Natpisi Cezarova i Augustova doba u Histriji / Inscriptions From The Period of Caesar And Augustus in Histria

UDC 9 0 3 - 6 : 9 3 0 - 2 7 ( 4 9 7 - 5 - l Istra)„-l/0"

NATPISI CEZAROVA I AUGUSTOVA DOBA U HISTRIJI

Alka STARAC

Izvorni znanstveni članak

Dr. sc. Alka Starac Arheološki muzej Istre

Carrarina 3, 52100 Pula, HR

Izdvojeni su spomenici rimske Histrije koji se mogu datirati u doba Cezara i Augusta. Osobe imenovane na tim natpisima razvrstane su prema mogućem porijeklu i društvenom položaju, posebno za svaku teritorijalnu cjelinu. Zaključci su izvedeni s obzirom na podatke dobivene usporedbom zaseb­nih teritorijalnih cjelina, etničkih i društvenih skupina.

Stanovništvo r imske Histrije bilo je predmetom brojnih studija, stoga ćemo se ovom prigodom ograničiti na početno razdoblje romanizacije. Najstarija grupa epigrafskih spomenika u Histriji pr ipada I. st. pr. Kr. i prvoj četvrtini I. st. pos. Kr. Opredijelili smo se za relativno duže razdoblje koje odgovara životnom vijeku Cezara i Augusta, budući da je broj natpisa iz Cezarova i ranijeg v remena nedostatan za širu analizu. Problematična je pouzdanost datacije spomenika koji najčešće ne sadrže dovoljno infor­macija za sigurno v remensko određenje. Na temelju usporedbe s točno datiranim natpisima, te međusobnom usporedbom, izlučili smo grupu nat­pisa koji se većim brojem karakterist ika uklapaju u s tandarde dominan tne u datom razdoblju 1 . Pritom je, naravno, moguće da su pojedini natpisi ili

1 О kriterijima za dataciju latinskih epigrafskih spomenika, mnoge svoje spoznaje prenijeli su mi F.Tassaux, C.Zaccaria, I.Roda, M.Sasel Kos, na čemu im i ovom prilikom zahvaljujem.

natpisni ulomci ispušteni zbog nedovoljno izraženih karakteristika, a moguće je i da je uvršten poneki malo kasniji natpis uslijed zakašnjela korištenja starih obrazaca. Spomenute stilske retardacije ne bi trebale izlaziti izvan okvira prve polovice I. st. pos. Kr. Nemogućnost fiksiranja čvrstih vremenskih granica ne dozvoljava n a m izradu cjelovita popisa spomenika iz Cezarove i Augustove epohe, a dodatnu teškoću predstavlja­ju spomenici sačuvani samo u prijepisu, koji u pravilu ne pružaju dovoljno informacija za dataciju. Stoga, nismo ulazili u precizne statistike čiji rezul­tati ne bi bili pouzdani. Ograničili smo se na pregled općih karakteristika ranog stupnja procesa r imskog nasel javanja Histrije. Obratili smo pozornost na različitost informacija o etničkoj i društvenoj pripadnosti pojedinaca s obzirom na administrativno-teritorijalnu pripadnost, kao i na o d r e đ e n e sličnosti, pokušavši p ronać i uzročno-pos l jed ične odnose . Dobiveni rezultati, iako nepotpuni i podložni promjenama, doprinose poz­navanju tijeka romanizacije Histrije, za čije bi bolje razumijevanje bio neophodan i prikaz materijalne kulture.

Smjer širenja latiniteta tekao je kopnenim pravcem iz Italije p rema jugoistoku. Raspored nalaza natpisa potvrđuje da se latinska pismenost širila u Histriji postupno od početka I. st. pr. Kr., osvojivši najprije njene sjeverozapadne dijelove; najstariji epigrafski spomenici , iz prve polovice I. st. pr. Kr., koncentr irani su u t ršćanskom krasu, na području municipi­ja, a potom cezarijanske kolonije Tergeste 2 . Gustoća natpisa iz 3. četvrtine I. st. pr. Kr. relativno je najveća u sjevernoj unutrašnjosti Istre i na unut rašnjem rubnom dijelu parent inskog agera, no ima ih i u Tergestu, Parentiju i Poli. Pojava latinskih natpisa bila je rezul tatom stoljetne r imske prisutnosti u Istri; od pada Nezakcija g. 177. pr. Kr. i uspostave r imske vlasti pa do nastanka prvih epigrafskih zapisa u južnoj Istri prošlo je više od jednog stoljeća. Rimski vojnici koji su sudjelovali u pokoravanju i kon­troli Histra u III.-II. st. pr. Kr. nisu ostavili pisanih tragova svoga boravka. Jedini posredni trag pronalazimo u slučaju viteza Gaja Popilija Sabela (LIV. 41,4), čije se gentilno ime (a i isti p renomen) javlja nakon (otpri­like?) 150-170 godina u augustovskoj Poli. Nešto je drugačije kada se gov­ori o zapovjednicima senatorskog staleža koji, iako ne zadržavajući se osobno trajno u Istri, stječu u njoj brojnu klijentelu"1. Čak tri natpisa iz Pule

2 C. ZACCARIA, Regio X, l enetia et Histria, Tergeste - ager tergestinus et Tergesti adtributus, Supplemente Italica n.s.10, Roma 1992, 240-243; 260.

3 F. TASSAUX, L'implantation territoriale des grandes families d'Istrie, АШСМТ Quaderno 13 5 2 (1983-84), 1984, 193-229; ID., Les donnees de l'epigraphie lapidaire, u: F. TASSAUX, R. MATIJAŠIĆ, V. KOVAČIĆ, Loron (Croatie), Un grand centre de production d'amphores ä huile istriennes (l"-IV s. p. C), Bordeaux 2001., 33-44.; J. SASEL, Probleme und Möglichtkeiten onomasticher Forschung, Opera Selecta, Situla 30, 1992, 79-98; A. STARAC, Rimsko vladanje u Histriji i Liburniji, Društveno i pravno uređenje prema lit­erarnoj, natpisnoj i arheološkoj gradi I, Histrija, Monografije i katalozi 10/1, Arheološki muzej Istre, Pula 1999., 53.

donose ime senatora i konzula Lucija Ralpurnija Pizona Cezonina, posljednjeg Cezarovog tasta 4 .

Natpisi su očuvali najveći broj imena obitelji srednjeg građanskog sloja u kolonijama. Keltskog, odnosno općenitije sjevernoitalskog pori­jekla, bili su nosioci obiteljskih imena Billienus, Caledius, Carvilius, Clausius, Gallonius, Popilius i Virtius, što je ponekad potvrđeno i osobnim imenom keltskih osobina, kao u slučaju Vircija Mogecija 5. Isto se može reći za obitelj Peticija iz Pole, iako se njihovo obiteljsko ime povezuje sa središnjom Italijom; oba roditelja imaju osobna imena keltskog etničkog značaja , Malcio i Gala. Njihova djeca imaju pretežno čisto latinska kog-nomina, što ukazuje na udaljavanje od djedovskih tradicija. Obitelj Musija, brojna u sjevernim dijelovima Histrije, doseljena je iz Picena 0 . Treblani su dokument i rani pretežno u Poli i Akvileji, no njihov tribus Sergia upućuje da su u Polu prispjeli iz udaljenijih dijelova Italije. Njihovo porijeklo vjero­jatno treba tražiti u srcu Italije gdje su brojne imenske tvorbe od korijena trebl-: u lat inskom gradu Trebula Suffenas gdje je dokument i rana obitelj Treblana ili u nekom od samnitskih gradova upisanom u Sergia tribus kao što je Trebula Mutuesca. Obiteljsko ime Sardija prisutno je jedino u Akvileji i sjevernoj Histriji, a nastalo je možda p rema azijskom gradu Sardu. Iz sjeverne Italije potječu obiteljska imena Caetranius, Calanius, Cestius, Gallonius, Gavillius, Gavius, Postumius, Salluvius, Scaptius, Septumius, Titacius, Turpilius, Vettidius, Vinisius/Vinusius, a iz srednje i južne Italije gentiliciji Acilius, Aelius, Alfius, Apisius, Appius, Apusidius, Arruntius, Asinius, Athenius, Atullius, Aurunceius, Caecilius, Caedius, Calpurnius, Calvius, Cassius, Cornelius, Decius, Domitius, Egnatius, Fabius, Flaminius, Flavonius, Iulius, Licinius, Maecius, Marius, Modius, Mussius, Octavius, Orcivius, Paecilius, Palpellius, Pedanius, Peticius, Petillius, Petronius, Plaestinus, Pomponius, Pontius, Quinctilius, Rufellius, Ruflilius, Salvius, Sergius, Servilius, Statilius, Tettius, Umbrius, Valerius, Veidius, Velitius, Vibius'. Pojedinim obiteljskim imenima kao što su Caedius, Caesius, Graecinius, Laecanius, Petillius, Remmius/Remius,

4 lit Х/1 65, 81 , 708 (= ILJug 417); PIR C 289; A. FRASCHETTI, La "Pietas" di Cesare e la colonia di Pola, ArchStAnt 5, 1983, 77-102, 99; M. ŠAŠEL KOS, Caesar, Illy/ icum, and the hinterland o/Aquileia, L'ultimo Cesare, Scritti, r iforme, progetti , poteri, congiure, Atti del convegno internazionale, Cividale del Friuli, 16-18. IX 1999. a cura di Gianpaolo Urso, Roma 2000, 277-304, 297; F. TASSAUX, L'implantation, 201; ID., Sur quelques rapports entre l'Istrie et la Liburnie dans Vantiquite, AAAd 26, 1, 1985, 129-158, 154.

5 F. TASSAUX, La population et la societe de Parentium, AAAd 27, 1985, 157-182, 161; A. STARAC, Stanovništvo kolonije Pole u epigrafičkim spomenicima, ŽA 41, 2, 1992, 75-103, 96.

6 lit Х/4 139; G. LETTICH, Appunti per una storia del territorium originario di Tergeste, AT 39, 1979, 9-113, 54.

7 G. LETTICH, Appunti, 9-113; F. TASSAUX, Assises economiques des aristocraties et "bourgeoisies" des cites istriennes sous le Haut-Empire romain, La Cittä, Atti del Convegno, CollEFR 130, Trieste-Roma 1990, 69-128, 82-102; A. STARAC, Stanovništvo, 97-98.

Sabennus, Sextilius, Tullius, pronalaze se usporedbe u središnjoj Italiji, ali i u sjevernojadranskom venetskom krugu i u Istri, te zbog raspršenosti ili malog broja njihovih nosilaca nije lako odrediti jesu li latinskog, etrurskog ili venetsko-histarskog porijekla 8. Određen broj obiteljskih imena pripada širokoj skupini predrimskih imena koja obilježava jadransko područje od Mesapije i južnog Ilirika do Veneta i Norika. Unutar prve tri generacije kolonista u Histriji u ovu se skupinu ubrajaju pripadnici obiteljskih loza: Anneius, Annius, Ennius, Hostilius, Seius, Vallius. Venetsko, odnosno venet-sko-histarsko porijeklo moguće je identificirati u slučaju obiteljskih imena Cantenius, Firmilius, Firmius, Hostilius, Meter, Sardius, Sornatius i Voluminius/Volumnius, dok se imena Allius, Ammaeus, Anusius, Arrius, Brinniarius, [FPJasaca, Gnavinius, Leuca[..]dio, Leucina, Marcius, Moranus, Vinisius/Vinusius, iako k o n c e n t r i r a n a ili čak zabil ježena isključivo na venetsko-histarskom području, mogu dovesti u vezu s kelt­skim jez ičnim utjecajem 9 . Obiteljska i m e n a Apiarius, Dommicus, Fervalocus, Magaplinus, Mocolicus, Patalicus, Peppienus, Saticius, Septonius, Sumicus, Taesalocus, Volginius, zabilježena su jedino u Histriji i mogu se pripisati autohtonom histarskom krugu, a imena Galgestius, Voltilius ravnomjerno su zastupljena u Histriji i is točnom Venetu iskazu­jući e lemente zajedničke venetskoj i histarskoj onomastici 1 0 . Obiteljska imena Callamius, Ceppuleius, Gnoius, Sessidenus izlaze izvan okvira najčešćih histarsko-venetskih imenskih tvorbi, a zabilježena su jedino u Histriji, te o njihovom porijeklu t r enu tačno n e možemo reći ništa određenije. Obiteljsko ime s oštećenog natpisa iz Musaleža (lit Х/2 194a) Degrassi rekonstruira p rema jedinoj poznatoj analogiji kao srednjoitalski gentilicij [Fajltonius. S obzirom na ambijent nalaza i ograničenost gentili-cija Faltonije na Rim, mogli bismo predložiti i drugačiju rekonstrukciju: histarskom imenskom sustavu bilo bi bliže ime [Vojltonius, iako takvo ime nije epigrafski potvrđeno.

Akvileja, najbliže urbano središte na istočnoj granici Cisalpinske Galije, bila je ishodištem masovnog preseljenja u histarske kolonije. To se očituje u akvilejskom tribusu Velina prenesenom u gradovima Pola i Parentium, kao i u nazočnosti brojnih obitelji renomiranih u kasnorepublikanskoj Akvileji:

8 G. ALFÖLDY, Die Personennamen in der römischen Provinz Dalmatia, Heidelberg 1969, 69; J. UNTER­MANN, Die venetischen Personennamen, Wiesbaden 1961, 134, 191; F. TASSAUX, Laecanii, Recherches sur une jamille senatoriale d'Istrie, MEFRA 94, 1982, 227-269, 244; С. ZACCARIA, Regio X, 204, nr.137; M. KRIZMAN, Rimska imena u Istri, Zagreb 1991, 131.

9 A.L. PROSDOCIMI, II Venetico, Popoli e civiltä dell'Italia antica 6, 1978, 259-380; F. CREVATIN, Storia lin-guistica dell'Islria preromana e romana, Rapporti linguistici e culturali tra i popoli dell'Italia antica (Pisa, 6-7.X 1989), Pisa 1990, 43-109, 76; G. LETTICH, Appunti, 49, nr.8; M. KRIZMAN, Rimska imena, 155.

10 J. UNTERMANN, Personennamen, 172-3, 198, 208.6; M. KRIZMAN, Rimska imena, 155-158.

Ariji, Arunciji, Atiji, Deciji, Gaviji, Gaviliji, Oktaviji, Petroniji, Plociji, Postumiji, Serviliji, Titiji, Treblani, Valeriji, Veidiji, Vibiji1 1. Uočljivo je da se u prva tri narašta ja romaniz i rane histarske populacije Cezarovih i Augustovih suvremen ika najčešće javljaju lat inska imena iz izbora istaknutih dinastija Akvileje. Akvileja je bila ključni filter kroz koji su se u Histriju slijevali došljaci srednjoitalskog i iz kojeg su polazili oni sjever-noitalskog porijekla. Mnoge su obitelji, porijeklom iz srednje Italije u Akvileji, razvile vlastitu klijentelu i stvorile ekonomske uvjete za napredak i širenje neovisno o srednjoitalskom polazištu.

S obzirom na sastav latinskog imenskog obrasca, razlikuju se stariji -dvoimeni, i mlađi - t roimeni. Dvoimeni je obrazac kod muških, u slobodi rođenih pripadnika prosječno imućnih obitelji u Histriji korišten pretežno do Klaudijeve vladavine, a tek izuzetno do završetka Neronove vladavine. Pripadnici istaknutih aristokratskih obitelji, kao i oslobođenici, od naj-davnijih r imskih v r e m e n a koristili su još i kognomen, koji će postupno prihvatiti i svi ostali. Usvajanje kognomena u srednjem sloju slobodno rođenih g rađana intenzivno se odvijalo za Tiberijeve, Raliguline i Klaudijeve v ladavine , kada je posve is t isnut dvoimeni obrazac . Promotrivši natpise Histrije Cezarova i Augustova doba, uočavamo da je ukupni broj t ro imenih obrazaca (s kognomenom) mnogo veći nego dvoimenih (bez kognomena) ; tome pridonosi okolnost da gotovo sve žene imaju kognomen. No i kada bismo promatral i samo muškarce , broj t roimenih obrazaca više je nego dvostruko veći, jer su ga koristili obični građani, ali i oslobođenici i aristokrati. Kada bismo provjerili koliko običnih muških r imskih građana rođenih u slobodi ima dvoimeni, a koliko troimeni obrazac, dobili bismo podjednake vrijednosti (četrdesetak člano­va u svakoj skupini). Troimeni je obrazac ravnomjerno zastupljen u svim dijelovima Histrije p roporc iona lno broju žitelja. Dvoimeni obrazac pokazuje veća odstupanja p rema teritorijalnim zajednicama: u gradu Pola je zastupljen kod samo osam osoba, dok je u gradu Parent ium s osamnaes t nosilaca neočekivano brojan u odnosu na ukupnu populaciju. Uzroci ovoj pojavi povezani su sa smjerom napredovanja romanizacije od sjevera prema jugu Istre. Dvoimeni obrazac koristili su doseljeni Italici, ali i članovi drugog naraštaja građana histarskoga porijekla: na primjeru obitelji Morana (lit Х/2 252) opažamo kako otac koristi troimeni obrazac s his-tarskim imenom kao kognomenom, a sinovi ili dvoimeni obrazac, ili troimeni s latinskim kognomenom. Usvajanje dvoimenog latinskog obrasca romaniziranih Histra nemalo je pridonijelo njegovoj učestalosti na području Parentija. U unutrašnjosti Istre, u populaciji čija imena pokazuju izrazito

11 BANDELLI, 1981, 194-202; F. TASSAUX, Assises, 82-100.

histarske osobine, dvoimeni je latinski obrazac također prihvaćen, iako su muškarc i radije zadržavali uz obiteljsko ime još i histarsko osobno ime ili bar neskraćeno očevo osobno ime u filijaciji. Posebnim su pravilima podli-jegala ženska imena. U cezarijanskoj i augustovskoj Histriji gotovo da i nema ženskog obrasca bez kognomena. U ageru Parentija imenovana je jedna građanka vjerojatno histarskoga roda, P. Gnoia (lit Х/2 208), kod koje je osobno ime nadomješteno arhaičnim latinskim prenomenom. U Poli se pojavljuje Pomponia Q.f. (lit Х/1 90), supruga duumvira čiji je otac doselio iz središnje Italije. Ona je ujedno jedina poznata osoba u Histriji s pravim ženskim jednoimenim latinskim obrascem.

Ne samo obiteljska, nego i osobna imena daju vijesti o porijeklu nositelja. Iz razdoblja u kojem njegova zajednica nije još bila u posjedu građanskog prava potječe Fersimov natpis iz Ellerija: nosilac ovog osobnog imena pripadao je his tarsko-venetskom jezičnom krugu, bio on čovjek ili božanstvo 1 2 . Križmanovom je zas lugom formiran popis značajki koje pomažu u utvrđivanju vjerojatnosti histarskoga porijekla nekog imena. To su: potvrda u unutrašnjosti sjeverne Istre, pojava u imenu kog-nomenskih dočetaka -alius, -avus, -ellus, -erus, -ila, -ius uz nelatinske i negrčke osnove, -mnus, -o/-nis, -ullus, is todobno postojanje kod rodbine imena vezanih za sjevernoistarski prostor te pojava dotičnog imena u obrascu s obiteljskim imenom na -us, obrascu bez obiteljskog imena, obrascu s neskraćenim osobnim imenom ispred obiteljskog, zatim obras­ci s neskraćen im imenom oca u filijaciji, liburnijski ženski i riderski obrazac 1 5 . Izrazito histarske osobine, p r e m a svim navedenim kriterijima, pokazuju osobna imena Moliavus, Tertulla, Volsso, Voltiomnus te muško osobno ime Opia. Tri od četiri uvjeta zadovoljavaju imena Caesulla, Gavus, Lucius, Pepa, Sexta. Imena Bito, Hospita, Macer, Orfa, Orfo, Polla, Pudens udovoljavaju dvama od četiriju t raženih uvjeta, a jednom uvjetu udovoljavaju imena Agrsa, Certus, Niger, Sabinnaeus. Izvan ove liste osta­la su osobna imena Aplus/Apula, Boius, Leucaf—-], Mogetius, Sceicunda, koja iskazuju keltske, venetske ili općeilirske, a svakako ner imske i negrčke osobine 1 1 .

Grčka kognomina, vezana pretežno za robove i oslobođenike, mogu se, iako s rezervom, uzeti kao indikator porijekla. U odnosu na ukupan uzorak populacije Cezarova i Augustova doba, grčka i istočnjačka imena ima oko 20 % osoba u Poli, 10 % u Tergestu, 7 % na sjeverozapadnoj obali Istre, 3 % u Parentiju i 3 % u unutrašnjoj Istri. Ovi podaci poklapaju se s

12 F. CREVATIN, Storia linguistica, 109; C. ZACCARIA, Regio X, 242, nr. 2. 13 M. KRIZMAN, Rimska imena, 250. 14 J. UNTERMANN, Personennamen, 118; M. KRIZMAN, Rimska imena, 103, 199.

brojem robova i oslobođenika, bitno većim u Poli i Tergestu i na velikim imanjima u njihovim agerima. Pamfil i Prugija, oslobođenici Lucija Modija, nazvani su p rema maloazijskim pokrajinama Pamfiliji i Frigiji 1 '. Njihova su imena mogla biti samo rezultatom gospodareve odluke da robove imenuje geografskim imenima, no mogla su, što je prilično vjero­jatno, odražavati njihovo porijeklo. Isto vrijedi za oslobođenika Marcija Pampila (lit Х/1 322). Adej (lit Х/4 94) je također ime istočnjačkog, možda sirijskog porijekla.

Posebno su zanimljivi natpisi koji čuvaju imena histarskoga porijekla. Moramo naglasiti da se imenski obrasci histarskih osobina pojavljuju i znatno kasnije, tijekom cijelog I. pa i II. st. pos. Kr. Pritom njihova kon­centracija nije ravnomjerna: u gradovima uz zapadnu obalu izrazito dominiraju čisto latinski imenski obrasci s latinskim ili grčkim osobnim imenima, dok izvan kolonija i njihovih agera prevladavaju imena starosje­dilačkih osobina" 1. Neravnomjerna raspodjela i malobrojnost starosjedi­lačkih imena onemogućuju unutarnje raščlanjenje histarskih p lemena prema imenskim osobinama. Histri su, kao i njihovi susjedi Veneti i Liburni, već prije r imske vlasti imali razvijeni dvoimeni obrazac koji se sastojao od osobnog imena na prvom mjestu i obiteljskog imena u prid-jevskom obliku 1 7 . Obiteljska imena naslijeđena iz predr imske his tarske, venetske ili keltske baštine latinizirana su dodavanjem la t inskoga 'pr id-jevskog nastavka -us. U obiteljskim imenima koja se pojavljuju jedino u Histriji i eventualno njenim graničnim regijama sadržani su nastavci -ino, -io, -onio, -ario, -ico i -oco, inače rašireni u l iburnskom, da lmatskom i ilirskom jezičnom krugu, te -ano, svojstven Liguriji i Histriji. Najčešći je među njima dočetak -ino, u latinskoj varijanti -inus. Još je jedna karakter ­istika obiteljskih imena histarskoga porijekla izostanak -i- ispred završetka -us. U osobnim se imenima javljaju nastavci izvedeni iz glagolskih osnova -tor-, -mno-, -sto-, te dočetak -avus, odreda karakterist ični za venetsko-histarski i za ilirske jezične krugove. Zahvaljujući radu Mate Krizmana izdvojene su karakteris t ike po kojima se imenski obrasci osoba his tarsko­ga porijekla izdvajaju od onih građana italskoga porijekla: nesk raćeno osobno ime ispred obiteljskog, filijacija na kraju obrasca, nesk raćeno osobno očevo ime u filijaciji1 8. Neskraćeno osobno ime ispred obiteljskog nalazi se u kolonijama Tergeste, Parentij i Pola u obrascima koji sadrže

15 lit Х/1 116, 117; M. ŠAŠEL KOS, Aspects of the Sevirate and Augustalitas in the Northeastern Adriatic Area, Histria Antiqua 5, Pula 1999, 173-181, 174.

16 M. KRIZMAN, Rimska imena, 40; A. STARAC, Rimsko vladanje, 120. 17 J. UNTERMANN, Personennamen, 172-174. 18 M. KRIZMAN, Rimska imena, 150, 206.

1 I

sve latinske e lemente i mogu se pripisati italskim kolonistima, ali podjed­nako često i u rura lnom ambijentu unutrašnjosti parent inskog agera i sjeverne Istre, u obrascima s imenima histarskih karakterist ika 1 9 . Filijacija na kraju imena povezana je uglavnom sa starijim, dvoimenim obrascem koji, iako najčešće vezan uz italske koloniste, može prikrivati starosjedi­lačko porijeklo; na kraju troimenog obrasca prisutna je jedino kod žena i to pretežno u slučajevima kada se osobno ime nalazi na prvom mjestu. Jedna od osobitosti histarske onomastike, inače zajednička širokom krugu predrimskih naroda od Kelta preko Veneta do Ilira, iskazuje se u navodu neskraćenoga očeva osobnog imena u filijaciji. Očevo ime pritom može biti prividno latinsko {Lucius, Maximus, Rufus), ali i ne mora (Boius, Gavus, Moliavus). Neskraćeno ime oca najčešće se koristilo u ženskim imenskim obrascima u unutrašnjosti Istre, u etničkoj grupi romaniziranih Histra, kako u Cezarovo i Augustovo doba tako i kasnije tijekom I.-II. st. Uočena je srodnost takvih imenskih obrazaca u starosjedilačkim popu­lacijama susjednih regija Histrije i Liburnije 2 0 . Izvan ovog etničkog kon­teksta, neskraćeno osobno ime u filijaciji pojavljuje se u Histriji jedino još kod oslobođenika senatorskih obitelji koji su s ponosom željeli naglasiti ime svoga gospodara. Tako su se potpisivali oslobođenici dinastija Statilija Taura, Kasija Longina, Kalpurnija Frugija no njih je bilo znatno manje nego li potomaka starosjedilačkih obitelji. Iz starosjedilačkog konteksta dolazi i vrlo rijedak primjer obrasca bez obiteljskog imena (lit Х/3 110, Maximus Gavfi f.] Volsso), kakav je u venetsko-histarsko-l iburnskom području već i prije dolaska Rimljana bio potisnut naprednij im obrascem s obiteljskim imenom.

Iako bismo očekivali veću učestalost latiniziranih histarskih imena u ranom, cezarovskom i augustovskom razdoblju, ipak nije tako u svim dijelovima poluotoka. Na području Pole u prva tri naraštaja r imskih građana nema nijednog obiteljskog imena koje bismo sa sigurnošću mogli označiti kao histarsko ili venetsko-histarsko, a izrazito venetsko-histarsko ime Galgestius u istoj okolini pojavljuje se učestalo u odmaklom I. st. pos. Kr.2 1. Isto vrijedi i za inverzni ženski imenski obrazac, koji se unatoč arhaičnim osobinama primjenjivao tijekom cijelog I. i u II. st. pos. Kr. Još jedna arhaična pojava, gubitak samoglasnika o u obiteljskom imenu ispred -s (Galgestes, Ventinaris) koji potječe iz predr imskih osobitosti

19 O. SALOMIES, Die römischen Vornamen, Studien zur römischen Namengebung , CHL 82, Helsinki 1987, 131, nr. 40; 116, nr. 3; M. KRIZMAN, Rimska imena, 251-260.

20 D. RENDIĆ-MIOČEVIĆ, Onomastičke studije s teritorija Liburna (Prilozi ilirskoj onomastici), Iliri i antički svijet, Split 1989, 711-728; M. KRIZMAN, Rimska imena, 201.

21 J. UNTERMANN, Personennamen, 258; F. TASSAUX, Assises, 89; A. STARAC, Stanovništvo, 96. 22 M. KRIZMAN, Rimska imena, 154.

histarsko-venetske jezične grupe 2 2 , zamjećuje se na kasnijim natpisima iz I. st. pos. Kr.

Osobe histarskog porijekla prihvaćale su latinske gentilicije pri stje­canju građanskog prava emancipacijom. Prihvaćala su se i latinska osob­na imena, prilično homogenog uzorka. U osoba koje imaju latinsko osob­no ime, ali i neku starosjedilačku karakteristiku, naglašeno su česta imena koja se odnose na pozitivne karakteristike: Maximus, Firmus, Fronto, Hilarus, Laetus, Bonus. Ova je pojava zapažena i na mnogo širem području cijelog Ilirika, a objašnjava se supstitucijom domaćih imena latinskima sličnoga ili istoga značenja 2 3 . Varijacije Maxsumus, Maxumus osobito su karakterist ične za histarske starosjedioce u epohi Cezara i Augusta, iščezavajući tijekom prve polovice I. st. pos. Kr. u korist klasičnog oblika Maximus koji se ustalio u zrelom klaudijevskom razdoblju. U istom su raz­doblju, i u istoj sredini , bila vrlo omiljena imena Secundus, Tertius, Marcellus. Unatoč lat inskim imenima, imenski je obrazac mogao zadržati stari slijed s osobnim imenom na prvom mjestu; u odnosu na r imski obrazac tria nomina, ovaj se obrazac ukazuje kao inverzan. Osobito se uporno održao kod žena, gdje međut im postoji neizvjesnost u razlikovan­ju pripadnica histarskog naroda od doseljenica italskog porijekla koje su zadržale arhaični italski obrazac. U unutrašnjosti Histrije neki natpisi kriju pod čisto lat inskim imenima osobe histarskoga porijekla, koje se očituje u neuobiča jenom slijedu imena ili u jednostavnoj strukturi natpisa koja bolje odgovara starosjedilačkom stupnju poznavanja latinskog jezika i skromnim financijskim mogućnost ima nego ukusu i potrebama italskih kolonista (lit Х/2 254; lit X/3 91). Imena histarskih osobina vrlo su česta u unutrašnjoj Istri od Mirne do Ospa na natpisima od lokalnog pješčenjaka u obliku cigle, u pr i rodnom obliku lomljenog pješčenjaka. Ovaj je oblik spomenika uvjetovan geološkom podlogom; javlja se u početnom raz­doblju romanizacije na području koje se uglavnom poklapa s vankoloni-jskim histarskim "rezervatom". Najgušća koncentracija osoba nesumnjivo histarskog porijekla u cezarijansko-augustovskom razdoblju zabilježena je u unutrašnjosti s jeverne Istre, uz dolinu Mirne: C. DommicusM.f, Ennia Ruß f. Sexta, L. Fervalocus Pudens, Maximus Gavif. Volsso, L. Magplinus L. f., Mocolica Moliavi f. Pepa, P. Patalicus See. f., Hospita Petronia P. f., Remia Maximif. Secunda, Saticia P. f. Maxuma, Maxuma Septonia L. f., L. Sumicus Maximi f., Volginia L. f. Quincta, Voltiomnus Taesalocus. Pritom imena Maximus Gavi f. Volsso i Voltiomnus Taesalocus uglavnom odgovaraju imenskom obrascu kakvog bismo očekivali kod Histra peregrinskog

23 D. RENDIĆ MIOČEVIĆ, Imena Firmus, Valens, Maximus u procesu romanizacije ilirskog onomastika, Iliri i antički svijet, Split 1989, 777-784, 780.

pravnog statusa. Podjednak broj osoba iz iste sredine može se zbog karak­teristika imena ili spomenika dovesti manje pouzdano u vezu s histarskim starosjediocima: Calpurnius L.f., Calpurnia Agrsa, Cassia Luci f. Secunda, M. Ceppuleius M. 1. Bito i njegov sin M. Ceppuleius Pudens, P Flaminius Macer, C. Hostilius T. f. Florus, C. Iulius Paullus, dva člana obitelji Remija, Sextilia T. f. Pročula, C. Tullius Q. f. Tertius, Voltilia C. f. Prisca i Volumnius L.f. Orfo. Na zapadnoj obali sjeverne Istre, na području Neapolisa i Egide, u Augustovom razdoblju samo četiri osobe pokazuju naznake karakteri­stične za osobna ili obiteljska imena histarskog porijekla, no niti jedna od njih nema te naznake više nego u jednom e lementu imenskog obrasca: Sex. Brinniarius Certus, Calpurnius Sabinnaeus, te sestre Hostilia C. f. Fausta i Hostilia C.f. Quarta. Parentij je, za razliku od Pole, prije osnutka kolonije postao r imskim municipijem (PLIN. NH 3, 129), te je tako stanovništvo histarskog porijekla dobilo priliku da se postupno uključi i bolje pr ipremi za nastupajuće društvene promjene . Pojedina obiteljska imena nisu zabilježena nigdje drugdje u carstvu, osim na širem području Parentija, te je već i to pokazatelj veze s p redr imskim stanovništvom koja je potkrijepljena osobnim imenima. Na parent inskim natpisima iz druge polovice I. st. pr. Kr. s histarskim e lementom mogu se dovesti u vezu Fasaca L. f. Severa, Gnavinia C. f. Maxuma, Publia Gnoia, C. Peppienus C. 1. Andricus i njegov sin Macer, Voltilia Maxuma, Voltilia Secunda, otac i sin f.Jltonius, a sigurno su histarskog porijekla bili Apiaria Tertia, Leucina Orfa, Volginia P. f. [Sejcunda, te M. Moranus Voltiomnus i sedmero njegovih potomaka. Autohtonost nekog imena tim je vjerodostojnija što je sredina iz koje dolazi manja, a koncentracija is toimenih osoba veća. Lijep je prim­jer obitelji Morana, zastupljene na dva teritorijalno i vremenski bliska nat­pisa iz okolice Motovuna' 4 . Ona predstavlja autohtone stanovnike južnih obronaka uz dolinu Mirne koji su stekli r imsko građansko pravo u Cezarovo doba, pri osnutku municipija Parentija. Njeni članovi koji su pri­padali Augustovoj generaciji nemaju kognomen ili imaju latinski kog­nomen : dva pu ta se ponavlja nas l jedno ime Ruf. Najstariji m e đ u Moranima, najvjerovatnije prvi nosilac r imskog građanskog prava, ima kognomen Voltiomno koji nam uz osobitosti tvorbe gentilicija Moran govori najviše o porijeklu obitelji. Njegovi su sinovi sudjelovali u rimskoj vojsci kao legionari , što potvrđuje njihov građanski status prije pristupa­nja vojsci. Iako su svi muški članovi obitelji prihvatili latinski imenski obrazac, još je u t rećem naraštaju r imskih građana u žena prisutan inverzni obrazac s osobnim imenom prije obiteljskog. Uslijed oštećenosti

24 Karojba, lit Х/2 252; Brkač, Š. MLAKAR, Neki prilozi poznavanju arheološke topografije Istre, HA 10, 2, 1979, 9-50, 9.

M. Morfanus . f.J Voltiom[nus] Apiaria f. f.] Tertia

M. Moranus [M. f.] Rufus f.JMoranus M. f. L. Moranufs M. f.]

novijeg od dva natpisa nisu posve jasni odnosi između dedikanta , koji bi mogao biti brat ili sin Gaja Morana Rufa i ostalih članova obitelji. Jedina ženska osoba s imenom Morana mogla bi biti dedikantova sestra ili kći.

Romanizirane Histre u koloniji Poli vrlo je teško raspoznat i . Naime, niti u j ednom slučaju nije zadovoljeno više od jednog uvjeta od četiri t ražena (histarska tvorba obiteljskog imena, osobnog imena , specifičan imenski obrazac, srodstvo s osobom starosjedilačkog porijekla). U natpisi­m a Augustova doba u Poli nema ni jedne osobe koju možemo sigurno pro­glasiti potomkom histarskoga naroda. Postoji tek desetak osoba za koje postoji mogućnost histarskog porijekla: M. Aurunceius Op(p)ia, Ruflilia C.f. Sceicunda, njen sin C. Rufellius C.f. Rujus i snaha Seia P. f. Maxuma, te braća i sestre C. Iulius Aplus, C. Iulius Cupitus, Iulia Phyllis i Iulia Apula čija je majka bila oslobođenica cara Augusta. Nema podataka o njihovu ocu, te preostaje mogućnost da su im osobna imena po porijeklu raznorod­na zato što potječu od različitih očeva.

Usporedivši pojedina administrativno odvojena područja Histrije s obzirom na broj osoba možebitno starosjedilačkog porijekla u cezarijan-sko-augustovskom razdoblju, dobivamo neprec izne , ali ipak rječite odnose: na području Tergeste samo se oko 5 % osoba može dovesti u vezu s predr imskom populacijom, i to ne nužno Histrima, budući da se osjeća jači venetski i keltski nego histarski utjecaj. U Tergestu je ujedno zabil­ježena najniža razina prisutnosti nerimskog čimbenika u r a n o m razdoblju romanizacije. Slijedi Pola, na čijem području bilježimo tek oko 10 % osoba možda (ne sigurno) histarskoga porijekla, te s jeverozapadna obala Istre oko Neapolisa i Egide s 30 %. Sigurne potvrde potomaka Histra pojavljuju se jedino u Parentiju, posebno u dubokoj unutrašnjosti njegova agera p rema dolini Mirne te u sjevernoj unutrašnjosti Istre. U Parenti ju bilježi-

f] Morfanus Jf f.Jlef.Jmus C. Moranus L. f. Rufus

f.]be[..]a fMorJafna Jf. [. Moranus —-] (dedikant)

mo oko 15 % sigurnih potomaka Histra i još oko 15 % osoba koje bi to možda mogle biti. U unutrašnjoj Istri ove su dvije kategorije također pod­jednako zastupljene: sigurnih potvrda romanizi ranih Histra ima oko 40 %, jednako toliko ima i onih kojima histarsko porijeklo možemo pretpostavi­ti. Taj se omjer ukupno penje do 80 % stanovništva, što dobro ilustrira stu­panj usporenosti romanizacije u odnosu na zapadnu obalu. Sve tri r imske kolonije u Histriji pripadaju u red cezarijanskih municipalnih konstitucija s apelativom colonia Iulia; no ako je grad dobio ime po utemeljitelju, to se naravno nije odnosilo na njegove stanovnike. Oni su zadržali vlastita obiteljska imena koja su donijeli iz svojih postojbina u sjevernoj ili sred­njoj Italiji. U prvim naraštajima kolonista i romaniz i ranih starosjedilaca rijetke su osobe s imenom Iulius. Koliko n a m je poznato, ovo ime nose jedino članovi obitelji oslobođenika cara Augusta u Poli (lit Х/1 593) i izvjesni Gaj Julije Paulo iz Završja u sjevernoj unutrašnjosti Istre, koji bi, s obzirom na jednostavan spomenik oblikovan u lokalnoj tradiciji, mogao biti starosjedilačkoga porijekla (lit Х/3 91).

U kolonijama Histrije, is tovremeno s njihovim osnutkom, počela se razvijati municipalna aristokracija čiji su članovi činili gradsko vijeće. Njihovo je porijeklo bilo raznoliko: neki su potjecali iz središnje Italije poput Palpelija2"', Petilija i Treblana 2 , i u Poli, Apizija i Aruncija u Tergestu 2 7 , preci drugih bili su dugi niz generacija ukorijenjeni na obalama sjevernog Jadrana poput Barbija i Tulija u Tergestu i Akvileji 2 8, Gavija u Poli2-', Gavilija u Parentiju™. U Tergestu i Poli prvi su dekurioni pripadali redovi­m a r imskih građana, odnosno senatora iz središnje Italije: diljem Histrije pojavljuju se natpisi njihovih oslobođenika" 1 '. Prema dostupnim podacima, his tarskih starosjedioca koji su stekli r imsko građansko pravo osnutkom kolonija Tergeste i Pola u konstituciji prvog sastava gradskog vijeća nema, i to ne zato što bi im gradski statut {lex coloniae) to branio, nego zato što su uoči osnutka kolonija iseljeni na manje a t rakt ivna zemljišta u unutrašnjosti i stoga, što se imovinskim stanjem ni osobnim poznanstvima

25 C. BRUUN, The Career of Sex.Palpellius Hister; the Praetorian Proconsulate during the Early Empire Reconsidered, Arctos 20, 1986, 5-23, 8, nt.5.

26 Od monumenta lnog spomenika Treblana sačuvani su samo dijelovi natpisnog polja i reljef s fascijem i biselijem: AMI Pula A 20240; lit Х/1 90.

27 G. LETTICH, Appunti, 22, 47; F. TASSAUX, Assises, 82-84; C. ZACCARIA, Regio X, 210, nr. 3. 28 J. UNTERMANN, Personennamen, 118, 138; J. SASEL, Barbii, Opera Selecta, Situla 30, 1992, 99-119; G.

LETTICH, Appunti, 50; F. TASSAUX. /.'implantation, 213; C. ZACCARIA, Regio X, 209, nr. 1; 224, nr. 94. 29 F. TASSAUX, La population, 162. 30 G. BANDELLI, Per una storia della classe dirigente di Aquileia repubblicana, Les bourgeoisies munici-

pales i tal iennes aux He et Ie s. av. J . -C, Naples 198L 194-202, 195, nr.7; J. ŠAŠEL, Stages in the Administrative Development of Roman Parentium, Opera Selecta, Situla 30, 1992, 661-668; F. TASSAUX, Assises, 89-90.

31 Kasiji i Kalpurniji: F. TASSAUX, L'implantation, 201, 206; R. SCUDERI, Significato politico delle rnagis-trature neue citlä ilaliche del I sec. a. C, Athenaeum 67, 1989, 117-139, 137.

nisu mogli mjeriti s novodošlim kolonistima. U Parentiju koji je prošao kroz pre thodni municipalni stupanj nema epigrafskih potvrda o dekurion-ima iz razdoblja municipija ni iz prvih desetljeća kolonije. Ipak opći pres­jek natpisa pokazuje znatno veću društvenu uravnoteženost , slabiju raslo-jenost i veću prisutnost starosjedilačkog elementa nego u Tergestu i Poli, ostavljajući mjesta pretpostavci o učešću romaniziranih starosjedilaca u prvom sastavu gradskog orda.

Oslobođenicima bogatih obitelji, u prvom redu onih senatorskog staleža poput Ralpurnija, Statilija, Kasija i Vibija, pružala se mogućnost poboljšanja društvenog ugleda učešćem u vjerskim kolegijima sevira^. U Parentiju su se kroz sevirat istaknuli oslobođenici obitelji Gavilija koja je možda pristigla iz Akvileje, gdje je koncentracija osoba s ovim imenom najgušća. Povijesni izvori potvrđuju da su Histri veoma rano došli u inten­zivan kontakt s akvilejskim Gavilijima, još u doba Histarskih ratova, kada su se u ra tn im pri l ikama obogatili dobavljači r imskih legija Gnej i Lucije Gavilije Novel iz Akvileje (LIV. 41, 5). Ne treba zanemari t i ni okolnost da se u l iburnskoj Alboni na istočnoj obali Istre nalazi druga značajna neo­visna koncentracija Gavilija liburnskog porijekla u munic ipa lnom vrhu; prisutnost Gavilija u ova tri grada mogla bi biti rezul tatom latiniziranja zajedničkoga predr imskog venetsko-histarsko-liburnskog korijena gav-, odnosno rezul ta tom romanizacije starosjedilaca, a ne nužno posljedicom preseljenja Gavilija iz Akvileje. Osobno ime Gavus pojavljuje se u n e s u m ­njivo starosjedilačkom kontekstu u unutrašnjosti Istre (lit Х/3 110), a i imenska tvorba pomoću nastavka -/- karakterist ična je za histarsko imen­sko blago. Sevirat nije bio nedostupan niti oslobođenicima građana staros­jedilačkoga porijekla. U tom je pogledu in teresantan slučaj Pepijena Andrika, koji je sevirat vršio u Parentiju vrlo vjerojatno za njegovog municipalnog stupnja (lit Х/2 21).

Vojnički e lement izrazito je neravnomjerno zastupljen u cezari jansko-augustovskom sloju spomenika Histrije. Tergeste pokazuje značajnu količinu natpisa vojnika različitih legija, ali pretežno nastalih nakon završetka Augustove vladavine". Dvadesetoj legiji, formiranoj za Augusta, pripadala su dva vojnika od kojih je jedan u m r o najkasnije za trajanja velikog Ilirskog us tanka g. 6.-9. pos. Kr. u čijem je savladavanju sudjelo­vala njegova legija (Suppl. It. n. s. 10, 8). U ageru Parentija ističu se stela Cezarovog suvremenika Lucija Vinuzija, ve terana Devete legije i nešto

32 F. TASSAUX, Assises, 77-82. 33 F. TASSAUX, La societe de Pola et de Nesactium sous le haul-empire romain, Atti del Seminario di studio

Tipologia di insediamento e distribuzione antropica nell 'area veneto-istr iana dalla protostoria all 'alto medioevo, Asolo, 3-5. novembre 1989, Monfalcone 1992, 135-145, 139, nt.39; С. ZACCARIA, Regio X, 166.

malo mlađe stele starosjedilačke obitelji Morana (lit Х/2 252) i Fabija ital­skoga porijekla (lit Х/2 204), koje su također pr ipadale vojnicima Devete i Jedanaeste legije 5 4 . Obje ove legije konstituirao je Cezar; borile su se za Oktavijana u građanskim ratovima, jedna kod Filipa, a druga kod Akcija i sudjelovale u gušenju velikog Ilirskog ustanka. Jedanaes ta legija stacioni­rana je u Dalmaciji nakon odlaska XX. legije iz Burnuma 9. g. pos. Kr., a Deveta se od iste godine smješta u susjednoj Panoniji"1". Spomenuti natpisi, nastali prije 9. g. pos. Kr., ujedno su najjužniji i najstariji trag kolonizacije veterana u Istri. Na području Pole nema svjedočanstva o legionarima i veteranima, što je neobično kad se zna da je luka Pole služila u logistici ilirskog pohoda 6.-9. g. pos. Kr.5 6, i ukazuje na kratkotrajno zadržavanje vojnih posada u Poli. Sistematska kolonizacija ve te rana iz ratova u Iliriku zahvatila je krajnje rubove parentinskog agera gdje je ostalo mjesta, ali ne i već raspodijeljenu i privatiziranu južnu Istru.

Stanovništvo je nešto jednostavnije grupi ra t i p r e m a druš tveno-pravnom statusu, nego prema etniku iako niti ovdje nismo bez dilema, poglavito kod građana bez filijacije koji bi mogli biti rođeni u slobodi, ali i prikriveni oslobođenici. Uzevši sve osobe bez filijacije kao slobodno rođene, dobijamo sljedeće brojčane vrijednosti:

Pola Parentium Neap o lis / Aegida

Unutrašnja Istra

Tergeste

peregrini - - - 2? 1?

robovi 5 - - - 4

oslobođenici 23 10 3 5 17

obični građani 39 57 10 30 24

municipalna aristokracija 15 4

senatori 3 - 1 1 1

34 Žudetići, lit Х/2 242; {APP. Bell. civ. 4,7; LIV. 133); CIL V 397; L. REPPIE, Colonisation and Veteran Settlement in Italy (47-14 B.C.), London 1983, 57, 203; J. SASEL, Römisches Militär auf der Halbinsel Istrien, Opera Selecta, Situla 30,1992,489-492, 490; M. ZANINOVIĆ, Značajke rimskih vojničkih natpisa u Istri, Opuscul. Archaeol. 18, 1994, 147-153, 149.

35 J.J. WILKES, Dalmatia, London 1969, 92. 36 lit Х/1 64.

Najzastupljeniji su u svim teritorijalnim zajednicama srednji slojevi građana i oslobođenika. Pripadnici senatorskog staleža jedino u Poli figu­riraju osobno u gradskoj upravi, dok se u Tergestu, u sjeverozapadnoj i unutrašnjoj Istri pojavljuju kao posjednici. Pola i Tergeste jedine su sre­dine koje daju epigrafska svjedočanstva o municipalnoj aristokraciji kao i o robovskoj populaciji cezarovsko-augustovskog doba. Slabija društvena raslojenost na područjima Parentija, Egide i unutrašnje Istre odraz je municipalnog stupnja razvoja kroz koji je prošao Parentij prije pro­maknuća u koloniju, i od kojeg se nisu dalje makli Egida i Pikvent. Iako su svi ti municipiji moral i imati svoje magistrate, igrom slučaja njihovi nat­pisi nisu stigli do nas . Možemo pretpostaviti da je imovinsko stanje magis­trata municipija bitno manje odskakalo od općinskog prosjeka no što je bio slučaj s magis t ra t ima kolonija Pole i Tergeste, pogotovo Pole u čijem su se ordu od samog početka nalazili r imski senatori . Izostanak robovskih imena također je odraz skromnijeg imovinskog stanja stanovnika pretežno starosjedilačkog porijekla, čiji škrtiji zemljoposjedi nisu dopuštali posje­dovanje većeg broja robova; mnoge starosjedilačke obitelji u unutrašnjosti Istre vjerovatno nisu uopće imale roba. Možemo zaključiti da je u doba Cezara i Augusta u unutrašnjosti Istre zadržan u najvećoj mjeri nepromi­jenjen stari društveni sustav u kojemu je robovlasništvo bilo posve mar ­ginalna pojava. U taj autarkični svijet tijekom I. st. pr. Kr. polako se infil­trirala r imska civilizacija putem senatorskih zemljoposjednika i kontaka-ta s italskim trgovcima iz obalnih gradova.

POPIS IMENA NA NATPISIMA CEZAROVA I AUGUSTOVA DOBA

* Zvjezdicom su označeni natpisi sabrani u Inscriptiones Italiae Х/2, Parentium, koje C. ZACCARIA, Suppl. It. n. s. 10, p. 189, nr. 206-214, svrsta­va u tergestinski, a ne parentinski ager.

** Dvjema zvjezdicama označeni su natpisi sabrani u Inscriptiones Italiae Х/3, Histria Septemtrionalis, koje C. ZACCARIA, Suppl. It. n. s. 10, p. 189-208, nr. 1-204, svrstava u tergestinski ager.

Teritorijalna

jedinica Ime Objava

Pola L. Anneius L. I. Chrestus lit Х/1 602 [L. Anjnius L.l. [PhoPJnarius Anusia P. f. Tertia P. Athenius P. f. Vel.Bassus P. Athenius P. I. Eros C. Atullius L. f. T Atullius L. f. [Aurjunceius [.1. EpaphrJoditfusJ (M. Aurunceius) Op(p)ia Aurunceia M. I. Philerotis C. Billienus C. I. Philogenes Caecilia Q. I. Calliope P. Caesius P. I. Cilo C. Caetranius Clemens M. Calanius M. I. Philao Calania Pulixinia M. I. L. Calpurnius L. f. Piso Caesoninus Carvilia L. f. Maxima L. Cassius C. f. Longinus L. Cassius Maximus C. Cassius Bufus Cassia Tertia L. DeciufsJ MaximufsJ C. Domitiufs —-J Sex.Fl[a]vonius S[ex.]f. Bassus Firmilius Primus Gavia C.f. [—] f.J Graefcinius]

lit X/l 281 lit X/l 200 lit X/l 591 lit X/l 591 lit X/l 208 lit X/l 208 lit X/l 224 lit X/l 225 lit X/l 225 lit X/l 231 lit X/l 233 lit X/l 238 lit X/l 241 lit X/l 242 lit X/l 242 lit X/l 65,81,708 lit X/l 90 lit X/l 81 lit X/l 233 lit X/l 233 lit X/l 233 lit X/l 261 lit X/l 5 lit X/l 90 lit X/l 322 lit X/l 343 lit X/l 281

Teritorijalna jedinica

Pola

Ime Objava

C. Iulius Aplus lit X/l 593 C. Iulius Cupitus lit X/l 593 Iulia Apula lit X/l 593 Iulia Phyllis lit X/l 593 [Iuljia Aug. 1. [Prophjasis lit X/l 593 [C. LJaecanius C. 1. f—J lit X/l 231 L. Licinius Venustus lit X/l 314 Licinia L. 1. Primigenia lit X/l 314 Licinia Primigenia lit X/l 241 L. Marcius Sabfijni l. Pampilus lit X/l 322 C. Marius C. fl.J Ermogenes lit X/l 323 L. Modius L. 1. Pamphilus lit X/l 116 [L. Mojdius L. Q. 1. [—] lit X/l 117 Modia L. 1. Hilara lit X/l 116 Modia L. 1. Prugia lit X/l 116 P. Orcivius C. f. Fronto lit X/l 637 Orcivia P. f. Quarta lit X/l 637 Sex. Palpellius Sex. f. Mancia lit X/l 343,ArhVest 35,

p.306, nr.19 [. PJeticius Malcio lit X/l 352 [Petjicia Galla lit X/l 352 Q. Petillius C. f. Feiina Crispus lit X/l 89 C. Plaestinus C.f. Petillian(us) 11t X/l 89 Pomponia Q. f. lit X/l 90 C. Pfopilius C. 1.?] Hilaru[s] lit X/l 576 C. Popißius C. 1.?] Philoc[rates?] lit X/l 576 [Quinjctilifa —-] Ht X/l 370 PhilufmenaJ Quinctilfia] lit X/l 370 Tertia Quinfcjtilia lit X/l 370 C. Rufellius C. f. Rufus 11t X/l 689 Ruflilia C.f Sceicunda lit X/l 689 Salvia Postuma lit X/l 72 T. Seius T. 1. Hilario lit X/l 225 Seia P. f. Maxuma lit X/l 689 Cn. Sergius C.f 11t X/l 72 L. Sergius C.f. 11t X/l 72 L. Sergius L. f. Lepidus 11t X/l 72 T. Sornatius C. f. Sabinus Ht X/l 200

Teritorijalna jedinica

Pola

Parentium

Ime Objava

Tetius Cresc<e>ns lit X/l 314 Bona Titacia Q. f. lit X/l 613 Titacia C. 1. Dionysia lit X/l 582 L. Tre[bl]anus C.f. [CJilo lit X/l 90 L. Trefbljanus Sex.[f.JSerg(ia) lit X/l 90 T. Trebfianus —-] lit X/l 90 Tre[blana] Paufila] lit X/l 90 C. Turpilius C. f.JChilo lit X/l 175 Maxuma Umbria lit X/l 651 L. Val(l)ius L. f lit X/l 689 C. ValliusM. [f.] Maxim(u)s lit X/l 410 Vettidia C. f. Maxsuma lit X/l 637 Vibia Maxima lit X/l 602 Virtia Sp. f. Tertia lit X/l 591 Aspasia lit X/l 582 Caristus lit X/l 593 Fausta lit X/l 626 [—Ja (mulieris) l. Iliona lit X/l 291 Modestus lit X/l 626 Primio lit X/l 626

T. Ammaeus L. f. Priscus lit X/2 243 Apiaria f.f.J Tertia lit X/2 252 L. Caesius L. f. Maximus lit X/2 29 Sabina Caesi(a) L. f. lit X/2 29 C. Caledius lit X/2 208* P. Caledius C.f. lit X/2 208* L. Calvius T.f lit X/2 249 Calvia L. f. Mafrjcella lit X/2 249 C. Clausius lit X/2 211* Secunda Clausia lit X/2 208* Cornelia Erotis lit X/2 233 Hilara Egnatia M. 1. lit X/2 254 C. Fabius T. f. lit X/2 204 Q. [Fajbius Q. f. lit X/2 207* T. Fabius lit X/2 204 f.J Fabius [Q.] f. FabfianusJ lit X/2 207* [Q.] Fabius Q.f Niger lit X/2 207*

Teritorijalna jedinica Ime Objava

Parentium C. Fabfius —-] [Fabia Q.f.JPolßJa [FabiJafQ.f—J [F?]asaca Lufcjif. SeverfaJ Firmia M. 1. Salvia Gnavinia C. f. Maxuma P. Gnoia Leucina Orfa [P. Mejter P. 1. Acastus [P. Mejter P. I. Felix [MeJtraP. I. Leucaf.Jdio L. Moranufs M.f.J f.JMoranus M. f. f.J Mofranus —-J f.J Morfanus Jf. J.Jlef.Jmus C. Moranus L. f. Rufus M. Moranus [M. f.j'Rufus M. Morfanus. f.JVoltiomfnus] [.]be[..]a [Morjafna .] f. C. Mussius L. Mussius (pater) L. Mussius (ftlius) M. Mussius T. Mussius Mussia L. f. Secunda Maxuma Octavia C. f. Paecilia P. f. Paula C. (Peppienus) C. I. Andricus C. Peppienus C. f. Macer L. Pontius L. f. Vel. Rufus P. Postumius P. I. Mato Postumia P. I. Cirrata C. Sabefnjnus C. f. Maxumus Salluvifeja Sex. f. Secunda Septumia P. f. Sabina C. Servilius Pansae I. Tychius Servilifa —-/ [.VJeidius T. f. Saturninus

lit X/2 207* lit X/2 207* lit X/2 207* lit X/2 259 lit X/2 21 lit X/2 249 lit X/2 208* lit X/2 247 lit X/2 250 lit X/2 250 lit X/2 250 lit X/2 252 lit X/2 252 HA 10/2,p.l0 HA 10/2,p.l0 HA 10/2,p.l0 lit X/2 252 lit X/2 252 HA 10/2,p.l0 lit X/2 208* lit X/2 208* lit X/2 208* lit X/2 208* lit X/2 208* lit X/2 208* lit X/2 29 lit X/2 237 lit X/2 21 lit X/2 21 lit X/2 237 lit X/2 255 lit X/2 255 lit X/2 247 lit X/2 243 lit X/2 242 lit X/2 24 lit X/2 24 lit X/2 260

Teritorijalna jedinica Ime Objava

Parentium C. Vibius C. 1. Sa(lvius) (Vibia C.) 1. Salvia L. Vinusius L. f. Vinusia Tertulla (L.)f. P. Virtius Mogetius [Vjolginia P. f. [.Jcunda Voltilia MaxufmaJ Voltilia M. f. Secunda [. ..Jltonius f. ...Jtonius [.]f. [—-Jius Fia[—] f—JC.f.Pup. [—-[Marcellus f—jSex.[f.J Secunda

lit Х/2 205 lit X/2 205 lit X/2 242 lit X/2 242 AE 1972 190 lit X/2 197 lit X/2 248 lit X/2 247 lit X/2 194a lit X/2 194a lit X/2 212* lit X/2 213* lit X/2 256 lit X/2 207*

Aegida, Humagum, Neapolis Sex. Brinniarius Certus III X/3

L. Callamius III X/3 47** (Callamia L. 1.) Ionia III X/3 47** C. Calpurnius C. Frugi I. Alexsa III X/3 15** C. (Calpurnius) Frugi lit X/3 15** C. Calpurnius Proculus lit X/3 47** (Calpurnius C.f.) Sabinnaeus lit X/3 15** Calpurnia C.f. Secunda III X/3 47** T. CornelifusJ Felix lit X/3 60** Hostilia C. f. Fausta lit X/3 63** Hostilia C. f. Quarta lit X/3 63** Maecia C. f. Tertia lit X/3 60** [SJex. Pedanifus .]f. Seneca lit X/3 34** P. Sardius P. 1. Prudens lit X/3 33**

unutrašnja Barbia L. f. Secunfda] lit X/3 Calpurnius L.f III X/3 96** Calpurnia Agrsa III X/3 186** Cantenia T. 1. Herotis III X/3 97** Cassia Luci f. SecundfaJ III X/3 179** M. Ceppuleius M. 1. Biftjo lit X/3 72**

Teritorijalna jedinica Ime Objava

unutrašnja Isfra M. Ceppuleius M. f. Pudenfs]

C. Dommicus M. f. Ennia Ruß f. Sexta Ennfia —-Jrna L. Fervalocus Pudens P. Flaminius Macer Graecinia P. f. Procia C. Hostili(us) T. f. Florus C. Iulius Paullus L. Magplinus L. f. Mocolica Moliavif. Repa P. Patalicus Sec(undi)/. Hospita Petronia P. f. Remia Maximif. Secunda [.] Remfmius —-] L. [RJefmmJius Teriof—J Saticia P. f. Maxuma Scaptia M. I. HilafraJ MaxumfaJ SeptonfiaJ E f. Sextilia T. f. Pročula T. Statilius Tauri l. Cladus Statilia Tauri l. Quarta L. Sumicus [MJaximif. C. Tullius Q.f. Tertius C. Vale(rius) Optatus (Valeria C.) f. Felicula Volginia E f. Quincta Voltilia C. f. Prisca Voltiomn(us) Taesalocus L. VolumniufsJ E. f. Orfo Maximus Gavfif.J Volsso

lit X/3 lit X/3 lit X/3 lit X/3 lit X/3 lit X/3 lit X/3 lit X/3 lit X/3 lit X/3 11t X/3 lit X/3 lit X/3 lit X/3 11t X/3 lit X/3 lit X/3 11t X/3 lit X/3 lit X/3 lit X/3 IItX/3 lit X/3 lit X/3 IItX/3 IItX/3 lit X/3 11t X/3 lit X/3 lit X/3 lit X/3

72** 131** 177** 181** 132** 133** 180** 98** 91** 119** 143** 114** 147** 176** 181** 181** 92** 72** 182** 93** 104** 104** 148** 94** 197**, 198" 197**, 198* 133** 151** 120** 95** 110**

Tergeste SexAcilius C.f. lit X/4 392 P. Aelius Firmus lit X/4 81 (MAlfius mulieris) l. Felix 11t X/4 85 Alfia M.l.Hetaera lit X/4 85

Teritorijalna jedinica Ime

Tergeste P. Allius Q. f. P. Allius P. f. Severus L. Apisius T. f. Pup. Apisia f—J f.ApJpiufs ./. Pup.CalJpurfnianusJ Apusidia C.f. Secunda C. Arrius C. f. T. Arruntius L. f. T. Asinius L. f. Asinia T. 1. Grata L. Barbius L. 1. Addaeus L. Barbius L. 1. Faustus L. Barbius L. 1. Felix L. Barbius L. f. Lucullus L. Barbius Sp. f. Rufus Barbia L. 1. Oplata Barbia L. 1. Philostrata Barbia Quinta Barbia L.I.Stadium C. Caedius P. f. Q. Caedius P. f. Pup. Sex. Caesius Sex. lib. Cinnamus P. Cassius P. I. Eros L. Cassius Longini I. Phoebus Valens Cestius Tertif. P. Egnatius f—f P. Gallonius Rufus (P.)f. P. Gallonius P. lib. Secundus L. Gavillius E I. [—] L. Gavillius L. I. Af—J L. Meter Sex. f. Metra Sex. I. Caesulla E. Mussius Sal(vi) f. Pol. P. Mussius Sal(vi) f. Rufus M. Postfumius? —-J Sessidena C. f. Maxuma Tullia Boif. Secunda C. Velitius M. f. Lemo.

Objava

lit X/4 86 lit X/4 86 lit X/4 3, 60 lit X/4 60 Suppl. It. n. s. 10, 10 lit X/4 391 lit X/4 392 lit X/4 3 lit X/4 341 lit X/4 341 lit X/4 94 lit X/4 94 lit X/4 94 lit X/4 94 lit X/4 94 lit X/4 94 lit X/4 94 lit X/4 81 lit X/4 1 lit X/4 391 lit X/4 391 lit X/4 71 lit X/4 300 lit X/4 100 lit X/4 359 lit X/4 111 lit X/4 117 lit X/4 117 lit X/4 118 lit X/4 118 lit X/4 138 lit X/4 138 lit X/4 139 lit X/4 139 lit X/4 147 lit X/4 341 lit X/4 94 Suppl. It. n. s. 10, 8

Teritorijalna jedinica Ime

Tergeste Vinisia Q. f. Maxuma Voluminia L. f. Cer<v>ula Annalis Aprodisia Fersimus Fortunata Laetus Petroni (servus) Max(imus?) Sexti l?

Objava

lit X /4 391 lit Х/4 363 lit X/4 81 Suppl. It. n. s. 10, 21 Suppl. It. n. s. 10, 2 lit Х/4 117 Suppl. It. n. s. 10, 21 Suppl. It. n. s. 10, 31

SKRAĆENICE:

AAAd

ArchS tAn t

Arc tos

AT

A t h e n a e u m

А Ш С М Т

C H L

CIL

Col lEFR

HA

lit

I L J u g

MEFRA O p u s c u l . A r c h a e o l .

PIR

Si tu la

S u p p l . It.

ŽA

Ant i ch i t ä A l t o a d r i a t i c h e . Atti d e l l e S e t t i m a n e di S tud io a q u i l e i e s i , A q u i l e i a - U d i n e .

A n n a l i d e l s e m i n a r i o d i s t u d i d e l m o n d o c l a s s i c o . A r c h e o l o g i a e S t o r i a A n t i c a . I s t i t u t o U n i v e r s i t a r i o O r i e n t a l e . Napo l i .

Acta p h i l o l o g i c a F e n n i c a , H e l s i n k i .

A r c h e o g r a f o T r i e s t i n o . R a c c o l t a di m e m o r i e , no t i z i e e d o c u m e n t i p a r t i c o l a r m e n t e p e r s e r v i r e a l ia s to r i a di T r i e s t e , de l F r i u l i e de l l ' I s t r i a , T r i e s t e .

S tud i p e r i o d i c i d i l e t t e r a t u r a e s t o r i a d e H ' a n t i c h i t ä , Pav ia .

Atti d e i Civici M u s e i di S to r i a e d Ar te di T r i e s t e , T r i e s t e .

C o m m e n t a t i o n e s h u m a n a r u m l i t t e r a r u m , H e l s i n k i -H e l s i n g f o r s .

C o r p u s I n s c r i p t i o n u m L a t i n a r u m , R e r l i n .

Co l l ec t ion d e l ' E c o l e f r a n c a i s e d e R o m e , R o m e .

H i s t r i a A r c h a e o l o g i c a , Č a s o p i s A r h e o l o š k o g m u z e j a I s t r e , Pu l a .

I n s c r i p t i o n e s I t a l i a e , R o m a .

I n s c r i p t i o n e s L a t i n a e q u a e in I u g o s l a v i a r e p e r t a e e t e d i -t a e s u n t , L j u b l j a n a .

M e l a n g e s d e l ' E c o l e F r a n c a i s e d e R o m e , R o m e .

O p u s c u l a A r c h a e o l o g i c a , R a d o v i A r h e o l o š k o g z a v o d a , Fi lozofski f a k u l t e t S v e u č i l i š t a u Z a g r e b u , Z a g r e b .

P r o s o p o g r a p h i a I m p e r i i R o m a n i , R e r l i n .

R a z p r a v e N a r o d n e g a m u z e j a v L j u b l j a n i , L jub l j ana .

S u p p l e m e n t a I t a l i ca , R o m a .

Živa An t ika , S k o p j e

SUMMARY

INSCRIPTIONS FROM THE PERIOD OF CAESAR AND AUGUSTUS IN HISTRIA

THE OLDEST GROUP OF EPIGRAPHIC SOURCES ABOUT THE ROMAN SETTLEMENT OF ISTRIA

Alka STARAC

T h e d i r e c t i o n for t h e s p r e a d i n g of l a t i n i za t i on i n R o m a n H i s t r i a w e n t by l a n d f rom I ta ly d u r i n g t h e I s ' c e n t u r y RC, b e g i n n i n g a p p r o x i m a t e l y o n e h u n d r e d y e a r s af ter t h e d o w n f a l l of N e s a c t i u m a n d t h e e s t a b l i s h m e n t of R o m a n r u l e . W e h a v e l i m i t e d o u r s e l v e s to t h e o l d e s t g r o u p of i n s c r i p t i o n s f r o m t h e p e r i o d of C a e s a r a n d A u g u s t u s . M o s t of t h e f ami ly n a m e s s t e m m e d f rom c e n t r a l I taly; h o w e v e r , n a m e s of V e n e t i c - H i s t r i a n , Ce l t i c , o r I l ly r ian o r i g i n s w e r e l i k e w i s e p r e s e n t . L a t i n n a m e s of p r o m i n e n t d y n a s t i e s f r o m l a t e - r e p u b l i c a n Aqu i l e i a w e r e t h e m o s t f r e q u e n t o n e s . T w o - n a m e a n d t h r e e - n a m e f o r m s w e r e e q u a l l y r e p r e s e n t e d a s far a s o r d i n a r y m a l e c i t i z e n s t h a t h a d b e e n b o r n in f r e e d o m w e r e c o n c e r n e d . T h e t w o - n a m e f o r m d e v i a t e d q u i t e a b i t a c c o r d i n g to t e r r i t o r i a l c o m m u n i t i e s : i n Po l a it w a s c h a r a c t e ­r i s t ic for a b o u t 1 0 % of t h e i n h a b i t a n t s , w h i l e in P a r e n t i u m t h i s n u m b e r r o s e to 2 5 % . It w a s u s e d n o t o n l y by s e t t l e r s of I ta l ic o r ig in , b u t a l s o by m e m b e r s of t h e s e c o n d g e n e r a t i o n of c i t i z e n s of H i s t r i a n d e s c e n t : b a s e d o n a n e x a m p l e of t h e M o r a n a f ami ly w e c a n n o t i c e t h a t t h e f a t h e r u s e d a t h r e e - n a m e f o r m w i t h a H i s t r i a n n a m e a s c o g n o m e n , w h e r e a s t h e s o n s u s e d e i t h e r a t w o - n a m e f o r m , or , a t h r e e - n a m e f o r m w i t h a L a t i n c o g n o m e n . T h e a d o p t i o n of t h e t w o - n a m e L a t i n f o r m by t h e r o m a n i z e d His t r i c o n t r i b u t e d c o n s i d e r a b l y to its i n c i d e n c e in t h e r e g i o n of P a r e n t i u m , a n d in t h e I s t r i a n h i n t e r l a n d , e v e n t h o u g h t h e a u t o c h t h o n s p r e f e r r e d to r e t a i n a H i s t r i a n p e r s o n a l n a m e a l o n g s i d e t h e fami ly n a m e , o r a t l e a s t t h e f a t h e r ' s u n s h o r t e n e d p e r s o n a l n a m e in f i l ia t ion. A f e m a l e f o r m w i t h o u t a c o g n o m e n w a s a l m o s t n o n - e x i s t e n t : o n l y t w o e x c e p t i o n s w e r e r e g i s t e r e d , o n e of t h e m r e f e r r e d to a c i t i z e n of, p r o b a b l y , H i s t r i a n d e s c e n t (P. Gnoia, l i t X /2 2 0 8 ) , a n d t h e o t h e r to t h e wi fe of a d u u m v i r w h o s e f a t h e r c a m e f r o m c e n t r a l I ta ly (Pomponia Q.f., l i t X / l 90 ) . A p p r o x i m a t e l y 2 0 % of t h e p e o p l e a t Po la h a d G r e e k a n d e a s t e r n n a m e s , w h i l e in T e r g e s t e th i s n u m b e r a m o u n t e d to a p p r o x i m a t e l y 1 0 % , o n t h e n o r t h - w e s t e r n c o a s t of I s t r i a 7 % , a t P a r e n t i u m 3 % , a n d in t h e I s t r i a n h i n t e r l a n d 3 % , al l of w h i c h c o n c u r s w i t h t h e n u m b e r of s l aves a n d f r e e d - m e n t h a t w a s s u b ­s t an t i a l l y h i g h e r i n u r b a n a r e a s . N a m e f o r m s f e a t u r i n g p r e - R o m a n H i s t r i a n c h a r ­a c t e r i s t i c s a p p e a r e d e v e n a t a l a t e r d a t e , d u r i n g t h e I s ' a n d 2" d c e n t u r i e s AD, a n d w e r e c o n s t a n t l y d o m i n a n t o u t s i d e of t h e c o l o n i a l a g r i . In t h e e a r l y p e r i o d of r o m a n i z a t i o n in t h e r e g i o n of T e r g e s t e , on ly a p p r o x i m a t e l y 5 % of t h e p e o p l e c a n

b e l i n k e d to t h e p r e - R o m a n p o p u l a t i o n , a n d n o t n e c e s s a r i l y to t h e His t r i , b e c a u s e t h e V e n e t i e a n d Ce l t i c i n f l u e n c e s u r p a s s e d t h a t of t h e H i s t r i . Po l a c o m e s n e x t , w i t h a p p r o x i m a t e l y 1 0 % of its i n h a b i t a n t s t h a t w e r e p e r h a p s ( n o t s u r e l y ) of H i s t r i a n d e s c e n t , fo l lowed by t h e n o r t h w e s t e r n c o a s t of I s t r i a a r o u n d N e a p o l i s a n d A eg i d a , w i t h 3 0 % . T h e o n l y c e r t a i n c o n f i r m a t i o n r e g a r d i n g t h e d e s c e n d a n t s of t h e His t r i f rom t h e ea r ly p e r i o d of r o m a n i z a t i o n a p p e a r s so le ly a t P a r e n t i u m , a n d e s p e c i a l l y in t h e d e e p h i n t e r l a n d of i ts a g e r , a s w e l l a s in t h e i n t e r i o r of I s t r ia to t h e n o r t h . At l e a s t 1 5 % of t h e p e o p l e of P a r e n t i u m w e r e s u r e l y of H i s t r i a n d e s c e n t , w h i l e t h e r e is a d i s t i n c t poss ib i l i ty t h a t a n o t h e r 1 5 % of t h e p o p u l a t i o n c o u l d h a v e h a d H i s t r i a n o r i g i n s . In t h e i n t e r i o r of t h e P e n i n s u l a , 4 0 % of t h e p o p u l a t i o n w e r e s u r e l y r o m a n i z e d His t r i , w h i l e it c a n o n l y b e p r e s u m e d t h a t a t l e a s t a n o t h e r 4 0 % w e r e p o s s i b l y of H i s t r i a n d e s c e n t . T h i s r a t i o to ta l s 8 0 % of t h e p o p u l a t i o n , w h i c h i l lus ­t r a t e s t h e s l u g g i s h r a t e of r o m a n i z a t i o n in c o m p a r i s o n w i t h t h e w e s t e r n coas t . J u d g i n g by t h e a v a i l a b l e i n f o r m a t i o n , t h e r e w e r e n o a u t o c h t h o n s w h o g a i n e d t h e i r civil r i g h t s t h r o u g h t h e f o u n d a t i o n of t h e c o l o n i e s of T e r g e s t e a n d Pola , a n d e n j o y e d a r a n k of d e c u r i o n d u r i n g t h e c o n s t i t u t i o n of t h e f irs t m u n i c i p a l c o u n c i l , firstly, b e c a u s e t h e y w e r e e v i c t e d to l e s s a t t r a c t i v e p i e c e s of l a n d in t h e h i n t e r l a n d o n t h e e v e of t h e f o u n d a t i o n of t h e c o l o n i e s , a n d s e c o n d l y , b e c a u s e t h e r e w a s n o w a y to c o m p a r e t h e i r m a t e r i a l s t a t u s w i t h t h a t of t h e n e w l y a r r i v e d c o l o n i s t s . A g e n e r a l c r o s s - s e c t i o n of t h e i n s c r i p t i o n s at P a r e n t i u m t h a t w e n t t h r o u g h t h e p r e ­l i m i n a r y m u n i c i p a l s t a g e , s h o w s a m u c h b i g g e r soc i a l b a l a n c e , w e a k e r s t ra t i f ica ­t ion t e n d e n c i e s , a n d a m u c h l a r g e r p r e s e n c e of t h e a u t o c h t h o n o u s e l e m e n t t h a n at T e r g e s t e a n d Pola , t h u s l e a v i n g a m p l e r o o m for s p e c u l a t i o n a b o u t t h e p a r t i c i p a t i o n of r o m a n i z e d a u t o c h t h o n s in t h e first c o n s t i t u t i o n of t h e c o u n c i l . T h e m i d d l e c l a s s ­e s of c i t i z e n s a n d f r eed m e n w e r e t h e m o s t n u m e r o u s o n e s e v e r y w h e r e . On ly a t Pola t h e r e w e r e s e n a t o r s t h a t f i g u r e d p e r s o n a l l y in t h e m u n i c i p a l a d m i n i s t r a t i o n , w h e r e a s at T e r g e s t e a n d in n o r t h e r n Is t r ia t h e y a p p e a r e d a s l a n d o w n e r s . Po la a n d T e r g e s t e w e r e t h e on ly c e n t e r s w h e r e t h e r e is e v i d e n c e a b o u t a m u n i c i p a l a r i s t o c ­racy , a n d a p o p u l a t i o n of s l a v e s , i n t h e C a e s a r i a n - A u g u s t a n p e r i o d . T h e w e a k e r soc ia l s t r a t i f i ca t ion i n t h e r e g i o n s of P a r e n t i u m , A e g i d a , a n d i n t h e i n t e r i o r of I s t r i a , is a r e f l e c t i o n of t h e d e g r e e of m u n i c i p a l d e v e l o p m e n t . T h e a b s e n c e of s l a v e s r e f l ec t s t h e m o d e s t m a t e r i a l b a s e of t h e i n h a b i t a n t s t h a t w e r e m o s t l y of a u t o c h t h o ­n o u s d e s c e n t , t h e i r m e a g e r e s t a t e s n o t a l l o w i n g t h e p o s s e s s i o n of a l a r g e r n u m b e r of s l a v e s ; m a n y f ami l i e s in t h e h i n t e r l a n d of I s t r i a w e r e p r o b a b l y w i t h o u t a n y s l a v e s . It is p o s s i b l e to c o n c l u d e t h a t d u r i n g t h e p e r i o d of C a e s a r a n d A u g u s t u s , i n t h e i n t e r i o r of I s t r ia t he old soc i a l s y s t e m w a s p r e s e r v e d . In it s l a v e r y w a s on ly a m a r g i n a l p h e n o m e n o n .

738.2(4 9 7.5-3 Istra)„13/16"

NALAZI KASNOSREDNJOVJEKOVNE I RENESANSNE GLAZIRANE KERAMIKE U ISTRI

(od 14. do 16. stoljeća)

Tatjana BRADARA Izvorni znanstveni članak

Tatjana Bradara Arheološki muzej Istre

Car rar ina 3, 52100 Pula

U radu je predočen popis najznačajnijih nalazišta kasnosrednjovjekovne i renesansne glazirane keramike u Istri, koja se izdvajaju kvalitetom i količinom nalaza.

Rasnosrednjovjekovni i renesansni glazirani keramički proizvodi važan su e lement proučavanja materijalnih i kul turnih tragova života. Kontinuitetom proizvodnje mogu se pratiti određena povijesna razdoblja, politički, gospodarski život i ukus stanovništva određenog područja. Ujedno zastupljenost raznih tehničkih dostignuća u izradi, oblicima i načinu ukrašavanja, potvrda su kontakata te trgovačkih veza s ostalim svi­jetom. Poznavanjem keramičkoga materijala dobiva se cjelovita slika vre­mena i života određenog razdoblja.

U Hrvatskoj je interes za ovu vrstu materijala još uvijek na margini zanimanja i proučavanja. Redovito prilikom arheoloških istraživanja, bilo na kopnu ili pod m o r e m , na vidjelo često dolazi keramički materijal koji se čuva i većim je dijelom neobrađen u zbirkama raznih muzeja.

U Zadru se prvi keramički ulomci skupljaju nakon 1954. godine, a sis­tematski od 1959., kada se krenulo s obnavljanjem grada od posljedica nastalih nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu. Proučavanju ove vrste umjetničke djelatnosti i n jenom vrednovanju najviše je doprinijela Sofija Petricioli'. Naime, ona je obradila zadarsku keramiku, danas izloženu u Narodnom muzeju Zadra u Odjelu Muzeja grada Zadra, koja je ujedno

1 Popis radova nalazi se u li teraturi .