1112 - Portal Novosti

Petak 09/04/202110 kn/100 din/1.20 €

Samostalni srpskitjednik

#11121521

Sustavna tragedijaHrvatskom sustavu socijalne skrbi nedostaju stotine stručnih radnika,

mjesta u domovima i udomiteljskim obiteljima, kao i bolje usklađivanje u zaštiti djece s policijom, zdravstvom i pravosuđem str. 4-5.

2 NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1112, petak, 9. travnja 2021.

IMPRESSUM

#1112Godina xXII / Zagreb | petak, 09/04/2021

Samostalni srpski tjednik

IzdavačSrpsko narodno vijećeZa izdavačaMilorad Pupovac Glavni urednikNikola Bajto

ZamjenicA glavnog urednika Andrea Radak Izvršni uredniciGoran Borković (Portal Novosti), Petar Glodić (Kronika), Boris Postnikov (Kultura)Redaktorica Darija Mažuran-BučevićKolumnistiMarinko Čulić, Boris

Dežulović, Viktor Ivančić, Sinan Gudžević, Boris RašetaRedakcijaPaulina Arbutina, Mašenjka Bačić, Jerko Bakotin, Dragana Bošnjak, Milan Cimeša, Zoran Daskalović, Ivica Đikić, Tena Erceg, Milan Gavrović, Dragan Grozdanić,

Mirna Jasić Gašić, Nenad Jovanović, Vladimir Jurišić, Davor Konjikušić, Saša Kosanović, Anja Kožul, Igor Lasić, Bojan Munjin, Tamara Opačić, Srećko Pulig, Hrvoje Šimičević, i Borivoj Dovniković (karikaturist)Tajnica redakcijeVedrana Bibić

Grafički urednici Ivica Družak, Darko Matošević DizajnParabureau / Igor Stanišljević & Damir Bralić, Nikola Đurek

Štampa Tiskara ‘Zagreb’, ZagrebTiraža 6500Novosti su financirane sredstvima Savjeta za na cionalne manjine Vlade Republike Hrvatske i sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske.RedakcijaGajeva 7, 10 000 Zagrebt/f 01/4811 198, 4811 [email protected]

bi baš složilo s glasovitim patentom povjeren-stva osnovanog voljom Andreja Plenkovi-ća čiji je rad imao praktičan učinak u formi puzeće legalizacije ustaštva. Ne znamo kako će Plenković reagirati na Krausovu inicijativu, ali već smo zapazili izjavu hdz-ova saborskog zastupnika Damira Habijana koji je rekao da se ‘umjesto ozbiljnih pitanja’ ponovno želi govoriti o ideologijama. Ovo mu je, očito, ne-ozbiljno pitanje.

MitoDrago Tadić, bivši šef tvrtke Osijek Ko-teks, pravomoćno osuđen zbog pokušaja

podmićivanja suca Vrhovnog suda u korist Branimira Glavaša, proteklih je dana go-vorio zanimljive rečenice o sprezi politike, kriminala i pravosuđa u Hrvata. Prava je šteta što u ovoj državi ne postoji nijedna profesionalna i uravnotežena poluga vlasti koja bi ispitala njegove riječi pa utvrdila koliko su točne. Tadić sada kaže kako je mu je Vladimir Šeks ‘preko nekih ljudi slao poruke’ da bi trebao oprezno svjedočiti u slučaju Šeksu bliskog Božidara Kalmete. Tadić veli i da mu se Kalmeta potom zahva-lio u nekom wc-u, ali, žali se Tadić, nije mu se i odužio. Kalmeta pak sve negira. A i šta drugo da radi?

zdravstvo Lucijanom Vukelićem, ali očeki-vati rješenja od hrvatskih vladara nikada nije spadalo u racionalne aktivnosti. Pogotovo ne u gadnim vremenima u kakvima živimo. Od-nosno, kako je to lijepo sažeo hrvatski dnevni list (podaci poznati redakciji): ‘Donedavni dug veledrogerijama od 6,5 milijardi kuna, nakon prošlotjedne uplate od 980 miliju-na kuna od čega 600 milijuna za ljekarne i 300 milijuna za bolničke dugove nije riješen, već samo nedostatno smanjen.’ Kako će se to rješavati? Pa novim sastancima. Naredni se očekuje za desetak dana. Dotad, dvije naj-veće veledrogerije, Medika i Oktal Pharma, nastavljaju potpuno ili dijelom obustavljati isporuku lijekova bolnicama jer im, žale se, postojeće kašnjenje isplata ugrožava poslo-vanje. Požalili su se na izostanak konkretnog plana vladajućih, što nas ne čudi. Bilo kakav plan bio bi incident.

SimboliA do kraja svibnja Hrvatski bi sabor trebao raspravljati o izmjenama i dopunama Ka-znenoga zakona kojima bi se zabranila javna upotreba ustaškog pozdrava ‘Za dom spre-mni’. Inicijator je Ognjen Kraus, predsjednik zagrebačke Židovske općine. Konačni je cilj osigurati zakonske pretpostavke za sankci-oniranje upotrebe ustaških i četničkih sim-bola. Preciznije, kako prenosi domovinsko tiskovlje, kazna zatvora od šest mjeseci do tri godine prijetit će onome tko ‘u javnom prostoru koristi, javno ističe, nosi na odjeći

ili pokazuje u javnosti na drugi način simbo-le, parole, slogane, zastave, znakove, oznake, slike, imena, nadimke, nazive, pozdrave, po-kliče, načine pozdravljanja, geste, odore ili njihove dijelove ili druga obilježja fašističkog, nacionalsocijalističkog, ustaškog i četničkog pokreta ili režima ili njihovih vodećih osoba ili postrojbi’. Iznimke bi bile u slučajevima kad se ustaškočetnički simboli koriste ‘s na-mjerom da služe građanskom obrazovanju, osudi ili odvraćanju od nedemokratskih po-kreta ili režima, promicanju umjetnosti ili znanosti, istraživanju ili poučavanju, izvje-šćivanju o tekućim ili povijesnim događajima, ili sličnim svrhama’. Ovo se, kako vidimo, ne

AstraLoša su vremena kada se medicinske dileme presele u narod. Ne zato što je narod nešto lud za medicinom, nego što se brine za svo-je zdravlje, pa pokušava procijeniti je li mu opasnije pristati na ubrizgavanje cjepiva ili se prepustiti učincima Covida−19. Izbor u Hr-vatskoj usložnjava saznanje da je ovdašnja vlast, premudra, predobra i svakako prebrižna, uvezla poveću količinu AstraZenecina cjepi-va, a dužnosnik Evropske agencije za lijeko-ve Marco Cavaleri potvrdio je postojanje veze između baš tog cjepiva i ‘rijetkih pojava cerebralne venske tromboze nakon cijeplje-nja’. ‘Sada možemo reći da je jasno da postoji veza s cjepivom. Međutim, još ne znamo što uzrokuje tu reakciju’, objasnio je Cavaleri i otkrio da se među cijepljenima navedeni oblik tromboze pojavio češće no što se očekivalo.

Potom su se oglasili i hrvatski političari u ulozi stručnjaka: ‘Pratimo sve što se događa, ali prije bilo kakvih zaključaka moramo pri-čekati službeni stav ema-e i njezinih regula-tornih tijela. Razgovarali smo i o tome, sve su opcije na stolu. Da bismo postupali, moramo dobiti jasnu i neupitnu formulaciju od ema-e’, zapazio je Beroš. ema je Evropska agencija za lijekove. A sve ove dileme proširile su se baš sada kada u Hrvatskoj počinje masovno cije-pljenje, jer je počelo pristizati cjepivo. Prošli tjedan 120 tisuća doza, ovoga tjedna malo manje od sto tisuća doza, do kraja mjeseca očekuje se 490 tisuća doza što je, informira domovinsko tiskovlje, više nego u prva tri

mjeseca ukupno. Naravno, najviše dilema vezano je uz az cjepivo. Za njegove neželjene efekte ne mogu jamčiti ni oni od kojih se oče-kuje da znaju više od već spomenutog naroda. Zainteresiranog za medicinu.

NovacJoš malo o medicini. Veledrogerije i dalje tra-že novac za lijekove isporučene bolnicama, država i dalje ne popušta, dogovora nema. I dalje. Predstavnici veledrogerija očekivali su da će se na sastanku održanom odmah nakon uskrsnih blagdana dogovoriti s ministrima Zdravkom Marićem i Vilijem Berošom te ravnateljem Hrvatskog zavoda za javno

RABLJENA SEDMICA

Hoće li javna upotreba ustaškog pozdrava napokon

biti zabranjena? (Foto: Žarko Bašić/pixsell)

Oprezni svjedok – Drago Tadić na suđenju Božidaru

Kalmeti (Foto: Sanjin Strukić/pixsell)

Dogovora s veledrogerijama još nema – Marić i Beroš

(Foto: Patrik Macek/pixsell)

Medicinske dileme u narodu – cijepljenje na Zagrebačkom velesajmu (Foto: Josip Regović/pixsell)

pišeMilorad Krstulović

fotografija naslovnice Luka Stanzl/Pixsell

3 kolumna NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1112, petak, 9. travnja 2021.

živački stroge naočale žestokog nasrtaja na vodstvo hrvatske srpske zajednice, ispada da on njoj, eto, čini uslugu jer se ne može pomiriti sa zds-om. Oprostite na drskosti, ali valjda bi na to uvrijeđeno trebala reagira-ti ne samo srpska manjina, nego i hrvatska većina, što Milanoviću očito nije jako blizu srcu, jer bi u suprotnom priznao da je baš sdp-ova administracija kriva što su hos i zds postali dio ozakonjene legislative. Što je hdz, naravno, s oduševljenjem prihvatio, tko ne bi. Tu Plenkoviću pada na pleća što je to iskoristio da preko komisije Zvonka Ku-sića praktički polulegalizira zds, navodno samo u izuzetnim prilikama, koje su se u međuvremenu praktički pretvorile u redov-ne. I zato, prevedeno, prezime hrvatskog premijera zapravo glasi Milanović ii i on ga nosi bez grižnje savjesti, čak uvjeren da time čini neko veliko pomirbeno djelo.

Tako je, velim, s Plenkovićem, a sada da vidimo kako je s Milanovićem. Već sam izre-kao sve pohvale na račun njegovog bojkoti-ranja obljetnica na kojima se pojavio hos sa svojim zds-om i tome nemam što dodati. Ali imam što oduzeti. Praktički istodobno Milanović je odlikovao i Zlatana Miju Je-lića, optuženika za ratne zločine u BiH, uz koju je usput nalijepio čitave bale najgorih uvreda. Pa se čovjek pita koja strana lica zapravo oslikava pravog Milanovića. Ja bih rekao obje. Njega privlači dilanje svih ideja, dolazile s ljevice ili s desnice, pod uvjetom da izazivaju petardu reagiranja u javnosti, i zato ako je Plenkovićevo pravo prezime Milanović ii, Milanovićevo je Plenković ii ili, ako hoćete, Dilanović. To je najveći diler skupusanih ideja svih vrsta koje je Hrvatska dosad imala. Ali najgore je što se time naru-šava, valjda ne i urušava, zdrava simetrija hrvatsko-srpskih odnosa, koja ovim nikada nije bila ovako ugrožena, osim u Karamar-kovo vrijeme. ■

Već dulje s desnice dolazi tvrdnja da

je sdss pijunski poslušnik hdz-a, a sada to čujemo i od Milanovića.

Kako krivo i promašeno!

Koalicija najveće hrvatske i srpske

stranke nema nikakve veze sa saborskim

žetonima, nego sa stabiliziranjem

hrvatsko-srpskih odnosa, koji su

imali grozne periode, ali i blistava,

nenadmašna razdoblja

U posljednjem broju ovog tjed-nika napisao sam da hrvatsko sudstvo ne postoji, mrtvo je jer ne obavlja osnovnu funk-ciju da iza rešetaka završi naj-

gori ološ, mutikaše, pa i ubojice, nego se oni slobodno smucaju po okolnim zemljama i klinikama. A ako su dovoljno drčni, ostaju i kod kuće, uz blagoslovljene nedjeljne ručke jer ih skupi advokati, koji sve više sliče na kumovske konsilijere, čuvaju čak i od tih neprijatnosti. E sada, da li se tu nešto promi-jenilo otkako je počela ova gromovita svađa između Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića oko toga koga postaviti na vrh sudačke vlasti? Nije ništa. Dobro, otkazao je kandidaturu za novog starog predsjed-nika Vrhovnog suda Đuro Sessa, ali to je ionako morao odavno učiniti, nakon što je mrtvo hladno propustio sankcionirati sudačku presudu o ‘ličkom rukovanju’ ili o Horvatinčićevoj ‘sinkopi’. Bit će prije da je Sessa zaključio da mu je malo nepriklad-no nadzirati predstojeće lokalne izbore, a vjerojatno i više donijeti zaključnu odluku o zločinačkom pothvatu hdz-a iz nekih još nedovršenih sudskih procesa. Iako za tog mrtvozornika hrvatskog sudstva ne gajim ni trunku simpatije, moram priznati da mu je bilo mudro kako je postupio. Izvuci se, bra-te, iz te kaljuže koje si i sam dio i možda te milostiva sudbina poštedi daljnjih okapanja i nevolja.

Eh da, u međuvremenu je još jedan poki-sli princ hrvatskog sudstva, Ivan Turudić, ostao bez namijenjene mu uloge šefa Viso-kog kaznenog suda, ali ona je ionako bila izmaštana u ludim glavama njegovih poli-tičkih sponzora. Pa se postavlja pitanje da li je Zoran Milanović zbilja pokrenuo buru reforme pravosuđa, što on u napoleonskoj samopromociji kojoj je sve skloniji sigurno umišlja. O, nisam ni blizu takvom zaključ-ku. Ovo što se sada događa u sudstvu prije je rezultat unutrašnjeg truljenja hrvatskog pravosuđa, a Milanović je eventualno nanju-šio da tu ima neke prilike za njega i zagrizao je za masnu kost koja mu se pojavila pred nosom. Ali potpuno se razišao s realnošću kada je zamislio da može progurati Zlatu Đurđević, jer za to naprosto nema dovoljno saborskih glasova, iako osobno nemam ništa protiv da ih ima. A onda i kada je natuknuo da bi trebalo pokrenuti postupak opoziva Andreja Plenkovića, što je još manje realno, a vrag zna u kakve bi avanture uvukao zemlju kada bi nekim čudom i bilo realno.

Zato se Milanović upustio u riskantnu i u krajnjoj liniji neodgovornu vratolomiju pre-brojavanja tko je u Saboru prava, a tko kriva strana, pri čemu je u ovu drugu ubrojio sdss. Proglasio ga je, ostat ću kod najblažih pojmo-va, Plenkovićevom pijunskom strankom, ta-koreći žetonom hdz-a, koji navodno servisi-ra sve najgore što se događa u ovoj zemlji. O kako krivo, kako promašeno. Koliko o tome znam, sdss izbjegava ulaziti u koaliciju s hdz-om ukoliko to donosi saborsku većinu ovome drugome. Ali čak i kada je drukčije, kada sdss donese prevagu hdz-u, to je ki-lometarski daleko od nekakvog žetoniranja,

jer naprosto sdss i hdz nisu dio takve priče. Te dvije stranke imaju puno složeniji me-đusobni odnos, takoreći povijesnu zadaću da hrvatsko-srpske odnose učine trajno stabilnima, što oni kroz proteklo stoljeće nekada jesu, a nekada nisu bili. Pod ovim drugim mislim na strašno hrvatsko-srpsko krvoproliće polovicom prošlog stoljeća i njegovu, srećom blažu, reprizu koncem tog stoljeća. Ali pod drugim mislim na uspješ-nu hrvatsko-srpsku suradnju početkom i u prvoj trećini tog istog stoljeća, a pogotovo na antifašističko ratno bratstvo dva naroda u toku nob-a u Drugom svjetskom ratu. To je bio dosad najblistaviji primjer ratnog po-bratimstva hrvatskog i srpskog naroda i on će to još zadugo, zauvijek, ostati.

I sad ti biraj. Postoje dva potpuno oprečna modela hrvatsko-srpskih odnosa i valjda je jasno da tu pred-nost pripada modelu suradnje, ko-liko god bila isprepletena ponekad

sumnjivim kompromisima, nego modelu konfrontacije. A Zoran Milanović objektiv-no gura stvari na ovu drugu stranu. Neću reći da to čini namjerno, još manje zlona-mjerno, ali objektivno to jeste tako, a ako predsjednik države misli drukčije, nema jednostavnijeg načina da to porekne. Neka se javno odrekne podrške koja mu pljušti na pladanj od nekadašnjih ljutih protivnika iz redova ‘šatoraša’, čekićarskih protivnika ćirilice i sličnih. I sve smo riješili. Ali takvu rezolutnu ogradu s Pantovčaka još nismo čuli, a nekako se bojim i da nećemo. Da li ovim ispsujem ljutiti pamflet protiv Milano-vića? Bože sačuvaj. Recimo, u vrhunske dr-žavničke poteze ubrajam njegovu odluku da bojkotira državničke obljetnice u kojima su sudjelovali, ili im je dopušteno da sudjeluju, pripadnici hos-a sa svojim ‘Za dom spremni’. Ali to mi u svjetlu najnovije baražne vatre protiv najveće srpske stranke u Hrvatskoj nekako izgleda nedovoljno, falično. Jer kada se pogleda kroz, opet ću biti umjeren, istra-

ARITMETIKA POLITIKE

Piše Marinko Čulić

Povijesni kompromis

Milorad Pupovac i Andrej Plenković 2016. (Foto: Patrik

Macek/pixsell)

4 Aktualno NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1112, petak, 9. travnja 2021.

Najnoviji tragični slučajevi ponovno su pokrenuli pitanje funkcioniranja sustava socijalne skrbi

piše Mašenjka Bačić

ski okvir i postojeća praksa vode se načelom da biološka obitelj ima primat pred drugim rješenjima.

Da je došlo do propusta jer je udomljena djevojčica vraćena biološkoj obitelji nakon tragedije potpisat će svi. Udomiteljske or-ganizacije i razne inicijative ovih dana uka-zuju na probleme i sastaju se s ministrom Aladrovićem, koji ih prima sve po redu. S druge strane, tijekom dugogodišnje pravne bitke životnih partnera Mladena Kožića i Ive Šegote koji su od 2017. pokušavali udo-miti dijete, da bi im to pošlo za rukom tek u rujnu ove godine, izostala je tako široka

prije bili epidemiolozi i virusolozi, a mediji su prenosili izjave i stavove estradnjaka i dru-gih javnih ličnosti koje su nudile svoja rješe-nja. Udomitelji su pak ukazali na posljedice ideološkog postulata o prvenstvu bioloških roditelja kojim su prožeti hrvatski propisi. Konzervativna desnica kroz pero Željke Markić bavila se pak brojenjem romskih krvnih zrnca kod 24-godišnje majke i 27-go-dišnjeg oca. Za to vrijeme premijer Andrej Plenković izjavio je kako ne vidi zašto bi resorni ministar Josip Aladrović bio kriv za propuste, ističući kako se treba fokusirati na individualnu odgovornost aktera.

No neovisno o tome kakve će zaključke donijeti stručni i upravni nadzor nad radom Centra za socijalnu skrb u Novoj Gradiški, već godinama je jasno da je taj sustav prepun sistemskih pogrešaka koje se samo talože,

a sve dosadašnje vlade jednako ih tako si-stemski ignoriraju. Pritom se na vodećim pozicijama u sustavu nalaze stranački po-dobni ljudi. Priču iznova pokreću tragični slučajevi, kao kad je 2017. jedna majka u Puli uz pomoć maloljetne prijateljice ugušila trogodišnjeg sina, ili kad je 2019. jedan otac na Pagu bacio svoju djecu s balkona, ili kad je prošle godine u požaru u domu za starije u Andraševcu život izgubilo šestero ljudi. Nakon smrti dvoipolgodišnje Nikoll javnost je doznala da je na Uskrs umrla i dvomje-sečna beba u domu Klasje u Osijeku, a nju je tamošnji centar oduzeo roditeljima sma-trajući da će biti sigurnija u domu nego kod kuće. Nakon ovakvih incidenata vladajući obećavaju veća ulaganja u sektor, promjene zakonskih okvira i sustavna rješenja, koja se nikada ne dogode. Po ovom pitanju zakon-

D voipolgodišnja djevojči-ca Nikoll iz Nove Gradiške, koja je zbog teških ozljeda dovedena na liječenje u Kliniku za dječje bolesti u

Zagrebu, preminula je na Uskrs. Iste večeri brojni su građani pred bolnicom palili svi-jeće, nosili plišane igračke, ostavljali opro-štajne poruke. Sljedeće noći netko je pred Centrom za socijalnu skrb u Novoj Gradiški, gdje je obitelj djevojčice bila pod nadzorom, napisao ‘Ubojice’. Nikoll je bila izuzeta iz obitelji te je provela godinu dana kod udo-mitelja, ali je potom vraćena biološkim ro-diteljima, a sumnja se da je do smrti došlo zato što ju je pretukla majka.

U međuvremenu su brojni građani na druš-tvenim mrežama postali pedagozi, psiholozi i socijalni radnici, baš kao što su mjesecima

Sustavna tragedijaZa zaštitu djece nadležni su i policija, i sustav socijalne skrbi, i pravosuđe, i zdravstvo. Za izdvajanje djece iz bioloških obitelji uvijek je na kraju nadležan sud. Problem je u volji, želji, spremnosti, znanju i istinskoj brizi koju za djecu pokazuju oni čiji je zadatak da te sustave usklađuju, kaže klinička psihologinja i psihoterapeutkinja Sena Puhovski

Premijer Plenković i ministar Aladrović na sastanku s

građanskim inicijativama opet su obećali promjene

(Foto: Luka Stanzl/pixsell)


podrška. Ministar Aladrović sada je najavio nove izmjene Zakona o udomiteljstvu iz 2019., koje se odnose na nelogičnosti i po-teškoće prilikom udomljavanja, te reformu dijela sustava kako bi najnezaštićeniji dobili bolju skrb. Najavio je i akcijski plan kojim bi se unaprijedio cijeli sustav.

— O vrijednosnom sustavu društva u kojem živimo mogli smo u ovom kontekstu naučiti mnogo kad smo na referendumu odlučivali o definiciji braka, kao i onda kad nam je tre-bala odluka Ustavnog suda da bi se istospol-nim partnerima omogućilo udomljavanje djece. Moje iskustvo, a ne stav, kroz rad u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Za-greba, gdje sam radila uglavnom sa zlostav-ljanom i zanemarenom djecom, temeljito me naučilo da sama biologija nije garancija kvalitetnog roditeljstva, kao ni toga da će dijete u obiteljskom okruženju biti sigurno. Jedna moja kolegica nedavno je, potaknuta ovim događajima, istaknula ono što mi u struci znamo i stalno ponavljamo: ‘Obitelj kao mjesto podrške. Obitelj kao mjesto naj-većeg rizika za dijete.’ Oboje je istina – kaže za Novosti klinička psihologinja i psihote-rapeutkinja Sena Puhovski.

Ipak, u Obiteljskom zakonu žurno izdva-janje djeteta iz obitelji, koje provodi Centar za socijalnu skrb, propisuje se tek onda kad postoji opasnost za život, zdravlje ili dobro-bit djeteta. Brojke pokazuju da udomitelja nema dovoljno, kao što nema ni mjesta u domovima za nezbrinutu djecu. Izvještaj pravobraniteljice za djecu iz 2019. godine govori o povećanom broju djece u instituci-jama i velikom broju zahtjeva za smještajem, ali i o još manjem broju udomiteljskih obite-lji, neravnomjernoj teritorijalnoj zastuplje-nosti udomiteljskih obitelji, nepostojanju profesionalnih udomitelja i slično. Nakon što je u veljači 2019. otac na Pagu bacio svoje četvero djece s balkona, stoji u istom izvje-štaju, došlo je do povećanog izdvajanja djece iz obitelji zbog roditeljskog zanemarivanja i zlostavljanja. A to je pak dovelo do poveća-nja smještaja djece u institucijama socijalne skrbi zbog nedovoljnog broja udomiteljskih obitelji. Te godine pravobraniteljica za dje-cu pozvala je na žurna povećana ulaganja u poboljšanje kvalitete rada u sustavu socijal-ne skrbi, a kao najuočljivije slabosti navela je izraziti nedostatak stručnih djelatnika i vanjskih suradnika, preopterećenost dje-latnika brojnim zaduženjima, nepostojanje kontinuiranog stručnog osposobljavanja, izostanak supervizije, rad u neodgovaraju-ćim uvjetima, nedovoljno obraćanje pažnje na mentalnu dobrobit djelatnika i preven-ciju njihova profesionalnog sagorijevanja.

Ravnateljica Zavoda za socijalni rad Ta-tjana Katkić Stanić istaknula je u po-nedjeljak u Novoj Gradiški kako u sustavu nedostaje 700 stručnih radnika. Za koliko se obitelji u prosjeku brine jedan socijalni radnik u Hrvatskoj i kakva je situacija u Centru u Novoj Gradiški pokušali smo do-znati iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, no ta-kve odgovore nismo dobili jer Ministarstvo ne vodi evidenciju o broju korisnika za koje je zadužen pojedini socijalni radnik. Odgo-voreno nam je da u centrima radi ukupno dvije i pol tisuće ljudi, od čega su 70 posto stručni radnici – socijalni radnici, pravnici, psiholozi, socijalni pedagozi i edukacijski rehabilitatori. Dozvolu za obavljanje udo-miteljstva za djecu ima 1317 udomiteljskih obitelji u kojima je smješteno 2261 dijete. Osim djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, u to se ubrajaju i djeca s teškoćama u razvoju, djeca s problemima u ponašanju, žrtve obiteljskog nasilja i druga djeca kojima je potrebna skrb izvan vlastite obitelji. Šte-fica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika, izjavila je ovih dana kako

na jednog djelatnika ide 250 do 300 obitelji. No to je tek dio problema samog sustava, a kad je riječ o zlostavljanju djece, kako je za Novosti naglasila psihologinja Puhovski, to je područje rada koje zahtijeva multidiscipli-narnost i suradnju različitih sustava.

— Za zaštitu djece nadležni su i policija, i sustav socijalne skrbi, i pravosuđe, i zdrav-stvo. Za izdvajanje djece iz bioloških obitelji uvijek je na kraju nadležan sud. Socijalni radnik može dijete žurno izdvojiti, no to je samo kratkoročno rješenje – kaže Puhovski, potvrđujući kako je tu na djelu niz problema, od sporosti sudova do kadrovske potkapaci-tiranosti.

— Problem je u volji, želji, spremnosti, zna-nju i istinskoj brizi koju za djecu pokazuju oni čiji je zadatak da te sustave usklađuju, objedinjuju, a zaštitu i dobrobit djece postav-ljaju kao prioritet. Ovo se primjerice jasno ocrtava u onome što smo dosad uspjeli vidje-ti od Nacionalnog plana za oporavak i otpor-nost, a u kojem je četiri posto sredstava pred-viđeno za ‘tržište rada i socijalnu zaštitu’ i pet posto za ‘reformu zdravstva’, što bi moralo po definiciji uključivati i pružanje usluga iz kruga teškoća na planu mentalnog zdravlja odraslih, ali i djece. Ako se pak pogleda Nacio-nalna razvojna strategija Republike Hrvatske, vidi se da se primjerice mentalno zdravlje ne spominje. Dakle, u dva temeljna hrvat-ska strateška dokumenta nema mentalnog zdravlja, zaštite od nasilja, zaštite obitelji i, naravno, djece, osim u kontekstu nataliteta. Briga za kvalitetu života, mentalno zdravlje, a posebno zdravlje, sigurnost i dobrobit djece, nije vidljiva ni u jednom dokumentu koji problematizira idućih deset godina razvoja Hrvatske. Iz te perspektive, kao i činjenice da

iz tih dokumenata slijede svi ostali, postaje jasno da je sustav zapostavljen i prepušten sam sebi i da nam djeca nisu važna strateški, dugoročno i konzistentno. Ovo je ključno, nadilazi sustav socijalne skrbi i pokazuje istinsku poziciju i razumijevanje onih koji, u ime svih nas, ovim društvom upravljaju – smatra Sena Puhovski.

Činjenica da, kao i u svim ostalim dr-žavnim i javnim institucijama, stranačka pripadnost odnosi prevagu nad stručnošću, dovodi do percepcije javnosti o tome kako su svih uhljebi, što potpiruje dio medija, tako da se etiketa usmjerava na one na dnu lje-stvice – socijalne radnike, psihologe i druge koji izravno rade s korisnicima, u potplaće-nim uvjetima. Branko Medunić, ravnatelj Centra za socijalnu skrb Nova Gradiška koji je ekspresno smijenjen nakon izjave da se preminula djevojčica mogla samoozlijediti, profesionalnu karijeru je gradio usporedo s onom stranačkom u hdz-u. Na mjesto v. d. ravnateljice Centra u Novoj Gradiški sada je postavljena Marija Jugović, vijećnica hdz-a u Skupštini Brodsko-posavske župa-nije, koja je radila u Centru za socijalnu skrb u Slavonskom Brodu.

— Sustav socijalne skrbi, kao što već godina-ma upozoravaju upravo oni koji su ovih dana na grupnoj razini prozivani od strane raznih ljudi koji za to dobivaju prostor i legitimitet, manjkav je na brojne načine. Predani rad velikog broja onih koji u njemu rade spre-čava da se ovakve tragedije ne događaju još češće – ističe Sena Puhovski i dodaje kako odgovornost za funkcioniranje sustava ne leži na pojedincima.

Njihova odgovornost je osobna i stručna, ali je najveća na onima koji imaju moć da sustav mijenjaju, a to su vlade. I ne samo ova sadašnja, napominje.

— Da bi se sustav mijenjalo, potrebno ga je za početak razumjeti, za što je važno biti stručan i u kontekstu znanja i u kontekstu prakse te željeti u njega investirati kroz adekvatne uvjete za rad, dovoljno stručnih radnika i radnica, dovoljno supervizije i dru-gih oblika podrške za njihov rad, dovoljno mjesta u domovima i udomiteljskim obi-teljima – kaže Sena Puhovski, uz osvrt na izjavu premijera Plenkovića da ne vidi zašto bi ministar bio odgovoran.

— Ova retorika podsjeća na poruke koje već godinu dana dobivamo od Stožera o tome kako su građani odgovorni kad brojke zara-ženih koronavirusom rastu, a mjere Stože-ra zaslužne za to kad padaju. To bjelodano ocrtava nesposobnost onih koji vode da preuzmu odgovornost koja im po funkciji pripada, a jedino je njihovim djelovanjem moguće dugoročno i kvalitetno mijenjati sustav – naglašava Puhovski.

Na državi je da osigura i bolji položaj pripadnika romske zajednice, upozorili su iz Romske organizacije mladih Hrvatske (romh) nakon što je portal Narod.hr Želj-ke Markić objavio da su roditelji djevojčice Romi.

— Kad mediji to označe pridjevom romski, kao u ovom tragičnom slučaju gdje je dvo-godišnja Nikoll preminula, ta vijest potpi-ruje netrpeljivost prema cijelom romskom narodu – kaže za Novosti Siniša Senad Musić iz romh-a, poručujući da se jedan takav monstruozan čin ne smije koristiti za obilježavanje cijele zajednice.

— To je spin koji odvodi čitatelje od pravog problema, a to je da u našem sustavu nešto ne štima. Jedino opravdanje za takav naslov može biti u onom smislu ako pričamo o su-stavnoj diskriminaciji, odnosno da odre-đene institucije ne rade u potpunosti svoj posao kad se radi o pripadnicima romske nacionalne manjine. To se često opravdava tako da se govori da je to dio kulture, tradi-cije i baštine, što dovodi do generalizacije u vezi romske zajednice, jer nasilje prema djeci nije dio te tradicije – ističe Musić, dodajući da njegova organizacija osuđuje svako nasilje u društvu.

Kad je riječ o Romima, ono je najčešće u romskim naseljima. Tu se, kaže Musić, radi o rezidencijalnoj, socijalno-ekonomskoj se-gregaciji, što predstavlja najveću prepreku u integraciji Roma. U tom je smislu ovim po-vodom romh uputio Vladi niz prijedloga za poboljšanje života Roma, poput plana dese-gregacije, još jednog problema o kojem hrvat-ske vlade malo ili uopće ne vode računa. ■

Nakon što je u veljači 2019. otac na Pagu bacio svoje četvero djece s balkona, došlo je do povećanog izdvajanja djece iz obitelji zbog roditeljskog zanemarivanja i zlostavljanja

Kad mediji to označe pridjevom romski, kao sada u ovom tragičnom slučaju gdje je dvogodišnja Nikoll preminula, ta vijest potpiruje netrpeljivost prema cijelom romskom narodu – ističe Siniša Senad Musić iz udruge romh

Zbog slučaja djevojčice Nikoll smijenjen je

ravnatelj Centra u Novoj Gradiški (Foto: Ivica

Galović/pixsell)

6 pravosuđe NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1112, petak, 9. travnja 2021.

Željko Horvatović bio je sudionik jednog od najspornijih sudskih postupaka hrvatskog pravosuđa

piše Hrvoje Šimičević

Novi predsjednik Visokog ka-znenog suda Željko Horva-tović, hvaljen zbog postupka u kojem je osudio Branimira Glavaša zbog zločina nad

srpskim civilima, bio je sudionik i jednog od najspornijih sudskih postupaka hrvatskog pravosuđa. Kao vojni sudac 1992. godine bio je predsjednik tročlanog vijeća koje je primi-jenilo Zakon o oprostu i obustavilo postupak nad hrvatskim vojnicima koji su isprva pri-znali ubojstvo srpskog civila u Zagrebu, ruko-vodeći se ničim dokazanim obrazloženjem da je likvidirani građanin srpske nacionalnosti djelovao ‘pročetnički’. Ubojice ni do danas nisu kažnjene, a zahvaljujući odluci vojnog tužitelja da ne podnese žalbu sve naknadne sudske instance odbacivale su zahtjeve za obnovu postupka, pod obrazloženjem da je slučaj okončan rješenjem Horvatovićevog vijeća. Priča, k tome, prikazuje naličje sudbe-ne vlasti pod vladavinom Franje Tuđmana, zato što se u njoj nazire konkretni utjecaj tadašnjeg vojno-političkog vrha u Hrvatskoj.

Riječ je o postupku četvorici hrvatskih vojnika koji su bili optuženi za likvidaciju civila D. Ž. 23. studenog 1991. godine u Za-grebu. Njegovo beživotno tijelo pronađeno je na obali rijeke Save, kod odlagališta otpada Jakuševac. Ubojstvo je bilo tragična eskalaci-ja višemjesečnih prijetnji koje je doživljavao na radnom mjestu, u sisačkoj rafineriji, i u Pe-trinji. Iz toga se grada nekoliko mjeseci prije preselio u Zagreb, nakon što su mu pod okri-ljem noći ispaljeni rafali po kući. Iako je na poslu potpisao lojalnost Republici Hrvatskoj, saznao je da je na spisku nepoćudnih Srba.

Nekoliko dana nakon ubojstva, s bojišta su pozvani i privedeni Robert Ahmetagić, Damir Šarić, Dragan Kostrić i Vinko Ko-vačević, inače njegovi dojučerašnji kolege iz Rafinerije. Kod istražnog suca dvojica su priznala zločin i detaljno opisala događaj. Žr-tvu su zamijetili ispred restorana u kojem je održano vjenčanje njihovom suborcu. Pod obrazloženjem da ih špijunira, četvorka ga je strpala u automobil i odvela na područje Jakuševca, gdje je zatučen metalnom šip-kom. Nakon ubojstva počinitelji su spalili njegove osobne dokumente i vratili se na svadbu gdje su dočekali zoru. Po povratku u Sisak, zaključili su da je čovjek kojeg su ubili ‘mogao biti špijun, a i nije morao biti’.

No onda su na drugom saslušanju povukli iskaz. Obitelj žrtve tvrdila je kako ima sazna-nja da su osumnjičene u pritvoru prije toga posjetili Ivan Bobetko i tadašnji ministar pravosuđa Bosiljko Mišetić. Osumnjičeni su sada negirali bilo kakvu vezu sa zločinom. Zamjenica okružnog javnog tužitelja Ma-rinka Orlić njihove je argumente ocijenila nelogičnima i neuvjerljivima te je zatražila zadržavanje u pritvoru. Posebno je upozorila na prvi iskaz Damira Šarića koji je izrečen u trenutku masovnog nestanka srpskih civila u Sisku: poručio je da zna ‘kako sa ovakvima treba postupati i kako oni u Sisku postupaju’.

Iako je Općinski sud trebao voditi postu-pak, Vojni sud u Zagrebu proglasio se nad-ležnim zbog optuženih vojnika. Pred Vojno vijeće koje je vodio sudac Željko Horvato-vić, uz suce Vinka Mioča i Ratka Šćekića, okrivljeni vojnici izašli su 26. ožujka 1992. godine s optužbom za ‘obično’ ubojstvo, a ne ratni zločin nad civilom. Negirali su krimen, ali su njihovi odvjetnici nastojali dokazati da je likvidacija ‘špijuna’ bila takoreći razumlji-va, bez obzira tko ju je počinio. Od prvoga dana obitelj žrtve tvrdila je da su optužbe o špijuniranju nevjerojatne besmislice i da je riječ o civilu koji se nije družio sa srpskim ekstremistima niti je bio politički aktivan. Njegova supruga, inače hrvatske nacional-nosti, više je puta isticala i da je u restoran gdje se održavalo vjenčanje redovno odlazio i družio se sa Srbima i Hrvatima iz Petrinje.

Slučaj D. Ž.

Novoizabrani predsjednik Visokog kaznenog suda Željko Horvatović, hvaljen zbog presude Glavašu, bio je 1992. na čelu vijeća Vojnog suda u Zagrebu koje je obustavilo postupak protiv hrvatskih vojnika osumnjičenih za ubojstvo srpskog civila D. Ž.-a. Vrhovni sud poslije je ustvrdio da je u tom slučaju neosnovano primijenjen Zakon o oprostu

Sudac Željko Horvatović (Foto: Tomislav Miletić/

Pixsell)

7 pravosuđe NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1112, petak, 9. travnja 2021.

No Horvatovićevo vijeće odlučilo je do-zvoliti procesnu uspostavu narativa o ne-prijateljskom elementu. Unatoč protivljenju pravnih zastupnika obitelji žrtve, vijeće je odobrilo svjedočenje petrinjskog policajca Zlatka Galijana koji je ustvrdio da je žr-tvu jednom vidio kako pjeva srpske naciona-lističke pjesme, a drugi put da dijeli sendviče na nekoj demonstraciji. Drugi svjedok, zapo-vjednik optuženika, u svome je pak iskazu dao skandalozni kontekst. U nastojanju da pruži bilo kakve dokaze tvrdnji da se radilo o neprijatelju, otkrio je plan koji je, mimo pu-kih likvidatora, uključivao i zavjeru pojedi-naca na isturenijim zapovjednim pozicijama. Ispričao je da je na preporuku petrinjskog policajca i svjedoka u ovom postupku u voj-nu jedinicu uključio tamošnjeg Srbina, koji je imao zadatak ‘identificirati osobe koje su iz Petrinje pobjegle u Zagreb, a posebno one koje se nalaze u naseljima Novog Zagreba, i koje se nalaze u blizini kasarne ‘Maršal Tito’.’

Njegov doušnik je, prema ovom iskazu, prokazao D. Ž.-a kao nekakvog srpskog ope-rativca koji je radio na vanjskom osiguranju te zagrebačke kasarne, koja u to vrijeme još nije bila predana u ruke Ministarstva obra-ne. Otkrio je da je i sama svadba bila orga-nizirana na tome području ‘da bi mi mogli namamiti i razotkriti suradnike neprijatelja, tako da je i cilj pucanja ispred lokala bio da privučemo ljude koje bi to interesiralo i na taj način pokušamo razotkriti i eventualno uhititi, s time da ja nemam ovlaštenja da bilo kojega likvidiram.’ Postojala je, k tome, i osnovana sumnja da je toga dana D. Ž. iz stana odveden u smrtnu zamku.

Postupak nije pružio odgovor na pitanje tko je naredio planove koji su završili hlad-nokrvnim ubojstvom čovjeka s popisa za odstrjel. Citirana svjedočenja postala su, k tome, vojna tajna. Takvim ih je proglasilo vijeće na čelu s Horvatovićem, obvezujući sudionike na šutnju o svemu što su tamo rekli i čuli. Iako u postupku nije iznesen nijedan validan dokaz o žrtvinoj kolabora-ciji s neprijateljem, upravo je ‘pročetnička’ orijentacija iz svjedočenja petrinjskog po-licajca postala krucijalni dokaz za obustavu postupka i oslobađanje optuženih vojnika. U rješenju o obustavi procesa koji su vodi-li Horvatović, Šćekić i Mioč piše da su svi optuženici u vrijeme izvršenja krivičnog djela bili pripadnici Hrvatske vojske, dok je Ž. D. ‘kontinuirano pročetnički djelovao’ na području Petrinje. Budući da je kazneno djelo počinjeno u vrijeme najjačih borbenih aktivnosti protiv Republike Hrvatske, Vojni sud je zločin obuhvatio Zakonom o oprostu, koji je regulirao oprost nekih kaznenih dije-la koja su počinjena vezano uz ratna djelova-nja i agresiju na Hrvatsku. Događaj u kojem su gardisti umlatili nedužnog civila u Za-grebu tako je okarakteriziran kao posljedica rata. Da bi se to postiglo, žrtva je u rješenju Horvatovićevog vijeća proglašena neprija-teljskom stranom, odnosno četnikom.

Nakon takve odluke, moglo je još doći do pravičnog preokreta, koji je bio u rukama vojnog tužiteljstva. Vojni tužitelj Mirsad Bakšić i zamjenik Ivica Ovčar odlučili su, međutim, da se neće žaliti, čime su faktički zacementirali rješenje Horvatovićevog vije-ća. Sudeći po drugim srodnim slučajevima iz istih mjeseci – u kojima su hrvatski vojnici ubijali srpske civile – takva odluka nije bila eksces, nego izravna naredba političko-pra-vosudnih struktura tadašnje Hrvatske. Na primjer, na jednom drugom rješenju o pu-štanju uniformiranih ubojica više srpskih ci-vila u Novskoj, koje je nastalo na istom Voj-nom sudu u Zagrebu, rukom je bila ispisana bilješka tužitelja na kojoj piše: ‘Referirano vt-u (vojnom tužitelju, op. a.), naloženo da se ne žalim, 12. 11. 1992.’ Ostalo je nepoznato tko je tužitelju dao takvu direktivu. Poznato je, međutim, da je taj skandalozni naputak, koji su istraživači Centra za suočavanje s prošlošću Documenta pronašli u Hrvat-skom državnom arhivu, nastao unutar istog tužilaštva koje je odlučilo ne žaliti se ni na spomenuto rješenje Horvatovićevog vijeća.

Nekoliko mjeseci nakon takve odluke, Dr-žavno odvjetništvo ipak je podnijelo zahtjev za zaštitu zakonitosti, pod obrazloženjem da je u ovom slučaju Zakon o oprostu nezakonito primijenjen. Vijeće Vrhovnog suda u kojemu su bili suci Petar Novoselec, Erika Koci-jančić, Marijan Svedrović, Rudolf Fran-čula i Milena Drakulić presudilo je da su vojni suci doista neosnovano koristili spome-nuti zakon. No budući da se vojni tužitelj nije žalio, nisu mogli srušiti samo rješenje. Prema tadašnjim odredbama, ako je zahtjev za zašti-tu zakonitosti podnesen na štetu okrivljenika, mogli su samo utvrditi povredu zakona ne dirajući u prethodni pravorijek.

Novoselcu, kao predsjedavajućem u vije-ću Vrhovnog suda, nije preostalo ništa drugo nego da konstatira sve zakonske povrede prilikom puštanja na slobodu ljudi koji su isprava bili priznali likvidaciju. Novoselec je konstatirao da kazneno djelo ubojstva čak ni prema opisu optužbe nije učinjeno u oružanim sukobima ili ratu protiv Repu-blike Hrvatske, što je osnovni uvjet za pri-mjenu ovog zakona. ‘To što je eventualno Ž. D. ‘kontinuirano pročetnički djelovao na području Petrinje’, kako je navedeno u obra-zloženju rješenja, nikako ne može oprav-dati postupak optuženika, ukoliko su ga oni ubili, a pogotovo taj postupak ne može dobiti legalni temelj, kao što je to učinjeno pobijanim rješenjem’, naveo je Vrhovni sud, konstatirajući još jedan važan detalj: ni sami optuženici na glavnoj raspravi uopće ‘nisu govorili o tome da bi njima bilo od ranije poznato četničko, ili bilo kakvo drugo ne-prijateljsko djelovanje oštećenika’.

Sudac Novoselec potom je iznio drugu, još bitniju činjenicu: čak i da je bila riječ o ubojstvu u drugom kontekstu, na likvidacije

se ne može primjenjivati Zakon o oprostu. ‘Pravilnim tumačenjem i primjenom Zakona o oprostu, kao što je to i dosadašnja sudska praksa pokazala, od oprosta su izuzeti počini-telji najtežih kaznenih djela među koje spada, sasvim sigurno, i krivično djelo ubojstva, jer bi se u protivnom dao zakonski temelj ova-kvim opasnim pojavama tj. samovoljnom po-stupanju i uzimanja pravde ‘u svoje ruke’, bez obzira na motive takvog postupanja. Upravo zato je Vojni sud u Zagrebu u konkretnom slučaju preširoko, vrlo ekstenzivno, tuma-čio i primijenio čl. 1. Zakona o oprostu, pa je stoga zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika na zakonu osnovan’, poručio je. Svi ovi zaključci, koji jasno pokazuju da su hrvatski vojnici neosnovano pušteni na slo-bodu, bili su tek adekvatni opis jednog pravo-sudnog skandala bez ikakvog učinka pravič-nosti. Novoselec je zapravo samo plastično opisao premisu Tuđmanovog predsjednika Vrhovnog suda Milana Vukovića, prema kojoj hrvatska vojska ne može počiniti zločin u obrambenom ratu. Ovaj slučaj bio je upravo oživotvorenje njegove maksime. Suci koji su donijeli navedeni pravorijek ubrzo su naju-reni s Vrhovnog suda zalaganjem Vukovića i Državnog sudbenog vijeća koje je kontrolirao.

Nakon okončanja sudske farse u slučaju ubojstva civila na Jakuševcu i profesional-nog poraza svih instanci hrvatskog pravosu-đa, njegova obitelj odlučila je preuzeti inici-jativu. Od prvoga je dana nastojala upozoriti na zaštitu zločinaca i rješenje Vojnog suda. Poslala je pismo tadašnjem predsjedniku Vlade Franji Greguriću, u kojem je uka-zano na vojnosudsko kršenje zakona, što je kasnije potvrdio i Vrhovni sud. U više su navrata članovi obitelji odlazili kod generala Janka Bobetka. Dobro su ga znali, bio je obiteljski prijatelj i suborac najbliže rodbine iz partizanskih dana. No Bobetko ništa nije poduzeo, barem što se tiče žrtvine strane. Sjetimo se da obitelj likvidiranog D. Ž.-a tvrdi kako je Bobetkov sin Ivan s Bosiljkom Mišetićem posjetio optuženike u pritvoru, nakon čega su oni povukli priznanja. Za zlo-čine u Sisku i likvidacije ljudi sa zloglasnih popisa procesuirano je nekoliko visokih predstavnika lokalne vojno-policijske vla-sti. Iako su se u javnosti pojavljivale takve optužbe na račun Bobetka mlađeg, on ih je negirao i nije bio optužen. Prije četiri godine davao je informacije dorh-u povodom istra-ge o nestanku dvojice građana srpske naci-onalnosti u tome razdoblju, koji su zadnji puta viđeni u automobilu kriznog stožera.

Zločin nad civilom D. Ž., koji je prije toga saznao da je također bio na popisu za likvi-dacije, ostao je nerazjašnjen, barem što se tiče hrvatskog pravosuđa. Izostanak žalbe na rješenje Horvatovićevog vijeća onemo-gućio je sve pokušaje oživljavanja slučaja. U rujnu 2002. godine Državno odvjetniš-tvo preispitalo je čitav spis i zaključilo da ne može obnoviti nezakonito obustavljeni sud-ski postupak. Sljedeće, 2003. godine, obitelj žrtve podnijela je kaznenu prijavu, ovaj put pod obrazloženjem da je ubijeni civil žrtva ratnog zločina. Uz izravne počinitelje, ovdje su kao nalogodavci spomenuti Đuro Broda-rac i Ivan Bobetko, no Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu odbacilo je tu prija-vu ističući da u njoj nema dovoljno sadrža-ja i obilježja kaznenog djela ratnog zločina. Podignuta je u to vrijeme i optužnica za navedene likvidacije brojnih srpskih civila u Sisku, no ova žrtva nije uvrštena ni u taj postupak. Obitelj sama preuzima kazneni progon, ali istražni sudac Županijskog suda u Zagrebu odbio je provesti istragu, nakon čega je 2012. godine Vrhovni sud odbio žal-bu na tu odluku s istim obrazloženjem: ne može se opet suditi za isto kazneno djelo koje je rješenjem zgotovilo vijeće Vojnog suda. Ustavni sud, kojem se supruga žrtve na koncu obratila, proglasio se nenadležnim u ovom slučaju.

Odluka Horvatovićevog vijeća o obustavi postupka i zastara bili su argumenti i Općin-skog suda u odbijanju zahtjeva obitelji za naknadu nematerijalne štete. Dosuđeno je da udovica mora platiti parnične troškove u iznosu od 28 tisuća kuna. Nakon svega, ona se obratila i Evropskom sudu za ljudska pra-va. Iz odluke toga suda, koji je konstatirao da se istraga još vodi u Hrvatskoj, vidljivi su dodatni razmjeri cjelokupnog skandala. Na-ime, tek 2014. godine Državno odvjetništvo odlučilo je da se ipak mogu procesuirati ratni zločini za koje je ranije udijeljena amnestija. No po otvaranju istrage o ubojstvu, tužitelji su ustanovili da su svi dokazi s poprišta zlo-čina, uključujući i moguće biološke uzorke počinitelja, uništeni. Istraga je i dalje ‘u ti-jeku’. Sudac Željko Horvatović nedavno je imenovan predsjednikom Visokog kazne-nog suda. Nekadašnji kolega iz sudačkog vijeća Vojnog suda Ratko Šćekić sudac je na Vrhovnom sudu, a Vinko Mioč radi na Župa-nijskom sudu u Zagrebu. ■

Vrhovni sud presudio je da je Vojni sud povrijedio

Zakon o oprostu

Vijeću Vrhovnog suda nije preostalo ništa drugo nego da konstatira sve zakonske povrede prilikom puštanja na slobodu ljudi koji su isprva bili priznali likvidaciju

Iako u postupku nije iznesen nijedan validan dokaz o žrtvinoj kolaboraciji s neprijateljem, upravo je ‘pročetnička’ orijentacija postala krucijalni dokaz za obustavu postupka

8 Pravosuđe NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1112, petak, 9. travnja 2021.

U Hrvatskoj se proteklih tjedana dogodila kadrovska minireforma sudstva

piše Ivica Đikić

posadio ugledne pripadnike sudačkog esnafa i dao im zadatak da rafalima floskula i opće-nitosti – ‘nisu svi suci korumpirani’, ‘opa-sno je generalizirati’, ‘percepcija je jedno, činjenice drugo’ – zapucaju na svakoga tko javno ukaže da u ovoj zemlji nisu svi pred zakonom jednaki i da se ovdje pravdom naveliko trguje po političkim i privatnim linijama. Rečena utvrda, sva je prilika, ne može se načeti ili uzdrmati ako se ide si-stemskim i institucionalnim putevima: sistem je programiran tako da štiti status

ne samo kadrovska, minireforma koja, me-đutim, nema nikakve veze sa sistemom ili bilo kakvom smišljenom i institucionalnom intervencijom Vlade u području koje već go-dinama u javnom prostoru ima status tzv. rak-rane našeg društva. Premijer Andrej Plenković i njegov kabinet uporno se drže mantre o punoj autonomiji i nezavisnosti sudstva te zatečeno i zaleđeno, gotovo u ne-vjerici, promatraju kako u javnost izlaze do-kumentirane potvrde o korumpiranosti na visokim sudskim razinama, odnosno kako

izlaze dokazi u prilog dugogodišnjoj javnoj percepciji o sudstvu kao izvoru mnogih du-binskih i suštinskih problema s kojima se suočava ova zemlja i njezini građani.

hdz je, uvelike pod palicom Vladimira Šeksa, tokom devedesetih godina, a onda u nešto manjem opsegu i kasnije, napunio pravosuđe ljudima odabranim po partijsko-državotvorno-klijentelističkim kriterijima i potom tu svoju utvrdu obzidao visokim demokratskim načelima i civilizacijskim dosezima Zapada, a u mitraljeska gnijezda

G odinama i godinama ništa, a onda u nekoliko tjedana se-rija ozbiljnih potresa poslije kojih, ipak, neće sve biti kako je bilo dosad. Riječ je o hrvat-

skom sudstvu, društvenoj baruštini kojom predugo gospodare ljudi kojima je moć, u najvećem broju slučajeva, dala Hrvatska demokratska zajednica i koji su se uljuljka-li u uvjerenju da su doživotno nedodirljivi, bez obzira na to kako shvaćaju svoj posao i kako se ponašaju. Dogodila se kadrovska, i

Provjetreni kadrovi Mimo namjera Vlade, u pravosuđu je počelo ‘provjetravanje’ čije je krajnje dosege zasad teško predvidjeti. Za početak, spuštena je rampa dvojici iz uskog kruga ljudi s najvećom količinom moći u sudstvu: Đuro Sessa bit će predsjednik Vrhovnog suda još samo tri mjeseca, a Ivan Turudić nije izabran za predsjednika Visokog kaznenog suda

Đuro Sessa (Foto: Marko

Lukunić/pixsell)

9 Pravosuđe NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1112, petak, 9. travnja 2021.

quo, a institucije nisu neka apstraktna au-tomatizirana naprava nego ljudi sa svojim slabostima i vrlinama, ljudi koje je netko s demokratskim legitimitetom postavio ili izabrao u institucije. Jedina efikasna metoda su, dakle, ‘diverzantske’ javne akcije koje neće trajati dva-tri dana nego nekoliko in-tenzivnih mjeseci: neće se promijeniti sve i neće odjednom sve postati idealno, no nema sumnje da su prozori konačno odškrinuti i da je počelo ‘provjetravanje’ čije je krajnje dosege još uvijek teško predvidjeti.

Ono što je sigurno jest to da je spuštena rampa dvojici koja su proteklih godina spada-la u vrlo uzak krug ljudi s – formalno i stvarno

– najvećom količinom moći u domaćem sud-stvu. To su Đuro Sessa, koji će još tri mjeseca biti predsjednik Vrhovnog suda, i Ivan Tu-rudić, donedavni predsjednik Županijskog suda u Zagrebu i kratkotrajni privremeni šef novoosnovanog Visokog kaznenog suda. Sessa, dakle, neće ostati još četiri godine na čelu Vrhovnog suda, premda se bio javio na prvi javni poziv Državnog sudbenog vijeća, a Turudić nije izabran za predsjednika Visokog kaznenog suda, iako su svi mislili da je njegov izbor na tu funkciju stvar formalnosti, s ob-zirom na to da je bio najglasniji zagovornik osnivanja tog suda i da mu je hdz-ova vlast prošle godine povjerila vođenje tehničkih priprema za početak rada nove sudske instan-ce. Sessa i Turudić nisu prošli zahvaljujući paralelnim javnim akcijama dvojice među-sobno nepovezanih ljudi – Zorana Mila-novića, predsjednika Republike, i Zdravka Mamića, osuđenika za financijske malver-zacije u Dinamu koji je pobjegao od presude osječkog Županijskog suda i boravi u Bosni i Hercegovini. Priča je još zanimljivija ako se ima na umu da su tužiteljske i policijske istrage protiv Mamića započele u vrijeme kad je Milanović bio predsjednik Vlade.

Milanović je ignorirao Sessinu prijavu za još jedan mandat ponajprije stoga što je ne-zadovoljan njegovim radom i stoga što je ri-ječ o hdz-ovom čovjeku blisko povezanom s Vladimirom Šeksom, Miroslavom Šeparo-vićem i Brankom Bačićem, ali teško da na Milanovićevu odluku barem donekle nisu utjecale i Mamićeve javne optužbe o korum-piranosti suca Sesse. Neovisno o tome hoće li Sabor izabrati profesoricu Zlatu Đurđe-vić, prvi odabir predsjednika Republike za Vrhovni sud, nema dileme da najviša sudska ustanova, koliko god joj ovlasti bile sužene, više neće biti ono što je bila u prošlih naj-manje deset-petnaest godina. Ako ne prođe Đurđević, a izvjesno je da neće proći zbog izmišljenih grijeha koje su joj hdz i desniji od hdz-a natovarili na leđa, Milanović će i u drugom pokušaju predložiti nekoga tko će predstavljati diskontinuitet u odnosu na Đuru Sessu i na praksu da predsjednik Vrhovnog suda dolazi iz redova sudaca tog suda. S obzirom na to da za predsjednika Vrhovnog suda ne može biti izglasan nitko koga nije predložio predsjednik Republike, sa sigurnošću se može predvidjeti da će Mi-lanović na kraju uspjeti u nakani da čišćenje ribe započne od glave. O hdz-ovoj pameti, koja u ovom slučaju još nije viđena, ovisi pak hoće li Milanović uspjeti provesti i drugi dio svog plana koji se sastoji u tome da iskoristi sva sredstva da sudstvo što duže zadrži u žiži javnog zanimanja. Posljednja istraživanja javnog mnijenja govore da je sukob predsjed-nika i premijera oko Vrhovnog suda i stanja u pravosuđu izazvao veliku pažnju građana i da je Milanović, za razliku od premijera, na krilima tog konflikta znatno povećao svoju popularnost među biračima: doživljen je kao onaj koji želi ‘čišćenje’, dok se Plenkovićeva pasivnost tumači nastojanjem da sve ostane kako jest. Što sukob bude duže trajao, to će Plenković trpjeti veću štetu, ali on još uvijek ne pokazuje da mu je to jasno.

Vrlo važan popratni efekt Milanovićevog ‘diverzantskog’ i agresivnog izvlačenja teme pravosuđa pred javnost jest i izvođenje na čistac Vladimira Šeksa, Plenkovićevog stra-načkog savjetnika i čovjeka koji je u velikoj mjeri i u svakom smislu dizajnirao domaći pravosudni sistem. Milanović je Šeksa us-pio toliko isprovocirati da je hdz-ov veteran javno posegnuo za apelom da se sadašnjeg predsjednika opozove s dužnosti zbog toga što je prekršio Ustav i zakone, i što mu je, prema Šeksu, narušeno mentalno zdravlje. Plenković se ogradio od Šeksove inicijative kad je shvatio da je kontraproduktivno zvec-kati opozivom bez dvotrećinske podrške u Saboru, a to je hdz-u sad nedostižno. Na to je došla anketa rtl-a koja je pokazala da su čak tri četvrtine ispitanika protiv micanja Milanovića s Pantovčaka, a na sve to i izjave osječkog poduzetnika Drage Tadića da je Šeks od njega, preko posrednika, tražio da u procesu za izvlačenje novca iz Hrvatskih au-tocesta svjedoči u korist Božidara Kalme-te. Tadiću su zauzvrat obećavali ublažava-nje kazne u postupku koji je protiv njega vođen zbog pokušaja podmićivanja sudaca Vrhovnog suda u slučaju Branimira Gla-

vaša, optuženog za ratne zločine. ‘Problem za Šeksa je i to što neki visokopozicionirani ljudi u hdz-u sve glasnije negoduju zbog njegovog utjecaja na Plenkovića i zbog toga što prisustvuje sjednicama Predsjedništva hdz-a’, kaže naš sugovornik upućen u od-nose u vodstvu vladajuće stranke.

Što se tiče Ivana Turudića, on je unatrag tri-četiri godine donekle zahladio odnose sa Sessom i Šeparovićem, pa onda i sa Šek-som, vjerojatno nezadovoljan time što nije odabran za predsjednika Vrhovnog suda, ali naknadno je dobio, ili je bilo izvjesno da će dobiti, i više od utješne nagrade – osnivanje nepotrebnog Visokog kaznenog suda, čije će postojanje uvelike marginalizirati ulogu Vrhovnog suda. Umjesto Turudića, međutim, Državno sudbeno vijeće izabralo je Željka Horvatovića, suca Županijskog suda u Za-grebu, za predsjednika Visokog kaznenog suda. ‘Vladajuća stranka je odlučila napra-viti taj Visoki kazneni sud. Od početka se znalo da će Ivan Turudić biti predsjednik, zvali smo ga Turudićev sud. Zatim su ga vla-dajući postavili za v. d. predsjednika i jučer je trebala biti rutina. I bilo bi da je sjednica bila prije mjesec dana. No u mjesec dana su se dogodile dvije stvari. Prvo, Mamićevo razotkrivanje djelomično vlastite sudačke mreže, a drugo, akcija predsjednika Repu-blike Zorana Milanovića koji je počeo čistiti ribu od glave, što se tiče pravosuđa, i stavio je do znanja da sadašnji predsjednik Vrhovnog suda nije njegov kandidat, nego profesorica koja nije iz interesnih skupina i ti događaji su djelovali da smo jučer prisustvovali da je vladajuća klijentelistička grupacija izgubila vlast’, rekao je odvjetnik Anto Nobilo sre-dinom prošlog tjedna na televiziji N1.

‘Mislim da je protiv mene vođena nesmi-ljena medijska hajka od, prvenstveno, pred-sjednika države. Iznio je niz laži o meni, a ljudi takve stvari čuju’, objasnio je Turudić svoj poraz u razgovoru za rtl. No i on je svje-stan da mu je, više od Milanovićevih riječi,

naštetilo povezivanje sa Zdravkom Mami-ćem: ‘Sa Zdravkom Mamićem se poznajem oko 25 godina i bili smo u vrlo dobrim od-nosima. Prestali smo se družiti nakon što su započeli postupci protiv njega. Naravno da je to imalo određenog utjecaja na članove dsv-a, no paradoksalna je jedna stvar. Velika većina članova dsv-a, njih 9 od današnjih 11, mi je 2019. godine dalo svoj glas za suca Visokog kaznenog suda. Od 11 glasova sam dobio svih 11. Glasala su i dva predstavni-ka političkih stranaka. Taj isti dsv je i 2019. znao za moj odnos sa Zdravkom Mamićem, ali nije ga smetalo, a danas smeta.’

Turudić je previdio da Zdravko Mamić više nije onaj Zdravko Mamić otprije godinu dana ili otprije pet godina. Mamićeve pot-krijepljene javne optužbe na račun osječkih županijskih sudaca – što je dosad rezultira-lo suspenzijom sudaca Darka Krušlina i Zvonka Vekića, i teško da će se zaustaviti na tome – pokazale su njegovu spremnost i na pravno samoubilačke akcije, a to je novi moment u priči o Mamiću i hrvatskom sudstvu, pa onda i rizik kad se radi o izbo-ru Ivana Turudića za predsjednika Visokog kaznenog suda. Pitanje je samo je li Andrej Plenković shvatio da su se stvari nepovratno promijenile i da je Zdravko Mamić svojim očajničkim napadom stekao određeni kre-dibilitet u javnosti jer je – doduše, na ma-lom uzorku – dokazao sve ono najgore što se proteklih godina mislilo ili potiho govo-rilo o dijelovima hrvatskog pravosuđa. Tko misli da se nije dogodilo ništa i da sve može po starom, živi u balonu kroz čiju opnu ne prodire realnost. ■

Važan popratni efekt Milanovićevog

‘diverzantskog’ izvlačenja teme pravosuđa pred javnost jest izvođenje na čistac Vladimira Šeksa, čovjeka koji je u velikoj mjeri dizajnirao domaći pravosudni sistem

I njemu je naštetilo povezivanje s Mamićem

– Ivan Turudić (Foto: Sandra Šimunović/

pixsell)

Vladimir Šeks (Foto: Marko Lukunić/pixsell)

Otvaranje vrata za Turudićev povratak?Na istoj sjednici dsv-a na kojoj je izabran predsjednik Visokog kaznenog suda i na kojoj su suspendirana dvojica sudaca iz Osijeka – nije izabran novi predsjed-nik zagrebačkog Županijskog suda. Natječaj je propao na vrlo neobičan način: u drugom krugu glasanja, čak pet od jedanaest članova dsv-a ubacilo je prazan listić u kutiju, nitko nije dobio natpolovičnu većinu, pa će procedura biti ponov-ljena. Je li to otvaranje vrata za povratak Ivana Turudića na položaj predsjednika zagrebačkog Županijskog suda, na položaj koji je zauzimao u dva mandata? Ništa nije nemoguće, ali bilo bi teško objasniti zašto Turudić nije dobar za šefa Visokog kaznenog suda, ali je opet najbolje rješenje za čelnog čovjeka suda čija je važnost itekako usporediva s Visokim kaznenim sudom.

10 Politika NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1112, petak, 9. travnja 2021.

Predstavljen Nacionalni plan oporavka i otpornosti

piše Jerko Bakotin

Nakon što je Vlada prošlog tjedna predstavila Nacio-nalni plan oporavka i otpor-nosti (npoo) u javnosti su započele rasprave i prepirke

oko načina raspodjele sredstava. Radi se o bespovratnim sredstvima iz fonda za otkla-njanje ekonomske i socijalne štete uzroko-vane pandemijom koronavirusa, odnosno iz Mehanizma za oporavak i otpornost Europske unije – stvorenog unutar pro-jekta NextGenerationeu (ngeu) – ukupnog iznosa 672,5 milijardi eura. Plan oporavka eu-a uključuje i sedmogodišnji proračun Unije za period 2021. – 2027. koji zajedno s ngeu obuhvaća impresivnih 1.8234 mi-lijarde eura. Njegovo donošenje bilo je po-praćeno brojnim sporenjima unutar Unije, s obzirom da su bogatije članice smatrale da će otplaćivati dugove drugih zemalja, no ipak je odlučeno da će se zadužiti i za povrat novca garantirati izravno Europska komi-sija, što je predstavljao historijski korak u solidarnosti unutar eu. Hrvatskoj iz višego-dišnjeg financijskog plana pripada ukupno 24,5 milijarde eura, čemu treba pribrojiti još 5,3 milijarde eura iz prethodnog plana, koji se provodi do 2023. Ukupno, pohvalio se premijer Andrej Plenković, Hrvatskoj u narednom periodu na raspolaganju stoji 30 milijardi eura.

Sam npoo temelji se na 6,3 milijarde eura, odnosno 49,08 milijarde kuna bes-povratne pomoći koje je Hrvatska dobila u ime saniranja posljedica pandemije. Ri-ječ je o otprilike 12 posto iznosa bdp-a Hr-vatske iz 2020., a iz Vlade se hvale i da je rh u odnosu na bdp dobila najveći iznos bespovratnih sredstava u čitavoj Uniji. Pad hrvatskog bdp-a je u 2020. s minusom od 8,4 posto bio jedan od najvećih u eu-u, čiji prosjek prema Eurostatu u 2020. iznosi mi-nus 6,2 posto. Međutim, s obzirom da je Hrvatska na poklon dobila golema sredstva, taj bi se novac mogao utrošiti ne samo na otklanjanje posljedica pandemije, nego i na dubinsko restrukturiranje ekonomije. Naša privreda već se 30 godina temelji na promašenom razvojnom modelu, deindu-strijalizaciji i forsiranju uslužnog sektora s niskom dodanom vrijednošću. Posljedice se ogledaju u sve izraženijoj stagnaciji, pa su nas pretekle donedavno siromašnije ze-mlje. Ako pogledamo rast bdp-a po glavi stanovnika u odnosu na paritet kupovne moći (uobičajeni instrument za mjerenje životnog standarda) Hrvatska je od 2008. do 2019. napredovala samo za jedan posto-tak, odnosno s 64 na 65 posto prosjeka eu. Mađarski bdp po glavi stanovnika u pps-u u istom je periodu porastao sa 64 na 73 posto, a rumunjski s 52 na 70 posto prosjeka eu. Također, izuzetno je nizak udio izvoza u bdp-u. Hrvatska je u 2018. sa svega 28,6 posto udjela izvoza stajala najgore među jedanaest postsocijalističkih članica Uni-je; za Bugarsku taj podatak iznosi 50,9 posto, a na vrhu je Slovačka s 88,5 posto udjela izvoza u bdp-u. Zagreb bi, ukratko, poklonjene milijarde trebao shvatiti kao razvojnu šansu, ali šansu koja zahtijeva temeljite promjene.

npoo postavlja iznimno ambiciozne ciljeve. Najavljuje se otvaranje 100 tisuća novih radnih mjesta i podizanje ukupne razine zaposlenosti sa 66,7 na 70 posto. U skladu s općim ciljevima eu-a, Plan ističe ze-lenu, digitalnu i energetsku transformaciju. Na ogromnom popisu investicija nalaze se digitalizacija javne uprave, jačanje konku-rentnosti privatnih poduzetnika, povećanje postotka gimnazijski obrazovanih i diplo-manata iz stem područja, gradnja elektrana, digitalizacija slikovne dijagnostike u kbc-u Split, obnova zgrada nakon potresa, borba protiv terorizma i pranja novca... No kritike

Di će pare?

Hrvatska će iz europskih fondova namijenjenih sanaciji ekonomije od posljedica pandemije dobiti 6,3 milijarde eura bespovratnih sredstava, ali Vladin Nacionalni plan oporavka i otpornosti odmah su dočekale kritike – privatnici se bune zbog javnih ulaganja, stručnjaci mu zamjeraju površnost, a većini smeta netransparentan pristup Vlade Obnova željeznice je velika

razvojna šansa (Foto: Duško Marušić/pixsell)

11 Politika NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1112, petak, 9. travnja 2021.

su započele odmah pri objavi npoo-a. Prvo, za sada nije javno dostupan čitav plan, nego samo 80 stranica dug sažetak. Iz njega je vid-ljivo da npoo ima ukupno šest komponenti. Najviše sredstava namijenjeno je gospodar-stvu, ukupno 26,2 milijarde kuna, odnosno 54 posto svih sredstava. Oko 15 posto ili 7,5 posto sredstava namijenjeno je za obrazo-vanje, znanost i istraživanje, dok na javnu upravu, pravosuđe i državnu imovinu odlazi 4,76 milijardi ili 10 posto novca. Ostatak je namijenjen tržištu rada i socijalnoj zaštiti, zdravstvu i obnovi zgrada.

Vlada je u komponentu ‘Gospodarstvo’ uključila i opsežna ulaganja u javni sektor – u vodno gospodarstvo, gospodarenje otpadom i prometni sustav, odnosno u željezničku, cestovnu, pomorsku i zračnu infrastruktu-ru. Planirane su rekonstrukcija željezničke pruge Dugo Selo-Novska i osuvremenjivane pruge Oštarije-Knin-Split, modernizacija luka otvorenih za javni promet, tramvajske infrastrukture i zadarskog aerodroma, kao i nabava, odnosno gradnja brodova za obalni linijski promet. Tu je i cilj proizvodnje 36,6 posto struje iz obnovljivih izvora do 2030., modernizacija toplane, proizvodnja napred-nih biogoriva u biorafineriji Sisak, jačanje lanca opskrbe hranom, komasacija poljopri-vrednog zemljišta, regionalna diverzifika-cija turizma... Iako nije objavljeno koliko sredstava odlazi na koju potkomponentu, poduzetnici, njihove udruge i zagovornici napali su snažnu zastupljenost javnog sek-tora, zahtijevajući od Vlade da se veći dio sredstava preusmjeri u bespovratne potpore malim i srednjim poduzetnicima (koje ina-če postoje u npoo-u, kao i povoljni krediti). Tjednik Lider piše da će se sljedećih mjesec dana – npoo ide na raspravu u Sabor 14. trav-nja, dok bi 30. travnja trebao biti upućen Europskoj Komisiji – ‘voditi žestoka javna rasprava o oslabljivanju države u npoo-u’.

Novosti su za komentar upitale više eko-nomista i ostalih stručnjaka. Činjenica da se njihova mišljenja znatno razlikuju velikim je dijelom, vjerojatno, i posljedica netran-sparentnosti donošenja i predstavljanja npoo-a.

— Ako se ispoštuju planirani postoci ula-ganja prema sektorima, ovaj plan bi doista mogao biti dugo očekivana razvojna šansa. Napokon većina ulaganja ide gospodarstvu, napokon su poticaji za veću tehnološku opremljenost, napokon se govori o izvo-znoj konkurentnosti, napokon se govori o planu razvoja, što je 30 godina bila here-za jer se riječ ‘plan’ zloupotrebljavala kao ona koja podsjeća na komunistički sustav. Prvi puta ne bih rekla da je riječ o katalogu želja, jer razvojni program za razliku od desetaka, ako ne i stotina raznih planova, studija i strategija, djeluje povezano, kaže financijska analitičarka Mihaela Grubišić Šeba. Ističe da ‘nije problem u ulaganju u infrastrukturu’.

— Problem je što se infrastruktura ne koristi na odgovarajući način, kako od javnog, tako

i od privatnog sektora. Izgradnja autocesta i ulaganje u zračne luke su doprinijeli ra-zvoju turizma, ali mahom zbog birokracije i neučinkovitog pravosuđa te posljedično visokih troškova financiranja nije stvoreno povjerenje privatnog sektora za ulaganja u neke druge djelatnosti koje su još više mogle monetizirati ulaganja u autoceste. Zbog au-tocesta je izostalo ulaganje u željezničku in-frastrukturu što za posljedicu ima ogromno zaostajanje razvoja luka. Zbog neulaganja u navodnjavanje izostaje gospodarski uči-nak koji može postići poljoprivreda, dodaje, napominjući kako je ‘pogrešna premisa po kojoj će, ako netko nešto dobije, drugi nešto izgubiti i pogrešna je premisa da se nešto dijeli.’ Ističe i da će od ulaganja u infrastruk-turu svakako profitirati i privatni sektor, s obzirom da će brojne privatne tvrtke sudje-lovati u tim poslovima.

Profesor makroekonomije Ivo Bićanić, pak, smatra da bi npoo mogao ne samo još više učiniti Hrvatsku ovisnom o stranoj pomoći – stručni pojam je aid dependency – nego i ‘dodatno osnažiti loš razvojni model i političku ekonomiju koja nas je dovela tu gdje jesmo’.

— Riječ je o znatnoj količini novca, koja bi, da se pametno potroši, mogla stvoriti razliku. Međutim, velika ulaganja u infrastrukturu su tipična za crony kapitalizam (oblik kapi-talizma u kojem su političke i ekonomske elite usko vezane, a poslovni uspjeh ovisi o ortačkim vezama, op.a.). Na taj način drža-va može kontrolirati ta sredstva i poticati klijentelizam. Iz sažetka plana vidi se da se novac planira tako koristiti, pa možemo

pretpostaviti kako će se razina korupcije pojačati, ističe Bićanić, koji je izostanak transparentnosti i javne rasprave u tekstu na portalu Ideje.hr okrstio ‘svinjarijom’. A što se tiče ambicioznih najava o podizanju zaposlenosti, kaže da ‘ne postoje izračuni kako se to namjerava postići’.

— Bez točnih kalkulacija i brojeva riječ je o čistoj propagandi. Razina neznanja u Hr-vatskoj je velika, ne znamo ni koliko iznosi multiplikator državne potrošnje, dodaje. Bićanić smatra da npoo neće dovesti do traženih promjena u političkoj ekonomiji ili ‘novog početka’.

— Da bi Hrvatska počela sustizati razvije-nije zemlje, morala bi imati stopu rasta od minimalno četiri ili pet posto, što je ostvari-vo. Međutim, to se ne događa, niti će takve stope generirati ovaj plan, tvrdi ekonomist.

H rvatsko gospodarstvo je od 2015. do 2019. prosječno raslo tri posto godišnje, što Bićanić smatra neuspjehom. No izvršni direktor Instituta

za političku ekologiju (ipe) Vedran Hor-vat ističe da ekonomski model ‘treba ‘odve-zati’ od paradigme privrednog rasta’.

— Politička obećanja bazirana na nastavku krivulje rasta postaju doslovno fikcija na koju svi pristaju. Prosperitet i dobar život ne ovise nužno o kontinuiranom rastu. Utoliko je na-predak tih drugih ekonomija donekle upitan, pogotovo ako se njihov uspjeh više vezao uz neoliberalnu paradigmu rasta utemeljenog na ekstraktivizmu, financijalizaciji prirode, privatizacijama i inim oblicima punjenja pro-računa ili rasta bdp-a, smatra Horvat.

ipe je sudjelovao u konzultacijama o npoo-u koje su posljednjih dana sa sindi-katima, poduzetnicima i nevladinim udru-gama organizirali predstavnici Europske komisije u Hrvatskoj, pa Horvat ističe da

‘Komisija obavlja posao koji je trebala obaviti Vlada, koja nije smatrala shodnim uključiti javnost u raspravu oko Plana koji će idućih godina biti izuzetno bitna poluga’.

Po njegovom mišljenju, npoo ima loše i dobre strane, među kojima ističe osnaži-vanje javnog sektora i infrastrukture, kao i fakt da npoo, inspiriran europskim ‘Green Dealom’, prepoznaje potrebu za ekološkom transformacijom.

— Pozdravljamo ulaganja u javnu infrastruk-turu, pogotovo ona koja se tiču održive mobilnosti s manjim karbonskim otiskom. Ako će se putem ovog plana oporavka barem donekle obnoviti i modernizirati željeznič-ka infrastruktura, to bi moglo pomoći ne samo ostvarenju nekih klimatskih ciljeva nego i vratiti Hrvatsku na mapu željeznič-kih pravaca, koji se širom Europe vraćaju kao smislena prijevozna opcija. Međutim, za to neće biti dovoljan sam plan oporavka nego i dugoročna orijentacija države da više investira u željeznicu, gdje osnovni problem ostaje model upravljanja, a ne samo investi-cija, obrazlaže.

Horvat smatra da npoo nije iskoristio šansu za mogući preokret, između ostalog i zato što Plan nažalost nije originalan, nego je ‘u mnogo čemu prilično servilna reakcija s europske periferije’.

— npoo zasad izgleda prilično površno, dje-lomično i zbog netransparentnosti, a djelo-mično jer se ‘’prepisuje’’ iz europskih uputa, i ne omogućava odgovore na lokalne potrebe. Nominalno se navode sektori unutar kojih će se dogoditi promjene. Turizam, koji je za naš bdp bio neizmjerno bitan, značajno je pogođen pandemijskom krizom. No turizam je jako ranjiv na klimatske promjene, a plan se ponaša kao da će vratiti stvari na uhodano staro, a ne kao da operira u novoj realnosti, nastavlja sugovornik Novosti. Ističe i da iz npoo-a nije jasno ‘tko će se njime najviše okoristiti i hoće li on za najranjivije skupine imati pozitivan učinak’, ili će dobrostojeći nakon provedbe Plana ‘biti još više dobro-stojeći’.

— Plan brine i zbog načina kako se u Hrvat-skoj upravlja javnim resursima. Javno je često ‘’privatizirano’’ putem klijentelistič-kih krugova koji uzurpiraju javnu ulogu pa je onda logičan i bijes onih ‘isključenih’ poduzetnika koji ne pripadaju tim krugo-vima. Nedostaju razvijeni oblici društvene kontrole nad javnim sektorom, a praktič-ki jedini kritički glas koji to samo donekle kompenzira dolazi iz privatnog sektora i poduzetnika čiji su interesi bili pogođeni krizom, zaključuje Horvat.

Za mišljenje smo upitali i Vilima Ribića. Predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja s npoo-om se imao prilike upoznati na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća. Plan ocjenjuje pozitivnim, međutim, napominje da je ‘realizacija druga stvar’.

— Rasprava oko toga koliko treba dobiti javni, a koliko privatni sektor je promašena, kao i forsiranje te podjele. Bit je da novac dobiju kvalitetni projekti. Dobro je i što su znatna sredstva namijenjena znanosti i obrazova-nju, međutim nije sve u financijama. Situ-acija sa zagrebačkim rektorom Damirom Borasom nije slučajna. Ukoliko se ne prove-du bitne reforme u načinu upravljanja, ti će novci biti bačeni u bunar, ističe Ribić.

Inače, npoo-om se planira financirati i niz odavno zamišljenih reformi, poput sistematizacije plaća i radnih mjesta u državnim i javnim službama ili digitaliza-cije sustava socijalnih usluga. Neki od tih projekata najavljuju se više od desetljeća. A poznavajući povijest hdz-ovog utjeca-ja na pravosuđe, stanje istog i ugled koji uživa među građanima, groteskno djeluje da se među stavkama npoo-a nalazi i ‘Mo-derno pravosuđe za buduće izazove’ te da je posebno istaknuto povećanje njegove

‘učinkovitosti’ i ‘neovisnosti’. Prerano je da se donese ukupna negativna ocjena o npoo-u, ali svakako postoji potencijal da se dobar dio realizira bacanjem novca u razne bunare. ■

Ako će se putem ovog plana barem donekle modernizirati željeznička infrastruktura, to bi moglo pomoći ostvarenju nekih klimatskih ciljeva i vratiti Hrvatsku na mapu željezničkih pravaca, koji se širom Europe vraćaju kao smislena opcija, ističe Vedran Horvat

Vilim Ribić (Foto: Goran Stanzl/pixsell)

Vedran Horvat (Foto: Davor Višnjić/pixsell)

Mihaela Grubišić Šeba (Foto: YouTube)

Ivo Bićanić (Foto: Petar Glebov/pixsell)

12 Društvo NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1112, petak, 9. travnja 2021.

Kako se devedesetih gubilo stanarsko pravo

piše / foto Anja Kožul

— Pa kako ću, pitala sam, bila sam preplašena, ruke su mi se tresle. Odvjetnik mi je rekao da imam pravomoćnu presudu i da je stan moj. Da nije bilo Semine Lončar i Zora-na Pusića, ne bi bilo ništa. Ljubim ih, divni ljudi. Ona je pozvala bravara, rekla mu je da mi se zagubio ključ, a Zoran je donio nešto namještaja kako bi izgledalo da tu netko živi

– prepričava.Tek je 2007. dobila slučaj na Općinskom

sudu, gdje je tužba morh-a iz 1995. pala kao neosnovana, ali je morala podmiriti 17.000 eura troškova. Pored toga, Mirjani su u av-gustu 1992. oduzeti automobil i garaža, no to nikad nije uspjela vratiti. Zbog lažnih op-tužbi protiv bivšeg supruga Milutina, 2019. je zatražila od Ministarstva obrane i dorh-a da joj daju informacije na kojima su 1995. temeljili optužbe da je on sudjelovao u oru-žanoj pobuni. Nije dobila nikakav odgovor.

— Krvavo sam stekla stanarsko pravo, radila sam cijeli život, a oni su mi rekli da nam je država dala stan za sto kuna, da mi nismo ništa privrijedili. Nisam stigla prebaciti stanarsko pravo na sebe sa muža i oni su mi se osvetili. Ne mogu šutjeti na laži. Ja sam prošla svašta, nisam jedina i zato ne tražim žaljenje. Uništili su nam život i moje dijete otjerali u inozemstvo. Moj sin je patio u En-gleskoj. Pred kraj, kada je znao da će umri-jeti, meni i ocu je rekao da želi biti pokopan ondje, a ne u Hrvatskoj. Rođeni Varaždinac. Zar to nije strašno? – ožalošćena je Mirjana Jakopec.

Prema statistikama Ministarstva pravosu-đa, u periodu od 1992. do 2002. u Hrvatskoj je pred nadležnim sudovima po tužbama za otkaz stanarskog prava pokrenuto 23.700 postupaka, od kojih je u 21.516 slučajeva pravomoćno otkazano stanarsko pravo, a u 860 nepravomoćno. Prema navodima Vlade, u režimu društvenog vlasništva pri-je osamostaljenja Hrvatske bila su 366.182 domaćinstva.

Milena Čalić-Jelić, pravna savjetnica snv-a, u izjavi za Novosti kaže da je u Za-grebu pokrenuto najviše takvih postupa-ka – 4.893 tužbe za otkaz stanarskog prava. Odmah iza glavnog grada dolazi Zadar sa 1.966 tužbi.

— Nije sporno da je najveći broj stanarskih prava otkazan u navedenom periodu, ali isto tako da su se i nakon 2002. i dalje vodi-li sudski postupci, tako da ne znamo točan broj otkazanih stanarskih prava do danas. U godišnjem izvještaju za 2020. o besplatnoj pravnoj pomoći snv ukazuje na problem stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava koji, iako su ostvarili pra-vo na stambeno zbrinjavanje, i dalje čekaju dodjelu stana u najam. Stanarsko pravo su izgubili prije 30 godina – podsjeća Milena Čalić-Jelić. ■

meno korištenje stanova krivotvorila potpis njenog bivšeg muža Milutina jer on taj papir, sve i da je htio, nije mogao potpisati. Tada je već tri godine bio izvan Hrvatske. Osim toga, rješenje je bilo sastavljeno u julu 1992., mjesec dana prije defi nitivnog oduzimanja stana.

Nakon uzaludnog obraćanja policiji i tadašnjem ministru obrane Gojku Šušku, Mirjana je 1995. pokrenula tužbu na Uprav-nom sudu. Presuđeno je u njenu korist tako što je ovaj sud poništio navedeno rješenje Komisije za privremeno korištenje stanova. Da je te godine morh ispoštovao presudu – iselio branitelja Mrkonju i stan vratio Mirja-ni i njenom sinu – njihove ratne traume bile bi makar malo ublažene, a Jovica bi ostao u Zagrebu. Umjesto toga, morh je 1995. na Općinskom sudu u Zagrebu pokrenuo sud-ski postupak protiv Mirjane i Milutina. U tužbi se tražilo da se njoj oduzme stanarsko pravo s obrazloženjem da je njen bivši muž kao aktivni pripadnik jna napustio Hrvat-sku, ‘što predstavlja neprijateljsku djelat-nost iz članka 102.a. Zakona o stambenim odnosima’, kako su naveli tužitelji. Uz sve ove, kako će se kasnije ispostaviti, lažne tvrdnje, tužba ne uzima u obzir činjenicu da je Mirjani stan nasilno oduzet.

Ona se sve do 2005. borila za svoje stanar-sko pravo, zadužujući se na sve strane zbog golemih sudskih troškova. Da stvar bude gora, mup je jedno vrijeme osporavao pravo njenog sina da se upiše u knjigu hrvatskih

državljana. Uslijed doživljenog šoka dušev-no je oboljela, a Jovica je 1995. zauvijek oti-šao iz Hrvatske, u London, gdje je 2020. u svojoj 51. godini i umro.

Mirjana je jedna od rijetkih nositeljica stanarskog prava koja je uspjela vratiti isti onaj stan iz kojeg je bila izbačena. Nakon 16 godina od okončanja procesa, 2021., s Mirjanom se nalazimo u prostranom stanu na frekventnoj zagrebačkoj lokaciji. Solid-ni stambeni kvadrati vape za renovacijom, no ona nije uspjela do kraja sanirati štetu koju je 2005. zatekla. Zidovi i podovi su bili uništeni, prozorska stakla napukla, a sav namještaj, do najsitnijeg komada, naprosto odnesen. Danas na svojoj adresi živi krajnje skromno, s malom mirovinom i visokim ra-čunima. Centralno mjesto u stanu zauzima-ju fotografi je pokojnog sina, brojni sudski spisi te arhiva Ferala i Novosti.

— Morala sam čekati deset godina od pravo-moćne presude da uđem u svoj stan. Proš-la sam sve pravne korake, ništa drugo nije dolazilo u obzir. Zamislite da sam na silu pokušala ući, da sam se usudila prići hrvat-skom branitelju, pa mene i moje dijete bi ubili – kaže Mirjana, koja je u stan ušla uz pomoć aktivista iz cerd-a i goljp-a.

Taj dan nikad neće zaboraviti, govori. Duže vrijeme je promatrala prozor stana i vidjela je da svjetlo ne gori. Pojavila se pred vratima s odvjetnikom, pozvonili su i kako nitko nije otvarao, on joj je savjetovao da slobodno uđe u stan.

J ovica Jovičević, student druge go-dine prava, 17. avgusta 1992. izašao je u nabavku iz obiteljskog stana u širem centru Zagreba, dok je njego-va majka Mirjana Jakopec bila na

poslu u Varaždinu. Svega nekoliko sati odsustva bilo je dovoljno odlučnim pripad-nicima Hrvatske vojske i predstavnicima morh-a da uzurpiraju njihov stan i u njega usele izvjesnog Juru Mrkonju, branitelja iz Slunja.

Mirjana je 1945. godište; još je 1964. ste-kla stanarsko pravo kao radnica Varaždinske banke. Ona i njen sin u Zagreb su se preselili 1989., kada su zamijenili stan u Varaždinu za zagrebački. Iste godine razvela se od muža Milutina Jovičevića, Crnogorca i ofi cira jna, koji je potom otišao iz Hrvatske. No stan je glasio na oba bivša supružnika, zbog čega su Mirjana i Jovica trpjeli prijezir oko-line. Od početka rata nepoznati ljudi su ih zvali na telefon i upućivali im uvrede i pri-jetnje. Na vrata su im u nekoliko navrata dolazile osobe koje su se predstavljale kao vojna policija, govoreći im da su neprijatelji hrvatske države, da je Jovica ‘četnik’ i da za njih nema mjesta u Hrvatskoj.

Tek 1994., dvije godine poslije izbacivanja na ulicu, dobili su rješenje o otkazu stanar-skog prava koje je bilo sastavljeno još 14. jula 1992. i u kojem je u obrazloženju ponuđe-na lažna tvrdnja da je stan u tom momentu bio prazan šest mjeseci. Također, Mirjana je uvjerena da je morh-ova Komisija za privre-

Stanarska trauma‘Morala sam čekati deset godina od pravomoćne presude da uđem u svoj stan’, kaže Mirjana Jakopec kojoj su u ulasku pomogli aktivisti cerd-a i goljp-a. Jedna je od rijetkih nositeljica stanarskog prava koja je uspjela vratiti isti onaj stan iz kojeg je bila izbačena

Mirjana Jakopec: Uništili su nam život i moje dijete otjerali u inozemstvo


Džabe mi, eto, i pamet i škola

i trideset pet godina novinarskog

iskustva: mislio sam da sam u tih trideset

pet godina video sve, ali intervju

Aleksandra Vučića zvezdi Pinka Srđanu

Predojeviću ovoga ponedeljka oteo

se svakom dosad poznatom zakonu

političke fi zike

SRPSKA POSLA

Piše Boris Dežulović

Aleksandar Najveći IkadK ažu, čim Vučić počne da deli

evre i vitamine, čim počne da deli ljudima nekakvu pomoć, to znači da će da napravi neka-kvo iznenađenje, i da će mož-

da već na jesen da raspiše izbore – oprezno je sa šalabahtera pročitao dobro pripremljeni televizijski lisac Srđan Predojević, zvezda prelaznog roka prve srpske novinarske lige i novi komandos Mitrovićeve bande Pink Partner, sve pogledavajući preko puta veli-kog stola od pleksiglasa u Aleksandra Vučića Oslobodioca.

Stao je tako neustrašivi Srđan na crtu predsedniku Vučiću koristeći najbedniji trik u istoriji novinarstva, kojim se takozvano provokativno pitanje postavlja tako da mu se pažljivo izvadi osigurač i postavi u trećem licu jednine. Na taj način postavljeno pitanje bez-bednije je za postavljanje nego tuđi kurac za mlaćenje gloginja: za razliku, naime, od onih u prvom licu jednine, ljudi u trećem umeju svašta da govore. Kažu, recimo, da Staljin neistomišljenike šalje u Sibir; kažu, Hitler otvara logore za Jevreje; kažu, čim Milošević počne da deli ljudima neko oružje, to znači da će da napravi nekakvo iznenađenje.

‘Kažu, čim Vučić počne da deli evre i vi-tamine, čim počne da deli ljudima nekakvu pomoć, to znači da će da napravi nekakvo iznenađenje, i da će možda već na jesen da raspiše izbore’, zamlatio je tako prepredeni Srđan Prepredojević trećim licem po glogi-njama, pa sve preko oka meri da li je Gospo-din Predsednik shvatio da to, daleko bilo, ne kaže on, nego da kažu ljudi. I onda, dabome, hrabro i neuvijeno upitao: ‘Pa jeste li vi u predizbornoj kampanji, da li je sve ovo šta radite u tom cilju, ili...?’

‘Pa ljudi su to govorili i prošle godine’, spre-mno je odgovorio predsednik – kad čovek ne bi znao profesionalne standarde Pinka, u Ko-sovo bi se zakleo da su pre intervjua dogovorili pitanja – i Srđanu je laknulo: razumeo je Gos-podin Predsednik, nije on budala, zna Pred-sednik da to ne kaže on, nego ljudi, mamu im jebem ljudsku nezahvalnu, ja se izvinja-vam. ‘Kada smo davali one helikopter-pare, po sto evra svakom stanovniku Srbije, jesu li rekli: biće izbori?’ nastavio je uto Gospodin Predsednik, unoseći se preko pleksiglasa u Srđanovo kimajuće lice. ‘Jel tako bilo, Srđane?’

A Srđan je ćutao i nastavio da kima, sve kupujući vreme, nesiguran je li predsedni-kovo pitanje retoričko, ili se od njega očeku-je da stvarno odgovori.

‘Pa jel tako bilo?’ insistirao je, međutim, Gospodin Predsednik, i novinar više nije imao kud.

‘Pa dobro, jeste, jeste tako bilo’, potvrdio je na kraju Srđan sateran u ćošak, jer jebiga, stvarno je tako bilo, jel nije? I kada su dava-li one helikopter-pare, po sto evra svakom stanovniku Srbije, isti ovi, kako se zovu – da, ljudi – isti su ovi ljudi svi govorili da će biti izbori.

‘Jeste. I?’ trijumfalno je zaključio Aleksan-dar Vučić. ‘Jesu bili neki izbori?’

Tačno se videlo kako Srđana u paničnom egzodusu napuštaju i poslednji ostaci sa-mopoštovanja. Kakav blistavi potez, kakav

veličanstveni šah-mat! Eto, mišu bedni mali balavi, mislio je u sebi, džabe ti i Fakultet za medije i diploma iz komunikologije, džabe ti i pamet i škola i dvadeset pet godina novi-narskog iskustva, hiljadu godina da guliš mi-krofon ne bi se toga dosetio. ‘I? Jesu bili neki izbori?’ Kakav genij je ovaj čovek! Najradije bi Srđan sad ustao i podigao ga na ramena, pa tako poneo Bulevarom oslobođenja preko Autokomande do hrama Svetog Save, ali zna da ne sme, ipak je on ozbiljan profesionalac.

‘Jesu li bili neki izbori?’ Naravno da su bili neki izbori, bili su neki izbori prošle godine u junu, zna to Gospodin Predsednik, zna i Srđan, dabome da zna, ali hajde ti to sad reci, uživo pred predsednikom Srbije i pred Srbijom kao takvom, odgovori ako smeš,

štajaznam, ‘interesantno, Gospodine Pred-sedniče, kad već pominjete, u stvari su i bili’, šta je, ne smeš pičko, naravno da ne smeš, jer te navukao kao babu na meksičku seriju: ako kažeš ‘pa dobro, bili su, jesu bili neki izbori u junu’, Gospodin Predsednik će lakonski da odgovori ‘jesu, i?, šta se promenilo?’, i biće to poslednje šta si ikad rekao u televizoru, iste ćeš večeri isprazniti stol, pozdraviti se sa portirom, izaći iz Pinka u hladnu aprilsku noć i završiti na kraju kao vozač viljuškara negde u Kanadi i dugim zimskim noćima odzvanjaće ti tundrom među magarećim ušima ‘pa jel tako bilo, Srđane?’. Pa ako te se na Svetski dan slobode medija sete, sete se.

‘Jesu li bili neki izbori?’ Neki početnik bi tako naleteo Predsedniku kao na naplatnu rampu Doljevac, ali ti si čovek profesionalac i znaš da je to ovaj put bilo retoričko pitanje, i ostaje ti tako samo da ćutke kimaš glavom, tačno osećajući kako ti u tih nekoliko vekova gluve tišine pred očima milionske publike iza slepoočnica niču, rastu i u vazduh džilita-ju lepe, velike magareće uši, a ti se praviš da te boli kurac, ionako svi u Srbiji imaju takve uši, pa samo gledaš u Velikog Vođu, mašeš ušima kao zastavama na vojnoj paradi i čekaš da on povuče sledeći potez. A Veliki Vođa te pušta, zajeban je on igrač, celu večnost to traje, sve dok se ne uveri da su se svi setili lanjskih izbora i shvatili poantu, pa da pre-kine tu neugodnu večnost.

‘To je svake godine ista priča’, završi onda Gospodin Predsednik. ‘Šta god da uradite, kako god da napravite. Šta će drugo da kažu?’

Zanemeo sam, ustao iz kauča i poklonio se geniju. Džabe mi, eto, i pamet i škola i tride-set pet godina novinarskog iskustva: mislio

sam da sam u tih trideset pet godina video sve, ali intervju Aleksandra Vučića zvezdi Pinka Srđanu Predojeviću ovoga ponedelj-ka oteo se svakom dosad poznatom zakonu političke fi zike. ‘Kažu, čim Vučić počne da deli ljudima nekakvu pomoć, to znači da će možda već na jesen da raspiše izbore’, kaže tako novinar, ‘ljudi su to govorili i prošle godine, kada smo davali po sto evra svakom stanovniku Srbije; jesu li rekli: biće izbori?, pa jel tako bilo, Srđane?’ istrčao je Vučić u kontranapad, ‘pa dobro, jeste, jeste tako bilo’, predao se novinar, a Vučić trijumfalno zaključio: ‘I? Jesu bili neki izbori?’

Pritom i Aleksandar Vučić, i novinarska zvezda Srđan Predojević, i kamerman u stu-diju i tonac i cela režija, i svih osam miliona Srba na kauču pred televizorom – svi do po-slednjeg koji su ‘to govorili i prošle godine’ – razume se, pamte kako je te ‘prošle godine’, bezmalo u dan tačno pre godinu dana, Vučić u onom slavnom intervjuu tadašnjoj Srđanovoj koleginici Jovani Joksimović na Prvoj tele-viziji ekskluzivno otkrio kako su iznenada ‘našli još para’ i kako će ‘svaki punoletni gra-đanin Srbije dobiti sto evra’, svi do poslednjeg pamte kako je tačno mesec dana kasnije Vučić raspisao izbore, pa koliko sutradan svakom punoletnom građaninu koji se javio stvarno dao po sto evra, baš kao što svi do poslednjega – i Aleksandar Vučić, i novinarska zvezda Sr-đan Predojević, i kamerman u studiju i tonac i cela režija, i svih osam miliona Srba pred televizorom – pamte kako su nekoliko dana kasnije stvarno održani oni farsični izbori, na kojima je učestvovao samo Aleksandar Vučić i njegovi veštački sateliti.

A on Srbe nakon svega u obe oči gleda i mr-tav hladan ih pita: ‘I? Jesu bili neki izbori?’

Aleksandar Vučić, verovatno najveći ikad.‘Kažu, čim predsednik Srbije počne da go-

vori o ugroženom srpstvu, čim Srbima na Kosovu počne da deli nekakvu pomoć, to znači da će da napravi nekakvo iznenađenje, i da će možda već na jesen da raspiše ratno stanje’, sutra će tako sa šalabahtera pročitati neki novinarski početnik, zvezda u usponu, i drčno upitati: ‘Sprema li se to Srbija za rat, gospodine predsedniče, pa je sve ovo šta ra-dite u tom cilju, ili...?’ ‘Pa ljudi su to govorili i prošli put’, spremno će odgovoriti Gospodin Predsednik, ‘kada smo delili ono oružje iz magacina Teritorijalne odbrane, jesu li re-kli: biće rata, jel tako bilo?, pa jel tako bilo?’ insistiraće Predsednik, ‘pa dobro, jeste, jeste tako bilo’, potvrdiće na kraju bespomoćno derište – jer jebiga, stvarno je tako bilo, jel nije? – a Aleksandar Vučić trijumfalno će poentirati: ‘I? Jel bilo nekog rata?’

‘Pa u stvari jeste’, naivno će na Predsed-nikovo retoričko pitanje odgovoriti mlada zvezda početnica, uplašivši se sopstvenog glasa, ‘šta jeste?’ namestiće Vučić cvikere, ‘pa bilo je rata, četiri rata su bila i još jedno bombardovanje pride’, očajnički će pokušati novinar, a predsednik će rutinski izvući be-strzajnog topa na ce četiri i završiti sa nad-moćnim – ‘eto, o tome i pričam celo vreme, ali ne vredi, svaki put ista priča, šta god da uradite, kako god da napravite’.

Realno, ‘šta će drugo da kažu?’ ■

Priprema za kontranapad – Aleksandar Vučić (Foto:

Armin Durgut/pixsell)


INTRIGATOR

N akon što su Hrvoje Zekano-vić iz Hrvatskih suverenista i pratitelji njegove Facebo-ok-stranice potpalili vatru na društvenim mrežama, u

noći sa subote na nedjelju 4. aprila, na kato-lički Uskrs, uništene su tri tek postavljene dvojezične ploče s natpisima mjesta u općini Biskupija kraj Knina.

Saborski zastupnik je 30. marta objavio fotografi je upravo ovih dvojezičnih ploča s nazivima zaselaka ove dalmatinske opći-ne. Posve lažno i zlonamjerno predstavio je ustavno pravo srpske nacionalne manjine kao eksces. Obratio se predsjedniku Zora-nu Milanoviću, premijeru Andreju Plen-koviću i predsjedniku sdss-a Miloradu Pupovcu, poručujući im da predlože pro-mjene Ustavnog zakona o pravima nacional-nih manjima koje su ‘zajedno izglasali hdz i sdp’. Njegova objava zaradila je preko 1.500 lajkova, a podijeljena je gotovo 250 puta.

Milan Đurđević, načelnik Općine Bi-skupija, kaže da je sve bilo u redu dok Zeka-nović nije obznanio da su ćirilično-latinične ploče postavljene. Općina je dobila sveuku-pno 12 ploča, ali u nastradale tri najfrekven-tnije, koje se vide sa županijske i državne ceste. Nepoznati počinitelji prebojili su ći-rilične oznake za lokalno groblje te nazive zaselaka Grubnići, Dokići, Jovići, Čelebića-ni, Smiljanići, Mirkovići i Zarači. Na jednoj ploči je ispisano ustaško slovo ‘U’, dok je na cesti pored ploče ostavljena poruka ‘M...u vam jebem’.

Đurđević objašnjava da postupno i sporo provođenje prava na dvojezičnost u Biskupi-ji te susjednima Erveniku i Kistanjama traje desetak godina – od prvih ploča na zgradi op-ćine i mjesnih odbora pa do ovih najnovijih.

— Većina ljudi neće dozvoliti sebi da stane pored te ploče i da je ošteti, nego postoji mala grupa koja to radi. Mi smo se dogovorili sa župnikom, s udruženjima branitelja i sa stanovnicima koji su bez problema odobrili i pozdravili postavljanje ploča. Ne bih ništa nagađao niti remetio policijsku istragu. Ako ovo policija uspije riješiti, to će biti veliki korak – kaže Đurđević.

Dodaje da ovaj incident ne utječe na od-nose lokalnih Srba i Hrvata i uvjeren je da mještani Biskupije za ovo nisu odgovorni. Do kraja ovog tjedna oštećene dvojezične ploče bit će obnovljene. Načelnik kaže da je činjenica da lokalni Srbi ‘ne žive od ćirilice, kao što neki kritičari kažu’.

— Ne hranimo se slovima i pločama, ali ne radi se samo o tome. Ako se netko može popeti na zadnje noge zbog toga i ako mu smeta sve što ima veze s nama, pitanje je koliko on tolerira postojanje Srba na ovom području. Smeta mi osjećaj da bismo trebali biti sretni samo zato što smo živi. To nije smisao. Moramo se izboriti za drugačije društvo – poručuje Milan Đurđević.

■ Anja Kožul

Obljetnica nepostojanja

P etnaest je godina otkako je Babina gora povrh Tušilovića političkom odlukom odabrana kao lokacija za odlaganje otpa-da Karlovačke županije. Potom

je unaprijeđena u regionalnu lokaciju za još dvije susjedne županije, Ličko-senjsku i Sisačko-moslavačku. Plasirana su brojna obećanja, promijenio se niz gradskih i župa-nijskih vođa, uz mnogo novčanih izdataka, a Babina gora ostala je lokacija samo na papiru. Građani, koje nitko nikada nije pitao za mi-šljenje, s vremenom su se organizirali u eko-loške udruge putem kojih su rekli svoje ‘ne’ Centru za gospodarenje otpadom na ovom području bogatom izvorima vode.

Ove godine stigla je i odluka državnog tije-la kojom bi postupak oko Babine gore mogao još više biti usporen. Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave poništila je odluku o projektiranju i izvođenju radova Centra za gospodarenje otpadom (cgo) Ba-bina gora, koje provodi tvrtka cgo Karlovač-ke županije Kodos. Utvrđeno je da je tvrtka Kodos počinila niz prekršaja u proceduri jav-ne nabave: nezakonitu izmjenu stručnjaka, izostanak dokaza o formalnom obrazovanju stručnjaka i nezakonitu izmjenu odabrane ponude. Iako je prošlogodišnjom izgrad-njom pristupnog puta do Babine gore priča o konačnoj izgradnji objekta Centra donekle postala izvjesna, čini se da je sporni cgo, po riječima Mile Sokolića iz karlovačke udru-ge Pravica, ipak sve dalje od realizacije.

— Nadamo se da je odluka Državne komisije prvi korak prema zaustavljanju svake ideje o odlagalištu na Babinoj gori. Odluka je pokaza-telj da nešto u cijelom sistemu ne štima i da su menadžment Karlovačke županije i Kodosa improvizirali u svojim postupcima. To nam daje za pravo da i dalje inzistiramo na totalnoj obustavi svih radnji oko izgradnje budućeg centra. Vjerujemo da Karlovačka županija neće odustati od svog nauma jer je uloženo jako puno energije i novca u nepostojeći cen-tar, ali građani su i dalje protiv i još imamo energije za otpor. I dalje nastojimo dokazati da taj centar nema smisla i da je potrebna re-vizija cijelog projekta – ističe Sokolić.

■ Paulina Arbutina

Zašto se udruga Dignitas obratila mini-stru Viliju Berošu?To smo učinili zbog poruka u medijima da će biti obustavljena isporuka lijekova za bolničke pacijente. Tražimo prije svega da prestanu tako plašiti pacijente, kojima je ionako dovoljno to što se bore protiv bole-sti i za svoje živote. Sada im ministar i vele-drogerije još stavljaju taj uteg da razmišljaju hoće li im biti dostupan lijek o kojem im ovisi život. U ovom slučaju nitko ne misli na pacijente, a trebali su sjesti i zajednički se dogovoriti. Ne smije se dogoditi da ijedan pacijent ostane bez lijeka, a zadnjih tjedan dana vidimo da se upravo to događa.

Kako provesti uštede u zdravstvu i izbjeći povećanje davanja?Vidimo da u bolnicama stalno raste broj medicinskog osoblja, pa treba vidjeti da li je baš tolika potreba za svima. Treba uve-sti red među preglede i konstantno raditi na prevenciji, kao i staviti naglasak na pre-hranu, jer imamo apsurd da je zdrava hrana teško dostupna i skupa. Tražit ćemo transpa-rentan proračun u zdravstvu jer to je novac svih nas.

Neki pacijenti moraju dodatno plaćati terapiju?Pacijenti svakodnevno zovu jer su očajni. In-validske mirovine u Hrvatskoj iznose tisuću kuna, dok konstantno na listu uvrštavaju lijekove koje treba nadoplaćivati. Umjesto da se pomogne najtežim pacijentima, mnogi od njih već odavno su prešli rub egzistencije. Zato probleme pacijenata trebaju rješavati ministarstva mirovinskog sustava i zdrav-stva.

Koji su glavni problemi u poštivanju pra-va pacijenata?Kada traže drugo mišljenje ispada da rade nešto loše, a ne da se bore za zdravlje. Svaki pacijent ima pravo na drugo mišljenje, kao što svaki pacijent ima pravo i na točnu dija-gnozu. Liječnici moraju pacijentima govoriti razumljivo, da najobičniji laik zna s kakvom bolešću se mora nositi.

Koliko su pacijenti upoznati sa svojim pravima?Jako malo i radi toga je potrebna puno veća suradnja nas udruga i cjelokupnog zdrav-stvenog sustava, kao i kontinuirani rad sa svim pacijentima.

■ Mirna Jasić Gašić

Ogledni primjer raspirivanja strasti putem društvenih mreža

BORDOLINE

Marina Novaković Matanić, predsjednica Udruge za zaštitu dostojanstva i jednakosti pacijenata Dignitas

Zekanovićevo potpaljivanje

Pacijenti su očajni

Nakon što je zastupnik Hrvatskih suverenista digao hajku na Facebooku, oštećene su dvojezične ploče u općini Biskupija

Prebojani ćirilični natpisi (Foto: Srbi.hr)


R eferirajući se na napad pred-sjednika Zorana Milanovi-ća na saborskog zastupnika sdss-a Milorada Pupovca, zadarski ekstremno desni

Hrvatski tjednik objavio je na naslovnici prošlotjednog broja njihove fotografi je uz žalostan pokušaj duhovitosti: ‘Crni Mićo, lopino, ubij se! / Hoću, ali samo ako i moje ime poslije uvrstite na jasenovački popis

‘zaklanih od ustaša’!’To nije prvi put da Hrvatski tjednik, po-

znat po uvredljivim komentarima na račun predstavnika manjina, posebno Srba, koje etiketira kao ‘agresore’, ‘velikosrbe’ i ‘četni-ke’, objavljuje poruke koje pozivaju na nasi-lje protiv Pupovca i predstavnika Srba te se ruga jasenovačkim žrtvama i negira genocid počinjen nad Srbima, Židovima i Romima u ndh. U studenome prošle godine tako su

objavili, kako smo tada prenijeli, dio Pupov-čevog saborskog govora o identitetu Srba u Hrvatskoj u kojem je on govorio o tri važne komponente njihovog identiteta – slobodar-stvu, ustavnom patriotizmu i antifašizmu. No tome je uredništvo dodalo komentar o

‘četvrtoj komponenti’ srpskog identiteta, a to je ‘da svi prije ili poslije završe na popisu jasenovačkih žrtava’. U nepotpisanom ko-mentaru slijedila je i ova rečenica: ‘Ne ćete se smiriti dok i sebe ne vidite na popisu zaklanih.’ Inače, političko djelovanje pred-stavnika srpske manjine Hrvatski tjednik općenito naziva ‘srpskim fašizmom’.

No ne staju samo na Srbima. Na svojim stranicama maloljetne migrante novinari tog tjednika nazivaju ‘ljudožderima koji pre-nose boleštine’, gej osobe ‘nastranim pedo-fi lima’ itd. Na tapeti im nisu samo manjine i marginalizirani, već su iz pera novinara Hrvatskog tjednika iskakale uvrede i na ra-

čun sdp-ovaca i njihove stranke, za koju su pisali da je ‘prepuna potencijalnih terorista i ubojica’, bivšu predsjednicu Kolindu Gra-bar-Kitarović nazvali su ‘bestidnicom’, što joj nije smetalo da im kasnije da intervju, Stjepana Mesića ‘seronjom’, a papu Fra-nju ‘antikristom’. Uz sve ovo, Hrvatski tjed-nik je bivšu pučku pravobraniteljicu Loru Vidović, povjesničara Hrvoja Klasića, predsjednika ids-a Borisa Miletića, pred-sjednika Židovske općine Zagreb Ognjena Krausa i Pupovca nazvao ‘jahačima veliko-srpske apokalipse u Hrvatskoj’. Slučaj silova-nja u Zadru koji je potresao javnost proglasili su izmišljenim. Prostor su davali i ratnim zločincima, poput preminulog Tomislava Merčepa, s kojim je napravljen intervju u travnju prošle godine.

Sasvim očekivano, s druge strane redovno veličaju, kako smo već pisali, ustaške ratne zločince. U izdanju iz 2018. godine nave-deno je da bi ‘Hrvati nestali da nisu bili u ustašama’. Za ustaškog ratnog zločinca Juru Francetića Hrvatski tjednik je pisao da ‘ni-kad nitko nije dokazao da je on činio zločine

nego mu je krimen što je pobjeđivao četnike u istočnoj Bosni’. Naslovnu priču o obljetni-ci suđenja zapovjedniku logora Jasenovac Dinku Šakiću objavili su uz nadnaslov ‘ra-zotkrivamo lažne dokaze’ i naslov ‘Sudilo se Hrvatima i Hrvatskoj’. Kada je riječ o Anti Paveliću, Hrvatski tjednik provodi reha-bilitaciju ovog zločinca. Pavelić je u njemu nazvan ‘velikim rodoljubom’ koji gotovo da i nema zločina, svakako ne u vidu masovnih grobnica, koji je nastojao vladati zakonito te donositi najbolja zakonska rješenja i odluke. U zadnjem broju Hrvatski tjednik na naslov-nici još ‘razotkriva podvalu’ uz naslov ‘Ovo su tajna Stepinčeva pisma’, gdje o povjesni-čaru Hrvoju Klasiću pišu da je ‘dobio zadatak da odradi velikosrpsku stvar’.

■ Mašenjka Bačić

Doživio nevinost

Potpukovnik bivše jna Vladimir Davidović nepravomoćno je oslo-bođen, u obnovljenom postupku provedenom u njegovoj odsutno-sti, optužbe za ratni zločin protiv

civila u Varaždinu. Optužnica ga je teretila da je grad i okolna naselja dao gađati iz minoba-cača kalibra 60 mm, dok su svjedoci, ispitani u dokaznom postupku, tvrdili kako su u ka-sarni imali minobacače kalibra 82 mm.

Documenta, koja sustavno prati suđenja za ratne zločine, navodi da se Davidovića tere-

tilo da je sredinom septembra 1991. izdavao naredbe da se iz varaždinske vojarne ‘Jalko-večke žrtve’ granatiraju civili, poslovni i gos-podarski objekti. Presudom Okružnog suda u Varaždinu od 16. marta 1993. godine, Vlado Trifunović, general-major jna i komandant 32. korpusa, Berislav Popov, pukovnik jna i komandant motorizirane brigade u sasta-vu korpusa, i Vladimir Davidović proglašeni su krivima jer su od 15. do 22. rujna 1991. u Varaždinu naređivali nasumična borbena dej-stva po civilnim objektima i civilima. Trifu-noviću i Popovu izrečene su kazne zatvora u trajanju od po 15 godina, a Davidoviću od de-set godina. Godinu dana kasnije Vrhovni sud je odbio žalbe obje strane, pa je presuda potvr-đena. Obnovu najnovijeg postupka inicirao je Trifunović, ali je procedura obustavljena jer je 2017. umro. Postupak na Županijskom sudu u Zagrebu protiv Davidovića i Popova počeo je u novembru 2020., ali je mjesec dana kasnije Popov umro, pa je i postupak protiv njega obustavljen.

Osim što su osuđeni u Hrvatskoj, Trifu-nović i Popov osuđeni su i u Beogradu zbog

‘podrivanja vojne i obrambene moći, odno-sno predaje kasarne s velikim brojem neo-štećenih tenkova’. Trifunovića je Vojni sud u decembru 1994. osudio na 11 godina zatvora, i to iz trećeg pokušaja jer je prethodno dva puta bio oslobođen. Kazna je kasnije sma-njena na sedam godina robije, od kojih je odležao tri. Njegova predaja uz opravdanje da je iz hrvatskog okruženja želio spasiti 220 vojnika i dalje izaziva kontroverze u Srbiji, u kojoj je do smrti bio ‘pomilovani izdajnik’. Uz osudu u Hrvatskoj, za ratne zločine spre-mala mu se suditi i Slovenija.

■ Nenad Jovanović

Nastavlja se ‘popis zaklanih’

Ispadi Zorana Milanovića motiviraju ekstremne desničare

Bizarna tiskovina iz Zadra nastavlja plasirati niske uvrede na račun političkih neistomišljenika i negirati genocid u fašističkoj ndh

Hrvatski tjednik nadahnut je uvredama Zorana

Milanovića

P rekarnost; termin u širem smislu označava aktualne ži-votne uvjete, a u užem global-ne postojeće radne okolnosti i taktike preživljavanja. Ovim se

pojmom pokušava obuhvatiti i objasniti sistemske, kompleksne promjene pozicio-niranosti radnika, njihovog rada i života u relaciji spram političkih, makroekonomskih i proizvodno-produkcijskih transformacija i stalnih mutacija suvremenog kapitalizma, koji dovode do dugotrajnih radno-životnih nesigurnosti sve većih dijelova populacije, te do porasta strukturne nezaposlenosti na mikrorazinama društava.

Ranija, kroz 19. i 20. stoljeće teško i krvavo stečena radnička prava i društvene pogodno-sti – zaposlenje na neodređeno vrijeme, zdrav-stveno i mirovinsko osiguranje, defi nirano radno vrijeme, godišnji odmori, regresi, sindi-kalno organiziranje – iz vremena dominacije tvorničke, materijalne industrijske proizvod-nje i epohe tzv. socijalne države blagostanja, postaju sve teže dostupna sve većem broju ljudi. Zamjenjuju ih fl eksibilni, često samo honorarni i ugovorni poslovi na određeno raz-doblje, koji su uglavnom, ali ne i isključivo, nematerijalnog, uslužnog i komunikacijsko-informacijskog tipa, sa sve manjim brojem radnih benefi cija. Nekadašnjeg, do određene mjere osiguranog, tvorničkog radnika indu-strijske ere i državnog socijalizma, zamjenjuje prekarni djelatnik postindustrijskog global-nog kapitalizma, čija je egzistencija svedena na permanentnu nesigurnost. Ukratko, in-dustrijski proleter postao je postindustrijski prekarni djelatnik tranzicije.

Tipične oblike prekarnosti predstavljaju recimo privremeni i povremeni rad, kao i forsirane prakse samozapošljavanja. Porast takvih trendova bilježe sve države tzv. in-dustrijski razvijenog svijeta. Sam koncept prekarnosti ima religijsko, kršćansko isho-dište. Katolički redovnik Léonce Crenier, prethodno aktivan anarhokomunist, prvi je upotrijebio pojam prekarnost, a Dorothy Day je potom u svome poznatom tekstu taj pojam relacijski pozicionirala spram siro-maštva, u kontekstu katoličke karitativne etike i zagovaranja volonterske pomoći oni-ma kojima je pomoć potrebna.

S afi rmacijom alterglobalističkih pokretâ na prijelazu tisućljeća, politički lijevo ori-jentirani aktivisti preuzimaju ovaj koncept i šire njegovo značenje. U tom kontekstu prekarnost više ne označava samo radnike i promjene radnih uvjeta nastale s tzv. post-fordizmom i neoliberalizmom, već uključu-je i imigrante, emigrante, azilante, ljude bez dokumenata, ekološke migrante... Riječju, sve isključene, manjinske, obespravljene skupine i pojedince čije su mizerne životne okolnosti i teški radni uvjeti posljedica pla-netarnih promjena, političko-ekonomskih restrukturiranja, globalnih tokova kruženja kapitala unatrag nekoliko decenija, diktatu-re tržišta i logike profi ta, porasta terorizma, te devastacije prirodnog okoliša.

■ Hajrudin Hromadžić

Prekarnost

LEKSIKONTRANZICIJE

Županijski sud u Zagrebu (Foto: Patrik Macek/

PIXSELL)

16 Ekonomija NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1112, petak, 9. travnja 2021.

Kakva će biti sudbina Leda nakon prodaje konglomeratu Nomad Foods?

piše Srećko Pulig

A što će onda biti s Ledom? Treba li vjero-vati većini koja sada trubi da je njegova bu-dućnost osigurana i ružičasta jer je, navodno, dobio dobrog gazdu? Što će taj gazda – treći svjetski proizvođač u domeni smrznute hra-ne – stvarno učiniti, ostaje da vidimo. Ledo jest marka, brand kako se danas govori, no jedno je pitanje što će taj poznati proizvođač tržišno pokrivati, a drugo gdje će se ti nje-govi poznati proizvodi realno proizvoditi. Pitanje je već trebaju li novom vlasniku dva pogona, zagrebački Ledo plus i beogradski Frikom, da pokriju ovo područje ili mu je dovoljan jedan.

Moramo razlikovati što prodaja Leda znači za samu u firmu od toga što znači za Fortenova grupu. Ona će nastaviti prodavati zlatne koke iz svoga portfelja, da bi njeni vlasnici, nekadašnji vjerovnici Agrokora od kojih su najveće ruske banke vtb i Sber-bank, konsolidirali svoje opterećenje nei-splaćenim kreditima. I zato sada vjerojatno nakon Leda ne slijedi samo Jamnica, nego i proizvodnja ulja, pa prerada mesa... Tako dolazimo do zadnjeg upitnika koji ‘sanacija’ Agrokora onako kako je provedena nije rije-šila. A to je: što će se u Hrvatskoj dogoditi s poljoprivrednom proizvodnjom uopće, pre-ostalim pik-ovima svojedobno vezanima uz Agrokorovo poslovanje? I ne manje važno: što će se, kao što smo već rekli, dogoditi s cijelim maloprodajnim lancem Konzuma uopće?

Lakonski rečeno, kratkoročno se neće dogoditi ništa. Proizvodnja smrznute hrane i sladoledarska industrija, i kada su svjet-skog formata, nisu tako velike da bi vidno utjecale na bdp neke zemlje. Drugim rije-čima, sve i da Ledo pod novim vlasnikom ostane što je i bio, odnosno da doživi razvoj ili zatvaranje dijela svojih pogona i gašenje ili zamjenu nekih poznatih proizvoda dru-gima, ništa dramatično po širu društvenu zajednicu neće se dogoditi, nego samo za one koji su izravno uključeni. No kako sada stvari stoje, prodaja Leda čini se dobrim po-slom za kupca, jer Nomad Foods u svome portfelju nema proizvodnju sladoleda, a vrlo je jak u smrznutoj hrani. To može dati sinergijski efekt u daljnjem geostrateškom rasprostiranju toga proizvođača. U neoli-beralno globaliziranoj privredi, međutim, dugoročno se može dogoditi svašta. Nekoć naša industrija sada je vezana uz među-narodni projekt, koji se može dalje širiti preuzimanjem, kao što se sada širi (i kao što se, na manjem uzorku, i sam Ledo već širio). No u jednom trenutku može doći i do obrnutog procesa i zatvaranja dijela pogona u raznim zemljama. Dakle, dugo-ročno se može dogoditi svašta. Ono što je za nas novo jest da u cijelom tom procesu kao građani Hrvatske i hrvatski političari možemo biti samo još promatrači. Da smo u svom životu preuzeli sporedne uloge. Iako su neke, kao i statisti, ostale nužne.

Svi sada slave 615 milijuna eura, no taj no-vac ne ide čak ni onima koji su, s osnivanjem Fortenove, zamijenili svoje kredite udjelima u firmama, dakle prvenstveno Sberbanku, vtb-u i drugim financijskim institucijama. No tako samo smanjuju svoju kreditnu izlo-ženost te su i dalje na gubitku s obzirom na primarno zaduživanje, zbog kojega i jesu u ovoj priči. ‘Da sutra dođe još toliko, i to bi sve išlo njima (vjerovnicima). A kada će doći na red oni koji su zamijenili svoja potraživanja i loše kreditne plasmane za udjele? Tek kada na prodaju bude došlo nešto treće i četvrto’, ističe Fižulić. Na prodaju Leda – Leda plus, Ledo Čitluka i Frikoma – treba prije svega gledati kao na kupnju hrvatskog, bosansko-hercegovačkog i srpskog tržišta sladoleda i smrznute hrane. Kojim će, kakvim i gdje proizvedenim proizvodima to tržište biti popunjeno, ostaje da vidimo. ■

konceptom širenja maloprodaje. Ledo je do-bra kompanija, nema slične u jugoistočnoj Europi s takvom tradicijom i vrijednošću i zato je postigla tako dobru cijenu te postaje dio najveće europske kompanije za smrznu-tu hranu i to je pozitivno.’ Tako je Novotny komentirao prodaju Leda, točnije Poslovne grupe zamrznute hrane u kojoj su Ledo plus, Ledo Čitluk i beogradski Frikom te nekoliko manjih povezanih društava.

Puno oprezniji u svojim procjenama je bivši biznismen, a sada također medijski savjetnik Goranko Fižulić. Za njega u ovoj prodaji postoje malobrojni dobitnici i većinski gubitnici. Točnije, mogli bismo reći oni koji su odavno sve već izgubili. A to su bivši vlasnici Leda u vidu malih dioničara i korisnika mirovinskih fondova, svi oni koji su imali obveznice koje su, pod pritiskom, prodavali za 25–30 centa za dolar. Fižulić piše: ‘Da je (Todorić) mogao prodati Ledo i Frikom učinio bi to već davno i izvukao se iz bankrota. Ali Todorić nije mogao izvesti tu operaciju jer mu je Ledo jamčio za oba-veze Konzuma i cijelog Agrokora.’ Ukratko, Fižulić nije siguran ni kakva će biti sudbi-na Konzuma i Mercatora iako ga, sada već godinama, spašavaju svi, od države s tzv. lex Agrokorom do Fotrenove grupe, koja je samo zato i osnovana. Stoga kaže: ‘To je ovoga trenutka neizvjesno jer je takav oblik maloprodaje hrane ugrožen online prodajom s jedne i diskontera poput Lidla ili Hofera s druge strane. Taj poslovni model ugrožen je i na mnogo razvijenijim tržištima od hrvat-skog, slovenskog i srpskog. Pitanje je koliko on danas uopće vrijedi.’

Prodaju Leda za 615 milijuna eura većina medija slavi kao posao desetljeća (Foto: Slavko Midžor/pixsell)

tenove, bivšeg Agrokora i savjetnici koji su svoje savjetodavne usluge pretvorili u udjele u portfelju grupe, o čemu se ekstenzivno pisalo u vrijeme tzv. afere Borg. Neki su tada smatrali da tako prljavo izvedena operacija

‘spašavanja’ Agrokora neće u skoroj buduć-nosti privući novi svježi novac izvana jer su manipulacije u toj ‘pretvorbi pretvorbe’ za svakog poštenog investitora bile preoči-te. No sada u mainstream medijima i njima podređenoj, manipuliranoj općoj javnosti ne nedostaje entuzijazma kako je riječ o sjajnom poslovnom pothvatu koji garantira svijetlu budućnost Leda. Ali i ne samo njega. I Jamnica bi mogla na bubanj. A sve to je do-bro, iako je svjetsko tržište vode drugačije, zasićenije i teže za uspješan špekulativni potez od onoga na području smrznute hrane i sladoleda.

Postoji li u nas posao koji uključuje velike kupoprodajne premije a da nije imao bulu-mentu apologeta, vjernika tzv. slobodnog tržišta? Na kojem je najvažnije da lova cir-kulira. Njih obično predvode tzv. ekonomski analitičari, odreda propali privrednici, a sada medijski i rjeđe privredni savjetnici (tu su ulogu dijelom preuzeli i bankovni stručnjaci), poput Damira Novotnyja koji sada, naravno, hvali novi posao kao primjer uspjeha pa kaže:

‘Prodaja Leda nije nešto neočekivano. Još dok je vlasnik Agrokora bio Ivica Todorić, stalno se spekuliralo s idejom prodaje Leda, pregovaralo se s Nestleom koji je želio kupiti Ledo zbog sladoleda i dobre tržišne pozicije u Sloveniji i Hrvatskoj. Ledo se nije uklapao u Agrokorovu strategiju širenja maloprodaje, taj biznis nije kompatibilan s Agrokorovom

C ijela istina glasila bi ovako: tvornica sladoleda i smrznute hrane Ledo nije prodana sada, već odmah na početku tzv. tranzicije u Hrvatskoj. Naime,

otada ona više nije naša nego nečija, a sada možemo samo promatrati kome će u novom dijeljenu karata pripasti i što će to za samu kompaniju, pa onda i za nas, značiti. Ledo je, znamo, bio u sastavu Agrokora, a otkada je on restrukturiran, da ne kažemo propao, bio je u vlasništvu Fortenova grupe. Ta pri-jelazna struktura sada se, očekivano, gleda izvući iz vlasništva firmi koje su je zapale po logici neisplaćenih potraživanja od strane prethodnika Agrokora. Logika postojanja Fortenove je dakle da vrati dugove koje je napravio njen prethodnik i da se onda izvu-če iz cijelog tog za nju neželjenog biznisa. Druga je stvar tko će u svemu tome, pa i u samoj Fortenovi zaraditi, a tko izgubiti. Ili tko je, što svi koji to hoće i znaju, već odavno izgubio.

Zasad znamo da je tih 615 milijuna eura za prodaju Leda ne samo posao desetljeća u Hrvatskoj, nego i da od njega koristi ima-ju samo dvije vrste igrača na tom nekada našem, a sada globalnom tržištu. No to još uvijek ne znači da je uloga ovdašnje države u potpunosti odigrana. Sve i ako se svodi na to da amenuje procese koje više ne može spriječiti. Igrači koji će se okoristiti proda-jom Leda kompaniji Nomad Foods – koja je po nekima britanska, po drugima američka sa sjedištem u Londonu, dok treći barataju podatkom da je registrirana na britanskim Djevičanskim otocima – vjerovnici su For-

Otapanje LedaNa prodaju Leda – Leda plus, Ledo Čitluka i Frikoma – treba prije svega gledati kao na kupnju hrvatskog, bosanskohercegovačkog i srpskog tržišta sladoleda i smrznute hrane. Kojim će, kakvim i gdje proizvedenim proizvodima to tržište biti popunjeno, ostaje da vidimo

jedne Zagrepčanke u prolazu pukla je guma baš pred njegovom kućom, pa je on u tom trenutku bespomoćnoj i nevičnoj ženi odmah pritekao u pomoć. Promijenio joj je kotač da može nastaviti dalje mirno i sigurno voziti. Nekoliko dana poslije potresa, njezin se Audi ponovno zaustavio pred njihovim dvorištem.

NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1112, petak, 9. travnja 2021. KRONIKA

S tevo Vilić i supruga mu Mira, 67-godišnjak i 62-godišnjakinja iz banijskog Majskog Trtnika, mjesec nakon potresa preživjeli su spavajući u svinjcu: danas pak

u njemu borave danju, a u kontejneru koji su dobili samo noće.

— Kuća mi je nakon pregleda statičara do-bila žutu naljepnicu, s napomenom da je u njoj opasno boraviti, pa nisam imao dru-gog izbora nego da pregradim svinjac, im-proviziram sa starim madracima u njemu ležajeve i montiram peć, Tu smo živjeli sve dok nismo, za gotovo mjesec dana, dobili kontejner u kojem sada samo prespavamo, a preko dana smo opet u svinjcu. Naime, prostor u kontejneru je prilično skučen i vrlo ga je teško zagrijati kad je studeno: grijalicu ne želim uključivati jer troši mno-go struje, a računi će možda stizati unatoč obećanju da smo oslobođeni te obaveze za prva tri mjeseca ove godine. Kako ih sa svojim primanjima ne bih mogao platiti bez dodatnog zaduživanja, danju se ipak grijemo u svinjcu – objašnjava Stevo, čija bojazan da će ipak morati platiti račune za struju dovoljno govori o tome koliko povjerenje građani imaju u državu.

Potres ga je zatekao na benzinskoj crpki u Glini, gdje je točio gorivo u traktor. Prvih trenutaka nije shvaćao što se događa, vozilo je samo od sebe krenulo, a on zateturao i pao na tlo. Kad je došao k sebi, pojurio je u brizi za suprugu kući u Trtnik, no trebalo mu je više od sata da se probije kroz razru-šenu Glinu u kojoj je policija već zatvorila neke ulice. Miru je pronašao u dvorištu, pa su u prvi mah procijenili kako su im jedina pričinjena šteta razbijeni crijepovi na krovištu. Kako je imao zalihu crijepa, sam je do večeri krpao krov, da bi tek nakon završena posla uočio popucale temelje kuće i pukotine po zidovima. Bilo je odmah jasno da njihov dom više nije siguran za boravak, pa je Stevo nakon temeljita čišćenja, limom, drvenim pločama i kartonom pregradio svinjac, oduzimajući pola površine životi-njama.

— Petnaest smo dana čekali statičare koji su potvrdili da se u kući ne smije boraviti, ali mi smo se dotad ionako bili dobro udoma-ćili u svinjcu, pogotovo što je već na dan

potresa u selo počela pristizati najrazličitija pomoć. Dobili smo hrane i odjeće, a obećan nam je i kontejner, koji je doista i stigao, za svega petnaestak dana. Moram reći da, otkako ja pamtim, u Majkom Trtniku nikada nije bilo toliko novinara, a i stariji od mene to potvrđuju: dolazili bi sa svih strana s istim pitanjem, kako smo i što nam treba. Jednu sam skupinu i sam proveo po selu i okolici, jer nikada prije nisu bili ovdje na terenu. Bili su prilično iznenađeni. Nisu mogli vjerovati da je ovuda nekad prolazio vlak za Sisak i Karlovac, da je sva ova zapu-štena zemlja bila obrađivana. Najviše ih je iznenadilo koliko urušenih, opljačkanih i devastiranih kuća stoji prazno još od rata devedesetih. Objasnio sam im da je u selu prije te nesreće živjelo više stotina stanov-nika dok nas danas ima svega par staraca, pa su ostali upravo zabezeknuti – kaže nam naš domaćin.

Vilići su puni hvale za sve znane i ne-znane volontere, sve službe i organizacije koje su se odmah uputile u razrušena sela noseći svakovrsnu pomoć. Jedan je takav potez Stevu posebno dirnuo: par godina prije teške prirodne katastrofe vozilu

— Nisam mogao vjerovati svojim oči-ma, žena kojoj sam davno bio pomogao zaputila se sa suprugom ovamo samo da bi nam donijela pomoć i darove. Eh, tako ja vidim ljudskost: niti ja znam kako se ona zove, niti ona zna moje ime, nismo se to ni upitali, a nisu ta imena toliko ni važna ako se zovemo ljudima! Znam samo da je iz Zagreba, a i to tek po registraciji. O nama najbolje govore naša djela, pogotovo u nevolji – kaže nam Stevo.

Par živi od Stevine mirovine u iznosu 1.200 kuna mjesečno. Nešto je staža stekao u Gavriloviću, nešto je dokupio i sada je ta crkavica jedini prihod dvočlanog domaćin-stva. Doduše, nakon povratka u Hrvat-sku, Vilićima je krenulo nabolje kad su s Agrokorom potpisali ugovor o uzgoju teladi: znali bi imati i po 80 grla u jednom turnusu. Bilo je u samom početku partnerstva dobro i obećavajuće, no za par godina, isplate za učinjeni posao postale su sve rjeđe a iznosi sve niži, da bi s velikom aferom oko Todori-ćeva koncerna sve otišlo u nepovrat.

— Od tada se borimo kako znamo i umi-jemo, a ovaj nas je potres itekako dodat-no unazadio. Nije nam toliko teško što boravimo u svinjcu, čovjek se navikne i na veće zlo, ali ipak smo sada lišeni običnih životnih sitnica i navika kojih smo se morali odreći. Mnogo nam znači što još uvijek dobivamo topli objed, pa u ovom svinjcu bar ne moram kuhati. Za ostale se obroke sami snađemo, ima još nešto suhog mesa na tavanu te krumpira i kupusa u po-drumu oštećene kuće – tumači nam novu svakodnevicu Mira.

Ipak, nostalgija za davno prohujalim vremenima u Majskom Trtniku mori ih nerijetko više od posljedica aktualne katastrofe, unatoč tome što je selo počelo nestajati puno prije potresa.

— Svega nas je petero-šestero u mjestu koje je nekad živjelo puno života. Sada se ovdje samo umire, pa neće trebati puno da posve opusti. To me nekako najviše žalosti

– rezignirano završava naš razgovor Stevo Vilić.

■ Vladimir Jurišić

Danju svinjac, noću smrzavanjeStevo i Mira Vilić, sredovječni bračni par iz Majskog Trtnika, provode dane nakon potresa u pregrađenom svinjcu. U darovanom kontejneru samo spavaju, jer ga je gotovo nemoguće zagrijati strujom

Stevo Vilić pokazuje svinjac adaptiran u nastambu za ljude

Svega nas je petero-šestero u mjestu koje je nekad živjelo pu-nim životom. Sada se ovdje samo umire, pa neće trebati puno da posve opusti. To me nekako najviše žalosti, kaže Stevo

U Sisku otvoren Centar za integraciju stranaca

D a se civilna scena Sisač-ko-moslavačke županije razvija unatoč posljedicama razornog potresa, epidemiji bolesti Covid−19 i kontinu-

iranog iseljavanja stanovništva, pokazuje otvaranje Centra za integraciju stranaca u županijskom središtu.

Takav model zaštite ljudskih prava stranih osoba s neriješenim statusom u rh rezultat je dugogodišnjeg rada i borbe sisač-kog pgp-a, Projekta građanskih prava, za jed-nakopravnost svih građana kroz pružanje besplatne pravne pomoći te kontinuirano praćenje stanja i potreba po svim pitanjima ljudskih prava, radi čega je ta organizacija i uspostavljena kao info-točka pučkog pra-vobranitelja rh za cijelu Županiju. Centar za integraciju stranaca rezultat je njihova dvogodišnjeg rada i partnerstva s građan-skom inicijativom ‘Moj grad Sisak’, Gradom Siskom i Norveškim vijećem za izbjeglice. Projekt koji je startao 1. januara ove godine financira se putem Fonda za aktivno gra-đanstvo, koji u sklopu Europskog gospodar-skog programa i nekih norveških grantova podržavaju Island, Lihtenštajn i Norveška.

Predsjednica pgp-a Milana Kreća ističe da je upravo Sisak prava adresa za jedan takav projekt, jer je u Županiji velika koncentracija ljudi kojima je uslijed nere-guliranih statusa potrebna pravna zaštita, od povratničkog stanovništva srpske nacionalnosti i romske zajednice preko tražitelja azila koji su ovamo preseljeni iz Turske te ostalih migranata.

— pgp Sisak djeluje u cijeloj Hrvatskoj, ali se glavnina našeg rada odvija ovdje, jer je upra-vo u Sisak i Karlovac preseljeno oko stoti-njak izbjeglica, mahom iz Sirije, iz turskih kampova pod međunarodnom zaštitom, a u sklopu programa dobrovoljnog preseljenja u zemlje eu-a. Pružajući niz godina besplatnu pravnu pomoć različitim kategorijama stra-naca, ustvrdili smo da ih sve muči jednaka problematika koja se u konačnici odnosi na Zakon o strancima i Zakon o međunarodnoj zaštiti. Budući da nemaju reguliran status, ti ljudi u Hrvatskoj ne mogu ostvarivati svoja prava, pa smo došli na ideju da se okupimo u svrhu njihova međusobnog povezivanja, a potom i moguće integracije u hrvatsko društvo – tumači Kreća, napominjući kako su najranjivije i u najtežem položaju osobe bez državljanstva: one su uglavnom potpu-no nevidljive u pravnom, sustavnom smislu, ali i u stvarnom životu.

— Oni nemaju prava na školovanje, na osobne dokumente, zdravstveno i miro-vinsko osiguranje, na rad. Ostali stranci ipak ostvaruju neka prava, u skladu s koli-ko-toliko reguliranim statusom. Nažalost, među onima s nereguliranim statusom su još uvijek i mnogi naši građani, Srbi povratnici ili Romi. Njih muče isti proble-mi kao strance koji nam dolaze s Bliskog istoka – kaže nam Kreća.

Dok će pgp korisnicima Centra pružati pravnu pomoć, psihološku potporu davat

Prostorije sisačkog Centra

U Karlovcu i Sisku smješteno je stotinjak izbjeglica – Milana Kreća

Dom za ‘nevidljive’Osobe bez državljanstva uglavnom su nevidljive u pravnom smislu i stvarnom životu. Ipak, dvogodišnji trud sisačke civilne scene, u partnerstvu s pučkim pravobraniteljem rh, rezultirao je otvarenjem sisačkog Centra za integraciju stranaca

će im građanska inicijativa ‘Moj grad Sisak’. Voditeljica njezina savjetovališta za psi-hosocijalnu podršku dr. sc. Daša Poredoš Lavor objašnjava da će ljude osnaživati kroz grupni i individualni rad te radionice socijalnih vještina.

— Vodimo se individualiziranim pristu-pom, pri čemu pratimo potrebe i moguć-nosti onih s kojima radimo. Nastojimo pomoći osobama da sve manje osjećaju da su ovdje stranci, a sve više građani koji su u drugačijoj životnoj sredini našli svoje mjesto pod suncem. Tranzicije koje nisu dobrovoljne nego su potaknute nekim neugodnim uzrokom te praćene dugogo-dišnjim mukotrpnim putovanjem od pola-zišta do odredišta, kod većine ljudi dovode do intenzivnih emocionalnih te psihičkih događanja i proživljavanja. Sve je to praće-no intenzivnim stresnim situacijama, koje su nerijetko za svakoga traumatične i s razornim učincima po mentalno zdravlje – kaže Poredoš Lavor, dodajući kako je svaka životne prilagodba sama po sebi zahtjevna.

— Prilagodba novoj životnoj sredini od sva-kog pojedinca zahtijeva puno emotivne stabilnosti, ali traži i obiteljsku, društvenu podršku u stvaranju osjećaja sigurnog utočišta u kojem se može planirati daljnji život. Kada je to manjkavo ili ako u potpu-nosti izostane, mogu se pojaviti različite psihološke komplikacije, poput sniženog samopoštovanja, očaja, konfuznosti, tjeskobe i nezadovoljstvo, a sve to može dovesti do otežane životne prilagodbe, agresije kao obrambene reakcije u frustra-ciji te depresije kao socijalno-medicinskog problema. Nerijetko, neprihvaćena osoba u kontaktu s drugima reagira eksplozivno, što se može pogrešno protumačiti – ističe voditeljica spomenutog savjetovališta.

Jedan od partnera ovog projekta je Grad Sisak, čija administracija također ima plano osnovati sličan centar. Treći partner, Norveško vijeće za izbjeglice (inače i osni-vač pgp-a), imat će savjetodavnu ulogu temeljenu na svom bogatom iskustvu u radu sa strancima u Norveškoj. Milana Kreća kaže da su i pgp i ‘Moj grad Sisak’ pretrpjeli štetu u banijskom potresu, ali nastavljaju raditi punom snagom.

— Samo dva dana prije otvorenja Centra zadesio nas je razorni potres, nakon kojeg je naš radni prostor označen crvenom na-ljepnicom. Radi toga smo neko vrijeme bili izgubljeni, ali smo kroz rad od kuće i na terenu i dalje nastojali na isti način poma-gati svojim korisnicima. Koristim priliku da zahvalim unhcr-u koji financira još dva naša projekta – kaže Kreća.

Svesrdnu podršku pgp-ovu pružanju be-splatne pravne pomoći u cilju nadilaženja neprihvaćenosti, diskriminacije te lakše prilagodbe novim životnim uvjetima kroz sisački Centar za integraciju stranaca dala je i nova pučka pravobraniteljica, Tena Šimonović Einwalter.

■ Paulina Arbutina

Među onima s nere-guliranim statusom još su uvijek i mnogi Srbi povratnici ili Romi. Njih muče isti problemi kao strance koji nam dolaze s Bliskog istoka

2 KRONIKANovosti #1112, petak, 9. travnja 2021.

Понос наше странке у протекле двије године засигурно је друга фаза пројекта Зажели!. Ту смо идеју, наиме, доначел-ник Невен Ивошевић и ја презенти-рали градоначелнику, који ју је одмах подржао: након прикупљања докумен-тације и разраде идеје, развеселила нас је одлука о издвајању 2,3 милијуна куна за пројект у којем је од 1. марта ове године запослено 28 геронтодомаћица које редовито обилазе више од двије стотине корисника у 180 домаћинстава. Пресретан сам кад видим задовољство свих укључених у програм што се проводи на цијелом подручја града, поготову самих корисника и иначе тешко запошљивих особа које им сада помажу у свакодневним активностима. Морам рећи да нам је при свему велику подршку дала наша саборска заступни-ца Драгана Јецков.

У коликој се мјери припремате за локалне изборе у мају и попис стано-вништва који би требао услиједити поткрај љета?На изборима ћемо као странка имати свог кандидата за замјеника градоначе-лника и своју листу за Градско вијеће. Премда унутар наше заједнице има оних који би нам конкурирали, увјере-ни смо да смо до сада у довољној мјери показали квалитету и дјелотворност

свога рада те да ће наши сународњаци то и даље знати вредновати приликом демократских избора. Сигуран сам да сви виде колико је Огулин у посљедње вријеме напредовао, и то у свим сег-ментима живота: у граду се тренутачно проводи петнаестак пројеката финан-цираних путем еу-фондова, а свеукуп-ни градски буџет је у посљедњих пар година порастао с 40 на више од сто ми-лијуна куна. Град је постао занимљив и приватним инвеститорима, па се ускоро може догодити да чак и понеста-не радне снаге, јер је овдашња подузет-ничка зона попуњена. Што се пописи-вања становништва тиче, у Огулину је према претходном попису живјело 13.915 становника, од чега оних српске националности 2.466, односно 17.72 посто. Нажалост, већи морталитет и тренд исељавања ни нас нису заобишли, а о коликој је мјери ријеч, показат ће точније предстојеће пописивање. Ипак, весели нас чињеница да све више мла-дих одлучује остати на селу и засновати обитељ у природном, здравом окружју свога завичаја, па ћемо и даље интен-зивно радити на томе да се државне институције у што већој мјери укључе у побољшање инфраструктуре и других предувјета квалитетног живота, посе-бице у срединама у којима већину чине припадници наше заједнице.

■Милан Цимеша

Невен Вујновић, члан огулинскога Градског вијећа и предсједник сдсс-а Огулина

У првим инфраструктурним радовима у Пониквама након готово 18 година уређено је неколико путова и прилаз гробљу, а очекује се и наставак таквих акција да се више до кућа не би морало пролазити кроз воду и блато, што је људима у градовима можда незамисли-во, а овдје је још увијек добрим дијелом стварност. Поред Поникви, асфалтирани су и насипани путови у Дрежници, Јасе-ници, Попову Селу, Отоку Оштаријском и Доњим Дубравама, а укупна вријед-ност радова износила је милијун куна.

Које бисте активности и иницијативе сдсс-а посебно истакнули у мандату који ускоро истјече?

Како – с позиције град-ског вијећника, али и предсједника локалног сдсс-а – оцјењујете рад огулинских власти у

протекле двије године, односно од изванредних локалних избора? И како је српска заједница сурађивала с том влашћу?Премда у овом непотпуном, двого-дишњем мандату нисмо били потребни за формирање већине у Градском вијећу, подржавали смо све предложене пројек-те тог тијела за које бисмо процијенили да су у интересу нашега града и његове околице, унаточ томе што је почетак рада – с обзиром на то да није усвојен буџет, што је и довело до пријевремених избора – био тежак, а то је пак успорило већа улагања у инфраструктуру. Поткрај 2019. све се ипак унормалило и про-функционирало, па могу рећи да сам за-довољан сурадњом с градоначелником Далибором Домитровићем, иначе из редова сдп-а, његовим замјеницима, али и свим градским службама, поду-зећима и установама.

Недавно су у Пониквама и другим насељима с већински српским ста-новништвом асфалтирани путови: колико је укупно километара изведе-но и која је вриједност тих радова?

Ч етири стотине сјетвених јединица кукуруза или на-родски речено – врећа – бит ће посијано на готово 200 хектара банијских ораница.

То ће се догодити захваљујући донацији из Војводине, а прва количина сјемена истоварена је на имању Ђорђа Опа-чића из Лушчана. Уз сјеменски куку-руз, на Банију је стигла и одговарајућа количина умјетног гнојива.

— Овај несретни потрес у великој мјери нас је бацио на кољена па је ова нео-чекивана донација стигла у прави час, као мелем на рану. Моја четверочлана породица – брат, родитељи и ја – ба-вимо се говедарством и мљекарством, па је овај дар за нас, велик као кућа, ријешио неизвјесност око сјетве која се приближава – рекао нам је домаћин Ђорђе.

Вриједна донација стигла је из Ин-ститута за пољопривреду и повртлар-ство републике Србије, Комесаријата за избјеглице и миграције те твртке Промист која се бави производњом и дистрибуцијом умјетнога гнојива. Све се то наравно догодило уз посредовање

Умићевић, Милошевић, Петковић, Опачић и Радојевић у дворишту домаћина

Континуирано напредујемоСигуран сам да сви виде колико је Огулин у посљедње вријеме напредовао у свим сегментима живота

Сјеме за банијске њиве

Из Војводине стигла вриједна донација за банијске пољопривреднике

Српског народног вијећа. Замјеник генералног директора Института Вук Радојевић није пропустио прилику да Банијцима особно уручи сјеменски ку-куруз, али и помно проучи штету коју је Банији донио земљотрес.

— Када смо сазнали за потрес на Банији, одмах смо почели ковати план како помоћи несретним људима. Да је наша

одлука била исправна, увјерио сам се особно, данас обилазећи банијска села и људе. Наш Институт је од националног значаја за Србију и као такав је друштве-но одговоран, па смо уз иницијативу Српске православне цркве, Митропо-лије загребачко-љубљанске, без раз-мишљања са снв-ом потписали уговор о донацији сјемена. Желимо да Банијци посију своје њиве и да барем мало пре-вазиђу невољу која их је снашла – рекао је Вук Радојевић. Колико донатори из Србије суосјећају са страдалима у по-тресу, потврдио је и долазак Младена Петковића, представника Привредне Коморе Војводине и секретар пољопри-вредног удружења.

— Ово што смо данас видјели у доброј мјери нас је потресло. Цијели дан

размишљамо о несретним људима и тешкој судбини која их је задесила. Привредна комора Војводине одмах се придружила овој хуманитарној акцији, јер итекако добро знамо како српски и хрватски сељак тешко живи и кад нема потреса, а поготово сада кад је невоља људе бацила далеко уназад. Руковође-ни смо само једном мишљу, жељом и циљем – њиве на Банији морају бити за-сијане. О томе нисмо двојили ни једног тренутка. Одиграли смо на прву лопту

– изјавио је Младен Петковић.Могли су донатори из Србије без

проблема послати камион са сјеменом на Банију, али њихов долазак показао је суосјећање са становништвом погође-ним потресом, поготово с оним дије-лом становништва који живе на земљи и од земље. На имању Ђорђа Опачића у Лушчанима, одакле почиње подјела сје-мена, хуманитарце из Србије дочекали су донедавни петрињски парох Саша Умићевић и потпредсједник Владе рх Борис Милошевић.

— Што рећи након овог потеза Институ-та за пољопривреду Србије и Привред-не коморе Војводине? Знамо да ријечи захвалности нису довољне, али ови дивни људи ништа више ни не траже. Помоћ овакве врсте дошла је у право вријеме. Још који дан и сјетва може започети – рекао је Борис Милошевић.

■ Владимир Јуришић


vsnm Vrbovskog uvijek je na raspolaganju svojoj zajednici

Vijeće srpske nacionalne ma-njine u Vrbovskom od svog oformljenja razvija odličnu suradnju s brojnim instituci-jama, ustanovama i organi-

zacijama kako bi se školama, sportskim i kulturnim društvima, posebno pojedin-cima s gorskokotarskog područja koji se

osjećaju kao pripadnici srpske zajednice, omogućilo da što kvalitetnije rade i žive. U tome ih nije omela ni pandemija koro-navirusa, radi koje izvanredne okolnosti još traju.

Po riječima predsjednika vsnm-a Mila-na Vukelića, tako već dugo usko surađu-ju s vrbovskom Osnovnom školom Ivana Gorana Kovačića, ali i njezinim područ-nim ograncima u Moravicama i Gomirju: prate ih pri nabavi udžbenika i nastavnih

materijala, ali i prijevozu, prehrani i izle-tima učenika koji po nastavnom modelu C pohađaju predmet Srpski jezik i kultura.

— Moravičku Područnu školu Nikole Tesle financirali smo s 1.800 kuna za nabavu namještaja u čitalačkom kutku. Osim toga, Vijeće je iniciralo kupnju geografskih karata putem snv-a te u Republici Srbiji nabavilo didaktički materijal potreban u nastavi srpskog jezika i kulture, a sve kako bi ona našim učenicima bila što zanimljivija i kvalitetnija – kaže nam Vukelić.

— U našoj matičnoj školi i dvije područne škole, od prvog do osmog razreda, nastavu po modelu C pohađa ukupno 46 učenika i svi oni za nju pokazuju veliko zanimanje iako moraju ostajati nakon redovite na-stave, a većina su đaci-putnici. S nestrplje-njem iščekuju svaki sat, pa je ukupan broj polaznika već godinama podjednak, iako se broj đaka tih škola kontinuirano sma-njuje – kaže za Novosti učiteljica srpskog jezika i kulture Valentina Vukadinović, pa nastavlja podcrtavati podršku koju im pritom pruža njihov vsnm.

— Niz godina imamo lijepu suradnju s Vi-jećem; ako što zatrebamo, znamo kome se možemo obratiti. Tako je uz njihovu pomoć uređen čitalački kutak Područne škole u Moravicama, za koji su nabavljene knjižne police u živim bojama, pa djeca rado borave u toploj i svijetloj prostoriji sa slikovnica-ma, lektirnim naslovima, dječjim enciklo-pedijama i časopisima, među kojima je i Bi-jela pčela. Škola u Gomirju je mala, sa svega deset učenika od prvog do četvrtog razreda, pa su učiteljice same uredile kutak za njih. No zato đaci u Vrbovskom na raspolaganju imaju cijelu biblioteku – kaže nam, ističući dodatno kako su spomenute škole uz po-moć vsnm-a dobile tri kompleta turističkih i geografskih karata. Nažalost, uslijed brojnih ograničenja vezanih uz epidemiju korone otpao je dobar dio planiranih izleta i susreta učenika.

— Bili smo domaćini učenicima škole iz Vrginmosta, s kojom zajednički provodimo projekt nazvan Spomenar prijateljstva. Posjetili su Gomirje i obišli poznati pra-voslavni manastir, a potom smo se družili. Mi nismo uspjeli otići u uzvratni posjet, ali ni na zajednički izlet u Rijeku – kaže nam Vukadinović, s kojom razgovaramo dok priprema dokumentaciju za svoje učenike i učenice koji bi ovoga ljeta, bude li to moguće, trebali pohađati Ljetnu školu srpskog jezika i kulture u organizaciji skd-a Prosvjeta. Pohvalama suradnji s vsnm-om pridružuje se i direktor oš I. G. Kovačića Anton Burić.

— Osim donacija, Vijeće omogućuje druge učeničke aktivnosti, prije svega suradnju sa školom iz Vrginmosta. Pomogli su i s nabavkom udžbenika pa, zadovoljni suradnjom, mislimo da bi takav model bio prikladan i u mnogim drugim sredina-ma – kaže ravnatelj, koji se nada da bi uz pomoć vsnm-a obrazovne ustanove koje vodi, mogle posjetiti neke poznate ličnosti iz kulture i drugih dijelova javnog života Hrvatske i inozemstva.

V ijeće intenzivno pomaže sportskim klubovima koji djeluju u ovom kraju Hrvat-ske: na području Vrbovskog su to tri kluba, koja ne mogu

računati na izdašnu financijsku potporu s drugih strana. Moravičkom nk-u Želje-zničar vsnm je dosad pomogao s tri tisuće kuna za redovite aktivnosti poput orga-nizacije utakmica, ali i nabave dodatne opreme preko srd-a, Sportsko-rekreativ-nog društva Srba u Hrvatskoj.

— Natječemo se u Drugoj županijskoj ligi, a s obzirom na to da od Gradskog vijeća

ne dobivamo dostatna sredstva, svaka nam je pomoć dobrodošla. Vijeće i srd su nam pomogli koliko su mogli, ne samo s nabavkom opreme i malih golova nego plaćanjem naloga za suce, što je obaveza domaćina utakmice – kaže predsjednik Željezničara Neven Musulin i potvrđuje da se desetočlane igračke skupine radi epidemioloških ograničenja i dalje aktiv-no pripremaju za proljetnu sezonu, bude li ona uopće održana uslijed već postrože-nih mjera u Primorsko-goranskoj županiji.

Slično Musulinu zbori i Dražen Stoja-nović, predsjednik nk-a Gomirja. Kaže da u Klubu svi rade volonterski, pa se izdvaja novac tek za putne naloge trenera koji dolazi iz Rijeke. I njima su vsnm i srd nabavili opremu, odnosno kopačke i dresove.

— Vijeće nam je pomoglo oko organizacije utakmica, pogotovo onih sa susjednim Željezničarom, koje inače pobuđuju veliki interes ljudi. Sada se pridržavamo mjera, pa su tribine bez gledalaca. No kako su oko igrališta njive, s njih nas gledaju ne samo vlasnici nego i drugi znatiželjnici i zalju-bljenici u nogomet – kaže Stojanović.

U kraju oko Vrbovskog popularno je i kuglanje, pa Kuglački klub Željezničar iz Moravica ove godine slavi 60. godišnjicu osnivanja.

— Vijeće je i nama izišlo u susret, pa nam omogućilo nabavku 13 igračkih kompleta opreme preko srd-a. Nažalost, svoju ku-glanu više nemamo: radi nebrige gradskih vlasti, ona je sada u ruševnom stanju, pa treniramo u Vrbovskom, a prijevoz do tog mjesta, kao volonteri, plaćamo iz svog džepa – kaže tajnik Kluba Jovan Trbović.

vsnm Vrbovskog je u stalnom kontaktu s narodom (Foto: Goran Kovačić/pixsell)

Predsjednik vsnm-a Milan Vukelić

Učiteljica Valentina Vukadinović

Dogradonačelnica Anđelka Mamula

Služimo naroduMoravičku Područnu školu Nikole Tesle financirali smo s 1.800 kuna za na bavu namještaja u čitalačkom kutku. Vijeće je iniciralo kupnju geografskih karata putem snva te u Republici Srbiji nabavilo didaktički materijal za nastavu srpskog, kaže predsjednik vsnma Vrbovskog Milan Vukelić

Vijeće intenzivno pomaže sportskim klubovima koji djeluju u ovom kraju Hrvatske: na području Vrbovskog to su tri kluba, koja ne mogu raču-nati na izdašnu financijsku potporu s drugih strana


Vijeće surađuje i s moravičkom Udru-gom umirovljenika, pa je po riječima njezine predsjednice Đurđice Petrović, financiralo 550 litara lož-ulja za grijanje prostorija u kojima se okupljaju penzione-ri Moravica.

— Do lani smo novac za ogrjev dobivali iz gradskog budžeta, a prošle nam je godine u tome pomogao vsnm. Da je situacija normalna, i sada bi se sastajali u Domu podignutom 1970-ih, ali je korona onemo-gućila te naše aktivnosti – kaže Đurđica. Koliko Vijeće brine o pojedincima kojima je pomoć potrebna, pokazuje i primjer Žarka Vukovića iz Ljubošine.

— Riječ je o nezaposlenom momku kojem je umrla majka i koji sam živi u kući bez osnovnih preduvjeta za život. Njegov susjed Darko Stjepanović pokrenuo je inicijativu da mu se nekako pomogne, pa sam s vsnm-om, Prosvjetinim pododborom, snv-om, Mjesnim odborom i dvd-om Go-mirje, čija sam članica, uspjela dogovoriti da mu se pomogne s nabavkom laminat-nih podnih obloga i rasvjetnog materijala, odnosno utičnica i prekidača te rasvjetnih tijela. Darko ima zlatne ruke, pa je laminat

i rasvjetu postavljao samostalno, uz pomoć još jednog komšije, tako da nije bilo troška za majstore. Zajednica se uključila u ovu akciju pomoći, kao i u mnoge prijašnje: jednostavno, lijepo je činiti dobro – kazala nam je dogradonačelnica Vrbovskog An-đelka Mamula.

Doista, vsnm tog mjesta redovito je uključen u sve humanitarne akcije u organizaciji snv-a, primje-rice podjele tzv. Rankinih

paketa sa sjemenjem povrtnih kultura ili recentne akcije ‘Banija je naša kuća’. Vijeće je iniciralo i pomoć sumještaninu Bogdanu Petroviću, kad mu je izgorjela kuća.

— Time dokazujemo da ljudima zajednice uzvraćamo povjerenje koje su nam dali na izborima, ali i jačamo preduvjete da nam se svaka organizacija i svaki pojedinac mogu obratiti kad se za tim ukaže potreba. Vijeće surađuje s pododborima Prosvjete u Mora-vicama i Gomirju, komunicira intenzivno s vsnm-om na razini Županije te stoji na raspolaganju našim školama, sportašima i sveštenicima, posebice onima u čuve-nom Manastiru Gomirje. Zajedno radimo za dobrobit srpske zajednice ovoga kraja. Posebno ističem činjenicu da je Vijeće u ovom mandatu osiguralo sredstva potrebna za efikasan i redovit rad za dobro svakog pripadnika naše manjine na području Vrbovskog te da sve dokumente o tome javno objavljujemo u službenim sredstvima komuniciranja; time dokazujemo da smo za srpski narod bitna institucija, predstav-ničkim djelovanjem u cijelosti usklađena s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina rh. To nas čini ne samo ponosni-ma nego i još motiviranijima za nastavak i dosad kvalitetnog angažmana – zaključio je Vukelić.


nk Željezničar iz Vrbovskog

Predsjednik snv-a na poprištu srušene crkve u Majskim Poljanama

Odavno su u Majskim Polja-nama kraj Gline započele pripreme za obilježavanje 200. godišnjice izgradnje Crkve Vaznesenja Gospod-

njeg, koju ovdje oduvijek zovu Mlada Neđelja. No u međuvremenu, drevni hram podijelio je tešku sudbinu Majskih Poljana i njegovih žitelja u nedavnom katastrofal-nom potresu.

Sagrađena davne 1821. godine, crkva je, poput većine kuća ovog sela, srušena do temelja. No uz svu tugu i bol zbog izgublje-nih života u selu, gotovo svi mještani našli su vremena da obiđu brdašce s ostacima crkve u kojoj su dva puna stoljeća, u svojim najtežim trenucima, pronalazili utjehu ali i slavili radosne događaje svojih života. Čo-vjek ili prirodne sile mogu porušiti i uništiti sveta mjesta, građevine i hramove svih mo-gućih vjerskih opredjeljenja, ali zasigurno ne mogu uništiti vjeru onih koji su u njima stoljećima pronalazili utjehu i radost.

Skd ‘Prosvjeta’, u suradnji s Knjižnicom i čitaonicom Bogdana Ogrizovića u Zagrebu, 30. marta organiziralo je online književnu večer povodom 55.

godišnjice rođenja književnika Sime Mraovića koji i 13 godina nakon smrti živi među prijateljima i ljubiteljima nje-gove književnosti.

— Vjerujem da je ova tribina uspjela do-čarati Simin portret ljudima koji ga nisu poznavali, a onima koji su ga dobro znali, pobuditi emocije i sjećanja. Doduše, bio bi mu čudan ovakav skup na Internetu jer je on bio čovjek od neposrednog susreta – rekao je književnik Ivica Prtenjača.

— Pamtim Simine iskričave oči i šale. Naše poznanstvo je trajalo dugo. Svodilo se na intenzivne kave i na projekte koje smo planirali, ali nismo ih ostvarili, npr. mono-grafiju zagrebačkog plesnog ansambla koju završavamo tek sada – naglasila je Lidija Zozoly. Čedomir Višnjić govorio je o okolnostima u kojima je ‘Prosvjeta’ izdala Mraovićev roman ‘Konstantin Bogoboja-zni’ koji je doživio četiri izdanja. Ističući da ga je s piscem upoznao književnik Drago Kekanović, Višnjić kaže da je uži-vao čitajući i njegovu poeziju koja je bila

nadrealistička. Odluka da roman povjeri ‘Prosvjeti’ bila je autorova.— Kako je on Kordunaš druge generacije, njegov kordunaški dijalekt nije bio savr-šen pa sam neke riječi izmijenio, a neke epizode iz romana skratio ili izostavio. Bio je vjeran Zagrebu i zaljubljen u njega, tako da je uspio pružiti sliku grada koji je volio, prikazati ga na ljudski prihvatljiv način, ali i dočarati tamnu sliku tog vremena. Osim romana napisao je dosta poezije, a trebalo bi također napraviti izbor iz njegove eseji-stike – istaknuo je Višnjić.

— Simu je bilo lako voljeti i s njim se dogo-voriti. Krajem 90-ih je ostao bez posla i mi smo krenuli s programom ‘Kava i kolači’ nedjeljom poslijepodne koji je imao veliku posjećenost. Ugošćavao je divne ljude i divno se odnosio prema njima, vodeći taj talk show – rekla je voditeljica Biblioteke Bogdana Ogrizovića Jasna Kovačević.

Svetlana Patafta iz ‘Prosvjete’ nagla-sila je da je Mraović uvijek ostavljao dubok trag u ljudima s kojima se sretao.


Nema sumnje da će u Majskim Poljana-ma, kad – tad s tornja hrama Vaznesenja Gospodnjeg opet odjeknuti zvuk zvona. Prije nekoliko dana nekolicina terenskih suradnika Srpskog narodnog vijeća, zapo-čela je s izvlačenjem crkvenog inventara

Milorad Pupovac pokraj ruševina Mlade Neđelje

Simo Mraović (1966. – 2008.)

iz ruševine. Priključio im se i saborski zastupnik Milorad Pupovac, koji nije htio propustiti priliku da se, među prvima angažira u spašavanju neprocjenjivih predmeta zatrpanih pod ruševinama.

— Ova crkva je u planu obnove, kako Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, tako i nadležnih vlasti pravoslav-ne crkve u Hrvatskoj, te se očekuju prilozi donatora iz Republike Srbije i Republike Srp-ske. Danas smo ovdje na prijedlog Konzerva-torskog odjela iz Siska koji brine o daljnjem postupkom obnove. Pozvao sam i naše su-radnike koji na terenu popravljaju obiteljske kuće, kako bi zaštitili i odmah sklonili ono što je vrijedno i što treba dočekati proces restauracije – objasnio je Milorad Pupovac.

Za sada je iz ruševina izvučeno nekoli-ko vrijednih predmeta poput svijećnjaka, kandila, križeva i drugih stvari, a sve je na sigurno pohranio paroh glinski Goran Kalamanda.

■ Vladimir Jurišić

Spašavanje inventara Mlade NeđeljeIz ruševina su izvučene vrijednosti poput svijećnjaka, kandila i križeva

Bilo ga je lako voljetiNa online književnoj večeri prijatelji i suradnici prisjetili su se pokojnog književnika Sime Mraovića

Sjećanje na pisca i druga


као позитиван примјер наведен Горски Котар гдје су залагањем локалних актера с обје стране спријечени сукоби и разарања.

Насиљу су изразито били изложени Југославени и дјеца из мјешовитих бракова које су обје стране сумњичиле и шиканирале, а у том смислу је и ауто-рица доживјела своје особно искуство. Припадници мањина су били у дубо-ком страху, о чему свједочи исказ јед-ног човјека из Лике који је рекао ‘ујутро би се само чуло да неког више нема’.

- Иако се крајем 80-их говорило да се уводи вишестраначје како би се смањи-ла етничка хомогеност то није десило. Док је почетком 90-их национална хомогеност расла, ступањ либерализма је опадао – рекао је за Новости уредник Трагова Дејан Јовић који је изразио задовољство интересом за ову књигу, и квалитетним расправама чак 43-оје учесника. Најавио је да ће приказ књиге бити објављен у наредном броју Тра-гова, а да ће низ представљања књига бити настављен у јуну дјелом Николе Петковића ‘О чему говоримо када говоримо о идентитету?’.

■ Ненад Јовановић

Представљање књиге Миле Драгојевић

иако се не бави Босном и Херцего-вином, описује политичко и ратно стање какво је деведесетих владало и у тој земљи, односно изједначавање етничког и политичког. Добро се види разлика између војне и политичке стра-тегије према мањинама; што је било војно штетно, политички је пожељно о чему свједочи наставак насиља након војних операција. Указао је на спиралу насиља и освете након овог или оне из претходних ратова, што је једна од ка-рактеристика ратних сукоба. У распра-ви је указано и на различите ситуације у различитим подручјима, па је тако

У организацији часопи-са Трагови, у сурадњи с издавачем Средња Еуропа, 2. априла одржана је Зоом расправа о књизи Миле

Драгојевић ‘Идентитети у рату’ која је 2019. објављена у сад-у под називом

‘Amoral Communities: Collective Crimes in Time of War’, а прошле године преве-дена и објављена у Хрватској.

У књизи се расправља о преображају мирних мјеста у којима националност оних који су у њима живјели није пред-ставља пресудну ствар, у мјеста ратног сукоба у којима ништа друго осим националности није више важно. Осно-вицу књиге чини осврт на рат у Хрват-ској при чему је ауторица разговарала с 131-ом особом из Хрватске, 36 из Уганде и 18 из Гватемале како би успоредила стање у другим државама погођенима ратним сукобима. Уводна излагања дали су уредник часописа ‘Трагови’ Дејан Јовић, директор ‘Средње Еуропе’ Дамир Агичић и сама ауторица, након чега је услиједила садржајна расправа бројних учесника из Српског народног вијећа и других невладиних организа-ција те стручњака за повијест.

Тако је хисторичар Хуснија Камбе-ровић из Сарајева нагласио да књига,

И ако скд Просвјета из Осијека због пандемије корона вируса многе од предвиђених програма није успело остварити, то

чланове није поколебало. О томе нај-

Политичко и ратно стање 90-их – Мила Драгојевић

Идентитети у ратуУ књизи се расправља о преображају мирних насеља у мјеста ратног сукоба, у којима побјеђује национализам

Пододбор скд Просвјета Осијек позива у Музичку секцију

боље говори њихова жеља да у склопу Музичке секције окупе чак три старо-сне групе. Музичка секција основана је крајем прошле године, а водитељица је професорица клавира Јелена Ајду-ковић, магистра музике, запослена у

Музичкој школи Јосипа Руњанина у Винковцима.

— Међу понуђеним садржајима бит ће дјечје пјесме за најмлађе, изворне народне, староградске и модерне пје-сме, свјетовног и црквеног репертоара. Жеља нам је да се у рад наше Глазбене секције укључе сви они које занима глазба, без обзира на националну припадност – каже професор Зденко Чикара, председник скд Просвјета, по-додбор Осијек. У рад Музичке секције, осим зборског и соло певања, желе укључити инструменталисте. Иако због епидемиолошких мера нису у прили-ци одржавати пробе, њихови чланови вредно се припремају за наступе увјеж-бавајући технике правилног дисања, певања и свирања инструмената, а раде и на продубљивању знања о тради-ционалној музици српских и светских аутора.

— Млађу групу чине дјеца у доби од осам до 12 година, средњу чине мла-ди од 13 до 20 година, а старију наши чланови којим имају више од 50 годи-на. Сви они који би жељели постати чланови наше Музичке секције добро су дошли, и могу нам се јавити на број телефона 097/9225–590 – позива Чикара. Музичка секција Пододбора Осијек први наступ имала је 27. јануара на прослави обележавања крсне славе Св. Саве.

■ Зоран Поповић

Зденко Чикара (у средини) председник пододбора Осијек

‘Теслирање’ Озља

Г рад Озаљ и удруга Подузет-ни потписали су Споразум за Међународни образовни пројект ‘Тесла и ми’. Ради се о пројекту међународног

кампа за младе ученике и студенте с техничким и подузетничким идејама којима би се промовирала оставштина Николе Тесле те увођење иновација у образовни процес. То ће се учинити уз слоган ‘Теслине иновације-свјетске инспирације’.

— Тим-међународни камп намијењен је првенствено дјеци, ученицима основних и средњих школа те студен-тима који желе унаприједити своја знања и вјештине из стем подручја и подузетништва. Пошто је то међу-народни камп већ су нам се јавили заинтересирани из цијелог свијета. Удружење Подузетни с образовним партнерима Техничким Велеучилиш-тем Загреб, Европском пословном шко-лом Загреб, Институтом за образовање за подузетништво, Техничком школом Никола Тесла, Приватном гимназијом и економском школом Катарина Зрински заједно промовирају одгој и образовање за подузетништво – рекла је приликом потписивања Споразума Марина Тафра, предсједница удру-жења Подузетни.

— Прва наша промоција Озља била је повезивање прича Николе Тесле и Славе Рашкај. Умрежит ћемо пројект са жупанијском причом о Никола Тесла центру код карловачке гимназије. Овај се пројект у Озљу надовезује на још неколико прича, а једна од њих је будући Технички парк у кругу хидроцентрале на Купи, друге у Хрватској након шибенске, који је у фази исхођења потребних дозвола – истакнула је озаљска градоначелница Гордана Липшинић.

Водитељ пројекта Витомир Тафра је појаснио да настоје спојити технички дио и подузетничку компоненту. Крећу с предшколским узрастом, школарцима и студентима. Радионице ће трајати осам дана током љетних мјесеци, а како би били активни цијеле године осмислили су додатни садржај: трибине, округле столове, знанствене колоквије и конференције. Врло је важна међународна сурадња која омогућује ученицима да се сусретну с људима из цијелог свијета те да себи тако стварају прилике.

Туристичка заједница Карловца и Удружење карловачких туристичких водича Бастион ове ће године органи-зирати петнаест туристичких тура по граду. Ове године ће тако уз већ постојеће костимиране туре бити и шетња градом у друштву са Николом Теслом. Лик Тесле утјеловит ће лиценцирати туристички водич Борис Шушњар који је аутор шетње.

— Тесла је незаобилазно повијесно име нашег града. Већ више од годину дана улазим у ту огромну повијесну грађу коју Тесла као појам покрива. Тесла је у Карловцу живио више од три године и ту је матурирао у Гимназији – рекао је Шушњар.

■М. Ц.

ИНФО

Музика живиЖеља је да се у рад укључе сви које занима глазба, без обзира на националну припадност


dolazi 1770. godine. Iz Skradina Dositej odlazi u Zadar.

— Drugi Dositejev dolazak i odlazak iz Dalmacije vezan je za Zadar. Bio je to i oproštaj umnog čovjeka sa Dalmaci-jom – govori Kuraica, koji je napominje da je Dositejeva kuća zaštićeni spomenik kulture te se nalazi u vlasništvu Eparhije dalmatinske.

— Dobili smo blagoslov Episkopa dalma-tinskog Nikodima Kosovića. Uradili smo projekt sanacije i uređenja Bratske kuće, dobili saglasnost na projekt Ministarstva kulture Hrvatske, izabrali izvođača rado-va. Intenzivno smo prikupljali sredstva za realizaciju. Radovi se uspješno privode kraju. Ostali su neki završni radovi – pri-ključenje struje, bojanje vrata i prozora, postavljanje nosača fotografija – objaš-njava Kuraica i dodaje da je sve završeno u samo godinu dana. Kuraica i mahom raseljeni mještani Plavna, planiraju u uređenoj Bratskoj kući postaviti i bistu Dositeja Obradovića, rad Đorđa Lazića Ćapše iz Sremskih Karlovaca. U realizaciji projekta koji se tiče očuvanja kulturnog nasljeđa Srba u Dalmaciji, mnogi su dali svoj doprinos. Kuraica kaže da su najveću pomoć pružili njegove kolege iz Zavi-čajnog udruženja ‘Dalmacija’ Subotica. Milorad Kuraica se nada da će u junu, na Spasovdan, svečano otvoriti Dositejevu Bratsku kuću, ukoliko to bude dozvolja-vala epidemiološka situacija. Također, kao drugi mogući datum navodi se i 25. avgust kada će biti organizirana komemoracija za stradale u zaseoku Grubori.

■ Anja Kožul

Na inicijativu subotičkog udruženja pokrenut važan kulturni projekt

štane je podučavao osnovama pismenosti. Osim toga, u ovoj kući je napisao ‘Ižicu’. Za vrijeme boravka u Plavnu Dositej obi-lazi sve značajne manastire u Dalmaciji – Dragović, Krku i Krupu. U Plavnu je aprila 1770. godine s grčkog počeo da prevodi

‘Hristojitije’. Završio ih je 25. juna iste godine, za vrijeme rada u Skradinu, u koji

Za mještane sela Plavno pokraj Knina postoji nekoliko važnih datuma. Desetog dana juna obi-lježava se seoska slava Spasov-dan, a 25. avgusta prisjećaju se

tragičnog događaja kada je šest sumještana iz zaseoka Grubori ubijeno 1995. nakon Oluje. Neki od njih, kao što je Milorad Ku-raica, rodom iz Plavnog koji živi u Subotici i član je tamošnjeg Zavičajnog udruženja

‘Dalmacija’, njeguju uspomenu na činjenicu da je u njegovom selu deset godina, s ma-njim prekidima, živio i radio prosvjetitelj, reformator i najveći srpski književnik 18. vijeka Dositej Obradović.

Na 250. godišnjicu dolaska Dositeja u Plavno, 2019., Kuraica je s prijateljima organizirao izložbu ‘Dositej i srpsko Plavno 1769 – 2019.’ Izložba je bila postavljena osam puta na šest lokacija širom Srbije. Zbog pandemije koronavi-rusa, izložba fotografija privremeno je zaustavljena, no da je sve išlo po planu bila bi također realizirana u Temišvaru, Zagrebu i Trstu.

Milorad Kuraica bavi se djelom Dositeja Obradovića više decenija. Pretpostavlja se da je Dositej došao u Plavno u maja ili junu 1769. godine. Pouzdan dokaz za ovu tvrdnju predstavlja Dositejevo pismo upućeno jero-monahu Teodosiju iz Plavna 12. jula 1769. godine, kako navodi Kuraica.

Razmišljajući što će napraviti s izlož-bom fotografija kada ona završi svoj put, došao je na ideju da ju pokloni rodnom Plavnu i da to bude stalni postav u Brat-skoj kući pri Crkvi Svetog Đurđa. U toj prizemnoj kućici je živio Dositej, a mje-

K roz Beli Manastir Osječkom ulicom prolazi državna cesta D7 kojom svakodnevno prolaze deseci i stotine kamiona od Osijeka prema

Budimpešti i obratno. S lijeve strane te ceste uz skretanje za Betonsku ulicu nalaze se, praktički jedna uz drugu, dvije benzinske pumpe, na koje se iz smjera Osi-jeka ne može skrenuti bez prelaska preko pune linije, odnosno bez činjenja opasnog prekršaja. Poslije tih pumpi sljedeća se nalazi tek na nekih 17–18 kilometara u ma-đarskom pograničnom mjestu Udvaru.

U toku su radovi na proširenju ceste D7 između benzinske pumpe ina i Kato-ličkog groblja, kako bi se na tu pumpu moglo skrenuti i iz smjera Osijeka. Inici-jator i investitor tih radova je, u suradnji s Gradom Belim Manastirom i Policijskom postajom Beli Manastir, sama ina, koja će na taj način sigurno povećati svoj promet, ali i riješiti jednu od najvažnijih belo-manastirskih saobraćajnih neuralgičnih tačaka.

■ J. N.

Bratska kućica pri Crkvi Svetog Đurđa

Uređenje Dositejeve kuće u PlavnomČuveni prosvjetitelj stigao je u Dalmaciju 1769. godine i ondje je boravio deset godina

Građevinski zahvat u Belom Manastiru

Osječka ulica u Belome Manastiru

Od graha do gulaša preko gužvare do paprikaša

Od 10. aprila do 2. maja ove godine, Turistička zajednica (tz) Općine Bilje – Kopački rit, tz Baranje, tz Općine Draž i tz Osječko-baranjske

županije organiziraju ‘Mjesec baranjske kuhinje’, manifestaciju koja će otvoriti vrata seoskih domaćinstava i omogući-ti zainteresiranima da na specijalnim radionicama otkriju tajne pripremanja autentičnih baranjskih jela. U Kopačkom ritu, na Baranjskoj planini i u vinskom podrumu nastupit će u ulozi ‘glavnih kuhara’ jedan od najpoznatijih hrvatskih

fotografa (Mario Romulić), posljednji baranjski gajdaš (Filip Golubov Car), najživopisniji baranjski vinar (Mihalj Gerštmajer) i drugi domaćini. Kako je broj osoba po radionici ograničen na 25, prijave i rezervacije idu preko Fejsbuka po principu ‘najbržeg prsta’.

U tih mjesec dana održat će se ukupno deset radionica pripreme lokalnih jela. Nabrojat ćemo ih redom: paprikaš od pije-tla s trgancima, lokšicama i čikovima (Ga-jić); šaran na rašljama (Kopačevo); perkelt od soma (Zmajevac); golubovi s trganci-ma (Draž); fiš-paprikaš (dvije radionice; Kamenac); grah u ćupu (Suza); gužvara s makom / gužvara s orasima (Bilje); gulaš od divljači (Karanac) i štuka u mundiru (Bilje). Sudionici radionica ne samo da će moći naučiti nešto novo i učestvovati u pripremi jela, nego će – naravno – i degu-stirati ono što su pripremili. U projekt su uključeni brojni baranjski ugostiteljski objekti. Stoga su predviđene radionice samo uvod u otkrivanje baranjske ga-stronomske baštine i obilazak baranjskih restorana koji pripremaju stara jela u novom ruhu. Baranjski turistički radnici ono što posjetioce u Baranji čeka opisuju ovako: Učenjaci bi rekli ‘sinestezija’, a mi kažemo: na nepcu kulen, u nosu miris fiša koji ‘samo što nije’, u uhu rzanje konja, pred očima divota rascvjetanog dvorišta, a u rukama… pa dobro, još malo kulena, ali i sira, vina i ribe!

■ Jovan Nedić

INFO

Proširenje ceste D7U toku su radovi na proširenju ceste D7 između benzinske pumpe ina i Katoličkoga groblja u Belome Manastiru

Od 10. aprila do 2. maja – ‘Mjesec baranjske kuhinje’


Stogodnjak (576)9. 4. – 16. 4. 1921: srpska djeca iz Bosne i Hercegovine, koja su se još od vremena svjetskoga rata nalazila u Vojvodini, ovih dana će se napokon vratiti svojim kućama. ‘Transporti tih mališana koji su uslijed gladi morali napustiti svoje roditelje i ognjišta započet će čim se za to ste-knu normalni uvjeti, odnosno čim se osigura željeznički prijevoz…’ pišu bosanske novine.

* prava je rijetkost, pišu dnevne novine, da se u jednom danu, u mirnodopsko vrijeme, izvrše četiri smrtne kazne nad okorjelim zločincima. Upravo to dogodilo se u Krivoj Palanci, u Srbiji.

‘U poljani kraj državnog druma’, navo-di beogradski ‘Balkan’, ‘streljana su če-tiri zlikovca iz čuvene ‘čete’ bugarskog komitadžijskog ‘vojvode’ Petka Steva-novića, poznatijeg po nadimku ‘Pala-nački’. Svi su ih sudovi redom osudili, odnosno potvrdili njihovu smrtnu presudu radi zvjerstava u vrijeme bugarske okupacije. Osim ‘Palanač-kog’ još su strijeljani Simo Spasojević, zvani Bijač, i Jovan Stojanović, zvani Pode, te najokrutniji među njima – Anđel Trajković, zvani Pamuk, koji je pred streljačkim strojem proklinjao Bugare što ga ne dođu spasiti. Jedva je stajao na nogama od straha, pa su ga morali svezati za obližnji stup, kako bi ga mogli ustrijeliti…’ piše ‘Balkan’.

* konačno je dolijao i jedan od najve-ćih srbijanskih kriminalaca, stanovi-ti Dadirac. Novine uopće ne spomi-nju njegovo pravo ime, pod kojim ga zapravo nitko i ne zna. Ali kad se kaže Dadirac svima se, kažu, sledi krv u žilama. Ubio je 12 osoba, a cilj mu je bio – kako je sam izjavljivao – ubiti njih točno 1000. I to iz osvete i isključivo žena, jer su mu ‘nezako-nito internirali sestru…’ Ubili su ga žandari, a u potjeri za njim pomoglo je i mnoštvo građana, zbog čega je ministarstvo unutrašnjih poslova odredilo 20.000 dinara nagrade za najupornije učesnike potjere.

* ovu nevjerojatnu vijest čak su preni-jele i neke evropske novine. A glasi:

‘Jedna gospođa iz Tratinske ceste u Zagrebu uzela je u službu neku djevojku iz okolice Vojnića. Ali malo zatim predala ju je policajcu, a ovaj je odveo u stražarnicu u Petrinjskoj ulici. Djevojka je, naime, imala tako ušljivu kosu da se to rijetko može vi-djeti. Na svakoj vlasi bilo je na stotine ušiju, a na čitavoj njenoj glavi vrvjelo je toliko te gamadi da je izgledalo kao da djevojka na glavi nosi – mravinjak! Redari koji su je vidjeli nemalo su čudili, govoreći da su na ratištu vidjeli mnoštvo ušljivih vojnika, na ulici mnoštvo ušljivih prostitutki, prosja-ka i skitnica, ali da takvo nešto još do-ista nikada u životu nisu vidjeli. Kad su djevojku dovezli u kužnu bolnicu tamo je kazala: ‘To mi je baš drago, jer su me te uši učinile silno nervoznom!’ A na upit gdje je pokupila tolike uši odgovorila je: ‘Nisam se godinama češljala, jer nemam češalj’…’

■ Đorđe Ličina

Брођани обиљежили 197. годишњицу рођења славнога суграђанина

С рпске организације у Славонском Броду, 27. марта обиљежиле су 197. годишњицу рођења пјесни-ка и рођенога Брођанина

Бранка Радичевића (1824 – 1853.) који је током свог кратког живота својим пјесмама стекао славу и популарност.

Обиљежавање су заједнички орга-низирали жупанијски и градски вснм, пододбор ‘Просвјете’ и куд ‘Бранко Радичевић’. Након полагања вијенаца пред спомен обиљежје у порти (дво-ришту) православне цркве у изградњи, чланице куд-а прочитале су пет најзначајнијих Радичевићевих пјеса-ма, предсједник куд-а Ђорђе Ракић прочитао је пригодни текст, а присут-нима се обратио и предсједник жупа-нијског Вијећа Душан Ногић. Програм је настављен у црквеној сали гдје се присутнима обратио и славонско-брод-ски парох Ратко Гатаревић, а онда и у заједничким Гатареви просторијама жупанијског и градског вснм-а уз при-државање протуепидемијских мјера.

— Сви цијенимо Радичевића па су многи били вољни да дођу и из Окучана или Медара. Планирали смо скуп с четрде-сет и пет људи, али смо бројку морали смањити на прописаних двадесетпет

– рекао је за Новости Ракић, истичући да његов куд с тридесет и три члана неколико година уназад обиљежава годишњице Радичевићевог рођења.

— У Славонском Броду све организира-мо заједно и не дијелимо се, па смо тако истовремено и чланови Просвјете и куд-а – рекао је за Новости предсједник пододбора Зоран Ратковић, истичући да је одавање почасти славном пјеснику дуг српске заједнице у граду и шире.

— Ранијих година обиљежавани су и други скупови везани уз Радичевића, али је питање хоће ли нам то ситуација с короном дозволити. Осим тога, зајед-но с колегама из БиХ организиране су и пјесничке вечери, као и Светосавска академија, али то није одржано – рекао је Ратковић, додајући да пододбор чине махом старији људи.

— Кренули смо с пробама фолклора и пјевачком групом, али нас је поко-сила пандемија па су неки чланови завршили у болници. Због тога смо и привремено прекинули с пробама, али се надамо да ће се ситуација побољ-шати – рекао је Ратковић, додајући да чланови пододбора лагано припремају добивени простор за своје активности, а организирају и шивање народних но-шњи. Истичући значење обиљежавања

годишњице рођења великог пјесника, предсједник градског Вијећа Горан Ногић нагласио је индолентан однос градских власти према Радичевићу.

— Иако је он опће познат, ‘његовој’ улици је промијењено име, остао је без

‘своје’ школе, а спомен обиљежје је 1991. уклоњено с његове родне куће. Оно је 2018. откривено у кругу цркве Светога Георгија и надамо се да ћемо за 200. годишњицу рођења Бранку Радичевићу моћи организирати скуп какав доли-кује – рекао је Ногић.

П одсјетимо, Бранко Радићевић рођен је 28. марта 1824. Прву пјесму написао је 1841. на ње-мачком у Сремским Кар-

ловцима гдје је похађао гимназију коју је завршио у Темишвару. Студирао је право које није завршио, а одушевљен језичним реформама Вука Караџића почео се интензивније бавити књиже-вним радом. Уз Ђуру Даничића био је најоданији сљедбеник Вукове реформе правописа српског језика и увођења народног језика у књижевност, па је прву књигу пјесама објавио у Бечу 1847. године на чистом народном језику.

Због револуције 1848. Радичевић је напустио Беч и живио по разним мјестима у Сријему, постајући славан и у Кнежевини Србији коју је неколи-ко пута посјећивао. У страху да његово присуство не изазове немире међу великошколском омладином, власти су га протјерале из Загреба. Болестан од туберкулозе, 1849. уписао је студиј медицине у Бечу, а 1851. је објавио још једну збирку пјесама. Умро је 1. јула 1853. у бечкој болници, а трећа збирка пјесама постхумно је објављена 1862. године.

Иако је створио релативно мали опус од 54 лирске и седам епских пјесама, 28 писама и једног одговора на критику, Бранко Радићевић остао је популаран до данас, а једну од његових пјесама, ону посвећену Вуковој кћерки Мини отпјевао је и Здравко Чолић (’Пјевам дању, пјевам ноћу’).

■ Ненад Јовановић

Пјевао за живота, пјева у вјечностиИако је у кратком животу створио невелик опус, Бранко Радичевић остао је популаран. Брођани су обиљежили годишњицу рођења великог пјесника

Бранко Радичевић (1824. – 1853.)



Kako poljoprivrednici i sugovornici na terenu gledaju na najavu novog načina dodjele poticaja

piše Paulina Arbutina

Stručnjaci smatraju da će nova poljo-privredna politika dovesti i do smanjenja prodaje poljoprivrednih proizvoda na crno jer su mnogi do sada svoje proizvode proda-vali bez računa. No takav vid novog odnosa dovest će i do smanjenja broja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koja više ne bi mogla ostvariti pravo na novčane poticaje. Nova poljoprivredna politika otvara upravo i pitanje kako će mali poljoprivrednici prona-ći put do tržišta i hoće li im država pomoći u osiguravanju plasmana njihovih proizvoda na liberaliziranom evropskom tržištu čiji je Hrvatska dio. U protivnom, iz već devastira-nih i osiromašenih hrvatskih sela mogao bi krenuti novi egzodus mladih obitelji koje se bez dosadašnjih poljoprivrednih poticaja ne bi više mogle snaći u novim okolnostima. To bi bilo demografski pogubno za skoro treći-nu Hrvatske. U svakom slučaju, poznavaoci poljoprivrednih prilika smatraju da će nova

zemlje u arkod-u, to su bili izdašniji poljo-privredni poticaji koji su dosezali višemili-junske cifre. Ali loši rezultati poljoprivredne proizvodnje i veći uvoz od izvoza, dokazuju da u jednadžbi poljoprivredne politike i pro-izvodnje nešto nije u redu.

Upućeni će reći da je problem upravo u mjerama dodjele poljoprivrednih poticaja koji su vezani za površinu obradivog po-ljoprivrednog zemljišta, a ne za količinu poljoprivrednog proizvoda kao rezultata rada. Mnogi su linijom lakšeg otpora i brze zarade pohrlili do poljoprivrednog zemljišta, jer je bilo potrebno samo zaorati ili pokosi-ti određenu površinu ili održati određeni broj grla stoke po hektaru pašnjaka i izdašni poljoprivredni poticaj bio bi zagarantiran bez potrebe razbijanja glave koliki će biti urod i kako prodati proizvod. Doduše, niti hrvatsko osjetljivo tržište, koje je izloženo konkurenciji evropskih proizvoda, ne pred-

stavlja siguran teren za plasiranje rada i bor-bu. Zato su se mnogi zadovoljavali upravo izdašnim poticajima. Ali uskoro će takvoj poljoprivrednoj praksi doći kraj.

Agencija za plaćanje u poljoprivredi uvodi nova pravila za novčane poticaje po kojima obradiva i zasađena površina neće više biti ključna, nego će se gledati i količina uroda po hektaru. Za pravo na novčani poticaj bit će potreban dokaz o količini proizvedenih i prodanih poljoprivrednih proizvoda.

Bez dokaza o prodaji, računa, otkupnog bloka i otpremnice, poticaj neće biti moguć. Za 2021. godinu, za proizvodno vezane poti-caje i poticaje za iznimno osjetljive sektore, očekuje se 477 milijuna kuna, a moglo bi doći i do povećanja iznosa poticaja za pro-izvođače koji udovoljavaju uvjetima te bi na taj način bio nagrađen rad onih koji više ulažu u proizvodnju, dižu svoju produktiv-nost i mogu konkurirati na tržištu.

P osljednju deceniju i kusur svje-dočimo mijenjanju poljoprivred-nih politika brže od sazrijevanja poljoprivrednih uroda. Mnogi poljoprivrednici su posve izgu-

bljeni u nagomilanoj papirologiji, digitali-zaciji, tržišnim kriterijima, primamljivim poticajima, raznim natječajima iz bogatih eu fondova ali i strogim kriterijima za oprav-danje ulaganja i prezentaciju rada. Može se reći, ‘nije lako danas ni poljoprivrednik biti’ što dokazuju osiromašena i prazna sela od Slavonije do Dalmatinske zagore. No unatoč devastiranim selima, nikad više poljopri-vrednih poticaja u Hrvatskoj nije bilo ispla-ćivano i nikad više nije poljoprivredne ze-mlje bilo ustupljeno u dugogodišnje zakupe.

Ulazak Hrvatske u Evropsku uniju otvo-rio je mnogima iznenadnu želju za zakup poljoprivredne zemlje, neupućeni bi rekli i za obradom iste. Što više poljoprivredne

Novokomponirana poljoprivredaAgencija za plaćanja u poljoprivredi uvodi nova pravila za novčane poticaje po kojima više neće biti ključna površina, nego će se gledati i količina uroda. Za pravo na poticaj trebat će dokaz o količini proizvedenih i prodanih proizvoda. To će naprednijima pomoći, a drugima odmoći Za poticaje neće biti dovoljno

obrađivanje već i prodaja (Foto: Damir Špehar/pixsell)


pravila motivirati naprednije proizvođače na profesionalni rad i kvalitetnije rezultate, ali i donijeti teškoće manje ‘izvrsnima’.

Aleksandar Šimunović, jedan od najve-ćih poljoprivrednih proizvođača iz Udbine, ličke općine koja je jedna od vodećih u Hr-vatskoj po količini zakupljene poljoprivred-ne površine, pozdravlja nove mjere za koje kaže da ‘predstavljaju konačno uvođenje reda’.

— Istina je da su mnogi počeli živjeti od po-ljoprivrednih poticaja kojim se u dobroj mje-ri plaćao nerad. Što manje rizika, a što više zarade, filozofija je mnogih. Kod tih ljudi po-ticaj je prerastao svoj smisao i postao osnova zarade. Mnogi su zloupotrebljavali poljo-privredne poticaje. Umjesto ulaganja u me-hanizaciju i u proizvodnju, mnogi su njima kupovali skupocjene aute. Zbog matematike poticaja, poljoprivredom su počeli se baviti ljudi koji nikada nisu obrađivali zemlju, koji bi ‘na daljinski upravljač’ iz Zagreba uzgajali 300 krava u Udbini – kaže Šimunović.

— Proizvodnja je opala ali poljoprivredni po-ticaji su isplaćivani. Nitko nikog nije pitao koliko je tko proizveo. Tražilo se samo da se zadovolji forma. Suludo je da su pašnjak i oranica izjednačeni u poticaju po hekta-ru. Ulaganja u oranicu su daleko veća nego u pašnjak. Poticaji na livade i pašnjake su najveće isisavanje proračuna. Stoka neri-jetko po tim pašnjacima luta napola mrtva i gladna, samo kako bi vlasnik koji dobiva milijunske poticaje, održao potrebno brojno stanje da zadovolji formu. Stočari dobivaju poticaje za pašnjake pa za janje traže oko 100 eura, a upravo dobivaju poticaj da bi bili kon-kurentni na tržištu. Kada bi istaknuli cijenu od 400 kuna, sve bi ih prodali. Zato potpora služi, a ljudi bi i ovce, i novce. Poljoprivredni poticaji slični su u Hrvatskoj, Njemačkoj i Austriji. Kako Nijemac može prodati janje za 400 kn, a mi ne možemo – pita se Šimuno-vić koji se na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu bavi ratarstvom. Obrađuje 164 hektara oranica i nikad nije imao problem s prodajom proizvoda.

— Moja obitelj bavi se poljoprivredom 22 godine. Gospodarstvo sam naslijedio od oca. Poljoprivredni sam tehničar i školovao sam se za bavljenje poljoprivredom. Mnogi ozbiljno ne shvaćaju poljoprivredu. Ne planiraju du-goročno, mnogi računaju samo od danas do sutra. Velika većina kaže: ‘dok ide ide, kad sta-ne – vidjet ćemo šta ćemo’. Mi proizvodimo žitarice i stočnu hranu. Dugo sam izbjegavao ući u ekološku proizvodnju, ali danas imam veće prinose u ekološkoj nego velika većina u konvencionalnoj poljoprivredi, jer se trudim proizvesti. Treba znati i htjeti raditi. Svake godine domaćim stočarima na Udbini proda-mo sve proizvode, doslovno sa njive. Već sada imam ugovoreno da će sve što proizvedem ove godine, biti otkupljeno. Mogu reći da ne-mam ni dovoljno robe – navodi Šimunović, koji vjeruje da će mala obiteljska gospodar-stva uspjeti izdržati promjene i prilagoditi se novim pravilima igre.

— Onaj tko zna raditi i proizvesti bit će nagra-đen kroz poticaje. Svi mi jako dobro znamo

raditi i proizvesti, pogotovo kada nas se na-tjera na neki način. Vjerujem da će u mnogo većim problemima biti novokomponirani poljoprivrednici. Oni su uzeli jako velike po-vršine na kojima ostvaruju višemilijunske poticaje, a ne proizvode ništa. Konkretno znam ljude koji već nekoliko godina primaju poticaje od preko 500.000 eura, a da nisu prodali ni jedno, jedino tele. Mali proizvo-đači, ljudi koji su odrasli na selu i vole ze-mlju, nastavit će se baviti poljoprivredom i boriti za svoj kruh. S blagom treba znati i htjeti živjeti. Nadam se da će mali opg-ovci dobiti priliku da skupe oko 100 hektara ze-mlje kako bi bili konkurentni na tržištu i u stanju se dalje razvijati – kaže Aleksandar Šimunović.

Dejan Mihajlović, načelnik kordunaške Općine Krnjak u kojoj prevladavaju stočar-stvo, proizvodnja mesa i mlijeka, uz poje-dinačne pojave voćarstva i ratarstva, tvrdi da će proizvodno vezane potpore biti vjetar u leđa ozbiljnim poljoprivrednim proizvo-đačima.

— Na području Korduna isplaćivane su veli-ke potpore za voćarstvo, a prinosi odnosno proizvodnja iznosili bi – nula. Imamo 300 hektara posađenog kojekakvog voća, ali u je-sen nemamo voća za pekmez. Prvenstveno zbog klimatskih uvjeta koji nisu pogodni za uzgoj određenih vrsta voća, ali i zbog loših agrotehničkih mjera. Došlo je do toga da proizvoda nije bilo, a poticaji su isplaćivani. Izmjene koje vrši Ministarstvo, na način da se jedan dio potpora veže za proizvodnju, zasigurno će natjerati vlasnike tih nasada i uopće poljoprivrednike da povedu računa da imaju proizvod sa svojih površina. Poticaji nisu namijenjeni da bismo živjeli od toga nego da bi razvijali poljoprivredu – ističe Mihajlović, i sam jedan od poljoprivrednih proizvođača.

Međutim, da u novim pravilima uvođe-nja reda u poljoprivrednu proizvodnju na osnovu poticaja nije sve bajno, ističe Nikola Ivanović, zamjenik gradonačelnice Pakra-ca iz srpskih redova. Ivanović kaže da će se mali poljoprivredni proizvođači koji dobrim dijelom čine jezgru današnjih sela a bave se tradicionalnom proizvodnjom, teško uklo-piti u novopostavljene kriterije.

— Razumijemo zakonodavca u želji za regu-liranjem poljoprivrede, ali znamo da preko 70 posto poticaja odlazi velikim ratarima i stočarima. Vjerujem da veliki poljopri-vredni proizvođači već imaju informacije i sad već kalkuliraju što će im i kako biti najisplativije. Neracionalna mi je odluka uvođenja minimalne prihvatljive površine za povrtne vrste od pola hektara. To je za naše male proizvođače ogromna površina. Zakonodavac je propisao minimalnu po-vršinu za koju će dodjeljivati poticaj ali za naše male poljoprivrednike to je prevelika površina. Naši poljoprivrednici imaju u prosjeku od pet do 15 hektara površine, u šta se ubrajaju i livade i pašnjaci. Također, što se tiče minimalnog uroda, smatram da su i te mjere postavljene za profesionalce u tim granama poljoprivredne proizvod-nje. Naši ljudi će teško postići te vrijednosti određene u tablicama – objašnjava Ivanović. Napominje da čak najveći proizvođači povr-ća s područja Zapadne Slavonije, neće moći ispuniti uvjete.

— Primjera radi, poljoprivrednici koji proi-zvode grah moraju proizvesti minimalno 10 tona graha po hektaru. Da bi se to ostvarilo potrebno je značajno ulaganje u mehaniza-ciju i u agrotehničke mjere. Razumijemo mi i ekonomičnost proizvodnje na velikim plantažama, ali novi kriteriji loše će se odra-ziti na male poljoprivrednike koji su još uvijek okrenuti tradicionalnoj proizvodnji, neinformirani i nedovoljno organizirani za nove izazove – navodi Ivanović. ■

Dvojica ekonomista analiziraju turistički sektor u godini duboke krize

piše Igor Lasić

Vladine službe pritom izvode pojedine obavezne figure za stvaranje dojma o neka-kvom ozbiljnom ekonomsko-političkom kriznom menadžmentu. Pisali smo prote-klih mjeseci o tome kako i zašto njihovi sred-njoročni i dugoročni službeni planovi i tzv. strategije, nažalost, ne drže vodu. Prije svega, to uopće nisu sadržajni dokumenti ni realne perspektive; oni se znatno kose sa strukom od koje polaze, čak u formalnim aspektima.

No prije toga bi nam trebala hitna mobili-zacija dostupnih rijetkih potencijala. Neće biti dovoljno pokretanje izvjesnih tehničkih mehanizama, nego se konačno traži prevrat u političkom odlučivanju, mada nije riječ ni o čemu što nisu poduzele i neke zemlje razvijenog sjeverozapada. Hrvatskoj poljo-privredi i njezinu proizvodu, recimo, za ra-zvoj bi trebala kudikamo jača doza tržišnog protekcionizma. it-industrija mora dobiti svoje mjesto u projektima poticane suradnje s javnim sektorom. Elektroindustrija, ostaci

Z a nama je kalendarski početak turističke predsezone u Hr-vatskoj, a jadranskom obalom nikako da se razmile stranci iza kojih inače u pravilnim

razmacima ostaju hrpice deviza. Praktično čitava Europa je i dalje pod razmjerno stro-gim epidemiološkim mjerama. Ostaje nam mogućnost totalnog lokdauna uoči ljeta, ali ni on se nije svugdje pokazao kao garancija efikasnog suzbijanja zaraze. Fijasko među-narodne solidarnosti i profitni kanibalizam s mešetarenjem cjepivima i korporacijskom zaštitom patenata nad njima nisu ostavili prostora za daljnje iluzije o lakšem rješenju problema.

Pa ako se dosad netko još imao razloga kolebati, sad je već umjesno zapitati se: što ako nam ipak propadne i puna sezona, je-dina uzdanica naša? Koliko dugo možemo živjeti od eu-potpore i zaduživanja? Koji nam je uopće plan B? Dobro, zadnje pitanje je više tu da naglasi generalni očaj jer ionako svi znamo da hrvatska ekonomska politika neku alternativu – nema. Baš nema pa nema, i sve je položeno na turizam, ne samo za ovu godinu. Prije nego ikakvu rezervnu moguć-nost na kraći rok, možemo zamisliti kako sljedeće godine u ovo vrijeme, kao i prošle, propitujemo navlas istu enigmu, očiju upr-tih isključivo u zjapeće turističke kapacitete. Bez suvislog pokušaja zaokretanja domaće privrede u drugom smjeru, bez rasprave koja bi naznačila samu potrebu manevra. Lavovski udio turizma u strukturi ovdašnje ekonomije djeluje već poput kletve. Puna godina paraliziranosti nadležne politike u tom pogledu doslovno zapanjuje.

Turistički udesUoči ovogodišnje sezone, koja će biti puno neizvjesnija od lanjske, Damir Krešić kaže da se i dalje ponašamo kao da ništa drugo nemamo, iako posjedujemo širi razvojni potencijal, dok Željko Garača ističe da će kriza vjerojatno ipak potaknuti restrukturiranje turizma

Bojazan za sitne poljoprivrednike – Nikola Ivanović (Foto: pixsell)

Pozdravlja promjene – Dejan Mihajlović (Foto:

Dominik Grgurić/pixsell)

Damir Krešić (Foto: Tomislav Miletić/pixsell)

Željko Garača (Foto: Marko Lukunić/pixsell)


no prihvatimo velika sredstva koja nudi eu. Metaforički rečeno, bit ćemo protočni bojler za novac iz eu-a. Neke druge ekonomije će se s njim razvijati – govori Garača.

Po njegovu mišljenju, ni dva strateška dokumenta koja smo dobili u zadnjih par mjeseci, Nacionalna razvojna strategija rh do 2030. godine i Nacionalni plan oporavka i otpornosti, ne ulijevaju nadu u bitno bolje sutra, iako imaju namjeru obećati upravo to.

— Iz tih dokumenata ne može se sagledati promjena strukture gospodarstva. Usluge, a posebice turizam i dalje će ostati dominan-tan dio gospodarstva. To je naprosto sudbina obalnog dijela Hrvatske. Dodatna nevolja je što velik dio Hrvatske nema ni tu moguć-nost – kaže Garača.

— Dio gospodarstva, nažalost objektivno mali, ipak će hvatati korak s razvijenim svijetom, ali ne kao posljedica sustavne ekonomske politike, već poduzetnošću pojedinaca. Mislim prije svega na it-sektor koji je najspremniji za četvrtu industrijsku revoluciju i već je povezan s naprednim ekonomijama. Nažalost, velika većina još ne razumije što je zapravo ta revolucija jer u mnogim segmentima još nismo proveli ni treću, pa ih brkaju – napominje Garača.

Zvuči to ponovno kao nedovoljno kon-trolirani, spontani razvoj grana kojima šira konjunktura ionako ide na ruku. Ne takav jedino u smislu regulatorske kontrole tržišta, nego sistematičnog iskorištavanja pogodno-sti u najvećoj mjeri po opći interes. Naime, da ne upadnemo s još nečim u zamku iz koje danas očajnički vadimo nesretni turizam i sebe s njim.

Analizirajući hrvatski turistički udes, Da-mir Krešić tumači da govorimo o horizontal-noj djelatnosti koju dominantno motrimo iz perspektive potrošača. Ipak, turizam se ne svodi samo na promet u hotelima i barovima i agencijama.

— Njegove su veze s drugim sektorima na-čelno veoma snažne, od poljoprivrede i maloprodaje do suradnje s djelatnostima vezanim uz kulturno-povijesnu baštinu, od usluga financijske industrije do građe-vinske i proizvodnje namještaja. Gotovo sve ono što treba domaćem čovjeku kroz čitavu godinu treba i strancu za tjedan ili mjesec dana boravka ovdje. No ako se to ne

kemijske, drvna; svemu se mora politički osigurati nešto boljih pozicija za prosperitet. Nadasve pak treba u praksi afirmirati vrijed-nosti neprofitne proizvodnje roba i usluga, one koja nas neće ostaviti na cjedilu kad tržište opet skonča neslavno zbijeno u kut.

O svemu tome, primarno s akutnom pro-blematikom na umu, porazgovarali smo s dvojicom ekonomista kritički nastrojenih spram postojeće letargije.

— Naglašavao sam više puta da će nam ovo-godišnja sezona biti puno neizvjesnija od lanjske, s težim okolnostima i ne da nas ne slušaju o tome ni sad, nego se nitko nije ni sjetio da nas nešto pita, a država nas je osno-vala upravo za to – rekao nam je Damir Kre-šić, ravnatelj Instituta za turizam u Zagrebu.

— Posljedice skoro trideset godina starih, po-grešnih ili loših ekonomskih i javnih politi-ka ne mogu se brzo otkloniti, pogotovo ne u godini duboke krize. No ono što posebno zabrinjava jest da se većina tih politika na-stavlja i javno promovira iako su se pokazale promašenima, o čemu svjedoči naše zaosta-janje u odnosu na praktično sve zemlje eu-a

– za Novosti kaže Željko Garača s Ekonom-skog fakulteta u Splitu.

Krešić, s druge strane, nastavlja pojašnja-vati da turizam nije došao na loš glas sam po sebi, i nije sam kriv što je natprosječno uspješan u ovako opustošenom ekonom-skom krajoliku.

— Ovoj zemlji trebaju suštinske, strukturne gospodarske reforme na način da ne uspo-ravamo rast turizma, nego ubrzamo ostale dijelove gospodarstva. Ne mislim samo na izolirane bljeskove pojedinaca u vojnoj ili autoindustriji. Turizam je uspješan iz više razloga, može se raspravljati o tome je li riječ o našoj zasluzi ili bogomdanim predispozi-cijama i tradiciji, i koliko. No ponašamo se kao da ništa drugo nemamo i ne možemo, iako posjedujemo širi intelektualni razvojni potencijal – ističe Krešić.

Što i kako onda poduzeti, dakle? Ne samo u pogledu konkretnog određenja prema ovoj ili onoj industriji, nego politički, u samom pristupu materiji.

— Nedostaje nam strateške organizacije zapuštenih potencijala. U nekoj idućoj te možda skoroj epidemiološkoj krizi, za koju se govori da nipošto nije isključena, bili bi-smo tako manje osjetljivi. Ovakvom udaru na samu suštinu turizma, kretanje i kontakt, teško je doskočiti. Postoje neki modeli koji ga mogu ublažiti, ali ne smijemo se više osla-njati samo na to. Drugdje se ljudi ne mogu kretati ni između regija unutar zemlje, pa smo još i dosta liberalni, kako bi moglo biti

– upozorava Krešić.Zaista, spominjani su razni sigurnosni na-

čini za provedbu koliko-toliko intenzivne tu-rističke djelatnosti, ali oni mogu spasiti tek manji dio ranije bilježenog prihoda. Također, oni se u odgovornim krugovima roje kao jedi-na njihova intenzivna preokupacija kad je na stvari ekonomsko-političko planiranje. No mogućnosti procjepljivanja kadra u turizmu, tzv. baloni za goste u izdvojenim grupama, Covid-putovnice i slično, sve to udara u zid nagomilanih političkih kontradikcija na do-maćoj i međunarodnoj razini. Htjeli – ne htje-li, vraćamo se na drastični manjak šireg stra-teškog osmišljavanja izlaza iz teške nedaće.

Garača podiže stoga letvicu sežući za do-nedavno glavnim narativom, onim reform-skim te upućuje na prvenstveno njegovo temeljito propitivanje. Koje reforme?

— Tu se javlja jedan novi problem. Neke su uvijek nužne, no neke neoliberalne refor-me koje su bile u modi nisu više adekvatne, neke provedene su i štetne. Ekonomska pa-radigma u svijetu se mijenja, ali mnogi kod nas toga još nisu svjesni. Trebamo reforme, ali očito nemamo reformski kapacitet. Ne-mamo ni apsorpcijski kapacitet da uspješ-

poveže, nismo iskoristili šansu za plasiranje domaćeg proizvoda, s tim da se i tu moramo pripaziti od stanovitih mitoloških stajališta. Hotelijeri će rado preuzimati kvalitetnu i konkurentnu domaću hranu, onu koju je uopće moguće napraviti u Hrvatskoj, ali ne po svaku cijenu, jer ne možemo očekivati da ugroze vlastiti opstanak – govori Krešić.

Ova kriza, a da se ne vraćamo sad na isku-šenja i zablude oko globalnog ekonomskog kraha prije dvanaest godina, nanovo poziva autoritete svih država na revalorizaciju pri-stupa razvoju i održivosti. Hrvatski slučaj specifičan je pritom ne samo u jednom vidu. Zadnji smo stupili u eu, i to dok se nosi s najvećim izazovima i vlastitim slabostima u svojoj povijesti; u zahtjevniji tržišni kon-tekst upali smo nespremni, a dodatno osla-bljeni nesmiljenim vanjskim interesima; restauraciju kapitalizma prošli smo bez iole prikladnog makroekonomskog sagledavanja domaćih resursa i ograničenja kao cjeline; socijalna nejednakost i druge strukturne ne-pravde čitavo to vrijeme nezadrživo rastu i prijete da sasvim progutaju svaku preostalu društvenu supstancu.

No da se vratimo na turizam: kako naši su-govornici vide širi položaj struke u zadanom kontekstu, danas važeći i onaj tek poželjni? Ravnatelj zagrebačkog Instituta za turizam na to odgovara da su ih vlasti zaboravile.

— Svrha nam je da im osiguramo znanstve-nu potporu, ali danas taj zaborav posebno dolazi do izražaja. Sve se odvija tako brzo da se nemaju vremena ni osvrnuti na nas. Onoliko koliko nas mediji uzimaju u obzir, toliko smo i vidljivi. Bit će zato interesantno vidjeti i primjerice koga će država u proce-su nabave uskoro odabrati za izradu nove nacionalne Strategije održivog turizma do 2030. godine. Previše se toga u Hrvatskoj ionako radi mimo analitičkih podloga, što je u startu pogrešan pristup. Teško je biti optimističan imajući to na umu, naročito po pitanju izlaska iz ovako složene i duboke krize – naglašava Krešić.

Naš sugovornik sa splitskog Ekonomskog fakulteta nije izrazito pesimističan oko isho-da predstojeće turističke sezone – još uvijek ima prostora i vremena da se tu, kao i lani, realizira pristojan utržak – ali se iznova vra-ća na svoj integralni kritički osvrt. Kako na temu samog turizma i njegovih pretpostavi, tako i šire ekonomije te mjesta turizma u njoj.

— Kriza će vjerojatno ipak potaknuti re-strukturiranje turizma, kad već nismo vo-dili računa da nam se poznati turizam ne dogodi – ističe Garača.

Kako onda reagirati brže, onako kao što na-laže alarmantna situacija? Ekonomisti koje smo saslušali složit će se da to nije lako znati s punom sigurnošću dok se ne proba, ali odre-đene jasne smjernice već postoje, a najgori odabir je svakako ovaj aktualni – pasivnost. Neuvažavanje znanosti, uvjerili smo se, au-tomatski znači poraz ekonomske politike čija je domena ostavljena na volju kratkoročnim i očito pogubnim zahtjevima krupnog kapita-la. Nametanje utiska i uvjerenja da sve ovisi o generacijskoj pukoj sreći, ili talentu i hra-brosti pojedinaca te neupitnoj slobodi tržišta, već je pobjeda potonjeg interesa. Nasuprot njemu stoje mase besposlenih kamarjera i barkarjola čije gostinske postelje i fiš-piknike ovog ljeta možda neće imati tko ni rezervi-rati. Oni sami više nemaju gdje pogledavati jednim i pol okom za pečalbom na izdašni-jim tržištima rada. Cimer-fraj nikad nije bio slobodniji, dok zarobljenim drži pola ovog zapuštenog i sve desperatnijeg naroda. ■

Cimer-fraj nikad nije bio slobodniji – Zadar (Dino

Stanin/pixsell)

Nemamo apsorpcijski kapacitet da uspješno prihvatimo velika sredstva koja nudi eu. Metaforički rečeno, bit ćemo protočni bojler za novac iz eu-a – upozorava Garača


U natoč masovnim protestima prošle godine i učestalim op-tužbama za korupciju i auto-ritarnost, bugarski premijer Bojko Borisov odnio je 4.

travnja još jednu pobjedu na parlamentar-nim izborima. No nije izvjesno hoće li pobje-da značiti i opstanak na vlasti, na kojoj je s kraćim prekidima još od 2009. Uz mizernu izlaznost manju od polovice birača, Bori-sovljeva stranka desnog centra Građani za evropski razvoj Bugarske (gerb) osvojila je samo 26 posto glasova i 75 od 240 zastupni-ka u parlamentu. To je više od konkurenata, ali nedovoljno za samostalno formiranje vlasti i bitno manje od 32,6 posto glasova koliko je stranka osvojila prije četiri godine. Da stvar za Borisova bude gora, u međuvre-menu se raspala koalicija ekstremne desnice koja ga je dosad podržavala, a nijedna od nje-zinih frakcija nije uspjela ući u parlament.

Istovremeno, Borisovljevi dosadašnji naj-važniji konkurenti iz lijevo-centrističke Bu-garske socijalističke partije (bsp) ostvarili su s 15-ak posto glasova svoj historijski najgori rezultat. S mjesta glavne opozicijske stranke bsp je istisnula nova stranka nazvana Postoji takav narod (itn), osvojivši 18 posto glasova. Populističku stranku vodi tv voditelj i pop-turbofolk pjevač Slavi Trifonov, a njezine političke pozicije su misterija. Trifonov je obećao da neće surađivati s Borisovim, a njegova stranka je i nastala na valu prošlo-godišnjih masovnih protesta protiv gerb-ove vlasti. Motiv za proteste je uglavnom korupcija, ali i niz drugih pitanja. Bugarsku se redovito smatra najsiromašnijom, ali i najkorumpiranijom zemljom Unije, ispred

Postizborna situacija u Sofi ji

Rumunjske i Hrvatske. Iako ekonomski po-kazatelji sugeriraju da je posljednjih godina ostvaren napredak, iseljavanje se nastavlja, a Bugarska je od ulaska u eu izgubila 600 tisuća stanovnika.

itn nije jedina ‘protestna stranka’ u no-vom parlamentu. Široka koalicija Demokrat-ska Bugarska uključuje i stranke lijevog cen-tra poput Zelenog pokreta i konzervativne Demokrate za snažnu Bugarsku, a osvojila je desetak posto glasova. Dvostruko manje dobila je i treća ‘antisistemska’ stranka bor-benog naziva Ustani – mafi ja van! Tri protes-tne stranke nemaju puno toga zajedničkog, čak ni unutar sebe. Kako upozorava Žana Coneva, ‘nove stranke ne nude ništa novo u pogledu ekonomskih politika, ali od njih se ni ne očekuje više od toga da sruše Borisova’.

— Zasad je njihov domet da otežavaju formi-ranje vlade, no ne vidi se alternativa gerb-u

– objašnjava sociologinja za Novosti.Borisov može pokušati sklopiti dogovor s

Pokretom za prava i slobode (dps) koji zastu-pa romsku, tursku i muslimansku manjinu, ali čak ni u tom slučaju neće imati većinu. Što se socijalista tiče, Coneva smatra da ih je koštao zaokret od socijalnih politika prema nekom obliku ‘lijevog konzervativizma’.

— Otkad je 2016. stranku preuzela Korneli-ja Ninova, bsp je postao jedan od najglasni-jih boraca za ‘obiteljske vrijednosti’, a protiv

‘rodne ideologije’ – tvrdi Coneva.Unatoč tome, korupcija ostaje praktič-

ki jedini predmet spora među strankama. Nove protestne stranke ukazuju na brojne skandale gerb-a, uključujući i ‘procurile fo-tografi je’ Borisovljeve spavaće sobe u kojoj drži pištolj i hrpu novčanica od 500 eura. No osim obećanja ‘moralnije vladavine’ ne nude ništa drugo. Borisov pak na dokaze o korup-ciji ‘odgovara’ izbjegavajući medije. Izborna parola bila mu je ‘rad, rad, rad’, a kampanja se u najvećoj mjeri svodila na obilazak gradi-

lišta. Većina komentatora smatra kako gerb koristi široku klijentelističku mrežu da bi osigurao stabilan broj glasova i uz izrazito nisku izlaznost. Kao i za svake izbore, brojne su optužbe za kupovinu glasova. Sve ovo pojačalo je kritike kako Bugarska klizi pre-ma autoritarizmu, a Coneva upozorava kako

‘sistem Borisovljeve vladavine nije znatno drugačiji od onog Viktora Orbána’. Me-đutim, ‘Borisov uspijeva izbjeći oštre kritike Unije jer se ne upušta u antievropsku retori-ku’. Dapače, nastoji se predstaviti kao brana pretjeranom ruskom utjecaju u toj zemlji.

Aktualna pat-pozicija natjerala je premi-jera da ponudi ‘ekspertnu vladu’ i pozove ostale stranke na ‘nacionalno jedinstvo’. Ta-kvu izvanrednu vladu pokušao je opravdati aktualnom krizom s koronavirusom, koja je osobito teško pogodila Bugarsku – u zemlji s manje od sedam milijuna stanovnika umrlo je približno 14 tisuća ljudi.

■ Nikola Vukobratović

Predsjednica u Prištini

N akon što je Vjosa Osmani-Sadriu u nedjelju, 4. aprila izabrana za predsjednicu Kosova, rezultati kosovskih izbora konačno mogu da se

i formalno zapečate. Iako je Samoopredje-ljenje dobilo najveći broj glasova otkako je izbora od proglašenja nezavisnosti i iako je bilo izvjesno da će novi premijer biti Albin Kurti, visilo je pitanje budućeg predsjed-nika, odnosno predsjednice jer je Osmani-Sadriu ta pozicija bila zacrtana. Visilo je zbog procedure izbora u parlamentu. Naime, da bi se izabrao šef države potrebno je najma-nje 80 glasova u prvom ili drugom krugu glasanja, odnosno dvotrećinska većina, dok se u trećem moglo biti izabran sa prostom većinom ili 61 glasom, ali pod uslovom da postoji kvorum. Sam Kurti je nakon prvog kruga opominjao da će raspisati nove izbore, vjerujući da bi na novim izborima Samoo-predjeljenje još ubjedljivije pobijedilo. To bi mu uz manjine omogućilo da ima dvotrećin-sku većinu, ali kvorum je ipak obezbijeđen, uglavnom uz pomoć manjinskih zajednica. Predstavnici opozicije tvrde da je Osmani-Sadriu izabrana za predsjednicu zahvaljuju-ći kupljenim glasovima i da će samo služiti Kurtiju, kao i poslovnim grupama, a da je njen izbor opasnost za kosovsku demokra-ciju koja ulazi u jednostranački sistem.

Nakon Atifete Jahjage, Osmani-Sadriu je druga predsjednica u kratkoj povijesti ko-sovske demokracije. Rođena 1982., ima već zavidnu političku karijeru, a kao predsjedni-ca će ipak imati velika ovlašćenja. Potpisuje zakone, utiče na vanjsku politiku zemlje, što joj može dati popriličnu autonomiju u odlu-čivanju, a očekuje se da će kao netko tko je blizak američkoj administraciji biti i korek-tiv Kurtijevoj tvrdoglavosti. Iz ugla srpske politike ne pravi se razlika između Kurtija i Osmani-Sadriu, a predstavnici Srpske liste nisu sudjelovali u izboru predsjednice.

■ Dejan Kožul

Oslabljen bugarski OrbánBojko Borisov i gerb odnijeli su pobjedu na petim izborima zaredom, međutim formiranje vlade je upitno. Bugarsku muče siromaštvo, korupcija i iseljavanje

Nekadašnji tjelesni čuvar Borisov navodno pored kreveta drži pištolj i hrpu novčanica (Foto: Monika Skolimowska/dpa/pixsell)

INTERNACIONALA

Nakon što je vatikanska Kongregacija za nauk vjere odlučila da istospolne zajed-nice ne mogu biti blagoslovljene, brojni austrijski svećenici izvjesili su lgbt za-stave. Kako je do toga došlo?Nisu samo posve napredni svećenici izvje-sili lgbt zastave, nego i oni sasvim tradi-cionalistički usmjereni. U nekim župama su postupali samoinicijativno, u drugima su vjernici vršili stanovit pritisak. Prema njemačkim i austrijskim portalima, ali i u Švicarskoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Belgiji i Luksemburgu, zaista je velik broj župnika bio revoltiran zato što Rim kao centrala i nje-gove službe prema župama i nekim biskupi-jama postupaju bez poznavanja specifi čnih prilika. Papa, nažalost, ne intervenira, tako da je povjerenje u njega prilično splasnulo.

Čini se da se velik dio građana protivi ovoj odluci, a preko 2.600 svećenika i 277 teo-loga peticijom traži njezino zanemariva-nje. Kakav razvoj događaja predviđate?Razvoj je prilično izvjestan. Bečki kardinal će prešutno, a drugi, posebice njemački bisku-pi, otvoreno podržavati ‘pobunjene’ župni-ke i ‘neposlušne’ župljane. Neko će vrijeme postojati smetnje u vezama baze i centrale u Rimu. Čak i u tradicionalističkim katolič-kim zemljama poput Italije i Španjolske raste bunt. Politička demokratizacija je i u Italiji iznjedrila labavljenje veza između Crkve i države te slijedom toga sekularizaciju.

Koliko je Katolička crkva u Austriji otvo-rena prema suvremenim stavovima i pi-tanjima?Austrija odavno više nije ‘katolička’. Najka-snije poslije 1945. počela je erozija katoličke baštine. Prema najsvježijim sociološkim an-ketama, praktičnih katolika-vjernika nema više od 20 posto. Nema podataka koliko je među tih 20 posto tradicionalista i koliko

‘avangardista’. No prema iskustvima mnogih župa, ‘avangardistički’ su vjernici naročito angažirani u župama ili u drugim crkvenim ustanovama i mrežama. Ova situacija zrcali stanje katolicizma na njemačkom govornom području. Institucija Crkve trpi gubitak re-levantnosti za živote građana. Oni više ne trpe propisivanje, svjesni da su razumna bića koja znaju, odnosno misle da znaju, samostal-no misliti i odlučivati. To je prosvjetiteljski proces, koji u stanovitoj mjeri nagriza i vjer-nike-tradicionaliste. Proces je i nepovratan, iako uvijek ima pojedinaca koji prizivaju jaki autoritet. No oni su ipak u manjini.

■ Mašenjka Bačić

Anna Maria Grünfelder, teologinja i povjesničarka (Foto: Boris Ščitar/Večernji list/pixsell)

Austrija odavno nije katolička

KRATKO I JASNO


tom bi smjeru poskupljenjem proizvodnje mesa mogle djelovati i vlade, zato što ma-sovni uzgoj stoke uvelike šteti klimi zbog ogromnih emisija metana i nitratnih oksida. Aktualna vrijednost tržišta zamjenskih proi-zvoda iznosi tek dva posto vrijednosti tržišta životinjskih proizvoda, no istraživanja kažu da je 77 posto građana Sjedinjenih Država i Njemačke vrlo ili donekle zainteresirano za zamjenske proizvode.

‘Meso na biljnoj bazi je na meniju restora-na brze hrane u čitavom svijetu, mlijeko na biljnoj bazi je uobičajeno u domaćinstvima, a meso uzgojeno od matičnih stanica može-te jesti u restoranima od Singapura do Izra-ela’, kažu autori studije, dodajući da takve proizvode već godinama nude giganti poput Starbucksa ili Subwaya. Ostvare li se pro-cjene bcg-a, emisije ugljičnog dioksida do

2035. smanjit će se za više od jedne gigatone, otprilike kao da kompletna japanska eko-nomija bude karbonski neutralna tijekom godine dana. Istovremeno će se uštedjeti vode dovoljno za četrdesetogodišnju opskr-bu Londona. Stručnjaci bcg-a navode i da svaka porcija špageta bolonjez pripremljena s umjetnim mesom uštedi ispušnih plinova koliko automobil proizvede tijekom deseto-kilometarske vožnje. Opisane promjene na tržištu uvelike bi pomogle i biodiverzitet, jer bi se ukupno potrebno poljoprivredno zemljište na svijetu smanjilo za površinu Velike Britanije, a to područje moglo bi se prepustiti divljim životinjama.

‘Alternativni proteini’ sve više dostižu ži-votinjske što se tiče okusa, teksture i cijene te ih mogu zamijeniti u 90 posto najpoznati-jih svjetskih jela, od meksičkih burita preko europskih pačjih prsa ili odrezaka pa do ki-neskog dim suma ili japanskog sušija. Tržište alternativa mesu, naročito piletine i mor-skih plodova, razvijati će se najbrže, smatra bcg, dok će najsporije ići razvoj ‘alternativ-nih sireva’ i ‘alternativnih jaja’. Što se siro-vina tiče, najraširenije su soja i žuti grašak, kao i proteini dobiveni uz pomoć bakterija, algi i gljivica. Još uvijek je najskuplja proi-zvodnja mesa ili ribe iz životinjskih stanica, pa obrok tako ‘uzgojenog mesa’ košta deset puta više no prirodni. Međutim, tehnolo-gija obećava mogućnost proizvodnje tisuća kilograma tkiva iz svega nekoliko matičnih stanica određene životinjske ili riblje vrste. Sveukupno, proteinska tranzicija neće za-htijevati da konzumenti promijene svoje na-vike, niti će ih koštati, ali će osim klimatskih imati i znatne zdravstvene prednosti jer će umanjiti rizik od kardiovaskularnih bolesti.

Proizvodnja ‘alternativnih proteina’ bit će i dobar biznis, čija će globalna vrijednost 2035. iznositi 290 milijardi dolara. Smisao studije bcg-a i jest potaknuti posjednike kapitala da investiraju u ovu industriju. Ina-če, bcg spada u najelitnije konzultantske tvrtke svijeta, a njezini su prihodi u 2020. iznosili 8,6 milijardi dolara. Ta je poslovna branša, očekivano, upletena i u prljave po-slove. New York Times je izvijestio kako je bcg pomogao najbogatijoj Afrikanki Isabel dos Santos da ilegalno iskorištava bogat-stva Angole, a tvrtka je savjetovala i princa Muhameda bin Salmana, pomažući mu da konsolidira moć u Saudijskoj Arabiji.

■ Jerko Bakotin

Ni blizu ‘pla-te za život’

O vog februara je Jovana Ba-kula, dotadašnja zamenica marketing menadžera kom-panije ps Fashion, javno progovorila o mobingu unu-

tar kompanije i velikom broju otkaza, a 8. marta je napustila radno mesto, pozvavši radnike i radnice na pobunu protiv izrablji-vanja. Njen čin otvorio je pitanje onih, pre svega radnica, u tekstilnoj industriji koji nemaju privilegiju da tek tako daju otkaz jer je njihov izbor sveden sa lošeg na gore

Studija ugledne konzultantske tvrtke

PERSONA NON CROATA

U utorak je u 94. godini preminuo Hans Küng, švicarski teolog i ekumenist, autor više od 50 knjiga, sastavljač deklaracije ‘Prema globalnoj etici’ koju je prihvatio Par-lament svjetskih religija. Katolički svećenik Küng odbijao je papinu nepogrešivost i protivio se stavu Crkve oko zaređivanja žena, celibata, kontrole začeća, homosek-sualnosti i jo š mnogo toga. Drugi vatikanski koncil prihvatio je sve Küngove prijed-loge, zbog čega je vatikanski stručnjak Peter Hebblethwaite napisao da ‘nikada više jedan teolog neće imati takav utjecaj’.

■ J. B.

Foto: Frank Hoermann/dpa/pixsell

Nizozemski farmakolog Marcus Post je 2013. predstavio ‘in vitro’ burger od goveđih matičnih stanica (Foto: Peter Nicholls/News Syndication/pixsell)

Era umjetnog mesa

ili ništa. Mesec dana kasnije, međunarodna inicijativa Clean Clothes Campaign (ccc), koja se bavi uslovima rada u tekstilnoj indu-striji širom sveta, predstavila je u Beogradu regionalni proračun najniže plate za život (living wage) za zemlje centralne, istočne i jugoistočne Evrope, polazeći od Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima – ‘Svako ko radi ima pravo na pravednu i zadovoljavaju-ću naknadu koja njemu i njegovoj porodici obezbeđuje egzistenciju koja odgovara ljud-skom dostojanstvu.’

Stanje na terenu, međutim, nije ni blizu toga. Istraživanja ccc-a kažu da se zarade koje prima većina zaposlenih u ovom delu Evrope mogu okarakterisati kao sirotinj-ske. One retko prelaze zakonski defi nisanu minimalnu zaradu, koja je toliko niska da se nalazi daleko ispod granice siromaštva kako je defi niše Evropska unija. U centralnoj, istočnoj i jugoistočnoj Evropi minimalna zarada u proseku iznosi tek 25 odsto od izno-sa plate za život. U Srbiji je to 25 odsto, u BiH 27, u Hrvatskoj 26 odsto, dok je prosek najmanji u Moldaviji, gde je svega 15 odsto, kao i u Gruziji koja nije čak ni uvrštena u računicu zbog ekstremno nisko defi nisane minimalne zarade.

— U globalizovanoj ekonomiji, u zemljama čija zaposlenost zavisi direktno od toga da li će neka strana kompanija onde otvoriti proizvodni pogon, minimalna zarada je po-litički dogovorena referentna vrednost u čijem određivanju stvarni troškovi života igraju veoma malu ili nikakvu ulogu – kaže za Novosti Bojana Tamindžija, nacionalna koordinatorka mreže ccc-a.

A ta minimalna zarada ujedno je jedna od najvećih subvencija koje vlade u regionu, pa i vlada u Srbiji, daju stranim kompanijama.

— U geopolitičkoj raspodeli karata nije pi-tanje dobre volje ili dobrih namera vlada u siromašnim zemljama, nego i pitanje mane-varskog prostora u pregovorima sa stranim kompanijama. Naš je stav da su kompani-je glavni poslodavci koji diktiraju cene u celom lancu snabdevanja te ih smatramo najodgovornijim za smanjivanje cene rada na globalnom nivou. Kad pogledamo pri-hode koje ostvaruju kompanije i prodajni lanci u tekstilnoj industriji, jasno je da novca ima, ali da imperativ za uvećanjem profi ta kompanija ide ka tome da se na globalnom nivou što manje izdvaja na zarade radnica i radnika koji taj profi t kompanijama stvaraju. A kako niske zarade određuju kvalitet života možda najbolje govori citat jedne tekstilne radnice sa juga Srbije: ‘Plata je toliko mala da mi je jednom novčanik bio prazan nekoliko nedelja zato što sam morala da popravim zamrzivač’ – kaže Tamindžija.

Niske zarade posebno pogađaju žene, koje su dominantno zaposlene u sektoru tekstila, zbog čega su prinuđene da trče za dodatnim poslovima ili prekovremenim radom, a to

‘siromaštvo vremena’ utiče na zdravlje i ži-votni vek žena. U konceptu plate za život in-sistira se na regionalnom pristupu koji ‘ima za cilj da spreči realokaciju kapitala i kon-kurenciju između zemalja koje se takmiče u ponudi jeftinije radne snage’, jer kompanije idu onamo gde su im niži troškovi. Tamin-džija napominje da uvođenje koncepta plate za život u javni diskurs kao cilj ima ‘ne samo da podcrtamo koliko su radnice i radnici loše plaćeni, već i da ukažemo na to gde leži od-govornost’.

■ Dejan Kožul

U gledna američka konzul-tantska tvrtka Boston Con-sulting Group u novoj studiji tvrdi da će Europa i Sjeverna Amerika najkasnije 2035.,

a možda već i 2025., dosegnuti vrhunac proizvodnje mesa, takozvani Peak Meat. Nakon toga će potrošnja uobičajenih me-snih, mliječnih, ribljih i proizvoda od jaja nepovratno padati. Predviđa se da će do 2035. zamjenski proizvodi na bazi biljaka i mikroorganizama, poput tofua, kao i meso uzgojeno od životinjskih matičnih stanica zauzeti 11 posto globalnog tržišta proteina. Tržišni udio mogao bi iznositi čitavih 22 po-sto ukoliko se ubrza razvoj tehnologije. U

Tržište zamjenskih mesnih, mliječnih i ribljih proizvoda do 2035. vrijedit će 290 milijardi dolara. Prijelaz na

‘alternativne proteine’ ima bitne prednosti za klimu, biodiverzitet i zdravlje

22 Razgovor NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1112, petak, 9. travnja 2021.

Jedna od žena koje su pokrenule aktualnu borbu protiv seksualnog nasilja osnovala je svoju fondaciju

razgovarao Dejan Kožul

i samouverenije. Stvarno je jezivo to sa čime se žene sreću pri samoj prijavi, a išla sam prijaviti sama. Kasnije, kako su počela suđenja, prvo u Brusu, računala sam da nema potrebe da bilo ko dolazi jer mi ćemo da budemo na sudu, on će reći šta ima, ja ću reći šta ima. Onda je krenuo da dovodi svoju hordu ljudi na suđenja i ne mogu da kažem da sam se osećala ružno. Gledala sam kako to izgleda onima kojima sam ja važna, mojoj porodici koja je mogla iz medija i sa društvenih mreža da vidi kako to izgleda i njima je to bilo bitnije nego meni. Ja sam imala cilj, želela sam da on bude osuđen, a da ne gledam i ne slušam šta oni govore, i nekako sam prolazila kroz taj špalir. Onda je to uticalo i na javnost. Niko nije inicirao da bilo ko dolazi na suđenja, već se sama javnost organizovala. I to je važno, ta solidarnost, koje gotovo da nema. Žena lakše prolazi kroz sam sudski postupak, kroz stigmatizaciju, ako ima empatije i solidarnosti drugih žena. Mnogo mi je bilo lakše kad god sam videla sve njih. Kad je suđenje završeno, nisam mogla sebično da se okrenem i kažem da sam ja svoje završila, a vi ostale ćete da se snađete, institucije će to da urade. Mi svi čekamo neke promene, a promene smo mi. Trebale bismo same nešto da promenimo. Iz tog razloga sam došla na ideju da osnujem fondaciju.

Fondacija je usmerena na žrtve iz unu-trašnjosti i ne samo na žene, već na sve osetljive grupe koje doživljavaju seksu-alno nasilje?Činjenica je da su žene u unutrašnjosti u mnogo goroj poziciji nego žene u Beogradu. U Beogradu ima više organizacija i onde su žene možda otvorenije i imaju drugačiji odnos prema svemu. U malim sredinama, u unutrašnjosti, to je mnogo gore. Izraženija je stigmatizacija, jače je osuđivanje okoline i sekundarna viktimizacija kroz koju žene prolaze. Iz tog razloga sam odlučila da to bude u Brusu.

Šta se promenilo od dana kad ste podneli prijavu protiv Jeličića?Žene više ne ćute i tek neće ćutati. Biće mnogo glasnije nego što su bile. Nadam se, verujem i znam da će to inicirati neke druge stvari, kao što je iniciralo i u mom slučaju. Ovde moraju da se dese sistemske promene, a ne samo da nam govore da budemo hrabre, a da će institucije reagovati. Verujem da će institucije drugačije reagovati kad se bude više pričalo i da će seksualno nasilje biti kažnjavano. ■

ka, suđenja i presude. Nisam imala takvu percepciju da sam nešto uticala na druge žene, ali onda su mi ljudi, sa kojima imam neposredan kontakt, govorili da oni to tako vide i da veruju da jeste uticalo i da se nešto promenilo. Ako žena iz male sredine može da osudi političkog moćnika, zašto onda ne bi mogle i druge žene?

Kroz šta prolazi žena kad pokrene čitav proces i kad javno prvi put progovori, i u javnosti i u sudskom procesu?Prolazi obavezno kroz sekundarnu viktimizaciju i kroz stigmatizaciju na različitim nivoima, to je gotovo neminovno. Ne znam kako bih reagovala da je drugačiji bio odnos institucija, da sam imala više poverenja u njih i da su druge žene imale više poverenja. Od samog starta, kad sam prvo ja prijavila, pa još šest žena, dobijala sam ozbiljne pretnje. Kad sam to rekla policiji i zatražila policijsku zaštitu, rekli su mi da ne mogu da mi je obezbede, ali da budem uverena da mi se ništa neće desiti. Naravno da nisam mogla da budem mirna. Nakon nedelju dana od prijavljivanja bila sam svesna da moram da se obratim javnosti i tek tad sam progovorila o svemu. Naravno da sam, čim sam sve prijavila, sutradan dobila otkaz. Ne mogu da kažem da mi je to teško palo jer se nikako ne bih vraćala i ne bih nastavila onde da radim, ali sve žene koje su javno izašle, njih šest, odselile su se iz Brusa. To dovoljno govori o sredini u kojoj živimo, kako društvo to vidi i sa čime su se suočavale. Nismo svi istih karaktera, nismo svi istog senzibiliteta. Neko može da podnese više, neko manje. Meni je u jednom momentu bilo jako teško i kofer mi je stajao pored vrata. Čekala sam samo da ga spakujem. Imala sam krizu oko dva meseca. Nisam više mogla da podnesem ni ljude ni situaciju u kojoj se ništa ne dešava i čekala sam da odem odavde. Ne samo iz Brusa, već iz zemlje. Ne mogu da kažem da sam bila razočarana toliko u Jeličićeve postupke. On se branio. Ne snosiš nikakvu krivičnu odgovornost ako lažeš. To je maksimalno koristio na sudu, ali razočarale su me institucije koje se ponašaju tako da to ne sankcionišu, ne staju na stranu žrtve i ne reaguju na kršenje Ustava i Zakona o krivičnom postupku, već stimulišu nasilnika da se tako ponaša. A ni na kakav način ne stimulišu žrtvu da prijavi nasilje bilo koje vrste, čak ni seksualno.

Koliko je u svemu pomogla konstantna podrška koju ste imali?Mnogo mi je pomogla. Nisam ni znala da može da pomogne da se osećam bezbednije

svi ti botovi i oni ljudi koji su podržavali tu stranku i koaliciju bili protiv mene i protiv onih žena koje su prijavile zlostavljanje.

A što se tiče odnosa institucija? Vidite li tu sličnosti?Nadam se da će institucije malo drugačije reagovati. U mom slučaju su se, jer je Jeličić bio u partiji, dosta držale po strani, dosta su pasivno posmatrale šta se dešava i nisu reagovale na vreme na nepojavljivanje Jeličića i nepoštovanje. Kod Aleksića, u Mileninom slučaju, drugačija je situacija jer je on u pritvoru sve vreme, što se sa Jeličićem nije desilo iako je trebao po tri stavke da bude u pritvoru tokom istražnog postupka. A što se Danijelinog slučaja tiče, saslušanje se odvija nešto se brže i nadam se da će biti ažurniji nego u našem slučaju.

Verujete li da je presuda Jeličiću zbog zlo-stavljanja uticala na promenu percepcije javnosti kad se priča o silovanju ili seksu-alnom zlostavljanju?Verujem da jeste jer su žene sad mnogo slobodnije. Seksualno nasilje je tabu tema, ne samo u Brusu koji je mikrozajednica, nego i u Srbiji i na Balkanu. Stvari se jesu promenile, slobodnije se priča o tome. Kad je Milena odlučila da izađe u javnost, prvo je razgovarala sa novinarkom Blica koja je nosila tu našu priču sve vreme. Verujem da je bila podstaknuta njenim pisanjem i svime što se dešavalo tokom istražnog postup

M arija Lukić, Milena Ra du lović, Danijela Štajnfeld spadaju među žene koje su istupale u javnosti povodom teme seksu

alnog zlostavljanja, odnosno silovanja. Na drugoj strani, tu su Milutin Jeličić Jutka, Miroslav Aleksić, Branislav Lečić, niz muškaraca od kojih je prvi osuđen za zlostavljanje, drugi je pred optužnicom, a treći je u fazi istrage zbog optužbi za silovanje. Po svemu sudeći, ima ih još, no pitanje je koliko bi ih bilo da se prvobitno Marija Lukić nije ohrabrila da priča o zlostavljanju koje je doživela kao sekretarica Milutina Jeličića, predsednika Opštine Brus kod Kruševca. Pričali smo o njenim iskustvima, kao i o Fondaciji Marija Lukić koju je nedavno osnovala sa ciljem pomoći žrtvama seksualnog nasilja.

Koliko ima sličnosti u odnosu javnosti prema vašem slučaju i slučajevima koji su dodatno privukli pažnju – onima Milene Radulović i Danijele Štajnfeld?U svom slučaju, na početku sam se u potpunosti isključila kako ne bih pratila šta se u javnosti priča, piše i kakvi su komentari. U slučaju Milene i Danijele mi ponekad nešto iskoči i, nažalost, neki put nešto i pročitam. I dalje je javnost jednako surova, ako ne i surovija, možda zato što su teža krivična dela bila u pitanju. Ja, hvala bogu, nisam bila silovana pa nisam prolazila kroz takvu surovost javnosti, ali sam imala drugi problem jer je Jeličić bio političar vladajuće stranke pa su

Marija Lukić Promene smo miNisam imala percepciju da sam uticala na druge žene, ali onda su mi ljudi govorili da oni veruju da to jeste uticalo, jer ako žena iz male sredine može da osudi političkog moćnika, zašto onda ne bi mogle i druge žene

23 regija NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1112, petak, 9. travnja 2021.

Većina građana Srbije smatra da se njihova zemlja kreće u dobrom smjeru

piše Zoran Daskalović

Sve te pozitivne ocjene koje anketirani građani udjeljuju aktualnoj vlasti zbog načina kojim upravlja zemljom u uvjetima pandemije i ekonomske krize odrazile su se i na rejting vladajuće Srpske napredne stranke i njezina lidera Aleksandra Vučića. Na pitanje kome od političara najviše vjeruju, a da im pritom istraživači nisu ponudili listu političara koje mogu odabrati, 37 posto anketiranih građana navodi Aleksandra Vučića, isto toliko odgovara da ne vjeruje nikome od njih, 10 posto odbija odgovoriti, a tek potom njih 2 posto odabire Ivicu Dačića. Svi ostali su ispod toga. Uljarević kaže da ovaj indikator spontanog povjerenja pokazuje da Vučić danas uživa veće povjerenje građana od onog koje su Boris Tadić i Tomislav Nikolić imali zajedno u vrijeme kad su bili najpopularniji srpski političari (2010. – 2012.). Vučićev rejting bitno utječe i na rejting Srpske napredne stranke pa bi ona, da se parlamentarni izbori danas održavaju, dobila 58 posto glasova birača, Dačićev sps dobio bi 7,2 posto glasova, na treće mjesto se na krilima antivakserske kampanje probila Radulovićeva Dosta je bilo s 4,4 posto, četvrta je Đilasova Stranka slobode i pravde s 3,8 posto, a iznad cenzusa je još Šapićev spas s 3,6 posto glasova. Šanse da preskoče 3postotni izborni cenzus imaju još Šešeljevi radikali, poks, Zavetnici, Ne davimo Beograd i Jeremićevi narodnjaci, a pojedinačni rejtinzi svih ostalih stranaka kreću se između jedan i dva posto. Pritom su samo snsovi i spsovi izborni rejtinzi stabilni, s manjim oscilacijama, a svima ostalima prilično variraju od istraživanja do istraživanja, pa će njihovi izborni rezultati ovisiti o okolnostima u trenutku održavanja izbora, ali i o koalicijama u kojima će na izbore izaći, jer samo neke od mogućih koalicija već sada iskazuju sinergijske potencijale.

Najnovije ipsosovo istraživanje pokazalo je da je koronakriza imala snažan utjecaj i na stavove srpskih građana prema Europskoj uniji, kaže Uljarević. Za Blic potom pojašnjava: ‘Na samom početku krize, u martu 2020. registrovali smo najnižu podršku evropskim integracijama od 2006. U tom trenutku svega 38,8 odsto građana Srbije je podržavalo evropske integracije, dok je 35,9 odsto bilo protiv. Nakon toga je usledio pozitivan trend, u oktobru 2020. evropske integracije Srbije je podržavalo 54,2 odsto, a u poslednjem martovskom merenju procenat podrške je bio 47 odsto, dok je 34 odsto građana Srbije bilo protiv.’ Da većina srpskih građana danas podržava Vučićevu naprednjačku vlast govori i to što 71 posto anketiranih građana smatra da je za Srbiju najbolje da ima jednako dobre odnose s Europskom unijom kao i s Kinom i Rusijom. Tek 9 posto smatra da bi se Srbija trebala intenzivnije vezati uz eu i smanjiti suradnju s Kinom i Rusijom, a 14 posto zagovara jačanje suradnje s Kinom i Rusijom, uz istovremeno okretanje leđa euu.

I najnovija rasprava o ‘srpskom apsurdu’ koji kaže da je Srbija jedina zemlja na svijetu koja ima više cjepiva nego građana koji bi se htjeli cijepiti nategnuta je i beskorisna. Uljarević ističe da je globalno istraživanja ipsosa pokazalo da je ‘nespremnost na primanje vakcine prisutna svugde’, pa kad je riječ o Srbiji zaključuje: ‘Sama činjenica da je Srbija u samom vrhu po broju vakcinisanog stanovništva govori o pozitivnom odnosu javnosti prema vakcinisanju. Verujem da bismo bili još uspešniji da se pitanje zdravlja i vakcinacije nije politizovalo. Jedan deo političke javnosti je neoprezno davao tendenciozne izjave usmerene protiv određenih vakcina, mediji, ili makar jedan deo, često su fokusirani na trivijalne stvari, poput pitanja da li ima redova ili nema, da li je negde slučajno napravljena neka greška, umesto opšte podrške i mobilizacije javnosti da se u što većoj meri vakciniše.’ ■

36 posto anketiranih građana ocijenilo da njihove zemlje idu u dobrom smjeru, a čak 62 posto je smatralo da im je smjer loš.

Koronavirus je i u životima građana Srbije mnogo toga preokrenuo naglavačke. U veljači prošle godine, uoči izbijanja epidemije u Srbiji, nezaposlenost je bila najveći problem za srpske građane (19 posto), slijedio je standard života (18 posto), dok je primjerice Kosovo bilo najveći srpski problem za osam posto građana. U ožujku ove godine Covid−19 je uvjerljivo na prvom mjestu jer 24 posto građana smatra da je to najveći problem zemlje, daleko ispod slijedi ga nezaposlenost s 9 posto, a Kosovo se s 4 posto spustilo na sedmo mjesto najvećih srpskih problema. Na početku epidemije, u ožujku prošle godine, čak 27 posto građana smatralo je da će u sljedećih godinu dana lošije živjeti nego do tada (samo mjesec dana ranije takvih je bilo 12 posto), a u ožujku ove godine 18 posto vjeruje da je pred njima lošija godina od dosadašnje, dok 39 posto smatra da će živjeti isto kao do sada, a 37 vjeruje da će živjeti bolje. Strah i neizvjesnost su se primirili, a optimizam je narastao.

K rize poput ove, podsjeća Uljarević, često dovode do smjene vlasti. Globalna ekonomska kriza iz 2008. godine i loše reakcije tadašnje srpske vlasti

ključan su razlog zbog kojeg je 2012. došlo do njezine smjene. I danas 51 posto anketiranih građana za ekonomske probleme zemlje krivi prethodnu Tadićevu vlast, a tek 30 posto aktualnu Vučićevu. Istovremeno je 62 posto anketiranih građana pozitivno ocijenilo napore aktualne vlasti u borbi protiv Covida−19 (dajući joj ocjene 4 i 5), a tek 20 posto udijelilo joj je negativnu ocjenu (ocjenama 1 i 2). Uljarević ističe i da je 2013., odmah nakon što su preuzeli vlast, svega 8,5 posto građana pozitivno ocijenilo učinke Vučićevih naprednjaka u zdravstvu, a u ožujku ove godine čak 52 posto je pozitivno ocijenilo njihove rezultate u zdravstvu, a tek 27 posto negativno.

I vladin Krizni štab za borbu protiv koronavirusa i dalje se dobro drži među građanima, iako od početka njegovog djelovanja traje lagani trend pada podrške koju mu građani iskazuju. Njegov učinak i danas pozitivno ocjenjuje 46 posto anketiranih građana, a negativno njih 37 posto. Uljarević smatra da se Krizni štab zapravo dobro drži jer su oko njega ‘isprepleteni različiti interesi, napadi na njih dolaze sa različitih strana i neretko ih optužuju za previše različitih stvari, od pokušaja osporavanja njihovih odluka na stručnom nivou, pa do odgovornosti za efekte njihovih mera na ekonomiju. Moj utisak je da prema njima kao javnost nismo fer, i umesto podrške dok kriza ne prođe, mislim da im zameramo često sitnice’.

njih 57 posto smatra da se Srbija kreće u dobrom smjeru, a 30 posto da joj je smjer kretanja loš.

Komentirajući za Blic rezultate njihovog najnovijeg istraživanja, ipsosov direktor sektora za istraživanje javnog mnijenja Marko Uljarević naglašava da je to važan indikator raspoloženja birača. Podsjeća da je uoči izbora 2000. godine u ipsosovom istraživanju 70 posto građana ocijenilo da zemlja ide u krivom smjeru, a uoči izbora 2012. isto je učinilo 75 posto građana. Na izborima koji su uslijedili došlo je do smjene vlasti. Uljarević je obznanio i podatak da je u ipsosovom istraživanju realiziranom koncem prošle godine u 27 zemalja (bez Srbije) u prosjeku

Uvjerljiva većina građana Srbije smatra da se njihova zemlja i u uvjetima globalne epidemiološke i ekonomske krize kreće u dobrom smjeru.

Srpska podružnica agencije ipsos u ožujku je provela istraživanje javnog mnijenja u kojem je posebnu pažnju posvetila traganju za odgovorima na pitanja kako su se koronakriza i njezine posljedice na privredu zemlje odrazile na stavove i raspoloženje građana prema političkim, privrednim i zdravstvenim procesima u zemlji te njezinim odnosima s Europskom unijom i pojedinim globalnim silama. Od oko tisuću anketiranih građana u najnovijem istraživanju ipsosa

Stavovi u doba krizeNajnovije ipsosovo istraživanje pokazalo je da je koronakriza imala snažan utjecaj na stavove srpskih građana prema političkim, privrednim i zdravstvenim procesima u zemlji te njezinim odnosima s EUom i pojedinim globalnim silama

Umjesto nezaposlenosti, građani kao najveći problem zemlje sada navode Covid−19 (Foto: Milan Maričić/ataimages/pixsell)


NEPRIJATELJSKA PROPAGANDAserije – točno na pola treće od pet epizoda – izgovara Mirjana Marković: ‘Niko ne može da uništi moju porodicu – niko, osim nas samih’. Porodica pritom nisu samo ona, muž i njihova djeca: porodica je autodestruktivni princip društva izgrađenog na ličnoj lojalnosti, mitologiji roda i krvnim vezama, princip koji je, uostalom, mnogo stariji od samog Miloševića. Nasuprot tom principu stoji sada nova državna vlast predvođena energičnim premijerom Zoranom Đinđićem (Uliks Fehmiu), želeći iz temelja izmijeniti sustav: uvesti pravnu državu umjesto kulta nacionalnog pater fa-miliasa, legalizam umjesto ‘viteštva’ što ga Marković neprestano spominje, jednakost građana pred zakonom umjesto rodovske podjele na ‘nas’ i ‘njih’, na patriote i izdajice. Preko priče o operaciji Miloševićevog hapšenja, ‘Porodica’ tako govori o pokušaju fundamentalne transformacije Srbije u građansko i liberalno društvo: pokušaju koji, naravno, simbolički okončava dvije godine kasnije atentatom na Đinđića.

Poraz ili pobjeda?Iz centralnog koncepta društva kao porodice izvire zatim bujica novih metafora. Nemoguće je u klaustrofobičnoj atmosferi vile Mir, markiranoj začudnim kutevima kamere, ne prepoznati sliku Srbije devedesetih: izolirane, autistične zemlje čije vodstvo čak i u trenucima očitog poraza uporno ponavlja ‘Pobedili smo!’ Serija o tri posljednja Miloševićeva dana uoči hapšenja utoliko je i serija o čitavoj deceniji koja tim danima prethodi: jasno to podcrtava njena najpotresnija sekvenca, niz dokumentarnih kadrova izbjegličkih kolona, ratnog razaranja Dubrovnika i Sarajeva, bombardiranja Beograda, praznih polica, redova za kruh i ostalih izravnih posljedica Miloševićeve vladavine, praćena pjesmom ‘Zemljo moja’

Ismete Dervoz. Većina vizualnih metafora pritom je jasna i doslovna: onaj dječak nestao u metežu demonstracija očito predstavlja izgubljenu mladost iz tog vremena, a scena u kojoj članovi nove vlade slave uspješan završetak pregovora Čede Jovanovića (Milan Marić) s Miloševićem, pa shvate da među njima više nema Đinđića, završava kadrom prazne premijerske stolice, nimalo suptilno najavljujući skoro iščeznuće tek započetog projekta liberalizacije. Profesionalnom kritičaru ovakvi se postupci moraju činiti banalni, ali u seriji koja želi biti što komunikativnija sasvim su opravdani. A ukoliko nekom nakon svega

ipak nije jasno što je sve ‘Porodica’ pokušala ispričati mimo sudbine Miloševića i njegove familije, uskače autor Bojan Vuletić koji u intervjuima naglašava da je snimio

‘metaforu i tragediju ne samo porodice, već i cele zemlje i naroda’.

Tuđman ili Milošević?Tu su Vuletićevu rečenicu citirali brojni tekstovi i utoliko je čudnije što baš nijedan od njih ne spominje napadnu metaforizaciju kao osnovnu, nosivu retoričku gestu

‘Porodice’. Naprotiv, seriju vide isključivo kao priču o Slobodanu Miloševiću i njegovoj obitelji. Možda to i nije greška kritičara: možda naprosto svjedoči o horizontu očekivanja, o onome što smo zapravo željeli da nam serija govori. Jer ako jednom ili dvojici komentatora promakne centralni postupak, onda je to njihov propust: ako promakne svima, onda može značiti i da je serija podbacila. I ako je svi interpretiraju suviše usko, moglo bi biti da ‘Porodica’ preširoko zahvaća. Moglo bi biti, drugim riječima, da je ona velika metafora ustvari

linija manjeg otpora, da se javlja kao višak koji, paradoksalno, osiromašuje značenje serije: očito je postojala kolektivna potreba da se o Slobodanu Miloševiću čuje i vidi nešto izravnije. Možda kroz svjedočanstva njegovih žrtava, kao što tvrdi Tomislav Marković; možda jasnijim izborom između dokumentarizma i fikcije, kao što misli Saša Ilić; možda odgovornijim tretmanom povijesnog konteksta, kao što Dejan Ilić sugerira; u svakom slučaju, ovako ne. I posve je pritom razumljivo zašto taj promašaj pogađa prvenstveno lijeve kritičare u Srbiji, kojima je obračun s Miloševićem daleko važniji, dok njihove hrvatske kolege ostavlja ravnodušnijim.

A postoji, naravno, još jedan razlog zašto ‘Porodica’ djeluje bolje ako je gledamo u Hrvatskoj. Mi smo, naime, svoju seriju o Velikom Vođi već vidjeli: prošle godine hrt je pod naslovom ‘Predsjednik’ prikazao deset epizoda slinave Tuđmanove hagiografije, pažljivo očišćene od najmanjeg problematičnog detalja. Čak i suspregnuto prčkanje po dobro poznatoj odgovornosti za ratne zločine ili veliku pljačku zemlje – kakvo u Srbiji donosi ‘Porodica’ – kod nas je odavno postalo nezamislivo. I zato, rtsova dokufikcija možda jeste žanrovski polovična, ali Hrvatska trenutno nešto slično može zamisliti samo u žanru znanstvene fantastike.

piŠe Boris Postnikov

Društvo ili porodica?Ona ‘porodica’ iz naslova ne odnosi se, naime, isključivo na Slobodana, Miru, Mariju i (odsutnog) Marka, nego se pretvara u mnogo širu društvenu metaforu. Na državnoj radioteleviziji, gdje se odvija važna fikcionalna linija radnje, glavni urednik i politički poslušnik Kostić (Ljubomir Bandović) neprestano ponavlja novinarima kako se moraju ponašati kao ‘jedna velika porodica’, a mlada novinarka Nataša (Isidora Smijonović) – značajan sporedni lik – biva zaposlena zbog sjećanja na njenog oca, nekada velike televizijske figure. Porodični odnosi stvaraju okvir pripovjedne kombinatorike i u dva preostala fikcionalna podzapleta što ih scenarist i režiser Bojan Vuletić upleće u priču. Starija obožavateljica Miloševića (Svetlana Bojković) vodi svoga unuka (Balša Golubović) na demonstracije ispred vile u Užičkoj, gdje simpatizeri bivšeg predsjednika prosvjeduju protiv hapšenja, ali ondje se dječak gubi. Pronaći će ga i vratiti baki srpski izbjeglica iz Knina (Aleksandar Stojković) koji je u ratu zauvijek izgubio sina, zbog čega krivi upravo Miloševićevu politiku: on, opet, maskiran u doktora ulazi u vilu ne bi li spasio kćer (Jana Bjelica) koja tamo radi kao služavka. Snaga i fatalnost obiteljskih veza spajaju sve narativne linije i zato je ključna rečenica ona koju u samoj sredini

Hit ili mit?Ocjena serije ‘Porodica’ o hapšenju Slobodana Miloševića ovisi, po svemu sudeći, o tome gdje ste seriju gledali. Ako ste je gledali u Hrvatskoj, mogla vam se svidjeti. Kritičar

‘Jutarnjeg lista’ Jurica Pavičić proglašava je, recimo, ‘daleko najupečatljivijom tv serijom proizvedenom u bivšoj Jugoslaviji’ i hvali prikaz voždove karizmatične moći. Na portalu Telegram, Dragan Markovina je podjednako oduševljen: usput odbacuje optužbe za moralnu relativizaciju i prešućivanje političkog konteksta, koje su se mogle čuti nakon emitiranja. U Srbiji, očekivano, rasprava je mnogo žešća, a stavovi – kako se to lijepo kaže – podijeljeni. S lijeve, dosljedno antinacionalističke strane medijskog spektra ipak su prilično jasni. Dejan Ilić na Peščaniku poručuje, otprilike, da se o novijoj povijesti Srbije iz ‘Porodice’ može naučiti koliko i o Drugom svjetskom ratu iz serije ‘Allo Allo!’. Na istom portalu, Saša Ilić glavni problem otkriva u kolebanju između dokumentarizma i fikcije, pri čemu

‘’Porodica’ jeste sve to i ništa od toga’: niti događaje vjerno dokumentira, niti ih interpretira. Možda je najradikalniji Tomislav Marković na Al Jazeeri: sama ideja da se o najvećem balkanskom krvniku kaže nešto suvislo tako što ćemo prikazati njega i njegovu porodicu iz temelja je pogrešna, tvrdi, jer ta priča njima etički ne pripada. ‘Istina o Slobodanu Miloševiću’, zaključuje, ‘nije u priči o njegovom hapšenju, već u svedočenjima njegovih žrtava’.

Ukratko: rtsova serija o tri dana što ih je, uoči predaje novim vlastima, Milošević proveo zabarikadiran u beogradskoj vili Mir, gdje su njega, suprugu i kćerku čuvali naoružani sljedbenici i dio vjernih policajaca, možda jest fenomenalno producirana; glumci su svakako izvrsni, pogotovo Boris Isaković u ulozi Slobe i Mirjana Karanović koja igra Mirjanu Marković; režija je odlična, muzika upečatljiva, uvodna špica vrlo atraktivna. Ali svejedno, središnje pitanje ostaje: je li serija o Miloševiću i njegovoj porodici pošten komad dokufikcije ili samo perpetuira laži i mitove? Jedan mogući odgovor bi glasio: serija o Miloševiću i njegovoj porodici uopće nije serija o Miloševiću i njegovoj porodici, ili barem nije samo o njima.

Pošten komad dokufikcije ili nastavak laži? (Foto: Wikimedia)

Izbjeglice iz Krajine (Foto: Arhiva: Vreme)

Franjo Tuđman, zaštićen od kritike (Foto: Mark Reinstein)

Boris Isaković u ulozi Slobodana Miloševića


osim kad im neko stavidva velika kamenana grob

bez tih kamenovaprinuđeni su da prose vodušto može proći na zemlji

ali ne i na nebu.

Ovo su mi sve kazale dvije žene koje su prijateljevale sa Paulom: novinarka Maja Kostić iz Niša, koja je sa Polanskym radila na knjizi dokumenata o posljedicama koje su kasetne nato bombe ostavile po Nišu i Srbiji, i Argentina Gidžić, njegova dugogodišnja asistentica na projektima za zaštitu romske populacije na Kosovu. Njima dvjema se ovdje zahvaljujem. Argentina mi je poslala i nekoliko video snimaka sa sahrane, kao i neke fotografi je. Na jednoj od njih se vidi keramička pločica postavljena uz zvono na vratima i na njoj natpis: Aqui vive un Poeta (Ovdje živi Pjesnik). Natpis na španjolskom na njegovoj kući je trag skoro tridesetogodišnjeg boravka u Španiji, kamo je dospio da ne bi bio uzet u vojsku za američki rat u Vijetnamu.

Kuću, u kojoj je preminuo, Paul Polansky je kupio 2006. U Knez Selo se preselio zato što je odlučio da u Nišu radi na obnovi sinagoge i na čišćenju

jevrejskog groblja Mahala, koje je bilo pretvoreno u smetlište. U tome je uspio. Prije toga je bio na Kosovu. Došao je ondje 1999. na zahtjev unhcra da bude izaslanik Visokog komesarijata za izbjeglice, te posrednik između institucija i romskih zajednica koje su pokušavale da nađu izlaz za preživljavanje u albanskosrpskom ratnom sukobu. Polansky je bio kompetentan za zadatak, jer se od 1991. bavio položajem ciganskih zajednica u Evropi. Te godine se preselio u Češku, u namjeri da istražuje svoje porijeklo po muškoj liniji, međutim našao je i šta nije mislio da će tražiti: u Drugom svjetskom ratu je u mjestu Lety bio osnovan konclogor za Jevreje, a u kojem su, silom prilika, zatočenici bili samo Cigani. Logorom je rukovodio princ Karel Schwarzenberg, otac tadašnjeg ministra vanjskih poslova Češke, gdje je predsjednik bio Vaclav Havel! Polansky saznaje da je taj logor bio pod upravom Čeha, da njemački nacisti nisu bili u njegovim strukturama, a da okrutnost čeških zločinaca nije bila manja od njemačkih. Zid šutnje i negiranja o logoru širili su i službenici predsjednika Havela. Ali se Polansky nije dao: kopajući po arhivima, našao je stotinjak preživjelih. Na mjestu nekadašnjeg logora izgrađena je i još je stajala farma svinja. I tako dalje, godine 1998, objavljuje knjigu usmenih svjedočenja preživjelih zatočenika u knjizi ‘Black Silence’, i knjigu stihova

‘Living Thru It Twice’. Iz tih knjiga se može pojmiti zašto se češka vlada opirala širenju istine o tom sramotnom mjestu. Polansky će se tu profi lirati u neumoljivog borca za zaštitu Cigana, a ta će mu borba donijeti i rezultat, uklanjanje velikog svinjca sa ciganskog holokausta. No sve neće proći baš bez posljedica: Havelova administracija će ga optužiti da je

svojim djelovanjem, člancima i knjigama učinio da Havel ne dobije Nobelovu nagradu! Ironija, koja se može smatrati i božanstvom, čini tako da unhcr, u namjeri da ušutka Polanskog, šalje ovoga iz Češke na Kosovo, gdje je upravo završen rat između Srba i Albanaca. Na Kosovu on otkriva neizrecivu hipokriziju međunarodnih instanci. kfor traži od Polanskoga ne samo da živi među Romima, već i da ih špijunira, bijedno ih tajno optužujući da u svojim izbjegličkim šatorima drže granate i puškomitraljeze. A jadni kosovski Cigani su bili u svojim oskudnim pidžamama, gladni i bosi, dok su njihove napuštene kuće pljačkali razulareni vojnici ovka. Britanski vojnici su se povukli, na njihovo mjesto su došli policajci una, ali se za Cigane nije promijenilo ništa. Novi nadzornici su stali na stranu Albanaca, i

time potvrdili da su Cigani stalne žrtve bilo kojeg etničkog sukoba gdje se zateknu.

Sve što je Polansky učinio i napisao u zaštitu ciganskog svijeta učinilo ga je jako voljenim među Romima, a jako nevoljenim među predstavnicima Ujedinjenih nacija: u izvještajima i stihovima on optužuje predstavnike tzv. međunarodne zajednice za direktnu diskriminaciju romskog stanovništva. O tome je napisao nekoliko zbirki stihova. Na naš jezik je te stihove preveo Vojo Šindolić, najbolja je objavljena u Splitu pod naslovom ‘A gdje je moj život’. Oni koji znaju tu knjigu, znaju i da na njenim koricama ima fotografi ja Ciganina koji stoji opkoračivši bicikl, a licem je okrenut prema fotografu Polanskom: u lijevoj ruci drži neki nakovanj, a kroz žice na zarđalom prtljažniku bicikla vide se sjekira, kramp i neka metalna ploča. Dvije godine po izlasku knjige u Feralu, Paul Polansky je telefonirao Voju Šindoliću i rekao mu da je neutješan, jer je umro čovjek sa slike na koricama Feralove knjige, umro sa samo 48 godina. Sad je umro i njegov fotograf, i ukopan je u groblje u mjestu koje u imenu ima dva nominativa, Knez Selo. ■

MAKSIMIR I MIROGOJ

Sve što je Polansky učinio i napisao

u zaštitu ciganskog svijeta učinilo ga je

jako voljenim među Romima, a jako

nevoljenim među predstavnicima

un-a: u izvješ-tajima i stihovima

on optužuje predstavnike tzv.

međunarodne zajednice

za direktnu diskriminaciju

romskog stanov-ništva. O tome je napisao nekoliko

zbirki stihova

piše Sinan Gudžević

Paul Polansky (1942–2021) Baronissi, Casa della poesia,

marta 2009. Foto: Valentina Confi do

Paul Polanskyiz Knez SelaNekoliko ljudi koje znam, a koji

su znali da sam poznavao američkog pjesnika Paula Polanskog, pitalo me je ovih dana gdje je i kako umro taj pjesnik

koji je u evropskom egzilu bio od 1963. godine. Za njih, i za druge koje to zanima, pišem ovaj tekst. A hoću da se nadam da će ga pročitati i neki od onih kojima sam se obratio (inače književno obrazovani i načitani) misleći da znaju pojedinosti o smrti, a koji nisu imali pojma ni da je živio blizu njih.

Paul Polansky je preminuo u Knez Selu na sjeveroistočnom rubu grada Niša, u svojoj kući, u petak 26. marta, u 8 sati. Nije umro od virusa corona, nije se zarazio, bio je cijepljen, drugu injekciju je primio više od mjesec dana prije smrti. Preminuo je od raka. Bolničke terapije je odbio. U emailu svome prijatelju i prevodiocu Voju Šindoliću od 22. februara piše kako mu se zdravlje pogoršava te kako mu je upravo dijagnosticiran rak prostate, koji se ‘izgleda proširio i na kosti’. Polansky poziva Šindolića da mu zato što prije dođe u posjetu, i javlja mu kako je prošloga ljeta proizveo svoju rakiju od voća i kukuruza, pitku a ne mnogo jaku, te kaže kako je taj postupak sličan pokušaju da se napravi mjesečina. U kući je Polanskog, dok je tri sedmice bio u postelji, njegovala čistačica njegove kuće, koju ondje znaju po nadimku Buba, a imenom je Ljubica Trajković, Romkinja iz Niša. Do dan prije smrti uz Paula su nekoliko dana bili i njegovi sinovi blizanci John i James, prvi je doputovao iz Londona, drugi iz Amerike. Kćeri Kate i Sophie nisu stigle. Majka Paulove djece Dinah, sa kojom se razveo 1991, preminula je u Readingu u Engleskoj, 17. decembra 2016.

Paul Polansky je sahranjen u ponedjeljak, 29. marta, na mjesnom groblju u Knez Selu. Na sahrani je bilo petnaestak ljudi, bilo bi svakako prisustvovalo i više, ali epidemiološka ograničenja učinila su da mnogi ne dođu. Među onima koji su došli na sahranu bio je ambasador Češke u Beogradu, i predstavnici romskih zajednica. Pogrebna povorka je išla za kombijem u kojem je bio lijes, a na čelu povorke je bio čovjek sa smeđom ‘piramidom’, daskom na koju je bila zalijepljena osmrtnica s imenom: Paul Jay Polansky. Pjesnik je ispraćen ‘malo i po ciganskom običaju’: na kovčeg u zemljinom zijevu stavljena je njegova odjeća, obuća i posteljina, te svi lijekovi koje je uzimao i knjige koje su bile na njegovom stoliću dok je bolovao. Kratke govore održali su češki ambasador Tomaš Kuhta, Sani Rifati, aktivista za ljudska prava i predsjednik Glasa Roma, kao i Miradija Gidžić, višegodišnja Paulova prijateljica. Nad otvorenim grobom je pjesnikova saradnica Kristina Petrović pročitala njegovu pjesmu ‘Nadgrobni kamenovi’:

godinu nakon što je umro Šemonjegova žena me zamoli da uzmemiz čiste rijekeu planinidva velika kamenaza grob njenoga muža

prema romskim običajimamrtvi nemaju vode na nebu

26 Sat historije NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1112, petak, 9. travnja 2021.

Documenta predstavila ‘Vodič po Zagrebu u Drugom svjetskom ratu’

piše/foto Nenad Jovanović

ratne godine obilježili holokaust, genocid nad Srbima i Romima te likvidacije Hrvata antifašista i svih koje su ustaše predstavili kao neprijatelje.

— Vodič počinje povijesnim pregledom i sažetim informacijama o odabranim lokacijama koje se mogu posjetiti u istraživanjima grada. Kroz uključivanje izbora pjesama, ulomaka iz romana te autobiografskih i dnevničkih zapisa željeli smo potaknuti na

u Drugom svjetskom ratu. Sažeti opisi povezuju povijesna istraživanja, odabrane ulomke iz književnih djela, dnevnika i osobnih sjećanja. U trenutku kad polako odlazi generacija koja je preživjela vrijeme najgoreg terora u povijesti grada nastojali smo stvoriti što više prostora za riječi i zapise svjedoka vremena i protagoniste povijesnih događanja – naglasila je voditeljica Documente Vesna Teršelič, podsjetivši da su četiri

je za sada dostupan u internetskom izdanju i na više od 140 stranica kroz pet cjelina predočava mlađim generacijama što se u Zagrebu događalo od 1941. do 1945., ali ih i potiče na istraživanje učesnika tih događaja i važnih lokacija. Vodič je ujedno pokušaj suprotstavljanja revizionizmu jer donosi činjenice koje se u školama ne uče.

— Ovim vodičem želimo olakšati upoznavanje nekih ključnih mjesta stradanja i otpora

Simbolički, 6. aprila, na 80. godišnjicu mučkog napada Njemačke i njenih saveznika na Kraljevinu Jugoslaviju, Documenta – centar za suočavanje s prošlošću javnosti je

predstavila publikaciju ‘Zagreb u ratu, otporu, stvaralaštvu i pamćenju. Vodič po Zagrebu u Drugom svjetskom ratu’ čije su autorice Tena Banjeglav i Kristina Dilica, a likovno i grafički ga je oblikovala Alice Straniero. Vodič

Zagrebačka mjesta stradanja i otporaŽelja je Documente da se bori protiv revizionizma i da pruži alat mladima i profesorima, a ovaj će vodič izvući iz zaborava sve zaboravljene pisce i njihova djela, kažu Tena Banjeglav i Kristina Dilica, autorice nedavno predstav ljenog ‘Vodiča po Zagrebu u Drugom svjetskom ratu’

Sudionici prve spomen-šetnje ispred tzv. Džamije

u Zagrebu

27 Sat historije NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1112, petak, 9. travnja 2021.

upoznavanje opusa autora i autorica koji su stvarali u tijeku i nakon Drugog svjetskog rata. U pripremi smo posebno vodili računa o potrebama nastavnika i nastavnica, učenika i učenica osnovnih i srednjih škola, kao i osoba koje rade s mladima. Tragovi nasilja koje su svim ratnim i poslijeratnim naraštajima utisnuli nacisti, fašisti, ustaše i drugi kolaboracionisti još nisu nestali. Zato iznova tražimo načine humanizacije odnosa prema svima stradalima i nećemo stati – dodala je Vesna Teršelič.

Istaknula je da se Documenta od 2010. bavi kulturom sjećanja, kao i da je vodič nastao uz pomoć i u suradnji velikog broja institucija, od američkog veleposlanstva do predstavnika manjinskih organizacija i nevladinog sektora, ali i pojedinaca poput Saše Šimprage koji vodi Virtualni muzej Dotrščinu posvećen aktivnostima u spomenparku na mjestu najvećeg ustaškog stratišta u Zagrebu na kojem su pobijene hiljade Zagrepčana. Osvrnula se i na (ne)spominjanje 6. aprila u Hrvatskoj, odnosno na njegovo svođenje na kratke zapise u smislu ‘dogodilo se na današnji dan’, iako je napad Njemačke i saveznica pokazao surovost ratovanja i bio uvod u četverogodišnje užase na prostorima Jugoslavije.

S njenom ocjenom o genocidu i holokaustu slaže se Alexander Henegar, tajnik ambasade sada u Zagrebu, ističući da vlasti njegove zemlje podržavaju takve načine obrazovanja.

— Moramo štititi žrtve nacističkog i ustaškog progona i moramo se boriti protiv svakog revizionizma i antisemitizma, pogotovo u vrijeme kad se dešavaju najgori oblici kršenja ljudskih prava i diskriminacije. To je rezultat djelovanja i nedjelovanja; današnji revizionizam je jako čest i zato se moramo obrazovati o njemu i spriječiti takve trendove. sad se zalaže za povrat imovine oduzete u holokaustu, sudsko gonjenje odgovornih za to i obrazovanje o holokaustu. Radimo s različitim učesnicima koji se sve glasnije javljaju protiv antisemitizma i netolerancije, uključujući i vođenje učitelja u sadu kroz centre koji čuvaju uspomenu na holokaust. Mi koji nismo doživjeli holokaust moramo poštovati sjećanje na žrtve i boriti se protiv bilo kakvog oblika diskriminacije. Vizualizacija događaja iz Drugog svjetskog rata, kao i vodiči poput ovoga zbog kojih su mnogi, pa i ja, pročitali knjige po kojima će učiti i obrazovati se i tako prenijeti lekciju o holokaustu kako bismo spriječili ponavljanje historije, silno su važni – naglasio je Henegar i podsjetio da i aktualni američki predsjednik Joe Biden govori kako je svoju djecu učio o holokaustu.

T ena Banjeglav, profesorica povijesti i autorica više projekata vezanih uz obrazovanje, ističe da bi vodič, s obzirom na kontinuirani rad na prikupljanju

podataka i nalaženju novih informacija, trebao doživjeti drugo, dopunjeno izdanje, a u planu je osim štampanja i njegov prijevod na engleski, kako bi ga mogli koristiti i zainteresirani stranci.

— Želja je Documente da se bori protiv revizionizma i da pruži alat mladima i profesorima povijesti i građanskog odgoja, kako u nastavi tako i u terenskoj nastavi i drugim situacijama u kojima obrađuju ove teme. Zato i pozivamo sve čitaoce, među kojima i nastavnike, da daju povratne informacije koje bismo mogli uvrstiti – rekla je.

Govoreći o koncepciji i strukturi vodiča, naglasila je uvrštavanje pojmovnika kako bi mladima, upoznajući ih s pojmovima i terminologijom, olakšala njegovo korištenje. Svoje je mjesto dobila i cjelina u kojoj se u historijskom kontekstu govori o prilikama

u Kraljevini Jugoslaviji uoči rata, aprilskom ratu, proglašenju ndh, progonu i genocidu nad Srbima, Židovima i Romima, kao i represalijama nad antifašistima.

— Kako je Zagreb, osim što je bio sjedište ndh, njemačkih i talijanskih jedinica i institucija i osim što je bio grad primjer u kojem su najprije primjenjivane mjere koje su potom primjenjivane i u ostatku države, bio i mjesto jakog otpora, velik prostor dat je i sudjelovanju Zagrepčana u ilegalnom pokretu i u partizanima. Osnovana je široka mreža ćelija, suradnika, podržavatelja i ostalih koja je s vremenom prerasla u glavnog protivnika fašizmu i ustaškoj vlasti u ndh. Zagreb je već na početku rata bio jedno od najjačih antifašističkih uporišta, grad u kojem je broj ilegalaca i antifašista bio jako velik. Završna poglavlja posvećena su izgradnji narodne vlasti, oslobođenju Zagreba i obračunu sa suradnicima okupatora – kazala je Tena Banjeglav.

Kako piše u vodiču, ‘vođeni su i pravosudni postupci protiv narodnih neprijatelja pa se na osnovu raspoloživih presuda zaključuje da je u Hrvatskoj za suradnju s okupatorom osuđeno oko 5200 osoba, od toga oko 1500 na smrt’.

Banjeglav je naglasila da je u vodiču spomenuto 50ak lokacija, od ustaških zatvora,

logora, stratišta i sjedišta ustaških službi, preko mjesta deportacija, zgrada koje su ustaše oduzele svojim vlasnicima, ali i drugih objekata koji imaju mjesto u ratnoj historiji Zagreba i o kojima je bilo relativno najviše podataka. Završna cjelina bavi se književnicima i drugim autorima koji su živjeli u Zagrebu i koji su strijeljani ili odvedeni u logore, odnosno koji su otišli u partizane.

— Kroz cijeli tekst provlače se citati i sjećanja suvremenika, a priložili smo i poveznicu na osobna sjećanja svjedoka. Danas ih mladi ne mogu čuti jer oni ili nisu među nama ili su u poznim godinama. Svaka lokacija koju smo spomenuli ima svoj naziv, današnju adresu, opis i fotografiju, bilo suvremenu, bilo arhivsku ako je riječ o srušenim objektima kao što je sinagoga u Praškoj – rekla je Tena Banjeglav.

Među najveće izazove u svom istraživačkom radu ubraja (ne)dostupnost izvora i postojanje podataka.

— O Židovima postoji više informacija, za razliku od Srba i Roma, što je vidljivo u opsegu teksta. Nastojali smo da osim o stradanjima u Zagrebu obimno pišemo i o onima na području ndh, zbog čega smo spominjali komplekse logora u Jasenovcu i Gospiću. Nismo ulazili u podatke o broju stradalih u Zagrebu, dajući samo procjene, ali skupili smo građu iz puno izvora i početni korak je napravljen, jer mislimo raditi i pripremu za nastavnike – istaknula je.

Potaknuta komentarom Novosti, najavila je da će vodič biti nadopunjen građom o zgradama srpskih organizacija i institucija, od Srpske pravoslavne crkve i

Privrednika do Srpske banke, koje su 1941. ustaše zabranili i oduzeli im imovinu, koja do danas velikim dijelom nije vraćena.

— Prva šetnja koju smo organizirali 27. ožujka imala je velik uspjeh, a njenu trasu i opise lokacija i događanja dali smo na virtualnoj karti. Naredne spomenšetnje organiziramo 10. travnja, s polazištem ispred zgrade Radio Zagreba gdje je tog dana 1941. proglašena ndh, odnosno 8. svibnja na Dan oslobođenja Zagreba, a planirali smo i šetnju 19. lipnja

jer je zbog protuepidemijskih mjera kapacitet od 25 sudionika popunjen – najavila je Tena Banjeglav.

Profesorica hrvatskog jezika i aktivistkinja Kristina Dilica, autorica dijela vodiča koji govori o pjesnicima i književnicima koji su se u svom opusu bavili i ratnim godinama u Zagrebu, ističe da je povijest mozaik događaja.

— Želimo li njegovati kulturu sjećanja, na raspolaganju imamo sjećanja preživjelih i one koji su pisali o tim događajima u književnim djelima, želeći prenijeti svoje antiratne poruke. U ovim desetljećima revizionizma u zaborav su namjerno pali mnogi književnici, a one koji su krucijalni za hrvatsku književnost i baš ih nisu mogli izbjeći ostavili su u kurikulumu, ali uz neka njihova djela koja se ne tiču rata. Ovaj će vodič izvući iz zaborava sve takve zaboravljene pisce i njihova djela, jer se mladima mora dati cjelovita slika kako bi se stravični niz događaja bolje i detaljnije predstavio – rekla je za Novosti Kristina Dilica.

Vodič donosi i kratke biografije pisaca i umjetnika i drugih osoba povezanih sa Zagrebom s naglaskom na njihovu antifašističku borbu, bilo u obliku pjesme ili ulomka iz priče, romana ili zapisa.

— Najteže mi je bilo odabrati ulomak koji bih uvrstila u vodič, a koji bi na najupečatljiviji način prikazao stvaralaštvo dotičnog autora ili autorice. Osim toga, postavilo se i pitanje koliko su nečija djela dostupna. Tako sam pjesmu Ine JunBroda našla zahvaljujući tome što je majka jedna moje učenice radila u Sveučilišnoj biblioteci, gdje je ta pjesma pohranjena, pa sam je mogla dobiti na uvid uz sve mjere opreza – govori nam Kristina Dilica.

Za sada su među autorima još Vjekoslav Afrić, Božena Begović, Diana Budisavljević, August Cesarec, Ivan Dončević, Josip Horvat, Joža Horvat, Ilija Jakovljević, Marija Jurić Zagorka, Ivan Goran Kovačić, Miroslav Krleža, Anđelka Martić, Vladimir Nazor, Slava Ogrizović, Vesna Parun, Viktor Rosenzweig i Ivan Šibl.

— Sada s nestrpljenjem očekujemo nove udžbenike hrvatskog i povijesti za osmi razred osnovne i četvrti razred srednje škole. Imamo najave da će neki udžbenici ispravljati i popravljati sadašnje stanje, ali da neki i neće, pa će se sve svoditi na inicijativu nastavnika i profesora. Tu Ministarstvo obrazovanja može mnogo učiniti, od usvajanja kurikuluma, ali i do uredbe kojom se učenicima omogućava odlazak na terensku nastavu u Jasenovac, što nastavnici mogu imati kao argument u slučaju protivljenja nekih roditelja – naglašava Dilica. ■

Tragovi nasilja koje su svim ratnim i poslijeratnim naraštajima utisnuli nacisti, fašisti, ustaše i drugi kolaboracionisti još nisu nestali – istaknula je Vesna Teršelič

Slavica Kanić Detelić: Vidjela sam kako su ljudi proganjaniVodič je protkan ulomcima iz sjećanja pojedinih suvremenika, a navode se i poveznice na njihove integralne izjave. Jedno od njih je ono Slavice Kanić Detelić koja je u Zagreb došla 1938. iz Male Mlake kako bi kao dvanaestogo-dišnjakinja učila šivati i čuvala djecu. Kako kaže, veselo je dočekala Nijemce po ulasku u grad, ali se vrlo brzo razočarala jer je shvatila kako ustaški sustav funkcionira. ‘Na kraju krajeva, tako sam vidjela i imala prilike vidjeti kako su ljudi proganjani, kako ta sloboda, to nešto, da to ne postoji. Da su ustaše tu glavni.’ Naglašava da su njene tete koje su radile u tvornici Elka ‘bile strašno nesretne jer su kolege koji su bili Srbi odvlačili i oduzimali im imovinu’. Go-vori i o familiji Gavranović iz ulice Šandora Brešćenskoga 5 u Zagrebu, kod koje je u to vrijeme čuvala djecu te o trenutku kada je shvatila da u svom stanu kriju ljude od progona. Govori i o drugim stradanjima i o tome kako se uključila u ilegalni pokret.O prvim danima ndh govori i Vera Winter. ‘Ja sam bila prisutna i moram priznati da sam se ja tada opredijelila za... Ne tada! Ali malo iza, kada sam vidjela kako su po Zagrebu hapsili Jevreje, a u mojoj sredini je bilo nekoli-ko tih obitelji Jevreja. Kako su postupali u tim noćnim racijama, kada je u kuću došao nekakav... Mi smo sve zvali gestapovci, makar su bili i Hrvati.’ U vodiču se naglašava i kako je zagrebačka omladina pokazala solidarnost i bez direktnog organiziranja komunista, kad su krajem maja 1941. ustaše na stadionu u Maksimiru pokušali javno podijeliti zagrebačke srednjoškolce prema nacionalnoj osnovi i pozvali ih da se odvoje od Srba i Židova. Nakon prvotne zbunjenosti, gotovo svi su spontano prešli na stranu stadiona gdje su bili Srbi i Židovi i tako se s njima solidarizirali. S vremenom su se ustanku na koji je pozvala kpj sve više pridruživali ljudi različitih političkih uvjerenja koji su se željeli suprotstaviti teroru, ističe se u vodiču.

28 razgovor NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1112, petak, 9. travnja 2021.

N aš sugovornik Darko Nikolovski angažman je započeo kao reper aktivan u nizu grupa, a djelovao je i u dj i producentskom kolektivu

Radyoyo. U politici je aktivan više od desetljeća, svojedobno je bio i član stranke Zares. Uglazbio je poeziju poznatog slovenskog pjesnika i partizana Karla Destovnika Kajuha, režirao fi lm ‘Stari pisker’, a povod ovome razgovoru je društvena igra ‘Postani partizan’ koju je osmislio i koja je u Sloveniji postala hit. Danas je prvenstveno angažiran u protestima protiv vlade Janeza Janše.

Otkud ideja da napravite društvenu igru ‘Postani partizan’, koja je naišla na sjajan odaziv publike. Koliko nam je poznato, prva verzija je rasprodana, a pripremate i novi projekt?Igra je nastala kao odgovor na rast fašizma u svijetu. Negdje sam pročitao da se fašizam liječi čitanjem, pa sam shvatio da je znanje stvarno jedina stvar koja može da pobijedi to čudovište. I tako sam putujući vozom, vraćajući se iz Beograda gdje sam imao nastup s partizanskim horom ‘Pinko Tomažič’ iz Trsta, smislio cijelu priču. Kad sam došao kući, sjeo sam za stol i počeo s radom. Za tri mjeseca je cijela igra bila završena i dizajnirana. Prva verzija je sad rasprodana i primili smo hrpu pozitivnih komentara, pa smo zato odlučili ponuditi igru i na inozemnom tržištu. Tako ćemo 27. aprila, na dan kad u Sloveniji slavimo 80. godišnjicu Osvobodilne fronte, okušati sreću i na Kickstarteru, internetskoj stranici koja podržava mlade poduzetnike u ostvarivanju njihovih ideja. U zamjenu za donaciju naručitelj dobiva igru, ali samo ako se prikupi dovoljno sredstava. Ako projekt ne uspije skupiti dovoljno donacija, onda se svima koji su donirali novac vraća na račun.

U igri je moguće završiti više od 150 mi-sija, a da bi se prošlo partizansku školu potrebno je odgovoriti na čak 200 pitanja. Kome je igra namijenjena, odraslima ili mladima, znalcima ili neznalicama?

Igra je namijenjena svima. Kao prvo, vrlo je jednostavna za igranje i veoma je dinamična. Nadgradnja ove verzije jest da je svaka kartica opremljena svojim qr kodom. Ako igrači koriste pametni telefon, dobiju više od priče s kartice, mogućnost prijevoda na engleski, talijanski, njemački ili hrvatski jezik, kao i slike partizana iz slovenskih muzeja ili koje su poslali pojedinci, potom su tu i video naređenja u kojima dobivaju dodatne misije za dodatne bodove. Pitanja u partizanskoj školi znaju biti i teška, ali igrač ima opciju da zaokruži a, b ili c, pa to pomaže da se lakše dođe do bodova. Inače, zlatno pravilo glasi: smjer igre je ulijevo jer je ljevica nositelj napretka i razvoja. Zato pitanja iz ‘Partizanske škole’ čita suigrač slijeva, a ulogu okupatora preuzima igrač zdesna.

Bili ste aktivni i u nedavnim protestima protiv Janšine vlade. Za mnoge su takav de-mokratski defi cit i jačanje krajnje desnice u Sloveniji još donedavno bili nezamislivi...Pa ako je vama nezamislivo, kako mislite da je tek nama? Znate li vi da je u Sloveniji

zabranjeno da se protestira protiv vlade? Zabranjeno je ustavno pravo na izražavanje mišljenja! Mislim da je samo pitanje vremena kad će ova vlada pasti i s njom će nestati i neke od političkih stranaka koje su je podržale. Ali bojim se da je problem našeg društva politička nepismenost. Bertolt Brecht je davno govorio da je od svih vrsta nepismenosti najgora politička nepismenost. Kako on kaže: ‘Politički nepismena osoba ne čuje, ne govori, ne sudjeluje u političkim dešavanjima. Ona ne zna da troškovi života, cijena graha, ribe, brašna, stanarine, cipela, lijekova, zavise o političkim odlukama. Politički nepismena osoba je tako glupa da je ponosna i busa se u prsa govoreći kako mrzi politiku. Taj imbecil ne zna da se iz njegovog političkog neznanja rađa prostitucija, napuštena djeca, i najgori od svih lopova: loši političari, korumpirani i potkupljeni od strane lokalnih i multinacionalnih kompanija.’ U tome ja vidim razlog za uspjeh populizma u politici. Bojim se da se u ovoj situaciji nijedna stranka nije dokazala u očima ljudi. Janša je donedavno u parlamentu imao većinu i nisu ni mogli da nešto promijene. Tračak nade

se pojavio kad su sklopili koaliciju kul, ali i taj je pokus bio neuspješan pošto nisu imali dovoljno glasova u parlamentu. Ali barem postoji tračak nade, u smislu da postoji mogućnost suradnje u budućnosti.

S obzirom na to da je riječ o slovenskom partizanskom pokretu, očekujete li da će igra biti popularna i u drugim republi-kama nekadašnje Jugoslavije, jer upravo kroz igru ističete jugoslavenski karak-ter?Karel Destovnik Kajuh, slovenski pjesnik i narodni heroj, napisao je: ‘Ova pjesma nije moja pjesma, to je krik svih nas!’ Tako je i s partizanima. Oni su jednostavno – naši. Ova priča se dešava u Sloveniji, najsjevernijem dijelu Jugoslavije i morate razumjeti da sam prvenstveno želio educirati slovensku mladež o dostignućima noba. Ali je zanimljivost da se jedna od naših kombinacija koju igrač mora pogoditi bacajući kocke zove

‘Trakatrak’, po refrenu pjesme Vladimira Nazora ‘Mitraljeza’. Zato bih apelirao na drugove i drugarice koje zanima ova igra da se pretplate na obavijesti na našoj internetskoj stranici ‘Postani partizan’. U međuvremenu sam počeo raditi na novoj igri ‘Postani partizan Jugoslavije’ i u kontaktu sam s ljudima iz svih republika koji poznaju povijest noba kako bismo tu priču napisali zajedno. Bilo bi mnogo lakše znati da i za Sloveniju imam podršku od drugova i drugarica, to bi mi mnogo značilo.

Snimili ste fi lm ‘Stari pisker’ i glumite još u nekim niskobudžetnim partizanskim fi lmovima, no u javnosti ste prije svega poznati kao hip-hop autor. Snimate li i u vrijeme pandemije i planirate li uskoro neka nova izdan ja?Poslije dugo vremena nedavno sam snimio pjesmu ‘Operacija Juriš’ zajedno s Jadrankom Juras. To je bio moj odgovor na Janšinu vladu i nečasno djelovanje policije i vojske. Ali nemam neku namjeru baviti se i dalje glazbom. Više me vuče bavljenje fi lmom i pravljenje društvenih igara. ■

Darko Nikolovski Partizani su jednos tavno – našiIgrom ‘Postani partizan’ želio sam educirati slovensku mladež o dostignućima noba. Počeo sam raditi i na novoj, ‘Postani partizan Jugoslavije’, i u kontaktu sam s ljudima iz svih republika koji poznaju povijest noba kako bismo tu priču napisali zajedno

Reper, režiser i aktivist, autor društvene igre ‘Postani partizan’

razgovarao Davor Konjikušić


inače fanatični ljubitelji istine – lagali. Bivši vojni sudac bira društvo, ne sjeda za isti stol s ‘kontroverznim biznismenima’, uvažava činjenice i argumente, a nije vezan ni uz koju stranku. Monitore nevladinih organizacija redovito pripušta na suđenja. Ljudi moji, pa je li to moguće?! Predsjednika vksa bira Državno sudbeno vijeće. Je li se ono uplašilo atmosfere koja je nastala nakon debakla hdzove akcije Sessa ili je prevagnuo profesionalni stav, još ne znamo, no riječ je o dobrom izboru. Visoki kazneni sud ujednačavat će pravnu praksu, rješavati žalbe sa županijskih sudova itd. pa je očito riječ o ustanovi koja će imati golem utjecaj na stanje zakonitosti u Hrvatskoj. Kako to da nije izabran do jučer siguran favorit, Ivan Turudić? Nema odgovora na to pitanje.

N1 Newsroom, 31. ožujka, 16:00Možda će ga dati Krunislav Olujić, nekadašnji glavni državni odvjetnik i bivši predsjednik Vrhovnog suda, hodajuća enciklopedija judikature. ‘Bojim se jedne bolne spoznaje da je izbor suca Horvatovića možda više rezultat poncijepilatovskog ponašanja svih članova dsva koji su pokušali umiriti sebe i svoju savjest odbijanjem suca Turudića. Očito su cijena i ulog bili preveliki da bi se članovi dsva izložili.’ Olujić je na N1 dao i širu sliku stanja u hrvatskom pravosuđu zadnjih tjedana. Predsjednik Vrhovnog suda, rekao je, mora biti nestranačka osoba, dok je Đuro Sessa prepoznat kao favorit hdza. ‘Prije toga kandidat Kolinde GrabarKitarović je bio hdzov sudac Turudić, ali je iz poznatih razloga odstupio od kandidature pa je došao gospodin Đuro Sessa. Danas vidimo da je Turudić propao i na izboru za predsjednika Visokog kaznenog suda, što pokazuje da su situaciju u hrvatskom pravosuđu nakon Mamićevih istupa počeli provjetravati neki novi vjetrovi’, kazao je Olujić.

Alojzije Viktor Stepinac, hrt, 2. travnja, 23:19Stepinac je teško pitanje, a očitovanje o njemu u začudno dobrom i za standarde

Porodica, rts, 29. ožujka – 2. travnja, 20:50

To smo čekali, to zazivali – sat anatomije, hrabar i pošten, nemitološki pogled u prošlost! Aktualna, izvrsna petodijelna tv serija

‘Porodica’ (scenarij i režija Bojan Vuletić, emitirana od 29. marta do 2. aprila na prvom programu državne televizije rts) prati posljednjih 48 sati zajedničkog života obitelji Milošević, sve do trenutka Slobodanova hapšenja i izručenja Hagu. Miloševići žive u raskošnoj Titovoj vili ‘Mir’ na Dedinju, u svom svijetu, okruženi fanaticima iz spsa

i jula. Boris Isaković kao Sloba glumi i izgleda tako da ga je katkad teško razlikovati od originala; Mirjana Karanović u ulozi kičaste, histerične, manične Lady Macbeth je briljantna – suzdržanom glumom dočarala je ludilo Miloševićeve žene na način kakav smo kod nas rijetko kad imali priliku vidjeti. Uliks Fehmiu solidan je u ulozi Zorana Đinđića, dok je Vuk Kostić sjajno portretirao Milorada Ulemeka Legiju kao hrpu mišića bez previše mozga, nasađenih na vizualno impresivnu, ali slabu kičmu. Radovan Vujović odlično je skinuo Bebu Popovića. ‘Porodica’ nije ostrašćena serija, ona hladnom faktografi jom pokazuje ono što je bilo onako kako je bilo. Skoro bi se moglo reći da je riječ o dokumentarcu, premda su neki likovi i situacije izmaštani. ‘To je priča o početku kraja jedne porodice, jedne zemlje i jedne epohe’, rekao je Vuletić. ‹Posljednji zajednički trenuci koje će ova porodica doživjeti na slobodi i trenutak opsade njihove kuće predstavljaju metaforu i tragediju ne samo njih samih, već i cijele zemlje i naroda.’ Obavezno pogledati.

Vijesti, hrt, 31. ožujka, 15:00Važan hrvatski sud, Visoki kazneni, dobio je čelnika koji se drži zakona kao pijan plota i to je datum u našem pravosuđu. Željko Horvatović spada u red ne tako brojnih sudaca, poput Ike Šarić ili Radovana Dobronića, koji uistinu predstavljaju svijetle primjere profesije. Osudio je Branimira Glavaša i u presudi napisao da su Šeks i Kramarić –

hrvatske dokumentaristike neuobičajeno širokopojasnom fi lmu NevenMihaela Dianeževića dobila je šarolika skupina sugovornika. U fi lmu smo čuli mišljenja Hrvoja Klasića, Marija Jareba, episkopa Jovana, patrijarha Porfirija, biskupa Antuna Škvorčevića, nadbiskupa zagrebačkog Josipa Bozanića, postulatora kauze Jurja Batelje i niza drugih sugovornika. U fi lmu su naznačene skoro sve ključne točke blaženikove biografi je, od činjenice da je bio solunski dobrovoljac i kraljev ofi cir (nota bene, Josip Broz Tito u Rusiji se 1918. odbio priključiti jugoslavenskoj vojsci u nastajanju jer nije želio položiti zakletvu srpskom kralju!) do pozicije vojnog vikara ndh, oko čega se prošlih godina uskovi

tlalo dosta regionalne polemičke prašine. Detaljno su opisani i poduhvati spašavanja života ljudi i djece, iskazane dvojbe je li mogao učiniti više, osvijetljeni različiti kutovi onoga što se kolokvijalno zove ‘pokrštavanjem’, opisan njegov odnos prema Paveliću, citirane njegove propovijedi, kao i dopisi vladi (zalagao se da se logoraše u Jasenovac ne prevozi u stočnim vagonima nego nekako humanije). U fi lmu se bez ograda navodi kako je u Jasenovcu ubijeno 80.000 ljudi. Vjerski fanatik, katolik non plus ultra, prema ovome što smo vidjeli nije bio zločinac, bio je neka vrsta Vlade Košića u svom vremenu, pomagao je puno, a je li bio svetac, neka odluče u nadležnoj jurisdikciji, što bismo se mi u to pačali. Inače, sa srpske strane bilo bi korektno zapitati se što su srpski klerici, od patrijarha naniže, rekli i učinili u svoje vrijeme i u svom kontekstu, od Srebrenice do Vukovara, jer tako kaže Isus, treba najprije vidjeti balvane u svom oku pa onda s te kote procjenjivati dosege pokojnika. Čini se da bi oštrina osuda bila nešto manja.

Ovakav, korektan, svestran dokumentarac na Prvom programu hrta veliko je iznenađenje pa bismo pohvalili urednike koji su ga pustili u program kad ne bismo pošli od pretpostavke da su od fi lma vidjeli samo naslov i iz njega zaključili da se radi o nekoj uobičajenoj glorifi katorskoj bozi. Zato, uvjetna pohvala. ■

TV RAŠETANJE Ljubav i Sloba

Izvrsna tv serija ‘Porodica’ prati

posljednjih 48 sati zajedničkog života

obitelji Milošević – hladnom

faktografi jom pokazuje ono što je

bilo onako kako je bilo. ‘To je priča o početku kraja jedne porodice,

jedne zemlje i jedne epohe’,

rekao je redatelj Bojan Vuletić

Piše Boris Rašeta

Boris Isaković kao Slobodan Milošević i Mirjana Karanović kao kičasta Mirjana Marković

(Foto: rts)

30 kritike NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1112, petak, 9. travnja 2021.

Film se jako oslanja na sugestiju povišene

duhovnosti

piše Damir Radić

N akon dva prethodna filma s vrlo mladim protagonistima, krasnog debija ‘Pjesme koje me je moj brat učio’ (2015.) i

‘Jahača’ (2017.), Chloé Zhao u svojem trećem dugometražnom igranom ostvarenju, prošlogodišnjoj ‘Zemlji nomada’, u središte stavlja ljude treće životne dobi. Produkcija je i dalje nezavisna, poetika iznova realističkonaturalističkodokumentaristička s lirskim tonovima i trenucima mudrosti, radnja je ponovno smještena na američki zapad, samo je sve podignutu na višu razinu, s većim zamahom, a prvi put Zhao na poziciji glavnih glumaca umjesto naturščika ima ne samo profesionalce, nego velika glumačka imena – Frances McDormand i Davida Strathairna, iako ni ovdje neće odustati od neprofesionalaca pa će tako nomadski guru Bob Wells glumiti samog sebe, kao i nomatkinja Swankie. I dok su prva dva filma igrala u sporednim programima festivala u Cannesu, treći je otišao mnogo dalje – osvojio je Zlatnog lava u Veneciji, Zlatne globuse za najbolji dramski film i filmsku režiju te je nominiran za Oscara u kategorijama najboljeg filma, režije, scenarističke adaptacije, glavne glumice, fotografije i montaže. Zanimljivo je pritom kako je te paradigmatske americana filmove autorski osmislila i ostvarila rođena Kineskinja koja je u Ameriku došla kao srednjoškolka, a onda tamo završila i čuvenu umjetničku školu Tisch Njujorškog sveučilišta.

Već u prvijencu ‘Pjesme koje me je moj brat učio’ može se uočiti diskretan utjecaj Terrencea Malicka (i Andree Arnold) na Chloé Zhao, a u ‘Zemlji nomada’ malickovski new age element znatno je izraženiji. Adaptirajući nefikcijsku knjigu Jessice Bruder o fenomenu starijih ljudi koji su nakon zadnje velike ekonomske krize postali kamperski nomadi te putuju Amerikom ne želeći se više vezati uz stalne poslove i statične domove, Zhao je kao i u prethodnim filmovima povezala osobno i društveno u stanju krize. No sad je osobno, zbog starijih likova, izravno

usmjereno i na približavanje smrti, pa je otpor prema društvenoekonomskom ‘teroru dolara’, tj. generalno kapitalizma, u izravnoj sponi s metafizičkim slojem egzistencije. Iako takva direktna i snažna veza kod Malicka nije prisutna, (meditativno)metafizički sloj ‘Zemlje nomada’ prilično nalikuje Malicku, pa će tako kroz film biti prosuto niz scena u kojima junakinja Fern, često u kontrasvjetlu, usred prirode gleda u daljinu, ili njezin kombi na cesti usred ničega prati sjetna glazba, a tu su i najmanje dvije istaknute scene mudrosnog verbaliziranja. Uopće, film se jako oslanja na sugestiju povišene duhovnosti i pomalo, kao i Malickovi radovi, upada u manirizam, dok njegov društvenokritički sloj sadrži i možda nenamjernu ironiju – da, diktat profita i kapitalizma je loš, ali u kojoj bi si drugoj zemlji osim u kapitalističkoj Americi ljudi treće životne dobi mogli dopustiti luksuz (ili ‘luksuz’) da putuju prostranstvima ne mareći za stalno zaposlenje kao izvor prihoda, jer znaju da će prije ili poslije naći kakavtakav jednokratni angažman ili sezonski posao koji će im donijeti dovoljno prihoda da se prepuste slobodarskom lutanju do sljedeće nadnice?

‘Zemlja nomada’ nesumnjivo je vrijedno ostvarenje kompetentne izvedbe u odabranom poetičkom modelu, što se od autorice s obzirom na njezin dosadašnji rad i očekivalo, Frances McDormand pružila je očekivano odličnu ulogu, nekoliko izražajnih epizodista na putu njezina lika fin su začin, glazba Ludovica Einaudija, pogotovo najsjetnija tema, također zaslužuje posebno isticanje, ali opći dojam ipak ne upućuje na to da je riječ o vrhunskom filmu. Zamjetna je autorska usmjerenost na stvaranje djela koje će uvjerljivo konkurirati za najveće nagrade i s tim u vezi pristajanje na stanovitu recepturu, odnosno dojam je da su prethodni filmovi Chloé Zhao bili iskreniji. ■

Lutanje za nadnicom‘Teror dolara’ isprepleće se sa sudbinama ljudi treće životne dobi

Zemlja nomada (r: Chloé Zhao) (2020.)

Peter Handke: Nesreća bez želja (s njemačkog preveo Boris Perić, Fraktura, Zaprešić, 2021.)

U prijevodu Borisa Perića tekst dobiva nove nijanse

piše Dragan Jurak

N ajhandkeovskija rečenica pripovijetke ‘Nesreća bez želja’ (1972.) prepisana je iz rubrike ‘razno’ nedjeljnog izdanja koruških ‘Narodnih no

vina’: ‘U noći na subotu jedna je pedesetjednogodišnja domaćica iz mjesta A. (općina G.) počinila samoubojstvo, uzevši prekomjernu dozu tableta za spavanje.’ Hladna novinska činjeničnost, na granici uredničke bizarnosti i apsurda, odnosila se na majku Petera Handkea. Vijest Handke nije saznao iz novina. O majčinoj smrti obaviješten je najvjerojatnije telefonskim pozivom iz Austrije. Istodobno, prema Frankfurtu putovalo je i preporučeno (’žurno’) pismo s prijepisom oporuke, koje je majka poslala nekoliko sati prije samoubojstva.

To su komunikacijske koordinate jednog od najznačajnijih poslijeratnih književnih tekstova, koji je uoči pedesetogodišnjice objavljivanja uz prijevod na srpskom od sada dostupan i u hrvatskom prijevodu. Handkeova ljubav prema majci slovenskog podrijetla preko Jugoslavije vodila je i prema ljubavi za Miloševića i notornoj

‘pravdi za Srbiju’. Ali pripovijetka o majci i Handkeu prevažna je knjiga; o Miloševiću i Handkeu ovom smo prilikom rekli i više nego što je potrebno.

Primivši vijesti o majčinoj smrti, Handke je doletio iz Njemačke u Austriju. Uronjen u umornu, bezličnu ugodu avionskog leta u sebi ponavlja iste misli. To je znači, to. To je znači, to. ‘vrlo dobro.’ ‘vrlo dobro.’ Tijekom čitava leta ‘izvan sebe’ je od ponosa što je majka svoje kronične glavobolje okončala samoubojstvom. Sljedećih tjedana o majčinom životu piše ‘bezželjnu nesreću’, a potom objavljuje i ‘Strah golmana pred jedanaestercem’. Godine 2019. bit će

mu dodijeljena i Nobelova nagrada, između ostalog i za ta djela.

Majka je samoubojstvo počinila u 51. godini života. U Klagenfurtu je kupila sto tableta za spavanje; iako toga dana nije padala kiša, kupila je i jedan crveni kišobran, koji će se Handkea dojmiti kao ‘lijep’. Tako nakon novinske vijesti iz rubrike ‘razno’ i sama majka ispisuje handkeovsku priču. Ako je Handke igdje bio duboko u svojoj literaturi, onda je to ovdje, u ovoj priči koja kao da se ispisala izvan njega, kroz njega. Došavši kući, majka je navukla gaćice za menstruaciju, stavila uložak, na to još par gaćica, legla na leđa i prekrižila ruke. Sutradan će tridesetogodišnji Handke promatrati majčino mrtvo tijelo: uspoređujući ruke na njezinim prsima s jednom udaljenom fiksnom točkom, da vidi ne diše li ona ipak još.

Tu smo već jako blizu kraja teksta, koji u prijevodu Borisa Perića dobiva nove nijanse: počevši od samog kriptičnog naslova (u srpskom prijevodu ‘Užas praznine’, engleskom ‘A Sorrow Beyond Dreams’). Povezano s naslovom, Handke o majci piše: ‘Rijetko kad bi bila bez želja, a da razlog tome na neki način bude sreća; najčešće ne bi imala želja, a pritom bi bila i pomalo nesretna.’ Sam njemački naslov ‘Wunschloses Unglück’ pomalo je drugačiji, a Perić ga hrabro otključava kao ‘Nesreću bez želja’. I eto nas u novoj prostoriji Handkeova teksta. Sa željom za još kojim prijevodom i novim nijansama. Jer o takvoj se pripovijetci radi: svaki prijevod otvara novu dimenziju rečenica, teksta, svako čitanje je novo i neponovljivo čitateljsko iskustvo. ■

Posveta majciU tjednima nakon majčina samoubojstva Handke ispisuje priču o njezinu životu

31 kultura NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1112, petak, 9. travnja 2021.

Dry Cleaning: New Long Leg (4ad, 2021.)

Mladi londonski bend Dry Cleaning često se uspoređuje sa škotskim bendom Life Without Buildings čiji jedini album ‘Any Other

City’ iz 2001. uživa trajni kultni status. Oba benda sviraju unutar vrlo specifi čne i strogo određene minimalističke forme. Sarkastična

‘suha’ spoken word izvedba vokalistice koja

nije glazbenica ide preko instrumentalne podloge koja vuče iz nasljeđa art rocka, postpunka i još koječeg. U oba slučaju u pitanju je tako efektna mješavina da je teško ne zapitati se zašto više bendova ne koristi sličnu formulu. Dok se sluša ‘New Long Leg’, odgovor se nameće sam po sebi. Balans navedenih elemenata tako je delikatan da ga nije lako održati, kao ni postići da zvuči zanimljivo tokom 45 minuta koliko traje prosječni album. Fokus ‘New Long Lenga’ je fenomenalna Florence Shaw čiji distancirani, pasivni vokalni pristup prolazi kroz pjesme poput noža kroz maslac. Shaw kombinira apsurdističke komentare svakodnevice s natruhama čvršćeg narativnog pristupa, a bend uspijeva unijeti dovoljno dinamike u instrumentale, pa njene opservacije unatoč namjernom tonu rezigniranog tv komentatora zvuče životno i moćno. Sa svim svojim posebnostima, ‘New Long Leg’ zvuči kao album unaprijed osuđen na kultni status, a na ruku mu ide i vrlo živo stanje britanske postpunk scene, kao i jedinstveni status koji zauzima unutar nje.

Goat Girl: On All Fours

(Rough Trade, 2021.)

Jedna od velikih prednosti recentnog vala postpunka u odnosu na onaj prvi revival s početka nultih jest što bendovi vuku utjecaje iz puno šireg kruga bendova. Drugi album

londonskih Goat Girl odličan je primjer takve prakse. U vokalnim harmonijama mogu se prepoznati utjecaji i The Slits i Sleater Kinney, no ispod toga su nepredvidljivi instrumentali koji se referiraju i na afrobeat, krautrock i neku specifi čnu sunčanu verziju synth popa. S trinaest pjesama u skoro sat vremena, ovaj album je ambiciozan iskorak u odnosu na kompaktni, energični debi iz 2018. Monotoniju izbjegava proširivanjem glazbenih motiva na značajan niz nezapadnih utjecaja, od zvukova pustinjskog rocka do afrobeata. Na momente taj pristup može

Prvi regionalni online fi lmski festival odr-žat će se od 9. do 17. travnja, a nastao je u sklopu Mreže festivala Jadranske regije. Po čemu se on izdvaja u odnosu na druge festivale toga tipa?Ovaj festival je tek uvod u zajedničku suradnju između četiri festivala: Sarajevo Film Festivala, Zagreb Film Festivala, Festivala autorskog fi lma iz Beograda i Filmskog festivala u Herceg Novom u Crnoj Gori, koji su se i zvanično udružili u mrežu koju ste spomenuli. Svi festivali će nastaviti normalno sa svojim aktivnostima, ali ćemo dio festivalskih programa i aktivnosti međusobno dijeliti. Ovo proljetno devetodnevno izdanje je naše predstavljanje javnosti; održava se online na ondemand.kinomeetingpoint.ba, predstavlja aktualnu produkciju svakog od festivala i osmislili smo ga u želji da koliko je god to moguće olakšamo pandemijsko vrijeme našoj publici, dok čeka normalna festivalska izdanja, za koja se nadamo da će se održati uživo.

Kakva je estetska koncepcija ovog regio-nalnog festivala?Velik broj fi lmova u zadnja dva i pol mjeseca pogledao je po jedan predstavnik svakog festivala. Za Zagreb Film Festival to je radila producentica i jedna od selektorica, Lana Matić. Trebalo je usuglasiti koje fi lmove odabrati s obzirom na specifi čnosti svakog festivala. Svi su na kraju odabrani konsenzusom.

Što treba pogledati i koji su favoriti fe-stivala?Teško mi je izdvojiti pojedine naslove, ali svakako ne bi trebalo propustiti ‘Novi poredak’ Michela Franca, redatelja koji je za njega lani osvojio Srebrnog lava u Veneciji, a naša ga publika pamti još od 2012., kada smo na zffu prikazivali njegov fi lm ‘After Lucia’. Također bih spomenuo i fi lm ‘Smrt fi lma, a i mog oca’ redatelja Danija Rosenberga, koji je bio u programu prošlogodišnjeg festivala u Cannesu.

Uz sijaset novijih fi lmova, u festivalski program su uvršteni i jugoslavenski fi lm-ski klasici. Zašto?Zato što na taj način želimo podsjetiti gledatelje na fi lmsko blago regije. Ususret ovom našem proljetnom izdanju spomenuo bih

‘Miris poljskog cveća’ iz 1977. godine, fi lm koji je nagrađen u Cannesu i Puli, a prema scenariju hrvatskog redatelja i našeg prijatelja Rajka Grlića režirao ga je Srđan Điđa Karanović.

S obzirom na to da je ovo online festival, jeste li predvidjeli i razgovore s publi-kom, kritičarske okrugle stolove i slične popratne programe? Hoće li biti nagrada i kako ćete vrednovati uspjeh festivala?Uz velik dio fi lmova bit će organizirani i razgovori s autorima. Nagrada za sada nema, ali planiramo sve to proširivati u budućnosti. Festival ćemo na kraju vrednovati prema broju gledatelja u zemljama u kojima se fi lmovi mogu vidjeti.

■ Bojan Munjin

Boris T. Matić Nastojimo publici olakšati pandemijsko vrijeme

KVADRATŠefovi šest riječkih kulturnih institu-cija, među njima i ravnateljica Mu- zeja moderne i suvremene umjet-nosti Branka Benčić, otvore-nim pismom bune se protiv odluke Stožera civilne zaštite da obustavi kulturno-umjet-ničke programe, dozvoljavajući istodobno okuplja-nja u vjerskim objektima, rad kafi ća, šoping centara... ■ B. P.

podsjetiti na zvukovnu paletu kojoj je sklona nešto starija generacija britanskih alternativnih rock bendova poput Foals ili Django Django, no kombinacija vokalnih harmonija, ritmičke raznolikosti i besprijekornih, vrlo svijetlih sintesajzera nudi dovoljno šarenu zvučnu sliku da vas drži zainteresiranima za njihovu spretno izvedenu mješavinu meditativnog i propulzivnog zvuka.

Tune-Yards: Sketchy (4ad, 2021.)

Merrill Garbus i Nate Brenner probili su se kao TuneYards hvaljenim drugim albumom ‘Whokill’ iz 2011., taman kad

je njihova vrsta eklektičnog, ekstatičnog i ekscentričnog indie popa kakav su u drugoj polovici nultih njegovali bendovi poput Animal Collective ili Of Montreal pomalo gubila na popularnosti. ‘Sketchy’ dolazi nakon klaustrofobičnog albuma ‘I Can Feel You

Creep Into My Private Life’ iz 2018. i rada na soundtracku ‘Sorry To Bother You’, hvaljenog i provokativnog fi lma Bootsa Rileyja, te predstavlja svojevrsni odušak. ‘Sketchy’ još jednom upada u polje progresivne politike u kojem Garbus i inače djeluje. Uostalom, album otvara ‘Nowhere, Man’, reakcija na zabranu pobačaja u Alabami. No unatoč tematici koja pokriva niz kolektivnih i osobnih problema, ‘Sketchy’ učestalom upotrebom puhača i za bend standardno raznovrsne poliritmije uspijeva zvučati izrazito vedro i energično gotovo cijelim trajanjem, podsjećajući usput mješavinom utjecaja i daškom gospela u vokalnim aranžmanima i na albume tv On The Radio poput ‘Return to Cookie Mountain’ i

‘Dear Science’. Atmosfera je razbijena samo po sredini albuma doslovnom primjenom tišine između dvodijelne pjesme ‘Silence’. Nije to prevelika mana za album u cjelini, iako je nepotrebna intervencija u pitak niz indie poppjesama.

■ Karlo Rafaneli

PREPORUKE: MUZIKA

Foto: Marko Lukunić/pixsell

Producent, direktor zff-a i prvog regionalnog online fi lmskog festivala

Foto: Marin Tironi/pixsell

Dobre sta-re novinePoštovani čitatelji, pozivamo Vas da se pretplatite na Novosti. Pretplata za Hrvatsku za mjesec dana iznosi 32 kune, za 2 mjeseca 64, za 3 mjeseca 96 kuna, a za 6 mjeseci 192 kune. Za godinu dana pretplata iznosi 384 kune.

Molimo da uplatu obavite na: IBAN HR8423600001101506511 U rubriku Poziv na broj upišite svoj OIB.

Pretplata za inozemstvo iznosi za mjesec dana 64 kn, za dva mjeseca 128, za tri 192, za 6 mjeseci 384, a za godinu dana 768 kuna po važećem srednjem tečaju Hrvatske narodne banke.

Molimo da uplatu obavite na: IBAN HR8423600001101506511 SWIFT: ZABAHR2X Molimo da uplatnicu ili fotokopiju uplatnice obavezno pošaljete na adresu NOVOSTI, Gajeva 7, 10000 Zagreb, ili na tel/fax: 01 4811–281 ili na e-mail: [email protected]

1112 - Portal Novosti

Documents