvalama godinama piše i daje izjave o tome kako je ‘prihvatilište’ u Sisku bilo u ‘doslov-nom smislu dječji logor’. Svojevremeno je po tom pitanju polemički rasturila Igora Vu-kića, proustaškog nadrihistoričara i čovjeka koji tvrdi da je Ante Pavelić zapravo spasio pravoslavnu nejač s Kozare. Unatoč tome, eno i Vukića u bibliografiji koju su spc-u predlo-žili hrvatski biskupi, čiji rad o ovoj temi po njima ‘zavrjeđuje posebnu pozornost’. Kad ti netko predloži jednog Vukića, i to s ovakvim naglaskom, ne trebaš druge dokaze da bi znao koliko je istinoljubiv i dobronamjeran.

Osvrnimo se sada na odluku spc-a koja je dovela do reakcije Katoličke crkve. Djeca iz Jastrebarskog i Siska uvrštena su u kalendar svetaca mučenika po prijedlogu episkopa gornjokarlovačkog Gerasima. Zapravo, u originalnom zahtjevu, on je u Beograd po-slao molbu u svibnju 2021. godine samo za djecu iz Jastrebarskog, pa je izvjesno da su sisačke žrtve dodane naknadno. Ova je epar-hija zahtjev za mučenički status spomenute djece poslala s tvrdnjom da su duže vrijeme prikupljali podatke o ‘strašnim i nezapam-ćenim mučenjima nedužne dece u logoru Ja-strebarsko’ te ‘arhivske dokumente i brojne naučne studije naših znamenitih istoričara i bogoslova’.

Možda doista postoje neki dokazi koji za-sad nisu prezentirani široj javnosti. Dok se eventualno ne obznane, jedino se može ana-lizirati argumentacija iz originalnog pisma episkopa. Ono, međutim, vrvi poluistina-ma, nevjerodostojnim izvorima, pogrešnim tvrdnjama i imenima autora velikosrpskog pedigrea. Za početak, tu se, kao i u slučaju hrvatskih biskupa, Sisak i Jastrebarsko nara-tivno izjednačavaju, iako su u stvarnosti bili poprilično različiti. Samo, ovdje se izjednača-vanje dešava s ciljem fiktivnog pogoršavanja događaja na obje lokacije. Vezano uz Jastre-barsko, episkop Gerasim dalje navodi da je ‘u ovom logoru ‘zvanično’ umoreno 768 dece’. Nije potpuno jasno odakle mu ovaj broj, ali je moguće da se autor pisma poziva na podatke

koje je prikupio Dragoje Lukić, povjesničar i dijete s Kozare. No svi relevantni izvori, pa i oni koji dolaze od nadležnih pojedinaca koji su svakodnevno bilježili broj mrtve djece u Jastrebarskom, barataju s oko 450 stradalih. To je znatno manje od 768 djece, a još manje od više od tisuću mrtvih koji se spominju u drugim ‘dokazima’ priloženima uz ovo pismo. U trećem dijelu Gerasimove molbe broj stra-dale djece u ‘logoru Jastrebarsko’ povećan je do 3.336. Prema više vjerodostojnih izvora, koje episkop ne spominje, ovo je ukupan broj djece koja su prošla kroz Jastrebarsko pa je moguće da ih u ovom slučaju izvorni autor krivo navodi kao mrtve, a episkop prilaže kao

‘dokaze’. Dodao je pritom i tekst u kojem piše da je u ‘logoru u Reci’ stradalo oko dvije tisuće djece, bez ikakvih referenci. I ovdje se radi o potpunoj besmislici.

Slično je sa Siskom. Iako se u izvornoj molbi ne traži svetački status za ovu djecu, priložen je tekst u kojem piše da je ‘prema ustaškim podacima, u dečijem logoru u Si-sku umrlo 1.152 dece, dok je prema iskazima nekoliko svjedoka, a između ostalog i grobara, pomor dece bio oko 5.000 slučajeva’. To bi značilo da su sva djeca umrla – jer ih je toliko otprilike ukupno prošlo kroz logor – što na-prosto nije istina. Nije li dovoljno 1.152 umrle djece da se obilježi njihovo stradanje?

Najskandaloznije tvrdnje o Jastrebarskom u njegovoj dokumentaciji, koje bi valjda tre-bale pojačati argumente za mučenički status umrle djece, dolaze iz usta nevjerodostojnih svjedoka koji u prvom licu pripovijedaju o do-gađajima. Na primjer, o časnim sestrama koje vlastoručno ubijaju djecu ili ih pripremaju za masovno klanje pričaju pojedinci koji su posve drugačije zborili za vrijeme Jugoslavije. Svjedokinja Zorka Delić-Skiba posvjedočila je da je neki ustaša u Jastrebarskom ubijenoj djeci ‘vadio oči te ih stavljao u neku pletenu korpu’ i da su ovdje pravili sapun od ubijene srpske djece. Slijepu su pak nejač, po njenom kazivanju, kuhali i davali svinjama za prehra-nu. Ispričala je i da su i nju pokušali zaklati, ali da je preživjela, unatoč trudu časnih sestara da je se likvidira. U biografskoj knjizi prije zadnjeg rata, međutim, ista je osoba tvrdila potpuno drugačije. Spomenuti detalji o Ja-strebarskom tamo ne postoje, niti ih bilježe drugi svjedoci ili historiografija u Jugoslaviji. Ožiljak je prema toj predratnoj publikaciji Delić-Skiba dobila prije dolaska u Jastrebar-sko, uz strašne detalje koje je doživjela kao dijete od nekoliko godina. No onda je nakon devedesetih po krajnje desnim srpskim me-dijima počela davati izjave u kojima je mjesto radnje najgorih biografskih trauma preselila u Jastrebarsko, uz popratno negiranje srp-skog genocida u Srebrenici. Časne sestre i drugi aktivisti u Jastrebarskom koje proziva za brutalne ratne zločine poslije rata nikad nisu suđeni. Da su doista činili ono za što ih se ovdje optužuje, posve je sigurno da bi im nakon sudskog postupka životi okončali još 1946. godine. No ništa od toga se nije desilo.

Što se tiče historiografskih podataka, u za-htjevu episkopa Gerasima može se naći referen-ca na ‘međunarodnu komisiju za istraživanje ge-

nocida pod vodstvom dr Srboljuba Živanovića, koja je utvrdila da je samo na jasenovačkim stra-tištima stradalo preko 30.000 dece’. Službena je brojka, zna se to već godinama, 19.000 stradale djece u jasenovačkom kompleksu. Pismo je pi-sano prošle godine, ali je autor ipak odlučio uvr-stiti tekst u kojem se iznosi ovakva tvrdnja ili spominje rad jednog Živanovića, najzaslužnijeg za kreiranje one sumanute brojke od 700.000 ubijenih u Jasenovcu. Unatoč službenom popi-su od oko 83.000 žrtava Jasenovca, Živanović i dalje odbija rastati se od ove brojke i usput širi bolesne laži o ustašama i hrvatskom kleru, kao da je potreban suficit za skiciranje monstruo-zne naravi ndh i onih koji su je podržavali. No spc, eto, bez provjere ili možda s njom, protu-ra tupe mitomanske teze u vezi malodobnih žrtava ustaške vladavine u Jastrebarskom i na drugim mjestima.

Mnogo je toga, ukratko, u ovom episko-povom obraćanju vrhu spc-a što se previše ne razlikuje od narativa nacionalističkih po-vjesničara iz Srbije, Milorada Dodika ili pojedinih članova u vladi Srbije. Razumljiva je pritom skepsa spc-a prema hrvatskim po-vjesničarima koji se bave ovom temom, jer su oni zadnjih godina u nemalom broju na opisanoj liniji Katoličke crkve. No to ne znači da u Hrvatskoj nema kvalitetnih stručnjaka, poput spomenute Mataušić koja je objavila više odličnih radova i publikacija nakon više-godišnjih istraživanja. Nje, međutim, nema u episkopovoj molbi.

Utoliko ne čudi da je na djelu kupus od pri-jedloga, za kojim slijedi pisamce zagrebačkih biskupa koje obiluje zastrašujućim proustaš-kim narativom. Djeca su tu, negdje više, neg-dje manje, od sporedne važnosti. Da nisu, ne bi zahtjev za njihovom svetošću bio onako sročen niti bi ga Kaptol pobijao koristeći stan-dardne fašistoidne laži iz ‘Glasa Koncila’. ■

Patronizirajućom intonacijom biskupi su spc-u ponudili nekoliko svježijih naslova, među njima i onaj nadrihistoričara Igora Vukića, čiji rad o ovoj temi po njima

‘zavrjeđuje posebnu pozornost’

U vezi Jastrebarskog episkop Gerasim navodi da je ‘u ovom logoru ‘zvanično’ umoreno 768 dece’. Nije potpuno jasno odakle mu ovaj broj, ali je moguće da se poziva na podatke koje je prikupio Dragoje Lukić. No svi relevantni izvori barataju s oko 450 stradalih

Djeca u ustaškom logoru (Foto: jusp Jasenovac)

12 intervju NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

Iva Vukušić povjesničarka je sa Sveuči-lišta u nizozemskom Utrechtu. Rodom iz Zagreba, Vukušić je 2008. – 2009. radila u Posebnom odjelu za razne zlo-čine Tužilaštva Bosne i Hercegovine, a

potom šest godina za novinsku agenciju Sen-se, specijaliziranu za haška suđenja. Ugledni britanski izdavač Routledge ove jeseni obja-vit će njenu knjigu nastalu temeljem dokto-rata i naslovljenu ‘Srpske paravojske i raspad Jugoslavije – državne veze i obrasci nasilja’. To je prvo znanstveno istraživanje postrojbi koje su imale ključnu ulogu u velikodržav-nom planu Miloševićevog režima i koje su u pokušaju njegovog ostvarenja počinile na stotine, ako ne i više, zločina od Hrvatske do Kosova. Za knjigu zaista izuzetne vrijednosti, napisanu temeljem golemog broja dokume-nata iz arhive Haškog suda, interes je iskazao i jedan hrvatski izdavač.

Milošević u ožujku 1991. izjavljuje da vla-da Srbije priprema ‘odgovarajuće forma-cije’ za obranu ‘interesa naše republike, a bogami i interesa srpskog naroda van Srbije’. Pokojni novinar Dejan Anastasi-jević, vrlo upućen u temu, komentirao je da su paravojne jedinice bile ‘začetnici i nosioci rata u Hrvatskoj i Bosni’, a ratni zločini nisu bili nusproizvod, ‘nego važan instrument u uspostavljanju etnički či-stih srpskih teritorija’. Možete li pobliže objasniti funkciju paravojski?I James Gow s King’s koledža u Londonu odavno je ukazao da ratni zločini nisu bili nuspojave, nego suština strategije srpskog

nacionalizma. Počinjeni su upravo zato da bi ljudi otišli i da se više nikad ne bi vratili, pa bi se time ostvario politički cilj promjene granica na kojem je Beograd radio zajedno s policijama, vojskama i civilnim vlastima Srba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Pa-ravojske su u tom projektu angažirane iz nekoliko razloga. Prvo, Miloševićev režim se suočavao s manjkom ljudstva. Nisu svi građani Srbije bili entuzijastični po pita-nju odlaska u rat – Anastasijević piše da se samo deset posto Beograđana odazvalo mobilizaciji koju je Srbija proglasila 1991. Pa-ravojske su popunjavale taj manjak. Drugo, državama je u interesu da određene cilje-ve ostvare bez da ih se smatra odgovornim. Zato prljave poslove poput etničkog čišćenja daju drugima da ih umjesto njih obave. Radi se o ‘autsorsanju’ nasilja, pa država može na-izgled vjerodostojno zanijekati povezanost s tim nasiljem (plausible deniability). Treće, postojala je podjela poslova između jna i paravojski. Zapovjednik novosadskog kor-pusa Andrija Biorčević ispričao je da bi jna neko mjesto opkolila, a arkanovci bi ušli u naselje, išli od kuće do kuće i pobili one koji se nisu htjeli predati. Konačno, nakon nekog vremena stanovništvo je bježalo već i na sam spomen određenih postrojbi, pa se i na taj način oslobađalo nepoželjnog sta-novništva. Međutim, paravojske nipošto ne treba izdvajati kao jedine počinitelje ratnih zločina. Masovne egzekucije u Srebrenici mahom su organizirali i počinili pripadnici obavještajnih krugova i Vojske Republike Srpske. Postoji još čitav niz masakra u koji paravojske nisu upletene.

Strategija ‘plauzibilnog nijekanja’ se ostvarivala mehanizmima poput namjer-no konfuznih zapovjednih lanaca i prikri-venih veza s Beogradom, pa su neke jedi-nice na papiru pripadale krajiškoj vojsci ili vrs-u. Iako je najpoznatije paravojske poput ‘Crvenih beretki’ (kasnije Jedinice za specijalne operacije), Srpske dobrovo-ljačke garde (sdg-a, odnosno ‘arkanovaca’ ili ‘Tigrova’) i ‘Škorpiona’ organizirala, fi-nancirala i njima zapovijedala Služba dr-žavne bezbednosti mup-a Srbije, Haški sud je osudio svega dvojicu njenih najvi-ših funkcionera, Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, još uvijek nepravomoćno na-kon dvadesetogodišnjeg procesa. Presuda se odnosi samo za zločine u Bosanskom Šamcu, premda su optuženi i za niz dru-gih. Zamagljivanje je dakle bilo uspješno?Upućenim promatračima još je u doba rata bilo jasno o čemu se radi, a već početkom 2000-ih imamo sjajan film Filipa Švarma

‘Jedinica’. Ako se zapitamo samo tko je tim ljudima dopuštao da prelaze granice Srbije s Hrvatskom i BiH ili tko ih je puštao da se u Beogradu kreću naoružani dugim cijevima, jasno je da te postrojbe nisu mogle postoja-ti bez odobrenja države, koja ih je i plaćala. Korištene su razne metode kako bi se mogla nijekati njihova veza s državom – neke nisu smjele imati više od 40 posto pripadnika iz same Srbije, mijenjana su imena jedinica, skidane su oznake, borci su mijenjali ime-na ili koristili nadimke, zapošljavani su kao freelanceri... Zahvaljujući tome teško je us-postaviti vezu do razine koju je tražio Haški

sud, a to je ‘izvan razumne sumnje’. Novina-ri i povjesničari smatraju pak da postoje jasni dokazi da su pogotovo tri spomenute jedini-ce funkcionirale pod komandom mup-a Srbi-je. Ipak, pogrešno je reći da je db kontrolirao sve paravojske od Hrvatske do Kosova. Veza db-a i šešeljevaca je bila mnogo tanja, iako su i oni od države dobivali oružje i obuku.

Važni dokazi u Hagu

Prve kampove za obuku Simatović us-postavlja u Golubiću kod Knina, gdje je Dragan Vasiljković (Kapetan Dragan) tre-nirao ‘knindže’ iz kojih su nastale druge jedinice?Na snimci proslave obljetnice jso-a u Kuli, koja je važan dokaz na Haškom sudu, prisut-ni su svi najvažniji ljudi sigurnosnog aparata Srbije, uključujući i Miloševića. Jasna je ge-neza tih jedinica iz kampa u Golubiću, koji su početkom 1991. organizirali Simatović i db. Vasiljkovića su de facto angažirali kao vanjskog konzultanta. Potom regrutiraju ljude iz krugova kriminalaca, ljudi istreni-ranih u borilačkim vještinama, navijača. U tome je važnu ulogu odigrao Željko Raž-natović Arkan koji je već osamdesetih počeo raditi za Udbu, dakle ljudi koji su bili naviknuti na nasilje. Ti su rani kampovi u određenom smislu inkubatori – polaznici tih treninga kasnije obučavaju druge i postaju zapovjednici vlastitih jedinica. Zapovjednik

‘Osvetnika’ Milan Lukić prošao je trening

Iva Vukušić Biti pripadnik paravojske značilo je biti nekažnjivPosve pouzdanih podataka o broju pripadnika srpskih paravojski nema, jer državi nije bilo u interesu da prikupi ili objavi te informacije. Svakako se radi o desecima tisuća ljudi, od kojih je u najmanju ruku više stotina odgovorno za zločine. Velika većina njih je neosuđena, ali to važi i za hrvatsku i za bošnjačku stranu. U pravilu, suđenja za ‘profesionalce’ nije bilo

Povjesničarka i novinarka, autorica knjige ‘Srpske paravojske i raspad Jugoslavije – državne veze i obrasci nasilja’

razgovarao Jerko Bakotin

13 intervju NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

u Iloku, a kroz kampove je prošao i veliki broj šešeljevaca.

Navodite niz slučajeva iz kojih je jasno da zapovjednici krajiških i bosanskih Srba nisu imali nikakav autoritet nad ozlogla-šenijim paravojskama?Načelniku Glavnog štaba vrs-a generalu Manojlu Milovanoviću, zamjeniku Rat-ka Mladića, pukovnik vrs-a Svetozar Andrić ispričao je da ga je Arkan istukao. Pripadnici jso-a su na Kosovu prijetili za-mjeniku načelnika Službe bezbednosti Voj-ske Jugoslavije Aleksandru Vasiljeviću. Pripadnici Žutih osa su 1992. natjerali mi-nistra u vladi Republike Srpske, Velibora Ostojića, da pase travu. To govori kako su oni sebe doživljavali. Nisu odgovarali nikom osim db-u, niti su ikada kažnjeni za bilo što napravljeno na terenu.

Govori se o 56 paravojnih formacija na ‘srpskoj’ strani u ratu. Vi ste ih podijelili u ‘profesionalne’ i ‘neprofesionalne’ po-strojbe?Pokušala sam ih kategorizirati da bismo bo-lje razumjeli njihove posebnosti. Odgovori na pitanja tko su ti ljudi i kakve su to jedi-nice mnogo govore i o obliku nasilja koje su koristili. ‘Profesionalne’ jedinice poput Beretki, sdg-a ili Škorpiona imaju mnogo veći borbeni kapacitet. To su mlađi, tjelesno sposobni i trenirani ljudi. U sdg-u se nije tolerirao alkohol. U Žutim osama, šešeljev-cima i ostalim stranačkim vojskama – onima koje su uspostavili Srpski pokret obnove ili Srpska narodna obnova – bilo je mnogo stari-jih ljudi, ponekad više sklonih piću i pljački nego borbama. Šešeljevci su često ostajali u određenom području, dok su ‘profesio-nalne’ jedinice imale stalne baze u Erdutu ili Đeletovcima, ali su neprestano išle od mjesta do mjesta. To utječe i na tip nasilja.

‘Profesionalci’ su nasilje koristili instrumen-talno. Zauzeli bi određeno mjesto, pobili ili zatvorili pripadnike lokalne elite – pravnike, liječnike, politički angažirane ljude – i išli dalje. Precizno bi ispunili cilj, pucali u glavu onima za koje su mislili da treba, uglavnom muškarcima, ali nisu se bavili maštovitim mučenjima, niti su poznavali svoje žrtve. Nasilje ‘neprofesionalaca’ često je bilo pri-vatno i osvetnički motivirano. Prebili bi pro-fesore koji su ih u školi rušili ili silovali cure koje su ih odbijale. Mnogi su prije rata bili nitko i ništa, polusvijet i marginalci, a sada su nosili puške i mogli demonstrirati moć. U odnosu na ‘profesionalce’, mnogo su češće napadali žene i djecu. Lukićevi Osvetnici su u Višegradu žive spalili 120 ljudi, uključu-jući i novorođenče. Žute ose su u Čelopeku pored Zvornika na pozornicu tamošnjeg Kulturnog doma izvodili zarobljene civile te nekima rezali penise i prisiljavali druge da ih jedu. Prisiljavali su očeve i sinove na međusobni seksualni čin. Bio je to horor.

Kroz srpske paravojne postrojbe prošlo je od 20 do 40 tisuća ljudi. Nipošto nisu svi sudjelovali u zločinima, ali znatan broj jest. Ipak, ne samo da nije osuđen gotovo nitko od sponzora, nego je osuđen i jako malen broj počinitelja. Ukratko, ulicama zemalja regije hodaju tisuće neosuđenih zločinaca?Posve pouzdanih podataka o broju pripad-nika paravojski nema, jer državi nije bilo u interesu da prikupi ili objavi te informacije. Svakako se radi o desecima tisuća ljudi, od kojih je u najmanju ruku više stotina odgo-vorno za zločine. Apsolutno je točno da je velika većina njih neosuđena, ali to važi i za hrvatsku i za bošnjačku stranu. Situacija

je ista u većini postkonfliktnih područja, pa će slično biti i u Siriji i u Ukrajini. Zločina i počinitelja je toliko mnogo – u BiH se radi o oko 1.300 predmeta i oko osam tisuća osum-njičenih – da niti jedno pravosuđe nema ka-pacitet da ih procesuira, barem ne u skladu sa standardima pravičnog suđenja. Zapravo je u bivšoj Jugoslaviji u usporedbi s drugim postratnim područjima proveden znatan broj suđenja. No u pravilu su osuđivani niže-rangirani neprofesionalci, poput počinitelja pokolja na Ovčari ili Žutih osa, čiji su pripad-nici – braća Dušan i Vojin Vučković – 1994. osuđeni u Šapcu. To suđenje bilo je izuzetak, vjerojatno se dogodilo zato što su njihove brutalnosti bile neusporedive čak i s ostalim mučenjima. Srbiji je takvo suđenje bilo i ko-risno zbog promocije pred međunarodnom zajednicom. Od ‘profesionalaca’ su osuđeni jedino Škorpioni i to zato što, nakon što je na Miloševićevom suđenju isplivao video s ubojstvima pored Trnova, vlasti u Beogra-du jednostavno nisu imale izbora. Javan je bio i njihov zločin u Podujevu na Kosovu. U

pravilu, suđenja za ‘profesionalce’ nije bilo, nije odgovarao nitko od beretki i arkanovaca. Biti njihov pripadnik de facto je bila garancija nekažnjivosti.

Tužna Šapićeva izjava

Nakon pada Miloševića zapovjednik jso-a Milorad Ulemek Legija sklapa dogovor sa Zoranom Đinđićem, da bi 2003. organi-zirao njegov atentat. Glavni urednik lista

‘Vreme’ Filip Švarm izjavio je da je Đinđića ubio metak ispaljen još 1991. – dakle posto-ji veza ratne uloge te postrojbe i atentata?Pripadnici beretki, odnosno jso-a bili su tetošeni i bolje plaćeni čak i u odnosu na druge elitne jedinice. Nakon 1995. vraća-ju se u Srbiju i nastavljaju posao zaštite ne samo države i njenih interesa, nego i samog režima. Krajem devedesetih se uparuju sa Zemunskim klanom te dolazi do fuzije te postrojbe db-a i mafije. Istovremeno je Le-giji postalo jasno da je Milošević gotov. Da ga je jso odlučio braniti, stvari ne bi 5. ok-tobra prošle onako glatko. No Legija je htio sačuvati jso i vlastiti povlašteni financijski položaj te osigurati da ne završi u zatvoru. Njegovi zaštitnici Stanišić i Simatović su otišli s funkcija, a jso je bio upleten u više atentata na protivnike režima, od Ivana Stambolića do Slavka Ćuruvije. Zemun-ski klan nije pak htio da itko ugrozi njihovu, nakon Arkanovog ubojstva vrhovnu pozi-ciju u kriminalnom svijetu. Zato se Legija odlučio prikloniti novoj vlasti.

Iz Đinđićeve perspektive se jso doima snažnom organizacijom, a Đinđić postaje premijer države koja je tijekom deset godina potpuno urušena. Nije siguran na koga se može osloniti ukoliko se odluči obračunati s jso-om. Osim toga, vlada zajedno s Voji-slavom Koštunicom, koji se uvelike nije htio suprotstavljati Miloševićevom nasljeđu. S vremenom, međutim, Legiju i jso hvata strah da će biti izručeni Hagu ili optuženi za druge zločine, stoga odlučuju ubiti Đinđića

kako bi to spriječili. Švarm je dakle u pravu kad povlači paralelu između 1991. i atentata. Osim toga, Legija i ostali su i dalje vjerovali u svoju nedodirljivost i specijalni status, što također potječe iz rata.

Paravojske su masovno zlostavljale i same Srbe, prije svega prisilno mobilizirane izbjeglice koje su prolazile pakao kam-pova poput onog u Erdutu?Da, no to zlostavljanje je bilo manje pogub-no, manje sistematično i rjeđe. Zbivalo se samo u određenim prilikama, kao kad se te-ritorij koji su kontrolirali Srbi počeo znatno smanjivati zbog napada protivnika, krajem rata. Tu cilj nije bila smrt i progon, već domi-nacija nad tim jadnim ljudima. Ranije, već početkom rata, paravojske su povremeno napadale bogate Srbe ili one koji su pomagali, ili su napadači mislili da pomažu, Hrvatima, Bošnjacima i drugima.

U Srbiji se do danas negiraju zločini pa-ravojski i ostalih postrojbi. Predsjednik Aleksandar Vučić politički je Šešeljevo dijete, a prošlog je tjedna beogradski gra-donačelnik Aleksandar Šapić izjavio da ne zna ni za kakve zločine Ratka Mladića

– kako to komentirate?Pojedine šešeljevce i dobrovoljce se još i može procesuirati i reći da država nema veze s njima, no procesuiranje zločina ‘profesio-nalnih’ jedinica apsolutno bi inkriminiralo ljude blisko povezane s režimom i samu državu te se institucije tome opiru. Šapiće-va izjava je strahovito tužna, prije svega za same Beograđane. Ukupno, primjer Srbije i Đinđićevo ubojstvo jasno predočavaju da kratkoročno paravojske mogu koristiti ispu-njenju nekih državnih ciljeva, ali dugoročno dovode do urušavanja države. Veza s krimi-nalnim polusvijetom i ratnim zločinima te kriminalizacija samih državnih institucija važne su u objašnjenju činjenice da Srbija i danas ima teškoće da se izvuče iz ratne i nacionalističke retorike, ali i korupcije. ■

Ratni zločini nisu bili nuspojave, nego suština strategije srpskog nacionalizma. Počinjeni su upravo zato da bi ljudi otišli i da se više nikad ne bi vratili. Paravojske su u tom projektu angažirane iz nekoliko razloga

Foto: Robin Berghuijs

14 NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

INTRIGATOR

Na članak ‘Dika i vladika’ koji sam napisao za izdanje No-vosti 15. srpnja u broju 1178., gorljivo je reagirao Drago Pilsel na svom portalu Auto-

graf. On tako nalazi da izmišljam i hračkam i podmećem patrijarhu spc-a Porfiriju, plus da neznalački kritiziram biografi ju i ostav-štinu vladike Nikolaja Velimirovića, sve-ca iste religijske organizacije. Ujedno poziva predsjednika snv-a Milorada Pupovca, predstavnika izdavača ovih novina, da inter-venira u njihovu uredničku praksu. Pupovac je označen kao ‘stručnjak’, ‘profesor’ i ‘mu-dar’, valjda zato da bi ga se bolje upozorilo kako sve ovo ‘postaje zbunjujuće’, pa ipak

‘ne bi smio prešutjeti’ jer ‘zaista ima ozbiljan problem’. Na jednome mjestu Pilsel koristi i sinergijski zaziv s duplim vokativom: ‘(...) Bože dragi, profesore Pupovče’ itd.

Porfi rije Perić u istom tekstu biva, među ostalim, nazvan ‘moj i Pupovčev prijatelj’, a sličan intimističko-privatizacijski ton spram ove problematike zadržan je do kraja.

Mene pak Drago Pilsel oslovljava pokrovi-teljski te čak sjemeništarski vrckavo ‘Lasiću, momče’, čime su uloge po njemu konačno podijeljene, i ostaje mi tek da primjereno momački, u svojima i dalje nježnim pedese-tima, dopunim zaostale praznine u javnom prostoru. Moj samozvani patron se prvi put u jednoj sličnoj situaciji oglasio lani, po-vodom komentara ‘Oklopno pravoslavlje’ Viktora Ivančića. ‘Kako god bilo, nisam pozvan da rješavam unutarnje dileme snv-a kao izdavača ili redakcije Novosti’, zaključio je Pilsel, ali je u međuvremenu, kako god ne bilo, očito spoznao tu i takvu pozvanost. Onda, da vidimo kako sam ga nadahnuo ili bar isprovocirao na taj politički egzorcizam, ako zanemarimo najnedotupavnije teze po-put one da se u Novostima ‘negira ljudskost i pravo na slobodu vjere patrijarha Porfi rija’.

Prvo, zamjera mi se pogrešno citiranje po-tonjeg iz vidovdanske mu besjede o Velimi-roviću, mada nije posrijedi krucijalan detalj

– koliko je vremena budući svetac proveo u koncentracionom logoru Dachau, a koliko u internaciji po manastirima u Srbiji. Porfi riju sam predbacio zbog lakirovke Nikolajeva žitija, koji čin daleko nadilazi (ne)preciznost oko pukog omjera vladikina boravka u logo-ru i otadžbinskoj internaciji. Kad bi suština njegova političkog i historijskog traga bila

sadržana pretežno u pitanju je li iz Dachaua pušten nakon dva mjeseca ili četiri godine, lako bismo se usuglasili. I vratit ću se ovdje još na Nikolaja Velimirovića u interpretaciji dvojca Perić-Pilsel, ali ne prije nego što zao-kružim malko širi kontekst.

Autografov urednik i polemičar citira na početku svog osvrta tri mjesta iz mog članka, sve u upravnom govoru, ukupno devet riječi, ali meni su izgledale nekako strane. Nije se čuditi: pogrešno su prenesena sva tri citata, te su im dodane dvije riječi koje tekst ‘Dika i vladika’ uopće ne sadrži. Nema veze, pristao bih i na značenje koje mi je time pripisa-no, e da se ne bismo obojica prenemagala oko fi nesa, premda sve to izgleda više kao prepisano iz doturenih mu nečijih bilješki. A meni zatim popuje da pažljivije istražim spc-ove portale i televizije, pa ću tamo naći izvorne riječi patrijarhove. Samo kad ne bih već znao o Pilselovoj relativizaciji crkvenih medija, u kontrastu s apsolutističkim pri-stupom nadležnostima u onima svjetovnim.

U jednom nedavnom istupu napao je rf-ovca Ivana Cingela, suradnika portala Peščanik, (i) zbog doslovnog poimanja služ-benog Instagram-profi la Porfi rijeva kao au-tentičnog njegova komunikacijskog kanala. Nudeći se usrdno za medijskog suradnika spc-u, Pilsel tom zgodom podrobno opisuje razne nezgodne tehničke i organizacijske alibi-mane crkvenog sustava informiranja. No tamošnjem predstavniku izdavača, svom prijatelju, neće poručiti da ‘ne bi smio prešu-tjeti’ ono što navodno skrive autori iz te kuće.

Ne, jer oni ili on su tad objavili, ili je obja-vio, prijetnju direktorima škola u Srbiji koji pružaju otpor vjeronauku. Da ne ulazimo u taj predmet ispočetka, ono što je u Pilselovu slučaju bitno jest činjenica da okosnicu svo-je argumentacije inače zasniva na diplomi teologa i religiologa, a za tim poseže najviše u tematiziranju Nikolaja Velimirovića. Tako ne pokušava diskvalifi cirati samo mene i druge medijske autore, nego i povjesničara Milana Radanovića kojeg citiram u član-ku o vladiki i patrijarhu.

A to je ono drugo na što sam se maločas obavezao vratiti: moment u kojem Pilsel ra-zotkriva sebe i spc pri šurovanju s desničari-ma svake fele. Svu je strategiju pritom sažeo u odiozno izmotavanje s redizajniranjem ljotićevskog fašista Velimirovića u obličje uzornog humanista, a za krunski dokaz odrecitirao čitavu jednu njegovu molitvu. I dok po njemu klir smije kombinirati ap-straktnu vjeru u Krista s konkretnim istre-bljenjem npr. Židova, mi ostali tobože ne-mamo znanja da o tome ni politički sudimo.

Štoviše, lijepi nam se etiketa komuni-stičko-propagandistička, sad meni lično, što baš i nije stigma od koje bih lomio noge u bijegu, ali je indikativna za temu. Kad te popovi i njihovi prirepci žele ocrniti, misle da je dovoljno posegnuti za usporedbom s povijesnim (jugo)komunistima. To im je ul-timativna optužba, malne kletva, i to je ono što Velimirovića i Perića i Pilsela spaja jače nego čavli Isusa i križ. Tako aktivno ucjenju-ju ova nekoć sekularna društva, za školstvo podvrgnuto katehezi i no vinarstvo bogo-slovlju. Nisam to izgubio iz vida kad sam u onome članku apelirao na crkvene pojce i čtece da pojasne te delikatne pozicije svoje institucije. Ipak, nisam očekivao da će se umjesto njih tako paušalno i šlampavo anga-žirati jedan križarski dobošar-trećepozivac.

■ Igor Lasić

Što je pokazalo znanstveno istraživanje ‘Medijske reprezentacije migracija: Diskur-zivne konstrukcije migranata, izbjeglica i tražitelja azila u hrvatskim medijima’ koje ste proveli s kolegama Helenom Popović i Krunom Kardovom?Istraživanje je provedeno u sklopu projekta

‘include – Međuresorna suradnja u osnaži-vanju državljana trećih zemalja› Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, a sufi nancirano je iz amif fonda eu-a. Njime smo analizirali dominantne teme medijskog izvještavanja na temu migracija/azila/izbje-glištva kod medija s nacionalnim dosegom, ali i u regionalnim i lokalnim medijima, po-sebice onim koji su pratili proces dolaska, pri-hvata i rane integracije izbjeglica, onih koji su dolazili od 2017. do 2019. uz pomoć programa preseljenja u lokalne zajednice unutar osam županija. Istraživanje je provedeno na svr-sishodnom uzorku iščitavanjem tj. kvanti-tativnom i kvalitativnom analizom sadržaja 3044 medijska članka objavljena u periodu 2018. i 2019. godine.

S obzirom na to da mediji imaju velik utje-caj na kreiranje javnog mnijenja, koje su to ključne teme koje se pojavljuju u njima vezano uz migracije?Najzastupljenija tema je sigurnost koja se u svojim izvedenicama pojavljuje u čak trećini članaka. Potom su tu tema politika (30 po-sto članaka), međunarodni odnosi (15 posto), migrantska ruta (7 posto) i integracija (7 po-sto), dok teme vezane uz medije i društvene mreže, pravosuđe i humanitarne aktivnosti pojedinačno imaju relativno malu zastuplje-nost, manju od 2,5 posto. Unutar većine tema, osim integracije i humanitarnih aktivnosti, dominira uglavnom negativna diskurzivna konstrukcija fenomena migracija u kojoj su migranti dominantno reprezentirani kao populacija koja izaziva prijepore i predstav-lja ozbiljan društveno-politički, sigurnosni i fi nancijski problem za državu te do neke mjere prijetnju za društvo.

Kakve preporuke dajete za buduća medij-ska izvještavanja o migrantima i izbjegli-cama?Brojne su, no izdvajamo neke: oslanjati se na različite izvore i voditi računa o vjerodo-stojnosti izvora; poticati i njegovati izraža-vanja u analitičkim formama kao rezultatu istraživačkih novinarskih praksi; oslanjati se na vlastitu medijsku proizvodnju umjesto nekritičkog copy/paste preuzimanja sadržaja od drugih medija ili od službenih pr izvje-šća; osim rizika, izvještavanje treba uključiti teme o prilikama koje migracije predstavljaju za migrante i za društva useljavanja. ■ Mirna Jasić Gašić

Odgovor novinara Novosti na tekst Drage Pilsela na portalu Autograf

Drago Župarić-Iljić, docent na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (Foto: Matija Habljak/pixsell)

Politički egzorcizam

Migrante vide kao problemKad te popovi i njihovi prirepci žele

ocrniti, misle da je dovoljno posegnuti za usporedbom s povijesnim (jugo)komunistima. Tako aktivno ucjenjuju ova nekoć sekularna društva


Vatrena stihija koja je sredi-nom jula zahvatila Zaton i Raslinu, mjesta u blizini Ši-benika i Vodica, suzbijana je nekoliko dana. Požar je uzro-

kovao veliku materijalnu štetu koju u na-rednom periodu tek treba detaljno popisati. Zasad se zna da je izgorjelo 30 stambenih objekata, oštećeno je 137 poljoprivrednih gospodarstava i 413 parcela upisanih u ar-kod. Prema analizama satelitskih snimaka, ovim požarom bila je zahvaćena površina od gotovo 25 kilometara kvadratnih, što je otprilike veličina zagrebačke četvrti Čr-nomerec.

U Raslinu i Zaton stigle su tri mobilne ku-ćice za privremeni smještaj obitelji koje su ostale bez doma. Slike su to koje podsjećaju na zimu 2021., kada su sve vrste privreme-nog smještaja dopremane na Baniju. Isku-stvo građana Petrinje, Gline i svih okolnih sela uništenih u potresu krajem 2020. ne ulijeva sigurnost u spremnost države na ob-novu. Znaju to i mještani Rasline koji ovih dana združenim radnim akcijama saniraju posljedice požara. Iako je na njihovom po-dručju puno manje oštećenja nego na Baniji, predsjednik Mjesnog odbora Raslina Marko Lokas govori da se ljudi oslanjaju sami na sebe, poučeni upravo tim iskustvom.

— Radimo koliko možemo, vjerujemo samo u sebe i svoje kapacitete. Svatko tko zna ne-što raditi nudi pomoć, javlja nam se dosta privatnika s građevinskim fi rmama. Orga-nizirali smo dobrotvorni maraton i koncert, tako smo skupili oko 30.000 kuna. Da čeka-mo državu, načekali bismo se. Doista smo pretrpjeli puno štete, a ni premijer ni pred-

sjednik države ni ministrica poljoprivrede nisu obišli Raslinu – govori Lokas.

Šibensko-kninska županija donijela je u ponedjeljak, 25. jula odluku o proglašenju prirodne nepogode uzrokovane požarom za područje Šibenika i Vodica. Sve fi zičke i pravne osobe koje su pretrpjele štetu na imovini mogu se pisanim putem prijaviti Gradskom povjerenstvu za procjenu šteta, zaključno s 2. avgustom. Župan Marko Je-lić u izjavi za Novosti navodi da će Šiben-sko-kninska županija rebalansom proračuna uskoro izdvojiti 500.000 kuna za pomoć opožarenom području.

— Ponudit ćemo ljudima izravnu fi nancijsku potporu prema odluci našeg povjerenstva, tako da mogu dobiti nekoliko desetina ti-suća kuna za crijep i građu pa da na taj na-čin sami urade ono što mogu. Dalje ćemo vidjeti što će država činiti. To je ono što mi kao županija možemo, imamo ograničenje u fi nancijskom dijelu, a i sa sanacijskim ka-pacitetima smo vrlo ograničeni – kaže Jelić i dodaje da se mora napraviti sve kako ljudi ne bi dočekali zimu u lošim uvjetima.

— Zajedničkim snagama jedinica lokalnih samouprava, županije i države možemo u re-lativno kratkom roku dovesti ovo područje do boljeg stanja. Prioritet su tri obitelji koje nemaju alternativno rješenje za stanovanje

– objašnjava župan.Vatra je progutala i oko 95 hektara obra-

divih površina, maslinika, vinograda i pče-linjih zajednica. Ministrica poljoprivrede Marija Vučković kazala je da će se razmo-triti mogućnost pomoći zbog izgubljenog ovogodišnjeg prihoda, a poljoprivrednici-ma će biti isplaćeno 100 posto prihvatljivih troškova. ‘Ako netko ima 300 maslina koje su izgorjele, dobit će 300 novih’, obećala je

ministrica. No da bi se to ostvarilo, najprije treba utvrditi štetu. Iako su obrasci za prija-vu pojednostavljeni, kao i administrativna procedura za naknadu štete, cijeli proces može potrajati pa se od pogođenih elemen-tarnom nepogodom opet očekuje strpljenje.

Osam dana nakon roka za prijavu štete slijedi 15 dana za unos prijava u registar štete. Poslije toga Gradsko povjerenstvo za procje-nu štete ima rok od 50 dana da sve pregleda. Teško da će državne naknade stići prije zime.

■ Anja Kožul

Protupožarna zombijada

Požare na jadranskoj obali, po-gotovo unazad 30 godina, uvijek su pratile, kako se pokazalo, ne-dokazane optužbe na račun Srba, pa ni ovogodišnje, istine rijetke,

nisu u tome izuzetak. Za to se pobrinuo književnik Hrvoje Hitrec koji je u svojoj kolumni na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća napisao da se ‘krivcima proglase dale-kovod, munja, sitni psihopat piromanskoga nagnuća’ ili oni koji bi čistili teren za novo građevinsko zemljište. ‘Gotovo se nitko ne usudi pomisliti da ponegdje potpaljivač možda dolazi iz redova onih šibicara koji na taj način snuju i realiziraju odmazdu za već davnu Oluju’, napisao je Hitrec, uz sarkastič-nu opasku da ‘ne bi bilo politički korektno’ optužiti Srbe da podmeću požare. Nedavni dobitnik Nagrade Vladimir Nazor za život-no djelo u književnosti također je uputio poziv policiji da provede što djelotvorniju i opsežniju istragu.

Možemo podsjetiti da se prije rata za pod-metanje požara, osim piromane, optuživalo pripadnike ekstremne proustaške emigracije, stvarne ili izmišljene. Još od pobjede hdz na izborima 1990. ulogu uobičajenog sumnjiv-ca preuzeli su Srbi, pogotovo kad su se 2017. zbivali veliki požari. Međutim, rezultati po-licijskih istraga otkrivaju nešto drugo.

Sjećamo se da je 2019. uhapšena 53-go-dišnja zaposlenica na naplatnim kućicama u Hrvatskim autocestama (hac), koja je 27. jula te godine u Dubravi kod Šibenika pod-metnula najveći požar u Hrvatskoj te godine. Dotična je dvije godine ranije već bila uhap-šena zbog izazivanja čak sedam požara na području Dubrave, a nakon psihijatrijskog vještačenja i liječenja otpuštena je s liječenja ujesen 2018. jer joj se stanje, kako su tada mislili, znatno poboljšalo, pa se vratila na svoje radno mjesto.

Policija je uhapsila i 54-godišnjeg piroma-na koji je ovih dana izazvao požar u Modri-nu Selu u općini Kistanje. Osim tog požara koji je zahvatio 60 hektara, krajem juna je izazvao dva požara koja se nisu proširila i u kojima je izgorjelo ukupno 70 kvadratnih metara. O nacionalnoj pripadnosti dotičnog, znakovito, nije bilo riječi čak ni u komenta-rima na tekstove, tako da se umjesto olakog optuživanja može samo zaključiti da piro-mani, kao ni zombiji, nemaju naciju, već samo dijagnozu.

■ N. Jovanović

Banija na moru

Nakon potresa dobili smo nove beskućnike

Nastradale u požaru u Zatonu i Raslini zabrinjava poznati recept države da onima koji su ostali bez domova pošalje već ozloglašene mobilne kućice

Posljedice nedavnog požara (Foto: Duško

Jaramaz/pixsell)

Kampanja kompanije ima klasič-nu parolu u slogu popularnog nagovora/sugestije: Pridruži se našem prodajnom timu; u fokusu se forsira udarni rekla-

mni slogan: Tražimo um koji prodaje! Tomu je pridodana ponešto začudna vizualija, u obliku nekakve futurističko-hipnotičke naive, ona-ko pomalo guliverovska. Na plakatu vidimo napola presječenu lubanju lutka čija je gornja polovina podignuta nagore, dok iz unutraš-njosti donjeg dijela viri čovječuljak s velikom očnom ekstenzijom nalik crvu. Ispod njega, u ravnini desnog uha lubanje, naslonjene su ljestve – valjda kako bi se čovječuljak popeo do glave, što li? – a u pozadini prizora lebdi mala blješteća žarulja.

Možda nam se time želi slikovno dočarati trenutak kada oko zainteresiranog promatrača ugleda izglednu poslovnu priliku i potom mu se upale lampice. Heureka, genijalna prodajna strategija je rođena! U svemu tome ipak nam je najzanimljiviji izbor termina u reklamnom sloganu, um. U ovoj rubrici njegujemo pone-što arhaičan prosvjetiteljski pristup, pa nam je opisani kontekst upotrebe spomenutog pojma bio ključan pri privlačenju pažnje i odabiru teme za ovotjednu natuknicu. Ne možemo si pomoći, kategorija uma naprosto priziva asocijacije na fi lozofsko nasljeđe, posebice ari-stotelijansko, s naglascima iz osvita moderne fi lozofi je, započevši s Descartesom, a nei-zostavno zaokružena čuvenom Kantovom maksimom: imaj hrabrosti služiti se vlastitim umom, izađi iz samoskrivljene nezrelosti!

To je sugestija da adekvatan način korište-nja uma jest neizbježan preduvjet za realizaci-ju bilo kojeg vida slobode. Zato je pravo pitanje ovdje, što da radimo s umom kada ga se stavi u službu trgovačke logike prodaje? Kada je um percipiran kao kutija s alatima za poslovno-tr-govačke špekulacije i prodajne manipulacije? Nisu li takve prakse povezive s ipak ponešto drukčijim vrijednostima, sa zanatskim vješti-nama marketinga, s kreiranjima primjerenih pr tehnika, a u najingenioznijim izvedbama s domišljatim aplikacijama arsenala semio-tičkih oruđa u službi oglašivačkih prevara. Ali nikako ne i sa umom. Um i kategorijalni aparat s njim poveziv, bili su na drugoj strani vrijed-nosnog spektra. Bili su rasadnik adekvatnih kritičkih opservacija za obračun s trgovačkom logikom i agresivnim pritiscima da ti se proda sve i svašta po svaku cijenu.

Upotreba uma je u takvoj postavci stanja stvari fi gurirala i kao obrambena taktika, neki oblik intelektualne higijene. No stvari se stal-no mijenjaju, a kapitalistički stroj kooptacije svega i svih ne pokazuje znakove posustajanja, dapače. Zašto i kako bi onda um mogao izbje-ći usud takvog širokopojasnog trenda. Zato se traži britak um koji je kadar učiniti baš to, prodati najbolje što je moguće i time izvesti blasfemičan obrat u odnosu na svoju vlastitu genealogiju, smisao i zadatak.

■ Hajrudin Hromadžić

Um koji prodaje

FRAGMENTI

GRADA

16 Svijet NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

Za vrijeme toplinskog vala koji je sredinom srpnja harao dijelo-vima Evrope, redovito se izvje-štavalo i o vrućinom izazvanim smrtima radnika prilikom obav-

ljanja posla. Zbog toga su sindikati diljem Evrope pokrenuli inicijative za donošenje regulative kojom će se radnike zaštititi od ekstremnih vrućina, pri čemu su najugrože-niji oni koji rade na otvorenom, poput čista-ča, građevinskih radnika, poljoprivrednika i dostavljača. To su ljudi koji pritom često ne znaju jezik i imaju kratkoročne ugovo-re ili su posao dobili preko agencija koje im ne nude nikakvu zaštitu, kompenzaciju ili slobodne dane.

U Madridu se 60-godišnji čistač ulica José Antonio González srušio tri sata nakon što je počeo raditi, kada je temperatura u gradu dosegnula 40 stupnjeva. González je prije toga dugo bio bez posla, a s obzirom na to da

Vrućine sve ozbiljnije prijete radnicima

piše Tena Erceg

je imao ugovor koji se obnavlja svakih mje-sec dana, nije si mogao priuštiti da riskira da ponovno postane nezaposlen. Istoga dana u istom gradu umro je i 56-godišnji skladi-štar; pronašle su ga kolege kako se na podu grči uslijed tjelesne temperature od gotovo 43 stupnja. Španjolski Zdravstveni institut Carlos iii objavio je da je samo toga dana zbog toplinskog vala umrlo 150 ljudi, a ukupno u tom tjednu njih 679.

Istih dana na jugu Italije preminula su dva radnika na farmi, a nešto ranije i 27-godišnji sezonski radnik iz Malija. U Francuskoj je ta-kođer zabilježeno nekoliko slučajeva smrti izazvanih vrućinom, pri čemu je ta zemlja već ranije poslodavce obavezala da radnicima osiguraju besplatnu vodu za piće i adekvat-nu ventilaciju ukoliko se radi o zatvorenim prostorima, te ‘ako je moguće’ izmijene radno vrijeme i dozvole dodatne pauze. U Francuskoj je ta regulativa donesena nakon

toplinskog vala 2003. godine, kada su me-dicinske vlasti čak 15 tisuća smrti pripisale ekstremnim vrućinama.

Iako stručnjaci većinu takvih smrti objaš-njavaju komplikacijama postojećih bolesti i stanja, činjenica je također i da ljudski or-ganizam, ma kako zdrav bio, vrućinu može podnositi do određene granice, nakon čega se aktiviraju obrambeni mehanizmi zbog kojih se isključuju ‘suvišne’ funkcije. Pojačava se cirkulacija, što uzrokuje opterećenje srca, rad mišića usporava, a pojavljuju se i mentalna omaglica, mučnina i glavobolja. Ukoliko tje-lesna temperatura dosegne 41 stupanj poči-nju se isključivati organi, primjerice bubrezi, što može dovesti do trovanja krvi i smrti, a jednako tako i do respiratornih komplikacija. Velike vrućine u kombinaciji s vlagom one-mogućavaju hlađenje tijela putem znojenja, a kognitivne smetnje uzrokuju krive procjene i odluke, uslijed čega se povećava vjerojat-

nost padova sa skela, ozljeda na strojevima i nesreća prilikom upravljanja industrijskim vozilima.

Iako se takav toplinski stres može spriječiti relativno lako – odmaranjem u hladu i redovi-tom hidratacijom – mnogi radnici, pogotovo oni s prekarnim ugovorima, često si ne mogu priuštiti čak ni taj ‘luksuz’. Španjolski sindi-kati stoga su od lokalnih vlasti Madrida za-tražili da se manualno čišćenje ulica prekida prilikom ekstremnih vrućina, no granica tih vrućina postavljena je na 39 stupnjeva, što je samo stupanj manje od one koja je usmrtila Joséa Antonija Gonzáleza.

Najveći španjolski sindikat ccoo od vlade je pak zatražio da se u vrijeme ekstremnih vrućina u cijeloj zemlji uvedu produžene

Radnici podnebljaU vrijeme srpanjskog toplinskog vala izvještaji o smrtima radnika na poslu pristizali su iz svih dijelova svijeta. Najugroženiji su radnici koji rade na otvorenom, a brojni sindikati zbog toga su pokrenuli inicijative za donošenje regulative za zaštitu radnika od ekstremnih vrućina

U nekim državama eu-a granica vrućina na kojima se

može raditi na otvorenom postavljena je na 39 stupnjeva

(Foto: Wolfram Kastl/dpa)

man postupak radnika koji su, uz groblje, i dijelom preko njega, probijali cestu.

— Prije svega želim se zahvaliti svima koji su doprinijeli da devastacija groblja dođe do javnosti. Hrvatske šume učinit će sve da se šteta popravi koliko je to god mogu-će. Znamo da je Petrova gora, o čijim se šumama brinu i upravljaju Hrvatske šume iz Karlovca, puna grobišta iz Drugog svjet-skog rata pa prilikom svih naših postupa-nja, s dužnim pijetetom vodimo računa o tome i zaobilazimo označene grobove. Na-žalost, ovdje je došlo do propusta, posebno kod zemljanih radova. Izvođač nije višak zemlje odnio na predviđenu deponiju, već je nemarno sve razbacao po nekoliko gro-bova. U najkraćem roku ćemo sve očistiti, iskrčiti okolnu šikaru i koliko god budemo mogli, sve dovesti u normalno stanje, kako bi se groblje moglo posjećivati i žrtvama mogla odati počast – obećao je Svetić.

Obilasku devastiranog groblja na Barin kosi pridružilo se i nekoliko mještana, potomaka sahranjenih na tom mjestu. Oni nisu krili zadovoljstvo što je postignut dogovor o sanaciji štete. Branko Gvozde-nović iz Ključara, kojemu su u masakru ubijeni baka, dvije tetke i jedan ujak, oci-

NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022. KRONIKA

Tekst o devastiranom groblju na Petrovoj gori, gdje su Hrvat-ske šume bagerima poravnale teren na kojem su bili grobovi 128-ero žena i djece ubijenih

1942. godine, objavljen na portalu tjednika Novosti i dva dana kasnije na stranicama novina, izazvao je burne reakcije čitatelja, a prenijeli su ga i mnogi mediji, ne samo iz Hrvatske, već i iz regije.

Odgovorni iz Hrvatskih šuma, koji su u odgovoru na pitanje Novosti prošli tjedan poricali bilo kakvu umiješanost u taj čin, konačno su pokazali spremnost da stvar ispitaju do kraja i da poprave što se popraviti može, premda se njihov nemar prilikom radova na izgradnji puta kraj groblja ničim ne može ‘ispeglati’. Niti 24 sata nakon što je priča objavljena, Barin kosu, mjesto gdje su ustaše zvjerski poubijale ženu i djecu iz okolnih sela na Petrovoj gori 1. travnja 1942., a preživjeli mještani ih nekoliko dana kasni-je na istom tom mjestu sahranili, posjetili su Milorad Pupovac, predsjednik snv-a i Marin Svetić, Uprave šuma Podružnica Karlovac.

— Očito se nije radilo s dužnim oprezom prema groblju koje se našlo na trasi ceste. Neophodno je, prije svega, da se sanira počinjena šteta urađena na grobovima koji su ostali izvan trase. Prema riječima lokal-nih stanovnika, postoji opravdana sumnja da se i ispod dijela izgrađene ceste nalaze grobovi što je potrebno podrobno ispitati. Počinjena šteta i greške moraju se ispraviti

i groblje se mora učiniti pristupačnim kako bi svatko vidio da je to mjesto mučki ubijenih nedužnih srpskih civila, mahom žena i djece, koje u likvidirali pripadnici ustaške i okupacijske vojske – rekao je Milorad Pupovac.

Kako nam je rečeno, nije bilo riječi o namjernom uništavanju grobova, ponaj-manje zbog nacionalne pripadnosti žrtava, ali svakako se radi o teškom nemaru onih koji su izvodili radove i vrlo dobro vidjeli da bagerom uništavaju groblje. Nekoliko grobova je uništeno, a na dio grobnica naba-cane su gomile zemlje i kamenja. Pritom je izostala najmanja trunka poštovanja prema nedužnim žrtvama. Počinitelji su vjero-vatno računali na činjenicu da je groblje duboko skriveno na predjelu Magarčevac, usred Petrove gore, da ga nije lako pronaći i da se do njega može doći samo pješice i to dugom strmom stazom. Zaboravili su, me-đutim, da u okolnim selima ispod planine žive potomci žrtava, da je grubi vandalizam odmah zamijećen i da je o tome obavještena javnost.

Marin Svetić, voditelj Uprave šuma po-družnice Karlovac, nakon što je pregledao groblje i definitivno se uvjerio u to da je velikim nemarom pričinjena ogromna šte-ta, nije se nimalo trudio da opravda nehu-

jenio je pozitivnim da će biti napravljena sanacija štete.

— U okolnim selima ima nas mnogo čiji su najmiliji ovdje ubijeni i pokopani. Kad počnu radovi na obnovi groblja, doći ćemo ovdje i mi, oni se koji sjećaju položaja grobova i rado ćemo pomoći u radovima – najavljuje Gvozdenović. Dušan Crnković, donedavno predsjednik vojnićkih antifaši-sta, nije propustio priliku da predstavnici-ma snv-a i Hrvatskih šuma, prema svojim sjećanjima, pokaže gdje se nalaze oštećeni i zatrti grobovi. Isto tako, s velikom dozom sigurnosti, tvrdi da je nekoliko grobova doslovno pregaženo novom cestom.

— Drago mi je da je naš problem dospio u javnost i da postoje realne naznake da će biti riješen. Prema svemu sudeći, pred-stavnici Hrvatskih šuma shvatili su da je nemarom počinjena šteta, da je izostalo poštovanje i pijetet prema žrtvama. Raduje me da su spremni popraviti grešku, očistiti i vratiti nam mjesto gdje ćemo moći zapa-liti svijeće i položiti cvijeće – kaže Crnković.

Milorad Pupovac imao je dvostruki ra-zlog da odmah, nakon što je bio obavješten o devastaciji groblja, dođe na Barin kosu. Jedan od njih da se na licu mjesta uvjeri o počinjenoj šteti na grobovima nedužnih Kordunaša i Banijaca, a drugi je svojedob-no obećanje nedavno preminulom bivšem ministru obrane Jugoslavije, generalu Branku Mamuli (1921. – 2021.) da pripazi na grob njegove majke, brata i dvije sestre koje su život okončale na stratištu gdje su i sahranjene.

— Nisam stizao češće dolaziti na ovo mjesto, ali sam nerijetko zaduživao prijatelje da obiđu grob i vide u kakvom je stanju. Danas sam ovdje jer ispunjavam obećanje pruže-no velikom antifašisti i iznimno zaslužnom čovjeku za slobodu jugoslavenskih naroda, uključujući i hrvatskog. Branko Mamula oslobodio je sjeverne dijelove jadranskog arhipelaga i obale u odlučujućim bitkama za oslobađanje Istre. Dok sam danas puto-vao prema Petrovoj gori, nazvala me je nje-gova supruga Mirjana Jakelić Mamula koja s pravom očekuje da se grobno mjesto majke i najbliže rodbine njenog supruga tretira s dignitetom – rekao je Milorad Pupovac.

■ Vladimir Jurišić

Sanacija štete na par-tizanskom grobljuHrvatske šume učinit će sve da se šteta popravi koliko je to god moguće, rekao je na devastiranom groblju na Magarčevcu Marin Svetić, voditelj Uprave šuma pod ružnica Karlovac. Razgovarao je s mještanima

Milorad Pupovac u razgovoru s domaćinima

Ovdje je došlo do propusta – Marin Svetić

Обиљежена 81. годишњица почетка устанка на Банији

У Банском Грабовцу код Петриње, 23. јула обиље-жена је 81. годишњица почетка устанка на Банији и бруталне усташке одмазде у

којој је побијено 1.285 српских цивила, укључујући и жене и дјецу. Скупу су присуствовали представници Владе рх, Сисачко-мославачке жупаније, Савеза антифашистичких бораца и антифаши-ста, снв-а, бројни српски и антифаши-стички активисти, као и мјештани.

Потпредсједница Владе рх Ања Шимпрага, нагласила је важност обиљежавања почетка устанка против окупаторске и усташке власти на овом

подручју, али и сјећања на бројне жртве које је Банија дала током Другог свјет-ског рата.

— У љето 1941. усташки терор био је у пуном замаху и логори попут Јадовног већ су дјеловали као творнице смрти за хиљаде људи. Злочиначка идеја иза ових поступака била је потпуно затирање Срба, Рома и Жидова, њихове културе, повијести и вјере. Стога су 42 устаника, под водством Васиља Гаћеше, спашавали своје животе и животе преосталог становништва.

— Освета је била брза и немилосрдна. Врло брзо усташе су, не само због одмазде, већ као дио истребљења Срба,

у Банском Грабовцу масакрирали 1.285 људи приведених из цијеле Баније. Терор се наставио и сљедећих дана да би кулминирао покољем у глинској цркви 29. јула. Становници села Бански Грабовац, Велики и Мали Градац, Лушчани, Дреновац, Бачуга, Мачково Село и Додоши практички су истријебљени, али отпор према злу није стао, већ је јачао и на крају побиједио – рекла је и нагласила да је помен на ове жртве важан и данас. Не због нас који смо овдје, већ због оних који не знају или негирају што се догодило на свим стратиштима широм Хрватске.

— Данас се Банија поново сусреће с изазовима. Нажалост, гдје нема људи, нема ни живота, а на Банији нас је све мање и свима нам је заједнички задатак како ревитализирати овај прекрасан крај. Као потпредсједница Владе учинит ћу све да смањимо посљедице разорног потреса који је задесио Банију, па да кроз циљане програме и мјере створимо предувјете за повратак људи те господарски и друштвени развој – закључила је Шимпрага.

Предсједник саба рх Фрањо Хабулин подсјетио је да смо, иако су данашња Европа и Хрватске утемељене на

вриједностима антифашизма и побједе антифашистичке коалиције у Другом свјетском рату, свједоци потпуне разградње тих вриједност на практично цијелом европском простору.

— Повијесни ревизионизам настоји разградњом антифашистичких наратива овладати садашњошћу и будућношћу друштва, а онда и његовом прошлошћу. Ријеч је о феномену којем се треба супротставити на свим разинама јер

је суставним изношењем фризиране и отворено лажне слике прошлости или фалсифицирањем карактера ндх и антифашистичке борбе, до те мјере ушао у јавност да је задобио потпору чак и неких највиших дужносника власти – нагласио је.

— Због злочина окупатора и домаћих сурадника, збивао се масовни одлазак припадника српског народа глинског и петрињског котара према Шамарици како би спасили животе. Тамо су се водиле организационе припреме за оружане акције. У тим данима, кад се радило о животу или смрти, комунисти су били с народом. Тих дана 1941. на Шамарицу је из Посавине стигао одред основан од бораца сисачког котара. Био је то пресудан догађај, јер се проширила вијест како су стигли наоружани Хрвати да се заједнички са Србима боре против окупатора и домаћих издајника. Дана 22. липња обиљежили смо оснивање Првог партизанског одреда у Брезовици, 27. српња ћемо у Србу обиљежити почетак устанка народа Хрватске, а данас обиљежавамо обљетницу акције окупљања првих банијских партизана. Сва три догађаја карактеризирало је заједништво Срба и Хрвата; био је то устанак против окупатора али и против оних који су, блатећи хрватско име, под окриљем окупације прогласили квази-државу ндх и увели владавину терора. Треба понављати и инзистирати на томе и та истина мора допријети до младих генерација за што чему актуална власт има велику одговорност – рекао је Хабулин. Нагласио је да је споменик устанку у Банском Грабовцу, крај којег се обиљежава почетак борбе и комеморирају жртве усташког режима, дијелом страдао од руку вандала, а онда и од потреса.

— Покренули смо активности да се тај споменик обнови. Регионални Конзерваторски завод учинио је свој дио посла и све предао Министарству културе, након чега нема информација да се ишта десило. Зато је наша дужност и обавеза да се позабавимо и тиме – рекао је предсједник саба рх.

‘Наша жупанија увијек је баштинила и уважавала антифашизам као важну тековину на којој почива држава у којој живимо’, рекла је сисачко-мославачка дожупаница Мирјана Олуић.

— Састали смо се да одамо почаст жртвама с поносом на људе који су имали снаге да се одупру непријатељу који је био далеко бројнији, али и с осјећајем туге кад знамо да је 1.285 невиних жртва платило осјећај снаге коју су Гаћеша и остали борци имали у себи кад су кренули у акцију – рекла је Олујић и нагласила да се та мјеста не смију заборавити те да на њих стално треба долазити ‘да се не кроји повијест како је кроје квазиполитичари и квазиповјесничари’.

Присутне је у име организатора поздравио предсједник петрињских антифашиста Никола Ножинић, истичући да је покољ 1.285 жртава био одмазда за прву партизанску пушку у овом крају подигнуту као одговор на терор ндх, која је као сателит сила осо-вине проводила расне законе. Комемо-рацију је организирала уаба Петриња, у сурадњи са снв-ом, саба-ом рх и зуаба-ом смж. Положени су вијенци, а прије комеморације одржан је и помен који је служио глински парох Горан Каламанда.

■ Ненад Јовановић

Устанком против истребљењаНакон што је Васиљ Гаћеша први на Банији кренуо у борбу против нацис - тичке власти и почетка геноцида над Србима у ндх, усташе су у Банском Грабовцу масакрирали 1.285 људи

Потпредсједница Владе Ања Шимпрага испред споменика

2 KRONIKANovosti #1180, petak, 29. srpnja 2022.

Игор Павковић, вировитичко-подравски дожупан

Какав је садашња позиција српске заједнице Вирови-тичко-подравске жупа-није?Односи према мањинама

овдје су у посљедњих неколико година на завидној разини, а инциденти су дио приче иза нас. Бит ћемо задовољ-ни да се тако и настави: како на сваку манифестацију коју организира српска заједница долазе највиши представ-ници локалне и регионалне власти, надам се да у будућности неће доћи до неке ескалације у нежељеном смјеру. Нема ни инфраструктурних проблема: 98 посто домаћинстава има прикљу-чак за воду и асфалт, струја је прије пар година уведена у све насељене куће, у већини мјеста је ријешен телефон, а ових се дана оптички телекомуника-цијски кабел развлачи у осам опћина, па ће интернетом бити покривена и она која то до сада нису била. Оптиком ће се вјеројатно ријешити и слаба дос-тупност сигнала мобилне телефоније у јужном дијелу Жупаније. Нажалост, услијед слабе насељености и раштр-каности насеља, нема ваљаног јавног пријевоза, јер би таква услуга била комерцијално неисплатива, а власт је не жели суфинанцирати. Док дјеца иду у школу јавног пријевоза и аутобусних линија још и има, али је љети права

Мањак радникаМогло би се догодити да умјесто села имамо фарме на којима раде Непалци

‘суша’. Што се запошљавања тиче, сада је посла више него радника: домаћих нема, па нам у пољопривреди и ин-дустрији долазе радити људи из нпр. Непала. Површином окрупњава и дио опг-ова, па би се с временом могло до-годити да умјесто неког насеља имамо

Иницијатива за Музеј жељезницеИницијатори настоје да у музеј буде укључен дио инфраструктуре жељезничке станице Моравице

Моравичко жељезничко

чвориште

Мјесни одбор Моравице покренуо пројект

двије-три фарме. Опет, неки се баве повртларством на посједима до дваде-сетак хектара, а дио обитељских гос-подарстава је нестао. То је посљедица окрупњавања дијела газдинстава, ради чега многи напуштају пољопривреду а села постају пуста. Ипак, код станов-ника српске националности није било већег исељавања с отварањем врата еу, Хрвати су одлазили у пуно већој мјери. Ми Срби смо традиционално повеза-нији уз земљу и пољопривреду. Чини ми се да су највише исељавали Хрвати досељени с Косова и из БиХ, па је у цијелој Жупанији десет посто станов-ништва мање него прије.

Хоће ли то показати и резултати лањског пописа становништва?Неке бројке већ знамо, но не и оно што нас највише занима, а то је нацио-нална структура. Има и насеља без становника, око Воћина их је чак пет, а око Чачинаца три. Ту су и села с мање од десетеро становника, но у још већој мјери нас брине што је у подручним школама насеља с двјесто-тристо ста-новника тек по двоје-троје ђака. Дакле, просјек старости у тим мјестима је 65 година, па ће за два десетљећа, не про-мијени ли се штогод, ондје живјети по тридесетак људи. Број становника је

На недавно одржаној сједни-ци Вијећа Мјесног одбора Моравице донијета је од-лука о покретању иниција-тивног одбора за оснивање

Музеја жељезнице у том горанском мјес-ту с другом жељезничком традицијом.

— Музеј жељезнице треба макнути из ‘окова’ зидова те би се требало у првом кораку приступити изради идејног рје-шења интерактивног музеја жељезнице у Моравицама. Он би укључивао дио постојеће жељезничке инфраструктуре која је првенствено повијесна индус-тријска баштина и још увијек постоји на терену – сматра предсједник мо-а Моравице Милан Мамула.

— Тренутно смо у контакту са Конзер-ваторским одјелом у Ријеци који ради

на припреми регистрације којом ће обухватити све значајне грађевине и повијесна жељезничка опрема која ће бити трајно уписана у Регистар култур-них добара рх – каже.

По идеји чланова Мјесног одбо-ра, музеј би се састојао од тренутне збирке коју је поставила Жељезничка техничка школа, као и постојеће ин-фраструктуре као што су стара ковач-ница или како називају ‘ковачија’, напојник за воду те конструкција за пуњење парних локомотива угљеном. Дио колосијека на подручју жељез-ничке станице у Моравицама тренут-но је изван употребе, па би могли бити искориштени за постављање старих

смањен и у жупанијским градићима, примјерице Слатина је у десетак годи-на спала с 11.500 на око 8.500 житеља.

Колико је снв присутан са својим акцијама?Од 15. јула на воћинском и слатинском подручју започео је пројект ‘Од врата до врата’, намијењен особама старији-ма од 65 година којима јавни пријевоз није доступан. Људи су задовољни што су добили ту могућност, јер су и прије били вољни платити некоме да их одво-зе до урбанијег средишта, али таквих услуга није било. Сада је та бесплатна могућност од велике помоћи онима из удаљенијих села, а то ће засигурно бити и три културна центра која се уз големи допринос снв-а граде у Воћи-ну, Слатини и Вировитици. Воћински центар је већ довршен, а у Вировити-ци је купљена кућа у средишту града која би уз мање преинаке преградних зидова могла послужити својој сврси. У слатинском је пак скц-у одржана прва манифестација премда зграда још није посве довршена – нема струје, но поста-вљена је нова столарија и уређен је кров.

Како сурађујете са спц-ом?Од доласка пакрачко-славонског епископа Јована јача сурадња наших мањинских вијећа и организација с Црквом; заправо, могло би се рећи да заједно радимо. Тако је недавни Петровдан у Слатини обиљежен тра-диционалним народним окупљањем с око петстотињак људи; пао је на радни дан, па их се можда окупило мање него пријашњих година, но свеједно је то била лијепа манифестација с бројним гостима и узваницима.

■ Н. Ј.

локомотива и вагона који су некад возили управо том жељезничком тра-сом на којој је жељезнички колодвор Моравице.

— С обзиром на добро очувану инфра-структуру која може бити основа бу-дућег музеја али и приближавање 150. годишњице жељезнице у Моравицама, сматрамо да је прави тренутак за покре-тање овакве иницијативе. Како мо Моравице нема потребне капацитете за реализацију цијелог пројекта, надамо се да ће Град Врбовско и Приморско-горанска жупанија имати слуха те да ће дати чврсте гаранције да се реали-зира ова вишегодишња иницијатива мјештана Моравица – сматра Мамула. Истичући да без сурадње Града Врбов-ског, пгж-а и разних министарстава не може доћи до реализације овог пројект, позвали су их да именују чланове одбора, а позиве су такођер послали градском вснм-у, пододбору Просвјете, хж инфраструктури и Жељезничкој техничкој школи.

— Надамо се да ће нам се сви наведени субјекти очитовати у што скоријем року. Тако би ову идеју са локалног нивоа пренијели на више инстанце како би се реализирао жељени пројект. На крају треба напоменути како би од овог пројекта цијела заједница имала велику корист јер би се покренула нова радна мјеста, обогатила би се туристич-ка понуда цијелог нашег краја али би у коначници корист имали и ученици који похађају жтш у Моравицама – ис-тиче Мамула.

■ Н. Ј.


70. godišnjica posjete predsjednika Jugoslavije i maršala Glini

Znanstvena literatura govori da se od 1949. do 1955. godine u povijesti Jugoslavije dogodilo gotovo sve što će poslije obilje-žiti jugoslavenski socijalizam i

međunarodni položaj zemlje. Na unutraš-njem planu prvo je do krajnosti razvijen administrativno-centralistički sistem koji se, zatim, počeo transformirati u samou-pravni i tržišno-planski. U istom razdoblju izvršena je kolektivizacija, a ubrzo poslije i dekolektivizacija zemlje, te je obračunato s nosiocima staljinističkih (Goli otok), a

kasnije i liberalističkih tendencija (Đilas). Na vanjskom planu Jugoslavija se našla u posvemašnjoj političkoj izolaciji i eko-nomskoj blokadi, da bi ih mukotrpno ipak prevladala i probila se na međunarodnu pozornicu. Od Zapada je dobivena znatna ekonomska i vojna pomoć, ali su osim nje preuzete i velike kreditne obaveze. Sprije-čena je već pripremljena vojna interven-cija zemalja Informbiroa (Sovjetski savez, Bugarska, Rumunjska, Mađarska, itd.), ali su druga žarišta na granicama zemlje (Trst, Koruška, grčki ustanak) riješena tek uz

velike ustupke Jugoslavije. Istodobno se zemlja našla u vojnom savezu s Grčkom i Turskom (Balkanski pakt), a time posredno u zapadnom obrambenom sistemu (nato) da bi, ubrzo poslije, ova orijentacija bila napuštena i položeni temelji za novu, ne-svrstanu politiku i doktrinu.

Značajno mjesto u ovom kratkom razdoblju, punom proturječnih procesa i događaja, zauzima govor predsjednika Jugo-slavije, maršala Josipa Broza Tita u Glini 27. srpnja 1952., gdje je održana centralna proslava Dana ustanka naroda Hrvatske.

Titov govor u Glini u cijelosti su prenijeli Borba, list Komunističke partije Jugoslavije, kao i vodeći republički dnevni listovi tog vremena, beogradska Politika i zagrebački Vjesnik. Prema pisanju ovih listova, u Glini se tada okupilo preko 200.000 ljudi. Iako je ova brojka pretjerana, a realna je procjena da se okupilo do 100.000 ljudi, proslava Dana ustanka i dalje predstavlja jedan od najvećih narodnih mitinga održanih u Hr-vatskoj van Zagreba. Obzirom da se upravo navršava sedamdeseta godišnjica ovog zna-čajnog događaja, to je povod da se podsjeti-mo na nekoliko najznačajnijih momenata iz Titovog gotovo dvosatnog govora.

Prema pisanju Vjesnika, Glina i glinski kotar koji su za Revoluciju dali 7.600 palih boraca i žrtava fašističkog terora, pripre-mljeni su dočekali ovo slavlje. U odboru koji je bio zadužen za smještaj učesnika, kažu da je samo iz Zagreba najavljeno 400 kami-ona i autobusa. Dolazak su najavili učesnici iz 16 hrvatskih i tri bosanska kotara. U poslijepodnevnim satima dolazi od sisačke strane redom sedam izvanrednih vlakova, a od karlovačke osam. Sutradan ujutro, još 12 izvanrednih vlakova dovest će nove učesnike. Prema pisanju Vjesnika, ‘preko 200.000 Hrvata, Srba i Muslimana iz Bani-je, Korduna i obližnjeg dijela Bosne, iz kota-ra Glina, Vojnić, Vrginmost, Slunj, Karlovac, Ogulin, Petrinja, Kostajnica, Sisak, Dvor na Uni, Jastrebarsko, Velika Gorica, Novska, Kladuša, Cazin, iz Zagreba i drugih krajeva proslavili su danas u Glini u prisustvu maršala Tita, na svečan način, 11-godišnjicu dana ustanka naroda Hrvatske.’

Vlak kojim je maršal Tito doputovao preko Karlovca, zajedno s potpredsjedni-kom Vlade fnrj Aleksandrom Rankovi-ćem, predsjednikom Vlade nr Hrvatske dr. Vladimirom Bakarićem, ministrom unutrašnjih poslova Vlade nr Hrvatske Ivanom Krajačićem, generalom Otma-rom Kreačićem i drugom Mitrom Baki-ćem, stigao je u Glinu poslije 8 sati ujutro. Na stanici, ukrašenoj državnim zastavama i zelenilom, maršala Tita su dočekali i po-zdravili general-pukovnik Kosta Nađ, član Politbiroa ck kph Mika Špiljak, sekretari Oblasnih komiteta zagrebačke i karlovačke oblasti Stjepan Ivić i Dušan Dragosavac te u ime domaćina predsjednik Narodnog odbora kotara Glina Simo Todorović i sekretar Kotarskog komiteta kph Gline Branko Drezga. U 9 sati maršal Tito je zajedno sa njima i rukovodiocima koji su došli sa njim prošao kroz Glinu i stigao na mjesto na kojem je održan miting. Ogro-mna masa ljudi okupljena na prostranom glinskom igralištu oko prigodno ukrašene tribine, dočekala je maršala Tita odušev-ljenim klicanjem. Zatim je uz zvuke vojne glazbe, pred maršala Tita stupio komandant počasne čete da podnese raport, nakon čega je Tito izvršio smotru postrojenih boraca.

Maršalu su tada prišli jedan za drugim koman-danti i komesari divizija koje su se borile u ovim krajevima Hrvatske, mi-

nistar Vlade nr Hrvatske Većeslav Holje-vac, generali Pavle Jakšić, Miloš Šumo-nja i Martin Dasović, i pozdravili ga u ime više tisuća prvoboraca i boraca iz Sedme ba-nijske, Osme kordunaške i Tridesetčetvrte hrvatske divizije, koji su stajali postrojeni u prvim redovima. Pozdravljajući ih vojnič-kim pozdravom, Tito je prošao duž niza boraca i zatim im, stojeći pred njima uputio nekoliko srdačnih riječi, pozdravljajući ih kao borce za slobodu i kao graditelje nove

Mi nismo sijali nacionalnu mržnjuTamo gdje su Hrvati, Srbi i Muslimani bili zavedeni, mi smo im objašnjavali da tako ne rade, jer će to biti zlo za budućnost naših naroda. Nisu krivi čitavi narodi zbog malog broja izdajnika u njihovim redovima, rekao je Josip Broz Tito u Glini 27. jula 1952. godine, pred 100.000 ljudi

Maršal Tito pred početak

svečanosti povodom proslave

Dana ustanka prima raport


1RES PUBLICA

Časopis za novo promišljanje demokratije

Beograd • Sarajevo • Zagreb broj 2, godina 1,jul 2022.

BEOGRAD • SARAJEVO • ZAGREB, BROJ 2, GODINA 1, SRPANJ 2022.

ČASOPIS ZA NOVO PROMIŠLJANJE DEMOKRACIJE

DOSIJE: KAKVO NAM OBRAZOVANJE (NE) TREBA

Strah i nada upisne politike u visokom obrazovanju

Kome treba ovakva škola

Nacionalizam u srpskom obrazovanju

Država dovoljnih odlikaša

Vratimo se

bibliotekarima

U OVOM BROJU

JOŠ MOŽETE ČITATI:

Ukidanje društva i ženski neformalni rad

Možda je vreme da „prebolimo Evropu“

Rudarstvo u Srbiji

Historija sarajevskih kina

Beleške o „Skupljačima perja“

2RES PUBLICA

Časopis za novo promišljanje demokracije

Beograd • Sarajevo • Zagreb broj 2, godina 1,srpanj 2022.

Ankica ČakardićNema alternative: ukidanje društva

i ženski neformalni rad

Rade Pantić Možda je vreme da „prebolimo Evropu“

DOSIJE: KAKVO NAM

OBRAZOVANJE (NE) TREBA?

Saša Madacki Strah i nada upisne politike u visokom obrazovanju

Nedim Krajišnik i Namir Ibrahimović Kome treba ovakva škola: nacionalno obrazovanje kao loše obrazovanje

Filip Balunović Ne volim te Alija, zato što? Nacionalizam u srpskom obrazovanju

Hana Samaržija Država dovoljnih odlikaša

Emina Adilović Vratimo se bibliotekarima

Predrag Momčilović Rudarstvo u Srbiji: Između Eldorada za inostrane kompanije i pustoši za lokalno stanovništvo

Belma Buljubašić i Emina AdilovićHistorija sarajevskih kina: Od mjesta socijalizacije do prostora devastacije (I dio)

Ivan VelisavljevićBeleške o „Skupljačima perja“

rendovi koji u obra-zovanju zahvaćaju naš (post-)jugo-slovenski prostor pokazuju neke za-jedničke nazivni-ke, bilo u odnosu prema naslijeđu Jugoslavije ili u za-

padno-liberalnim trendovima komodifika-cije obrazovanja. U svim našim državama, jasno se razlikuju tzv. “nacionalne grupe predmeta”, kojima se nastoji prikazati da su svi naši narodi vjekovni neprijatelji (iako je historijska istina upravo suprotna), te da je narod o kojem je riječ tek žrtva, a svi ostali su agresori. Tako se politikama odozgo razbija kontinuitet zajedništva koji već stoljećima nastaje odozdo, a odražen je u kulturi, sportu, jeziku, komunikaciji, pa na kraju krajeva i u publikacijama poput ove koju držite u rukama - iz koje je jasno koliko su pogrešna učenja da naši narodi faktički nemaju ništa zajedničko.

Negativni trendovi u obrazovanju sežu od najnižih razina, već u osnovnoj školi svje-sno se pravi vještački razdor među djecom kako bi se proizvele razlike, pa do visokog obrazovanja, gdje komodifikacija ima puno ozbiljnije posljedice. Takva politika stvara društvo nemislećih ljudi i svoj fokus usmje-rava na instrumentalno znanje, sticanje vještina i osposobljavanja za tržište rada.

Kakvo nam obrazovanje (ne) treba?Sadržaj

TU oba slučaja tako shvaćenog obrazovanja ono što nedostaje je kritička misao.

S jedne strane, kritička misao nepo-trebna je u komodificiranom, instrumenta-liziranom znanju gdje se filozofija, huma-nistika i uopće društvene nauke smatraju nepotrebnima i tržišno neisplativima. S druge strane, kritička misao jednako je nepotrebna i nacionalnim politikama; jer bi sa njom, sa propitivanjem umjesto do-gmatizacijom, pali svi oni nacionalni mito-vi kojima su djeca izložena i prema kojima obrazovanje, u sprezi sa tržištem rada, slu-ži za nacionalnu homogenizaciju. Prema tome, “nemar” za filozofiju, humanistiku i društvene nauke omogućio je nacionalnim politikama da ih iskoriste za svoje ciljeve.

Umjesto kritičke misli, naglasak je stavljen na ocjene, upisne kvote i, dakako, oštre linije podjele od susjeda. Međutim, kada zagrebemo ispod površine, naše priče o obrazovanju baš i nisu različite – a nega-tivne trendove možemo preokrenuti samo ako ih sagledamo zajedno. Prilika je to da probamo zamisliti drukčije obrazovanje, obrazovanje kao prostor slobode koje bi moglo da pronađe načina da bude, s onu stranu nacionalnih politika i dominiraju-ćih ideologija.

Možda još sve nije izgubljeno. Najveća tragedija našeg obrazovanja bio bi gubitak sposobnosti da se zamisli da bi ono moglo biti drugačije.

3

4

6

7

9

10

11

12

14

15

Bor

is S

tapi

ć, O

braz

ovan

je

3RES PUBLICA



jećate li se one kultne izjave Margaret Thatcher kako ne postoji društvo, već posto-

je samo izolirani pojedinci – muškarci i žene i njihove

obitelji? Vjerojatno ne postoji briljantnije kondenzirana krilatica ekonomskog i poli-tičkog konzervativizma, upravo čista sup-

stanca neoliberalizma. Nemoguće bi bilo ovdje iscrpiti sav problematični sadržaj ove ideološke podvale koja se tako duboko upisala u suvremeno društveno tkivo. Me-

đutim, možemo izvesti barem jednu femi-nističko-marksističku intervenciju. Povod za intervenciju nedavno je izglasani izvje-

štaj1 mađarske europarlamentarke Kata-

lin Cseh o problemima krize u post-COVID vremenima koji se, pored ostaloga, tiču i neplaćenog ženskog rada. Podaci iz izvje-

štaja vezani za neformalni skrbni rad koji žene besplatno obavljaju u kućanstvima ilustriraju jednu zbiljsku verziju tačerijan-

ske primjene individualizma kao moralne i društvene osnove, ali ujedno i ideološku formalizaciju obitelji kao fundamentalno antisocijalne jedinice.

Metafizička utvara i nuklearna obitelj

Ne samo da pojedinka ili pojedinac ne mogu zamijeniti društvo, koliko god zavod-

ljivo djelovala gesta Maggie Thatcher, nego pojedinac ne predstavlja čak ni osnovu društva. Pojedinac je izmišljena kategori-ja bez krvi i mesa, metafizička utvara koja svoje postojanje duguje vrlo specifičnim političko-pravnim odnosima moći. Društvo ne možemo uspostaviti bez neke vrste od-

nosa – političkog, ideološkog, ekonomskog, seksualnog – između barem dvaju subjeka-

ta. Društvenost se temelji na intrinzičnim odnosima određenog načina proizvodnje

unutar kojih su subjektima, ovisno o nji-hovoj klasnoj pripadnosti, dodijeljene spe-

cifične uloge i pozicije. Odnosi u danom načinu kapitalističkog načina proizvodnje, koji se nužno temelji na eksploataciji, uvi-jek su premreženi sukobima. Kako bi tako utvrđeni klasni odnosi opstali, moraju se re-

producirati, baš kao i proizvodne snage koje im stoje na raspolaganju. Jedna od ključnih jedinica koja osigurava proces reprodukcije društvenih odnosa i proizvodnih snaga jest obitelj. Ova neromantična činjenica sadrža-

va posebno dodijeljenu ulogu obitelji – sva-

kako ne u naivnom i zamalo reklamnom smi-slu tople, ljubavlju prožete i emocionalne zajednice pojedinaca – kao ključnog mjesta koje preuzima ulogu apsorpcije problema nagomilanih u političko-ekonomskom polju.

Kada se obitelj svede na svoju najmanju i najnužniju mjeru, tada ona postaje „nukle-

arna“ ili bazična. Takva nuklearna obitelj – kao osnovna jedinica reprodukcije druš-

tva, heteroseksualne religije i privatnog vlasništva – istovremeno proizvodi prisilu i nasilje, i to kako bi se dodatno osigurale njene temeljne ekonomske funkcije. Para-

lelno, ona osigurava i socijalizaciju te „rad iz ljubavi“ ili besplatnu skrb za članove obi-telji i rad u kućanstvu. Unatoč činjenici da obitelj predstavlja ideološku mistifikaciju i političko-ekonomski projekt, pa i tome da sve obitelji nisu iste, da je i koncept muš-

karca kao „hranitelja obitelji“ u ozbiljnoj krizi, kao i da sve obitelji nisu heteroseksu-

alne, projekt „obiteljizacije“ nikada nije bio snažniji. I to ne zahvaljujući tek doslovnim „obiteljašima“, religiji ili tradicionalnom konzervativizmu: posrijedi je specifični tržišni moral. Upravo u tom kontekstu tre-

bamo čuti tačerijansku ideološku podvalu o primatu obitelji nauštrb društva, odnosno o ukidanju društvene odgovornosti.

Ovaj tržišni model morala podrazu-

mijeva radikalnu aboliciju socijalnih ulo-

ga države, prebacujući ih na obitelj kao ekskluzivnu jedinicu koja snosi stvarnu odgovornost za egzistencijalni opstanak i brigu o svojim članovima. Njezina moral-na uloga postaje osiguravanje „skloništa“, sigurnog mjesta, antisocijalnog i izolira-

nog otoka koji bi nas trebao štititi od svih kriza društva i ekonomske nesigurnosti. Tako obitelj automatski na sebe preuzima besplatne usluge prijevoza, osigurava krov nad glavom kada nemamo materijalne uv-

jete za najam privatnoga stana, a kamo li za njegovu kupnju, pomoć oko sve većih dugova, financijsku potporu uslijed neza-

poslenosti te skrb i njegu za ostale članove i članice obitelji u slučaju nemoći i bolesti. Kao neka vrsta očekivanog i maksimalno nemjerljivog truda, u obitelji se sve podu-

zima iz ljubavi i dane prirode stvari, uokvi-reno samorazumljivom moralnom žrtvom. Umjesto da država i šefovi osiguraju dostu-

pan i besplatan javni prijevoz, javne komu-

nalne usluge, socijalno osjetljivo i održivo stanovanje, javne zdravstvene i socijalne servise te plaće na koje uvijek možemo računati, tržišni moral tretira obitelj kao službu koja bi trebala apsorbirati sve po-

sljedice društvene krize, egzistencijalne neimaštine i sve lošijih životnih uvjeta.

Neformalna skrb i novi Zakon o radu

U izvještaju europarlamentarke Kata-

lin Cseh o suočavanju urbanih područja s problemima krize u post-COVID vremeni-ma, izglasanom 15. veljače 2022. s 524 glasa za, 33 protiv i 143 suzdržana, stoji kako se 80% skrbi o članovima obitelji u Europskoj uniji obavlja „neformalno“. Dakle, nije ri-ječ o profesionalnim njegovateljicama i njegovateljima ili bolničkim medicinskim sestrama plaćenima za taj rad, nego o oso-

bama i članovima obitelji koji o drugima brinu „iz ljubavi“ u svojim privatnim pro-

storima te o svojem vremenu i trošku. Tako se navodi kako ovaj neplaćeni rad u prvom redu obavljaju žene: čak 75% tereta preu-

zimaju takozvane „neformalne skrbnice“. Kako to obično biva u suvremenoj politici koja stvarne životne probleme i politič-

ko-ekonomske prisile manipulativno pre-

vodi u „izazove“, tako se i u ovom slučaju predlažu financijske mjere koje bi trebale odgovoriti na sve veće „izazove“ ženskoga skrbnog rada.

I tu nastaje punokrvna serija dugoroč-

nih strukturnih i ideoloških problema koji dodatno formaliziraju i učvršćuju poziciju nuklearne obitelji kao sigurnog utočišta, napose opterećujući žene koje upravljaju kućanstvima i gdje na sebe preuzimaju sve urgentne emocionalne, zdravstveno-pali-jativne, socijalne i financijske poteškoće ostalih članova obitelji. Umjesto da se skrb i briga o članovima obitelji socijaliziraju, pa da zdravstveni i socijalni servisi preuz-

mu dio obiteljske brige i tereta, europar-

lamentarka Cseh navodi2 kako je potrebno osigurati dodatnu financijsku podršku onima koju ostaju kod kuće kako bi bri-nuli o svojim najmilijima. Na taj se način, konačno, problem brige o članovima obi-telji koju osiguravaju žene prepoznaje kao esencijalan i postavlja u ozbiljniji politički kontekst. Međutim, rješenje koje Cseh za njega predlaže izrazito je opasno.

Premda nam se može učiniti da je po-

srijedi neka socijalno osjetljiva kejnzijan-

ska intervencija, riječ je ipak o klasičnoj neoliberalnoj mjeri koja prebacivanjem socijalnih odgovornosti na obitelj, žene zatvara u sferi kućanstva. Kada kažemo „neoliberalna“, mislimo na izrazito gra-

bežljiv, financijalizirani i tehnokratski oblik kapitalizma koji do temelja uništava javne servise, a u svijetu se učvršćuje ti-jekom zadnjih četrdesetak godina. Ovo je znatno zgodnije prikazano – i to uz nuž-

nu dozu potrebnoga satiričnog šarma – u nedavno otvorenom londonskom Muzeju neoliberalizma gdje možemo još jednom susresti Thatcheričin slogan s početka ovoga teksta ili onaj kojim nam poručuje da tržište „nema alternative“ (There is no Alternative), potom obići izložak donirane boce urina anonimnog radnika iz Amazo-

nova skladišta ili se, primjerice, okušati u zabavnoj igri uništavanja zdravstva ili jav-

ne infrastrukture.Isti neoliberalni obrazac suočavanja s

„izazovima“ pandemije primjenjuje i novi Zakon o radu. Poučen iskustvima pande-

mije i potrebom da atipično regulira rad od kuće, novi Zakon o radu dosjetio se radnicima – no u prvom redu radnicama – ponuditi „priliku“ da sve rade od doma, takozvanim „radom na izdvojenom mjestu rada“. Međutim, kako to podaci Csehinog izvještaja o rodnoj podjeli skrbnog rada u EU demonstriraju, tako i podaci za Hrvat-

sku iz 2016. i početka 2017.3 ne odstupaju od ustanovljenog uzorka. Naime, pokazu-

ju da 83% obiteljskih i kućanskih poslova obavljaju žene, provodeći i do 15 sati tjedno brinući o obitelji, dok njihovi partneri to čine tek 4 i pol sati tjedno. Nema dvojbe da se u pandemiji, dopunjenoj radom od kuće, ovaj nesrazmjer dodatno pogoršao na ra-

čun žena i uzrokovao korak unazad za rod-

nu ravnopravnost. Pandemija je prouzroči-la niz nepogoda za brojne žene koje rade od kuće i suočavaju se s povećanim opsegom posla i većim kućnim odgovornostima – na-

pose ako su u pitanju djeca i škola na dalji-nu – kao i sve nejasnijim granicama između radnog i neradnog vremena. Radnice se u svojim domovima osjećaju premoreno, na rubu burnouta: osjećaju da se ni kod kuće ne mogu isključiti s posla. Jedan od pri-mjera na tom tragu je i problem s kojim se suočavaju znanstvenice i profesorice u obiteljima tijekom pandemije. One imaju manje vremena za znanstveno istraživa-

nje, čitanje i pisanje, trpe stalna ometanja u radu kada se od doma bave znanstvenim radom koji zahtijeva duboku koncentraciju te imaju isprekidani radni dan koji vibrira u part-time temporalnosti. Klasične neu-

ralgije neoliberalizma.

Socijalizacija obiteljskog rada

Feministkinje oduvijek upozoravaju da je svaki povratak žena u kućanstva, kao i ideologija „obiteljizacije“, izrazito opasan za socijalni i materijalni status žena. Što će biti dugoročna posljedica odluke da prijeđe-

mo na rad od doma? Pa u tom slučaju, žene će po nalogu radnih ugovora i po službenoj dužnosti još i više boraviti u svojim domo-

vima i osiguravati besplatni kućanski rad. Iz svojih kuhinja i soba obavljat će posao za koji primaju plaću, tko zna koliko sati na dan, kojom dinamikom i koliko će morati biti dostupne na mailovima i mobitelima. Istovremeno će, primjerice, brinuti o djeci, bolesnima i starijima, odrađivati značajnu većinu rutinskog posla poput kuhanja, či-šćenja, kupovine, peglanja te pranja podova i rublja itd. Financijske mjere koje predlaže europarlamentarka Cseh, baš kao i dodatna fleksibilizacija rada koju zagovara novi Za-

kon o radu, dodatno će doprinijeti jačanju eksploatacije ženskog rada u kućanstvima, samo što će ta eksploatacija sada biti i do-

datno formalizirana. Tamo gdje je svijet žena sveden na kućanstvo i brigu o obitelji, njihova se ovisnost o partnerima i muževi-

Nema alternative: ukidanje društva i ženskineformalni radPiše: Ankica Čakardić

Pandemija samo pogoršava stanje

S

4RES PUBLICA



ma intenzivira. Opasnost koja otuda slijedi, kako nam to historija i empirija nemilosrd-no demonstriraju, jest u tome da su upravo to uvjeti u kojima raste i stopa muškog na-silja prema ženama.

Ukoliko bismo se poveli za navodno radikalnom idejom ukidanja tačerijanske obitelji kodirane vrijednostima tržišnog morala, gdje bi nas to odvelo? Svakako ne u smjeru ukidanja bliskih i intimnih od-nosa, brige o drugim članovima obitelji ili uništavanju zajedničkog života. Upravo suprotno, ideja ukidanja nuklearne obitelji traži da se postojeći oblici skrbi i reproduk-cije prošire, socijaliziraju i denaturaliziraju. Ako je obitelj kućanska jedinica temeljena na srodstvu i u kojoj žene imaju moralnu dužnost snositi odgovornost za skrb i repro-duktivni rad koji lako možemo socijalizirati, tada je cilj ukidanja nuklearne obitelji pro-širiti područje izbora i ukinuti prisilu koja potiče obiteljsku ovisnost. Na taj način, iskušavajući nove i drukčije životne forme, ljudi će pronaći emocionalno zadovoljava-juće i održivije alternative klasičnoj obitelji definiranoj ideologijom tržišnog morala.

Budući da živimo u kriznim vremeni-ma koja nisu u stanju podnijeti političke vizije i imaginacije te da se iz straha i po-litičkog oportunizma krećemo unaprijed zacrtanim političkim stazama (bilo u mi-šljenju ili praksi) te u nedogled bavimo reformama reformi, nije teško povjerovati antifeminističkoj tačerijanskoj podvali o nepostojanju društva, napose u kontekstu sve izuzev samorazumljivog i lako dohvat-ljivog koncepta pojedinca i obitelji. Ono što brine, međutim, jesu konformizam ljevice i njezino nekritičko prihvaćanje tačerijan-ske ideološke podvale o svetosti obitelji i braka. Danas je, čini se, lakše zamisliti kraj kapitalizma, nego kraj nuklearne obitelji.

Ankica Čakardić je izvanredna profesorica na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakul-teta u Zagrebu.

Možda je vreme da „prebolimo Evropu“

„Zarobljena država“ i korupcija kao nametnuti pojmovi i deo tranzicijskog problema

U prošlih nekoliko godina u srpskoj opozicionoj javnosti dogodila se prava epidemija upotrebe izraza „zarobljena država“. Kao i za svaki pojam iz arsenala vladajuće ideologije, značenje „zarobljene države“ čini nam se kao nešto samoevidentno, kao činjenica koju ne bi trebalo detaljnije objašnjavati

Piše: Rade Pantić

ržavu nam je „zarobila“ po-litička mafija vladajuće par-tije, „otela“ je od građana i preusmerila od službe u jav-nom interesu ka privatnom

interesu članova te partije, njihove rodbine, kumova, burazera, prijatelja. Narativ dalje ukazuje da su nam institucije „kidnapova-ne“ i umesto da se staraju za blagostanje građana one ih obmanjuju i pljačkaju, te bi ih trebalo osloboditi, tj. „vratiti institucije građanima“ . Pogledajte samo brojne ko-rupcijske afere i sve će vam biti jasno. Šta bi pod kapom nebeskom bilo očiglednije od toga!? Rešimo se korumpiranih i nekom-petentih uzurpatora, oslobodimo državu od vladavine kriminala i ustanovimo vla-davinu prava, dovedimo najmoralnije i najstručnije na čelo institucija i onda... Pa verovatno će istina zasijati u punom sjaju (istina će nas spasiti!), sve će biti transpa-rentno, građanini će dobijati ispravne in-formacije, prevladaće pravni poredak i doći će ekonomsko blagostanje, a demokratija će procvetati.

Možda bi ovde trebalo prvo zastati i za-pitati se da li je topos „zarobljene države“ najadekvatniji da nam objasni naše pro-bleme i proveriti odakle nam je došao ovaj pojam? Čini se da i tu nemamo nekih većih problema jer se „zarobljena država“ (na engleskom jeziku state capture) pominje u Izveštaju Evropske komisije za Zapadni Balkan iz 2018. godine, a ko bi bio struč-niji da nam saopšti istinu o nama samima od „Evrope“ i njenih neotetih institucija. Činjeničnost „zarobljene države“ potvrdio je i Transparency International, stavljajući u svom izveštaju iz 2020. godine izraz sta-te capture u prvi plan. Brzinom munje od domaćeg nevladinog sektora, preko nauč-nih konferencija i akademskih publikacija, „zarobljena država“ je sa brojnim varijan-tama („oteta“, „kidnapovana“, „otuđena“ itd.) stigla do usana političkih analitičara i opozicionih političara, proširila se u medi-jima i ušla u svakodnevnu upotrebu.

O pojmu „zarobljena država“

No, šta to piše u izveštaju Evropske komisije? Zapravo, Izveštaj ne kaže da su Srbija i ostale zemlje Zapadnog Balkana „zarobljene države“, kako su to većinski preneli lokalni mediji, već da ove zemlje „pokazuju jasne elemente zarobljavanja države (state capture), uključujući i veze sa organizovanim kriminalom i korupciju na svim nivoima uprave i administracije, kao i snažno preplitanje javnog i privatnog interesa.“ Izraz state capture, navodi se u prvoj stavki Izveštaja pod rubrikom kriti-ke i preporuka Komisije u vezi sa pobolj-šanjem „vladavine prava“. Međutim, kako ćemo videti, state capture je pojam koji do-lazi iz ekonomske nauke i stvoren je kako bi ekonomske probleme maskirao u pravna pitanja. Druga tačka Izveštaja bavi se upra-vo preporukama iz domena ekonomije: „(...) kritični delovi ekonomija regiona su nekompetitivni, sa previše neadekvatnog političkog mešanja i nerazvijenim privat-

nim sektorom. Nijedna od zemalja Zapad-nog Balkana ne može se trenutno smatrati funkcionišućom tržišnom ekonomijom niti ima kapaciteta da se nosi sa kompetitiv-nim pritiskom i tržišnim snagama u Uniji.“ Dakle, još više tržišnih reformi i privatiza-cija, adekvatnog tj. protržišnog političkog mešanja, pa kada vaše ekonomije ojačaju i kada budu u stanju da se takmiče na otvo-renim tržištima Unije, tada ćemo vas pri-miti. Radoznalije čitateljke i čitaoci ovde će možda osetiti potrebu da ipak na trenutak izraze sumnju i drznu se da postave pone-ko pitanje neprikosnovenom autoritetu evropske institucije. Naime, da li balkan-ske i istočno-evropske zemlje koje su već primljene u Evropsku uniju predstavljaju funkcionišuće tržišne ekonomije koje se na otvorenom tržištu Unije mogu takmičiti sa zapadnim multinacionalnim kompanijama? Zar te kompanije nisu već odavno prisutne i na tržištima zemalja Zapadnog Balkana? Zar one za svoje investicije u ove zemlje ne dobijaju subvencije i poreske olakšice? Zar ne ostvaruju prednosti jer nisu u obavezi da svoju tehnologiju prilagođavaju ekološkim standardima kakvi važe u njihovim matič-nim državama? Da li je to adekvatan način političkog mešanja u ekonomiju?

Kao da je ekonomska dijagnoza Izve-štaja Evropske komisije pisana u periodu kada je socijalizam na Balkanu i Istočnoj Evropi tek kolabirao, pa ekonomije ovih zemalja tek treba da pređu put od admi-nistrativne na tržišnu alokaciju resursa - kako tranziciju vole da opišu mainstream ekonomisti. Kao da ove ekonomije nisu već nekoliko decenija integralni deo svetske kapitalističke privrede, dakle, kao da nam ovaj passé diskurs dolazi iz vremena punog optimizma da iza spoljnog zida sankcija leži Eldorado ljudskih prava, demokratije i ekonomskog blagostanja.

Ovaj retro chic Izveštaja ne bi trebalo da nas čudi jer nas on vraća upravo na pojam zarobljavanja države koji je nastao tokom druge polovine devedesetih i ranih dvehi-Ph

ilipp

e A

lcoy

1 REPORT on the changes for urban areas in the post-COVID-19 era, https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/A-9-2021-0352_EN.html.

2 Clara Bauer-Babef, Unpaid, undervalued: Women shoulder three-quarters of the bur-den of EU caregiving, https://www.euractiv.com/section/health-consumers/news/unpa-id-undervalued-women-shoulder-three-qu-arters-of-the-burden-of-eu-caregiving/.

3 Ksenija Klasnić, Utjecaj rodne podjele obi-teljskih obveza i kućanskih poslova na profe-sionalni život zaposlenih žena, Brosura_prije-lom_finalno_web.pdf.

D

5RES PUBLICA



ljaditih, u kuhinji ekonomista zaposlenih unutar Svetske banke, u trenutku kada su postsocijalističke zemlje pripremane za veliki talas stranih direktnih investicija. Upravo tada je ekonomista Joel Hellman u nekoliko tekstova objavljenih u prestiž-nim časopisima, definisao nedaće zemalja u tranziciji pojmom state capture. Koristeći se problematikom neoklasične mainstre-am ekonomije za koju je tržište svetinja i čije nesmetano slobodno delovanja mak-simalizuje društveno blagostanje, Hellman krizu postsocijalističkih zemalja vidi u „tr-žišnim deformacijama“. Njih uzrokuje gru-pa domaćih privrednika koja je izvršila za-robljavanje države i nametnula svoj privatni umesto javnog interesa, tako što je uticala na donošenje državnih propisa koji odgova-raju njihovoj ekonomskoj dobrobiti. Budući da na ovaj način stiču ekonomsku rentu, do-hodak veći od onog koji bi se mogao dobiti nekom alternativnom investicijom resursa, privrednici koji su izvršili zarobljavanje dr-žave nisu zainteresovani da investiraju re-surse u proizvodnju nove vrednosti, već u traganje za rentom. Drugim rečima resursi, umesto da budu racionalno, slobodno-tržiš-no preraspodeljeni (alocirani), bivaju usme-reni na korumpiranje političara i državnih službenika koji donose propise putem kojih se održava prisvajanje rente.

Dakle, u odnosu na idealni slučaj pret-postavljen od neoklasike, gde bi savrše-no tržište dovelo do formiranja ravnote-že cena koja garantuje najveće moguće društveno blagostanje, tzv. alokativnu efikasnost, zarobljavanje države radi pri-svajanja rente rezultira formiranjem mo-nopolskih cena. Time privrednici-rentije-ri, kao racionalni ekonomski agenti kakve pretpostavlja neoklasika, maksimalizuju svoju korist od renti. Ovi monopoli uzro-kuju tržišne deformacije koje umanjuju alokativnu efikasnost i smanjuju totalno društveno blagostanje. Resursi se onda dalje rasipaju na traganje za rentom što dodatno remeti normalno funkcionisanje tržišne ekonomije i racionalne alokacije resursa. Na ovaj način se ne traće samo postojeći već i potencijalni resursi u vidu stranih direktnih investicija, koje bi došle da nema rentijerskog ponašanja lokalnih institucija. Usput, strani kapital je inače vrlo moralan: kada vidi korupciju sablazni se, obeshrabri i pobegne.

Ako bi se sudilo prema gore skiciranoj teoriji, Hellman se ne bi mogao kvalifiko-vati za originalnog ekonomskog mislioca. Naime, problematika traganja za rentom (rent-seeking) nastala je decenijama ranije unutar neoklasične ekonomske paradi-gme. Pored kovanja termina state capture, stvarne „inovacije“ Hellmana su te što je problematiku traganja za rentom redu-kovao na problem korupcije, na nelegalne uticaje privrednika na donošenje državnih politika, a onda je, što je za nas značajnije, zarobljavanje države proglasio oblikom ko-rupcije koji je ekskluzivna karakteristika zemalja u tranziciji. To u originalnoj pro-blematici nije bio slučaj, čak je i od stra-ne nekih ekonomista koji razmišljaju u istoj paradigmi, proglašeno za proizvoljnu pretpostavku. Odavde i Hellmanov zaklju-čak da su zemlje u tranziciji zaglavljene u „ravnoteži parcijalne reforme“ i stoga bi međunarodne institucije trebalo da ih „poguraju“ antikorupcijskim preporukama tj. uslovljavanjima. Ona bi trebalo da budu usmerenim na problematiku neadekvatnih institucija koje bi trebalo reformisati ili izgraditi nove, kako bi troškovi korupcije prevagnuli nad benefitima rentijerstva tj. kako više ne bi bilo ekonomski racionalno ulagati u korupciju.

Anti-korupcija kao „veliki narativ“

State capture je tako postao ključan pojam tzv. antikorupcijskog diskursa koji je postao dominantan način interpretaci-je ekonomske nerazvijenosti tranzicijskih država i njihovog kaskanja za razvijenijim državama. Vrlo brzo su se, međutim, javili kritičari koji su ovaj diskurs i njegove ple-menite namere doveli u pitanje. Korupcija definisana kao zloupotreba javnog dobra za privatnu korist, pokazala se kao nedo-voljno precizna da jasno razdvoji privatno od javnog tj. nelegalno od legalnog. Posle-dično, iz ovog problema javilo se pitanje kako se može izmeriti nešto što se ne može definisati. Pokazalo se da čuveni godišnji Indeks percepcije korupcije koji objavljuje Transparency International, zapravo i nema naučnu metodologiju kojom bi direktno izmerio korupciju - već je zasnovan na an-ketama (anketirani su najčešće „biznisme-ni“) i izveštajima koji istražuju perceptivno baziranu analizu epifenomena koji upućuju na moguće znake korupcije. Zato su kriti-čari zaključili da ovaj Indeks zapravo meri maglu. Takođe, već je devedestih primećeno da neke od zemalja sa relativno lošim koti-ranjem prema indeksima korupcije, beleže najveći ekonomski rast: tada južnoazijski tigrovi a danas npr. Kina.

Dakle, antikorupcijski diksurs je po-kazao analitičku beskorisnost za potrebe objašnjenja ekonomskog (ne)razvoja. Sum-nje budi i problematika neoklasične eko-nomske paradigme na kojoj je zasnovan. Prema njoj ne samo korupcija, već i svaki drugi „neadekvatni“ vidovi intervencija u slobodna tržišta poput poreza, delovanja sindikata, fiksiranja cena nadnica ili cena stambenih renti, mogu narušiti alokativnu efikasnost i dovesti do gubitka totalnog bla-gostanja. Kako navodi Peter Bratsis „reći da korupcija dovodi do siromaštva je isto kao reći da porezi kreiraju nezaposlenost (..) ili da su visoke nadnice i sigurnosne regulacije kočnica ekonomskog rasta; isto može važi-ti za sindikate ili bilo koji drugi faktor koji uvećava troškove kapitala.“ Korupcija se prema ovoj paradigmi tumači kao oblik po-reza ili dodatnog troška za kapital. A ako su troškovi velik,i strani kapital i emancipacij-ska kultura „pravog kapitalizma“ neće doći.

Ovi kritičari su išli i dalje i primetili da se tu ne radi samo o „epistemološkim pogreš-kama“. Oni su konstatovali da je tek tokom devedesetih došlo do radikalne promene u načina sagledavanja problematike korupci-je. Do tada je problem korupcije posmatran kao „domaća“ stvar pojedinačnih zemalja. Kada se korupcija diskutovala u međuna-rodnoj dimenziji pažnja se obraćala uglav-nom na koruptivna delovanja multinaci-onalnih kompanija. Tek je u devedestima došlo do „internacionalizacije“ problema-tike i korupcija je tada postala glavni način objašnjenja zašto su neke zemlje nerazvije-nije od drugih. Umesto razmatranja korup-tivnih praksi multinacionalnih kompanija, naglasak je stavljen na korupciju u javnom sektoru nerazvijenih zemalja. Primećeno je i da je ova diskurzivna promena išla upore-do sa ubrzanjem upliva stranih direktnih investicija u nerazvijene zemlje.

Radikalniji kritičari antikorupcijskog diskursa zaključili su da se radi o novom ruhu u koje su preobučene stare koloniza-torske prakse: umesto starijih rasističkih i religijskih obrazloženja nerazvijenosti zemalja bivšeg Drugog i Trećeg sveta i za-padnog kolonizatorskog tutorstva („civi-lizacijske misije“, „tereta belog čoveka“), korupcija je sada poslužila kao ideološko objašnjenje ekonomskih nejednakosti u međunarodnim okvirima. Ukratko, nera-

zvijene zemlje, zemlje periferije kapita-lističkog svetskog sistema, nisu nerazvi-jene zato što su finansijski, tehnološki, politički, vojno pa i ideološki zavisne od zemalja centra, ne zato što su uključene u međunarodnu podelu rada na inferior-nim pozicijama koje ih primoravaju da primaju niskoprofitabilne radno-intenziv-ne delove proizvodnih procesa koji su od-bačeni u zemljama centra jer su ekološki štetni i ne zahtevaju visokoobrazovanu skupu radnu snagu. Ove zemlje su nera-zvijene zato što nisu izgradile adekvatne društvene institucije i nemaju razvijen civilni sektor koji bi kontrolisao državne službenike i onemogućavo ih da u sprezi sa lokalnim privrednicima zarobe državu i deformišu univerzalno valjano funkcioni-sanje slobodnih tržišta. Nove neoliberalne strategije potčinjavanja periferije tako su zamaskirane zapadnom civilizacijskom misijom borbe protiv korupcije, izgrad-njom institucija (institution-building), dobrim upravljanjem (good governance) i širenjem demokratije na periferiji. Neoli-beralni konzervativizam, nametanja „mera strukturnog prilagođavanja“, šok terapija i instaliranja diktatorskih režima tako su se umili i predstavili kao „društveno odgovor-ni“, kao „neoliberalizam sa ljudskim licem“.

Pravo lice ovaj model je, međutim, ubr-zo pokazao nakon finansijske krize 2008-09, kada smo videli na delu „socijalizam za banke a kapitalizam za sve ostale“. Svedočili smo tada merama kvantitativnog olakšanja koje održavaju vrednost fiktivnog kapita-la na berzi, s jedne, a merama štednje za

stanovništvo, s druge strane. Autoritarni politički zaokret, uspon desnih političara i „ekonomskog patriotizma“, trgovinski rato-vi, a sa njima i vojni ratovi došli su kao po-sledica. Kao odgovor na ove izazove koji su okinuti krizom kapitalizma i posledičnom krizom Evropske Unije, Evropska komisija šalje svojoj periferiji prežvakane mantre iz sada već prošle epohe. Naši opozicioni intelektualci, analitičari i politički prvaci te mantre prepisuju i reprodukuju uvodeći određene retoričke varijacije na usvojene pojmove, čiji ideološki balast nisu u stanju da interpretiraju, ako uopšte i imaju volje za tako nešto. „Zarobljena država“ i njoj pripa-dajući antikorupcijski diskurs zapravo i slu-že da blokiraju takvu interpretaciju. A ako ne uspemo da oslobodimo političku analizu od „zarobljenje države“, država će nam osta-ti zarobljena, kao i opozicija - zamrznuta u diskursu devedesetih. Za oslobađanje države potrebne su nam nove analize i novi pojmovi. Sa njima možda i uspemo da shvatimo ko-rupciju, zajedno sa strukturnim uslovima njene reprodukcije, koji nam se predstavlja-ju kao rešenja a u stvari su krucijalni deo pro-blema. U vezi sa tim, možda je zaista vreme da najzad „prebolimo Evropu“ i odviknemo se „evropski govoriti“. Možda onda i uspemo shvatiti naše probleme i počnemo ih rešavati a ne reprodukovati.

Rade Pantić je vanredni profesor na depar-tmanu za studije politike Fakulteta za me-dije i komunikacije u Beogradu.

Bor

is S

tapi

ć, L

asta

vica

6RES PUBLICA



Argumentirana diskusija i na činjenicama utemeljena rasprava (pa i polemika) je poželjna, a besmisleno povezivanje nepovezivih i u svim poznatim svemirima odvojenih stvari (upisne kvote i tržište rada) je neprihvatljivo

Strah i nada upisne politike u visokom obrazovanju

Piše: Saša Madacki

Univerzitet trči počasni krug

Strah

ma tome već neko vrijeme, kako je profesor Midhat Riđanović, bosanskohercegovački lingvi-sta, upozorio da je jedna od najvećih tragedija, koja može

zadesiti jedan narod, bezlična upotreba glagola trebati. Iako je u prvom redu njegov fokus na gramatičke rogobatnosti, mene je privolio da ponovo pročitam u medijima šta sve treba, najčešće bez naznake zašto nešto treba i šta je osnov za neko imaginar-

no trebanje. Glagol trebati je, posmatrano iz prirodnjačke perspektive, jedan izuzetno zanimljiv glagol. On se pojavljuje u našim medijima u svim godišnjim dobima, no, ne-

kako s proljeća, uvijek doluta, jedna čežnja tamna, oličena u jednom drevnom trebanju, trebanju svih trebanja - Trebalo je razmotrit’ upisnu politiku.

Bauk kruži Balkanom - bauk upisne po-

litike. Sve sile starog Balkana sjedinile su se u svetu hajku protiv tog bauka... Pa sad, dobro, nisu baš rimski papa i ruski car, Me-

ternih i Gizo, francuski radikali i njemački policajci, ali jesu zabrinuti građani koji žele dobro visokom obrazovanju u drža-

vama na njihovom brdovitom poluotoku. Zabrinutost građana zainteresiranih za

oblast visokog obrazovanja u doba proljet-

nih kiša ide u dva pravca. Pravac veze upisne

politike i tržišta rada i pravac veze nastavnih planova i programa i upisne politike. Kažem građana, jer svi napisi koji se pojavljuju u medijima idu u pravcu vrlo, kako ćemo vidje-

ti, dnevno političkog i u struci neutemelje-

nog, poprilično tragično površnog pogleda na upisnu politiku koja sama po sebi pred-

stavlja izuzetno složen, ne samo obrazovni, nego i politički i socijalno kohezivni feno-

men. U bosanskohercegovačkoj stručnoj literaturi praćenoj kroz Kooperativni online bibliografski sistem i servise Bosne i Hercego-

vine niti jedan rad nije objavljen u autorstvu stručnog tijela ili naučnog instituta, dočim jedini radovi koji se odnose na upis u najši-rem smislu su vezani za prijemne ispite1. Je-

dina objavljena ekspertiza o upisnoj politici za više škole i fakultete u susjednoj Hrvat-

skoj zadnji put se pojavljuje 1999. godine2, odnosno studija o upisnoj politici i kvaliteti visokog obrazovanja 2012. godine3. U Srbiji, nije zabilježena ni jedna studija, objavljena od strane stručne ili naučne ustanove.

Jedino mjesto tabirenja upisne politi-ke u Bosni i Hercegovini, karakteriziranu prilično redukcionističkim stavovima, su naravno mediji, koji kako rekosmo ovu priču donose u dva pravca. Niti jedan od niženavedenih napisa ne problematizira upisnu politiku u svoj svojoj složenosti, nego tabiri filozofiju upisnih kvota, odno-

sno brojeve raspoloživih mjesta u konkur-

su za upis, koji predstavljaju jedan iznimno mali segment upisne politike.

Pravac prvi, kako ga vide zabrinuti gra-

đani, je da upisna politika nije u skladu sa potrebama tržišta rada. Najčešći naslovi i izjave u elektronskim medijima opšte prakse su sljedeće4:— Upisna politika na univerzitetu treba

biti prilagođena tržištu rada i potreba-

ma privrednih subjekata — Neadekvatna upisna politika i inflacija

pojedinih zanimanja koje poslije stva-

raju probleme na tržištu rada — Upisna politika u visokoobrazovne in-

stitucije mora biti kreirana prema po-

trebama tržišta rada, — Neadekvatna upisna politika i niska

razina saradnje između obrazovnih in-

stitucija i poslodavaca, — Upisne politike fakulteta u BiH moraju

se uskladiti s potrebama tržišta rada kako bi se pobijedila nezaposlenost.

— Pored toga, trenutna upisna politika u BiH ne vodi se potrebama tržišta rada, nije zasnovana na analitičkom planira-

nju potreba za kadrovima u narednom periodu i proizvodi debalans broja kvalifikacija koje izlaze na tržište rada i onih koje tržište rada treba. Ovakva politika kreira nove kadrove čija je ulo-

ga da popunjavaju mjesta u evidenci-jama zavoda za zapošljavanje u Bosni i Hercegovini. S obzirom da su univerziteti kantonal-

ne ustanove (bar oni javni), po ovoj logici univerzitet sjedne na telefon i nazove sve kafiće, kafane, restorane, tržne centre, samoposluge, zanatske radnje, pa onda sve smol i medijum enterprejzes na svojoj kantonalnoj teritoriji i pita kol’ko vam i kakvih kadrova treba. Onda opet sjedne, ovaj put za kompjuter, i u tabelu upiše po-

trebe za visoko obrazovanim kadrom u ma-

piranim poslovnim subjektima. Kad malo bolje razmislim, ne treba ni to, univerzitet nazove jedan od najvećih portala za zapo-

šljavanje i pita koji kadrovi su najpotreb-

niji. Il’ može otić’ na websajt mojposao.ba i pogledat’ sam. Tu piše: U prvom kvartalu 2022. godine na ovom portalu objavljeno je više od 3.700 oglasa za posao i preko 8.600 radnih mjesta. Na tih 8.600 pozicija ove se godine prijavilo više od 100.000 kandidata što također predstavlja rast u odnosu na pretpandemijsku 2019. godinu. Osim što je zabilježen rast oglasa za posao, podaci go-

vore i o izmjenama strukture najpopularnijih zanimanja u Bosni i Hercegovini. Najtraženiji su: operateri u call centrima, trgovci u malo-

prodaji i veleprodaji, komercijalisti, konobari te radnici u proizvodnji se nalaze u samom vrhu najtraženijih zanimanja, a odmah iza njih na ljestvici su kuvari, vozači, finansijski službenici te zanatska zanimanja kao što su bravari, zavarivači, ali i električari.

Panika na univerzitetu. Odjednom shvatimo da nemamo studijski program, callcentaroperatorologije, trgovologije, konobarologije, kuharologije, šoferologije

i bravarologije. S obzirom da procedura za uvođenje novog studijskog programa traje minimalno šest mjeseci, imamo problem. Opet ćemo imati neadekvatnu upisnu po-

litiku. Ko nam je kriv što nismo mislili na vrijeme. Ovim odnosom nećemo pobijediti nezaposlenost.

Pravac drugi je da je upisna politika u problematičnom odnosu sa nastavnim pla-

novima i programima. „Upisna politika ne prati potrebe tr-

žišta za određena zanimanja, a nastavni planovi i programi su zastarjeli i nekom-

patibilni, zbog čega upisna politika mora biti strateški osmišljena kroz izgradnju partnerskog odnosa“.

E sad. Razmišljam već danima i nikako ne mogu da shvatim kako je upisna politika u korelaciji sa zastarjelim i nekompatibil-nim programima. Kako studenti koji upisu-

ju neki studijski program mogu uticati na kvalitet programa, i to baš s proljeća? Kad bolje razmislim, da se zaključiti da strateški osmišljena upisna politika nekako poboljša-

va kvalitet programa. Ako strateški osmisli-mo, i u neku tabelu upišemo, broj studena-

ta koji upisuju studij, on se naglo poboljša. Sad, kako, ne znam. Upisna politika, ako se politikom hoće zvati, ne treba biti izražena samo brojem (brojevima), nego i principima na kojima počiva.

Na srpskom jeziku je lako formulisati odgovor na oba pravca: Neće da može.

Uglavnom, u većini tekstova o upisnoj politici se tvrdi da previše upisujemo mla-

dih ljudi na univerzitete i da to treba sma-

njit’. Il’ odosmo u vražju mater.

Nada

E sad, hajmo pričati o tome šta bi i kako trebalo. Hajde da krenemo sa pogledom odozgo. Iz Evrope. Pa ćemo lagano prema brdovitom Balkanu.

Preporuka Evropske komisije u Stra-

tegiji Evropa 2020 kaže da je poželjno da 40% populacije u dobi od 30 do 34 godine ima završeno visoko obrazovanje. Evropa vjeruje da je svakoj državi potreban obra-

zovan narod. Prema zadnjem popisu sta-

novništva u Bosni i Hercegovini ta stopa kod nas je 16%. Ergo, upisne kvote se mora-

ju dramatično proširiti ako želimo dostići zacrtani cilj. Ne samo kvote, nego i kapa-

citeti i opremljenost univerziteta, kako prostorna, tako i kadrovska i materijalna.

Shodno tome, potpuno ispravno u Pri-oritetima za razvoj visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini za period 2016–2026 Ministarstva civilnih poslove BiH stoji da je nužno povećati obuhvat stanov-

ništva visokim obrazovanjem u smislu da treba proširiti dostupnost visokog obrazovanja stanovništvu naše zemlje.

Slijedeći gore dati prioritet, Federacija Bosne i Hercegovine sasvim ispravno u svo-

jim Strateškim pravcima razvoja visokog obrazovanja u Federaciji BiH od 2012. do 2022. smatra da je nužno uvrstiti socijalnu dimenziju u visoko obrazovanje, odnosno da je Potrebno [...] raditi na informiranju i senzibilizaciji kako univerziteta, tako i cje-

lokupne javnosti, u cilju potpune inkluzije u procese visokog obrazovanja onih slojeva stanovništva koji do sada nisu učestvovali u akademskim procesima u većem broju.

Da ova prethodna tri navoda nisu pot-

puno bez pameti, potvrđuje i Londonski kominike usvojen na Samitu ministara vi-sokog obrazovanja evropskih zemalja 18. maja 2007. u Londonu pod naslovom Ka

evropskom prostoru visokog obrazovanja: odgovor na izazove globalizovanog svijeta, u kojem u glavi 2.18 (Socijalna dimenzija) izrijekom stoji: Visoko obrazovanje treba da igra značajnu ulogu u širenju socijalne ko-

hezije, umanjivanju društvenih nejednakosti i porastu nivoa znanja, vještina i sposobno-

sti u društvu. Politika zato treba da ima za cilj da maksimizira potencijal pojedinaca u pogledu njihovog ličnog razvoja, i njihovog doprinosa održivom, demokratskom druš-

tvu koje se bazira na znanju. Dijelimo druš-

tvenu težnju da studentska populacija koja pristupa, učestvuje i završava cikluse viso-

kog obrazovanje na svim nivoima, treba da odražava raznovrsnost našeg stanovništva. Ponovo ističemo značaj mogućnosti da stu-

denti pohađaju studije bez prepreka vezanih za njihovo društveno ili materijalno stanje. Zato nastavljamo sa našim naporima da

I

7RES PUBLICA



obezbijedimo adekvatan studentski stan-dard, utvrdimo fleksibilniji pristup studija-ma i fleksibilnije kretanje u okviru studija, i napore da širimo učešće u visokom obra-zovanju na svim nivoima studija, na osnovu kriterijuma jednakih mogućnosti.

U svim ovim dokumentima piše da je bit upisne politike da svim građanima tre-

ba omogućiti obrazovanje pod jednakim uslovima, te omogućiti razvoj svakog po-

jedinca i pojedinke u skladu sa njegovim ili njenim talentima, afinitetima i sposob-

nostima, kao i izgraditi obrazovanu naciju na temeljima slobode izbora pojedinaca koja nije ograničena na teritoriju njihovog trenutnog prebivališta. I nijedno od pobro-

janih tijela ne lamentira nad brojem slo-

bodnih mjesta na konkursu za upis, nego nalaže kreiranje inkluzivne i socio-ko-

hezivne uloge univerziteta baziranog na znanju. Baš kao i što i praotac visokog obrazovanja kakvog ga danas poznajemo Wilhelm von Humboldt insistira na ideji univerziteta u kojem je u fokusu kombi-novana nastava i istraživanja u potrazi za nepristrasnom slikom svijeta. Argumenti-rana diskusija i na činjenicama utemelje-

na rasprava (pa i polemika) je poželjna, a besmisleno povezivannje nepovezivih i u svim poznatim svemirima odvojenih stvari (upisne kvote i tržište rada) je neprihvatlji-vo. Čak i nepristojno.

I da, ni u jednom od ovih dokumenata ne piše da univerzitet treba nazvat’ telefo-

nom biro za zapošljavanje. Mada, ne lezi vraže, neki su zabrinuti

građani tvrdili da ne treba samo telefoni-rat’. Treba i hodat’. Kaže jedan zabrinuti građanin: Da su profesori stalno po firma-ma, u kontaktu sa poslovnim svijetom, onda bi predavanja prilagodili potrebama tržišta rada. To danas, na žalost, nije slučaj.

Majko mila. Nego, da zaključimo. Univerzitet treba

dobit’ telefonski poziv. A ne hodat’. Znamo i od koga. Piše gore u papirima.Telefon je pozvoniorodila se nova nadakorak, dva i ja sam tureci, dušo, šta ti treba.

Znamo svi ko treba napravit’ poziv.Sigurno ne moja tetka Džemila.

Buduća javna škola nužno mora biti mjesto u kojem se kritički promišlja, u kojoj prosvjetari i đaci uče kako misliti, kako diskutirati, kako se neslagati, kako provjeravati vlastite stavove

Kome treba ovakva škola: nacionalno obrazovanje kao loše obrazovanje

Pišu: Nedim Krajišnik i Namir Ibrahimović

Douniverzitetsko obrazovanje u BiH

ako u Bosni i Hercegovini posto-

je tri različita nastavna plana i programa podijeljena u 13 admi-nistrativnih jedinica u kojima se odvija obrazovanje1 i koje imaju

potpunu nadležnost od predškolskog do vi-sokog obrazovanja, i dalje možemo govoriti o jednom obrazovnom sistemu; i u Banjoj Luci i u Mostaru i u Tuzli i u Sarajevu učioni-ce izgledaju isto, s redovima klupa, nastav-

nici podučavaju na isti način (predavanja, ispitivanja, tjeranje učenika da memoriraju i reprodukuju podatke) i svugdje posto-

je tabu teme koje se ne propituju. Nigdje učenik nije u centru, nego se sve okreće ka nastavnim sadržajima i samom nastavniku, kao vrhovnom autoritetu u učionici.

Daytonskim mirovnim sporazumom zaustavljen je rat, često se kaže; no, zau-

stavljeno je i obrazovanje – zaglavljeno na margini društvenih interesovanja, rascjep-

kano na entitet i kantone (kasnije i Distrikt Brčko), obrazovanje skoro tri decenije pro-

pada, nazaduje i uništava bilo kakvu progre-

sivnu ideju. S lošim nastavničkim fakulte-

tima, formalnom, a negdje i nepostojećom, kontinuiranom edukacijom nastavnika, s ispodprosječnim primanjima nastavnica/nastavnika i, općenito, s malim odvajanjem javnih budžeta za obrazovni sistem; bez bilo kakvih definisanih standarda (učenič-

kih postignuća, kvalitete rada nastavnika, direktora, škola) koji bi se, uz valjan instru-

mentarij, pratili i korigovali – školski sistem prepušten je sam sebi da tavori s lošim upravljačkim kadrovima i da se suočava, sada već alarmantno, s nedostatkom i uče-

nika i pojedinih nastavničkih zanimanja. Jedinu ozbiljniju edukaciju u školama rade nevladine organizacije kroz brojne i različi-te projekte, potpomognute novcem među-

narodnih organizacija, no nakon završenih projekata obrazovne vlasti ne insistiraju da se sa dobrim praksama i nastavi tako da do-

bri efekti projekata lagano zamru.

Kome ovakva škola treba?

Althusser u knjizi Ideologija i državni ideološki aparati kaže jedan državni ideo-loški aparat sigurno ima dominantnu ulogu, iako niko ne sluša pažljivo njegovu muziku: tako je tiha! Njegovo ime je škola2. U javnom obrazovnom sistemu u BiH jako je vidljiv i bode oči upliv nacionalnih ideologija koji-ma škola služi, prvenstveno, kao mjesto za proizvodnju dobrih Srba, Bošnjaka i Hrvata. Preuzevši metode učenja i podučavanja iz škola bivše države, zadržavši učionicu kao mjesto u kojem nastavnici govore istine koje se ne dovode u pitanje, zamijenivši ideologiju bratstva i jedinstva ideologijom

Saša Madacki je Program menadžer u Stif-

tung Schüler Helfen Leben, Ured u Sara-

jevu, i bavi se eksperimentalnim obrazo-

vanjem

nacije, uz pomoć religijskih zajednica, nove demokratske vlasti su ugušile relevantnost škole i udaljile interesovanja i svakodnev-

nicu djece od onoga što se i na koji se na-

čin uči u školi. No, odustajući od kvalitetne škole i prigrlivši zanemarivanje i inerciju u obrazovnoj praksi kao pravilo, obrazov-

ne vlasti su obesmislile javni sistem ob-

razovanja svodeći ga na puko izdavanje svjedočanstava i diploma kako bi učenici prelazili s jednog nivoa na drugi. Kad se uzme u obzir i paralelni, vanredni sistem izdavanja diploma3 i sistem privatnih uni-verziteta i fakulteta na kojima se obrazuju budući nastavnici bez ozbiljnih znanja iz pedagoško-psihološke i metodičko-didak-

tičke grupe predmeta, uz skoro pa nikakvu praksu4 - dobijemo vrlo jasno pitanje, na koje je teško dati odgovor: Zašto uopće ide-

mo u školu?

Međunarodna istraživanja

BiH, za razliku od susjednih država, nema kontinuitet učestvovanja u međuna-

rodnim istraživanjima postignuća u obra-

zovanju; do sada su učenici iz BiH učestvo-

vali u tri: TIMSS 2007. i TIMSS 2019 te PISA 2018. Svako od ova tri istraživanja utvrdilo je da je obrazovanje u BiH loše, zapušteno5

i da treba ozbiljna državna strategija6 koja bi paradigmatski promijenila postojeći jav-

ni obrazovni sistem. Svaki od ova tri izvje-

štaja nudi i konkretne preporuke7 na koje se skoro niko i ne osvrće. Dodatni problem je odbijanje političkih predstavnika entite-

ta Republika Srpska (RS) za kontinuirana učešća učenika iz BiH u međunarodnim istraživanjima, zahtijevajući da RS ima zasebno vidljive rezultate.

Zakonska regulativa

Na nivou BiH postoji Okvirni zakon o predškolskom, osnovnom i srednjem obra-

zovanju iz 2003. godine koji je trebao poslu-

žiti kao osnova za donošenje svih zakona iz douniverzitetskog obrazovanja u 10 kanto-

na, RS-u i Brčko Distriktu. Tokom skoro 20 godina nadležne obrazovne vlasti su mije-

njale, prekrajale i dopunjavale svoje zakone koji mahom imaju cilj normirati školski ži-vot i odrediti formalne okvire u kojima dje-

ca uče, bez da nudi prilike za popravljanje, međunarodna istraživanja su to pokazala, lošeg sistema. Svi zakoni, osim zakona iz RS-a, idalje baštine neke elemente Okvir-

nog zakona – posebno odredbe o svrsi ob-

razovanja i obavezi da u nastavne planove i programe (NPP) bude zajednička jezgra: isti sadržaji koji se izučavaju i u NPP-u RS-a, i u NPP-u na hrvatskom jeziku i u Okvirnom NPP-u Federacije Bosne i Hercegovine (na bosanskom jeziku). Vlasti RS-a su odustale od Okvirnog zakona na nivou BiH, smatra-

jući da je isključivo entitetska nadležnost u oblasti obrazovanja8.

Nastavni planovi i programi

U Bosni i Hercegovini su 3 nastavna plana i programa (NPP)9 koji se cijepaju do-

datno na nivou kantona. Tako je paradok-

salno da, recimo, u kantonima gdje se izu-

čava nastava na bosanskom jeziku nije ista struktura niti početak izučavanja pojedinih nastavnih predmeta, niti pojedini predme-

ti imaju isti broj časova10. Karakteristika svih NPP-ova jeste da propisuju nastavne sadržaje - lekcije, da su strogo podijeljeni po razredima i da ne postoji neka smislena niti vertikalna struktura (često u srednjoj školi djeca uče sadržaje koje su već slušali u osnovnoj) niti postoji horizontalna pove-

zanost među predmetima (na primjer, dje-

I1 Mimica, A. (Ed.). (2007). Prijemni ispiti za upis

na fakultete: predlog za objedinjeni prijemni ispit. Centar za obrazovne politike; Alterna-

tivna akademska obrazovna mreža.; Krilić, A. (2013). Evaluacija prihvatljivosti rezulta-

ta psihološkog testa pri upisu kandidata na Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu: magistarski rad. [A. Krilić].; Hasanagić, A. (2009). Prognostička valjanost instrumenta-

rija korištenog na prijemnom ispitu za upis na Odsjek za socijalnu pedagogiju Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici. Zbornik Rado-

va Islamskog Pedagoškog Fakulteta u Zenici, 7(7), 85–106.

2 Jurlin, K. & Švigir, M. (1999) Razvitak sustava upisne politike za fakultete i više škole u Hr-

vatskoj. Razvitak sustava upisne politike za fakultete i više škole u Hrvatskoj. Ekspertiza.

3 Radoš, G., Strbad, S. & Pejić, M. (2012) Upisne politike kao kriterij kvalitete u visokom obra-

zovanju. U: Drljača, M. (ur.)Zbornik radova 13. međunarodnog simpozija o kvaliteti Kvaliteta i društvena odgovornost.

4 Sažetak rezultata pretraživanja po krite-

riju „upisna politika“ na tražilici Google, 11.07.2022. Potpuno je nebitno ko su autori. Bitno je da su svi tekstovi slični k’o jaje jajetu. I da ne govore ništa.

8RES PUBLICA



ca u V razredu iz predmeta Osnovi tehnike izučavaju arhitekturu zgrada iz perioda Austro-Ugarske, a u predmetu Historija Au-stro-Ugarsku spominju tek u VIII razredu). NPP često služi samo kao osnova za pisanje udžbenika koji, zapravo, kreiraju i omeđuju ono što se radi na časovima.

Udžbenici

Zajednička karakteristika udžbenika svih NPP-ova je da su loši, razlikuju se u izboru – RS ima Zavod za udžbenike i na-stavna sredstva koji vodi kompletnu udž-beničku politiku; dominira jedan udžbenik za jedan predmet na nivou razreda. NPP na hrvatskom jeziku dva izdavača izdaju udž-benike koji neodoljivo liče na udžbenike iz Republike Hrvatske s dodanim imenima autora iz BiH i pokojom izmjenom. Naj-komplikovaniji, najsloženiji i najzastarje-liji udžbenici su u kantonima gdje se radi po NPP-u na bosanskom jeziku. Naime, nekada davno, postojalo je tijelo koordi-nacija ministara obrazovanja FBiH koji su zajednički raspisivali javni poziv za odabir udžbenika i donosili odluku o listi odobre-nih udžbenika a Ministarstvo obrazovanja i nauke na nivou Federacije BiH11, u ime Koordinacije, je vodilo cjelokupan proces. Izdavači anonimno prijavljuju rukopise, re-cenzenti, koristeći isti upitnik i za rukopis udžbenika matematike i rukopis udžbeni-ka za muzičku kulturu, vrednuju, boduju, komentiraju i na osnovu njihovih uvida, kreirala se rang lista. Svi koji su ostvarili preko 85 % recenzentskih bodova, mogli su u škole. Rezultat su brojni udžbenici (8 ra-zličitih udžbenika za biologiju u VIII razre-du, na primjer) i rezultat su loši udžbenici. U IX razredu su odlučili izabrati samo jedan

udžbenik. No, kako su se služili istim nači-nom odabira kao i kad su birali više – re-zultat je isti: loši udžbenici. O samom pro-cesu recenziranja udžbenika koje je vodilo Ministarstvo obrazovanja i nauke FBiH, na primjeru odabira čitanke za VI, VII, VIII i IX razred više u Studiji slučaja Svezame, otvori se12, a o samom sadržaju udžbenika nacionalne grupe predmeta i vjeronauke govori detaljan studija Čemu (ne) učimo djecu iz 2017. godine13. U Zaključnim raz-matranjima i preporukama ovog istraži-vanja, između ostalog, kaže se: Štaviše, utvrđeno je i pokazano da je dominantni sistem vrijednosti u udžbenicima nacionalne grupe predmeta u sva tri nastavna plana i programa u suprotnosti sa proklamovanim ciljevima reforme, i da se fundamentalno oslanja na sociocentristički i konzervativni način mišljenja. Sociocentrizam se zasniva na uvjerenju da je perspektiva vlastite gru-pe jedina i najbolja. Tako se u udžbenicima predstavlja dominantna nacionalna per-spektiva u kojoj je primat na kolektivnom u odnosu na individualno, u kojem se “njeguje“ strah od drugog i samoviktimizacija, i u ko-jem se glorificiraju ratovi i opravdava nasilje. Država (domovina) se shvata kao teritorij u vlasništvu etničkog kolektiva koji opstaje za-hvaljujući odbranama, žrtvama, prolivenoj krvi, a istorija se posmatra kao niz događaja u kojima je kolektiv imao glavnu ulogu s ciljem da se dokaže njegova dugovječnost, opstoj-nost, suverenost. Zaključci se donose na osno-vu malog i prigodnog uzorka, ne sagledava se cjelina niti se ispituju svi aspekti određenog događaja ili pojave, što dovodi do nepotpu-nog razumijevanja, nekritičkog promišljanja i neafirmisanja univerzalnih vrijednosti. Soci-ocentrističko razmišljanje služi kao osnova za razvoj stereotipa i predrasuda, onemogućava

propitivanje, razvijanje objektivnih socijalnih percepcija i otvorenog i fleksibilnog stava pre-ma drugima i vlastitoj grupi14.

Zaključak

U pojedinim dijelovima BiH15 obra-zovne vlasti pokušavaju prepraviti svoje nastavne programe u predmetne kuriku-lume – dokumente koji bi propisali ishode učenja, prebacili fokus na dijete; šta, kada i kako dijete uči i time promijenili posto-jeću obrazovnu paradigmu. Ispisivanje predmetnih kurikuluma nastalo je na ta-lasu neuspjele i dobro zamišljene Cjelovite kurikularne reforme u Hrvatskoj te kao po-treba da se ponovo osmisli postojanje ško-le. Pisanje predmetnih kurikuluma samo je pokazalo koliko u BiH nema stručnjaka/stručnjakinja koji bi znali/mogli voditi obrazovnu reformu te osvijetlilo crnu rupu u (ne)kontinuiranom stručnom usavršava-nju nastavnika. Buduća škola mora sa sebe skinuti jaram nacionalnih očekivanja, pro-izvodnju budućih nacionalnih grupa koje će lose misliti o onim drugima te kreirati obrazovne sadržaje u čijoj osnovi će biti mir, saradnja, solidarnost, poštovanje; bu-duća javna škola nužno mora biti mjesto u kojem se kritički promišlja, u kojoj pro-svjetari i đaci uče kako misliti, kako disku-tirati, kako se neslagati, kako provjeravati vlastite stavove.

U suprotnom, ubrzo gledat ćemo samo prazne zgrade gdje nema ni đaka ni nastav-nica/nastavnika.

Nedim Krajišnik je doktorant na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu i izvršni direktor najveće profesionalne or-ganizacije u obrazovanju u Bosni i Her-cegovini, Centra za obrazovne inicijative Step by Step.

Namir Ibrahimović profesor je bosanskog jezika i književnosti, bivši voditelj obrazov-ne reforme u Kantonu Sarajevo i sadašnji voditelj reforme u Unsko-sanskom kanto-nu. Direktor je sarajevske osnovne škole.

1 Republika Srpska; 10 kantona: Unsko-sanski, Posavski, Tuzlanski, Zeničko-dobojski, Bosan-sko-podrinjski, Srednjobosanski, Hercegovač-ko-neretvanski, Zapadnohercegovački, Saraje-vo, Kanton 10; Brčko Distrikt te Ministarstvo za obrazovanje i nauku Federacije BiH koje je 2010. godine, na Ustavnom sudu FBiH, proglašeno ne-ustavnim. Pri Ministarstvu civilnih poslova na nivou države Bosne i Hercegovine (BiH) postoji i Agencija za predškolsko, osnovno i srednje ob-razovanje (APOSO) koja provodi međunarodna istraživanja, kreira zajedničku jezgru nastav-nih planova i programa te donosi druge bitne

dokumente koji služe kao osnova nadležnim obrazovnim nivoima da popravljaju obrazovnu praksu i obrazovni sistem. APOSO nema nad-ležnost da nametne svoje dokumente drugima.

2 Luj Altiser, Ideologija i državni ideološki apara-ti, Karpos, Beograd 2009. str. 43

3 Medijski najpoznatiji slučaj rad novinara por-tala Žurnal koji su razotkrili nezakonite radnje u Centru za obrazovanje odraslih Multilingua iz Sanskog Mosta. https://zurnal.info/clanak/prodavac-diploma-iz-zurnalovog-videa-osu-den-na-14-mjeseci-zatvora/24106 (pristupljeno 13.7.2022. U 13:53)

4 Što je karakteristika i velikog dijela nastavnič-kih fakulteta na javnim univerzitetima

5 PISA 2018. pokazala je da je svaki drugi/a pet-naestogodišnjak/inja funkcionalno nepismen/a iz čitalačke i iz prirodnonaučne i matematičke pismenosti; a TIMSS 2019 pokazao je kako sva-ko četvrto desetogodišnje dijete nije savladalo osnovne računanja iz matematike.

6 Vijeće ministara usvojilo je 2007. Strateške pravce razvoja obrazovanja u Bosni i Hercego-vini sa planom implementiranja, 2008.–2015., ali, kao i mnogo štošta drugo u BiH skoro ništa nije ispunjeno. Više o ovom dokumentu i nje-govoj analizi u tekstu Osnovnoškolsko i sred-njoškolsko obrazovanje u BiH: trenutno stanje i preporuke za reforme https://eu-monitoring.ba/namir-ibrahimovic-osnovnoskolsko-i-sred-njoskolsko-obrazovanje-u-bih-trenutno-sta-nje-i-preporuke-za-reforme/ (pristupljeno 13.7.2022., 19:24)

7 Na linku http://anyflip.com/giwgb/lejs/ moguće je vidjeti Izvještaj za PISA 2018. i preporuke koje se nalaze na 153. strani (pristupljeno 13.7.2022. 13:58)

8 Isključivost obrazovnih vlasti vidljiva je i u od-bijanju da priznaju naziv bosanski jezik (iako je po Ustavu BiH to jedan od tri službena jezika) te u dokumentima učenika koji svoj jezik nazivaju bosanski, piše: jezik bošnjačkog naroda.

9 Okvirni NPP Federacije BiH (kolokvijalno – NPP na bosanskom jeziku) dominantan je u područ-jima gdje žive Bošnjaci; NPP na hrvatskom jezi-ku osnova je za područja FBiH gdje žive Hrvati; NPP Republike Srpske pokriva cijeli prostor ovog entiteta. Brčko Distrikt koristi elemente sva tri NPP-a gdje pokušavaju zadržati škole u kojima đaci slušaju zajedno neke predmete, a kada imaju nastavne predmete iz tzv. grupaci-je nacionalne grupe predmeta (maternji jezik, historija, geografija), razdvajaju se.

10 Na primjer, u Kantonu Sarajevo se engleski jezik i Informatika izučavaju od 1. razreda osnovne; u većini drugih kantona engleski jezik se pojavlju-je prvi put u 3. razredu, a informatika u 5. ili 6. razredu.

11 Uzgred rečeno, presudom Ustavnog suda Fe-deracije BiH iz 2010. godine, ovo minsitarstvo je proglašeno neustavnim i potrebno ga je uki-nuti. 12 godina kasnije – Ministarstvo idalje postoji samo što već dvije godine nema min-sitricu/ministra na čelu.

12 Dostupno na linku: https://skolegijum.ba/sta-tic/files/biblioteka/pdf/5460fceb0f5f5_05Sve-zameotvorise,studijaslucaja.pdf (pristupljeno 13.7.2022. 21:10)

13 Dostupno na linku: http://www.promente.org/downloads/cemuucimodjecu.pdf (pristupljeno 13.7.2022. 21:14)

14 Čemu ne učimo djecu, Fond otvoreno društvo BiH i proMENTE socijalna istraživanja, Saraje-vo, 2017., str. 81.

15 Kanton Sarajevo, Unsko-sanski kanton, Zenič-ko-dobojski kanton i Zapadnohercegovački kanton

Jasm

in H

asan

ović

Bor

is S

tapi

ć, O

braz

ovan

je

9RES PUBLICA



Ne volim te Alija, zato što?

Piše: Filip Balunović

Nacionalizam u srpskom obrazovanju

Ideološka hegemonija, odnosno premoć ili nadmoć jednog seta ideja ili vrednosti, ostvaruje se kroz nekoliko kanala. Ekonomska moć uglavnom je proizvod političkog okvira koji joj daje zakonski osnov. Sveukupna, ideološka nadmoć, ipak, ne može se oslanjati samo na politiku i ekonomiju, već joj je potrebno nešto mnogo sofisticiranije i učinkovitije. Polje kulture sa jedne strane i obrazovanja sa druge, neizostavni su poligoni reprodukcije ideološke nadmoći. U kontekstu Srbije, njena se nacionalistička agenda u proteklih tridesetak godina dobro pokazala na tom planu. Usput je devalvirala i uništila i kulturu i obrazovanje – uz svega nekolicinu „usamljenih ostrva“ koja i dalje prkose vetrenjačama

edavno sam šetao Sara-jevom i prolazio pored zgrade federalnog parla menta. Ispred sebe uočio sam grupu predškolske dece, sa dve

vaspitačice. Mali ljudi, među kojima tek poneko ume sebi da zaveže pertlu, okupili su se oko jedne od poznatih „sarajevskih ruža“, mini-udubljenja iz vremena rata, mesta na koje su padale granate, koja su onda ofarbana crvenom bojom kako bi podsećala na sve stradale tokom četvorogodišnje opsade prestonice. Vaspitačice su upitale: „Znate li vi djeco, šta je ovo?“ Dok su ma-lišani vrteli glavama, neki potvrdno a neki odrično, verovatno je usledilo objašnjenje. Nisam se zadržavao da bih čuo kako se tom uzrastu objašnjavaju „sarajevske ruže“. Sad mi je žao što nisam zastao, ali valjda mi je bilo neugodno. Ovako, ostaje mi jedino utisak: naša su društva toliko izranjavana i oštećena, da bi nam bilo potrebno pravo malo čudo da kroz obrazovne sisteme pra-vimo bolje ljude od nas samih.

Stanje „na terenu“, ipak, ne samo da je daleko od čuda, već je jako blizu da nas odvede tamo gde nas više ni čudo ne može spasiti. Situacija u regiji po pitanju obra-zovanja i načina na koji banalni i ne tako banalni nacionalizmi kroz njega pronala-ze put do mlađih generacija, često je vrlo zabrinjavajuća. S vremena na vreme, si-stemsko „pravljenje nacije“ kroz istorijske

i druge udžbenike, ali i neformalne uticaje popularne kulture ili školskih i drugih pri-redbi, prelaze granicu suptilnog i postaju vrlo opipljiva i očigledna tragedija. Tako su srednjoškolci u Slavonskom Brodu ili Tomi-slavgradu u proteklih desetak godina „zik hajlovali“, a nastavnica iz bosansko-herce-govačkog grada se branila time da to nije „zik hajl“ nego „Za dom spremni“. U Srbiji se situacija, takođe, svako malo „otme kontro-li“. U proteklom periodu imali smo nekoliko slučajeva, koji su zgrozili deo javnosti, dok drugi u tome nije pronalazio nikakav pro-blem. Osim što su privukli pažnju, oni su i ogolili opšte stanje u srpskom obrazovanju.

Srpsko obrazovanje kao ogledalo „stanja nacije“

Najskoriji slučaj nacional-šovinističke zloupotrebe školaraca, dogodio se u No-vom Sadu. Grupa đaka četvrtog razreda u Osnovnoj školi „Vasa Stajić“, snimljena je kako svoju priredbu, u „voziću“ koji smo mi kao klinci obično pravili uz Bajginu pesmu „Moji su drugovi“, proslavljaju uz pozna-tog ratno-huškačkog pevača, Baju malog knindžu. „Ne volim te Alija, zato što si balija, srušio si miran san, nosila ti Drina sto mudžahedina, svaki dan“. Sreća u ne-sreći je da, čini se, većina dece nije znala reči ove pesme, a u javnosti se spekulisalo da je jedno dete pustilo pesmu. To znači

da poznavanje ovih stihova, izuzev jednog deteta ili možda nekolicine, niko nije do-neo iz kuće. Ko je pustio pesmu i kome je uopšte tako nešto palo na pamet, manje je važno od toga da niko od nastavnog oso-blja nije našao za shodno da je ugasi. Deci sigurno, pa čak i onom detetu koje je pusti-lo pesmu, nije poznato ni ko je Alija, niti ko su Balije – a ni mudžahedini. Jedini poznat deo refrena je onaj o reci Drini, o kojoj su morali slušati na časovima prirode i druš-tva ili su možda, već i videli tu „lepoticu“ koja se u vreme rata, kažu oni koji su tome svedočili, crvenila od krvi Bošnjaka pobije-nih u raznim delovima Istočne Bosne. Iako deca mahom nisu čula „Ne volim te Alija“, jasno je da će je nekad u budućnosti pono-vo čuti, moguće i pustiti sebi kod kuće iz znatiželje i, sasvim sigurno, formirati svoj mali dečji stav o njenom sadržaju. Kako je opšte-društvena klima takva da je osuda tih stihova znatno ređa od slavljenja po-ruke koju salju, ova prilika može se uzeti i kao početak jednog „divnog prijateljstva“ između ove generacije naše dece i nacio-nal-šovinizma.

Reći će možda neko da je ovo predviđa-nje puka spekulacija i da je ovo izolovani incident koji ne može biti uzet kao sistem-ski problem. Kada je pre nekog vremena aktuelni ministar obrazovanja iz redova Miloševićevog SPS-a, Branko Ružić, obzna-nio da će na početku svake školske godine

naši đaci prvaci slušati intoniranje himne „Bože pravde“, veći deo javnosti pozdravio je taj potez ili, u najmanju ruku, u tome nije video ništa problematično. „To je pra-va slika, a ne Baja mali knindža“, mogao bi reći prosečni konzument i kreator srpske javnosti i dodati da je reč o poštovanju i slavljenju države Srbije i njenih simbola. A šta je Srbija i koji su njeni temelji, na kojima počiva njena državnost ali i njeni simboli? S obzirom na to da je svoju držav-nost obnovila tek 2006. godine, njeni se te-melji mogu samo donekle tražiti u daljoj prošlosti – od Nemanjića do kosovske bit-ke, Karađorđa i srpskih ustanaka protiv Otomanskog carstva. Značaj deo njenog nacionalnog identiteta, pa samim tim i državnosti, međutim, počiva i na odnosu spram skorije prošlosti – pogotovo one iz devedesetih godina. „Bože pravde“ dakle, predstavlja Srbiju koja negira genocid i brojne druge zločine koji su činjeni širom bivše Jugoslavije devedesetih godina i nje-ni simboli implicitno osnažuju ovaj – kao i sve druge sastavne delove nacionalnog identiteta. Otuda Baja mali knindža nije deo protokolarnog folklora na državnim svečanostima – kao što to nije ni, primera radi, Tomson u Hrvatskoj. On ipak jeste utkan u svaki vez zastave i svaki stih hi-mne, zemlje koja se spram tema iz pesa-ma poput „Ne volim te Alija“, suštinski, ne određuje drugačije od Baje malog knindže. Makar polovina ministara u vladi i mnogo funkcionera vladajućih i opozicionih par-tija, bez sumnje je sa smeškom gledalo snimak iz novosadske škole. Stoga to nije incident, čak nije ni podsvesno koje izbija na površinu, već je nezvanično, politički nekorektno – ali i vrlo sistemsko.

Zato je, između ostalog, i fotografija na kojoj đaci Osnovne škole „Branko Radiče-vić“, ponovo iz Novog Sada, drže tri podi-gnuta prsta – dok njihov profesor hemije tu fotografiju deli na društvenim mrežama uz komentar „Srpčići moji“, takođe znatno malignija od izraza banalnog nacionaliz-ma. Dojam koji ovakve vesti ostavljaju – da se radi o incidentima ili retkim prosvetnim radnicima koji „prelaze liniju“, zamagljuje mnogo toga. Ovde nije reč o samom simbo-lu, činjenici da je uz tri podignuta prsta ra-đeno sve i svašta po ratištima devedesetih godina – neki ljudi će zaista podići tri prsta bez namere da bilo koga uvrede. U ovom slučaju, ipak, slikanje u multikulturnoj sredini kakva je Novi Sad, uz poruku koju je nastavnik ostavio na društvenim mreža-ma, daju jednu posve drugačiju i vrlo jasnu nacionalističku konotaciju.

Obrazovanje kao produžena ruka na-cionalizma

Ali šta bi mogla biti stvarna ideološka pozadina i koja je to specifičnost Srbije koja bi male „Srpčiće“ smestila u širi kon-tekst? U toj zemlj ili u jednom delu njenog društva, naime, postoji jedna ideološka ma-trica prema kojoj su Srbi u Srbiji zapravo najugroženiji, baš zbog toga što ne mogu otvoreno da propagiraju svoje srpstvo na način na koji manjine – bilo nacionalne, verske ili seksualne, mogu da se diče svo-jim identitetom. Ako malo bolje pogleda-mo, ipak, srpski nacionalni identitet vrlo je upadljiv i eksplicitan na svim mestima – od kulturnih manifestacija, medijskih sadrža-ja pa sve do obrazovnih institucija. U kul-turnom smislu, veliki deo toga je prilago-đen Srbima (što Srbiju ne čini izuzetkom u odnosu na bilo koju drugu zemlju, naprotiv) – tako da dodatno naglašavanje srpstva po-prima obrise degutantnog, ako ništa više. U školama se, međutim, događaju stvari koje

N

10RES PUBLICA



govore u prilog tezi da će nacionalnoj, ver-skoj i etničkoj mržnji biti mnogo teže stati na put, što više vremena prolazi od ratnih sukoba krajem prošlog veka. Generacije koje su vodile ratne politike nisu odrastale u nacionalističkom ključu – makar ne si-stemski. Uprkos tome što su se u jednom momentu „nacionalno osvestile“, starije generacije sećaju se suživota u sklopu so-cijalističke Jugoslavije. Nacionalne države nastale na ruševinama socijalizma, sa druge strane, pobrinule su se za to da svaka nova generacija bude što zadojenija narativom o žrtvi sopstvenog naroda i zločinačkom ka-rakteru drugog, ili drugih. Nove generacije u većini slučajeva, nemaju iskustvo suživota, niti su odrastale na narativima o tome da je suživot koji probija nacionalne, etničke i verske barijere uopšte moguć. Zato su ta tri prsta i „mali Srpčići“ mnogo simptoma-tičniji – jer oslikavaju jednu posvećenost reprodukciji društvenosti u izrazito naci-onalističkom ključu. Obrazovanje, kada se tako stvari postave, najpre služi pravljenju „Srpčića“, pa tek onda hemičara, istoričarki ili naprosto ljudi od integriteta i karaktera – a ne poslušnika.

To su sve razlozi iz kojih je svakim da-nom sve teže boriti se protiv nacionalne histerije koja bezmalo traje već tri dece-nije. Ona nije u svakom momentu u svom vrhuncu vidljivosti, ali je sveprisutna zbog toga što su kulturna i obrazovna sfera, uz izuzetke, postale poligoni za reprodukciju nacije koja stoji iznad svega drugog. Kon-stantno poturanje mantre o „ugroženosti Srba u Srbiji“, sa druge strane, služi kao opravdanje za izlive srpstva u školama – jer šta žrtvi drugo preostaje nego da još ponositije izražava svoj identitet. Takva naopaka logika, osim u sferi obrazovanja, ima svoje posledice i u svim drugim po-ljima – od medija, nauke, institucionalne postavke – pa sve do kulture i (zakržljale) kritičke javnosti, uopšteno govoreći. Nje-ni efekti, takođe, nisu ograničeni samo na Srbiju, već sežu preko njenih granica i pro-izvode domino-efekat u regionu.

Stoga je primer sa početka, koji se tiče predškolske dece i „sarajevskih ruža“,važan. Sve dok u Srbiji nema naznaka drugačijeg obrasca u političkom, kulturnom i obra-zovnom smislu, sva očekivanja da će deca u republikama u kojima se vodio rat, makar do neke dobi ostati pošteđena priča o ratu, biće iluzorna. Sa druge strane, o „sarajev-skim ružama“ verovatno bi trebalo više da slušaju deca iz Srbije i to u malo starijem uzrastu, rane srednje škole. Iako sada de-luje utopijski, ali ujednačavanje udžbenika istorije, usklađivanje sa istinom a ne sa in-terpretacijama ove ili one strane, jedino je „čudo“ koje može spasiti dolazeće genera-cije od mržnje i podela. Umesto politizacije genocida u Srebrenici od strane bošnjačkih političkih elita, na primer – mogla bi se od-vojiti jedna godišnjica isključivo za dolazak srednjoškolaca iz Banjaluke, Beograda i drugih gradova koji potpadaju pod entitete i države koje negiraju genocid. Time bi se ne-sumnjivo, dalo mnogo više pijeteta žrtvama i mnogo više šanse budućim generacijama za suživot. Moguće je da ovakav scenario zaista izgleda kao san, ali bez težnje ka is-punjenju takvog sna, ostaje nam samo ova košmarna stvarnost koja će, iz generacije u generaciju, postajati sve ukorenjenija i ot-pornija na bilo kakvu transformaciju.

Filip Balunović je naučni saradnik na In-stitutu za filozofiju i društvenu teoriju i predavač na Fakultetu za medije i komu-nikacije.

Hrvatska je u srpnju dobila opekline od skandala u kojem je s vrha države izvršen pritisak na nastavničku profesiju kako bi se namjestile petice i tako naštimao prosjek. Što takav prosjek suštinski znači? Samo da sustavu treba temeljita reforma vrednovanja znanja

Država dovoljnih odlikaša

Piše: Hana Samaržija

Inflacija ocjena

čenici su svjesni da njihovo znanje često nije u skladu s visokim završnim ocjenama.” Ova sokratska procje-

na vlastitih epistemičkih sposobnosti, na-žalost, nije pohvala kreposnoj i starmaloj upoznatosti hrvatskih osnovnoškolaca s vrijednostima antičke filozofije, predme-ta kojeg u kurikulumu još ni nemaju, nego zaključak pilot-projekta nacionalnih ispita koji su vrednovali znanje učenika osmih ra-zreda u osamdeset i jednoj hrvatskoj osnov-noj školi. Naime, Nacionalni centar za vanj-sko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) za sitan novac od 3.5 milijuna kuna od drugog do šestog svibnja provodio je ispite iz hrvat-skog jezika, matematike, biologije, kemije i fizike među učenicima osmih razreda, a u listopadu će ispitima pristupiti jednak broj učenika petog razreda, kad učenici umje-sto prirode i društva dobivaju biologiju, fiziku i kemiju. Ovaj odabir predmeta – za-nimljivo, bez karijerno izuzetno značajnog engleskog jezika – opravdan je sudom da europski standardi temeljnim znanjima i kompetencijama određuju poznavanje materinjeg jezika, matematike i osnovnog prirodoslovlja. Sljedeće će godine za nešto veću svotu naše fiskalno potentne države ispitu pristupiti čitave generacije osmaša i petašića. Uglađeno kafkijanskim diskursom Nacionalnog centra za visoko vrednovanje obrazovanja, svrha vanjskog vrednovanja obrazovnih ishoda “omogućuje dobivanje valjanih, objektivnih i pouzdanih informa-cija koje su u funkciji uspostave unutarnje-ga sustava praćenja i unapređenja kvalite-te na razini odgojno-obrazovnih ustanova – procesa samovrednovanja, što posljedično

dovodi do unapređenja kvalitete na razini odgojno-obrazovnoga sustava.”

Ovakva bi odvažna ocjena vlastitog pro-jekta imala čvršće utemeljenje da podaci o ironičnom nerazmjeru vanjskog vredno-vanja i ocjena ostvarenih u školama koji su nam svake godine na pladnju servirani državnim maturama uistinu dovode do reforme osnovnog i srednjeg obrazovanja. Dakle, premda je prošle godine većina uče-nika današnjih osmih razreda prošla s pet, ovogodišnje nacionalno istraživanje većin-ski je pokazalo da je njihovo poznavanje odabranog hrvatskog jezika (46,39%), bio-logije (51,57%), matematike (51,65%), fizike (58,17%) i kemije (60,6%) na razini slabe dvojke jedva dovoljne za prolaz. Ove broj-ke valja kontekstualizirati i uz podatak da su čak 16% učenika u Hrvatskoj takozvani super odlikaši: imaju petice baš iz svih škol-skih predmeta. Podatak o broju super odli-kaša koji su na nacionalnom ispitu ostvarili ove hvalevrijedne rezultate svakako bi bila “valjana, objektivna i pouzdana informaci-ja” o svrhovitosti osnovnog i srednjeg ob-razovanja u Republici Hrvatskoj. No, vrijedi znati i da je generacija čija se šestina može pohvaliti savršenim prosjekom u stvarnosti generacija za dlaku dovoljnih odlikaša.

No, sumorni ishodi vanjskih vredno-vanja ovoga kova u Hrvatskoj nisu osobita novost. Rezultati državnih matura svake godine ustrajno pokazuju da srednjoškol-ski odlikaši vrlo često jedva poznaju fun-damente predmeta iz kojeg su im profesori podarili najvišu završnu ocjenu radi upisa na što bolji fakultet, a nerijetko srednje ško-le završavaju i sa savršenih 5,0. Primjerice, maturanti su iz hrvatskog jezika na zahtjev-nijoj A razini prošle godine ostvarili prosječ-

nu ocjenu 2,98, a na lakšoj B razini za budu-će STEM-ovce prosjek od 2,27. Simultano, iz hrvatskog su jezika na kraju četvrtog razre-da srednje škole u matičnim školama imali čvrste četvorke ili petice. Prosječna ocjena iz fizike na maturi lani je bila 2,37, dok su učenici doma donosili svjedodžbe u kojima su mahom bile upisane četvorke. No, ovi po-nižavajući rezultati državnih matura nisu isključivi proizvod vidno disfunkcionalnog obrazovnog sustava, nego vidno disfunkci-onalnog obrazovnog sustava upotpunjenog sivim tržištem instrukcija koje parazitira-ju na različitom socijalnom i financijskom kapitalu učenika. Ako učenici čak i nakon dodatnih lekcija ne mogu nadići dvojku, pitanje je je li naš obrazovni sustav tako nepopravljivo otrovan da zatruje čak i ono što ga treba ispraviti, ili su i individualne instrukcije sasvim beskoristan reket đaka.

Iako je ravnatelj hrvatskog Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje visokog ob-razovanja, Vinko Filipović, ovaj statistički podbačaj našeg obrazovnog sustava novi-narima nastojao opravdati dvogodišnjim iskustvom pandemije i zahtjevnim uvjeti-ma hibridnog učenja ili učenja na daljinu, državne mature posve su jednake brojke donosile i prethodnih godina, kad smo ma-ske za lice kao kakav kulturološki intrigan-tan kuriozitet viđali samo na fotografijama žitelja izuzetno zagađenih istočnoazijskih gradova. Državne mature svake godine sto-je nas u prosjeku trideset milijuna kuna, no njihovi razočaravajući rezultati već deset-ljećima nisu urodili supstancijalnom refor-mom obrazovnog sustava koja bi nadišla puku formu. Jednostavnije rečeno, skupo plaćamo podatke o obrazovnom neraz-mjeru značajnih epistemičkih posljedica oko kojeg ne činimo apsolutno ništa. Ove činjenice svjestan je čak i ravnatelj Naci-onalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, koji je novinarima fascinan-tno izjavio da, “ako će ovi rezultati biti samo statistički pokazatelj trenutnog stanja, a pritom subjekti u sustavu odgoja i obrazovanja ne poduzmu određene korake, onda možemo reći da potrošen[i] novac gubi svrhu svoje namjene.” Učinkovito vanj-sko vrednovanje obrazovanja preporuka je i akademika koji izučavaju toksičnost hr-vatskog obrazovnog sustava, no posljedice vanjskog vrednovanja ovdje teško možemo prozvati učinkovitima.

Razlozi iza ovog disbalansa mnogos-truki su i složeni, a uvelike ovise i o izu-zetno slabim radnim uvjetima predavača u hrvatskim osnovnim i srednjim školama. Naime, i učenici prijelaznih osmih razreda osnovne škole te četvrtog razreda srednje i njihovi samodopadni roditelji na na-stavnike tradicionalno vrše pritisak da se oni ili njihov pomladak upišu u što bolju srednju školu ili fakultet. Mnogi su pro-fesori osnovnih i srednjih škola u javnost već izlazili sa žalbama da takvu presiju, koja učestalo prelazi granice decentne konverzacije, smatraju neprimjerenom i izuzetno stresnom. Štoviše, neke zagrebačke srednje škole zbog inflacije super odlikaša uvele su na toj razini dotad rijetko viđene prijemne ispite, a u ostale je, selekcije radi, jednostavno nemoguće upisati se i sa samo par vjerojatno jednako nategnutih četvorki na završnoj svjedodžbi. U tugaljivom epistemičkom okolišu hrvatskog novinarstva, nije izuzetak naići na patetične plačne priče učenika s nekoliko četvorki – đaka čije su aspiracije o najcjenjenijim gimnazijama i fakultetima uvjerljivo propale – čiji su akademski snovi podbacili samo zato što su im roditelji dopustili da izlaze, druže se s vršnjacima i “uistinu budu djeca.”

“U

11RES PUBLICA



Popustljivost predavača u osnovnim i srednjim školama značajnim dijelom uvje-

tovana je materijalnim uvjetima njihovog rada. Naime, prosječna nastavnica ili na-

stavnik osnovne i srednje obrazovne razi-ne u Hrvatskoj plaćeni su od pet do šest tisuća kuna, a česti su slučajevi profeso-

rica i profesora predmeta s jednim satom po razredu tjedno koji predaju u više ško-

la kako bi ispunili satnicu, ili sebi i svojim obiteljima zajamčili bolja financijska sta-

nja. Ti iznosi niži su od prihoda najslabije plaćenih radnika u visokom obrazovanja: tajnica, doktoranada i nastavnih asistena-

ta. Za tako mizerne plaće, jasno je zašto je profesorima dostojanstvenije u elektronski imenik unijeti višu ocjenu nego se izlagati omalovažavanju, prijetnjama i uvredama roditelja koji ih krive za slab školski uspjeh svojih čestitih potomaka. Jasno se sjećam svojih gimnazijskih kolegica i kolega koji na nastavi nisu činili apsolutno ništa nego otvoreno zurili u mobitele, no na kraju škol-ske godine pouzdano bi slali majke u školu da na sasvim neprimjeren način taj nerad transformiraju u fingirani rad. Stoga ne čudi da se nastavnice i nastavnici na fakul-tetima nerijetko žale na generacije brucoša koji u sve većoj mjeri dolaze bez osnovnog predznanja o struci za koju su se svojevolj-no opredijelili, što ili značajno otežava ili onemogućuje učinkovit nastavni rad.

Hrvatski ministar znanosti i obrazova-

nja Radovan Fuchs upravo je u parlamen-

tarnu proceduru poslao prijedlog novog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i viso-

kom obrazovanju, fokusiran na učinkovit upravni nadzor nad sveučilištima i fakul-tetima uvjetovan značajnim financijskim

Društvena odgovornost bibliotečke profesije stoji nasuprot neutralnosti, a školski bibliotekari nalaze se između nadređene tendencije za održavanjem fondova lektira koji sami po sebi ne promiču pluralnost, i istinske potrebe za participacijom

Vratimo se bibliotekarima

Piše: Emina Adilović

Uprkos mitu o tišini

ko bismo tražili neki širi druš-

tveni značaj pandemije, onda bi to bila situacija u kojoj se počelo raspravljati o obrazo-

vanju. Danas, kada se govori o izazovima postpandemijskog stanja u bo-

sanskohercegovačkim obrazovnim ustano-

vama, povratak u prostore učenja nametnuo se kao najvažniji - odmah pored onog koji se ticao prilagođavanju nastave virtualnom okruženju. Ovaj zadatak ne treba shvatiti samo bukvalno, kao fizički poduhvat i vra-

ćanje učenika u školske klupe. Povratak, u ovome slučaju, konotira i ponovnu socijali-zaciju, neposrednu komunikaciju i kulturu provođenja vremena u prostoru škole ili fa-

kulteta. On jeste i onaj metodološki, vraća-

nje modelu podučavanja, načina izvođenja nastave i pružanja informacija onako kako smo godinama navikli. Nastavljajući ovaj niz, povratak bi značio i vraćanje u (visoko)školsku biblioteku koja je neizostavan dio školskog okruženja, srce univerziteta i treći prostor, ili bi to barem trebala biti.

Sigurna zona okamenjenih pozicija

Forsiranje priče o povratku otkriva nelogičnosti ovog narativa. Prvo, ono što smo nazvali novim normalnim dovodi u pi-tanje da li je on u predpandemijski modus operandi uopće moguć. Dešavanja protekle dvije godine naglasila su problemska pod-

ručja obrazovanja koja nisu začeta u prvim danima online nastave i ne završavaju se sa povratkom u školske klupe. No, u kakve se to klupe vraćamo? Onako kako smo godinama navikli predstavlja ponovni dolazak u sigur-

nu zonu, a ona često nije reprezentativan primjer dobre prakse. Drugo, da li težnja povratku ima smisla ako se nemamo čemu vratiti? Govoreći o stanju školskih biblioteka prije pandemije, ne možemo se pohvaliti ni značajnim infrastrukturnim napretkom kao ni nečim što je mnogo bitnije od tehnološke

opremljenosti – standardiziranom promje-

nom paradigme koja bi pratila digitalnu transformaciju društva, škole i načina na koje nove generacije saznaju, istražuju i uče.

U raspravama o obrazovanju, međutim, čini se kako je pitanje školskih biblioteka ostalo nedovoljno problematizirano - čak i onda kad se pažnja fokusirala na nove načine pronalaska literature i uopće infor-

macija izvan fizičkog prostora, kao prosto-

ra opasnosti, zaraze i nesigurnosti. Jedan od razloga mogao bi biti i taj što učesnici obrazovnog sistema već godinama uglav-

nom imaju uvriježeno mišljenje o biblioteci kao prostoru tišine i spokoja, a ono potiče iz dva izvora: vlastito iskustvo i doživljaj, te idealizacija i predodžba sjećanja. S jedne strane, lično iskustvo boravka u bibliote-

ci asocira na težnju ka bezvučnosti, ono mjesto gdje se tek pokatkad začuje škripa stolica, zatvaranje teških, masivnih, praš-

njavih knjiga i šuškanje omota čokoladica onih sretnika koji su ih uspjeli otvoriti i pri tome proći neopomenuto bivajući dovoljno spretni u svom doprinosu održavanja bez-

vučnosti. Tako je mit o tišini često ideali-ziran i opravdan omogućavanjem fokusa i mira za učenje. Sjećanje, pak, nije fiksirana i okamenjena kategorija, jer se predodžba i percepcija zapamćenog mijenja u odno-

su sa svim proteklim, trenutnim i budućim iskustvima. Drugim riječima, asocijativno određenje biblioteke ostalo je okamenjeno ne zbog statičnosti sjećanja već nepromije-

njenosti modela funkcionisanja. Ovako opisana školska biblioteka skre-

će pažnju na odnos između vremenske i prostorne dimenzije konceptualizacije. Još je Foucault naveo primjer biblioteka kao produkta želja da se sva vremena, sva razdoblja, obličja i stilovi zatoče na jednom mjestu, zamisao da se sva vremena pretvore u jedno mjesto, ali mjesto koje je u stvari izvan vremena, nepristupačno njegovu nagrizanju.1

Određivanjem biblioteke kao prostora tiši-

penalima, olakšavanje procedure smjene rektora, smjenu dva četverogodišnja rek-

torska mandata jednim šestogodišnjim, facilitaciju izbora profesorica i profesora u nastavno zvanje i povećavanje međunarod-

ne konkurentnosti hrvatskih sveučilišta. Unatoč tome, Fuchsova dugo očekivana reforma – koju nije uspio provesti u vladi Jadranke Kosor – iscrpljuje se na admini-strativnom upravljanju, a ne dotiče stvar-

ne probleme, autentičnu kvalitetu i razvoj visokog obrazovanja. Preduvjeti esencijalne supstancije i ispunjavanja zacrtanih ishoda visokog obrazovanja – učinkovito i svrhovi-to osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazo-

vanje – unatoč golemoj količini depresivnih podataka vanjskog vrednovanja i dalje osta-

je netaknuto. Bez znatno strožih kriterija na nižim obrazovnim razinama, poboljšavanja materijalnih uvjeta rada osnovnoškolskih i srednjoškolskih nastavnica i nastavnika, financijskog kažnjavanja roditeljskog priti-ska na predavače i uvođenja obveznih pri-jemnih ispita u gimnazijama i strukovnim školama, svako će unaprjeđenje visokog obrazovanja ostati na razini strožeg uprav-

ljanja sveučilišnim menadžmentom.

Hana Samaržija je politička epistemologi-nja, kolumnistica i prevoditeljica, koja piše doktorat na Sveučilištu u Warwicku u Veli-koj Britaniji.

A

Izvo

r: F

aceb

ook.

com

, Obo

žava

telji

kro

atis

tike

1

1 https://www.facebook.com/Obo%C5%

BEavatelji-kroatistike-835597089796088/

photos/1483051965050594

12RES PUBLICA



ne do kojeg ne dopire bučni i turbulentni svijet sadašnjosti izvana, tek kao prostora knjižne razmjene u ovisnosti od već ranije propisanih nastavnih planova i programa, potvrđuje se i njena odsječena vremenska dimenzija, a ona također konotira izostanak odgovora, reakcije i djelovanja. Neutralna poziciju biblioteke brani se šutnjom. Na-mjerno prilično kasno, kada postaje jasno da se ne može nastaviti govoriti u apstrak-tnim kategorijama, uvodim bibliotekara.

U odbranu višeglasja

Tvrditi za određenu biblioteku da je neutralna, znači da iza planiranja i procesa stoji poslovni kodeks kojim se naizgled želi održati profesionalni pristup. Međutim, šta predstavlja profesionalnost kada obavlja-nje profesije podrazumijeva uslugu, infor-macije i znanje, kategorije koja ni u kojem slučaju nisu lišene kontekstualne dimen-zije, ljudskopravaškog aspekta? Društvena odgovornost bibliotečke profesije stoji na-suprot neutralnosti, a školski bibliotekari nalaze se između nadređene tendencije za održavanjem fondova lektira koji sami po sebi ne promiču pluralnost, i istinske potre-be za participacijom, društveno odgovornim djelovanjem i apomedijacijom – inovativ-nim pristupima i specifičnim uslugama ne nužno unutar fizičkog prostora biblioteke. Štaviše, čini se da su u savremenom bosan-skohercegovačkom obrazovnom sistemu specifičnost i apomedijacijska uloga biblio-tekara postignuti tek onda kada nastavnik, u nedostatku fonda sati, preuzima ulogu u školskoj biblioteci. Ne i bibliotekar.

Posmatrajući stanje bh. bibliotečke profesije u periodu od završetka rata, vidljiv je nedostatak društvenih i profesionalno odgovornih akcija kao i prisustvo pasivnosti zbog koje se bibliotekari još uvijek zatvaraju u niše tradicionalnih bibliotečkih poslova. S obzirom da je osnovna zadaća školske bi-blioteke podrška procesu učenja i praćenje nastavnog plana i programa, bibliotekar, za-jedno sa nastavnicima, stručnim i admini-strativnim osobljem, trebao bi biti uključen u izradu planova i ostvarenje školskog pro-grama. Postavljeni koncept nije proveden u svakodnevnom djelovanju iz nekoliko razlo-ga; opterećenosti bibliotekara i nastavnika administrativnim i tehničkim poslovima te nedostatkom inovativnih praksi rada sa učenicima koji proizlazi iz manjka jasnih politika, strategija i (ne)prepoznatih polja profesionalnog djelovanja.

Takav problem neprepoznavanja usko je vezan i sa odgovorom na pitanje kakvu ulogu školski bibliotekari trebaju imati u

bučnoj, umreženoj sadašnjosti. Cilj djelo-vanja nije promijenjen, misija jeste razvoj učenika sposobnih za samostalno učenje, kritičko promišljanje sa sviješću o infor-macijskim potrebama, vještih u kreiranju, analizi, korištenju i dijeljenju relevantnih informacija. Digitalno okruženje javlja se kao izazovna prilika reaktualizacije vlasti-te pozicije kako bi bibliotekari bili prepo-znati unutar školske, stručne i profesional-ne zajednice. Ipak, bitka protiv nestanka posredničke funkcije, tzv. dezintermedija-cije2, nastale iz učeničkog ubjeđenja da je sve informacije moguće pronaći na mreži, često se čini kao unaprijed izgubljena. U trenutku pomisli na još jedno ne, nemo-gućnost rekonceptualizacije pozicije bibli-otekara, vratimo se početnim opozicijama. Stvaranje znanja u školskim zajednicama ne dešava u besprijekornoj tišini, prevas-hodnoj samoći i apsolutnoj neovisnosti.

Stoga prepoznavanje polja profesional-nog djelovanja vidim u suprotnosti tišini. Buka, pored toga što u kontekstu digital-nog svijeta podrazumijeva informacijski nered, polje djelovanja informacijskih stručnjaka, kao takva, kakofonija (čitaj višeglasje) predstavlja potencijal za par-tnerstvo svih članova školske zajednice u kojoj bibliotekar jeste integralni član. Iako postoje primjeri dobre prakse i proaktivni bibliotekari imaju potrebu za kontinuira-nim potvrđivanjem smisla vlastite profe-sije, jednostrane težnje ka zajedničkom djelovanju ne vode ostvarenju ukoliko vraćanje u krug povjerenja nije obostrano, a odgovornost dijeljena. Zato postoji i afir-mativno ne – naše nepristajanje na tišinu i neupitan saradnički odnos bibliotekara, nastavnika i učenika. Povratak u bosan-skohercegovačke biblioteke još uvijek nije bučan, ali oprostit ćemo svako psst i vra-titi se bibliotekarima, prepoznavajući ih kao ravnopravne saradnike, stručnjake i partnere u obrazovnom procesu, jer samo tako možemo demitologizirati tišinu.

Emina Adilović je informacijska eksperti-ca i istraživačica na Institutu za društve-na istraživanja Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

U poslednjih par godina na teritoriji Republike Srbije intenzivirala su se kako geološka istraživanja tako i priprema za realizaciju novih projekata eksploatacije različitih rudnih nalazišta, uz pojačan rad postojećih rudnika. Ove aktivnosti dovele su do otpora lokalnog stanovništva, ekoloških aktivista, a podršku su im pružile i opozicione političke organizacije. Predsednički i parlametarni izbori, delimično su skrajnuli pitanja rudarenja u drugi plan uz premeštanje fokusa sa vaninstitucionalne na institucionalnu borbu.

Između Eldorada za inostrane kompanije i pustoši za lokalno stanovništvo

Piše: Predrag Momčilović

Rudarstvo u Srbiji

poslednjih par godina na teri-toriji Republike Srbije inten-zivirala su se kako geološka istraživanja tako i priprema za realizaciju novih projeka-

ta eksploatacije različitih rudnih nalazišta, uz pojačan rad postojećih rudnika. Ove ak-tivnosti dovele su do otpora lokalnog sta-novništva, ekoloških aktivista, a podršku su im pružile i opozicione političke organi-

zacije. Predsednički i parlametarni izbori, delimično su skrajnuli pitanja rudarenja u drugi plan uz premeštanje fokusa sa vanin-stitucionalne na institucionalnu borbu.

Krajem devetnaestog veka u istočnoj Srbiji u okolini Bora otkrivena su velika nalazišta rude bakra. Do ovog otkrića došlo je tokom ispitivanja koje je naručio Đorđe Vajfert tada jedan od najbogatijih stanov-nika Srbije, u nadi da će u ovom kraju pro-

U

1 Foucault, Michel. 2013. O drugim prostorima. Peščanik. https://pescanik.net/o-drugim-pro-storima/ (13.07.2022)

2 Allen, Gillian. 1996. Disintermediation: a di-saster or a discipline?. Oxford, UK: Learned Information Europe.

Jasm

in H

asan

ović

13RES PUBLICA



naći rudu zlata. Kako nije pronađena do-voljna količina zlata a bogati industrijalac nije bio previše zainteresovan za vađenje bakra, koncesiju koju je dobio od države prodao je francuskoj banci Mirabo u Pa-rizu, gde je formirano Francusko društvo borskih radnika.

1903. godine otvara se prvi rudnik i topi-onica. Već na samom početku rada lokalno stanovništvo koje je živelo u selima pored rudnika se suočava sa problemima zaga-đenja vazduha, vode i zemljišta. Topljenja bakra dovelo je do povećanog nivoa sum-pornih oksida u vazduhu, usled pogubnog efekta sumporne kiseline došlo je do suše-nja poljoprivrednih kultura i pada količine proizvedene hrane. Kompanija je seljacima u prvim godina rada obezbeđivala delimič-nu kompenzaciju gubitaka, ali ona nikada nije bila potpuna, poštu su od uprave dobili informaciju da ona namiruje oštećene tako što ih zapošljava u rudniku. Rudnik bakra u Boru je zajedno sa rudnikom Rio Tinto u Španiji, neposredno pred drugi svetski rat postaje najveći proizvođač bakra u Evropi ali i najveći zagađivač.

Sve je kulminiralo 1935. godine, kada su poljoprivredni gubici bili rekordni. Ru-kovodioci eksploatacije i prerade rude su ponudili oko 100 puta manju nadoknadu od načinjene štete, što nije bilo prihvat-ljivo lokalnom stanovništvu. Nakon pro-palih pregovora izbija takozvana Vlaška buna, pobuna koja je trajala od aprila do juna 1935. godine, u kojoj su se lokalni sta-novnici uglavnom starosedeoci, pobunili protiv preteranog zagađenja i pokušali da zaustave rad rudnika i topionice. Tokom ovih događaja u odbranu privatnog kapi-tala stale su vojska i policija dovedene iz svih delova države, a pritisak da se pobuna okonča je vršila i Ambasada Francuske. U više navrata policija je pucala na pobunje-ne seljake i radnike i bilo je više mrtvih i puno ranjenih. Na kraju je pobuna uguše-na, dok su zahtevi delimično ispunjeni i dobar deo zemljoradnika je dobio odštetu za izgubljenu letinu1.

Vlaška buna koja se tako naziva jer je veliki broj učesnika pobune bio vlaškog porekla, ne predstavlja nacionalnu pobunu već socio-ekološku borbu stanovnika istoč-ne Srbije. Ova pobuna predstavlja ujedno i jednu od prvih zabeleženih ekoloških borbi na evropskom i svetskom nivou. Takođe, ova buna pokazuje da ekološki aktivizam na ovim prostorima nije nova stvar, već da su se ljudi borili za čistu životnu sredinu i do-stojanstven život još pre više od 85 godina.

Istočna Srbija – priroda i rudarske jame

Situacija u Boru se ni nakon puno go-dina od završetka Vlaške bune nije puno promenila. Stanovnici Bora i okolnih me-sta i dalje dišu jako zagađen vazduh dok su neki od vodokova poput Borske reke među najzagađenijim u čitavoj Srbiji. Sam grad izgleda mnogo starije i oronulije nego što zaista jeste, usled nagrizajućeg dejstva sumporne kiseline koja dovodi do korozi-je metala i svemu daje specifičnu zarđalu boju. Uzrok je i dalje isti a to je eksploata-cija i prerada bakra. Samo što sada glavni igrač nije više francuska privatna kompa-nija, već kompanija iz kine “Ziđin”, koja je postala većinski vlasnik Rudarsko-topioni-čarskog basena Bor.

Na mernoj stanici za kvalitet vazduha “Bor Gradski park” prekoračena je srednja godišnja vrednost sumporovih oksida, koja je na ovoj stanici u 2020. godini iznosila 74 μg/m3, a najviša dozvoljena vrednost je 50 μg/m3. Osim srednje godišnje, dnevna

vrednost od 125 μg/m3 prekoračena je 58 dana, dok je satna granična vrednost pre-koračena 374 puta. Maksimalna dnevna vrednost na ovoj stanici iznosila je 888 μg/m3, što je više od šest puta više od maksi-malno dozvoljene dnevne vrednosti.

Problem zagađenja vazduha u Boru sumpornim oksidima ostaje glavni ekološ-ki problem ovog grada i, uprkos najavama da će se ovaj problem rešiti, već godinama se situacija ne popravlja, čak je pogorša-na privatizacijom ovog velikog preduzeća. Od kada njime upravlja kompanija “Ziđin”, došlo je do naglog porasta zagađenja usled povećanja proizvodnje bakra. Zagađenje je nastavilo da raste uprkos čestim protesti-ma građana koji su zahtevali čist vazduh i smanjenje proizvodnje. Ista kineska kom-panija 2021. godine u blizini Bora otvorila je i novi rudnik bakra i zlata “Čukaru Peki” i uz to vrši geološka istraživanja i pripremne radnje širom Srbije.

Protesti se nisu dešavali samo u Boru već i u okolnim mestima gde je planirano proširenje rudnika. Selo Krivelj planirano je za raseljavanje usled širenja rudnika, mada meštani do sada nisu dobili tačne informacije kakav je plan za njih. Uz to, meštani smatraju da je određena nadokna-da za otkup zemljišta nedovoljna i da je do postizanja dogovora neophodno smanjiti zagađenje koje već sada jako utiče na život ljudi, poljoprivredu i životnu sredinu ovog sela. Stanovnici Krivelja organizovali su po direktno demokratskim principima narod-ne zborove, kako bi doneli odluke i odlučili u kom pravcu borba treba da ide. Na ove zborove pozivani su i predstavnici opštine i kompanije “Ziđin” ali se oni nikada nisu na takvim skupovima pojavili, negirajući njihovu reprezentativnost.

Bor je jedna od crnih tačaka Srbije već godinama i pokazuje šta može da se desi ukoliko se pristupi rudarenju bez dugo-ročne strategije održivosti. Nacrtom Pro-stornog plana koji se nalazi u proceduri usvajanja predviđeno je otvaranje brojnih novih rudnika širom Srbije, poput rudnika zlata na Homoljskim planinama. Ova naja-va izazvala je bojaznost lokalnog stanov-ništa koje se plaši da bi dobijanje zlata uz korišćenje cijanida i drugih izrazito toksič-nih jedinjenja zarad izvlačenja zlata moglo nepovratno da uništi životnu sredinu ovog kraja.

Zapadna Srbija – između poljoprivre-de i rudarenja litijuma

Početkom dvehiljaditih u okolini Loznice pronađen je nov mineral koji je nazvan Jadarit po regiji odakle potiče. Ovaj mineral osim što je po sastavu sličan mit-skom kriptonitu iz stripova o Supermenu, bogat je litujumom i borom. Litijum koji se najčeće spominje kao jedan od eleme-nata neophodnih za energetsku tranziciju i ublažavanje klimatskih promena, poznati je kao element od kog se proizvode baterije koje će u svetu bez fosilnih goriva postati jako traženija roba. Predviđa se da će se u narednoj deceniji potražnja za litijumom uvećati desetak puta.

Da eksploatacija litijuma može biti prilika za ogromnu zaradu prepoznali su još pri otkrivanju novog minerala ljudi iz anglo-australijske multinacionalne ko-manije “Rio Tinto”. Ova kompanija je prvo dobila dozvole za istraživanje rude jadari-ta u Lozničkom regionu, da bi vremenom u saradnji sa lokalnim i centralnim vlastima dodatno uvećavala svoja ovlašćenja. Upo-redo sa rastom ovlašćenja ove kompanije raslo je i nezadovoljstvo većeg dela lokal-nog stanovništva, a eksplozija nezadovolj-

stva desila se najavom da će biti otvoren rudnik litijuma i bora.

Kako bi sprečili otvaranje rudnika i pre-namenu dela zemljišta iz poljoprivrednog u rudarsko, ali i degradaciju preostalog poljoprivrednog zemljišta i vode mešta-ni sela gde je planiran rudnik, uz pomoć ekoloških organizacija i aktivista, organi-zovali su niz akcija. Organizovano je više masovnih protesta kao i blokada glavnih saobraćajnica. Ovakav vid masovnog pri-tiska, a posebno blokade saobraćajnica na koje se odazvalo desetine hiljada građana širom Srbije urodile su plodom i pojedini sporni zakoni poput onog o eksproprijaciji zemljišta i zakona o referendumu povučeni su iz procedure ili su izmenjeni. Na kraju, premijerka Srbije Ana Brnabić izjavila je da je ukinuta Uredba Vlade o prostornom pla-nu područja posebne namene za realizaciju projekta eksploatacije i prerade minerala jadarit od 13. februara 2020. Godine. Tako je prostorni plan ukinut i više ne postoji i samim tim, poništeni su svi upravni akti koji su vezani za kompaniju Rio Tinto.

Ove pobede pokazale su da pritisak građana može uroditi plodom, pa ipak ukidanje Uredba Vlade o prostornom pla-nu područja posebne namene za realizaciju projekta eksploatacije i prerade minerala jadarit ,prema mišljenju aktivista, nije poslednji korak u ovoj borbi. Oni traže da se uvede moratorijum na istraživanje i eksploataciju litijuma i bora na teritoriji Srbije. Zbog toga su Savez Ekoloških Orga-nizacija Srbije i udruženje Kreni Promeni organizovali kampovanje ispred predsed-ništva kao i kampanju prikupljanja 30.000 potpisa kako bi u Skupštini dali na pred-log Zakon o zabrani eksploatacije litijuma i bora.

Nakon intenzivne borbe koja je trajala skoro celu 2021. godinu i početkom 2022., a kulminirala masovnim blokadama sao-braćajnica, čini se da je ukidanjem uredbe o prostornom planu trenutna vlast samo pokušala da umiri građane i pacifikuje ak-tiviste pre aprilskih predsedničkih i parla-mentarnih izbora.

Izbori, rudarstvo, energetika i život-na sredina

Teme poput rudarstva, energetike i za-štite životne sredine po prvi put su zauzele značajno mesto na agendi političkih aktera u izbornoj kampanji. Ove teme su se našle u središtu debate jer je u međuvremenu porasla svest ali i problemi povezani sa za-štitom životne sredine, rudarstvom i ener-getikom. Da izbornu kampanju nije pre-krila agresije Rusije na Ukrajinu, ove teme

zauzele bi i značajnije mesto u debati.U debatama su se svi opozicioni akteri

izjasnili da su protiv eksploatacije litijuma i bora u lozničkom kraju, a kao razloge su navodili potencijalnu degradaciju životne sredine, ali i rudnu rentu koja je jedna od najnižih u Evropi, što bi doprinelo tome da se profit privatnog partnera uveća, dok bi sama država dobila manje novca. Članovi Srpske napredne stranke pokušavali su da naglase da je pitanje eksploatacije litijuma završena stvar i da ga neće biti, dok su opo-zicione partije insistirale da je projekat za-ustavljen samo do izbora i da je kompanija “Rio Tinto” zapravo nastavila sa otkuplji-vanjem zemljišta i pripremnim radnjama za otvaranje rudnika.

U kritikama rudarskih projekata jasno je vidljiv i ideološki profil različitih politič-kih aktera koji su učestvovali na izborima. Većina desničarskih kandidata je projekat kritikovalo iz perspektive davanja prava eksploatacije stranom investitoru da za-gađuje našu zemlju, uz fokus na opstanak stanovništva na selu i delimičnu romanti-zaciju života na selu. Levo-zelena koalici-ja Moramo čiji su članovi od početka bili uključeni u borbu protiv eksplaotacije li-tijuma i bora, fokus su stavili na problem neuključivanja građana u proces donošenja odluka, kao i na lošim zakonskim regulati-vama koje se ni ne poštuju.

Izbori održani 3. aprila ponovo su u parlament Republike Srbije doveli opozi-ciju, pa će u poslaničkim klupama sedeti predstavnici zeleno-leve koalicije Moramo, centrističke Ujedinjene opozicije Srbije ali i desničarske Dveri, Zavetnici i koalicija Nada, uz nastavak dominacije Srpske na-predne stranke i Socijalističke partije Sr-bije. Gotovo sve opozicione grupe koje će sedeti u parlamentu su se manje ili više otvoreno odredile protiv novih rudarskih projekata koji štetno utiču na životnu sre-dinu, ostaje da se vidi kako će delovati unu-tar parlamenta.

Ponovnim ulaskom opozicije u parla-ment porasla su i očekivanja za instituci-jonalno rešavanje pitanja održivog rudar-stva u Srbiji. Sa druge strane ostaju brojni aktivisti i lokalni pokreti koji su spremni da ukoliko se nastavi sa štetnim projektima podignu novu ekološku bunu sličnu onoj iz 1935. godine.

Predrag Momčilović je istraživač i novinar iz Beograda, njegov rad je fokusiran je teme političke ekologije, odrasta i zajedničkih dobara, jedan je od osnivača Platforme Za-jedničo i član redakcije portala Mašina

Phili

ppe

Alc

oy

14RES PUBLICA



Na mjestima nekadašnjih kina danas se nalaze prodavnice sportske opreme, ugostiteljski objekti ili zgrade, nekih više uopšte nema, a koncept nekadašnjih kina zamijenili su multipleksi koji na repertoarima nude tržišno isplative filmove i čija je osnovna svrha profit

Od mjesta socijalizacije do prostora devastacije

Pišu: Belma Buljubašić i Emina Adilović

Historija sarajevskih kina

polo, prvo bosanskohercego-

vačko kino, izgrađeno je 1912. godine u Miss Irbinoj ulici i u to vrijeme se smatralo jednom od najljepših kino

dvorana u Evropi. Kino je nakon Drugog svjetskog rata preimenovano u kino Par-

tizan, da bi mu nakon posljednjeg bh. rata ponovo vratili naziv Apolo. Danas ova kino dvorana nije u funkciji, ali je 2014. godine proglašena nacionalnim spomenikom Bo-

sne i Hercegovine.Zgrada Napretka je izgrađena 1913. go-

dine i u njoj se od 1915. godine nalazilo kino Imperijal, koje je u vrijeme socijalističke Jugoslavije nosilo naziv Romanija. I ovo kino je proglašeno nacionalnim spomeni-kom BiH i više nije u funkciji.

U periodu između dva svjetska rata u Sarajevu su izgrađena i kina Sutjeska i Tesla.

Ozbiljnija filmska produkcija u Bosni i Hercegovini počinje nakon završetka Drugog svjetskog rata 1947. godine kada je oformljeno preduzeće Bosnafilm. Me-

đutim, problemi su se pojavili na samom početku i to zbog veoma malog broja ljudi koji su bili osposobljeni za produkciju fil-ma. Malobrojna skupina profesionalaca je u vrijeme Drugog svjetskog rata podržava-

la Nezavisnu državu Hrvatsku ili su bili u ustaškoj ili njemačkoj vojsci.

Također, nije postojala ni akademija u kojoj bi se mogli školovati kadrovi koji bi ra-

dili na produkciji filma.Vlasti nisu željele da

se malobrojnim filmskim radnicima, koji su u međuvremenu pušteni iz zatvora, omogu-

ći samostalan rad, pa je na svakog radnika zaposleno po dva radnika UDB-e čiji je za-

datak bio nadziranje filmaša u radu. Tako su filmski radnici u BiH postali i oni koji nisu imali nikakve veze sa filmom.1

Bosanskohercegovački snimatelj Edu-

ard Bogdanić se prisjetio kako je Komitet za kinematografiju BiH osnovan odmah nakon rata u kojem je nastao i Bosna film. Samo osnivanje ovog Komiteta djeluje filmski. Salem Resulović okupio jedvade-

setak ljudi i svima odredio čim će se baviti – tonski snimatelj, snimatelj, mikroman, laborant, itd. iako ti ljudi to prije nikada nisu radili. Prva filmska kamera i dio teh-

ničke opreme su doneseni iz reparacije iz Njemačke.2

Udruženje filmskih radnika BiH osno-

vano je 1950. godine i zvalo se Savez film-

skih radnika. Brojalo je oko 20 članova. Naredne godine su filmski radnici prešli u slobodno zvanje, tražeći neki konkretniji posao na drugim mjestima, da bi se 1954. godine vratili i prihvatili status slobod-

nih filmskih radnika. Između 1956. i 1960. godine Savez se zvao Udruženje filmskih radnika BiH, i dobilo je i prvu filmsku stam-

benu zgradu, te je više od polovine članova Udruženja dobilo svoje stanove. Ipak, ne treba idealizovati status filmskih umjetni-ka i uopšte razvoj kinematografije iz ovog perioda, jer bilo je tu i mnoštvo problema.

U toku šezdesetih i sedamdesetih godina neki od problema bili su: neriješeno pita-

nje socijalnog osiguranja ovih umjetnika, problem integracije filmske proizvodnje, angažovanje nestručnog kadra jer su se producenti borili za jeftiniju produkciju, kao i samo školovanje filmskih kadrova.3

Komunisti su brzo shvatili značaj fil-ma koji je zastupao Lenjin navodeći da film daje dobre mogućnosti za tumačenje određenih ideja i ilustrovanje ideologije. Filmove je trebalo prikazivati masama lju-

di, što je podrazumijevalo i izgradnju kino dvorana.

Rekonstrukcija i izgradnja kina u Bo-sni i Hercegovini

U oktobru 1962. godine odlukom Skup-

štine opštine Centar formirano je predu-

zeće za prikazivanje filmova Sarajevo film. Ova odluka motivisana je željom da se u Sarajevu stvore bolji uslovi za razvoj repro-

duktivne kinematografije, što je svakako bilo u skladu sa potrebama masovne kultu-

re, a rascjepkanost kino mreže i dotrajalost i malobrojnost kino dvorana bili su ozbiljni problemi koji su onemogućavali da filmovi budu masovno gledani. Problem je bila i za-

starjela tehnika i loša organizacija unutar samih kina. U toku šezdesetih i sedamde-

setih godina radilo se aktivno na rješava-

nju ovih problema i otklanjanju poteškoća. Povećana su osnovna finansijska sredstva čak petnaest puta, a broj zaposlenih je sa 86 povećan na 120. U tom periodu izgrađe-

ne su nove kino sale: Dubrovnik, Kumrovec i Arena. U istom periodu rekonstruisana su sljedeća kina: Romanija, Partizan, Tesla, Kolobara i Igman i izvršena je djelomična adaptacija kina Dubrovnik, Radnik i Sutje-

ska. U toku rekonstrukcije kina Partizan izgrađene su poslovne prostorije od 600 kvadratnih metara, a u sva kina je instali-rana savremena tehnička oprema i bila je planirana izgradnja novih kina.4

Većina sadržaja tzv. domaćih filmova iz tih godina odnosila se na Narodno-oslo-

bodilačku borbu i jačanje socijalističkog društva. Film se smatrao i sredstvom za zabavu, ali i sredstvom edukacije pa se jako pazilo šta može ići u kino dvorane, jer je film također i veoma moćno sredstvo in-

doktrinacije. Stoga i ne čudi tadašnja praksa komuni-

sta o bunkerisanju svih filmova koji su ocije-

njeni kao nepodobni ili podrivački, odnosno da njihovi sadržaji mogu na bilo koji način ugroziti samoupravni socijalistički sistem. Kao što je bio slučaj sa rediteljima tzv. crnog talasa. Naravno da se u tome pretjerivalo i da je takav način obračuna s umjetnicima i cenzurisanje njihovih ostvarenja doprinio urušavanju socijalističkog sistema.

Repertoar kina i značaj Kinoteke BiH

Sama izrada kino repertoara bila je iza-

zovna. U BiH su smatrali da moraju biti ve-

oma oprezni pri biranju filmova koji će se puštati u kino salama, vjerujući i da filmovi moraju zadovoljavati idejne i estetske aspek-

te što je puno važnije od ekonomske sfere i da je teško doći do adekvatnog rješenja. U 1974. godini u sarajevskim kinima je pušta-

no 9% domaćih filmova, a ostali su bili iz inostranstva.5

U junu 1963. godine u Sarajevo je dobi-lo i Dvoranu Jugoslovenske kinoteke. Ipak, i tu je bilo brojnih problema, jer tehnički uslovi nisu bili na zadovoljavajućem nivou, a sama dvorana nije zadovoljavala potrebe. Bez obzira na to, sarajevska Kinoteka pred-

stavljala je veoma značajno mjesto okup-

ljanja građana. U prvih deset godina svog

postojanja prikazano je 10.298 filmskih projekcija, što je gledalo 976. 044 posje-

tilaca. Primjera radi, u 1966. godini je bilo 1177 projekcija i 140. 364 gledalaca. Reper-

toar je bio vrlo sadržajan – od Ejzenštej-novih filmova, sovjetskog klasičnog filma, italijanskog neorealizma, ciklusa filmova velikih reditelja, filmova o Tarzanu, crtanih filmova, kao i filmovima sa Gretom Garbo, Avom Garden i Kirkom Daglasom. itd.6

U osamdesetim godinama Sarajevo je imalo dvanaest kina i to nisu bila samo mjesta u kojima su se gledali filmovi. Bila su i mjesta susreta, obrazovanja i emanci-pacije, ali i različitih anegdota, naročito sa tapkarošima koji su ispred prodavali kar-

te.7 Prisjećajući se tadašnjih kino dvorana, redatelj Aleš Kurt osvrnuo se posebno na umjetnički repertoar kina Dubrovnik koje se nalazilo u prostorijama nedavno zatvo-

renog Cinema City-a. U njemu su u to vrije-

me prikazivani najbolji filmovi sa FEST-a, međunarodnog festivala u Jugoslaviji. Na ovaj način, Sarajevo je dobilo priliku pono-

vo proživjeti djeliće atmosfere, ushićenje i metež koji su vladali u glavnom gradu dr-

žave tokom prve dekade održavanja ovog festivala.

Pored toga, bilo je i kino Partizan gdje smo kao djeca tu gledali brojne akcione filmove, posebno sa Bruce Leejem. Kino je bilo uvijek puno, a ispred su bili tapkaroši. To su bili ljudi koji bi kupili prije skoro sve karte, preprodavali ih pred projekciju i tako zarađivali.

Kurt zaključuje da su se akcioni filmovi uglavnom prikazivali u kinu Partizan. Za ra-

zliku od kina Dubrovnik i Partizan, u Titovoj ulici i Imperijalu (Romaniji) igrali su uglav-

nom domaći filmovi koji su u tom momentu bili najpopularniji na jugoslavenskom po-

dručju. Pored ovih, Kurt priziva u sjećanje još nekoliko manjih kina gdje su prikazivani uglavnom komercijalni filmovi. Prije nego je srušeno i na njegovom mjestu napravljena nova zgrada sa drugom svrhom, jedno ta-

kvo kino Arena bilo je smješteno u općini Novi Grad. Tog kina se sjećam, jednom sam

išao tamo zato što je samo u njemu igrao prvi dio serijala Mad Max U Kinoteci u bivšoj ulici Đure Đakovića (današnjoj Alipašinoj ulici) posjetitelji su mogli gledati filmske klasike od početka dvadesetog vijeka, nijeme filmo-

ve i poznate filmove velikih redatelja, kao što je već navedeno.

Između komercijalizacije i nezavi-snosti

Gotovo sve kino dvorane nakon rata uništene su ili oštećene u potpunosti i za-

htijevale su značajna ulaganja za obnav-

ljanje opreme i prilagođavanje prostora prijašnjoj prikazivačkoj svrsi. Niti jedno od ovih kina danas više nije u funkciji, a pro-

stori nekih od njih, poput navedenog kina Dubrovnik ili kina Tesla, neko vrijeme ima-

li su istu namjenu, ali u novom obliku; Du-

brovnik postaje Cinema City, a kinodvora-

na Tesla pretvorena je u Art kino Kriterion. Ipak, čak i na mikroprimjeru ovih mjesta moguće je uočiti općenita kretanja tržišta koja su, između ostalog, uslovila i stanje, način poimanja i korištenja kinodvorana, te doživljaja gledanja filmova.

Nakon što su Fondaciju Kriterion oformili Young Urban Achievers s ciljem osnivanja prvog Art House kina u Bosni i Hercegovini po uzoru na Kriterion u Am-

sterdamu, nekadašnja singl dvorana kina Tesla pretvorena je 2006. godine u Art kino Kriterion. U njemu su prikazivani tzv. umjetnički programi za čiju je produkciju i postprodukciju uglavnom potrebna finan-

sijska pomoć pojedine države ili nacional-

A

15RES PUBLICA



ne kinematografije, te je održavanje kon-

tinuiteta samim time otežano, a opstanak kina doveden u pitanje nekoliko godina nakon otvaranja. S druge strane, u prosto-

ru prijašnjeg kina Dubrovnik otvoreno je multiplex kino Cinema City. Koncept mul-tiplex kina odgovara viđenju kinozabave kao značajnog produžetka konzumeristič-

ke kulture, savremene filmske industrije i komercijalnog tržišta.

Poredeći sadašnja stanja u kojima se nalaze prostori tadašnjih kina Tesla i Dubrovnik, postaje jasno ne samo kako je tokom poslijeratnih godina u Sarajevu trajala borba između komercijalizacije i nezavisnih filmskih programa kina u Sa-

rajevu, već i utjecaj univerzalnih svjetskih kretanja filmske industrije i pandemije od kojih na koncu nisu pošteđeni ni art programi, a ni komercijalna industrija. Potvrdivši dugogodišnju bojazan uprave dioničkog društva za kinematografsku dje-

latnost o neodrživost nezavisnih kina, Art Kino Kriterion zatvoreno je 2018. godine, a pokleknuvši pred posljedicama pande-

mije virusa COVID-19, zatvoreno je i kino Cinema City. Ipak, slučaj kina Kriterion ostao je zapamćen, posebno među mla-

đim generacijama, kao znakovit posljednji korak gašenja nezavisne kulturne scene u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Mirsel Smajić, bivši zaposlenik Art kina Kriteri-on, prisjetio se koncepta prostora koji je bio bio mjesto gdje su studenti sticali prva radna iskustva: „Organizacija obavljanja po-slova u Kriterionu predstavljala je specifičan način rada što je mnogima služilo kao značaj-na odskočna daska za kasnije lakše nalaženje poslova. Ideološki, to je bilo mjesto otvoreno svima i svemu, siguran prostor za omladinu, tu nikakav vid diskriminacije nije postojao i zato je kasnije dobio etiketu gay bara“. U Kri-terionu se održavao i Međunarodni festival queer filma Merlinka koji je pokrenut u Be-

ogradu 2009. godine, a ideja festivala je pro-

mocija filmova koji se bave LGBTI temama.Smajić je istaknuo kako je Kriterion

posebnu dobru saradnju uspostavio sa kulturnim i filmskim manifestacijama po-

put MESS teatarskog festivala ili Sarajevo Film Festivala čiji su se programi održavali upravo u ovom prostoru. Govoreći o borbi sa komercijalizacijom i neuslovnim uvje-

tima rada, razlog zatvaranja nije bilo loše poslovanje, već dug prema osnivačima koji su plaćali troškove boravka prvih sedam godina u ovom prostoru. Nakon prestanka sedmogodišnje potpore, nastupio je proces vraćanja dugova i istovremeno plaćanje vi-soke rente. „Bio je kreativan prostor, epicen-tar alternativne scene koji je davao platfor-mu mladim ljudima da steknu nove vještine, nauče raditi u korporativnom smislu, te da imaju sigurno mjesto za izražavanje vlasti-tih interesovanja na izložbama, svirkama i konferencijama. Ipak, zbog korupcije, nemo-gućnosti vraćanja duga holandskim osniva-čima, plaćanja visoke rente, gomile neplaće-nih računa i neisplaćenih honorari koje su radnici čekali, odlučeno je da je jedini biznis plan koji se može izvesti zapravo zatvara-nje i odlazak u stečaj“, prisjeća se Smajić.

Od emancipacije do deemancipacije

Spomenimo na kraju i sudbinu ostalih sarajevskih kina. Krajem 2018. godine u prostorijama Imperijala je otvoren Brew Imperial Society (BIS) najavljen kao plat-

forma za edukativne i kulturno-zabavne sadržaje, odnosno za koncerte, izložbe, nastupe stand-up komičara, filmske pro-

jekcije, pozorišne predstave i edukacije u kombinaciji s kreativnom i raznovrsnom ugostiteljskom ponudom.8 Međutim,

pandemija COVID-19 je dovela do zatva-

ranja BIS-a, pa je u decembru 2021. godi-ne u ovom prostoru otvorena prodavnica sportske opreme Intersport, što je izazvalo burne reakcije dijela građana Sarajeva na društvenim mrežama, prvenstveno onih kojih su u vrijeme Jugoslavije posjećivali ovo kino.

Kino Prvi maj je danas kino Bosna, ali se unutra već godinama ne prikazuju fil-movi, sada radi kao ugostiteljski objekat. Kino Radnik je odavno zatvorilo svoja vrata, pa mlađe generacije vjerovatno i ne znaju šta se nekada nalazilo u toj zgradi.

Kino Arena je zapaljeno u ratu i nije obnavljano, a kino Kumrovec je srušeno i na njegovom mjestu je napravljena po-

slovno-stambena. Na Ilidži je radilo kino Igman, a u Vogošći kino Vogošća i niti jed-

no više ne postoji.9

Sarajevska Kinoteka nema riješeno pi-tanje trajnijeg finansiranja, a zgrada svake godine sve više propada. U BiH se godišnje u prosjeku snimi jedan film, što zvuči nere-

alno za državu koja ima najbolji regionalni festival – Sarajevo film festival i čiji su re-

ditelji dobitnici brojnih prestižnih filmskih nagrada uključujući i Oskara Danisa Tano-

vića i Zlatnog medvjeda Jasmile Žbanić. Kina već odavno nisu mjesta socijaliza-

cije, vlasti u BiH ne prepoznaju potencijal filmske umjetnosti, a zgrade kino dvorana ili su zapuštene ili je došlo do prenamjene prostora.

Odlazak u kino više nema edukacijski potencijal, a repertoari su prepuni komer-

cijalnih spektakularnih filmova čije sadr-

žaje većina gledatelja zaboravi odmah po izlasku iz kino dvorane. Moglo bi se reći da im takvi filmovi uglavnom služe kao kratkoročni bijeg od svakodnevnice. Mala kina odlaze u historiju, a umjesto njih imao multiplekse u privatnom vlasništvu čija je osnovni i jedini pokretač profit. Jedino kino koje koliko-toliko podsjeća na prijašnja sarajevska kina je Meeting point čiji se repertoar razlikuje po tome što donosi i nagrađivana filmska ostva-

renja, ali i filmove raznovrsne tematike i iz različitih evropskih i svjetskih kine-

matografija, ne samo holivudske spekta-

kle i filmove svjetski popularnih redite-

lja. Međutim, broj posjetilaca na takvim projekcijama je jako često jednocifren.

Belma Buljubašić je vanredna profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

Emina Adilović je informacijska eksperti-ca i istraživačica na Institutu za društve-

na istraživanja Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

1 Buljubašić, B. 2019. Film Azra: Emancipacija muslimanke u 20. vijeku, Antropologija 19 (1), 9-33

2 Iz filma Mustafe Mustafića, Slike iz života BH filma, 2021.

3 Udruženje filmskih radnika, Sineast, 01.08.1974., str. 32

4 Sarajevo film, Sineast, 01.08.1974., str. 425 Isto6 Jeremić, Ratomir: Dvorana Jugoslovenske ki-

niteke Sarajevo, 7 https://www.klix.ba/magazin/film-tv/tu-

zna-sudbina-sarajevskih-kina-od-12-prije-

ratnih-kultnih-okupljalista-danas-posto-

je-tek-cetiri/1710050618 https://sarajevo.travel/ba/tekst/u-saraje-

vu-otvoren-bis-bivse-kino-imperijal/7099 https://sindikalizacija.wordpress.com/2018/

02/05/gradska-kina/

Iako već godinama visoko kotiran na listama najboljih jugoslovenskih i srpskih filmova svih vremena, i prvi srpski film kom je u novom milenijumu urađena nova, restaurirana 35mm kopija, Skupljači perja (1967) Aleksandra Saše Petrovića je film o kom su srpska filmska kritika i publicistika u 21. veku retko govorile sa zrnom analitičke soli.

Skrivano naličje socijalizma ili nešto mnogo dublje od toga?

Piše: Ivan Velisavljević

Sakupljači perja

revashodno ideološkim, a ne filmološkim čitanjem, posta-

la je kanonskom interpreta-

cija po kojoj je tamni svet siromaštva iz Skupljača perja u stvari svet socijalističke Jugoslavije, njegovo skrivano naličje. Skupljačima perja je tim čitanjem, uporno ponavljanim i retko variranim, onemogućeno da imaju i univerzalnija, kompleksnija značenja i poente, iako za to daju mnogo više dokaza nego za, u osnovi banalnu, antikomunističku poruku o cr-

nilu socijalizma, njegovom mračnom bez-

božništvu i naličju ideološke slike o sreći kreirane u medijima i govorima političara.

Nekonvencionalnost filma

U ideološkoj euforiji nekako se zabo-

ravilo šta su Skupljači perja – da nije reč o klasičnom fabularnom filmu realističkog prosedea, već eklatantnom primeru mo-

dernističke poetike. Skupljači perja su film elipsi i fragmentarne naracije, gde nema konvencionalnog pristupa montažnom ri-tmu: nema kratkog produžavanja scena da

bi se gledalac orijentisao i odmorio, nema zatamnjenja/otamnjenja, klasičnog struk-

turiranja sekvenci i scena koje se uzroč-

no-posledično nadovezuju i grade tenziju do klimaksa, već je reč o fragmentiranoj strukturi, scene se nižu eliptično, svedeno, brzo, uz određene procepe koje gledaloci moraju popunjavati da bi razumeli šta se događa. Ali da bi popunili te procepe, gleda-

ocima nije dovoljna sama fabula – oni mo-

raju obratiti pažnju na vizuelni stil kojim je priča uobličena i moraju taj stil tumačiti. Na primer, insistiranje na portretima, na ekspresiji lica, upadljivim krupnim plano-

vima, u kontrastu sa totalima ravničarskog pejzaža Vojvodine u kom se odigrava priča o sukobu dvojice Roma, skupljača perja, su-

geriše sudar ljudske drame, zasnovane na iracionalnosti čoveka koji se zbog ljubavi predaje nasilju i smrti, sa lirskom melan-

holijom prirode i patetikom blata. To suprotstavljanje dva različita plana

bilo je deo autorske namere, o čemu sve-

doči direktor fotografije Skupljača perja Tomislav Pinter, kada obrazlaže upotrebu uskougaonih objektiva i difuznog svetla,

P

16RES PUBLICA



kao i izbor kolorita – „isprane“, monohro-

matske slike sa tek povremenim živim bo-

jama, kako bi se naglasila dinamika odnosa karaktera i ambijenta u kom žive:

„Kad smo otišli na lokacije vidjeli smo da Romi imaju interesantan odnos prema boji. Oni te kućice izvana farbaju u bijelo, unutra imaju puno šarenila i njihova odje-

ća je jako šarena. Tako da sam Saši rekao da mene stalno nešto vuče da idemo sni-mati monokromatski, bez oštrih linija i oštre definicije boja nego da to sve skupa bude mekano, nekako pretopljeno jedno u drugi. Meni se činilo da bi svo to šarenilo koje oni imaju na sebi i oko sebe dobilo jedan preslatki okus kada bismo smimali tako da ono u punom sjaju izađe van. (...) I u interijeru sam uvijek dodavao malo dima tako da mi tu oštrinu koju bih eventualno dobio s reflektorima malo smanji. Plus je-

dan vrlo diskretni difuzni filter.“ Glavni lik, Beli Bora, u filmu je i vođen

tako da nam sugeriše pomenuto značenje. Belog Boru vidimo kao impulsivnog, iracio-

nalnog tipa bez mnogo skrupula: već u prvoj sceni ljubi mladu Tisu u kolima, daje joj pare bez pogovora, trguje i mulja prilikom trgo-

vine, pijanči u kafani, napada ženu kolege Đerđa dok ovaj pijan spava, potom na kar-

tama prokocka sve pare, ostane i bez odela, i go do pojasa odlazi da proda televizor, dok za njim bogorada njegova supruga, vodeći sitnu decu. Dramaturška ekspozicija u kojoj se postavlja takav lik kulminira na trećini fil-ma čuvenom scenom Borinog derta u kafani, kada trešten pijan razbija čaše šakama, kr-

vav šeta po kafani, plače, grli pevačicu i pada u trans od pesme o lutanju drumovima na kojima postoje čak i srećni Romi.

Film o palom svetu, a ne samo palom socijalizmu

Čini se, prema tome, da bi od priče o „naličju socijalizma“ suvisliji bio pokušaj tumačenja Skupljača perja na osnovu re-

ligioznih, hrišćanskih motiva kojima film obiluje. U tom ključu, Petrovićev film nije samo priča o konkretnom palom čoveku – Belom Bori, niti o „palom“ svetu jugoslo-

venskom socijalizma, već o palom svetu uopšte, jednom realistički prikazanom, ali u nameri metaforičkom i mitologizovanom ambijentu, u kom je kupoprodaja sve, u kom ne postoje svetinje kojima se ne može trgovati, i u kom dominiraju nasilje i smrt.

To ne znači da su Skupljači perja film koji propagira religiju, niti film koji je ostrašćeno napada: on je naprosto temati-zuje. Tako se može posmatrati i lik veselog popa, žovijalnog oca Paje, koji voli sve što vole mirjani, pokazuje pravoslavnu prize-

mnost i narodski duh pravoslavlja (o koji-ma je još Pavle Florenski pisao sa izvesnom naklonošću), ali i nemoć da crkva i svešten-

stvo ponude neko smisleno uputstvo za ži-vot i spasenje destruktivnom Bori.

U takvo tumačenje Skupljača perja treba krenuti, čini mi se, upravo od stilske

dvojakosti filma, jer Skupljači perja zaista stoje između neorealističke priče o životu Roma, koja se (pre)često tumačila kao crna slika „naličja socijalizma“, i simboličke, skoro mitske priče smeštene u egzotizovan ambijent. Kad tako gledamo Skupljače, oni postaju prilično intrigantan primer onog tipa modernističkog filmskog stila koji Andraš Balint Kovač u knjizi Screening Modernism: Eurpoean Art Cinema 1950-1980 zove ornamentalnim, a čiji su izvori u „nacionalnom folkloru ili u religijskom/mitološkom kontekstu“, i čija je težnja da se „prikažu emocije i psihološka stanje koja se ne mogu izraziti prikazom obične stvarnosti“. Smatrajući da su takvi filmo-

vi najčešće snimani u Istočnoj i Srednjoj Evropi, i da su to najvredniji doprinosi ovih regiona svetskom filmu, Kovač o njihovom tradicionalizmu, tj. upotrebi folklornih ele-

menata, piše sledeće:„Tradicionalizam u ovom slučaju ne

znači puko predstavljanje folkornog okru-

ženja, što očigledno nije modernistička specifičnost. To znači predstavljanje tra-

dicionalnih mitova preko njihovih ka-

rakteristika koje su podložne nekoj vrsti modernističke, apstraktne, subjektivne, samosvesne i samorefleksivne stilizacije - drugim rečima, u pitanju su elementi koji se ne odnose na vezu mita i stvarnosti, već na generalne kulturne arhetipove. Reflek-

sivni karakter ovih modernih folklornih filmova se manifestuje činjenicom da oni nemaju nameru predstaviti folklor ili tra-

dicionalnu mitologiju kao stvarno posto-

jeći kulturni univerzum. Oni ih predstav-

ljaju kao izvor tradicionalnih vrednosti i obrazaca ponašanja, ukratko, bazičnih mentalnih struktura. Najčešće se razvija-

ju oni elementi nacionalnog folklora koji se odnose na fantazije i nesvesno.“

Čini se da je u Skupljačima perja kombi-novan upravo tobož realistički, „folklorni“, etnografski štimung romskog miljea, sa mitološkim i religijskim značenjima priče o dva trgovca (anđeoskim) perjem gusaka, Mirti i Belom Bori, koji se bore oko mlade devojke Tise, nazvane po velikoj panon-

skoj reci, koja deli Bačku i Banat. Ideja te mitske etnografije jeste upravo da se pri-kažu neke bazične mentalne strukture i arhetipovi: dert, inat, srljanje u propast, čak i užitak u nesreći. Baš kao kad đavoli uđu u čoveka i vode ga u bezdan, o čemu govori moto iz Jevanđelja po Luki kojim film počinje. S jednom važnom razlikom: u biblijskoj epizodi Isus otera đavole u svi-nje i izleči besnog čoveka, a kod Petrovića ta vrsta mesijanskog spasenja ne postoji. Beli Bora postaje ubica i nestaje netragom, Mirtino telo policija pronalazi u zaleđenom jezeru, Tisa kaže policiji da nije videla Boru i da je ne zanima gde je otišao, i film se zavr-

šava romskom muzikom što potcrtava tugu kišnih i blatnih predela Vojvodine kojima je film i počeo. Tako prikazan vojvođanski ambijent na taj način je naglašen, istaknut, s težnjom da se učini i autentičnim, skoro

Impressum:

Direktori publikacije:

Gazela Pudar Draško i Ivica Mladenović

Glavni urednici:

Filip BalunovićDijana Ćurković Jasmin Hasanović

Redakcija:

Minel AbazEmina Adilović Belma Buljubašić Ivan ĐorđevićAnkica ČakardićAbdullah Sencer

Gözübenli Predrag MomčilovićAdna MuslijaVinko Korotaj Drača

Lejla KusturicaRade PantićVerica RekićHana SamaržijaAdriana Zaharijević

Naslovna ilustracija: Dolores Mrnjavac

Prelom:

Nikola Križanac

Ova publikacija je nastala u okviru projekta Academic Engagement for Democracy in SEE

koji realizuje Institut za demokratski angažman jugoistočne Evrope, u partnerstvu sa Institutom za filzofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu i Centra

za napredne studije jugoistočne Evrope Sveučilišta u Rijeci, a uz podršku Fondacije braće Rokafeler.

Stavovi izrečeni u tekstu predstavljaju isključivo stavove autora.

Centar za obrazovne inicijative Step by Step i Zajednica inovativnih nastavnika/ca podržali su ovaj broj Res Publice. Mi smo mjesto na kojem se skupljaju ljudi, rađaju ideje, kako bismo stvarali dobro obrazovanje i čuvali radost djetinjstva za svako dijete. Naše mjesto susreta je www.inskola.com i dobrodošli ste! #nastavnicisuvažni

naturalističkim, ali i da se univerzalizuje, izdigne od običnog, o čemu govori baš upo-

treba različitih snimateljskih tehnika koje pominje Tomislav Pinter.

U vrtlogu poznog „novog talasa“

Kada se posmatra u kontekstu jugoslo-

venskog novog filma i evropskog moder-

nizma, Petrovićev autorski put u tom pe-

riodu vrlo je znakovit. Petrovićev naredni film, Biće skoro propast sveta (1968), bio je jedan od povoda za nastanak etikete „crni talas“, doživeo je žestoka osporavanja i nije bio ni blizu uspeha Skupljača perja, dok se nekoliko godina kasnije, tokom 1971., za-

huktavao i čuveni „slučaj Plastični Isus“, koji će Petrovića dovesti u nemilost i nate-

rati ga da emigrira. Petrović je, međutim, i u razvoju svo-

je poetike dospeo u neugodnu poziciju – od početnog, dosta radikalnog moder-

nističkog stila iz ranih 1960-ih, u urbanim melodramama Dvoje (1961) i Dani (1963), Petrović je veći uspeh doživeo daleko kla-

sičnijim filmom Tri (1965), da bi najveća priznanja i nagrade osvojio Skupljačima perja, koji su se odlikovali spojem etno-

grafskog naturalizma i modernizma, tzv. ornamentalnim stilom, modernistički ispričanom, iako klasično postavljenom, pričom smeštenom u svet vojvođanskih Roma. No, Petrovićev naredni pokušaj sinteze klasične naracije i modernističkog ornamentalnog stila, prikaza stvarnosti u stilizovanoj formi kojom se teži metafori, uz naglašeniju društvenu angažovanost, pomenuti Biće skoro propast sveta, nije dao tako dobre rezultate. Petrović je mo-

rao osećati izvesnu frustriranost usled izostanka velikih priznanja kritike i publi-ke, ali i zbog društvenih sukoba u kojima

se našao. Kritičar Slobodan Novaković pi-sao je 1967. godine da će Petrovićev slede-

ći film, nakon Skupljača perja, biti veliko iskušenje za reditelja, ali i za jugosloven-

sku kinematografiju, jer će Petrović, zbog razvoja svog stila, morati da usaglasi „me-

taforičku intelektualnu strukturu sa sliko-

vitim prikazivanjem autentične realnosti“. Čini se da je Novaković bio u pravu, ali da su i pristrasni, pomalo isključivi kritičarski zahtevi poput njegovog doprineli da isku-

šenja budu prevelika i da se početak sloma jugoslovenskog novog filma, u estetskom i političkom smislu, dogodi sa Biće skoro propast sveta.

U stvari, prava usklađenost „metafo-

ričke intelektualnosti“ sa „slikovitim pri-kazom autentične stvarnosti“ dogodila se u Skupljačima perja: mnoga naredna dela jugoslovenskog novog filma, što zbog zamora poetike, što zbog naelektrisanih političkih okolnosti, mnogo su više posta-

jali neskladne celine u kojima se „slikoviti prikaz stvarnosti“ pretvorio u preteranu, grubu naturalističnost, a „metaforična intelektualna struktura“ u jednosmerne političke poruke u kojima je potencijalna širina značenja bivala svesno potisnuta, što od kritičara, što od samih filmaša.

Najveća šteta od takvog razvoja doga-

đaja počinjena je upravo filmovima poput Skupljača perja, koji su se počeli tumačiti kao i drugi primeri poznog novog talasa jugoslovenskog filma: isključivo ideološ-

ki, i to uz bavljenje njihovom (političkom) sudbinom u stvarnosti, a ne njihovim unu-

tarfilmskim karakteristikama.

Ivan Velisavljević je urednik arhiva medija Doma kulture Studentski grad

Phili

ppe

Alc

oy

Jugoslavije. Zatim su kod svečane tribine maršala Tita dočekali i pozdravili predsjed-nik Prezidijuma Sabora nr Hrvatske Vicko Krstulović, članovi Prezidijuma, članovi Vlade nr Hrvatske, članovi ck kp Hrvatske i predstavnici Armije. Tu su bili i članovi delegacije belgijske Socijalističke partije, koja se nalazila u posjeti Jugoslaviji.

Veliki narodni miting otvorio je pred-sjednik Kotarskog narodnog odbora Gline Simo Todorović kraćim govorom u kojem je izrazio radost Hrvata, Srba i Muslimana zbog Titovog dolaska na proslavu Dana ustanka u Glinu. Nakon silnih ovacija, srdačno pozdravljen odobravanjem i klica-njem uzeo je zatim riječ maršal Tito, koji je održao svoj govor.

‘Drugovi i drugarice, prošlo je 11 godina od onih mučnih dana kad je baš na ovom mjestu, na kome mi danas održavamo ovaj veliki zbor, tekla krv nevinih žena, djece, staraca i drugih zdravih ljudi. Nekoliko koraka odavde meni su drugovi pokazali ruševine jedne zgrade crkve u kojoj je po-klano 900 ljudi za jedan dan. Pozvali su da ih prekrste u katoličku vjeru, a zlikovci su ih poklali.’ ‘... Razumije se’, rekao je Tito, ‘ne

može biti ni riječi o tome da mi dozvolimo da ti grobovi zarastu travom i da ih se mi ne sjećamo.’

U nastavku govora Tito je rekao da su ‘strašni dani koji su pogodili našu zemlju s najezdom okupatora i dolaskom na vlast domaćih izdajnika – a naročito ovdje u Hrvatskoj strašnih krvopija ustaša, na čelu s Pavelićem – ostali kao najstrašnija ljaga u historiji naših naroda i kao vrlo teško sjećanje.’ Tito je zatim rekao kako je usta-šama raspirivanje mržnje ‘između Srba i Hrvata, između braće, koju nije ništa di-jelilo nego to što su bila raznih religijskih ubjeđenja’ omogućilo da vladaju. ‘Ustaše su to pokušali da ostvare 1941. godine na najdrakonskiji, najzvjerskiji način putem istrebljivanja čitavog jednog naroda, to jest Srba u Hrvatskoj. Ali, drugovi’, rekao je Tito, ‘u Hrvatskoj je postojao još onaj duh koji se vjekovima stvarao. Hrvatska nije bila Pavelićeva Hrvatska, bez obzira na to što su je tjerali u tom pravcu. Pavelić je bio omraženi ubica. I baš zato su se u Hrvatskoj našle hiljade i deseci hiljada naprednih ljudi na čijem čelu je stajala Komunistička partija, koji su pošli zajedno sa Srbima u borbu da spasu svoju čast i da spasu opstanak naših naroda’ (povici: Ži-vjela Komunistička partija!). Ovaj dio go-vora Tito je zaključio riječima da ‘ustanak u Hrvatskoj ima tu osobinu da je najviše pridonio u pogledu stvaranja bratstva i jedinstva između Srba i Hrvata.’ (Živjelo bratstvo i jedinstvo!).

‘Drugovi i drugarice ... Baš zbog toga mi tu najveću tekovinu moramo čuvati, da naša zemlja nikada više ne doživi takvu katastrofu’, naglasio je Tito. ‘Ipak, ima još i danas pojedinaca koji gledaju unatrag, ima nenarodnih ljudi, koji iz bilo kakvih

pobuda, podstrekivani iz inozemstva ili od onih koji su zbačeni s vlasti, ponovo, i ne samo ponovo nego sistematski, čas jače, čas slabije, nastoje da ubace kamen smutnje u redove naših naroda, to jest da siju šovini-zam. Gonite iz svojih redova takve ljude! Mi nećemo više bratoubilačkog rata! Mi smo jedna čvrsta socijalistička zemlja, mi smo stvorili potocima krvi jedno novo društvo

– socijalističko društvo. U socijalističkom društvu nema nacionalne mržnje, jer nema ni nacionalnog ugnjetavanja. Kod nas je riješeno i nacionalno i socijalno pitanje. Mi imamo pred sobom perspektivu sretne budućnosti, mi imamo pred sobom velike zadatke koji su zajednički svakome: i Srbinu i Hrvatu, i Slovencu i Makedoncu, i Bosancu, i Crnogorcu. Svima leži isto na srcu i na umu: da stvorimo ljepšu i sretniju buduć-nost za sadašnje i buduća pokolenja. Nema više nacionalne mržnje i ne smije da je bude!’ (Tako je! Skandiranje: Heroj – Tito!).

Govoreći o nacističkom vođi Hitleru, Tito je rekao da je on

‘favorizirao Pavelića, mesara Pavelića koji je ubijao ljude na stotine i hiljade, Pavelića zvjer,

Pavelića izdajnika, koji je prodao komad po komad naše zemlje, koji je dao Dalmaciju fašističkoj Italiji ... Mi smo morali da se borimo i protiv Nijemaca i drugih okupa-tora i izdajnika, a u isto vrijeme, da narodu uporno objašnjavamo o čemu se radi. Morali smo objašnjavati narodu da oni idu za tim da naša zemlja ne bude nikad više jedin-stvena, da se radi o tome da se u ovom dijelu Evrope stvori teren na kome će vječito biti trzavica, međusobne borbe i istrebljivanja. To je odgovaralo fašističkoj ideologiji. Radi-lo se o tome da se putem jednog izdajnika u Hrvatskoj – a takvi su bili i Nedić u Srbiji i Rupnik u Sloveniji – unište svi progresivni i napredni elementi’, rekao je Tito.

On je u nastavku svog govora rekao da ‘nije samo Pavelić klao i ubijao Srbe. On je ubijao i najbolje i najprogresivnije sinove Hrvatske. Mnogobrojni logori u našoj zemlji, kao Jasenovac, Gradiška, i tako dalje, krvavi su svjedoci strašnih krvoprolića i svih mogućih perfidnih metoda u ubijanju ljudi. Tu su ginuli zajedno i Srbi i Hrvati. Tu se radilo ne samo o nacionalnom istre-bljenju drugog naroda, nego o istrebljenju svih progresivnih ljudi, naprednih ljudi, komunista, koji su težili nečem boljem od onog što je bilo’, rekao je Tito, i dodao: ‘Mi nismo sijali nacionalnu mržnju. Tamo gdje su Hrvati, Srbi i Muslimani bili zavedeni, mi smo im objašnjavali da tako ne rade, jer će to biti zlo za budućnost naših naroda. Nisu krivi čitavi narodi zbog malog broja izdajnika u njihovim redovima. Krivce treba tražiti u onoj kliki koja je vladala i koja je stvarno kriva, a ne u čitavom narodu.’ U nastavku svog govora Tito se dotaknuo unutarnje političke situacije

u Jugoslaviji (industrijalizacija zemlje, seljačke radne zadruge, status boraca), ali i vanjskopolitičke. Spomenuo je američku vojnu pomoć i polemički se osvrnuo na loše odnose s Italijom, u vrijeme jugosla-venskog približavanja Zapadu. Zatim je govorio i o prijetnjama s Istoka. ‘Mi smo danas, drugovi i drugarice, gospodari na svom vlastitom tlu. Mi se borimo, radimo i mučimo kako znamo i koliko možemo. Ali, mi smo sretni što ne moramo da pitamo sovjetskog ambasadora: ‘Kako eto bude zdjelano, kak dolžno bit zdjelano’, to jest

‘Kako treba da uradimo?’ Ne, mi hoćemo da radimo onako, kako sami mislimo da treba i kako je za naš narod najkorisnije.’ (Tako je! Skandiranje: Tito – ck).

Završavajući svoj govor, maršal Tito se ponovo osvrnuo na Dan ustanka naglasiv-ši: ‘Nama je potrebno ovo veliko revolu-cionarno djelo – jedinstvo naših naroda

– zalog budućeg našeg života, cjelokupnog našeg rada, i razvitka naše zemlje. ... U ime Vlade fnrj, ja s ovog mjesta upućujem hrvatskom narodu, svim trudbenicima, moje najsrdačnije pozdrave i najbolje želje za svestrani razvitak (oduševljeno odobravanje i klicanje Titu). Želim da ulo-žite sve svoje snage da u buduće što lakše savladamo poteškoće koje stoje pred nama. Neka živi Narodna Republika Hrvatska! (Pljesak!) Neka živi Federativna Narodna Republika Jugoslavija!’ (Dugotrajno odo-bravanje i skandiranje Tito – Partija!).

Poslije mitinga, srdačno ispraćen od ogro-mne mase ljudi, maršal Tito i ostali gosti krenuli su u dom Partizana u Omladinskoj ulici. Tamo je u 11 sati u čast maršala Tita, domaćih i stranih gostiju, priređen svečani ručak kojem su također prisustvovali rodi-telji i bliski rod narodnih heroja Vasilja Ga-ćeše, Nikole Demonje i Ilije Španovića, kao i drugi predstavnici naroda ovog kraja, Armije i Partije. Prije ručka, maršala Tita pozdravili su pioniri Borjanka Meandžija, Veljko Martinović i Vlado Dekanić i predali mu cvijeće, dok je prvoborac Mile Petrović iz Brezovog Polja predao maršalu Titu narodno odijelo – dar naroda ovog kraja.

Maršal se zahvalio na poklonu i zdra-vicama, te potom istaknuo značenje ova-kvih proslava za čuvanje spomena na teške dane kroz koje je naš narod prošao u svojoj historiji. Za vrijeme ručka, također su na želju prisutnih govorili Aleksandar Ran-ković i Vladimir Bakarić. U 13 sati maršal Tito uputio se na željeznički kolodvor i sa pratnjom napustio Glinu. Već sutradan svi vodeći listovi donijeli su opširne izvještaje s velike proslave Dana ustanka u Glini, a tim povodom snimljena je i dvominutna reportaža Filmskih novosti, koje su redo-vito pratile i izvještavale o aktivnostima i putovanjima jugoslavenskog državnika.

■ Igor Mrkalj

U Hrvatskoj su se našli deseci hiljada naprednih na čijem čelu je stajala Komu-nistička partija, koji su pošli zajedno sa Srbima u borbu da spasu opstanak naših naroda

Mi smo sretni što ne moramo da pitamo sovjetskog ambasadora: ‘Kako treba da uradimo?’ Ne, mi hoćemo da radimo onako, kako sami mislimo da treba

Okupilo se stotinjak hiljada ljudi iz Hrvatske i BiH

Okupljeno mnoštvo prati govor (gore)

Ustanak u Hrvatskoj je najviše pridonio stvaranju bratstva i jedinstva (dolje)

5KRONIKANovosti #1180, petak, 29. srpnja 2022.

Средства за Барању

Дана 12. маја ове године Министарство просторнога уређења, градитељства и државне имовине објавило је јавни позив за суфинан

цирање пројеката за поти-цање развоја комуналног господарства и уједначавање комуналног стандарда у 2022. години. Међу номинираним и одобреним пројектима било је и осам из барањских опћина и Града Белог Ма-настира, за које је Министарство укупно издвојило 710.000 куна. Град Бели Мана-

стир добио је 50 хиљада за јавну расвјету, Опћина Биље за уређење Дубровачке улице 120 хиљада, Опћина Дарда 100 хиљада за комуналну косилицу, Опћи-на Драж 120 хиљада за уређење гробља у Батини. Опћина Јагодњак добила је 50 хиљада за реконструкцију плочни-ка, Кнежеви Виногради 50 хиљада за мини-ровокопач, Опћина Петловац 120 хиљада за јавну расвјету у Барањском Петровом Селу те Опћина Поповац 100 хиљада за уређење друштвеног дома у Брањини. У натјечају није учествовала само Опћина Чеминац.

■ Ј. Недић

Вјежбаоница за студенте

Загребачки Учитељски факултет у сарадњи са ош Људевита Модеца из Криже-ваца, одлучио је у Подручној школи Војаковачки Осијек

отворити вјежбаоницу за студенте који се школују за учитеље. У Вјежбаоници би се практицирао рад у комбинацији с вишеразредном наставом која у осјечкој школи успјешно функционира више од 30 година. Овај модел учитељског рада до сада се показао изузетном добрим, а по њему је познат садашњи осјечки учитељ Тихомир Плеше. Он је с комби-нираним разредним радом почео још 90-тих година одмах након завршеног Учитељског факултета. До сада је успио образовати више генерација и због тога је стекао велико поштовање мјештана.

— Четвероразредна комбинација рије-ткост је у нашем образовном суставу, али су мале сеоске школе каква је наша, важне за задржавање младих обитељи на селу. Школска зграда изграђена је 1936. и средишње је мјесто друштве-ног живота села. Студенти који ће бити учитељи одрађују праксу у нашој школи, у комбинираним разредним одјелима – рекао је Плеше.

■ З. В.

ИНФО

У част Дана антифашистич-ког устанка, некадашњег празника бивше државе, делегација антифашистичке удруге из Вараждинске жу-

паније (зуаба), заједно с представници-ма локалне власти Општине Кнегинец и саборском заступницом Барбаром Антолић Вупора (сдп) обишла је спо-

Десету годишњицу од оснивања, Удружење за рурални туризам ‘Ђола’ из Дарде обележава предста-вљањем мобилне игре

‘Mystical Baranja’ (Мистич-на Барања) која је намењена посетио-цима истока Хрватске. Љубитељима историје, традицијске баштине и народне предаје тако су понуђени садр-жаји за забаву, учење, али и туристичку промоцију. Мобилна игрица која на едукативан начин представља барањску историју кроз митове, бајке и легенде, настала је у склопу пројекта е-Врисак Барање који је трајао од фебруара 2021. до фебруара 2022. године, финанцира-

меник посвећен партизанским борци-ма подигнут код загорског села Турчин.

Овај споменик устанку дјело је академског кипара Војковића, а након Другог свјетског рата подигнут је у част организатору устанка партизанском борцу, комунисту Карлу Мразовићу и још петорици његових другова. Велико хисторијско дјело устанка симболички

представљају пет бетонских столица и један стол на којем се налази спомен-плоча. Спомен-обиљежје код којег су вараждински антифашисти положили вијенце и одржали пригодне говоре евоцирајући тако сјећање на тај важни антифашистички јубилеј, данас је нажалост у лошем стању. Уз то што се околиш ријетко одржава, разбијена је и споменута плоча на столу која нитко није поправио.

— У недјељу, 28. липња 1941., петеро напредних Вараждинаца предвођено Карлом Мразовићем Гашпаром, састало се у шуми код села Турчин и донијело одлуку о подизању устанка у сјевероза-падној Хрватској. Исте вечери кренула је акција распачавања летака и припре-ме диверзија на жељезничкој прузи Вараждин-Копривница. Тог догађаја присјетили смо се када смо обишли по-вијесно мјесто и Војковићев споменик устанку; скулптуру стола и пет столи-ца за пет устаника – рекао је догађају устанка Миливој Дретар, предсједник зуаба Вараждинске жупаније који је упозорио и на неодржавање споменика.

Окупљене су такођер поздравили Марко Брезовец, предсједник, и Вје-ран Витез, потпредсједник Опћинског вијећа Општине Кнегинец. Говорила је и саборска заступница Барбара Антолић Вупора, захваливши на позиву. Она је истакнула је да је важно присјећати се повијесних догађаја нашег завичаја, али да цвијеће и почаст нису довољни, да овдје треба доводити и дјецу из кне-гинечке школе на сатове повијести.

— Споменик је у тужном стању, заклања га грмље, неозначен је. Плоча на столу напукла, натписи су нечитки. Павле Војковић којем је недавно био рођен-дан, плакао би над њим – истакнула је Вупор. Након Турчина, делегација зуаба-е посјетила је мјесно гробље те цвијећем и минутом шутње одала по-част страдалим борцима из Кнегинца и околице.

■ З. В.

Антифашисти у ТурчинуПосјећен је споменик подигнут у част парти-занским устаницимаиз 1941. године

Вараждински антифашисти

Улица Саве Ковачевића у Болману

Посјета попришту хисторијских збивања

Нови начин промоције једне регије

Мистична Барањаном из бесповратних средстава Еуроп-ског социјалног фонда.

Тридесеторо деце и младих који су пројектни учесници, заједно с ит стручњаком Антом Векићем, креи-рали су чаробни свет Барање. У десет година удружење Ђола, на челу с пред-седницом Богданком Ћудић-Вилић, провело је десетак пројеката финанци-раних из Еуропскога социјалног фонда, одржали су више од 40 едукација и 120 креативних радионица, а креативност су изнова доказали мобилном игрицом.

У годину дана одржано је готово шездесет радионица, групних, и инди-видуалних у ком су млади учесници пројекта научили процес креирања

мобилне игрице. Током тог периода учесници су успели израдити и вла-стите 2Д игрице које су потом прене-ли на своје мобилне уређаје. Главни протагонист игрице је мали археолог Ђука који кроз десет разина путује по Барањи у потрази за скривеним благом. Његов лик сусреће ликове из културне и историјске баштине Барање те ликове из бајки и легенди. Током пута Ђука су-среће разне немани, змајеве, и комарце, Чинги – линги банду, вештице и друге, а осим новчића скупља барањске љуте папричице и грожђе који му дају снагу за наставак пута.

Уз водство Сулејмана Величанстве-ног, а у страху од Црвене Марте влада-рице змајевачких винограда, Ђука уз вештину спретног играча проналази благо и тиме отвара и посљедњи део карте Барање. У Удружењу за рурални туризам Ђола надају се да ће млади који су учествовали у креацији мобил-не игре Мyстицал Барања, обогаћени новим знањем и вештинама наставити креирати своје сањане светове. Игрица се може бесплатно преузети у тргови-ни апликација за андроид уређаје, а у плану је и развој игрице.

■ Зоран Поповић

Мобилна игрица за туристичку промоцију Барање


Прошле суботе с почетком у 19 сати, по најтоплијем дану ове године, у белома-настирском Етнолошком центру барањске баш-

тине одржана је изложба старинских колача под називом ‘Ал’ се некад добро јело, баш’. Изложбу су организовали Фолклорни ансамбл ‘Чувари традиције барањских Срба’ из Белог Манастира и удружење ‘Златна жена’ из Болмана, под водством предсједница Светлане Жар-ковић и Катарине Томашевић.

Изложбу је отворила Светлана Жарковић, иначе предсједница Вијећа српске националне мањине у Граду Бе-лом Манастиру и замјеница беломана-стирског градоначелника, а на изложби је била и саборска заступница Драгана Јецков.

У организацији Вијећа српске националне мањине Града Крижеваца и Вијећа српске националне мањине Копривничко-крижевачке

жупаније (вснм), у недјељу, 24. јула, одржана је комеморација за жртве фашистичког злочина и пале парти-занске борце у Војаковачком Осије-ку и Војаковцу. Осим вијећника и вијећница, учествовали су и мјештани

Традиционална прослава Светог мученика Прокопија, славе цркве Св. Стефана, организована је 21. јула у Малом Поганцу у Општи-

ни Соколовац. Уз мјештане Малог Поганца и сусједних мјеста, славску свечаност увеличали су представници локалних српских Вијећа те соколо-вачке општинске власти. Ове године у црквеном церемонијалу учествовали су православни свештеници Славо-мир Гвојић из Велике Бршљанице и Драган Тепић из Нарте. Након пригодне литургијске службе у склопу

Од пите до кранцли У Етнолошком центру барањске баштине одржана је изложба колача

Комеморација за ВојаковчанеНајвише убијених било је у Војаковачком Осијеку гдје је 19. августа стријељано свеукупно 15 људи

Свети Прокопије у ПоганцуУз мјештане Малог Поганца славску свечаност увеличали су представници власти

Изложба старинских колача ‘Ал’ се некад добро јело, баш’

Сјећање на жртве фашистичког злочина и пале партизанске борце

Прослава Светог мученика Прокопија

Литургија у храму

Педесетак посјетилаца могло је уживати у бројним врстама старинских колача, прво визуелно, а онда и – дегус-тационо. Колаче су испекле чланице обје удруге: бачку питу, бакин колач

– вафл, гужвару с маком и орасима, кифлице слане и слатке, колач с маком, кољиво, куглице, куглоф, лепињице,

лијену питу, листиће, облатне, погаче и погачице, пужиће, ролат с пекмезом, салењаке, славски колач, шапе, ванили-кранцле... и ко би их све набројао?

Предсједница Жарковић је, између осталог, рекла да су се некад у Ба-рањи за прављење колача користили састојци које су домаћице могле доби-

ти из својих поља, воћњака или башчи. Више су се користили орашасти пло-дови, сушено воће и мед које су саме производиле или припремале. Бит барањске ‘кујне’ могла би се исказати реченицом коју је говорница пронаш-ла током припреме изложбе: ‘Мила мајко, не сијеци нам танко, већ дебело да се наједемо’. Барања је вијековима била етнички измијешано подручје па је традиционална барањска кухиња, укључујући ту и старинске колаче, настала међусобним утјецајем Мађара, Шваба (тј. Нијемаца), Шокаца (тј. Хрва-та) и Раца (тј. Срба).

У стара времена домаћице би увијек нашле начина да дјеци пруже задо-вољство да се засладе. Кад би се дјеца вра-тила кући с играња у комшилуку прије него што је ‘уж’на’ била готова и кад би изрекла ону познату реченицу: ‘Мама, ја сам гладна’, мајка би се знала снаћи на једноставан начин: натопила би водом

‘шниту’ ‘леба’ и умочила је у кристал-шећер и ето ти колача – на брзину.

А да не би све остало само на гледању и пробању, чланице Фолклорног ансам-бла мати и ‘ћерка’ Јасна Бодловић и Ива Јовановић извеле су мали игро-каз, у коме је мајка показала кћерки како се праве слатки листићи.

■ Јован НедићИзложба у Беломе Манастиру

споменутих села те потомци страда-лих. Комеморацијом се обиљежава највеће страдање српског народа у крижевачком када је почетком августа 1941. године од усташа убијено на десетке недужних. Највише убијених било је у Војаковачком Осијеку гдје је 19. августа стријељано свеукупно 15 људи. Најмлађа жртва Ђуро Вита-новић имао је 20 година док се његов братић Богдан Витановић тада стар

17 година, успио спасити захваљујући интервенцији једног комшије хрват-ске националности. Након овог злочи-на сви становници српске национал-ности исељени су из мјеста и послани најприје у усташки логор у Бјеловару, а потом у логор Славонска Пожега из којега су послије неког времена враћени кућама. За вријеме боравка у логорима, у куће и на имања право-славних породица насељени су били

Словенци протјерани из Словеније од њемачких нацистичких власти. Осим тамошњих Срба, у логорима смрти од Јадовна до Јасеновца, страдали су и поједини Јевреји. Њихова имена испи-сана су на спомен-плочи обновљеног заједничког споменика који је након минирања 1991. поново изграђен и премјештен из центра мјеста на право-славно гробље.

■ З. В.

мањине Копривничко-крижевачке жупаније Јово Манојловић, као и предсједници вснм-а Соколовац Ни-кола Црљеница и вснм-а Крижеваца Горанка Манојловић. Послије ли-тургијског славља услиједила је трпеза љубави коју су приредили мјештани парохије Мали Поганац да би достојан-ствено прославили свог заштитника Св. великомученика Прокопија – рекао је великопоганачки парох Бранислав Тодоровић.

■ З. В.

којег су изведени трократни опход око цркве, освећење дарова и избор будуће црквеног кумства, славље се наставило уз обичај трпезе.

— Славске дарове је припремила кума славе Петра Сабади са својом породи-цом из Малог Поганца која је кумство за наредну годину предала госпођи Милкици Гугги из Копривничке Ријеке. Имали смо част да угостимо и да молитвеном слављу присуствују начелник Опћине Соколовац Владо Бакшај те предсједници српског народа са својим вијећницима, пред-сједник Вијећа српске националне


Stogodnjak (644)29. 7. – 5. 8. 1922: u Sarajevu je Milan Karanović izdao knjigu o četovanju vojvode Petra Mrkonjića na banijsko-bosanskoj Ćorkovači. Sve je u njoj potanko objašnje-no – od dolaska Petra Mrkonjića na pogranično područje između Banije i Bosanske krajine, pa sve do oružanih sukoba kojima je osobno zapovijedao Mrkonjić. ‘Knjiga sadrži fakte nanizane kronološkim redom o najvećoj i najmarkantnijoj epohi ovoga velikoga čovjeka i kralja. I ko hoće da osjeti svu veličinu romantičke i herojske prirode kralja Osloboditelja Petra Prvoga neka ga potraži u ovim četovanjima. On je princ, odlikovani časnik francuske vojske, bogat imanjem i nastanjen u Švajcarskoj, otkuda je pomno osluškivao sve što se događa među njegovim narodom. Prilike koje su onda vladale u srpskoj državi nisu odavale nikakvoga izgleda da bi Pe-tar Karađorđević mogao zasjesti na srpsko prijestolje, pa se baš radi toga ovaj motiv mora strogo izlučiti i posmatrati ovoga junaka koji se bori bez ličnoga interesa, samo ponukan nagonom hrabre i junačke duše. Kad je bosanskoj raji dozlogr-dilo tursko pašovanje odmah je to u Švajcarskoj doznao Petar Karađor-đević i evo ga, gdje sve ostavlja, pa dolazi u Hrvatsku Dubicu. Tamo je neko vrijeme gostom studenta Manojla Hrvaćanina s kojim se po-znaje iz Švajcarske… Prvi okršaj pod komandom vojvode Petra Mrkonji-ća bio je u selu Bojna kod Obljaja 8. septembra 1875. Poslije toga nastaje jedna perioda redovitog četovanja u kojem je vojvoda Petar Mrkonjić imao da organizira ustanike, da ih opskrbi hranom i streljivom, ali što je najgore, da izdržava borbu austrijskih intriga i propagandu agenata kneza Milana Obrenovi-ća. Oko sebe je okupio veliki broj bosanskih izbjeglica, ali glavnu snagu njegove vojske sačinjavali su Srbi-krajišnici. U njegovoj četi bio je i Slovenac imenom Toman koji je poslije bosanskog ustanka, da bi umakao austrijskim vlastima, otišao u Ameriku, te je tamo kao novinar informirao američku javnost o našim prilikama… Snažna indivi-dualnost Petra Mrkonjića pridobila je za njegove ciljeve i dva češka studenta koji su ostali iza njega među ustanicima… Petar Mrkonjić je o svom trošku izdržavao sve ove skupine po bosan-skim gorama… Bili su to teški dani kušnje i stradanja. Često su znali da ostanu bez svakog jela, pa i kruha. Hljeb im je dolazio iz Gline, a kupovali su ga vojvodini prijatelji, među kojima je bio i pop Aleksa Ostojić… U okolici je imao vojvoda prijatelja i saveznika među pra-voslavnim svećenicima koji su ga obavještavali o svakom pokretu austrijske policije i Obrenovićevih agenata..’ pišu uz ostalo novine, navodeći najzanimljivije dijelove Karanovićeve knjige.

■ Đorđe Ličina

Фестивал ‘Прва хармоника Славоније, Барање и западног Срема’

На празник Светог вели-комученика Прокопија, у вуковарском приград-ском насељу Липовача освештани су новоса-

грађена богомоља посвећена том свети-тељу и парохијски дом. Чин освећења извршио је епископ осечкопољски и барањски Херувим након литургије коју је служио уз саслужење свештен-ства из неколико парохија.

— Сви данас осећамо радост што смо после много времена и многих иску-шења успели ову богомољу привести својој сврси, да она буде место сабрања нашег народа не само овог места него из свих крајева наше епархије. Заједно са нашим народом, представницима политичког живота наше заједнице у Републици Хрватској, заједно са црквом нашом успели смо да учинимо још једно велико дело за ову епархију. Да нам оно буде место где ћемо се сабирати, где ћемо чути реч Јеванђеља, где нећемо мрзети једни друге – рекао је владика Херувим захваливши у име мештана

У Вуковару је 17. јула одржан 10. Фестивал ‘Прва хармо-ника Славоније, Барање и западног Срема’ у органи-зацији Удружења ‘Чувари

српског идентитета’. На позорници смештеној на платоу испред Саборног храма Светог оца Николаја наступило је 11 такмичара: из Бања Луке, Београда, Бијелог Брда, Борова, Смедерева и Опа-тије које је пратио Народни оркестар Новице Тодића. За апсолутног побед-ника проглашен је 15-годишњи Лазар

Липоваче свима који су помогли да ово место добије своју богомољу, посебно српским политичким представницима, заступницима у Сабору рх, начелници-ма општина, Заједничком већу општина и бројним појединцима који су учество-вали како новчаним прилозима тако и добровољним радом.

Заменик градоначелника Вуковара из реда српске заједнице Срђан Колар

који је у читавом послу био ангажован од самог почетка, изразио је задо-вољство постигнутим заједништвом на-рода и институција српске заједнице не само из Липоваче него из околних места и општина Борово, Маркушица, Него-славци, Трпиња, Ердут и Шодоловци.

— Сви редом су се укључили у изградњу односно обнову ове наше богомоље. Материјалом је помогла и вуковарска градска фирма Комуналац. Свима њима сам захвалан и веома сам поно-сан овим што смо постигли. Радосни смо као и наш народ који се данас овде окупио зато што смо саградили нешто што ће остати нашим потомцима – ре-као је Колар.

Том приликом је други парох боро-вонасељске парохије јереј Синиша Мићановић одликован у чин про-тонамесника. Свети великомученик Прокопије је сеоска слава и заветни дан установљен пре осамдесет година.

■ Д. Б.

Освештана богомоља Чин освећења извршио је епископ осечкопољски и барањски Херувим

Значај хармоникеЗа апсолутног победника проглашен је 15-годишњи Лазар Станојевић

Празник Светог великомученика Прокопија у Липовачи

Станојевић из Београда који је освојио и прво место у категорији јуниора.

— Нисам очекивао апсолутну победу, али ми пуно значи јер сам доста радио и вежбао. Мој отац се бави музиком и свира хармонику тако да сам још као мали изразио жељу да и ја свирам. Највише волим да народна кола Мирка Кодића који ми је узор – прича млади хармоникаш који је у Вуковару насту-пио први пут. Пехаре за прво место, свако у својој категорији, освојили су и Јована Јовановић, Михајло Ђорђевић

и Алекса Костић из Београда, Михајло Јанојлић из Смедерева и Кристијан Гаврић из Бања Луке.

— Задовољни смо квалитетом извођача и боримо се да хармонику подигне-мо на што виши ниво. Уврежено је мишљење да је хармоника за свадбе, шаторе и слично, да није једнако вред-на као флаута или харфа и зато се ми боримо да хармоника има место које заслужује и да музика изведена на овој краљици инструмената буде квалитет-на – истакла је заменица председника жирија Нада Станић из Новог Сада која је 40 година била шеф одсека Му-зичке школе Исидор Бајић, а хармони-ку и сама свира готово 60 година.

— Фестивал се показао успешним јер смо успели опстати уз пристојан број такмичара и јако лепо посећену ма-нифестацију. Такмичарске категорије су усклађене са фестивалом у Соко-бањи, најдужим и најквалитетнијим фестивалом хармонике који се ове године одржава 59. пут. Сви учесници нашег фестивала квалификовали су се за финале у Сокобањи које почиње 10. августа – најавио је Драган Тодић, председник Удружења Чувари српског идентитета. Програм су на задовољство публике увеличали естрадни уметници Биљана Јевтић и Милан Топаловић Топалко.

■ Д. Бошњак

Победник Лазар Станојевић прима награду

Владика Херувим у Липовачи


17 Svijet NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

pauze, dok je britanski Kongres sindikata predložio da se maksimalna dozvoljena tem-peratura na radnom mjestu ograniči na 27 stupnjeva za fizički zahtjevne poslove i 30 stupnjeva za uredske poslove. Konfederaci-ja evropskih sindikata također je pokrenula inicijativu da se vrućina proglasi rizikom na radu na razini cijele Evropske unije, te da se ograniče maksimalne dozvoljene tempera-ture na radnom mjestu i uvede niz obaveza za poslodavce.

Za podneblje kakvo je Velika Britanija tem-peratura od 40 stupnjeva donedavno je bila nezamisliva pojava, o čemu najbolje svjedo-či neprilagođena infrastruktura, primjerice željeznica koja bez oštećenja može izdržati maksimalno 27 Celzijevih stupnjeva. No takve pojave sve su manje ekscesi, a sve će više biti uobičajeno stanje, što znači da će biti potrebno prilagoditi mu se, kako infrastruk-turno tako i u smislu zaštite na radu. Pritom se čak i bogate države nevoljko upuštaju u velika ulaganja, dok one siromašne, koje su još izloženije ekstremnim klimatskim po-javama, uopće nemaju potrebne resurse, a pritom imaju i veći prirodni prirast a time i potencijalno veći broj ljudi ugroženih ekstre-mnim vrućinama.

Istraživanja tako pokazuju da je danas na sjevernoj hemisferi prosječno sedam puta više uzastopnih dana toplinskih valova nego što je to bio slučaj prije četiri desetljeća. U sad-u su se, primjerice, 1960-ih prosječno događala dva toplinska vala godišnje, a 2010-ih šest.

Prema izračunu The Economista, u posljed-njih pet godina čak četiri petine svjetskog stanovništva iskusilo je barem jedan dan vrlo jakog toplinskog stresa – najmanje tri sata temperature iznad 38 stupnjeva. Iako je u Evropi taj udio još uvijek prilično nizak

– prosječno tri takva dana godišnje, ljudi u nekim drugim dijelovima imaju ih i do 65 svake godine.

Čak je i ekstremna temperatura od preko 45 stupnjeva prilično uobičajena pojava koja se prosječno događa tri dana godišnje na ra-zini cijele Zemlje, no ona je koncentrirana u Africi i dijelovima Azije, naročito u Indiji. Osoba koja živi na nekom od ta dva konti-nenta temperaturu od 46 stupnjeva iskusi gotovo pet dana u godini, što je porast od 30 posto u odnosu na 1980-te. Procjenju-je se da će u budućnosti dvije trećine ljudi izloženih ekstremnim vrućinama živjeti u zemljama s godišnjim prihodima od manje od 2.000 dolara, što znači da, za razliku od većine Evropljana, o klima-uređajima mogu samo sanjati.

Prema procjenama un-ove Međunarodne organizacije rada (ilo) do 2030. zbog ekstre-mnih vrućina godišnje će se gubiti dva posto radnih sati, što je ekvivalentno jednom rad-nom tjednu svakog na puno radno vrijeme zaposlenog radnika u svijetu.

Studija provedena među radnicima tekstil-ne industrije u Indiji pokazala je smanjenje produktivnosti od četiri posto za svaki stu-panj iznad 27, a pad produktivnosti prilikom vrućina zabilježen je čak i među radnicima u uredima.

Procjenjuje se da će produktivnost u idu-ćim godinama u regijama kao što su zapadna Afrika i južna Azija padati i do pet posto, a čak i u slučaju zaustavljanja porasta global-ne temperature za 1,5 stupnjeva financijski troškovi od pada produktivnosti procjenjuju se na 2,4 bilijuna dolara do 2030. godine.

U vrijeme srpanjskog toplinskog vala ne-sreće na radu događale su se i u sad-u, koji standarde zaštite od vrućine na radu ima u samo četiri savezne države, iako su zbog raznolikosti klime takve nesreće učestalije nego u Evropi.

Jedan radnik umro je u skladištu najveće globalne kompanije za internetsku prodaju Amazon u New Jerseyju. Smrt se dogodila za

vrijeme takozvanog Prime Weeka, dvodnev-nog perioda popusta za ‘Prime članove’ koji je ove godine, kako javlja portal Business Wire, bio ‘najveći u povijesti Amazona’. Kompanija je tijekom dva dana kupcima otpravila preko 300 milijuna predmeta, a federalna agencija za sigurnost na radu osha nakon smrti rad-nika obavila je inspekcije u Amazonovim skladištima u New Yorku, Chicagu i Orlandu.

Prema podacima osha-e u periodu izme-đu 1992. i 2017. godine ozlijede izazvane to-plinskim stresom usmrtile su 815 američkih radnika, a ozbiljne ozlijede zadobilo je njih 70 tisuća. Organizacija Union of Concerned Scientists procjenjuje da će financijski gubi-ci u sad-u zbog nesigurnosti na radu uslijed klimatskih promjena do 2050. dosegnuti

55 milijardi dolara godišnje. S druge strane, studija objavljena 2019. u časopisu Journal of Occupational and Environmental Medicine pokazala je da je implementacija određenih mjera u Texasu u periodu od osam godina uče-stalost posljedica toplinskog stresa smanjila za čak 91 posto.

No čak ni gubici preračunati u izgubljenu zaradu dosad nisu bili naročit motiv američ-kim poslodavcima i vladama za implementa-ciju mjera zaštite iako se državne zdravstvene vlasti tim problemom bave još od 1970-ih godina. Tek je administracija predsjednika Joea Bidena prošlog ljeta naložila osha-i da donese federalne smjernice koje će se od-nositi na oko 30 milijuna američkih radnika koji redovito rade na otvorenom, a odluci je prethodio val smrti radnika koji su se vrati-li na posao nakon što mjesecima nisu radili zbog pandemije Covida−19.

No, iako dramatične, posljedice toplinskih udara u sad-u i Evropi minorne su kada se us-porede s užasima koje proživljavaju radnici u već spomenutoj Indiji i Pakistanu, zemljama u kojima temperature redovito premašuju 40 stupnjeva, a sjedišta su brojnih industrija koje su zapadne kompanije tamo preselile. Indija je ovog proljeća zabilježila najveće temperature u posljednjih stotinu godina, pri čemu tamo nema nikakve zabrane rada tijekom ekstremnih temperatura.

S druge strane, takvu regulativu, iako samo na papiru, imaju arapske naftne monar-hije sklone megalomanskim građevinskim projektima koji počivaju na ropskom radu imigrantskih radnika iz Indije, Pakistana, Bangladeša, Nepala i Šri Lanke.

Građevinska histerija u tim zemljama, preplavljenima novcem od prodaje fosilnih goriva, ne pokazuje znakove da bi u skoroj budućnosti mogla popustiti, unatoč tome što izvještaji o utjecaju klimatskih promjena na tu regiju pokazuju da će se temperature koje premašuju 56 Celzijevih stupnjeva, koje su za ljudska bića neizdržive, pojavljivati u sve dužim periodima.

Najdalje je u recentno u tome otišao Katar, nakon što je 2010. pod sumnjivim okolno-stima i bez ikakvih garancija za sigurnost radnika dobio zeleno svjetlo za organizaciju ovogodišnjeg svjetskog nogometnog prven-stva. Natjecanje je zbog vrućina pomaknuto za studeni i prosinac, a stadioni će, kako je najavljeno, biti klimatizirani. S druge strane, na projektima izgradnje potrebne infrastruk-ture radi čak dva milijuna stranih radnika od kojih je, prema lanjskom istraživanju Guardi-ana, njih najmanje 6.500 dosad umrlo.

Sama katarska vlada ne vodi službene sta-tistike o broju umrlih radnika, a kada smrti i registrira u 80 posto slučajeva navodi ‘pri-rodne uzroke’, što najčešće znači srčano ili respiratorno zatajenje izazvano vrućinom.

ilo je tek u svibnju prošle godine uspio nagovoriti katarsku vladu da se radovi zau-stavljaju kada takozvana temperatura mo-krog termometra, kojom se mjeri sposobnost organizma da izdržava vrućine, premaši 32 stupnja, no postoje opravdane sumnje da se taj dogovor ne poštuje. Zdravstveni stručnja-ci objasnili su da se kod nogometaša prilikom igre 20 posto energije troši na pokretanje mi-šića, dok se ostatak pretvara u toplinu, pri čemu igra traje samo 90 minuta i ima pauzu. Za razliku od nogometaša, u Kataru radni-ci rade po 10 sati dnevno na značajno višim temperaturama, mjesecima su izloženi kon-tinuiranom toplinskom stresu bez ikakvih mogućnosti za ublažavanje toga stresa. ■

Konfederacija evropskih sindi -kata pokrenula je inicijativu da se vrućina proglasi rizikom na radu na razini cijele Unije te da se ograniče maksi-malne dozvoljene temperature na radnom mjestu i uvede niz obaveza za poslodavce

Prema procjena-ma un-ove Međunarodne organizacije rada do 2030. će se zbog ekstremnih vrućina godišnje gubiti dva posto radnih sati, što je ekvivalentno jednom radnom tjednu svakog na puno radno vrijeme zaposlenog radnika u svijetu

Jedan radnik Amazona umro je u skladištu za vrijeme ‘Prime Weeka’

(Foto: Wikimedia Commons)

Migrantska radna snaga u Kataru (Foto: Alex Sergeev/Wikimedia Commons)


Građevinski radnici na udaru

velikih vrućina

piše Ivana Perić

njeva moraju biti plaćeni pet posto više. Taj dodatak na plaću rijetko se provodi u praksi. Naravno, ta mjera nije dovoljna jer se ne od-nosi na zaštitu zdravlja radnika, a problem je i što se radi o temperaturi mjerenoj u hladu

– govori za Novosti Domagoj Ferdebar, taj-nik Sindikata graditeljstva Hrvatske (sgh).

Duža izloženost radu na visokim tempe-raturama u najmanju ruku povećava vjero-jatnost toplinskih grčeva i iscrpljenosti, a u najgorem slučaju može značiti ozbiljan toplotni stres i srčani udar. U Kataru, gdje je najmanje 6.500 radnika umrlo otkad je Katar osvojio prava domaćina Svjetskog nogometnog prvenstva, mnogi su radnici umrli upravo zbog toplotnog stresa. Ubilo ih je sunce dok su gradili (u) nebesa za druge. Trebalo je proći čitavo desetljeće radničkih stradanja da bi katarske vlasti lani napokon donijele zakon kojim je zabranjen rad u periodu između 10 i 15,30 sati, od lipnja do rujna. Usto, neovisno o periodu dana, rad se mora obustaviti ako temperature na radnom mjestu premašuju 32,1 stupanj.

Kako ljeta postaju sve gora (citirajmo mem Homera Simpsona, koji tješi sina Bar-ta koji se žali na najvruće ljeto ikad: ‘Ovo je

najhladnije ljeto ostatka tvog života.’), Fer-debar ističe da među članstvom sgh-a sve češće otvaraju tu temu.

— Cilj nam je da prema poslodavcima idemo s prijedlogom oko toga kada prekinuti rad ili napraviti neku aktivnost koja će spriječiti moguće štetne posljedice za radnika. Trebalo bi ili raditi duže pauze ili organizirati kraće radno vrijeme, pružiti više mjesta i načina za okrepu radnika itd. Ondje gdje su ljudi sindikalno organizirani već smo uspijevali promijeniti neke stvari, kroz kolektivne ugo-vore na kućnoj razini. Uveli smo sada u par kolektivnih ugovora i promjenu oko mjere-nja temperature, da se ne gleda ona u hladu, nego toplinsko opterećenje mjereno kubnim indeksom. U zadnje dvije godine u jednoj fir-mi koja je radila na istarskom ipsilonu osi-gurali smo klimatizirane kontejnere, toplu i hladnu vodu i nadstrešnice na gradilištu, a u početku je situacija bila takva da su radnici jeli u podne na kamenu – kaže Ferdebar.

Sredinom ovoga mjeseca sgh i Hrvatska udruga poslodavaca (hup) potpisali su če-tvrte izmjene i dopune Kolektivnog ugo-vora za graditeljstvo (kug). U novom kug-u plaće su za narednih godinu dana povećane

i ugovorene u 11 grupa u rasponu od 5.100 do 15.000 kuna, a povećana je i prigodna na-grada te dnevnice za rad na terenu. Pomaci po pitanju rada na visokim temperaturama još uvijek su na čekanju, ali je želja sgh-a da se i u tome ide prema promjenama na razini čitavog sektora. Naš sugovornik napominje kako takav pomak spada u osnove zaštite na radu, ali još uvijek nije tako percipiran.

— Vidio sam ovih dana da su kolege iz sindika-ta graditeljstva u Austriji napravili aplikaciju koja poslodavcima i radnicima javlja kada su vremenski uvjeti u određenoj pokrajini ta-kvi da bi trebalo prekinuti rad. Uskoro imam sastanak s njima pa će to svakako biti jedna od tema, da vidimo kako funkcionira i mo-žemo li u tom smjeru ići u Hrvatskoj – ističe Ferdebar.

Prije tri godine objavljeno je izvješće Međunarodne organizacije rada (mor), u kojem je istaknuto kako bi sve veće vrućine uzrokovane klimatskim promjenama mogle dovesti do gubitka oko 80 milijuna radnih mjesta s punim radnim vremenom do 2030. godine, a pritom bi najteže pogođene bile siromašne zemlje i najsiromašniji radnici i radnice. Na globalnoj razini najviše će biti pogođen poljoprivredni sektor, u kojem radi 940 milijuna radnica i radnika, a nakon nje-ga slijedi građevinski sektor. U oba je izrazi-to prisutan rad na otvorenom.

Kada je riječ o poljoprivredi, od 1960-ih u sad-u je kao glavni razlog ugroženosti zdravlja radnika spominjana izloženost pe-sticidima, ali s vremenom je toplinski stres nadmašio pesticide kao najdirektnija smrto-nosna opasnost za radnike na poljima. Lani je, nakon smrti mladog migrantskog radnika Camare Fantamadija u Brindisiju, talijan-ska regija Apulija zabranila poljoprivredne radove tijekom najtoplijih sati u danu. U ze-mljama koje su odlučile zakonski regulirati i ograničiti rad tijekom najvećih vrućina do takvih je promjena uglavnom dolazilo tek kada su radnici počeli (masovno) umirati.

Na tom nam se tragu važno osvrnuti i na novi izvještaj Hrvatskog zavoda za zdravstve-no osiguranje (hzzo) o broju ozljeda na radu i profesionalnih bolesti u lanjskoj godini. Lani su prijavljene 15.682 ozljede na radu, tisuću više nego 2020. godine, od kojih je u hzzo-u priznato 12.645 (u odnosu na 11.877 njih 2020. godine). Profesionalnih je bolesti prijavljeno 2.400, u odnosu na 658 prijavljenih u 2020. godini, a priznato ih je 1.536 (2020. prizna-to ih je 467). Iz godine u godinu u Hrvatskoj raste broj profesionalnih bolesti i ozljeda na radu, a po friškoj statistici na poslu se svako-ga dana ozlijedi 34 radnika i radnica. Takve su ozljede posebno učestale u građevinskom sektoru, pa će mnogima prva asocijacija na tu temu biti slika radnika koji pada se skele.

— Čujemo često da do čestih ozljeda na radu dolazi zbog neodgovornog ponašanja rad-nika. Poslodavci kažu da rade sve što mogu, ali ih radnici ne slušaju. To nije tako. sgh surađuje s poslodavcima koji odlično provo-de zaštitu na radu, takvi nemaju problema s time da ih radnici ne slušaju. U industriji građevinskog materijala imamo primjere pozitivne prakse, mnoge cementare već duži period, u nekim slučajevima više go-dina, nisu imale nijednu ozljedu na radu. Dakle, propusti u vezi zaštite na radu u pra-vilu nikad nisu stvar krivice radnika, nego poslodavca. Primjerice, u Hrvatskoj na prste jedne ruke možete nabrojati pravilno ozna-čena gradilišta, na kojima je jasno gdje se tko smije kretati. Dok se takve stvari toleriraju, statistike će biti poražavajuće, a životi rad-nika ugroženi – zaključuje Ferdebar.

Bilo da se radi o zaštiti od pada, štetnih kemikalija ili pak sunca, radnicima se loše piše dokle god su odluke o njihovom životu račun koji se svodi tek kada masa njih po-mre. ■

Žega bez ičegaPo kolektivnim ugovorima radnici za rad na temperaturama višim od 30 stupnjeva moraju biti plaćeni pet posto više. To se rijetko provodi u praksi. Problem je i to što se radi o temperaturi mjerenoj u hladu, što sada nastojimo promijeniti, kaže Domagoj Ferdebar

U prvih pet mjeseci ove godine obim građevinskih radova u Hrvatskoj porastao je za sko-ro pet posto u odnosu na isto razdoblje lani. Bruji udarnič-

ki na gradilištima diljem Zagreba u žiži ljeta, na toplinskom asfaltnom žalu bauštelski ten je postojan. Usudite li se šetati gradom u pe-riodu najgore vrućine, od 11 do 15 sati, kada se savjetuje opće izbjegavanje boravka na otvorenom, na ulicama možda nećete sresti nikoga – osim građevinskih radnika. Ćirnete li stanje na skelama od Rudeša do Dubrave, primijetit ćete da su dio standardne radničke opreme zaleđene boce vode koje su noćile u škrinji, ručnici, rezervne majice, lagana hra-na. Ponegdje se nađe i suncobran, primjerice na platformi dizalice u Bužanovoj ulici, gdje radnici rade na obnovi fasade nebodera.

— Ne možemo se u ovakvim slučajevima oslanjati na inspekcije i prijave radnika. Tu stvari ne stoje dobro zato što naše zako-nodavstvo nema propisane minimalne za-htjeve oko rada na otvorenom na visokim temperaturama. Mi u našim kolektivnim ugovorima imamo ugovoreno da radnici za rad na temperaturama višim od 30 stup-

Bez propisanih minimalnih zahtjeva za rad na vrućinama – građevinski radnici

(Foto: Goran Kovačić/pixsell)

19 Ukrajina NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

Moralno-intelektualne zamke rata piše Jerko Bakotin

zločinima; ipak, napola implicira njihovo ne-giranje, pa su reakcije razumljive. Međutim, ako se prije 24. veljače – možda – i moglo go-voriti o (ne)ispravnosti odluka Kijeva, kakav izbor Ukrajina ima danas, u trenucima dok se Vladimir Putin otvoreno uspoređuje s ca-rem Petrom Velikim koji je ratovima vraćao

‘ono što je bilo rusko’? Kakav Ukrajina u ovom trenutku ima izbor, osim da od Zapada traži sve moguće oružje kako bi postigla paritet s Rusijom; kakav drugi izbor, osim da pokor-no prihvati rezultate agresivnog osvajačkog rata, trajni gubitak gotovo četvrtine teritorija, razaranje čitave zemlje, progon dvanaest mi-lijuna ljudi i ubijanje izvjesno desetaka tisuća vlastitih vojnika i civila? Štoviše, s obzirom na to da Sergej Lavrov ovih dana ističe da ratni ciljevi Moskve nisu tek aneksija čitavog niza ukrajinskih pokrajina i nasilna smjena

‘apsolutno neprihvatljivog (kijevskog) reži-ma’, kakav Zelenski ima izbor, osim da pri-stane na pokoravanje čitave zemlje, koja ga je premoćnom većinom demokratski izabrala za predsjednika? Promišljanja o tome kako zaustaviti rat, kako spriječiti daljnje žrtve i kako vratiti kakav-takav mir i stabilnost opravdana su, što uključuje i prihvaćanje bolnih, možda i nepravednih kompromi-sa, međutim ti kompromisi i taj mir ne bi smjeli značiti de facto potpunu kapitulaciju Ukrajine. Pritom nema nikakve garancije da bi se apetiti Moskve zadovoljili zamrza-vanjem aktualnih linija fronte, odnosno da Putin primirje ne bi iskoristio tek za predah, a potom nastavio zločinački osvajački rat. Ne učitavajući Hromadžićevom tekstu da ih sam zastupa i ne osporavajući moguću opravda-nost pitanja ‘do koje mjere?’, stavovi na ljevici koji se principijelno protive oružanoj potpori Ukrajini u stvarnosti znače cinično nijekanje

prava na samoobranu od uništenja. Glasovi na ljevici se, također, u protivljenju ratu i osudi imperijalističke uloge Zapada usrdno pozivaju na politiku socijalističke Jugoslavi-je i nesvrstanost. Svaki historijski kontekst je poseban, a paralele tek uvjetne. Među-tim, bilo bi dobro da oni koji svaku zemlju koja u sukobu s Moskvom blisko surađuje sa Sjedinjenim Državama smatraju pukim marionetama obrate pažnju na to kako je jugoslavenska nesvrstana pozicija suštinski rođena 1948. godine i to u otporu imperijali-stičkim pretenzijama Moskve. Isto tako, bilo bi dobro da znaju kako je Jugoslavija nakon 1949. u strahu od sovjetske agresije i jačanja obrambenih sposobnosti primila stotine i stotine milijuna dolara američke pomoći u oružju, i da su njen ministar vanjskih poslo-va Edvard Kardelj i tadašnji zapovjednik nato-a Dwight Eisenhower 1951. u Parizu razgovarali o zajedničkoj obrani od Sovjeta i da je čak spomenuta mogućnost pristupanja Jugoslavije nato-u. Tih godina, dodajmo, u novinama štampanim od Tirane do Vladivo-stoka, Pekinga i Pjongjanga, vjerojatno nije nedostajalo karikatura koje su Tita prikazi-vale kao lutka na zapadnim koncima, niti je među zapadnim komunistima nedostajalo osuda naoružavanja Jugoslavije. Ukratko, ukoliko ljevica želi – a želi i treba – govoriti o zapadnom hegemonizmu i njegovim zlo-činima, duboko je promašeno da zatvara oči pred deklariranim i zločinačkim ruskim im-perijalizmom, štoviše, to je jedan od uzroka njene propasti. Ukoliko želi biti u doticaju s realnošću, ne smije se držati dogmi redu-ciranih na parole, ispražnjene od stvarnog

povijesnog značenja, tim više što to često znači eklatantno nepoznavanje povijesti na koju se deklarativno poziva.

I dok se dio ljevice oslanja na stereotipove i dogme, drugi pol ljevice, naročito – ali ne isključivo – izražen među lijevim liberalima, najradije bi zabranio svaku kritiku zapadne ili ukrajinske politike dokle god Putinove trupe razaraju i okupiraju Ukrajinu. Sanja Modrić tako je krajem ožujka svoju kolumnu na Tele-gramu doslovce naslovila ‘Sve dok Putinova armada hara Ukrajinom, za mene je potpuno irelevantno da napadnuta država nije uzorna demokracija’. Svi ukrajinski problemi, po njoj, tema postaju ‘tek kad on povuče svoju vojsku i prestane ubijati ukrajinski narod’. Slično je Dragan Markovina u Oslobođenju po-četkom ožujka ustvrdio da je pred ruskim nasiljem svaka ‘geopolitička analiza o ulozi sad-a u Ukrajini’ simptom ‘bešćutnosti i ide-ološke zaslijepljenosti’. I jednog i drugog na ljevici nesumnjivo ima napretek, međutim znači li stav Sanje Modrić, primjerice, da je Feral Tribune od 1991. do 1995. bio funda-mentalno promašen zato što je tijekom rata nemilosrdno kritizirao Tuđmanovu vlast? Znače li Markovinine rečenice da ne smije-mo podsjećati na to kako je čitav niz ame-ričkih diplomata upozoravao da je guranje Ukrajine u nato opasno i destabilizirajuće? Ili da je zamjenica američke državne tajnice Victoria Nuland svoj stav o relevantnosti Europske unije sažela u sintagmu ‘jebeš eu’? Ili da svako ukazivanje na višeslojnost ove problematike i na doprinos Zapada i Kijeva destabilizaciji potječe iz proputinovske, a moguće i velikosrpske, da ne kažemo pročet-ničke pozicije? Ljevica ne bi smjela pristajati na nekorektne emocionalne ucjene niti za-brane mišljenja, odnosno Denkverbot. Ukra-jina je napadnuta zemlja i ima svako pravo na samoobranu; to ne znači da vlasti u Kijevu, Zelenski, ukrajinsko društvo ili kalkulirajući i licemjerni Zapad imaju pravo na imunitet pred opravdanim kritikama, recimo onima usmjerenima na rehabilitaciju kolaboracio-nista Stepana Bandere (nažalost, snaženje ukrajinskog nacionalizma, sa svime što iz toga proizlazi, a što je nama itekako pozna-to, očekivana je posljedica rata, time nimalo manje odbojna). Štoviše, kako je istaknuo sociolog Volodimir Iščenko, ‘ljevica treba ofenzivne argumente’; dodajmo – što bes-poštednije, tim bolje. Istovremeno, morala bi iznimno oprezno paziti da ne završi ni u dogmi ni u moralnoj ucjeni: obje nerijetko oz-biljno promašuju u razumijevanju aktualne stvarnosti, odnosno tu stvarnost iskrivljuju te rezultiraju politički, ali i moralno proma-šenim stavovima. ■

Lijevo zapletanjeSociolog Iščenko tvrdi da ‘ljevica treba ofenzivne argumente’, dodajmo: što bespoštednije, tim bolje. Istovremeno, morala bi iznimno oprezno paziti da ne završi ni u dogmi ni u moralnoj ucjeni, koje nerijetko ozbiljno promašuju u razumijevanju aktualne stvarnosti

Volodimir Zelenski (Foto: Borut Živulović/F.A.

Bobo/pixsell)

Među neformalne žrtve rata u Ukrajini donekle spada i sloboda govora. U ratnoj atmosferi sužava se pro-stor onoga što je dopušte-

no reći, a argumenti i racionalna diskusija o činjenicama ustupaju mjesto ofucanim dogmama ili emocionalnim ucjenama. U ru-brici objavljenoj ovog mjeseca u Novostima Hajrudin Hromadžić prihvatio se medio-loške analize istupa ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Sociolog je posve legitimno podvrgnuo kritici pompozna i agitpropovska obraćanja koja konstruiraju arhetipsku medijsku sliku odlučnog ratnog vođe, pažljivo upriličena do točke na kojoj se gotovo može reći da se Zelenski stapa sa svojim alter egom Vasilijem Petrovičem Holoborodkom, likom predsjednika kojeg je glumio u seriji ‘Sluga naroda’, baš kao što sada, implicira se, glumi u stvarnosti. Hro-madžić, međutim, tu nije stao: ocijenio je da Zelenski zauzima ‘grotesknu’ pozu koja izaziva ‘osjećaj susramlja; prizor političkog lutka koji visi na koncima koje u rukama drže Amerika i njena sluškinja Evropa, a glumi oz-biljnog državnika od autoriteta’. Govoreći pak o sadržaju Zelenskijevih istupa, napisao je da on raportira ‘o najnovijim podvizima i pobje-dama ukrajinske vojske, o porazima koje su nanijeli neprijateljskoj strani i o zločinima za koje tvrdi da su ih počinili Rusi’. Hromadžiće-ve teze na društvenim su mrežama izazvale ogorčene komentare i prozivke za podržava-nje Putinove agresije na Ukrajinu, pa čak i usporedbe s ‘Odjecima i reagovanjima’, neka-dašnjom ratnohuškačkom rubrikom ‘Politike’ u doba Miloševića.

Stavovi izneseni u rubrici tipični su za jedan dio ljevice, koja službenom Kijevu i Zelenskom oduzima svaku samostalnost dje-lovanja (agency) te ih svodi na marionete u obračunu Zapada s Rusijom. Bez obzira na sve posve opravdane kritike nepromišljenosti ukrajinske politike ili izbjegavanja proved-bi Sporazuma iz Minska, kao i na doprinos Zapada – prije svega Sjedinjenih Država i Georgea W. Busha – urušavanju europskog sigurnosnog poretka, ili na cinično poigrava-nje Ukrajincima pričom o načelnom pravu na pristupanje nato-u, takva interpretacija je autistična i ignorantska prema povijesnim činjenicama; ona je i arogantna prema Ukra-jincima. Na stranu sada formulacija o ‘zloči-nima za koje (Zelenski) tvrdi da su ih počinili Rusi’: ona je vjerojatno više posljedica ne-spretnosti autora i neprilagođenosti kratke rubrike (u naslovu sadržava riječ ‘Fragmenti’) kompleksnim geopolitičkim pitanjima, nego bešćutnosti pred neospornim ruskim ratnim


I pre eskalacije rata u Ukrajini pričalo se o vezama srpskih i ruskih desničara, ili, preciznije –profašističkih organizacija. Tek od marta ove godine te veze dobi-jaju konkretnije obrise i izlaze iz orma-

na te se konkretizuju kako na terenu, tako i u javnosti. Više nema skrivanja. Naprotiv. Srpske profašističke organizacije otvoreno se hvale vezama koje su ostvarile. U tekstu objavljenom na portalu Radija Slobodna Evropa, koji govori o vezama srpskih i ruskih desničara, ističe se da je češko predsedništvo Evropske unije ‘nedavno izradilo dokument u kojem se predlaže rasprava o efi kasnosti zabrana kojima bi u državama zapadnog Bal-kana trebalo izložiti desne ekstremiste. U do-kumentu se naročito ističu veze desničara sa Rusijom.’ Na tom tragu su i Večernje novosti, koje otvoreno propagiraju veze sa Rusijom, ali koje kažu i da ‘Radna grupa Saveta eu-a za borbu protiv terorizma planira i predlog zabrana koje bi mogle da budu nametnute određenim organizacijama i ljudima iz ze-malja našeg regiona’. Navode da je reč o ‘na-vijačkim grupama, radikalnim pristalicama panslavenskih, nacionalističkih i radikalnih pokreta koji imaju jaku averziju prema nato-u i eu-u, a simpatije prema Rusiji’.

Michael Colborne, novinar portala Bellingcat koji se bavi desničarskim pokre-tima u istočnoj Evropi, kaže da se veze iz-među srpskih i ruskih desničara otkako je eskalirao sukob u Ukrajini više ne taje.

— Nemaju ni interesa više da ih taje. Orga-nizacija ‘Srbska akcija’ je bila u Sankt Pe-tersburgu gde su se družili sa organizacijom

‘Ruski imperijalni pokret’ (rim), Damjan Knežević (samozvani vođa ‘Narodnih pa-trola’ koje na ulicama maltretiraju migrante i ometaju novinare, op. a.) je ‘visio’ po Mo-skvi... To sve sugerira da su se veze produbile i ojačale – napominje Colborne za Novosti.

Upravo te dve organizacije navodi kao potencijalno najopasnije. rim je ultranaci-onalistički i rasistički pokret koji se zalaže za ponovnu uspostavu Ruskog carstva te slijedi tradicije antisemitskih protofašističkih ‘Cr-nih stotina’ s početka 20. veka. Washington

je, inače, rim proglasio i terorističkom orga-nizacijom. Srbska akcija otvoreno se hvali posetom rim-u i to njihovom militantnom krilu, zvanom ‘Imperijalni legion’, koje uče-stvuje u ratu u Ukrajini. Na svojoj internet stranici imaju i pozdravni govor Denisa Ga-rijeva, ‘komadanta’ Imperijalnog legiona.

‘Mi doživljavamo ovaj rat kao religiozni rat, rat za pravoslavno hrišćanstvo. Zato što oni koji su zauzeli vlast na delu Rusije koji se na-ziva Ukrajina, uništavaju Rusku pravoslavnu Crkvu, nameću unijatstvo, satanizam... Zato je sad ovo borba za ruski narod, za Rusku pra-voslavnu Crkvu. Zbog toga je važno da se Rusi objedine i da stanu u odbranu pravoslavlja, i zato nam je veoma važna podrška od vas – naše pravoslavne braće. Bitno nam je vaše razumevanje naše borbe. Razumevanje da se mi ne borimo protiv nekakvog fašizma, već protiv separatizma. Zato još jednom, mnogo vam hvala za vašu pomoć, vašu podršku!’ – kaže u tom govoru Garijev, uz pozdrav na kraju: ‘Rusi i Srbi – braća zauvek!’

Colborne ukazuje da bi produbljivanje veza Srbske akcije sa rim-om – a posebno ako pripadnici Srbske akcije budu uključeni u paramilitarne i vojničke treninge – moglo biti veoma opasno. Podseća na skandinav-ski neonacistički ‘Nordijski pokret otpora’ čiji članovi su prošli slične obuke u Rusiji, a kasnije su osuđivani za bombaške napade u Göteborgu. Sličnost ruskih i srpskih desniča-ra ogleda se i kroz odnos vlasti prema njima, odnosno njihovom povezanošću sa vlašću.

— Koliko krajnje desničarskih organizacija u Srbiji je eksplicitno protiv države i pred-sednika Aleksandra Vučića? Vrlo malo, a i to malo koje s vremena na vreme kritikuje vlast u svojoj retorici, u najvećoj meri prati stope države i zastupa istu agendu – objaš-njava Colborne.

Dodaje da je isto tako i u Putinovoj Rusiji ‘gde Kremlj iskorištava i radi sa krajnje de-sničarskim grupama i liderima’ koje onda progoni kad postanu prejaki i preopasni. No-vinar ističe da sve veće organizovane kraj-nje desničarske grupe u Rusiji imaju neke odnose ili razumevanje od strane Kremlja. Istovremeno, u Srbiji odavno postoje optuž-be i tvrdnje da su krajnje desničarski akteri bliski vlastima. Primerice, poznata je veza lidera pokreta Levijatan Pavla Bihalija i Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, ali priroda tih odnosa je uvek mutna, teško ih je precizirati. Ipak, jasno je da te veze postoje

– napominje naš sagovornik.Ono što je prvobitno eu zamerila vlastima

u Srbiji su proruski protesti, a među organi-zatorima su se navodili i pripadnici Narodne patrole, koji su kao i ostali poznati i po svo-jim antimigrantskim i anti-lgbt stavovima, a prisutni su bili i u odbrani ‘murala’ sa likom ratnog zločinca – Ratka Mladića.

— Te grupe bi volele da dobiju pozitivnu pa-žnju za svoje akcije od državnih ili medija povezanih sa državom, kako bi mogli da šire pokret i uticaj – ističe Colborne.

On se boji da bi ti protesti mogli eskalira-ti, kao i da će te desničarske grupe dodatno osnažiti, a kaže i da će Rusija naći interes da resursima i fi nansijski pomogne te proteste. Ono što vidi kao zamku jesu te kritike iz eu-a jer smatra da bi Aleksandar Vučić to mogao da zloupotrebi kako bi dodatno ukazao na vik-timizaciju Srbije. U takvoj situaciji Colborne izražava zabrinutost pre svega za antiratne aktiviste i aktivistkinje, poput Žena u crnom zbog eventualne eskalacije napada na njih.

— Znamo da će ti napadi proći nekažnjeno i to nije nešto zbog čega bi Vučić i država bili baš nesrećni – zaključuje on.

■ Dejan Kožul

Novi protesti u Novom Sadu

U četvrtak, 28. jula, u Novom Sadu zakazan je protest ‘Buna protiv mafi je’ zbog nasilja nad demonstrantima koje su spro-veli policija i privatno obezbe-

đenje prošlog četvrtka, tokom protesta protiv usvajanja Generalnog urbanističkog plana (gup) pre i tokom sednice gradske Skupšti-ne. Protest je održan jer gradske vlasti nisu dozvolile jednom od predstavnika građana da uđe na sednicu Skupštine i obrazloži pri-medbe građana na gup za koji se toga dana glasalo, a za koji građani i čitav niz udruženja smatraju da predstavlja štetno prilagođavanje interesima sumnjivih investitora. Najspor-nija je izgradnja takozvanog ‘Novog Sada na vodi’, stambenog kompleksa uz obalu Duna-va, Šodroša i Ribarskog ostrva, i to na prostoru aktualne sportsko-rekreativne zone. Portal 021.rs piše da je Grad Novi Sad izdvojio 30 miliona dinara za angažovanje kompanije Intersec Team, čiji su radnici bili raspoređe-ni na protestu protiv gup-a, ali i da je četiri dana pred protest, upućen zahtev Intersecu za dodatnim angažovanjem zbog mogućnosti

‘ugrožavanja života i zdravlja građana i ošteće-nja objekta Skupštine’. Organizatori protesta, brojne nevladine organizacije ali i opozicione partije, zahtevaju da se procesuiraju oni koji su odgovorni za nasilje nad demonstrantima na protestu.

‘Kolenom na vrat i lisice koje na ruke stav-lja privatno obezbeđenje odgovor je gradske vlasti na borbu za grad po meri čoveka. Ba-tinaši i policija predstavljaju i brane mafi ju koja vodi ovu državu, a za koju očigledno zakoni ne važe! Ovo ne sme proći bez od-govora svih ljudi kojima je do Novog Sada i Srbije stalo’, piše u pozivu na protest. Iz vladajuće Srpske napredne stranke u me-đuvremenu pozivaju na kontraprotest. mup odgovornost za nasilje nije priznao, ali kako ističu demonstranti, nisu oni problem imali sa policijom već privatnim obezbeđenjem.

■ Dejan Kožul

Fašistička braća – zauvek!Radikalni desničari iz Srbske akcije gaje veze s profašističkim ‘Ruskim imperijalnim pokretom’. To bi moglo biti veoma opasno, upozorava novinar Michael Colborne

Ruske i četničke zastave – skup podrške Rusiji u Beogradu u organizaciji Narodne patrole i Obraza (Foto: Miloš Tešić/ataimages/pixsell)

INTERNACIONALA

Sredinom srpnja sad već bivši talijan-ski premijer Mario Draghi ponudio je ostavku nakon što nije dobio podršku Pokreta pet zvijezda za izglasavanje paketa pomoći zbog rastućih troško-va života. Tjedan kasnije ostavku je i formalno podnio. Što se sve događalo u parlamentu uoči ostavke?Draghijeva vlada bila je vlada nacional-nog jedinstva, što znači da ju je podržavala parlamentarna većina vrlo različitih stra-naka, pri čemu je samo Draghijev ugled omogućavao da jedna takva, u drugim okolnostima nemoguća koalicija uopće postoji. U njoj su sudjelovale stranke de-snice Liga Mattea Salvinija i Naprijed Italija (’Forza Italia’) Silvia Berlusco-nija, zatim stranka ljevice Demokratska stranka, te centrističke stranke i Pokret pet zvijezda (M5S) Giuseppea Contea. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci pritisak koji su vršile dvije velike parla-mentarne snage, Liga i M5S jačao je kao posljedica serije negativnih izbornih an-keta, a u trenutku kada je do izbora bilo ostalo manje od godinu dana, pa je svaka stranka tražila za sebe najbolju izbornu strategiju. M5S je inzistirao na većoj po-dršci u vezi dva pitanja – ekološke obnove stambene infrastrukture i socijalne mjere

‘građanskog dohotka’. Paradoksalno je da su obje mjere sada na kocki nakon što je M5S uskratio podršku vladi. Treće pitanje oko kojeg su se stranke sukobile bilo je lokalno rimsko pitanje, izgradnja postro-jenja za pretvaranje otpada u energiju.

Mediji su izvijestili da je, nakon što je predsjednik države Sergio Mattarella prvo odbio Draghijevu ostavku i za-tražio od njega da ipak pokuša dobiti podršku, Silvio Berlusconi organizirao ručak na koji su bili pozvani drugi vođe desnice i da su tamo zajedno skovali plan da sruše vladu. Koja je njihova ra-čunica?Nakon što je 2018. osvojila relativnu ve-ćinu a odmah potom se i raspala, na tom se sastanku koalicija desnice ponovno formirala. Vođe triju stranaka – Salvini i Berlusconi, koji su podržavali vladu te Giorgia Meloni, predvodnica vodeće opozicijske stranke Braća Italije – doni-jeli su odluku da je sada pravi trenutak za rušenje koalicije i za prijevremene izbo-re. Giorgia Meloni uvjerena je da će njena

Štefan Čok, povjesničar i član Gradskog vijeća Trsta iz redova Demokratske stranke (Foto: Štefan Grgič)

Ljevica mora nuditi odgovore


Afrički centar za strateške studije (acss) – inače think

tank ministarstva obrane Sje-dinjenih Država – nedavno je izvijestio da ratovi, klimatske

promjene i glad rezultiraju rekordnom ra-zinom raseljavanja stanovništva u Africi. Broj prisilno raseljenih osoba na afričkom kontinentu nastavio je rasti tijekom posljed-njeg desetljeća, povećavši se lani za 12 posto u odnosu na 2020. Rekordna brojka od 36 milijuna prisilno raseljenih osoba u Africi 2021. godine tri je puta veća nego prije deset godina i iznosi 44 posto ukupnog broja rase-ljenih na svijetu. Razlog porasta prisilnih ra-

seljavanja uvelike leži u krvavim sukobima u osam zemalja: Etiopiji, Južnom Sudanu, Burkini Faso, Sudanu, Nigeriji, Demokrat-skoj Republici Kongo, Srednjoafričkoj Re-publici i Mozambiku. Među njima, najveći pojedinačni porast prisilnih raseljavanja u prošloj je godini zabilježen u Etiopiji, gdje je samo lani raseljeno oko 1,7 milijuna ljudi. U analizi centra ističe se da je stalni porast pri-silnih raseljavanja diljem Afrike ‘otrežnjuju-ći podsjetnik na dugotrajnu prirodu mno-gih afričkih sukoba, koji ne nestaju sami od sebe i donose nove slojeve nestabilnosti’. Na afričkom kontinentu trenutno traje šesna-est ratova i sukoba, od kojih svaki ima vla-stiti kontekst te skup specifi čnih pokretača i aktera. Zbog toga je, naglašavaju iz centra,

PERSONA NON CROATA

U subotu 23. srpnja u 89. godini preminuo je Bob Rafelson (prvi s lijeva), veliki fi lm-ski radnik novog Hollywooda, razdoblja američke kinematografi je od sredine 1960-ih do početka 1980-ih. Režirao je iznimno cijenjen fi lm ‘Pet lakih komada’, a tu su i

‘Glava’ te remake klasika ‘Poštar uvijek zvoni dvaput’, dok je producirao ‘Gole u sedlu’ Dennisa Hop pera i ‘Posljednju kinopredstavu’ Petera Bogdanovicha.

‘Možda sam mislio da sam ja započeo njegovu karijeru, ali mislim da je on započeo moju’, rekao je 2019. magazinu Esquire Jack Nicholson (prvi s desna), zvijezda više Rafelsonovih fi lmova.

■ J. B.

Foto: Angeli Rindoff /Bestimage

Izbjegla djeca kod Gome, Demokratska Republika Kongo

(Foto: Zanem Nety Zaidi/Xinhua)

Raseljavanje Afrike

Uslijed ratova, klimatskih promjena i gladi prisilno je raseljeno 36 milijuna Afrikanaca, trostruko više nego prije deset godina

potreban puno veći mirotvorni angažman i domaće i međunarodne zajednice, kao i oz-biljnije hvatanje ukoštac s gospodarstvenim i klimatskim (ne)prilikama i sustavom koji ih proizvodi.

Nedostatak hrane sve je samo ne novi fenomen u afričkim zemljama. Rizik od gladi je stalno prisutan – to je afrički status

quo – ali trenutno stanje daje naslutiti da uvijek može i gore. Broj ljudi na rubu gladi u zemljama Sahela danas je deset puta veći u odnosu na predpandemijsku 2019. godi-nu. Sahel se proteže od Atlantskog oceana na zapadnoj obali kontinenta do Crvenog mora na istočnoj. Regija je to koju mnogi zovu i srcem Afrike, s populacijom od oko 100 milijuna najsiromašnijih i najmargina-liziranijih ljudi na svijetu. Razine prihoda po glavi stanovnika niže su nego u drugim di-jelovima Afrike, a do 80 posto stanovništva preživljava s manje od dva dolara dnevno.

Mali, Niger i Burkina Faso već godina-ma plaćaju paprenu cijenu stalnih sukoba i klimatskih katastrofa, a sada tome treba pridodati i rastuću nesigurnost u pogledu opskrbe hranom. Nestašica hrane u zemlja-ma Sahela pogoršana je ratom u Ukrajini koji je ugrozio izvoz žitarica i vrlo izgledno će natjerati ljude na daljnja raseljavanja. Ti-jekom prošlog desetljeća sahelska se kriza proširila s Malija prema središtu regije, u susjedne države Burkinu Faso i Niger. Rastu-će temperature ugrozile su vodne resurse i poljoprivredne prinose, što je pak inten-ziviralo stare i dovelo do novih oružanih sukoba. Za primjer možemo uzeti dolinu rijeke Niger, izrazito važne za poljoprivred-nu proizvodnju. Ondje su stočari od davnina uzgajali burgu, podvrstu prosa koja se kori-sti kao stočna hrana. Burgu raste u dubljim vodama od riže. Tijekom sušnih razdoblja, koja su postala sve češća zbog klimatskih promjena, uzgajivači riže počeli su zadirati u polja burgua, što je dovelo do sukoba iz-među stočara i poljoprivrednika. U zadnjih pedesetak godina četvrtina polja burgua pretvorena je u polja riže zbog smanjenja količine oborina na području rijeke Niger. Klimatske promjene kumovale su borbi oko vodnih resursa i smanjenju poljoprivredne proizvodnje, a to je onda rezultiralo oruža-nim sukobima i eskalaciji nasilja u sjever-nom Maliju. Sukobi stočara i poljoprivred-nika imaju i etničku dimenziju – stočari su Tuarezi i pripadnici naroda Fulani, pritom muslimani, a poljoprivrednici su Songai i Bambare te većinom animisti, navodi se u istraživanju koje potpisuju Ahmadou Aly Mbaye i Landry Signé.

U sve većem broju zemalja koje nagriza-ju klimatske promjene i glad, raste i rizik od građanskih nemira i ratova. António Guterres, glavni tajnik un-a, upozorio je nedavno da bi nestašice hrane povezane s ratom u Ukrajini lako mogle rezultirati ‘pot-hranjenošću, masovnom gladi i krizom koja može trajati godinama’. Svjetski program za hranu procjenjuje da više od desetine svjetskog stanovništva, otprilike 811 mili-juna ljudi, već odlazi u krevet gladno svake noći. Kako prehrambena i druge apokalipse uzimaju maha, i dalje će najviše ispaštati najsiromašniji, ali ni bogati neće dovijeka ostati u zavjetrini. Koliko god da ‘najzai-graniji’ među elitama nišane po svemiru i naganjaju svjetlosne brzine, dalje od ovog planeta na kraju dana i vijeka ipak ne ide.

■ Ivana Perić

stranka postati najjača u zemlji i zahvalju-jući tome formirati vladu. Salvini je želio zaustaviti odljev birača iz njegove Lige u Meloninu Braću Italije, dok je Berlusconi uvjeren da još uvijek može igrati ulogu jezičca na vagi, iako Naprijed Italija ovih dana gubi važne članove zbog odluke da se napusti vladajuća većina.

Ankete pokazuju da bi na izborima, koji će se održati krajem rujna, ova koalicija desnice mogla pobijediti. Na spomenutom ručku raspravljalo se o pitanjima porezne, pravosudne i miro-vinske reforme i imigraciji, a poznato je i da neki od tih političara ne spadaju u velike kritičare ruskog predsjednika Vladimira Putina. Što se može očekivati od te vlade?Zbog konfiguracije izbornog sustava rezultat će ovisiti i o odlukama drugih stranaka oko eventualnih koalicija, pa pobjeda desnice još uvijek nije potpuno izvjesna. Dva su pitanja otvorena: uko-liko koalicija desnice pobijedi kolika će biti njezina većina, te kolika će biti sna-ga pojedinih članica koalicije. Što se tiče politika, na planu one unutrašnje može se očekivati tvrđi pristup imigraciji i građanskim pravima različitih manjina. Mogu se očekivati i porezna rasterećenja najbogatijih i neuvjerljiv odnos prema kli-matskim promjenama. Što se tiče vanjske politike, Giorgia Meloni u posljednje vri-jeme izražavala je podršku Ukrajini, no nije sasvim jasno kako će se to razvijati s obzirom na kontradikcije koje su stranke desnice pokazivale u odnosu na Rusiju i njezinog predsjednika.

S obzirom na trenutnu političku i eko-nomsku situaciju u Evropskoj uniji, ka-kve bi mogle biti implikacije pada Drag-hijeve vlade i dolaska desnice na vlast?Prvo trebamo pogledati tko su sve evrop-ski partneri tih stranaka desnice. Naprijed Italija je članica Evropske pučke stranke, dok Liga i Braća Italije imaju partnere koji se bez dvojbe mogu smatrati euroskep-ticima. No sve su one više puta naglasak stavljale na vraćanje suvereniteta Italiji, a takav stav obično dovodi do lančane re-akcije u drugim članicama i ne pomaže razvoju uzajamne solidarnosti i suradnje. Jedna od mogućnosti je zauzeti stav da se zemlja ne može razvijati izvan snažnog evropskog okvira, što može dovesti do ko-lapsa jedne od glavnih ideoloških premisa koalicije. Druga je nastaviti podržavati tu ideološku premisu i time podrivati ideju evropske solidarnosti. Dodao bih i da pita-nje nije samo što će se dogoditi ako velik broj talijanskih birača podrži takve ideje, već i zašto će ih podržati. A to za druge političke snage, prije svega za ljevicu, zna-či ne samo da biračima moraju objasniti zašto ne bi trebali glasati za Braću Italije, nego i zašto bi trebali podržati neke druge političke opcije. Kao i u mnogim drugim evropskim državama, jako puno građana Italije živi u uvjetima nesigurnosti, mnogi od njih izrazito teško, i ako stranke ljevice ne žele da ti ljudi glasaju za Braću Italije trebale bi im ponuditi drugačije, jasne i vjerodostojne odgovore.

■ Tena Erceg

22 Znanost NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

S kupole se vidi Sunce. Zvjezdar-nica raste prema Suncu; u toj pe-tmetarskoj kupoli radnici zavu-čeni kao mravi kuckaju, štemaju, oblažu je i oblače u novo ruho.

Kad najesen posao mine i zvjezdarnica za-iskri svojim dalekovidnim teleskopskim očima, bit će to jedan od rijetkih svjetovnih objekata koji su, pored nametljivih crkava, u zadnja tri desetljeća izgrađeni u Križev-cima. I dok prolaznici, pogleda skrenutog načas prema kupoli, beru svoje svakodnev-ne brige, jedan je radnik svoju zagonetku dugo kuhao na tom nesnosnom suncu ispod kupole.

— Zašto moramo još jedan kat napraviti? Kolika je po tebi ta udaljenost do Sunca? – pita svog domaćina, astrofizičara Andreja Dundovića.

— Sto pedeset milijuna kilometara – odgova-ra začas astrofizičar.

— Pa, što onda tebi znače ta četiri metra u životu? – pronicljivo će radnik.

Je li riječ o retoričkom pitanju ili prije o određenom životnom stavu, svejedno je, već se nalazimo iza staklenih zidova Instituta za kozmologiju i filozofiju priro-de, jedinog takvog (pionirskog) projekta u nas, čija je buduća zvjezdarnica njegov integralni dio.

U Institutu, koji se sastoji uglavnom od jedne radne sobe i druge izdvojene admini-strativne, stanuju redom renesansni ljudi, Galileo Galilei i Nikola Kopernik, od živućih Morris Tenenbaum... Spomenuti Dundović, zagrebački student Prirodoslov-no-matematičkog fakulteta i doktor teorij-ske astrofizike sa Sveučilišta u Hamburgu, slikovito nam je rastumačio simboliku bu-duće zvjezdarnice i time dijelom nagovije-stio planove budućeg Instituta.

— Nije isto kada vidite obojane fotografije sa svemirskog teleskopa Hubble ili s novog teleskopa James Webb, čija je rezolucija

najpreciznija ikada, ili kada pogledate kroz teleskop i vidite prsten na Saturnu i uskli-knete: gle, to je zbilja prsten! To neposredno iskustvo ima puno jači utjecaj na čovjeka od nekakvih kičastih, šarenih fotografija svemira – kaže Dundović.

Što nam astrofizičar želi reći? Da gledanje kroz teleskop i brojanje svjetlosnih godina

nije jedini način da se kozmos spoznaje, već je cilj da se on spoznaje i kroz filozofiju i ra-zličite znanstvene i umjetničke discipline. Tehnicizam je došao do svoga kraja, smatra Dundović, mi ne možemo više ništa drugo

učiniti osim povećavati broj megapiksela u mobilnim telefonima.

Ravnatelj Instituta Petar Pavlović, koji je također doktorirao na spomenutom nje-mačkom sveučilištu, ekspert za opću teori-ju relativnosti, fiziku svemira, rani svemir i elektromagnetizam u svemiru, naglašava da, želimo li razumjeti prirodu, istovreme-no moramo razumjeti što je u slici prirode zapravo naše, a koliko od toga pripada pri-rodi samoj po sebi. U tom smislu moramo se vratiti unazad, velikim kritičkim filo-zofskim sistemima, prije svega onima iz 19. stoljeća koji su bili vrhunac takvog razmi-šljanja: treba iznova proučavati filozofiju Kanta, Hegela, Fichtea i Schellinga i reaktualizirati njihovu misao s obzirom na današnji razvoj znanosti i suvremena znanstvena otkrića. Pavlović nam objaš-njava da se od fizičara i astronoma Isaaca Newtona naovamo postepeno odvijalo razdvajanje filozofije i znanosti. Znanost je tako prestala biti mišljenje o prirodi i postala čista tehnička primjena metode, čime je izgubila mogućnost da proučava izvornu prirodu.

Zato se dvojica naših fizičara zalažu za povratak znanja i renesansnog ideala koji ne priznaje podjele poput zatvaranja jedne discipline u odnosu na drugu, kako se ne bi pravila razlika između humanističkih i pri-rodoslovnih disciplina.

— Radi se o povratku promišljanja o prirodi kao cjelini, odnosu čovjeka prema prirodi u smislu spoznaje. Mi više ne razmišljamo o tome kako vozi auto ili kako rade televizor ili rasvjeta, radi se, dakako, o tehničkim izu-mima, koji su omogućeni prvenstveno zna-njem o pojedinim prirodnim procesima. Pr-vobitno je uvijek postojalo teorijsko otkriće koje je otvorilo pogled na novu razinu građe prirode, koje dotada nije bilo poznato; zako-ni elektriciteta ili zakoni mehanike. Ako se čovjek putem tehnologije otuđuje od samog sebe i svog odnosa prema prirodi, postajemo robovi igračaka koje sami proizvodimo, što već jesmo – govori Pavlović.

A sve je počelo još 2018. godine, kada su Dundović i Pavlović došli na ideju o kozmo-loškom centru, koji je na kraju osnovan uz podršku i novčanu pomoć Grada Križevaca i europskih fondova. Kozmologijom se u Hrvatskoj bavi svega dvoje-troje znanstve-nika.

U manifestu objavljenom na stranicama Instituta piše:

‘Svrha je našeg djelovanja put prema spoznaji Svemira u njegovoj suštini. Kozmolo-

gija kao nauka koja se nastoji približiti toj suštini, iskazanoj kao povezanost i organi-zacija među svim pojavama u svijetu, po definiciji pred sobom ima cilj koji je apso-lutan i najviši – jer svi ostali predstavljaju samo njegove posebne dijelove. Zbog toga je kozmologija zapravo identična filozofiji prirode.’

— Kozmologija obuhvaća genezu svemira i pitanja koja je monopolizirala religija. Cilj je usmjeren ka spoznaji svijeta u totalitetu, filozofskoj školi koja bi poticala na raspra-ve i razmišljanja o svijetu. Ova naša nova zgradica je fizički nukleus naših napora. Skupili smo šestero-sedmero članova koji nisu iz Križevaca i kolege u inozemstvu, koji se slažu s našim principima. Kladim se da će biti interesa za ovo što radimo, koliko god ljudi bili istrenirani konzumerizmom koji njeguje površnost, u njima ipak leži znatiželja – kazuje nam Dundović.

Upravo je završen ljetni semestar dvo-godišnjih radionica, Future Hub Križevci i spark – sinergija prirodoslovaca, astronoma, računaraca Križevaca, koje se financiraju putem europskih projekata. Institut navodi

O kozmosu, prirodi i čovjekuPriroda se nalazi u aktualnosti našeg svakodnevnog života, kaže Petar Pavlović, ravnatelj Instituta za kozmologiju i filozofiju prirode u Križevcima, u kojem nastoje ostvariti uvjete za slobodno, kritičko i misaono – prirodoslovno i filozofsko – ispitivanje prirode, koje bi bilo oslobođeno svakog oblika dogmatizma i tržišnih pritisaka

Novosti u Institutu za kozmologiju i filozofiju prirode

piše/foto Dragan Grozdanić

Projekt križevačkog Instituta za kozmologiju

i filozofiju prirode

Ana Marjanović, Ivan Radiček, Petar Pavlović i

Andrej Dundović

23 Znanost NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

petero redovnih članova i nekolicinu pri-druženih, ali oni s kojima smo razgovarali žele popularizirati i svima zainteresiranima približiti nove spoznaje i koncepte koji su se razvili u sklopu fizike u zadnjih tristo godina, jer danas se, kako čujemo, u školama ne ide dalje od Newtonove fizike. Članovi Instituta stoga sudjeluju u županijskim aktivima za obrazovanje nastavnika u školama. Organi-ziraju radionice o modernoj fizici svemira za srednjoškolce, ali i za sve ostale građa-ne. Može se slušati opća teorija relativnosti koju predaje Pavlović. Prilično su popularni tečajevi iz programiranja. Također se održa-vaju znanstveno-popularna predavanja, tu su i kontinuirane radionice elektrotehnike, robotike, informatike, namijenjene učeni-cima viših razreda osnovne i srednje škole i studentima.

Pitamo Dundovića kako astrofi-zika utječe na naš svakodnevni život i što je po njemu u toj sferi fundamentalno pitanje. On sma-tra da je njegova profesija danas

svedena na klasu zabavljača, gotovo dvor-skih luda, čiji bi domet trebao biti snimanje dokumentarca za Netflix. S druge strane svi govore, nastavlja Dundović, posebno kada je riječ o fundamentalnoj znanosti, da u nju treba ulagati, no stvari se odmah potom ras-padaju.

— Jedno od meni interesantnih fundamen-talnih pitanja je problem turbulencija, kao jedan od rijetkih neriješenih problema u fizici. Ne postoji naime jasna teorijska os-nova da bi se razumjelo u kojem trenutku fluid prelazi iz jednog mirnog laminarnog toka u turbulentni, gdje se stvaraju vrtlozi, koji su prisutni svugdje na Zemlji. Kao kad konstruirate automobil, morate paziti na aerodinamiku, jer ako nju fulate, auto će trošiti više goriva – priča Dundović.

Petar Pavlović pokušava što jednostavnije razložiti kakvim će se ispitivanjem prirode njihov Institut baviti, govori jasno i ne za-stajkuje, s takvim posvećenjem kao da mu je i didaktika jedna od disciplina. Već u petom razredu pokazao je golem interes za fiziku. I posebno svemir. Pa podsjeća:

— Ne postoji veći sustav. Jako me raduje da moje područje ima najfascinantniji i najveći predmet, a to je – svemir.

Veoma je lijepo, ističe, što čovjek može doći do određenih spoznaja o njegovom funkcioniranju. Dok ga slušamo, pitamo se što bi bilo tko na našem mjestu pitao takvu osobu, posebno ako ste laik za pitanja sve-mira, pa vjerujemo da bi nekoga odmah inte-

resiralo plaši li se naš fizičar udara asteroida u Zemlju, s obzirom na popularnost filma

‘Don’t Look Up’.

Najveća opasnost čovječan-stvu ne prijeti od pada ne-kog asteroida, smatra Pavlo-vić, već od samog društva, destruktivnosti pojedinih

pojava u našem društvu: od želje za stva-ranjem profita, povezanih ratova i uopće intelektualne stagnacije. Ako bi, domeće, izumro sav život na Zemlji i ljudski rod ne-stao, to za Svemir ne bi puno značilo. To je kao da sa stabla otpadne jedan list. Pavlović ističe da je najveća nepoznanica uvijek u temeljnim pojmovima kao što su vrijeme, prostor, materija, uzrok, posljedica, spozna-ja, onaj koji spoznaje, svijest, priroda, broj, konačno, beskonačno, to su cigle od kojih se dalje gradi.

— Razumijevanje tih temeljnih pojmova vezano je za opći razvoj znanja i može se približiti njihovom shvaćanju samo ako se oni u cjelini imaju u vidu, ako se njihovo kritičko ispitivanje provodi u tom svjetlu – kaže Pavlović.

Možemo li se još malo probiti kroz šumu filozofije prirode? Asocijativni niz mogao bi ovako izgledati: možda je tu riječ o filozo-firanju o prirodi kao takvoj, šumama, vje-trenjačama itd. Pavlović ističe da ima nešto pozitivno u takvom načinu razmišljanja jer postoji neka predrasuda da svemir i sa-znavanje svemira znači da se stvari moraju sagledavati van Zemlje i izvan zemaljske atmosfere.

— Drugim riječima, ako se bavim kozmologi-jom ili pitanjima budućnosti i prošlosti sve-mira, smatra se da je to usmjereno prema van, negdje daleko, možda u drugim galaksijama, a zapravo taj svemir, koji nas u Institutu prije svega zanima, nije u tom smislu određen svo-jom prostornom lokacijom, nego je on upravo naziv za sve što postoji, za samu cjelokupnost bića. To nije istraživanje svemira pri kojem moramo imati teleskop i gledati negdje van, nego je taj svemir u čaši vode, ovdje negdje. Priroda se nalazi u aktualnosti našeg svakod-nevnog života – ističe Pavlović.

Naglašava da im je jedan od važnih ciljeva pripremanje novih istraživačkih projekata, koji obuhvaćaju i studente fizike i one pri-rodoslovnog usmjerenja, ali i srednjoškolske učenike.

— Netko tko osjeća žar i ljubav prema pita-njima objašnjavanja stvarnosti može bez

ograničenja doći ovdje, bit ću sretan da ga mogu naučiti svemu što znam – poziva Pavlović.

Pridružuje nam se još jedan član Instituta, Ivan Radiček, čija je specijalnost teorijsko računarstvo, koje se bavi temeljima raču-nala, dakle onime što ona mogu izračunati i na koji način. Pitanja su zapravo: što znači umjetna inteligencija, što znači ljudska svi-jest, kakve veze ona ima s računalima i može li se simulirati pomoću računala.

Sve te komplicirane svemirske i računal-ne razgovore s posebnom pažnjom s nama sluša Ana Marjanović, administratorica

na provedbi projekta. Fizika i filozofija nisu njezino područje, no puna je hvale za svoje kolege: potvrđuje naš dojam da je riječ o ide-alistima, gotovo romantičarima gladnima znanja, onima koji sakupljaju i dijele zna-nje usuprot prevladavajućem tehnicizmu, ispred kojih je ambiciozan i intelektualno izazovan posao. Za početak iz Instituta na-javljuju godišnji časopis ‘Kozmologija’, čiji bi prvi broj na dvjestotinjak stranica trebao izaći najesen. ■

Najveća opasnost čovječanstvu ne prijeti od pada nekog asteroida, govori Pavlović, već od samog društva, destruktivnosti pojedinih pojava u njemu: od želje za stvaranjem profita, povezanih ratova i uopće intelektualne stagnacije

Kozmologija obuhvaća genezu svemira i pitanja koja je monopolizirala religija. Cilj je spoznaja svijeta u totalitetu, filozofska škola koja bi poticala na rasprave i razmišljanja o svijetu. Ova zgradica je fizički nukleus naših napora – ističe Andrej Dundović

Petar Pavlović ispred zvjezdarnice čije je otvorenje

planirano za jesen

24 Regija NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

Što se više približava konstituira-nje novog srpskog parlamenta i izbor nove vlade, američki amba-sador u Srbiji Christopher Hill sve češće daje izjave i intervjue

srpskim medijima. U njima se sve opširnije i politički preciznije izjašnjava i o sastavu buduće vlade, iako istovremeno ponavlja da se ne miješa u izbor njezinih članova.

U najnovijem intervjuu za beogradski Blic, na pitanje što očekuje od nove Vlade Srbije, Hill odgovara: ‘Voleo bih da vidim prozapad-no orijentisanu Vladu. I ministre koji veruju u strateške pravce za koje su, kako verujem, Srbi glasali. To bih voleo da vidim, a razumem da je sastavljati Vladu komplikovano. Kada su me u prošlosti pitali za neke pozicije, a ja davao predloge, puno puta bi se ispostavilo da sam grešio. Ne govorim vladama koga da stave na koje pozicije. Ali verujem da živimo u

važnim vremenima, u kritičnim vremenima, da ćemo morati da donesemo mnoge bitne od-luke, poput onih o energentima. Voleo bih da vidim Vladu koja je sposobna za prevazilaže-nje tih izazova i koja želi da krene ka Zapadu. Veoma je jasno da su ljudi u Srbiji to izabrali.’

Novinarka Blica Danijela Luković, me-đutim, ne odustaje pa pita: ‘Često se čuje da su sad jedna od moćnih kuhinja u kojoj se kuva izbor novih ministara, da se meša i utiče na budući izgled Vlade. Kako komentarišete to?’ I Hill se na da već odgovara: ‘Teško je kuvati u tuđoj kuhi-nji. Ponekad se neke stvari ostave predugo na šporetu, a nekad nešto ne bude dovoljno skuvano. Trudim se da se klonim tuđih kuhi-nja. Ne mešam se u izbor vlada, ja predstav-ljam sad. Ako me neko pita za mišljenje, ja kažem ono što sam i vama sad rekao, ali ne i ko da bude član Vlade. Poslednji put kada

sam proveravao pasoš prilično jasno je pisalo da sam iz sad-a.’

No kao u dječjoj igri ‘ide maca oko tebe, pazi da te ne ogrebe’ nakon svakog ovakvog ili sličnog Hillovog javnog istupa, srpski predsjednik Aleksandar Vučić u pravilu mora novinarima odgovarati na pitanje hoće li buduća srpska Vlada biti sastavljene od prozapadnih ili proruskih ministara. Kako ni Vučić nije u politici od jučer ponekad samo odgovori da će Vlada biti srpska i niči-ja više, ili pak da Vlada neće biti antiruska, a nakon Hillovog intervjua Blicu i poruke da

‘očekuje prozapadnu Vladu Srbije’, Vučić je uzvratio: ‘Nisam ja taj koji ispunjava želje, narod i građani su ti koji su izabrali, a iza-brali su srpsku Vladu koja će da vodi brigu o svojim interesima. Drago mi je što je rekao da se neće mešati u izbor ministara, nije ni na prethodnim, a nekada ranije...’. Nakon što je malo zastao, Vučić je završio rekavši:

‘sad su velika sila i mi pokazujemo poštova-nje prema njima, ali se rukovodimo našim interesima. Srbija jeste i biće na evropskom putu i taj put će da nastavi’.

I Vučić dakle unatoč pritiscima sa svih domaćih i stranih adresa skoro ništa ne otkriva o sastavu buduće srpske Vlade. Još uvijek ponavlja da su u igri četiri kandidata za premijera

i da će popriličan broj aktualnih ministara biti zamijenjen novim, u pravilu mlađim i agilnijim kadrovima. I konzultacije koje je Vučić obavio s parlamentarnim strankama prije konstituirajuće sjednice Narodne skup-štine i izbora nove Vlade bile su rutinski pro-tokolarne, iako su pojedini mediji prije njih počeli čak špekulirati da bi se na njima mo-gao dogoditi veliki postizborni obrat i ulazak Đilasove Stranke slobode i pravde u koaliciju s Vučićevim naprednjacima. Špekulacije su stajale na staklenim nogama jer su nastale kao dio postizbornog sukoba među opozicij-skim strankama, ali su dodatno podgrijavane navodnim pritiscima zapadnih ambasada na Vučića i njegovu stranku da sklapanjem koalicije s Đilasovim ssp-om potvrde ‘eu-ropski put Srbije’ i konačno odaberu ‘pravu stranu povijesti’.

Vučić i Đilas nakon konsultativnog sastan-ka objavili su da ssp i u parlamentu ostaje opo-zicijska stranka, najveća po broju zastupnika, a otkrili su i da je Đilas poručio Vučiću da bi za

Srbiju bilo dobro da održi predizborno obeća-nje i povuče se s dužnosti predsjednika Srp-ske napredne stranke. Dio medija je odmah skočio na noge lagane i od Vučića krenuo tražiti da povlačenjem s čela naprednjaka svoju funkciju predsjednika države ‘uskladi s Ustavom Srbije’. Na tu tvrdnju, koja je emi-tirana u prilogu srpskog ogranka N1 televizije, ljutito je reagirao bivši srpski predsjednik Bo-ris Tadić. ‘Predsednik države može da bude i predsednik stranke! To što gluperde u srpskoj politici tumače da ne može, neka pročitaju pažljivo Ustav’, poručio je Tadić nimalo njež-no i zbog toga što je polupredsjednički sustav u kojem Vučić pliva kao riba u vodi propisan i uspostavljen za vrijeme Tadićevog paralel-nog predsjedavanja državom i vladajućom Demokratskom strankom.

Mnogima u opozicijskom dijelu javnosti čini se da je razvlašćivanje Vučića i sputava-nje njegove autoritarne vlasti zasad jedino moguće njegovim odlaskom s mjesta pred-sjednika sns-a. Pogotovo nakon što su i po-jedine europske institucije počele tražiti da mu se kao predsjedniku države ograniči moć i utjecaj koje kao šef vladajuće stranke ima u parlamentu i Vladi. No u toj kampanji koja se već godinama s vremena na vrijeme zahukta pa se istom brzinom i ispuše, ni svijećom se ne može pronaći opozicijski ili bilo čiji drugi prijedlog kojim se traže ustavne promjene kojima bi se predsjedniku države zabranilo članstvo u političkim strankama, a time i obavljanje predsjedničke dužnosti u njima. Sve se svodi na prozivanje Vučića i apeliranje da se sam odrekne moći koju najvećim dije-lom crpi iz pozicije predsjednika sns-a. Bez preciznog ustavnog definiranja parlamentar-ne demokracije i s tim u skladu adekvatne pozicije predsjednika države, sve dosadašnje, pa i aktualna inicijativa da Vučić podnese ostavku na dužnost predsjednika sns-a krat-koga su daha i kozmetički su potezi nakon kojih se sve opet može vratiti na staro. Kao što se, uostalom, već i dogodilo, jer nakon Tadića, Tomislav Nikolić se kao predsjednik države odrekao stranačke predsjedničke funkcije u sns-u, a onda je došao Vučić koji već dugo najavljuje da će učiniti isto, ali nikako da to i provede u djelo.

Pritom Vučić ima neupitnu većinsku po-dršku birača. O tome svjedoče i rezultati istra-živanja koje je od prosinca prošle do veljače ove godine proveo američki Međunarodni republikanski institut (iri) u pet zapadno-balkanskih zemalja: BiH, Crnog Gori, Koso-vu, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji. Od ukupno 7.000 anketiranih zapadnobalkanskih gra-đana, srpski dio anketiranih odskočio je od ostalih po većinskom uvjerenju da je njihova zemlja ‘na dobrom putu’. Dok 57 posto an-ketiranih srpskih građana smatra da je Srbi-ja na dobrom putu, takvih koji smatraju da je njihova zemlja na dobrom putu u BiH je tek 11 posto, u Sjevernoj Makedoniji 22 po-sto, na Kosovu 42 posto, a u Crnoj Gori 45 posto. Pritom je u Srbiji u odnosu na iri-jevo istraživanje provedeno dvije godine ranije broj građana koji smatraju da im je zemlja na dobrom putu porastao za 4 posto, u BiH je po-rastao s 10 na 11 posto, u Crnoj Gori postotak je ostao isti, na Kosovu je pao za 4 posto, a u Sjevernoj Makedoniji za 11 posto.

I dok ambasador Hill priželjkuje pro-mjene u srpskoj politici, pa i naglašenije prozapadni sastav njezine buduće Vlade, iri-jevo istraživanje kaže da čak 58 posto anketiranih srpskih građana smatra da su

‘u ovom trenutku Srbiji potrebni stabilnost i kontinuitet’, a 36 posto zagovara promjene. Dvije godine ranije za stabilnost i kontinu-itet bilo je 56 posto anketiranih, a 40 posto za promjene. I po rezultatima američkog istraživanja, većinsko raspoloženje u Srbiji je, dakle, da se zemlja nastavi kretati istim, Vučićevim putem. ■

Želje i foteljeDok ambasador Hill priželjkuje promjene u srpskoj politici, pa i nag lašenije prozapadni sastav buduće Vlade, irijevo istraživanje kaže da čak 58 posto anketiranih građana smatra da su ‘u ovom trenutku Srbiji potrebni stabilnost i kontinuitet’, a 36 posto zagovara promjene

Kakav će biti sastav buduće Vlade Srbije

piše Zoran Daskalović

Sastav Vlade Srbije još nije poznat (Foto: Wikimedia Commons)


i avion, možda svirku na nebu nije. Onda ide pjesma, katalog Homerovih propusta: propustio je da upozna i Aristotela (i njego-ve spise ‘O duši’ i ‘O nebu’!) i raj i pakao, o čistilištu da ne zborimo:

Zašto bi čovek polagao pravo na večnosta ne polažu ga zec, gavran, poskok ubojiti?Ne polažu ga ni ptica drozd ni ptica slavuj.A tek papagaj rečiti, pita se Aristotel.Zašto bi samo čovek polagao pravona taj luksuz, jedini od Boga neobećan?

A u raju, u tom božjem supermarketu,bilo bi najviše ptica, odabranih konsenzusom,s neverovatnim glasovnim mogućnostima.(Poskok bi ostao dole, gadan mu zanat.)Imao bi čovek Evu, u postelji cvetnoj,u mladosti koja ne prolazi, u životuu kome uspomene ne bi postojale, jer bisvaki naredni dan bio konzistentnijiod prethodnog, a u venama, braćo i sestre,umesto krvi, vino bi teklo, elokvencijabogova bila bi napokon pristupačnasvakom ljudskom biću.Dakle, sve bi bilo kao i na zemlji,samo sad na nebu.Onamo, namo, iznad nas!

Ah, o raju, čovek, kad godine salete,često razmišlja. Uteha su te sličicedoterane u fotošopu. Retko se zapitačovek da li je onaj koji je smislio raj,raja ikad video — mnogo je tu nejasnoća.Priča, jednostavno, ne pije vodu.No, ako je Bog tako zapovedio,onda tom poslu mane nema.Ha, bratac! A šta ako nije?

Da rezimiramo:

Pitamo se: Zašto tamo, ako se već mora,ne bi otišao živ čovek? To sa zemljom,

Dvadeset i prvog juna poklo-nio mi je Miodrag Raičević svoju novu knjigu stihova ‘O stvarima koje je Homer propu-stio’. Naslov zbirke je preuzet

od Isakija Porfirogeneta, koji je u jedanae-stom stoljeću sastavio traktat s tim naslovom u prozi na grčkom: Περὶ τῶν καταλειφθέντων ὑπὸ τοῦ Ὁμήρου. Namjera grčkog retora je bila da dopuni i zaokruži Homerovo djelo. U uvodnoj napomeni Raičević, uz pluralis modestiae, stavlja na znanje: ‘Mi takvih na-mjera nemamo’. Pa zašto se odlučio da pod naslovom proznog djela toga Grka objavi svo-je stihove, pitanje je sad. Odgovor bi se mo-gao naći u Raičevićevu minulom pjesničkom radu. Dobar dio toga rada je parodija.

Ova zbirka ne sadrži parodiranih pjesa-ma. Zbirka sadrži četrdeset pjesama, i sve su daleke parodiranju. (Osim ako svu svjetsku poeziju ne smatramo neprebrojivim mnoš-tvom parodijskih pjesama. Ona to jest, no neka sad toga.) Parodiranju su bliske korice i naslov knjige. Mijo Raičević je i parodijski pjesnik. On je u parodiranju dostigao i pre-stigao prethodnike, i Vinavera, približava se Predragu Luciću. Parodija je paralel-na pjesma, parapjesma, pjesma na pjesmu. Pod parodijom se podrazumijeva više-manje pjesma rugalica na neku pjesmu. Parodija se ustremljuje na original i srozava ga. Tako se i predaje, i na čuvenijim katedrama. Do-bro, malo se to olabavilo. Moralo se olabaviti, jer ima more pjesama koje su parodije, ali se ne rugaju originalima, ne srozavaju ih, samo uzimaju njihov motiv, ritam i metar i tjeraju dalje. Pusti me da prođem tvojim putem, imam nešto važno da obavim. Pa ga autor pusti, a parodičar pođe, prođe i svijet ostane na mjestu. Nijedna pjesma na svijetu nije nastala samosama. A Mijo Raičević je u svom parodiranju imao i blistavih rezultata, bome i veličanstvenih ruganja originalima. Na primjer knjiga ‘Muzini vetrovi’, pa ‘Svi-ranje Malaparteu’ (kome je ime Curzio, kurcio). Iz književnih svaštara Miodraga Rai-čevića može se vidjeti da se u njega preselila duša Stanislava Vinavera.

Vinaverov duh živi i u knjizi

‘O stvarima koje je Homer pro-pustio’. Na koricama knjige je rijetka slika Stanislava Vina-vera iz 1935. godine, nakon

što je završio službu kao ataše za štampu u jugoslavenskom poslanstvu u Berlinu. Vinaver sjedi u otvorenom automobilu, a njegov vozač je Mijo Raičević. Fotografi -ju je, po ideji Raičevićevoj, preradila, to jest parodirala dizajnerica Viktorija Če-liković. Korice pokazuju s kime se autor uortačio. Jer je Stanislav Vinaver parodičar, i to samo takav. I svaka bi se posthomer-ska knjiga stihova mogla nasloviti kako je naslovljena ova: barem dvije i po hiljade godina se pjeva o onome što je Homer pro-pustio da opjeva. Propustio iz opravdanog razloga, opravdano je odsutan. Na primjer, Raičevićeva pjesma ‘O nebu’ ima moto od Jimija Hendrixa: Nema lepšeg osećaja/ nego kad iskočiš iz aviona/ i sviraš na nebu. Homer je propustio da upozna i Hendrixa

priznaćete, neprijatna je stvar.I čemu smrt ako nema smisla?Čemu raj, ako život ima smisla?Čemu sve to, dođavola,ako ti i ja nismo zajedno?

Pjesnikov pluralis auctoris ‘Da rezimi-ramo’ mogao bi se uzeti i kao parodijski postupak prema vlastitoj pjesmi, prema njenom prvom dijelu. Mogao bi, ne mora. Neutralno parodiranje bez napada na tekst, paralelno pjevanje drugog glasa. (Raičević je, pod pseudonimom T. H. Raič, objavio pet knjiga, od toga četiri romana i jedan rječnik, pseudonim je i parodiranje sebe). Rezimi-ranja ima u dvadeset od ukupno četrdeset pjesama ove knjige. Rezimei su dijelom poante pjesmama, a dijelom su pjesme za sebe. Oni u pravilu prvi dio pjesme dignu na višu razinu.

Pjesma ‘O nebu’ jedina je napi-sana u bolničkim danima Mija Raičevića. Da ima osjetljivosti u Ministarstvu zdravlja Srbije, au-tor bi radi nje bio odlikovan za

bolesnički stoicizam. Da ima odlikovanja za stoike u bolesti. Ostale pjesme stoika Ra-ičevića nastale su ranije, neke su objavljene u Sarajevskim sveskama 2010. godine. Sku-pljene u ovoj zbirci, one sve djeluju kao da su napisane u nekom mjesecu kad je svijetom vladao furor poeticus. Većina pjesama je u slobodnom stihu, no dvije su u vezanom, sa rimama: ona od deset dvanaesteraca s na-slovom ‘Ljubav’, posvećena glumici Sonji Savić mogla bi se i pjevati: Vi koji za dušu palite mi sveću/ Sve i da hoćete, vratiti se neću. I ‘Drva za zimu’, jedna od pet završnih pje-sama posvećenih majci.

Knjiga je objavljena u 111 (sto i jedanaest) primjeraka, izdavač je Gramatik iz Beograda, biblioteka ‘Samar’, za izdavača Danilo Jo-kanović, urednik knjige Božo Koprivica. U Podgorici će ovih dana u izdanju kuće cid biti objavljeno crnogorsko izdanje s pogovo-rom urednika Koprivice. ■

MAKSIMIR

I MIROGOJ

Svaka bi se posthomerska knji

ga stihova mogla nasloviti kako je naslovljena ova

Miodraga Raičevića: barem dvije

i po hiljade godina se pjeva o onome

što je Homer propustio da

opjeva. Propustioiz opravdanog

razloga, opravdano je odsutan

piše Sinan Gudžević

Homerpropustio

Stanislav Vinaver i vozač mu Miodrag Raičević. Načinila Viktorija Čeliković

26 Intervju NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

Povod za razgovor s Igorom Galom, poznatim glumcem i filmskim radnikom s pozamaš-nim opusom, ali i humanistom s obzirom na antiratne akcije i po-

moć žrtvama rata, bila je nagrada Aleksandar Lifka za doprinos regionalnoj kinematografi-ji, koja mu je uručena na nedavno održanom Festivalu evropskog filma Palić u Subotici.

Što nagrada Aleksandar Lifka za vas znači?Prije nego što odgovorim na vaše pitanje, htio bih reći da sam počastvovan priznanjem za regionalni doprinos kinematografiji koje mi je dodijelio Savjet festivala. Dospjeti na listu dosadašnjih dobitnika priznanja Aleksandar Lifka velika je nagrada samo po sebi. Sam po-jam ‘regionalni’ mnogo je bezbolnije izreći nego ga nazvati ex-Yu prostorom, iako svi znamo na što se to odnosi. Teško je pomisli-ti da pod pojmom ‘regionalno’ netko od nas

pomišlja da su to Bugarska, Turska, Albanija ili Grčka. Ovom prilikom obradovao sam se društvu s kojim sam drugovao i surađivao u proteklih više od pola stoljeća. Što mi je još draže, obradovali su se i oni meni, takav sam dojam ponio i kući u Pulu. Nažalost, nije nas puno ostalo živih i aktivnih, tu su glumica Mira Banjac i direktor festivala Radoslav Zelenović.

Što vas je prije 54 godine povuklo da se okušate u filmu, za početak u onom

‘Imam dvije mame i dva tate’, i što vas je natjeralo da ostanete u svijetu filma i filmskih uloga?Mene su zapravo povukli na film. Prvenstve-no mogu zahvaliti Dragi Bahunu, pomoćni-ku režisera Kreše Golika, koji me pozvao na

audiciju za ulogu Zorana u tom filmu. Dalje me nitko ni na što nije natjeravao, pa mi se čini da je sve išlo samo od sebe! Sam pao, sam se ubio, ne optužujem svoju zlu sudbinu. Da-pače, najradosnije doba s najzabavnijim ljudi-ma svijeta koji nam na oči nestaje.

Koliko je bila snažna jugoslavenska ki-nematografija, koja je imala mjesto i u evropskoj i svjetskoj? Što je danas od nje ostalo, premda više ne postoji pod tim nazivom?Davne 1960. godine u Puli, a svega šest go-dina od svog začetka kao Festivala jugosla-venskog igranog filma (fjif), taj je skup bio mjesto susreta istoka i zapada, čime nagla-šavam značaj ukupne jugoslavenske kine-matografije u evropskom i svjetskom filmu. Citirat ću Georgesa Sadoula, poznatog francuskog historičara filma koji je tada bio gost u Puli i koji je na kraju festivala opisao suštinu našeg potencijala, koju mi, naravno, nismo nikad jasno sagledali, a pogotovo pre-poznali i sačuvali. Njegov komentar bila je simpatična brojalica koju vrijedi upamtiti:

‘Jedan festival, dva pisma, tri vjere, četiri je-zika, pet naroda, šest republika, sedam po-duzeća za distribuciju, osam producentskih kuća, devet filmskih studija i deset igranih filmova koje treba upamtiti iz Pule ‘60.’ Na razbijenim ostacima ondašnje kinematogra-fije ostala je, sva sreća, sačuvana Arena. A što nam je sada ostalo od svega navedenog, vi nabrajajte.

‘Most’ i ‘Valter’

Koliko su ratovi 1990-ih pokidali veze među glumcima, odnosno koliko je tje-ranje nekih od njih da glumačko umijeće okušaju u bijelom svijetu nanijelo štete filmskoj umjetnosti?

Ratovi i služe tome da se raskidaju veze, kopaju rovovi među narodima, a rezultati ratova 1990-ih, i ne samo njih, pokazuju da je obim štete, kako duhovne tako i materi-jalne, impresivan. Naravno, ni mene nije zaobišla ta šteta, međutim veze koje su po-stojale na donekle zdravim osnovama, među kolegama i filmskim radnicima, ostale su neokrnjene, na što sam ponosan.

Osjećate li se i danas kao jugoslavenski glumac?Ne. Osjećam se kao regionalni filmski rad-nik, odnosno glumac.

Početkom 1990-ih snimili ste, kako ste jednom prilikom rekli, posljednji ozbi-ljan film u Hrvatskoj – ‘Zlatne godine’ Davora Žmegača. Koliko ste filmova sni-mili otada do danas i jeste li očekivali da vas netko od hrvatskih režisera pozove u projekt?

‘Zlatne godine’ Davora Žmegača bile su mi prvi i posljednji film u demokratskoj Hrvatskoj koji je po svom scenarističkom, režijskom, produkcijskom i svakom sek-torskom standardu odgovarao mom dota-dašnjem iskustvu na filmu i u tom smislu eventualno bih upotrijebio vaš izraz ‘ozbi-ljan’. Naravno, nadao sam se da će me netko pozvati u svoj film i nakon toga, barem na osnovu mog iskustva iz preko sedamdesetak što dugometražnih, što kratkih i tv filmova, ali to se nije dogodilo, osim u slučajevima nezavisnih no budget produkcija, za njih sam bio dobar!

Kolika vam je satisfakcija nagrada Fabijan Šovagović za životno djelo, koju vam je 2018. dodijelilo Društvo hrvatskih film-skih redatelja?

Igor Galo Osjećam se kao regionalni glumacRatovi služe tome da se raskidaju veze, kopaju rovovi među narodima, a rezultati ratova 1990ih, i ne samo njih, pokazuju da je obim štete, i duhovne i materijalne, impresivan. Naravno, ni mene nije zaobišla ta šteta, međutim veze koje su postojale na donekle zdravim osnovama, među kolegama i filmskim radnicima, ostale su neokrnjene

Istaknuti filmski radnik u povodu nagrade Aleksandar Lifka

razgovarao Nenad Jovanović Foto Duško Marušić

Prva filmska uloga – Igor Galo u ‘Imam dvije mame i dva

tate’ Kreše Golika

27 Intervju NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

Nagrada Fabijan Šovagović višestruko mi je značajna, najprije zbog toga što su mi je dodijelili hrvatski filmski režiseri, a zatim i zbog samog Fabijana Šovagovića. Imao sam čast započeti svoj filmski put suradnjom s najvećim glumačkim imenima tadašnjeg hrvatskog filma – Krešom Golikom, Reljom Bašićem, Mijom Oremović i Fabijanom Šovagovićem. Učas prođe 50 godina od te zgode, a već mi je 2018. u Areni u vrijeme Pulskog filmskog festivala bilo uručeno vri-jedno priznanje. Dodatno mi je važno istaći, pred mojim sugrađanima.

Ostvarili ste uloge u stranim filmovima od kojih su neki bili snimani u Jugoslaviji, odnosno u Hrvatskoj, na primjer ‘Željezni križ’. Koliko je Hrvatska danas bogomda-na za snimanje filmova i serija?Hrvatska je svakako bogomdana prirodnim resursima i ljudskim potencijalima – umnim ljudima od kulture, obrazovanja, intelektu-alnog potencijala u svim domenama, od zna-nosti do sporta. Međutim, na društvenom, političkom i kulturnom terenu kolo vode i dominiraju igrači beznačajnih igračkih kva-liteta, da se izrazim nogometnim jezikom. Već na klupi imamo mnogo kvalitetnije ka-drove, a tek u gledalištu... Nažalost, nema interesa da se taj potencijal aktivira jer su slobodnomisleći ljudi klasični remetilački faktor vladajućoj žabokrečini. Mi smo druš-tvo koje pluta nizvodno, umjesto da pliva uzvodno!

S obzirom na uloge u filmovima ‘Most’i ‘Valter brani Sarajevo’ koji su dobili pozi-tivne kritike, kako generalno ocjenjujete partizanske filmove? Kako oni po vašem mišljenju stoje u odnosu na one koji tre-tiraju ratove 1990-ih?Prije svega moram vas demantirati u vezi pozitivnih kritika za ‘Most’ i ‘Valter brani Sarajevo’, bar u vrijeme njihovih premijera u pulskoj areni 1969. i 1972. godine. Sačuvao sam kritike uvaženih filmskih kritičara tog vremena koji su se sprdali s kvalifikacijama

‘partizanski vestern’ i ‘kaubojac’, da ne na-brajam druge mudre vrijednosne procjene, a značajnih nagrada koje su ti filmovi osvojili nije ni bilo ili ih se ja ne sjećam. Otada je prošlo više od pola stoljeća, a ta dva filma se i dandanas prikazuju u svijetu, naročito u Kini. ‘Most’ je najprodavaniji film s ovog regionalnog prostora, pored ‘Kozare’ Veljka Bulajića. Jedino je za ta dva filma pisalo

‘prodano u sve zemlje svijeta osim pet’, a ne bih da ih nabrajam! Trenutno bi me najviše obradovala lista domaćih filmova otkuplje-nih za distribuciju po eu-u i svijetu, poseb-no onih koji se tematski bave ratovima od

1990-ih u Hrvatskoj, BiH, na Kosovu... Ako ne postoji objektivan kriterij u ocjeni takvih filmova, gdje su s jedne strane partizanski, a s druge strane domovinski filmovi, onda mo-rate pogledati listu država koje su odvojile neke pare da otkupe tu robu, pa ćete dobiti vrijednosnu ocjenu.

Kakvo je značenje filmskog festivala u Puli nekad i danas?Lako mi je odgovoriti na ovo pitanje. fjif je bio relevantan i uvažen festival u Evropi i u svijetu 1950-ih, 1960-ih i 1970-ih godina. Za razliku od Venecije, Cannesa, Berlina, Locarna, San Sebastiana na zapadu i na dru-goj strani Moskve, Karlovyh Vary na istoku, fjif je bio mjesto susreta istoka i zapada, a ne samo filmska ekshibicija. Na marginama festivala sklapali su se veliki poslovi, prven-stveno političkog značaja. Nakon toga se na festivalu trgovalo, kupovalo i prodavalo filmove. Na današnjoj Puli filmovi se samo prikazuju, nitko ništa ne kupuje, pa tako ni ne plaća! Politički relevantne osobe eu-a i svijeta nas ne posjećuju, ne dolazi nam ni kulturni istok, a još manje zapad. Mi sami ne uspijevamo ništa nikome prodati od proizvoda naše kinematografije. Vlastitih kinematografa nemamo, ali imamo masu sinepleksa, multipleksa za plasman holivud-skih blokbastera. U njima skoro da i nema mjesta za hrvatski film jer on nije profitabi-lan za standarde sinepleksa, prodaju kokica, žvaka i sve što uz takav bofl ide...

Odumiranje Like

Dolazi vrijeme obilježavanja ‘Oluje’. Kako iz današnje perspektive gledate na svoj antiratni angažman s Mirjanom Galo u udruzi Homo i pomoć koju ste pružili ljudima u Lici u ratno i poratno vrijeme?

Naivno smo vjerovali da će organiziranjem novih država, pogotovo na demokratskim temeljima, prestati napetosti i nasilje i da ćemo imati funkcionalne države koji će ra-diti na dobrobit svojih građana. Međutim, od jedne vrste ugroženosti ljudskih prava u ratnim okolnostima sada imamo druge oblike diskriminacija na osnovu socijalne i pravne nesigurnosti, kao i sve veće siro-maštvo pojedinih kategorija građana. Proveli smo tolike godine na području Like nadajući se da pomažemo, a zapravo smo bili svje-doci odumiranja života u tom prekrasnom dijelu Hrvatske. Ta spoznaja je frustriraju-ća. Međutim, štititi ljudska prava je nužno i opravdano, iako ponekad izgleda bezna-dežno! Mjesta iz kojih se našim sudbina-ma upravlja nisu na ovom prostoru. Prave adrese za takva pitanja i odgovore su London, Washington, Bruxelles i, naravno, Moskva. Nažalost, same države, odnosno institucije država nastalih na ruševinama Jugoslavije nitko ne pita ni za što, najmanje za zdravlje. One same u brojnim slučajevima direktno ugrožavaju ljudska prava svojih građana, bez imalo sentimenta. U svakom slučaju, nema-mo nikakvih razloga za slavlje.

Bi li Hrvatska o ‘Oluji’ trebala snimiti film koji se bavi stradanjima i patnjama tzv. običnih ljudi za vrijeme i nakon te operacije?Naravno da bi se Hrvatska morala suočiti sa svim aspektima ‘Oluje’ na staložen i racio-nalan način, bez uspaljenih nacionalistič-kih predispozicija. Svakako bismo film o

‘Oluji’ morali napraviti mi Hrvati, prije nego netko drugi. Nećete me uvjeriti da Ameri ili Nijemci imaju što reći o tome na pošten način, osim da ih bude sram. Treba samo po-gledati što su u Bosni radili, a rade i danas! Nažalost, kao i u slučaju Jasenovca logora i Jasenovca filma, imamo dva pogleda na isti

užas gledano sa srpske ili hrvatske strane. U vezi Jasenovca svaka je strana napravila svoju filmsku verziju. Mi Hrvati rekli smo filmom što smo smatrali važnim, a tako i Srbi. Čini se da je forma zadovoljena i da je priča s naše strane završena, sve isplaćeno, skoro pa happy end... Ukoliko tko u to povje-ruje, grdno se zajebao! Nismo mi vrsta ljudi koji se mogu suočiti sa svojim odrazom u ogledalu, a kamoli s onim zlodjelima koje smo počinili.

Osim toga, želim reći da se filmovi ne bi trebali raditi o ‘stradanjima i patnjama običnih ljudi’. Stradanja i patnje moraju pro-cesuirati sudovi, a filmom se možda može pojasniti izvor zla koji dovodi do stradanja i patnje. ■

Hrvatska je bogomdana prirodnim resursima i ljudskim potencijalima. Nažalost, nema interesa da se taj potencijal aktivira jer su slobodnomisleći ljudi klasični remetilački faktor vladajućoj žabokrečini

Naravno da bi se Hrvatska morala suočiti sa svim aspektima ‘Oluje’ na staložen i racionalan način, bez uspaljenih nacionalističkih predispozicija. Svakako bismo film o ‘Oluji’ morali napraviti mi Hrvati, prije nego netko drugi

28 Kultura NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

Napokon smo i to dočekali da Odsjek za filozofiju Filozof-skog fakulteta u Zagrebu izda zbornik posvećen G. W. F. He-gelu. Trebalo je čekati još od

vremena Kangrginih istraživanja da se tako nešto desi. Povod je 250. godišnjica Hegelova rođenja, a novi zbornik nosi naslov ‘Povijest, revolucionarna dijalektika i fi lozofski sistem’. U njemu su zastupljeni vrlo različiti autori, od danas umirovljenih profesora s Odsjeka do studenata s prerađenim diplomskim rado-vima i seminari. Zbornik je podijeljen u pet dijelova, pa nakon uvoda koji ga rekapitulira, slijede poglavlja ‘Hegelova četvrtina milenija’,

‘Filozofski sistem i apsolutna znanost’, ‘Hegel i Marx’, ‘Politička ekonomija rada’ te ‘Estetika, postkolonijalni studiji i fi lozofi ja roda’.

Metodološki je možda najambiciozniji dio o sistemu i apsolutnoj znanosti, u kojem iz-dvajamo prilog Saše Hrnjeza ‘Apsolutno znanje kao otkrivajuće sećanje’. U njemu autor tumači fi gure apsolutnog znanja iz

‘Fenomenologije duha’, a temeljna nakana mu je da se osnaže argumenti koji u Hegelo-vom apsolutnom znanju ne vide ponavljanje tradicionalne metafi zike, nego njeno prevla-davanje te konačno zadobivanje povijesne perspektive svijesti i duha. Apsolutno zna-nje ne se tretira kao sadržajno znanje, nego kao najviši izraz samosvijesti. Rad razmatra specifi čan karakter apsolutnog znanja, pita-nje predmetnosti i njenog ukidanja, odnos samosvijesti i apsolutnog znanja, pitanje ospoljenja i problem razlike. Posebna pažnja poklonjena je pojmu pounutrašnjenja-sjeća-nja, kao ključnog u razumevanju apsolutnog znanja koje se konstituira kao totalitet u sje-ćanju. Pounutrašnjenje čina samorefl eksije pokreće duh i njegove oblike svijesti.

U poglavlju o odnosu Hegela i Marxa Luka Bogdanić razmatra što je to apstraktno, što konkretno, a što određena apstrakcija u Hege-la. Propituje se Hegelovo poimanje konkret-nog i apstraktnog u odnosu na dotadašnju fi lozofsku tradiciju, a ukazuje se i na Marxo-vo defi niranje konkretnoga na tragu Hegela. Zatim se propituje što diferencira i određuje Marxovu dijalektiku u relaciji s Hegelovom te općenito defi nira Marxova metodologija kritike političke ekonomije. U prvi plan do-lazi ‘određena apstrakcija’ koja se u tekstu objašnjava na tragu analize Lucia Colettija.

Ankica Čakardić razmatra odnos Hegela i kapitalizma u svojim bilješkama o kritici političke ekonomije. Hegel još u ranim spi-

sima posebnu pažnju posvećuje fenomenu privatnog vlasništva. Političko-ekonomski okvir ‘Filozofi je prava’ izrasta iz implicitnog antagonizma bogatstva i siromaštva u suvre-menom društvu, s obzirom na to da je Hegel prije Marxa upozorio na dehumanizirajuće učinke industrijalizacije i rada. Tri su točke koje autorica u svom tekstu problematizira: problem privatnog vlasništva, industrijali-zacija i klasni antagonizam; zatim Francu-ska revolucija i koncept države te na kraju ispisuje posvetu ‘Filozofi ji prava’ u kojoj se locira njegova živa zainteresiranost za teme političke ekonomije. Hegel je uvjeren da de-humanizirajući život, teški egzistencijalni uvjeti i neimaština radnika nisu tek kon-tingentni i rijetki nusproizvod tvorničkog sustava, već nužna posljedica akumulacije kapitala: Njegovim riječima sustav univerzal-nog bogaćenja ‘osuđuje mnoštvo na goli život, na zatupljujući rad i na siromaštvo’.

Giorgio Cesarale razmatra Hegelovu ideju apstraktnog rada u ‘Osnovnim crtama

fi lozofi je prava’. Pokušava locirati inicijalnu formulaciju toga pojma i koncentrira se na pojam ‘opće nužnosti’, koji Hegel vidi na djelu u modernoj ekonomiji kao sistemu sveukupne međuovisnosti. ‘Opća nužnost’ zahtjeva da se rad uspostavi u skladu s me-haničkim načinom rada. Svijet kvaliteta,

‘raznolikost’, mora biti isključen iz produk-tivnog rada. To se isključivanje podudara na svođenje konkretnog rada na apstraktni rad. Ukoliko rad postaje apstraktan lako može biti zamjenjiv strojem. Stroj je izvanjsko ti-jelo stvari koje se zasniva na principu ‘kvan-titeta’ te može samostalno djelovati. Stroj na

‘objektivnoj’, prirodnoj, razini reproducira strukturu apstraktnog rada. Na kraju Cesa-rale istražuje posljedice pojave apstraktnog rada u odnosu na subjektivitet.

Goran Sunajko izučava Nancyjevu in-terpretaciju Hegelove estetike. Francuski fi lozof suprotstavlja se ideji umjetnosti kao nečeg ‘prošlog’ te dokazuje postavku kako Hegel postavlja tezu prema kojoj je ‘kraj um-

jetnosti’ istovjetan oslobađanju umjetnosti. On afi rmira mogućnost umjetnosti kao po-novnog rađanja duha u izvanjskosti vlastite reprezentacije, pa se umjetničko djelo više ne razumije kao ukidanje apsolutnog duha na putu do samospoznavajućeg duha u fi lozofi ji, nego i samo fundira kao slobodni proizvod duha nasuprot prirodi. Nancy taj Hegelov po-stupak analizira kroz koncept singularnog plurala koji dokazuje da se jedinstveni duh izražava na mnoštvo načina, među kojima je umjetnost presudan.

Studenti Petra Kurtović i Bor-na Šućurović na kraju zbornika bave se feminističkom, odnosno postkolonijalnom kritikom Hege-la. Kurtovićeva propituje zamrše-

ni odnos Hegela i feminizma. U tekstu se tako daje pristup kategoriji roda u Hegela i skicira problem metafi zike dihotomije koja se javlja prilikom artikulacije subjekta žene i muškarca. Prikazuje se što je Hegel smatrao vrlinama i potencijalima žena te za koje je vrline smatrao da žene nisu i ne mogu biti sposobne. Preko primjera više feministič-kih autorica tekst pokazuje kako spomenuta dihotomija utječe na živote žena, ukoliko je razmatramo preko institucija braka i obi-telji. Ipak Hegelu se priznaje da kroz svoju fenomenologiju u kojoj pretpostavlja bitak u kretanju otvara put ka konstruktivizmu. Tako on postaje ipak bitan i za feminističku teoriju, što dokazuju feministkinje poput Simone de Beauvoir, Nadežde Čačinovič i Blaženke Despot. Zaključno se, zahvalju-jući konstruktivističkoj teoriji i uvjetnom razlikovanju roda i spola, kritički problema-tizira fokusiranje isključivo na spol u femini-stičkim raspravama. Samo uključujući rodni i ekonomski aspekt u feminističkoj analizi i borbi možemo postići ravnopravnost, a u toj borbi saveznici su nam kako transrodne i interseksualne osobe, tako i muškarci.

Borna Šućurović govori o dijalektici gos-podara i roba u kontekstu postkolonijalnih studija. Premda nije prvi fi lozof koji se bavio dijalektikom, Hegel je ostao upamćen kao fi lozof koji je dijalektičko mišljenje najpot-punije sistematizirao i proširio ga na čitav raspon aktivnosti ljudskog duha. Ključno je pritom mjesto Hegelove ‘Fenomenologije duha’ koje se naziva ‘dijalektikom gospodara i roba’. To je mjesto inspiriralo autorice i au-tore najraznovrsnijih teorijskih orijentacija. Uzrok te silne utjecajnosti nije samo u teorij-skom savršenstvu, nego i u političkom naboju sadržanom u analizi samosvijesti. Velike su političke i socijalne implikacije koje Hegelova dijalektika gospodara i roba ima za postkolo-nijalne studije. Autor tako razmatra kritičke osvrte Frantza Fanona i Georgea Ciccari-ello-Mahera na Hegelov tekst. Iluminacija političke dimenzije Hegelove fi lozofi je, te isticanje granica njene smjelosti ključna je za svako suvremeno čitanje tog velikog mislioca.

Ovdje nemamo prostora da donesemo ni sažetke svih priloga iz zbornika, pa smo iza-brali samo one za koje mislimo da su za njega dovoljno reprezentativni. Iz naznačenog je vidljivo da se radi o heterogenom materijalu, daleko od neke zajedničke škole ili pravca istraživanja. A to je prednost i mana ovog zbornika, koji ima sumnjivu sreću da ga ne možemo usporediti s nekim drugim koji bi u novije vrijeme bio u nas objavljen, s obzirom na to da je ovaj jedini. Tako mu preostaje da sam bude mjerom trenutnog stanja u našim studijama Hegela. Valja se nadati da će se u budućnosti ta situacija promijeniti. Onda ćemo osim ovakvih skraćenih prikaza, moći razviti i neku pravu kritiku dometa pojedi-načnih i grupnih nastojanja. ■

Sinteza Hegelovih tezaU povodu 250. godišnjice Hegelova rođenja zagrebački Filozofski fakultet iznjedrio je zbornik s novim i aktualnim čitanjima djela jednog od najutjecajnijih fi lozofa u povijesti zapadne fi lozofi je

Uz zbornik ‘Povijest, revolucionarna dijalektika i fi lozofski sistem’, ur. Ankica Čakardić i Luka Bogdanić

piše Srećko Pulig

Portret G. W. F. Hegela, djelo Jakoba Schlesingera (Foto: Wikimedia Commons)


presudu prvostupanjskog suda požeškom vrtirepu Franji Luciću, koji je pokušao podmititi novinara Dragu Hedla da ne piše o njegovom slučaju, nudeći mu ‘tri puta više od honorara koji će dobiti od re-dakcije’, to jest, u Lucićevoj interpretaciji, tri tisuće kuna. ‘Sada će malo da diše pro-sejani vazduh’, kako bi rekao Wyatt Earp kada bi nekoga smjestio iza rešetaka. I to čitavih godinu dana, ako ne bude neke spač-ke. ‘Ja se osobno nikada ne veselim nečijem zatvoru, kao ni u ovom slučaju, ali sud je tako presudio’, rekao je Hedl. ‘Mislim da je sud ispravio nepravdu u smislu poštiva-nja sudske prakse, jer na istom tom sudu je za gotovo identičan slučaj osuđen sdp-ov

zastupnik Željko Sabo. U njegovom slu-čaju bila je bezuvjetna zatvorska kazna, u slučaju gospodina Lucića bio je rad za opće dobro’, kazao je Hedl dodajući da je presuda dobra jer pokazuje da smo svi u ovoj zem-lji jednaki i da zakoni važe za sve. ‘S druge strane, osobno osjećam satisfakciju jer se pokazalo da je bilo točno ono što sam pisao na Telegramu’, zaključio je novinar.

Dnevnik, hrt, 21. srpnja, 19:00Pokažite mi zemlju u kojoj su sankcije dove-le do promjene politike, kaže glasnogovor-nik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov, ali takvu zemlju nije moguće pokazati jer je nema. hrt je trebao prirediti studijsku raspravu na tu temu, ali studijskih rasprava, osim onih koje su savršeno režirane i posve bezopasne u Hrvatskoj već odavno nema. Oni kojima je stalo do Ukrajine trebali su formirati interbrigade, kao u Španjolskom građanskom ratu, a ne zanositi se sankcija-ma koje pogađaju više nas nego njih i tući se ‘do zadnjeg Ukrajinca’. Sankcije nisu oružje, nego izlika. Ovoga puta, sve očitije

Sunčana strana Prisavlja, hrt, 17. srpnja, 21:05Indeksi su, pitate li svog kritičara, grupa rav-na Doorsima, Pink Floydima i sličnim svjet-skim legendama, ali ih je jezik s malim bro-jem govornika ograničio na prostore bivše države. To je jedino malo, a sve je ostalo kod Indeksa bilo veliko i duboko – tekstopisci (Maja Perfiljeva, Duško Trifunović, Ke-mal Monteno, Đorđe Novković, Hrvoje Hegedušić, Abdulah Sidran, da ne idemo do Maka Dizdara, to je cijeli jedan hram besmrtnika), melodije, pjevač, nezaborav-ni Davorin Popović. Tribute Indeksima je, ukratko, hvale vrijedna ideja, nadograđena solidnom izvedbom. Sunčana strana Prisav-lja obično je ugodan doživljaj u vrelom ljetu

– dobar koncept, odlični izvođači, privlačan izbor lajtmotiva, sve vas to drži zakovane kako za male ekrane, tako i za grdosije s dijagonalama od 132 centimetra. Stare su se pjesme Indeksa i u novim aranžmanima dokazale kao evergrini, iako nitko ne može zamijeniti Popovića. Dirigent Miron Hau-ser, voditelji Iva Šulentić i Ivan Vukušić, redatelj Danko Volarić, urednica Melani-ja Pović Jagarinec, pohvale.

rtl Danas, 18. srpnja, 19:00Vođeni napisom u 24 sata koji je otkrio da urna Milke Babović već 19 mjeseci umje-sto na Mirogoju skuplja prašinu u zakutku pogrebnog poduzeća, jer netko odgovoran nije obavio svoj posao, novinari rtl-a istra-žili su skandal pa otkrili da postoji još mnogo takvih neupokojenih pokojnika. Zanimljivo je, međutim, da hrt nakon izbijanja afere nije imao prilog o tome kako njihova veli-kanka čami zaboravljena u zagrebačkoj Ga-jevoj ulici. Šteta i sramota. Ljudi, države i nacije koje ne odaju počast znamenitim i za-služnim pojedincima iz prošlosti nemaju baš velike izglede u budućnosti. Veliki kultur-ni radnici ove zemlje – Slavko Goldstein, Stanko Lasić, Josip Vaništa – ispraćeni su kao anonimci, evo za Žmegačem se nešto glasnije žalovalo, ali je u toj žalosti bilo po-litike, da parafraziramo Hamleta. Milka Ba-bović trebala je proći kao Indeksi – svi smo mi rasli pod njenim šljokicama kao Rusi pod Gogoljevom kabanicom, ali je prošla kao bosa po trnju. Vjerojatno je nekoga s hrt-a zapekla savjest, nisu izvršili dužnost, obavili svoj posao, pobrinuli se za pokojnicu, pa su zato ignorirali stvar. Samokritike, drugovi, samokritike! Toga fali.

Newsnight, N1, 19. srpnja, 20:00Ajde, napokon, da i u ovoj zemlji vidimo pravdu i jednakost. To jest, njene nazna-ke. Vijeće Vrhovnog suda rh preinačilo je

masama, vrlo štetna. Uskrata ruskog plina i poskupljenje nafte dovest će do političkih turbulencija u Europi, koja će biti sve klima-vija – pao je Mario Draghi, pada Johnson, hoće li pasti i Scholz? – dok će Vladimir Putin biti sve čvršći. Treba li dokaza? Fidel Castro, Milošević, Kim Jong-il. Novina-ri su opet pod šljemom, novinarstvo je na rezervnoj crti, na prvoj su agitpropovci. Uopće, ratna propaganda kojoj nazočimo od 24. veljače do danas, neviđena je dosad. To se lako može vidjeti po naslovima koji su pratili Putinovo zdravstveno stanje. Već u ožujku imali smo naslov ‘Je li Putin oz-biljno bolestan? Pet stvari koje ukazuju na narušeno zdravlje ruskog lidera’, potom ‘Po-

javila se teorija da Putin umire’; u travnju ‘Ovo dokazuje da je Putin bolestan, a ni Šoj-gu nije dobro’; u svibnju ‹Šire se informacije da je Putin teško bolestan. O čemu se radi?’,

‘Ruski predsjednik Vladimir Putin vjerojat-no je teško bolestan i preostale su mu još najviše tri godine života...’, ‘Što se događa s Putinom? Trese mu se ruka, vrti nogama, pravi grimase’; u lipnju ‘Opisao je pritom bolest ruskog predsjednika kao ‘težak oblik raka koji brzo napreduje’ nakon što su se po-jačala nagađanja da Putin pati od...’. Prema medijima Putin je cijelo proljeće bolovao od raka, leukemije, Parkinsona, od svega osim od hipohondrije i vode u koljenima, tresle su mu se i ruke i noge, da bi na ljeto čudesno ozdravio. Zasluga sv. Vasilija? Zadnji naslov iz srpnja: ‘Putin nije bolestan! Štoviše, puca od zdravlja! Kremlj se složio sa šefom cia-e: Kažu da je Putin dobrog zdravlja’. Lošeg su zdravlja jedino mediji, kojima se više ne može vjerovati. I oni koji su bili uzor profe-sionalnosti, pokazali su se kao oruđe ratne propagande. Vječnaja pamjat, so svjatimi upokoj! ■

TV RAŠETANJE

Bolesnici pucaju od zdravlja

Novinarstvo je na rezervnoj

crti, na prvoj su agitpropovci.

Uopće, ratna propaganda

kojoj nazočimo od 24. veljače do danas, neviđena

je dosad. To se lako može vidjeti po

naslovima koji su pratili Putinovo

zdravstveno stanje. Lošeg su zdravlja

jedino mediji, kojima se više

ne može vjerovati

Piše Boris Rašeta

Ozbiljne rasprave o sankcijama Rusiji izostaju

(Foto: Screenshot/hrt)

30 kultura NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

I drugu godinu zaredom pokazalo se da međunarodni žiri za glavni nacio-nalni program Pulskog festivala nije nikakva garancija tzv. objektivnosti, zbog koje se na njemu inzistira da bi

se izbjegle ‘domaće kuhinje’. Gotovo da se ponovila situacija iz 2013., s jednog od naj-jačih festivalskih izdanja od državne nezavi-snosti, kada je žiri kao na automatskom pilo-tu sve bitne nagrade dodijelio favoriziranoj

‘Obrani i zaštiti’ Bobe Jelčića pristigloj s Berlinalea. Među tada oštećenima našao se i jedan od najboljih filmova Zrinka Ogreste,

‘Projekcije’, koji je ostao bez ijedne Zlatne arene, a isti je Ogresta koju godinu kasnije na Puli, predsjedajući žirijem, bio zaslužan za to da vjerojatno najbolji film tog festi-valskog izdanja, Schmidtov ‘Agape’, dobije tek jednu, relativno sporednu nagradu (za montažu), da bi se u prvi plan stavile ‘mlade nade’ Igor Bezinović i Hana Jušić.

Ogresta je ove godine ponovo bio u ži-riju kojim je sada predsjedao Austrijanac Stefan Ruzowitzky, ‘nasljednik’ prošlo-godišnjeg (oscarovskog) ‘teškaša’ Pawela Pawlikowskog koji je Ogrestin ‘Plavi cvijet’ pretpostavio Zlatnom kamerom u Cannesu nagrađenoj ‘Murini’, i iznenađenja nije bilo. Prema očekivanjima, žiri je okrunio i trećeg

mladog prvaka, tj. prvakinju aktualne hr-vatske kinematografije, Sonju Tarokić, za njezin dobro znani, godinu dana stari i vrlo hvaljeni prvijenac ‘Zbornica’. Pritom nije bilo važno što se u međuvremenu pojavio

‘Stric’ Andrije Mardešića i Davida Kapca,

film koji je kao i ‘Zbornica’ nagrađen drugom nagradom u Karlovym Varyma, samo za ra-zliku od nje ove a ne prošle godine te u no-vouvedenom pobočnom, a ne glavnom pro-gramu. Jer međunarodnom glavnom žiriju i međunarodnom žiriju kritike, kao i onom domaće udruge kritičara prošle godine, ne baš uvjerljivo variranje poetike Roberta Altmana s nategnutim domaćim prinosom kroz tradicionalne pjesme u izvedbi Ladarica i Generalićevo naivno slikarstvo, svidjelo se daleko više od vrlo kompetentnog povezi-vanja grčkog čudnog vala i austrijskog psiho-horora (ili pojednostavljeno rečeno Lant-himosa i Hanekea) Mardešića i Kapca, s kudikamo kritičkije postavljenim domaćim začinom patrijarhalnog kleronacionalizma.

‘Zbornici’ su tako pripale Velika zlatna are-na za najbolji film, Zlatne arene za najbolju režiju, glavnu mušku (Stojan Matavulj za de facto sporednu rolu) i sporednu žensku (Nives Ivanković) ulogu, te za montažu, a dobila je i nagradu žirija kritike za najbo-lji film. Po priznanjima daleko iza ostao je

‘Stric’, dobivši prestižnu Zlatnu arenu za sce-narij kao utjehu te onu za kostime, ostva-rivši isti zbroj kao kvalitativno korektni, ali za klasu manje bitan debi Radislava Jova-nova ‘Punim plućima’, varijacija glasovite

‘Velike jeze’ Lawrencea Kasdana, koji je nagrađen prestižnom Zlatnom arenom za kameru te onom za oblikovanja zvuka. Ako ništa drugo, glavni je žiri, za razliku od onog iz 2013., shvatio da je u konkurenciji bilo po-dosta dobrih filmova pa su odlučili svakom iole vrijednom nešto darovati, pri čemu je izrazito solidna ‘Glava velike ribe’ Arsena Oremovića dobila Zlatnu arenu za najbolju glumicu (Lana Barić), ‘Nosila je rubac čr-leni’ Gorana Dukića, naslov o kojem smo pisali u prošlom broju, za najbolju sporednu mušku rolu (Ljubo Zečević), a pripala mu je i nagrada publike, osvježavajući ‘Illyricvm’ Simona Bogojevića Naratha za najbolju masku, dok je nagrada Breza za najboljeg de-bitanta otišla Nini Violić za režiju, scenarij i glavnu žensku ulogu filma ‘Baci se na pod’. Bez ikakvog priznanja zasluženo su ostala tri najslabija filma, ‘Divljaci’ Darija Lonja-ka (najbolji među slabima), ‘Šesti autobus’ Eduarda Galića i ‘4:2’ Anđela Jurkasa.

Čini se, kako je to dobro primijetio kolega Dragan Jurak, da se stvara ‘nova nacionalna filmska oligarhija, povezana talentom, ali i utjecajem, te aristokratskim, celebos statu-som’, i da Pulski festival u tome igra značajnu ulogu. Nakon promocije Bezinovića i Jušić 2017., sada je promovirana i treća bitna čla-nica te generacije, Tarokić, s tim da je 2017.

‘žrtva’ bio veteran Schmidt, a sada su to mla-di Mardešić i Kapac, ali i itekako afirmirani autor Bogojević Narath. Kao što je prošlo-godišnje svojevrsno šikaniranje Antonete Alamat Kusijanović i njezine canneske uspješnice ‘Murine’ (ne samo u Puli nego i pri biranju nacionalnog kandidata za Osca-ra) bilo znakovito, po principu suočavanja s tim da se ne može biti prorok u vlastitom selu, tako je znakovito ovogodišnje potkre-sivanje krila autorima ‘Strica’ i svojevrsno ponižavanje Naratha i njegova filma. Nai-me, u kinematografiji poput hrvatske, gdje se uradci u žanru povijesnog filma snimaju jednom u nekoliko desetljeća, ‘Illyricvm’ bi trebao biti događaj već po samoj toj činjenici, a kamoli kad se doda da je riječ o nesumnjivo kvalitetnom ostvarenju, uz to i produkcijski itekako zahtjevnom (koprodukcija Hrvatske, Kosova, Slovenije, BiH te Italije, ‘gibsonovski’ snimana na latinskom i konstruiranom ilir-skom jeziku), što bi u kinematografiji čiji se prvaci pozivaju na ‘filmsku industriju’ (pa u sklopu toga, po uzoru na Hollywood, i dalje ustraju na nastranoj praksi da se Velika zlatna arena za najbolji film dodjeljuje isključivo producentu, ne i režiseru) trebalo biti viso-ko respektirano. Pritom Narath čvrsto ostaje na tlu tzv. autorske kinematografije, etno-grafski sloj filma, garniran naturalističkim preljevom, daleko mu je važniji od najgoreg aspekta ‘industrije’ – tvorbe banalno spek-takularnih akcijskih prizora i trivijalnog mitologiziranja koje zaobilazi u širokom luku. ‘Illyricvm’ je u kontekstu domaćeg povijesnog filma superioran Ivandinom

‘Konjaniku’ i otprilike ravnopravan Mimiči-nim klasicima ‘Seljačka buna 1573.’ i ‘Banović Strahinja’, a to dovoljno govori o njegovoj vri-jednosti. Ali Bogojević Narath u igrani je film prešao iz animiranog, vukotićevski no bez Vukotićeva kanoniziranog statusa, prijelaz se dogodio u relativno kasnim godinama (55) i gotovo bez trunke medijskog odjeka, i nje-mu je u Puli omalovažavajućom službenom recepcijom (tek jedna i to posve sporedna Zlatna arena) de facto poručeno da je uljez u igranom segmentu nacionalne kinemato-grafije.

Šezdeset i deveto izdanje Pulskog festiva-la bilo je jedno od najkvalitetnijih zadnjih godina, ali ostavlja neugodan okus zbog nastavka interesnih igara koje nikakvi me-đunarodni autoriteti kao članovi žirija ne mogu prekinuti, nego samo služe kao alibi za posve domaće računice. ■

Arena kao alibiŠezdeset i deveto izdanje Pulskog festi vala bilo je jedno od najkvalitetnijih zadnjih godina, ali ostavlja neugodan okus zbog nastavka interesnih igara koje nikakvi međunarodni autoriteti kao čla novi žirija ne mogu prekinuti, nego služe kao alibi za posve domaće računice

Uz nagrade na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu

piše Damir Radić

Dio ovogodišnjih dobitnika Zlatnih arena

(Foto: Saša Miljević/pixsell)

Po principu suočavanja s tim da se ne može biti prorok u vlastitom selu, znakovito je ovogodišnje potkresivanje krila autorima ‘Strica’ i svojevrsno ponižavanje Simona Bogojevića Naratha i njegova ‘Illyricvma’

31 kultura NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1180, petak, 29. srpnja 2022.

Što donosi izložba ‘Ovo nije predmet’ koja je nedavno otvorena u Etnografskom muzeju Istre u Pazinu?Izložba je nastala u okviru trogodišnjeg projekta ‘Odbačeno – prilozi za studije vri-jednosti’ koji je udruga ipak – istraživački projekti i autorske koncepcije započela 2021. Autorice projekta smo Irena Bekić i ja, a gradimo ga kroz temu vrijednosti koja je kulturnoj antropologiji draga od samih početaka. Promišljamo vrijednost kao rela-cijsku i kontekstualnu kategoriju. Posebno su nam zanimljivi predmeti, pojmovi i ka-tegorije koje prelaze u suprotni pol, u polje odbačenog. Na izložbi stavljamo u dijalog umjetničke, muzejske i pojedinačne saku-pljačke prakse koje u procesu prepoznavanja, izdvajanja i sakupljanja predmeta upisuju u njega emotivnu, afektivnu, simboličku ili drugu vrijednost. Izložbom želimo pokaza-ti da svaki predmet, trivijalan i beznačajan, kao i muzejski, može postati iznimno vrije-dan za sakupljača. Oni se međusobno defi ni-raju i grade. Zanimaju nas i različite prakse indeksiranja i klasifi ciranja. U konačnici, u želji da pokažemo vrijednost odbačenog, izlučenog ili ‘sklonjenog’ izvrćemo Muzej naopako i pokazujemo ono što se ne vidi, od arhitektonske strukture do predmeta iz depoa.

Koji umjetnici su zastupljeni na njoj?Na suradnju smo pozvale umjetnika Va-nju Babića čije su preokupacije najčešće vezane uz fenomen otpada i viška. Njegov se pristup temelji i stvara cirkularnu eko-nomiju, temeljenu na odrastu, a ne profi tu. Budući da je autor postava izložbe, unutar kojega je diskretno i gotovo neodvojivo in-tervenirao vlastitim umjetničkim radom, taj je pristup ugrađen kako u koncept koji proizlazi iz antropološkog pogleda tako i u postav – sve što smo za postav koristili pro-nađeno je u Muzeju. Uz taj gotovo nevidljiv rad inkorporiran s postavom, Vanjina je in-tervencija i izmještanje depoa s tekstilom u galeriju sličnog gabarita što omogućuje

uvid u najčešće nevidljivu brigu i pažnju kojom kustosi njeguju zbirku. Rad Mari-jana Molnara ‘Ponovo predmet’ rad je iz 2008. kada je umjetnik pozvao prodavača s Jakuševca da mu uz novčanu naknadu ustu-pi zbirku od oko 700 predmeta za izlaganje i prodaju na izložbi u Domu hdlu-a. On je pritom sam popisao i opisao sve predmete u inventarne kartice. Umjetnik Ivan Faktor prisutan je s fi lmom ‘Le Samurai’ u kojemu dokumentira stan u Krajiškoj 29, odnosno hvata intimni trenutak u danu Tomislava Gotovca. Na koncu tu su i predmeti koje je Gotovac skupljao, a koje smo za izlaga-nje dobile ljubaznošću Darka Šimičića iz Instituta Tomislav Gotovac.

Na koji način je publika uključena u kon-cept?Posebno nas veseli poziv svim posjetite-ljima da izdvoje neki poseban predmet iz svakodnevice te da ga s par bilješki uvedu u inventarnu karticu. One će činiti, za ovu prigodu oformljenu ‘Zbirku (bez)vrijednog’ koja će biti okupljena i predstavljena kao dio kataloga izložbe. Time simbolično svaki posjetitelj za sebe zatvara izložbu i upisuje joj vlastito značenje.

■ Ana Grbac

Duga Mavrinac Da bismo pokazale vrijednost odbačenog, izvrnule smo Muzej

KVADRAT

I mala rubrika poput ove dovoljna je da iskažemo veliku podršku kritičarki Jadran-ki Pintarić (na slici) koju su nakon objave teksta o autobiografskoj knjizi Velimira Viskovića uvrije-đeni autor i njegovi podržavatelji zasuli mizogino-seksistič-kim komentarima.

■ A. R.

Foto: Marko Lukunić/

pixsell

Kulturna antropologinja te autoricai kustosica izložbe ‘Ovo nije predmet’

Foto: Privatna arhiva

Wilco: Cruel Country(dBpm)

Ove se godine navršilo dvade-set godina od izlaska ‘Yankee Hotel Foxtrot’, kreativnog i komercijalnog vrhunca alt country velikana Wilco. Tije-

kom dva desetljeća, Wilco su sve više po-stajali poligon za kantautorstvo frontmena Jeffa Tweedyja. ‘Cruel Country’ oštra je opreka te tvrdnje. Tweedyjeve pjesme su i dalje u centru pažnje, no snimljen uživo u studiju uz minimalna dosnimavanja, album je trijumf konsolidirane postave benda koja zajedno snima i nastupa od 2004. Sa svojih skoro osamdeset minuta trajanja te dvade-set i jednom pjesmom, predstavlja organsku lakoću sviranja šest osoba u istoj prostoriji. Tweedyjeve pjesme mahom su delikatne i introvertirane, oslonjene na empatiju i s okom za svakodnevne detalje. Naslov pje-

sme po kojoj je album naslovljen može vas lažno uputiti na to da je riječ o političnom ostvarenju, no album izbjegava eksplicitnu referencijalnost na posttrumpovsku Ame-riku baš kao što je to ‘Yankee Hotel Foxtrot’ radio s razdobljem nakon 11. rujna. Fokus pjesama je u pravilu uvijek na Tweedyjevom osobnom doživljaju, čak i izravniji stihovi poput ‘I love my country like a little boy/Red, white, and blue/I love my country, stu-pid and cruel/Red, white, and blue’ služe prije svega stvaranju specifi čne atmosfere, mješavine zamora i optimizma. Upravo je ta kombinacija ono što je Wilco oduvijek odvajalo od većine indie rock i americana srodnika, njihova je glazba često obojena melankolijom, no ne i pesimističnim mra-kom, a s druge strane kad poprimi suprotne žovijalne tonove, nikad ne zvuči karikirano ili banalno. ‘Cruel Country’ sve te osobine povezuje u koherentnu cjelinu koja djeluje poznato i utješno, no ne i nepotrebno.

Angel Olsen: Big Time(Jagjaguwar)

Šesti album američke kantautorice Angel Olsen u neku ruku pred-stavlja ogoljeniju, osobniju verziju jednog drugog odličnog ovogodiš-njeg albuma, ‘Chloë and the Next

20th Century’ Fathera Johna Mistyja. Oba albuma povezuje fi gura multiinstru-mentalista i producenta Jonathana Wilso-na, ali još više i estetski izbor izbjegavanja rock, pa čak i folk rock formata u korist ra-skošne šlageristike tipične za početak druge polovine dvadesetog stoljeća. Dok Father John Misty na svom albumu zvuči kao Leo-

nard Cohen u cipelama Franka Sinatre, Olsen priziva raskošnu country produkciju sredine šezdesetih kako bi svojim duboko intimnim pjesmama podarila stiliziran dodir starinske romantike. ‘Big Time’ je album na kojem takvo izravno posvajanje retro estetike ima emocionalno-narativ-no opravdanje. Pjesme su mahom ranjivi ispovjedni komadi puni osobnih gubitaka

i pronalaženja sebe. U takvom kontekstu ovakva zvukovnica velikog nepreglednog prostranstva itekako ima smisla, pa makar i kao svjesna iluzija.

Sharon Van Etten: We’ve Been Going About This All Wrong(Jagjaguwar)

Tijekom svoje petnaestak godina duge kantautorske karijere Sha-ron Van Etten isprofi lirala se kao stručnjakinja za sineastič-ne balade srednjeg tempa. Niz

epizodnih uloga u fi lmovima i serijama te obilna upotreba njenih pjesama u raznim oblicima vizualnih medija samo potvrđuju te tendencije. Njen šesti album ‘We’ve Been Going About This All Wrong’ istodobno je

podsjetnik na minimalističke folk početke i logični nastavak prošlog, izvrsnog ‘Remind Me Tomorrow’ koji je njen rad odmaknuo u smjeru himničnog, synthovima obojenog indie rocka. Van Etten i glavni suradnik na ovom albumu, multiinstrumentalist i produ-cent Daniel Knowles nastavljaju ta nagnuća u većini ovih pjesama, puštajući njen upe-čatljivi kontraalt da lebdi nad propulzivnim instrumentalima kao pripovjedač u emotiv-nom klimaksu nekog zamišljenog fi lma. No uz tekstualne reference na izolaciju i usamlje-nost, nekoliko tihih akustičnih trenutaka koji daju naslutiti da je album nastao za vrijeme pandemije odaju da je utjecaj Ani DiFranco na njeno stvaralaštvo barem podjednako snažan kao onaj Brucea Springsteena ili The Cure.

■ Karlo Rafaneli

PREPORUKE: MUZIKA

Novosti_1180.pdf - Portal Novosti

Documents