Branko Bokovi
Naseljavanje Vraana u Metohiji, njihov progon i rastur
Izvor: "Stanovnitvo slovenskog porijekla u Albaniji" - Zbornik
radova sa meunarodnog naunog skupa odranog na Cetinju 21, 22. i 23.
juna 1990. godine
Poloaj Vrake
Vraka je predeo u Arbaniji, severno od Skadra, izmeu ogranaka
Prokletija i Skadarskog jezera. Kroz nju protie reica Vraka, koja
se uliva u Skadarsko jezero. U njoj su tokom 19. veka obrazovana
sela: Ra, Kule, Stari ili Vezirov Bori, Mladi ili Muhtarov Bori sa
zaseokom Kotrobudan, Gril i Omara sa zaseocima Turajlija i Begove
ili Kranjske kue. U svim ovim selima ivelo je iskljuivo slovensko
stanovnitvo pravoslavne veroispovesti. Vraki gravitiraju susedna
sela Kamenica, koju su Vraani koristili kao odskonu dasku za
prelazak u Zetu i Crnu Goru, i Derignjat (juno od Skadra ispod brda
Brdice) u kojima je bilo pored srpskog i arbanakog
stanovnitva.[1]Predeo Vrake se nalazi u oblasti Koplika,
srednjovekovnog Pilota, kojim su vladali Dukaini, a njeni
stanovnici su se nazivali Dukaincima. Kroz Vraku je prolazio
srednjovekovni karavanski put od Danja na uu Drima u Jadran u
unutranjost Balkana.[2] Sredite Vrake je s kraja 19. i poetkom 20.
veka bilo selo Mladi Bori u kojem je sedite optine i andarmerije,
vraanska crkva i kola.
Na Prokletijama iznad Vrake iveli su arbanaki Malisori,
katolici, koji su sebe nazivali Dukaincima. iveli su na neplodnom
zemljitu, skoro su nezainteresovani za zemljoradnju, a bavili su se
stoarskom privredom. Organizovani su bili u plemenskim zajednicama,
objedinjenim u sedam barjaka: oi, alje, Danje, Nikaj, Marturaj,
Gurakue i Putje. U ravnici prema Skadru nastalo je selo toj od
doseljenih crnogorskih muhadira iz Nikia, Spua, Podgorice i Zete
1880. godine (oko 200 kua). Pored obale Skadarskog jezera, a u
ataru Vrake nalazila su se imanja Krajinjana iz Krajine na Rumiji
sa pet-est kuica, arbanakih muslimana, koji su bili u stalnoj
zavadi sa arbanakim katolicima iz Malesije, pa su zato ustupili
imanja pod zakup Vraanima i iselili se za Krajinu.[3]Poreklo
savremenih Vraana
Najezdom Turaka u 15. veku plodna ravnica Vrake je postala
poprite borbi i seoba iz nje u planinske predele Crne Gore i Brda.
Njeno se stanovnitvo proreivalo, tako da je krajem 17. i poetnom
18. veka skoro iezlo. No, postojao je nekakav kontinuitet ivljenja
u njoj, jep su savremeni Vraani doseljeni poetnom 19. veka, zatekli
u svakom selu po tri-etiri ifijske kue, naputene od ifija, trone,
bez patosa i plafona ili malim prozorima. Radna zemlja je bila
prerasla u utrinu i panjake.[4]Savremeni rodovi doseljavaju se u
Vraku od poetna 19. veka iz stare Crne Gore, Zete i Crnogorskih
brda i taj proces traje punih ezdeset godina. Rodoslovi doseljenih
Vraana i njihova kazivanja od poetka 20. veka, lica koja su doivela
duboku starost i seali se doseljavanja svog i drugih rodova, upuuju
na takav zakljuak.[5] Uzroci njihovog raseljavanja i doseljavanja u
Vranu je siromatvo, glad za zemljom, neslaganje i sukob sa vlau, a
najvie zbog "dugovanja krvi". Ovi poslednji su prilikom
naseljavanja u Vraki menjali dotadanje prezime.
Naseljavanje Vrake zapoelo je 1810-13. godine, kada je izmeu
skadarskog vezira i crnogorskog vladike Petra Prvog Njegoa
uspostavljeno prividno primirje, zbog prodora francuske vojske na
Balkan i istonu Evropu. Tom prilikom skadarski vezi p je doputao
naseljavanje Crnogoraca i Brana u zetsku ravnicu, koja se nalazila
pod turskom vlau. Doseljene porodice u Zeti prelazile su u okolinu
Skadra i naseljavale Vraku. Prve porodice su se naselile u selo Ra
(Vujaii, Pelevii, a potom Ceklii, Martinovii i Senii) i Gril
(urevii). Do 1920. godine naselilo se u Vraku tridesetak porodica.
Iz njih se do 1934. godine rodilo etiri generacije. Poslednji su se
doselili Brajovii, na neto pre njih (1861) Reetari. Od njih su u
Vraki roene dve generacije (do 1934). Porodice su se mnoile i
prerastale u rodove i bratstva u bliskom srodstvu. Izmeu 1900. i
1933. godine u Vraki i u susednoj Kamenici i neto udaljenijem
Derignjatu zabeleeno je 59 rodova. Pominjemo ih prema redosledu
brojnosti porodica.
Matanovii su doli u Vraku iz sela Krajnjeg Dola u ekliima.
Pripadaju irem bratstvu Kaluerovia.[6] ive u Starom i Mladom Boriu
i u Grilu.
Pelevii su poreklom sa Peleva Brijega u Bratonoiima. Dva brata
Simo i Ceko dolaze iz Bratonoia u Zetu, u selu Golubovcima, gde
ostaje Ceko (od njega su tamonji Cekovii), a Simo odlazi za Vraku
oko 1920. godine.[7] Simovo potomstvo ivi na begovskom imanju u
selu Rau, a zatim na kupljenoj zemlji u selu Mladom Boriu.
Krstovii dolaze u Vraku i Derignjatu iz Hota, a ima ih u Zeti i
u Limljanima u Crmnici.[8] etiri brata Krstovia iz Derignjata vre
uoi seobe (1934) osvetu i sklanjaju se u Zetu. Njihove porodice se
sele za Vraku. Njima se posle tri godine prikljuuju odbegli
Krstovii, poto im je oprotena krv. ive u Grilu, Omari i Mladom
Boriu.
Martinovii su doli u Vraku iz sela Bajica kod Cetinja. Lazar
Simov Martinovi dolazi sa etiri sina sredinom 19. veka u Zetu, a iz
Zete u Vraku, u selo Ra. U Vraki se raa tri generacije (do 1934.
godine). Iz Raa se sele na kupljena imanja u Mladom i Starom
Boriu.
Brajovii su doli u Vraku iz istoimenog bratstva i predela u
Bjelopavliima. Zvali su ih jo i Radiiima. iveli su u selu
Grilu.
Mikulii dolaze u Vraku iz Bjelica, sela Mikulia, iz bratstva
Vujovia.[9] Naputaju Bjelice zbog dugovanja krvi, pa zato menjaju
bratstveniko prezime i prozovu se po selu iz kojeg su doli. ive u
selu Mladom Boriu i Omari, kao i u susednoj Kamenici.
Baanovii su doli u Vraku iz Pipera. Po jednom Predanju su iz
Stijene Piperske iz bratstva Boovia, a po drugom iz sela Crnaca iz
bratstva Boovia, nesrodnog sa onim iz Stijene Piperske, to je
verovatnije.[10] ive u selu Mladom Boriu i Kulu.
Roganovii dolaze u Vraku iz Progonovia u Ljeanskoj nahiji, a
daljim su poreklom iz Malocuca. Iz Progonovia Mirko Roganovi sa
sinovima Vojinom i Petrom dolazi u Vraku. Naselili su se u selo Ra
na begovskoj zemlji kao ifije. Njihovo potomstvo se proirilo i u
selo Kule.
Ajkovii su doli u Vraku iz Zete. Prva porodica Ajkovia koja
dolazi u Vraku se ugasila. Kasnije doseljeni Ajkovii pripadaju
poslednjim doseljenicima u Vraku. iveli su u selu Grilu i u
Derignjatu ispod Brdice.
Reetari dolaze u Vraku iz Novog Sela u Bjelopavliima, a daljim
su poreklom iz Konavlja. Pero Reetar sa enom iz bratstva Kadijia i
etiri sina bei da bi sauvao brak, jep su svi Kadijii, ukljuujui i
udate ene iz tog bratstva, prognati iz Crne Gore, kao odmazda za
ubistvo knjaza Danila 1861. godine od strane Todora Kadijia, ive u
selu Kulu.
Ceklii dolaze u Vraku iz eklia, kao Matanovii, ali su se odrekli
tog prezimena. ive u selu Rau, a zatim na kupljenoj zemlji u
Omari.
Senii dolaze u Vraku iz Bjelica, sela Predia, a potiu od
bratstva Arbamovia. Menjaju prezime zbog "duga u krvi". Zovu se jo
Galianima ive na begovskoj zemlji u selu Rau, a zatim na kupljenoj
zemlji u Mladom Boriu.
urevii su poreklom iz Pua, sela Maoa u Ublima. Preci prvo dolaze
u Zetu. Jedan ogranak prelazi u Vraku od kojih su urevii. ive u
Grilu i Boriu.
inovii su doli u Vraku iz sela inovia, plemena Kosijera, kod
Cetinja. Potiu iz bratstva Latkovia.[11] Uzrok naputanja Kosijera
je "dug u krvi", zbog ega menjaju prezime po selu iz kojeg su doli.
ive u selu Starom Boriu i Grilu.
Vuii su daljim poreklom iz Bajica kod Cetinja, odakle su
potisnuti kao starinci. Promenili su prezime. Naseljavaju se u
Crnogorsku Krajinu, predeo estana, selo Dragaevica.[12] Jedan
ogranak se seli u Vraku i ivi u selu Omari.
Krkotii dolaze u Vraku iz sela Beri u Ljeanskoj nahiji iz
istoimenog bratstva. ive u selu Omari i Mladom Boriu.
Zlatiani su poreklom iz sela Zlatice u Kuima, po kojoj su uzeli
prezime u Vraki. Dolaze zbog "krvi" otac sa dva sina. Naseljavaju
se u selo Stari Bori, a potomstvo se iri u selo Gril.
Peovii su ogranak bratstva Matanovia iz eklia. Njihov predak Peo
vratio je "krv" i prebegao u Zetu. Od njega je u Zeti nastalo
brojno bratstvo. Jedan ogranak iz Zete preseljava se u Vraku, selu
Omari. Tri generacije su roene u Vraki.
Mrenovii su poreklom iz okoline Krstaca u Pivi odakle prelaze u
Zetu, a iz nje u Vraku, selu Mladom Boriu.[13]Popovii (Dambarii) su
poreklom iz Kua od istoimenog bratstva. Dolaze prvo u Zetu a iz nje
u Vraku, selo Gril i u susednu Kamenicu.
Lambulii su doli u Vraku iz Zete. ive u selu Grilu.
Krakovii su daljim poreklom iz Bjelica, odakle se sele u predeo
estana na Rumiji, potom silaze u Zetu, a iz nje u Vraku. ive u selu
Omari.
Kavarii su poreklom iz Ceklina odakle prelaze u Zetu, selo
Ponari, odakle jedan ogranak prelazi u Vraku. ive u Mladom
Boriu.
Pejovii dolaze u Vraku iz Ceklina, selo alci. ive u selu Mladom
Boriu.
Rackovii su poreklom iz sela Beri u Ljeanskoj nahiji, gde ih i
sada ima.[14] Dolaze u Vraku, u selo Ra.
uretii dolaze u Vraku iz Zete. Roakaju se sa Ajkoviima iz Vrake
i Derignjata. ive u Mladom Boriu.
Banjovii su doli u Vraku iz Kua, predela Bioa, gde ih ima u vie
sela. [15] ive u selu Girlu.
Vukevii dolaze u Vraku iz Ljeanske nahije gde je ovo bratstvo
vrlo brojno i razgranato. ive u Starom Boriu.
arii su doli u Vraku iz sela Gostilja u Bjelopavliima. Daljim su
poreklom iz eva.
Majii su iz Zete doli u Vraku, u selu Kulu i u susednoj
Kamenici.[16]Nikii potiu iz Kua iz bratstva Vujoevia.[17] Prvo se
doseljavaju u Dajbabama u Zeti, kada i rod Senia iz Bjelica sa
kojim su se zbratimili, jep su Senii osvetili jednog Nikia. Otuda
njihovo roatvo po "puci", a ne po krvi.[18] U Vraku, selu Omari,
dolaze poetkom 19. veka, gde se poela raati peta generacija (do
1934. godine).
Peukii su poreklom iz Ljeanske nahije, selo Gradac[19]odakle
dolaze u Vraku, selo Kule.
Pelii dolaze u Vraku, selo Kule, iz Zete, a daljim su poreklom
iz Hercegovine.
Radinovii su poreklom iz Bjelica, sela Predia, od bratstva
Abramovia. Roaci su sa Seniima u Vraki. Zbog "duga u krvi" naputaju
1819. godine Bjelice i odlaze za Podgoricu, iz nje u Zetu, a iz
Zete u Vraku. ive u selu Rau.
Raievii dolaze u Vraku iz sela Bajica kod Cetinja iz bratstva
Martinovia. ive u selu Omari.
Radusinovii su doli u Vraku iz sela Buronja u Ljeanskoj nahiji.
ive u Starom Boriu i susednoj Kamenici.
Stajkii su rod iz bratstva Radusinovia iz sela Buronja u
Ljeanskoj nahiji. Menjaju prezime po udovici Staki iji je suprug
ubijen i osveen. ive u Starom Boriu.
abanovii su, kao i Stajkii, rod iz bratstva Radusinovia,
doseljeni u Vraku iz sela Buronja. ive u Starom Boriu.
Stankovii (Sutonii) su doli u Vraku iz Crmnike nahije, sela
Sotonia ili Sutonia, po kojem su stekli drugo prezime. Potiu iz
ireg bratstva Rasalia.[20]Uskonovii su poreklom iz Ljeanske nahije,
sela Korneta.[21] Jedan rod dolazi u Vraku i ivi u selu Rau.
unjevii su daljim poreklom iz Velestova, iz nekadanjeg sela
Beia. Od doljaka iz ovog sela nastalo je bratstvo Beia u Zeti.
Jedan rod ovog bratstva prelazi iz Zete u Vraku i ivi u selu Pulu
pod novim prezimenom - unjevii.
Babii dolaze iz Ljekopolja u susedstvu Vrake, selo Kamenicu i u
njoj ive.
Markovii-Bjelanovii su doli u Vraku iz Ljeanske nahije selo
Gradac. ive u selu Rau, gde su roene dve generacije.
Markovii su doli u Vraku iz Stijene Piperske iz ireg bratstva
Lazarevia.[22] Zadravaju prezime. ive u selu Omari.
Andrijevii dolaze u Vraku iz estana. Prozvali su se po doljaku
Andriji. Daljim su poreklom iz Bajica kod Cetinja. Roakaju se sa
Vuiima u selu Omari, u kojem i oni ive.
Gaovii dolaze u Vraku iz Bjelica. Roakaju se sa Seniima u Vraki.
ive u selu Grilu.
Gorovii potiu iz sela Beri u Ljeanskoj nahiji iz bratstva
Krkotia kojih ima i u Vraki. ive u selu Omari.
Dragovii dolaze u Vrau iz Bjelopavlia iz istoimenog bratstva.
ive u Omari.[23]Kontii su doli u Vraku iz sela Povije u Pjeivcima.
ive u Starom Boriu.
Milogorii dolaze u Vraku iz Zete, a daljim su poreklom iz
Hercegovine.
Radikovii su doli u Vraku iz Ceklina. etiri brata se vraaju i
nastanjuju u Zeti, a peti ostaje u selu Grilu od kojeg su nastale
tri generacije u Vraki.
Radovii su doli u Vraku iz .Ljeanske nahije, sela titara. ive u
selu Grilu.
Uliii se doseljavaju u Namenicu iz sela titara u Ljeanskoj
nahiji. Roakaju se sa Radoviima iz sela Grila.
Sekulii dolaze u Vraku iz Bjelopavlia, istoimenog bratstva i
sela. ive u Starom Boriu.
Camnii su doli u Vraku iz okoline Bijelog Polja. ive u selu
Omari.
oi su daljim poreklom iz okoline Skadra. Krajem 15. veka njihov
predak dolazi u Ljubotin. Od njega nastaje bratstvo o (od arbanake
rei ok, to znai drug). Jedna porodica prelazi u Vraku, zaviaju
svojih predaka. Potomstvo ivi u Mladom Boriu.[24]Lukaevii-Kasovii
dolaze u selo Kamenicu iz Zete, sela Vranja.
orovii su poreklom iz Zete, sela Balabana. Jedna porodica se
naselila u Vraku, ali se 1925. godine vratila u raniji zaviaj.
Vujaii vode poreklo iz istoimenog bratstva iz Crmnice, predela
Zapadnog Podgora, sela Ovtoia.[25] Jedan rod se seli u Zetu i u
Hote. Iz Hota jedna porodica prelazi u Vraku (selo Ra), ali je
naputa 1907. godine zbog "dugovanja krvi" i naseljava se u
Zeti.
Vraanski rodovi su imali u svom sastavu od jedne do 20 porodica,
ali je vie porodica ivelo zajedno u tzv. zadubini kuama sa
zajednikom imovinom i ekonomijom, a kojima su pripadali od dva do
tri kolena.[26] Podela zadruge se smatrala tragedijom. Zato su se
nastankom nesporazuma u zadruzi angaovali prijatelji, kumovi i
komije da bi izvrili umir.[27]I. S. Jastrebov u svom putopisu iz
1869-70. godine navodi pravoslavne Srbe koji pripadaju dvema
skadarskim crkvama. U njih ubraja i vernike iz sela i zaseoka
Vrake: Vezirov (Stari) Bori - 9 kua. Muhtarov (Mladi) Bori - 20
kua, Gril - 20 kua, Omara - 15 kua, Turajlija - 5 kua, Begove kue -
4 kue, svega 73 kue. Ne pominje vernike iz sela Kule i Raa, ali je
verovatno i njih ukljuio kroz navedena sela, jep ih ne pridodaje
nekoj drugoj crkvi.[28] Navodi i selo Derignjat sa 8 kua. Odmah
zatim Jastrebov navodi pravoslavno-srpske vernike crkve u Vraki,
koja je sagraena 1869. godine u Mladom Boriu i to: Vraka - 60 kua,
selo Kule - 9 kua i selo Ra - 7 kua, u kup no 76 kua. Navodi i selo
Kamenicu sa 15 i Koplik sa 4 kue, tako da vraanskoj crkvi pripada
95 kua sa 550 dua.[29]Prvi podatak o 73 kue u Vraki je verovatan
(do 1869), a drugi o 76 kua je nesumnjiv (od 1869), jep statistiki
podaci Rako-prizrenske mitropolije iz 1897-98. godine kazuju da je
u Vraanskoj parohiji Skadarskog protoprezviterijata bilo 79
srpsko-pravoslavnih kua, tj. svega tri kue vie u odnosu na 1869-70.
godinu, to predstavlja normalan prirast. (Za sela Bori, Gril, Omara
i Ra). Po istoj statistici u Skadarskom protoprezviterijatu bilo je
ukupno 189 srpsko-pravoslavnih kua od kojih u Vranjskoj parohiji 72
kue u kojoj je selo Kamenica, a u seoskoj parohiji u Derignjatu 12
kua.[30]S obzirom na snanu populaciju Vraana i susednih Srba u
Kamenici i Derignjatu, koji su bili u srodstvu sa rodovima u Vraki
i sa njima usko vezani u dobru i zlu (samo Uliii, Babii i Lukaevii
iz Kamenice nisu imali roake po krvi u Vraki) moe se proceniti da
je u njima bilo uoi seobe 1932. godine oko 160 zadrunih kua sa oko
1.600 dua svrstanih u 57 rodova. Samo u Vraki je bilo 55 roda,
odnosno bratstva.
Dravne i ifijske obaveze Vraana
Vraani, kao turski podanici, bez obzira da li su bili slobodni
seljaci ili ifije, bili su obavezni da dravi daju deseti deo
letine, tzv. desetak kao hriani, tzv. paja davali su po 25 groa
godinje za svaku muku glavu, tzv. nizamiju, jer nisu sluili
vojsku.
Predeo Vrake bio je iflik vezirske porodice Buatlija, koji se
vremenom delio izmeu naslednika iz ove porodice po mukoj liniji,
ili je prelazio u nasledstvo po enskoj liniji udajom, pa je zato
bilo manjih iflika u svojini drugih porodica. Begovi su vrlo rado
ustupali doljacima opustelu zemlju na obradu u svojstvu ifija, da
bi tim putem stekli deo prihoda sa zemlje. Doseljenici u Vraki,
budui Vraani, prihvatili su se ifijskog odnosa na zemlji koju su
mogli obraditi sa svojom porodicom. Begovima su davali 1/3, a od
duvana 1/2 godinjeg prihoda.
ifije u Vraki pokazali su se vrlo marljivi. Gajili su itarice,
povre, voe i duvan, a drali su i po nekoliko stotina grla sitne i
krupne stoke. Svoju delatnost su zasnivali uglavnom na principima
naturalne privrede, ali su sa svojim proizvodima izlazili na
skadarsku pijacu, da bi stekli novac za kupovinu poljoprivrednog
alata i za otkup ifijskog prava, odnosno zemlje koju obrauju.
itelji sela Raa od 1870. godine otkupljuju zemlju, vremenom su
je potpuno otkupili i dokupili drugu u ataru sela Mladog i Starog
Boria. Njih slede i otkupljuju se itelji sela Kule i Mladog Boria.
ifije Omare, Grila i Starog Boria otkupili su se delimino. U Starom
Boriu vlasnik iflika je izloio, 1925. godine, posed prodaji, a
preostali ifije nisu bile u mogunosti da ga otkupe. Jugoslovenska
vlada je preko svoje diplomatije ilegalno otkupila zemlju, tako da
su i preostali ifije postali sopstvenici zemlje koju obrauju, ali
bez tapija, pa je nisu mogli otuiti.
Krvna osveta
S obzirom da su Vraani poreklom iz stare Crne Gore, Crnogorskih
brda i Zete, kod njih su vladale iste obiajne norme kao u zaviaju
svojih predaka. Naroito je u njihovoj svesti dominirala krvna
osveta, koja je nemilosrdno sprovoena, kao nepisano pravilo: zub za
zub, oko za oko. Posle osvete ubijenog srodnika prestajala je alost
za njim, kao da je rtva ponovo oivela.
Krvna osveta izmeu samih Vraana izbijala je zbog uvreda, plahe
naravi i gortakog ponosa, koja ih je grizla i muila do revana u
krvi. injenica je da su mnogi njihovi preci doli u Vraku ba zbog
krvne osvete, pa je ta tradicija nastavljena kao bit vrline. No,
kada bi izbijao sukob izmeu samih Vraana posredovali bi ugledniji
ljudi iz te sredine, prijatelji, kumovi i komije da izmire, ili pak
da stiaju strasti, zavaenih strana.
Dugotrajne osvete vladale su izmeu Vraana i susednih Malisora,
izmeu kojih je postojala sutinska razlika u odabiranju rtve. Tako
je kod Malisora vladalo pravilo da se vrati krv ubistvom uglednijeg
Vraanina, bez obzira da li je sa "dunikom krvi" bio u srodstvu.
Ubistvo takvog oveka smatrali su vrlinom, pa je odreeni ubica time
bio poastvovan. Vraani su, pak, vrili osvetu ubistvom pravog ubice
ili njegovog najblieg srodnika. Razliiti pogledi na osvetu
umnoavali su "dunike krvi", a samim tim i broj rtava.
Naroito je dola do izraaja krvna osveta izmeu Vraana i
novopridolih Crnogorskih muhadira (od 1880. godine) iz toja.
Poetkom 20. veka dolo je ak do dva oruana sukoba izmeu njih.
Posredovali su arbanaki barjaktari Hota i Gruda da razvade dve
zaraene strane. Tada su turski nizami (vojnici) iz Skadra
uspostavili postaje izmeu njih da bi spreili dalje krvoprolie.
S kraja 19. i poetka 20. veka ubijeno je u osveti oko 40 Vraana,
ali nijedan nije ostao neosveen.[31]Sa Krajinicima, pored
Skadarskog jezera, Vraani se nisu sukobljavali. Sa njima su
odravali dobrosusedske odnose i meusobno se ispomagali.
Plemenska samouprava i duhovni ivot
U duem procesu naseljavanja Vrane njen ivalj su kod arbanakih
susednih plemena i barjaka i kod turskih vlasti zastupali begovi iz
porodice Buatlija, koji su u Vraki imali iflike. Krajem 60-ih
godina Vraani su uz podrku uglednijih Crnogoraca iz Skadra uspeli
da od turske vlasti dobiju odobrenje da se konstituiu u pleme (fis)
sa svojom unutranjom samoupravom. Oni biraju plemenskog stareinu i
seoske azaje, tzv. kmetove, koji ih zastupaju kod turske vlasti sve
do njenog prestanka 1912. godine.[32]Prilikom naseljavanja Vraani
su zatekli urvine manastira Svetog Jovana Krstitelja u Rau, crkve
Svete Petke u Grilu i crkve Svetih Vraeva pored Skadarskog
jezera.
Manastir u Rau je sazidan u eri gradnje pravoslavnih manastira u
doba Nemanjia, a pripadali su mu vernici Vrake i Koplika. Njega u
doba turske vladavine prisvaja katolika crkva. Kao opravdanje za
ovaj in uzimala je grobove katolikih vernika izvan pravoslavnog
groblja, sahranjenih na mestu pogibije u osveti od strane brana.
Katoliki svetenici su putali bradu i dugu kosu, kao i pravoslavni
svetenici, da bi se dodvorili pravoslavnim vernicima, koji su ih
kao takve prihvatili. S obzirom da su se pravoslavni vernici tokom
18. veka iselili iz Vrake, a oni iz Koplika u ogromnoj veini
islamizirali, manastir je pod zubom vremena propadao. Doseljeni
Vraani tokom 19. veka nastavljaju tradiciju prethodnih pravoslavnih
vernika iz Vrake, Kamenice i Koplika da se svake godine okupljaju
kod Rakog manastira na bogosluenje, a u njegovom predvorju odravani
su sabori. Pored manastira Vraani nastavljaju da sahranjuju svoje
umrle srodnike.[33]Vraani su tokom 19. veka pripadali Skadarskoj
parohiji Rako-prizrenske mitropolije, koja je obuhvatala sve Srbe
na savremenom tlu Arbanije, a pod jurisdikcijom srpske pravoslavne
patrijarije. Godine 1856. osnovan je Ruski konzulat u Skadru, koji
je titio interese pravoslavnog srpskog ivlja u Skadarskom vilajetu.
Pod njegovom zatitom nalazili su se i Vraani. Ruski konzul u Skadru
postavio je kamen temeljac Vraanskoj sabornoj crkvi Svete
Bogorodice u selu Mladom Boriu.[34] Crkva je podignuta 1869.
godine. Pri njoj se obrazuje Vraanska parohija, kojoj pripadaju
vernici Vrake (76 kua), Kamenice (15 kua) i Koplika (etiri kue) sa
ukupno 95 kua.[35] Kasnije je Kamenica prikljuena susednoj
Vranjskoj parohiji, tako da su vraanskoj parohiji pripadali
uglavnom vernici Vrake.
Bogosluenje u crkvi Svete Bogorodice je vie od tri decenije
povremeno vreno s obzirom da su ga obavljali duhovnici iz Skadra,
koji su na nesigurnom putu do Vrake esto napadani, ak je jedan
duhovnik na putu za Vraku ubijen. Kada je 1904. godine postavljen
za svetenika polupismeni, ali ugledni Vraanin Petar Mrenovi iz
Mladog Boria, bogosluenje u crkvi se vri redovno. Svetenici
Vraanske parohije su, pored bogosluenja u crkvi, obilazili vraanske
porodice, osvetavali njihove domove i bunare, kravali decu i
venavali brane parove. Oni su odigrali znaajnu ulogu u suzbijanju
krvne osvete, odravanju sloge izmeu vraanskih domova i podizanju
nacionalne svesti.
Vraanska crkva preuzimala je zemlju Vraana koji su ostajali bez
potomstva. Ona je time stekla solidan imetak. Poto je crkva bila
sklona padu, prodato je, 1921. godine, neto crkvene zemlje, te je
steenim novcem izvreno renoviranje crkve ime je poboljana njena
unutranja duhovna i umetnika vrednost.[36]Osnovna kola u Vraki
Pored crkve u mladom Boriu podignuta je 1879. godine Parohijalna
etvororazredna kola u kojoj je nastava izvoena na srpskom jeziku,
druga ove vrste na arbanakom tlu (posle skadarske). Prvih
dvadesetak godina nastava je u njoj povremeno izvoena, jer su
uitelji bili svetenici vraanske crkve, koji su povremeno dolazili
iz Skadra. kolu su pohaala samo muka deca. Godine 1893. zabranjena
je nastava u koli, jer nije imala odobrenje (ferman) od turske
vlasti. Naredne godine u Skadru boravi srpski konzul iz Pritine
Branislav Nui, koji predlae srpskoj vladi da otvori konzulat u
Skadru, da bi se, pored drugog, pozabavio radom srpskih kola u
Arbaniji, a samim tim i radom srpske kole u Vraki. Ovaj predlog
nije prihvaen, jep je srpska vlada prepustila Skadar sferi uticaja
Crne Gore, koja je ba tada otvorila svoj Konzulat u Skadru sa
konzulom Lazarom Mijukoviem. On je zatraio od svoje vlade da kola u
Vraki kojoj je odobren rad stekne status svetovne zagranine kole i
da se imenuje i uitelj i svetenik za crkvu. No, Vraani insistiraju
da dobiju samo svetenika iz Crne Gore, koji bi obavljao i dunost
uitelja sa uiteljskom platom.[37] Takav njihov odnos odloio je
uvoenje nastave po programu za kole u Crnoj Gori. Tek 1905. godine
u koli se radi po crnogorskom programu. Godine 1909. Vraanska kola
je uvrena u zagraninu crnogorsku kolu. Dekretom crnogorske vlade
postavljen je za uitelja Aleksa Bojovi iz Berana. Uenici su dobili
crnogorske udbenike. Sa obrazovanjem jugoslovenske drave kola u
Vraki je uvrena u jugoslovensku manjinsku kolu.[38]kola u Mladom
Boriu odigrala je znaajnu ulogu u ouvanju nacionalnog identiteta
Vraana.
Vraani u balkanskom i prvom svetskom ratu
U balkanskom ratu 1912. godine izmeu Srbije, Crne Gore, Bugarske
i Grke sa jedne i Turske sa druge strane crnogorske jedinice su, 8.
oktobra, otpoele operacije prema Skadru, a potom izvrile njegovu
viemesenu opsadu. Vraku su tom prilikom zaposele crnogorske
jedinice, bivakovale u njenim selima odakle su odlazile na ratno
poprite. Sanitarna sluba se nalazila u selu Pulu i Starom
Boriu.
Vraani su doekali crnogorsku vojsku kao oslobodilaku, uestvuju
kao njeni vodii, prenose ratnu opremu, municiju i hranu, neguju
ranjenike i bolesnike.[39]Londonskim ugovorom o miru od 30. maja
1913. godine proklamuje se nezavisna Arbanija, pod protektoratom
Austro-Ugarske. Razgranienjem izmeu Crne Gore i Arbanije Skadar sa
okolinom, ukljuujui i Vraku, pripao je Arbaniji.
U prvom svetskom ratu, tokom operacija 1915. godine, nazrene su
namere austro-ugarskih i nemakih jedinica da prodru na jug i odseku
odstupnicu srpske vojske preko Arbanije na Jadran. Zato su
crnogorske jedinice prodrle u junu 1915. godine iz akovice i
Podgorice u Arbaniju i zauzele Skadar i Lje radi obezbeenja zaleine
srpske i crnogorske vojske. Vraka se ponovo nala u sastavu Crne
Gore i u njoj se uspostavlja crnogorska civilna uprava.
Pod uticajem austrougarske propagande pobunili su se u jesen
1915. godine malesijski katoliki barjaci u Dukainu, koji su
izrovali sve puteve preko Prokletija sa ciljem da spree odstupnicu
srpske i crnogorske vojske na Jadran. Zato je Crnogorska vrhovna
komanda u nedostatku rezervnih vojnih snaga angaovala Vraane za
uguenje pobune. Od Vraana je obrazovan Dobrovoljaki bataljon od oko
sto ljudi, koji je razoruao malisore uz rtve od etiri poginula i
dva ranjena borca i prinudio ih da poprave razrovane puteve.
Odravao je red u Malesiji do povlaenja srpske vojske. Zato je
odstupnica srpskih jedinica preko Prokletija sprovedena bez veih
rtava. Po izvrenom zadatku bataljon se povukao u Vraku i
rasformiran.[40]Prilikom povlaenja srpskih jedinica za Skadar i Lje
Vraani su ih prihvatili i nahranjivali u svoje domove i sa svojim
zapregama prenosili im ratni materijal do Ljea. U neuspelom pokuaju
povlaenja zadrao se u Vraki general Radomir Veovi sa pratnjom.
Vraani su ga sauvali od zarobljavanja. Iz Vrake se vratio za Crnu
Goru. Austro-ugarske okupacione vlasti su kupile oruje u Vraki, ali
su Vraani uspeli da deo naoruanja sakriju i zadre.[41]Vraka u
vrtlogu politikih gibanja u Arbaniji
Krajem 1920. Drutvo naroda je donelo Rezoluciju kojom se
uslovljava prijem Arbanije u Drutvu priznavanjem nacionalnih prava
manjinskim narodima. Arbanija je prihvatila uslove, pa je februara
1921. primljena u Drutvo naroda, ime je priznat njen meunarodni
status. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca uspostavlja Poslanstvo
u Tirani i konzulate u Skadru i Kori i vri konano razgranienje sa
Arbanijom. Vraka je pripala Arbaniji.
Godine 1921. Arbaniju potresaju meupartijski sukobi oko
prevlasti, koji imaju versku primesu sa stranakim liderima:
muslimana Ahmed-beg Zogua, ortodoksa Fan Nolija i katolika Mark
ona. Pobedila je Narodna stranka Ahmed-beg Zogua, ali su je naredne
godine svrgle sa vlasti stranke hrianske koalicije. Za predsednika
vlade dolazi Fan Noli, koji za neto vie od godinu dana vladavine
zabranjuje samostalno delovanje istono-hrianskoj srpskoj i grkoj
crkvi sa namerom da ih ukljui u autokefalnu istono-hriansku
arbanaku crkvu. Vraani odbijaju da napuste pravoslavno-srpsku i
ukljue u arbanaku crkvu, pa su zbog toga zatvarani i premlaivani.
Dva Vraanina su podlegla od zadobijenih rana, a jedan je
streljan.[42]Ahmed-beg Zogu je prilikom svrgavanja sa vlasti
izbegao u Jugoslaviju, odakle je preko svog zeta Cano-bega
Crnoglavia (Krueziju) organizovao pogranine arbanake odrede, koje
je Jugoslovenska vlada snabdela sa orujem. Ti odredi upadaju u
Arbaniju gde savladavaju oruane formacije katolikih barjaka,
svrgavaju Fan Nolijevu vladu i ponovo uspostavljaju Zoguov reim
(1924). Zogu se drastino obraunao sa opozicijom. Da bi uneo strah u
kostima svim namernicima otpora, na javnim mestima je veao i svoje
potencijalne protivnike. Sukobio se potom i sa svojim zetom
Cano-begom, kojem je pre toga podario ministarski poloaj, zatim ga
zamenio i postavio za ambasadora u ehoslovakoj, gde ga je rukom
plaene ubice likvidirao. Naputa prijateljstvo sa jugoslovenskom
vladom i sklapa, 1926. godine, Tiranski sporazum sa Italijom,
stavljajui se pod njenu zatitu. Poto je uvrstio svoj lini reim,
proglasio se 1928. godine za kralja Arbanije.
Prvih godina Ahmed-begove vladavine Vraani su predahnuli od
nacionalnog i verskog pritiska. Odali su se svom mirnom seoskom
ivotu kao podanici arbanake drave. Ekonomski su se oporavljali.
Slobodno su ispoljavali svoja nacionalna i verska oseanja i obrede
u crkvi i van nje. Deca su pohaala kolu i sluala nastavu na svom
maternjem, srpskom, jeziku. No, uskoro je nastao preokret u poetnu
pritajen, pa javan i na kraju vrlo agresivan.
Uzroci seoba Vraana
Ahmed-beg Zogu nije se razlikovao od drugih arbanakih stranakih
politiara i dravnika da se u arbanaku autokefalnu istono-hriansku
crkvu ukljue pripadnici iste religije, autokefalne srpske i grke
crkve, a u nameri da se izvri potpuna asimilacija nearbanakog ivlja
u Arbaniji. No, on nije sprovodio takvu politiku dok se nije
obraunao sa svojim politikim protivnicima i uvrstio linu vlast.
Godine 1928. Zogu je ocenio da je njegov poloaj kao vladara
"zemlje Orlova" stabilan, preuzima mere odroavanja nearbanakog u
arbanaki ivalj, koje su svom silinom pogodile Vraane. Vraanima je
ultimativno naloeno da sluaju bogosluenje i vre verske obrede za
vreme duhovnih praznika, krenja dece, venanja i sahrana na
arbanakom jeziku i da prihvate novi (gregorijanski) umesto starog
(julijanskog) kalendara, kojeg je arbanaka ortodoksna crkva
prihvatila. U Osnovnoj koli u Vraki uvedena je nastava na arbanakom
jeziku sa sveta., dva asa nedeljno u poznavanju srpskog jezika.
Vraanski svetenik Velia Popovi, rodom iz sela Kamenice, interniran
je za Valonu a umesto njega postavljen je ortodoks Arbanas.
Vraani su na pomenute mere arbanakih vlasti odgovorili
prestankom odlaska u crkvu, duhovne praznike slave bez prisustva
popa. Prestali su s krtavanjem i venavanjem pred ortodoksnim popom
i ne angauju ga na sahranama. Ne odriu se ni starog kalendara.
Prestali su da alju decu u kolu. Vlast odgovara merom interniranja
desetak uglednih Vraana seoskih prvaka. Internaciju izdravaju u
inokastru, gde su zadrani due od est meseci. Puteni su iz
internacije na intervenciju jugoslovenske diplomatije. Vraen je u
Vraku i pop Velia Popovi da nastavi duhovniku slubu. U osnovnoj
koli je obnovljena nastava na srpskom jeziku.
Godine 1931. arbanake vlasti obnavljaju itav raniji postupak,
ali u drastinijoj formi: dovoenje popa ortodoksa i internacija
srpsko-pravoslavnog popa i uglednih Vraana, postavljanje u koli dva
arbanaka uitelja i progon dotadanjih uitelja, branog para Lazara i
Vidosave Brajovi. Vraani ni ovom prilikom ne idu na bogosluenje, ne
vre nikakve verske obrede, ne alju decu u kolu. Arbanake vlasti
preduzimaju dodatne represivne mere: roditelje novano kanjavaju,
privodi u andarmeriju i batina, andarmerija prisilno odvodi decu u
kolu, zabranjuje upotrebu srpskog jezika na javnim mestima, i
noenje crnogorskih kapa, a umesto njih nalae da se nose alme.
Ponovo je intervenisala jugoslovenska diplomatija, te su posle
est meseci puteni na slobodu internirani Vraani i pop Velia Popovi.
No, time sukob nije razreen, jep arbanake vlasti nisu odustajale od
mera nacionalnog odroavanja, niti su Vraani prestali da bojkotuju
arbanako bogosluenje i nastavu u koli.
Vraani su nastojali da preko Jugoslovenskog konzulata u Skadru
dobiju od Jugoslovenske vlade odobrenje za iseljenje u Jugoslaviju.
Meutim, vlada je bila protiv iseljavanja, ali je nastojala da preko
svoje diplomatije olaka poloaj Vraana. Generalni jugoslovenski
konzulat u Skadru je bio najvie angaovan da po uputu vlade otkloni
presiju arbanakih vlasti nad Vraanima, ali je i uoavao uzaludnost
tih nastojanja. O tome tadanji vicekonzul u Skadru ovih dana daje
svoje miljenje:
"Ideju o iseljenju Vraana naa vlada je energino odbijala i pored
gledita Generalnog konzulata da ne moemo da negiramo opravdane
zahteve Vraana. Najzad vlada je usvojila gledite Generalnog
konzulata (moj) i dala pristanak na iseljenje."[43]Ipak, ini se da
je Jugoslovenska vlada odluila da odobri iseljenje 1933. godine,
kada je delegacija Vraana primljena kod predsednika vlade Bogoljuba
Jeftia, koji im je obeao naseljenje u Metohiji. Delegaciju su
sainjavali: Too Martinovi, Spaso Reetar (obojica se vraaju u Vraku
i pokreu akciju za iseljenje), Jovan Baanovi i Stevan urevi (ostaju
u Jugoslaviji, oekujui dodelu zemlje i dolazak svojih
porodica).[44]Seoba Vraana
Po saznanju o odobrenju iseljenja Vraani prodaju imovinu u
njihovoj svojini. Zemlju i kue prodaju skadarskim begovima sa
polovinom trine vrednosti, a stoku na skadarskoj pijaci po trinim
cenama. Meutim, arbanaka administracija izmislila je brojna
dugovanja Vraana unazad od desetak godina i nametala njihovu
isplatu kao uslov za izdavanje iseljenikog pasoa. No, imunijim
vraanskim porodicama ostalo je novca da u mestu iseljenja mogu
kupiti pomalo zemlje, a bilo je i takvih koji su tim sredstvima
mogli graditi kue.
Neki punopravni vlasnici prodate imovine prelazili su iz Vrake u
Jugoslaviju ilegalno i besputno sa steenim novcem, ostavljajui
svoje porodice od kojih nije zahtevano izmirenje potraivanja kao
uslov za iseljenje. No, sve porodice bile su dune da izmire takse
za izdavanje iseljenikog pasoa.
Svi Vraani iz sela Raa, Kula i Mladog Boria i delimino iz Grila,
Omare i Starog Boria, a koji su imali sopstvenu imovinu za prodaju,
podneli su zahteve za iseljenje. Vraani iz Grila, osim Pelia, i
Omare nalazila se u ifijskom odnosu, a iz Starog Boria nisu imali
tapije na otkupljenu zemlju iz 1925. godine, pa je nisu imali pravo
prodavati u svojstvu vlasnika. Bez novane podloge nisu smeli da
podnose zahteve za iseljenje.[45]Seobom je zahvaeno dve treine
vraanskih domova (neto preko sto zadrunih kua). U jesen 1933.
godine otpoelo je raseljavanje. Najmasovnije naputanje Vrake je u
1934. godini i nastavljeno sa osetnim padom tokom naredne dve
godine. Iseljene porodice prebacuju se iz Skadra za Podgoricu u
kojoj se neke grupe zadravaju i do est meseci, ljubazno prihvaene
od naroda. Smetene su u privatnim domainstvima besplatno ili uz
minimalnu naknadu. Trokovi ishrane padali su na teret dravne
kase.
Iz Podgorice iseljene porodice se pojedinano prebacuju za Pe,
gde ih prihvata Okruno poverenitvo za agrarnu reformu i
kolonizaciju i izdaje im reenja o naseljavanju.
Vraani su izjavljivali elju da budu naseljeni zajedno u jednom
predelu Metohije. Zato su im agrarne vlasti dodeljivale zemlju i
upuivali ih u Podrimlje (oko Orahovca) pored reke Belog Drima i
njegove pritoke Mirue. Njihove naseobine su obrazovane u selima:
Ratkovac, Dobri Dol, iflak, Mrasor, Danjane, Kramovik, Ponorac
(Garaevo), Saro, Vranjak, Bobovac, Buble, Radosti, Zrze, Geda,
Domanek, Vlaki Drenovac, Ljubida, Turjak, Malievo, Bubovac i
Lozica. Radi se o rasturenim selima, bez puteva i kola u kojim su
nerado prihvatali zemlju drugi naseljenici.
Manje naseobine Vraana obrazovane su van Podrimlja: u Drenovcu
kod Deana, Vitomirici, Zlopeku, Belom Polju i Ljubeniu kod Pei, i
Banjici kod Istoka. Po jedna vraanska porodica naselila se u Rogovu
kod Prizrena i Kosovu Polju kod Pritine.
U Podrimlju su Vraani dobili zemlju pod ikarama i ispaama, koja
je proglaena dravnom i optinskom zemljom, a ranije su polagali
pravo na nju peki, akoviki i prizrenski begovi. U ovom, ogranienom,
fondu zemlje za naseljavanje nalazilo se i ziratne zemlje za
gajenje poljoprivrednih kultura, najvie pored reke Drima i Mirue,
plavljena u doba kia i topljenja snega, pa je koriena za livade.
Ziratna zemlja dodeljivana je i za lokaciju vraanskih naseobina. U
ovom fondu nalazila se utrina koja je pripadala manastiru Visokih
Deana, a nalazila se izmeu sela Bubla, Turjaka i Ponorca, kao i
naputena bezvlasniko-kaaka zemlja od oko 18 hektara u ataru sela
Kramovika i iflaka, koja je dodeljena naseljenim Vraanima.
Vraanske porodice van Podrimlja najvie su se naseljavale na
kupljenu zemlju (Zlopek, Belo Polje, Ljubeni, Drenovac i
Vitomirica), manje na zemlju koju su dobili od agrara (Rogovo,
Drenovac, Vitomirica i Banjica), delimino radnu (Drenovac) i
bevlasniko-kaaku (Banjica). Porodica u Kosovom Polju dobila je
zemlju u miraz, putem enidbe.
Po Zakonu o naseljavanju junih krajeva Vraani su svrstani kao
agrarni subjekti u grupu optanata, naseljenika jugoslovenskih
naroda koji se doseljavaju iz susednih drava. Uivali su sva prava
kao kolonista. Dobijali su po pet hektara zemlje na glavu porodice
i jedan do tri hektara na druge lanove porodice. Takav status imali
su svi Vraani u Podrimlju. Vraani van Podrimlja, koji kupuju zemlju
dobijali su zemlju od agrarnih vlasti u dopunu do visine
kolonistikog sledovanja, pa su imali i status autokolonista.
Agrarni subjekti sa statusom dobrovoljaca, koji su u prvom svetskom
ratu dobrovoljno stupali u sastav srpske ili crnogorske vojske,
dobijali su po pet hektara radne zemlje, a dodatak po kolonistikom
osnovu. Ova kategorija subjekata bila je zastupljena samo u Banjici
kod Istoka.[46]Vraani u svojstvu agrarnih subjekata, tj. onih koji
su dobili zemlju od agrara, dobijali su dravne kue od slabog
materijala, lepljene spolja blatom i premazivane kreom. Doseljenici
iz 1936. godine dobijali su umesto kue novanu pomo za njeno
podizanje. Sve su porodice dobijale po par volova, plug i trokove
ishrane do prve etve i za svaki iskreni hektar zemlje po hiljadu
dinara pomoi.[47]Sveobuhvatnost seobe po rodovima
Seobom su zahvaene 104 zadrune porodice. One su se prilikom
dodele zemlje u mestu naseljavanja delile na vie agrarnih
subjekata, odnosno na vie porodinih glava, a u cilju sticanja prava
na veu povrinu zemlje. Takva dodela zemlje bila je pravno
zasnovana, jep su sve porodice kao agrarni subjekti postojale. I
zadrune porodice koje su kupile zemlju dele se tako da jednim delom
ostaju na kupljenoj, a drugim delom odlaze na od agrara dobijenu
zemlju. Zato se prilikom naseljavanja vraanskih zadruga pojavljuje
kao agrarni i drugi subjekti 205 porodica koje su se naselile u
Metohiju i jedna na Kosovo.
Raseljavanje Vrake poelo je 1933. godine, ali se 11 porodica
raselilo ranije uglavnom zbog krvi i naselile se u Crnu Goru i
Srbiju, da bi se u eri opte seobe prikljuile doseljenim Vraanima i
naselile u Metohiju i na Kosovo. Deset porodica doselilo se 1933.
godine, 146 porodica 1934. godine, 30 porodica 1935. i osam 1936.
godine.[48]Dva vraanska roda, Vujaii i orovii, napustili su Vraku
pre seobe, tako da je ostalo 57 rodova od kojih je 31 rod,
ukljuujui i one iz Kamenice i Derignjata, u celini zahvaen seobom i
to: Pelevii, Reetari, Senii, urevii, Krkotii, Peovii, Mrenovii,
Popovii (ostaje ih u Kamenici), Lambulii, Kavarii, Pejovii,
Krakovii, Banjovii, arii, Majii, Nikii, Peukii, Raievii, Uskokovii,
unjevii, Markovii-Bjelanovii, Markovii, Andrijevii, Gaovii,
Gorovii, Dragovii, Kontii, Milogorii, Radikovii, Radovii i Uliii iz
Kamenice. Njima se u Zeti prikljuuje ranije odseljen rod
Vujaia.
Pelevii se u martu 1934. sele iz Vrake za Pe, gde se
razvrstavaju u 20 porodica. etiri porodice su kupile zemlju u selu
Zlopeku i jedna u Belom Polju kod Pei. Petnaest porodica se
naselilo u Podrimlje u selima: Buble, Turjak (po pet porodica),
Saro (etiri porodice) i Ponorac (jedna porodica) na zemlju dobijenu
od agrara. Pelevii u Turjaku dobili su i 34 hektara ume u selu
Kijevu.
Reetari sa doseljenjem u Pe broje osam porodica. est porodica se
doselilo 1934, a po jedna 1935. i 1936. godine. Sedam porodica je
dobilo zemlju u selu Radosti, a naseljava se est, jep je jedna
porodica ostala u Pei. Osma porodica se naselila u selo Kramovik,
na kaakoj zemlji i kui.
Senii se naseljavaju u Podrimlje, 1934. godine, i to pet
porodica u selo Danjane i tri u selo Domanek.
urevii se prilikom naseljavanja razvrstavaju u osam porodica iz
tri zadruge. Jedna zadruga sa tri porodice naseljava se, 1933.
godine, na kupljeno imanje u selu Klinini kod Pei. Naredne godine
prelazi na od agrara dobijenu zemlju u Drenovcu kod Deana, gde
pored kestenjaste ume dobija radnu zemlju. Kuu i zemlju u Klinini
prodaje, a delimino vri zamenu za zemlju i kuu u Drenovcu. Druga
zadruga sa dve porodice naseljava se, 1934. godine, u Podrimlje,
selo Mrasor. Trea zadruga sa tri porodice naseljava se, 1935.
godine, u Podrimlje, u selu Bubovcu.
Krkotii naputaju Vraku 1934. godine. Razvrstani u devet agrarnih
subjekata (porodica) naseljavaju se u Podrimlje i to etiri porodice
u selu Dobrom Dolu, tri porodice u selu iflaku i tri porodice u
selu Sarou.
Peovii su inili iru porodinu zadrugu u treem kolenu. etiri
srodnika svete pre seobe brata i bee za Jugoslaviju, od njih se dva
naseljavaju u selo Adrane kod Kraljeva, a druga dva u Banjicu kod
Istoka. Poto svi dobijaju zemlju od agrara u Banjici, a neto su
zemlje kupili od naseljenika, koja je pre toga bila kaaka, braa iz
Adrana prelaze u Banjicu. Godine 1933. doseljavaju se iz Vrake u
Banjicu i preostala dva brata, gde dobijaju zemlju po kolonistikom
i dobrovoljakom osnovu - umu i radnu kaaku zemlju. Tako je u
Banjici nastala naseobina Peovia od est porodica.[49]Mrenovii pri
naseljavanju ine pet porodica. Jedna se naselila, 1934. godine, u
Podrimlje, u selu Ponorcu, a etiri, 1935. godine, u Vizomiricu kod
Pei na od agrara dobijenoj i kupljenoj zemlji.[50]Popovii, pet
porodica, se naseljavaju, 1934. godine, u Podrimlje, u selu
Radosti.
Lambulii, etiri porodice, se naseljavaju, 1935. godine, u
Podrimlje, selo Vranjak.
Kavarii, tri porodice, naseljavaju se, 1934. godine, u
Podrimlje, selo Geda.
Pejovii, tri porodice, naseljavaju se u Podrimlje, selo
Buble.
Krakovii, tri porodice, se naseljavaju, 1934. godine, u
Podrimlje, selu Dobrom Dolu.
Banjovii ine dve porodice i obe se naseljavaju u Podrimlje,
jedna 1932. godine u selo Zrze, a druga, 1934. godine, u selo
Turjak.
arii, dve porodice, se naseljavaju u Podrimlje, selo Saro.
Majii, dve porodice, naseljavaju se 1934. godine u Podrimlje,
selo Bubovac.
Nikii, dve porodice, se naseljavaju u Podrimlje, jedna porodica,
1934. godine, u selo Mrasor, a druga, 1936. godine u selo Saro.
Peukii, dve porodice, naseljavaju se, 1934. godine, u Podrimlje,
selo Ponorac.
Uskokovii, dve porodice, naseljavaju se u Podrimlje, selo
Saro.
unjevii, dve porodice, naseljavaju se u Podrimlje, 1934. godine,
u selu Bubovcu.
Markovii-Bjelanovii, dve porodice, naseljavaju se, 1934, godine,
u Podrimlje, jedna u selo iflak, a druga u selo Dobri Dol.
Markovii, jedna porodica, naseljavaju se, 1935. godine u
Podrimlje u selu Ljubidi.
Andrijevii, jedna porodica, naseljavaju se, 1934. godine, u
Podrimlje, selo Dobri Dol.
Vujaii, jedna porodica, naseljavaju se, 1932. godine, u
Podrimlje, selo Zrze.
Gaovii, jedna porodica, se naseljavaju, 1934. godine, u
Podrimlje, selo Malievo.
Gorovii, jedna porodica, naseljavaju se u Podrimlje, selo Dobri
Dol.
Dragovii, jedna porodica, naseljavaju se u Podrimlje, selo
Lozica.
Kontii, jedna porodica, naseljavaju se, 1934. godine, u
Podrimlje, selo Bubovac.
Milogorii, jedna porodica, naseljavaju se, 1934. godine, u
Podrimlje, selo Malievo.
Radikovii, jedna porodica, naseljavaju se, 1935. godine, u selo
Malievo.
Radovii, jedna porodica, naseljavaju se, 1932. godine, u selo
Zrze u Podrimlju.
Uliii, jedna porodica iz Kamenice, naseljavaju se 1934. godine u
selo Buble u Podrimlju.
Iz Vrake su delimino zahvaeni seobom 16 rodova i to:
Matanovii, Krstovii, Martinovii, Brajovii, Mikulii, Baanovii,
Roganovii, Ajkovii, Ceklii, inovii, Vuii, Zlatiani, Rackovii,
uretii, Vukevii i Radinovii.
Matanovii, 18 porodica, se naseljavaju 1934-35. godine, u
Podrimlje i to: est porodica u selu Bobovcu, po pet porodica u
Ponorcu i Bublu i dve porodice u Kramoviku. Dve porodine zadruge
ostaju u Vraki.
Martinovii se u martu 1934. godine sele iz Vrake za Pe gde su se
raslojili u 12 porodica. Jedna porodica kupuje zemlju u selu Belom
Polju kod Pei, gde se stalno nastanjuje. Dve porodice kupuju zemlju
u selu Ljubeniu kod Pei, na kojoj podiu kuu i u nju povremeno
borave. Stalno se nastanjuju, zajedno sa jo est porodica Martinovia
u Podrimlju, selu Ljubidi, gde dobijaju zemlju od agrara. Tri
porodice se naseljavaju u selu Gedi. Dve zadrune porodice
Martinovia ostale su u Vraki.
Baanovii se sele iz Vrake 1934. godine kao dve porodine zadruge,
koje se pri naseljavanju raslojavaju u deset porodica. Jedna
zadruga raslojena u pet porodica u svojstvu agrarnih subjekata
naselila se u Drenovcu kod Deana na radnoj zemlji i umi. Druga
zadruga od pet porodica naselila se u Podrimlje u selu iflaku na
nekultivisanoj dravnoj zemlji. Jedna zadruna porodica ostala je u
Vraki.
Roganovii se doseljavaju u Pe 1934. godine, gde se raslojavaju u
deset porodica, agrarnih subjekata. Devet porodica se naselilo u
Podrimlje u selima: Ratkovcu (sedam porodica), Vlakom Drenovcu i
Gedi (po jedna porodica). Jedna se porodica naselila u selo Rogovo
kod Prizrena. U Vraki je ostala jedna porodina zadruga.
Mikulii se sele iz Vrake u tri grupe, 1934, 1935. i 1936.
godine. Razvrstani u devet porodica, agrarnih subjekata svi se
naseljavaju u Podrimlje u selu Ponorcu (Garaevu) - etiri porodice,
Domaneku - tri porodice, Bobovcu i Bubovcu - po jedna porodica.
Jedna zadruna porodica ostala je u Vraki, a etiri u Kamenici.
Brajovii se iseljavaju iz Vrake 1932. i 1935. godine.
Naseljavaju se u svojstvu sedam porodica u Podrimlje i to jedna
porodica u selu Zrzu (doseljena 1932) i est porodica u selu Ponorcu
(doseljene 1935). est zadrunih kua ostalo je u Vraki.
Krstovii se sele iz Vrake 1934. godine. U svojstvu est porodica,
agrarnih subjekata, naseljavaju se u Podrimlje, selu Bubovcu. U
Vraki je ostalo devet zadrunih porodica, ukljuujui i doseljene
Krstovie iz Derignjata.
inovii se raseljavaju 1935. godine. Naseljavaju se u svojstvu
pet porodica, agrarnih subjekata, u Podrimlje, selu Bobovcu. U
Vraki ostaju tri zadrune porodice.
Ajkovii se iseljavaju iz Vrake 1934. i 1936. godine i
naseljavaju se u svojstvu etiri agrarna subjekta, u Podrimlje i to
dve porodice u selu Vranjaku i po jedna u Danjanu i Gedi. Pet
porodinih zadruga ostalo je u Vraki, ukljuujui i doseljene porodice
iz Derignjata.
Zlatiani naputaju Vraku 1934. godine. Tri doseljene porodice
naseljavaju se u Podrimlje, selo Domanek. U Vraki ostaju tri
zadrune porodice.
Ceklii su obuhvaeni selidbom sa svega dve porodice. Pre seobe,
1925. godine, jedna se porodica preselila iz Vrake u Kosovo Polje,
gde se prizetila uz kolonistiku porodicu Vujoevia. Druga porodica
naputa Vraku u optoj seobi i naselila se u Podrimlje, selo iflak.
est porodinih zadruga ostaju u Vraki.
Vuii, jedna zadruga sa dve porodice, naputaju Vraku 1934. godine
i naseljavaju se u Podrimlje, selo Buble. etiri zadrune porodice
ostaju u Vraki.
Rackovii naputaju Vraku 1934. godine. U svojstvu dva agrarna
subjekta naseljavaju se u Podrimlje, selo Dobri Dol. Jedna porodina
zadruga ostaje u Vraki.
uretii, dve porodice, se naseljavaju u Podrimlje, jedna u selo
Bubovac (1934), i druga u selo Vranjak (1936). Jedna porodina
zadruga ostaje u Vraki.
Vukevii su zahvaeni seobom samo sa jednom porodicom, koja se
1936. godine naseljava u Podrimlje, selo Ratkovac. Jedna porodica
ostaje u Vraki.
Radinovii, jedna porodica se naseljava u Podrimlje, 1934.
godine, u selu Dobrom Dolu. Jedna porodina zadruga ostaje u
Vraki.
Iz 16 delimino iseljenih vraanskih rodova iselilo se u Podrimlje
i na Kosovo 94 porodice, a u Vrani je ostalo 47 zadrunih
porodica.[51] U Vraki u celini ostaje osam rodova sa 12 zadrunih
porodica i to po dve porodice Pelia, Stajkia, abanovia i Stankovia
i po jedna porodica Sekulia, Camnia, oa i Radusinovia.
Ukupno je u Vraki ostalo 59 zadrunih porodica iz 24 roda. U
Namenici je ostalo deset porodica Popovia, etiri porodice Mikulia,
dve porodice Babia i po jedna porodica Radusinovia i Lukaevia.
Zajedno u Vrani i Kamenici ostalo je 77 zadrunih porodica.
Krastovii i Ajkovii iz Derignjata su potpuno raseljeni za Vranu
i Podrimlje, tako da u ovom selu nije ostalo srpskog ivlja,
ivot Vraana u Metohiji (do 1941. godine)
Vraani u Metohiji su osobito vezani za svoje naseljenike oaze,
ali oni odravaju meusobne kontakte kao nekadanje komije i
saplemenici. Pritiu jedan drugom u pomo u tekim trenucima. Skoro
svi su na okupu na sahranama svojih saplemenika. Poseuju se i istiu
gostoljubljem. Kontaktiraju i sarauju sa naseljenicima koji su doli
iz raznih krajeva Jugoslavije. Sa metanima Arbanasima odravaju
korektne odnose, izmeu njih se uspostavljaju kumstva i
pobratimstva, ali je s vremena na vreme dolazilo do meusobnih
porodinih sukoba, zbog linih nesporazuma, koji nisu dobijali ire,
pre svega nacionalne, razmere.
Porodice koje su stekle novac u Vraki prodajom imanja, kua i
stoke i za njega delimino ili u celini kupile radnu zemlju u mestu
naseljenja, koje su dobile od agrara pored nekultivisane i radnu
zemlju, kao i porodice sa brojnijom radnom snagom stiu u samom
poetku solidnu osnovu u proizvodnji ratarskih kultura, kao i za
zavidan stoni fond. Iz sauvane evidencije katastarskog popisa ivog
i mrtvog inventara naseljenikih domainstava iz 1936. i 1939. godine
prepoznaju se takva, istina retka, vraanska domainstva, koja su
imala i do 50 ovaca, vie grla govedi za muu i zapregu, svinja, ree
koza i konja. Od mrtvog inventara zabeleena su zaprena kola
(gvozdena i drvena), plug i drugi sitniji poljoprivredni alat, a u
jednom domainstvu zabeleena je i sejalica.[52]Sva vraanska
domainstva koja su stekla neobradivu zemlju pod ikarama, panjacima
i utrinama, a takvih je bilo najvie, morala su snagom svojih miica
kriti umu, kopati panjake i utrine. Takva domainstva, a naroito ona
sa nedovoljnom aktivnom radnom snagom, sporo su napredovala, pa su
due ostajala u bedi i nematini. I poboljanje boniteta iskrenog
zemljita kod tih domainstava vrlo sporo je sprovoeno zbog
nedostatka stajskog ubriva s obzirom da su u takvim uslovima ivota
bili prinueni da prodaju volove koje su dobili od agrarnih vlasti,
a drali su samo po dve-tri ovce i eventualno svinju.
Ipak, na svim imanjima Vraana nastaju, pre ili kasnije, na
nekadanjim ikarama, ispaama i utrinama njive sa kukuruznim,
peninim, raanim i ovsenim kulturama. Kao solidni batovani Vraani
gaje paradajz, paprike, krompir, luk i bostan. Mladi zasadi vonjaka
davali su prve plodove ljiva, jabuka, kruaka i dunja. Do aprilskog
rata 1941. uspeli su svojim mukotrpnim radom da formiraju svoja
gazdinstva i steknu minimalne uslove za uhodan skroman ivot
U Podrimlju, selima Beloj Crkvi, Zrzu i Drenovcu, radile su
osnovne kole u vreme doseljavanja Vraana u kojim Vraani upisuju
decu. U selu Sarou i Ratkovcu otvaraju osnovne kole iskljuivo za
vraanske naseljenike uitelji rodom iz Vrake Blagoje Markovi i
Radivoje Roganovi, koji su se kolovali u Bitolju i Skoplju
(1925-1933. godine).
Progon Vraana iz njihovih naseobina
U aprilskom ratu 1941. Vraani, vojni obveznici, su na frontu. U
odbrani zemlje poginula su tri Vraanina, a oko 30 ih je palo u
zarobljenitvo.[53] Jedan je poginuo od nemakog bombardovanja
Bitolja.
Italija koristi Arbaniju kao odskonu dasku za osvajanje
jugoslovenske teritorije, naroito prema Metohiji. Ona okuplja
kosovsko-metohijsku emigraciju u Arbaniji. Uoi rata organizuje u
Arbaniji oruane druine od kaaka, arbanakih odmetnika, koji su iz
Jugoslavije prebegli u Arbaniju, naoruava ih i daje platu i
trebovanje. Ove kaake druine, izvrsno naoruane, upadaju u aprilskom
ratu u Metohiju. Sa njima upadaju i veliko-albanski nacionalisti,
agitatori za stvaranje tzv. Velike Arbanije na raun jugoslovenske
teritorije. Prikljuuju im se domai arbanaki nacionalisti pod
vostvom jugoslovenskog senatora Sefedin-bega Mahmudbegovia,
poslanika iz Orahovca Mustafe Durutovia i Gani-bega (brat
Cano-bega) Crnoglavia iz akovice. Svi se oni angauju da se u
proirenoj dravi obezbedi "ista" arbanaka etnika sredina, pa u tom
duhu sprovode akciju proterivanja naseljenika iz Metohije. U
progonu naseljenika ukljuuju se, pored kaakih druina, nacionalizmom
doktrinirani Arbanasi iz Metohije, kao i oni koji su kroz ovu
akciju sagledavali line interese da putem pljake steknu imovinsku
korist. Naoruavaju se iz skladita jugoslovenske vojske, koja se
nalazila u rasulu.
Napad na vraanske naseobine u Podrimlju poeo je 17. aprila 1941.
godine. Vraani su bili bez ikakve zatite, jep su lica sposobna za
borbu bila na frontu, a andarmerija se nalazila u rasulu. Paljene
su im kue i pljakana imovina. Pred vatrenom zavesom povlae se ka
akovici u kojoj se zadrava manji broj izbeglica. Masa vraanskih
izbeglica produava za Pe. U optoj hajci za progonjenim i u njihovoj
samoodbrani poginula su dva Vraanina.[54] U tom optem meteu istakli
su se neki Arbanasi, nadahnuti humanim oseanjima, koji sklanjaju
vraanske porodice u svoje domove i obezbeuju im pratnju od
Podrimlja do Pei. Talas progona prekosi se iz Podrimlja na Vraane u
Drenovcu i Zlopeku, a neto kasnije u Vitomirici i Banjici u kojoj
su ubijena dva lica.[55] Samo su se dve vraanske porodice iz Belog
Polja kod Pei odrale na svojim imanjima, jer su tu okupacione
vlasti uspostavile prividni red i mir. Svi ostali Vraani su
prognani, kue su im popaljene, a imovina uglavnom opljakana.
Grad Pe je aprilskih i majskih dana 1941. bio centar zbijanja
vraanskih i drugih izbeglica iz skoro itave Metohije. Smetaju se po
gradskim kuama, upama, dvoritima i pod kronjama voaka, izloeni kii
i studeni.
Italijanske okupacione vlasti su u junu 1941. godine odobrile
Vraanima da se povrate u Podrimlje, radi preuzimanja stoke koja je
ostala na uvanje kod njihovih komija Arbanasa. Tu meru kratkog daha
koriste neki Vraani, vraaju se i preuzimaju neotuenu i neskrivenu
stoku. U povratku za Pe ubijena su dva Vraanina.[56] Povraenu stoku
Vraani prodaju na pekoj pijaci po znatno niim cenama od njihove
vrednosti, ali im dobijeni novac omoguava da za krae vreme obezbede
hranu za izdravanje porodica.
Iz Pei i akovice Vraani se sele za Srbiju i Crnu Goru, ali se
taj proces zaustavlja izbijanjem ustanka u julu 1941, a nastavlja
se povratkom u Vraku i njenu okolinu. Ipak, ogromna veina Vraana
zadrava se pod okupacijom u Pei, manje i akovici.
Izbegli Vraani u Pei i akovici
Izbegli Vraani, prisilno proletarizovani, bili su prinueni radi
svog odranja da se prihvataju sezonskih i povremenih poslova.
Radno-aktivni lanovi porodica, uglavnom mukarci, rade u rudnicima,
i izgradnji puteva u af Prui, Kepeniku, Kalimanu, Kuksu i Cypojy,
odvajajui se od svojih porodica. U okolini Pei i akovice u vreme
poljoprivrednih radova nadnie, naroito ene, kod seoskih gazda.
Njihovi ivoti su bili u stalnoj opasnosti, naroito u Pei gde su
ubijena dva Vraanina.[57]Ogromna veina Vraana u Pei i akovici
pripadala je narodnooslobodilakom pokretu. Zato su esto hapeni i
zadravani u zatvorima, a desetak njih je odvedeno u logor u
Italiji, a pet-est od njih ostavilo je tamo ivote. Naroitu psihozu
nesigurnosti i straha uneo je tzv. Kosovski puk, koji je obrazovan
u Kosovskoj Mitrovici (na srpskom upravnom podruju) i prelazi
poetkom decembra 1943. na arbanako upravno podruje kao kaznena
ekspedicija za likvidaciju narodnooslobodilakog pokreta, a iskorien
je za likvidaciju srpskog i crnogorskog ivlja. U Rakou je streljao
preko 30 Srba, u izbeglikom logoru u urakovcu uljem otrovao 34
izbeglice i u Pei pobio oko 50 ljudi. Po gradu Pei vrio je pretrese
srpskih i crnogorskih kua, premlaivao ljude, hapsio ih i u zatvoru
izlagao jezivim mukama. Ovim represivnim merama izloeni su bili i
Vraani. Ova arbanaka kaznena ekspedicija nastavlja svoju zloinaku
misiju u akovici, Prizrenu, Skadru, Uroevcu i Pritini.[58]U Pei su
obeeni u januaru 1944. etiri Vraanina kao zarobljeni partizani.
Isto toliko je poginulo, u leto 1944 za vreme bombardovanja Pei, a
bilo ih je vie ranjenih, meu kojim je bilo dosta dece. Iste godine
poginuo je kao partizan u Malesiji jedan Vraanin, a ubijeno je est
Vraana u svojstvu pripadnika etnikog pokreta.[59]Izbegli Vraani na
srpsko upravno podruje
Na srpsko upravno podruje pod nemakom okupacionom upravom uspelo
je da izbegne oko 15 vraanskih porodica. Zadravaju se u Kosovskoj
Mitrovici i u okolini Kraljeva, Kragujevca i Kruevca. Njih nije
muila glad, jep su radno-aktivni lanovi porodica nadniili kod
seoskih gazda i na taj nain obezbeivali najosnovnija sredstva za
ivot. Meutim, 15 lica je stradalo u masovnim streljanjima u
Kraljevu (17. oktobra 1941) i Kragujevcu (21. oktobra 1941), kao
uesnici narodnooslobodilakog pokreta, u jedinicama
narodnooslobodilake vojske i od bombardovanja u
Kraljevu.[60]Izbegli Vraani u Crnoj Gori
Oko 50 vraanskih porodica odlazi u maju, junu i julu 1941. iz
Pei za Podgoricu. Smetaju se u nehigijenskim prostorijama. Od
zaraze i gladi pomrlo je mnogo njihove dece. Kasnije su prebaene u
Izbegliki logor preko Morae, u barakama koje su bile opasane
bodljikavim icama i straom. U logoru su Vraani dobijali sledovanje
za ishranu u kukuruzu, branu i pirinu. U Podgorici su dva Vraanina
ubijena kao pripadnici narodnooslobodilakog pokreta.[61]Bilo je
vraanskih izbeglica u Crnoj Gori koji su smeteni u Izbegliki logor
u Baru.
Izbegli Vraani u Vraki i okolini
Neutvren broj vraanskih porodica uspeo je da izbegne logore u
Crnoj Gori i da se povrati u Vraku i njenu okolinu. Njih prihvataju
skadarski begovi da im obrauju zemlju u svojstvu ifija. Smetaju se
kod svojih roaka, komija i prijatelja.
U maju 1941. godine Gani-beg Crnoglavi (Krueziju) iz akovice
nudi izbeglim Vraanima u Pei i akovici utoite u Vraki ili u bilo
kojem kraju doratne Arbanije s tim da prihvate podanstvo ortodoksne
autokefalne arbanake crkve. Vraani su odbili ovu ponudu.[62]U
prolee 1 942. godine oko desetak vraanskih porodica iz Pei i
akovice odlaze preko Prizrena za Skadar, a iz Skadra za Vraku za
ifije skadarskih begova; i za selo Barlaj ispod Brdanjola, gde rade
kao nadniari kod seoskih gazda.[63]Drugog avgusta 1941. sedam
vraanskih porodica uspelo je da se prebaci iz Pei na srpsko upravno
podruje u Kosovskoj Mitrovici, ali ih tu nemake okupacione vlasti
zadravaju i predaju italijanskim okupacionim vlastima u Pritini,
gde su smetene u Izbegliki logor. Radno-aktivni mukarci su
izdvojeni i odvedeni za Kalima u Arbaniji, gde rade u rudniku. Oni
bee iz rudnika i u trenutku kapitulacije Italije stiu u Pritinu,
uzimaju svoje porodice iz logora i sa njima odlaze za Vraku, gde od
skadarskih begova dobijaju zemlju za obradu u svojstvu
ifija.[64]Neposredno posle represivnih mera Kosovskog puka u Pei i
akovici, u decembru 1943. godine, oko 50 vraanskih porodica iz ovih
gradova odlaze za Vraku i u sela u okolini Skadra, gde tokom 1944.
godine rade kao ifije skadarskih begova.[65]U ratnom vihoru
(1941-1944) izbeglo je u Vraku i u sela oko Skadra blizu 70
vraanskih porodica ili 1/3 naseljenih Vraana u Metohiji. Na tom
predelu ostaju sve do osloboenja Skadra - 28. novembra 1 944.
godine.
Povratan izbeglih Vraana
Do kraja decembra 1944. godine osloboene su sve teritorije u
Jugoslaviji i Arbaniji u kojima su se nalazili izbegli Vraani. rtve
tokom etvorogodinjeg bespua bile su ogromne: pogibije u odbrani
zemlje i u zatiti svojih ognjita, pomor od epidemija i gladi u
izbeglikim i zarobljenikim logorima, rtve u streljanjima,
pokoljima, veanjima i u jedinicama narodnooslobodilake vojske u
kojim uestvuje znatan broj Vraana. Izbegle vraanske porodice u
kojim su ostala deca, ene i starci, a u odsustvu vraanskih boraca
za slobodu, koji nastavljaju borbu i krvare u neosloboenim
krajevima Jugoslavije i u guenju kontrarevolucije u Drenici,[66] u
oekivanju zarobljenika iz nemakih logora,[67] u neizvesnosti da li
su u ivotu nestali lanovi porodica, zahvata slobodarsko ushienje i
udnja za povratkom na svoja zgarita u Metohiji.
Iz Vrane i okoline Skadra polaze tokom zime 1944/45. izbegle
vraanske porodice za Metohiju i to jednim pravcem preko Kuksa i
Prizrena i drugim preko Skadarskog jezera (brodom) do Vir Pazara, a
odatle vozom (kojeg sami guraju, jer nije bilo lokomotive) do
Podgorice iz koje odlaze za Pe kamionima i peke. U Vraki je ostalo
sedam izbeglih porodica i jedan samac koji je ostao bez roditelja i
u Vraki je zasnovao porodicu.[68]Izbegli Vraani u Crnoj Gori i
unutranjost Srbije vraaju se u Metohiju, kao i druge izbeglice, iz
sopstvenih pobuda i bez poticaja novouspostavljene vlasti, sa
usputnim zapletima i zadravanjima s obzirom da su saobraajnice
poruene, a saobraajna sredstva unitena ili onesposobljena.
Odluka Nacionalnog komiteta narodnog osloboenja Jugoslavije od
6. aprila 1945. godine o zabrani povratka izbeglica "u prijanja
mesta ivljenja"[69] nije imala znaaja za povratak izbeglih Vraana u
Metohiju, jer su se oni do tada manje-vie vratili.[70] No, izbeglim
Vraanima nije doputeno da se vrate na svoja imanja, ve su zadrani u
Orahovcu i Pei. Sreski organi vlasti u Orahovcu i oblasti organi
vlasti u Prizrenu naroito su se pokazali odbojni prema povratku
Vraana na imanja u Podrimlju. Za utehu Vraane su smestili u vrlo
bednim prostorijama u Orahovcu. Dali su im pomo u ishrani s obzirom
da su bili lieni svake mogunosti da je obezbede. U tim prostorijama
ostali su izolovani od svojih naseobina punih godinu dana dok nije
sprovedena revizija njihovih imanja.
Revizija vraanskih imanja
Zabrana ubatinjenja Vraana na njihova imanja imala je za cilj da
se izvri revizija njihovih i drugih naseljenikih imanja u njihovom
odsustvu. Time je predodreena subjektivnost u reavanju sporova, a u
korist uspostavljenih vlasnika od strane okupatora i njegovih
saradnika.
Poetkom avgusta 1945. godine donet je Zakon o reviziji dodeljene
zemlje kolonistima i agrarnim subjektima u Makedoniji i
Kosovsko-metohijskoj oblasti. Po lanu 4 tog Zakona naseljenici gube
pravo na privatno-vlasniku zemlju koju su dobili do 6. aprila 1941.
godine i vraa se ranijim obraivaima u trajno vlasnitvo, bez obzira
da li su na nju imali tapiju ili su je obraivali kao ifije ili
stalni zakupci; i na zemlju na kojoj su do 1918. godine bili
naseljeni arbanaki politiki emigranti.[71] Ovaj propis je nuno
sagledati kroz sprovoenje agrarne reforme i kolonizacije do
aprilskog rata 1941. da bi se kroz posleratnu reviziju sagledala u
pojedinim nijansama njegova osnovana i neosnovana primena sa
socijalnog, moralnog i humanog gledita.
Sprovoenjem doratne agrarne reforme begovima i agama je
oduzimano vlasnitvo nad zemljom sa novanom naknadom iz dravne
blagajne i ustupana u vlasnitvo dotadanjim obraivaima i to ifijama
bez naknade i zakupcima i napoliarima sa naknadom. Meutim, sa
uporednim sprovoenjem kolonizacije pojedine parcele otkupljene od
begova i aga, ako su se nale u ogranienom fondu za kolonizaciju,
dodeljivane su naseljenicima. ifije, zakupci i napoliari su na taj
nain liavani dela zemlje koju su obraivali bez naknade jep na nju
nisu imali tapiju s obzirom da im nije ustupljena u vlasnitvo. Zato
oduzimanje ove radne zemlje naseljenicima u procesu revizije i
njeno davanje u trajno vlasnitvo ranijim obraivaima ima svoje
opravdano znaenje.
Zemlja u vlasnitvu sitnih vlasnika nije zahvaena predratnom
agrarnom reformom, ali ako bi se ovakva zemlja nala u kompleksu
ograniene zemlje za naseljavanje oduzimana je od dotadanjih
vlasnika uz zakonsku obavezu agrarnih vlasti da za oduzetu zemlju
dodele drugu istog boniteta ili da izvre novano obeteenje u
vrednosti oduzete zemlje. Meutim, ova zakonska obaveza je samo
delimino uvaavana. Zato je u revizionom postupku bilo opravdano
ispraviti pomenutu zakonsku zloupotrebu. No, po Zakonu o reviziji
agrarnih odnosa ne pravi se razlika izmeu nadoknaene i nenadoknaene
vrednosti oduzete zemlje, ve se u celini vraa bivim vlasnicima.
Vraanjem zemlje u revizionom postupku bivim vlasnicima za koju je
data nadoknada u zemlji ili novcu ini se nepravda prema
naseljenicima i neosnovan ustupak ranijim vlasnicima, koji su
nadoknaenu zemlju ponovo uzurpirali u vreme okupacije.
Oduzimanje zemlje naseljenicima i njeno vraanje arbanakim
politikim emigrantima u revizionom postupku imalo je iru primenu i
dublju pozadinu. Naime pod arbanakim politikim emigrantima
podrazumevaju se pripadnici arbanakih kaakih druina pre i posle
1918. godine, naoruanih i sklonih pljaki i nasilju sa vrlo labilnim
politikim opredeljenjima, koji su zakljuno sa 1927. godinom
emigrirali za Arbaniju i tamo se tretirali kao politiki emigranti.
Njihove kue su bile, mada ne sve, naputene, a imanja obrasla u
utrine. Ta zemlja (i naputene kue) proglaena je bezvlasniko-kaakom,
ula u fond za naseljavanje i dodeljivana naseljenicima. Bive kaake,
politike emigrante u Arbaniji, regrutuje od 1939. godine Italija u
oruane druine sa ciljem da upadaju u Jugoslaviju radi njenog
unutranjeg razbijanja. U aprilu 1941. ove druine, izvrsno naoruane,
upadaju iz Arbanije u Metohiju i uestvuju sa arbanakim baibozlukom
u progonu naseljenika sa njihovih imanja. U vreme okupacije
(1941-1944) aktivni su saradnici italijanskog, a zatim i nemakog,
okupatora na Kosovu i Metohiji i nasilnici nad srpskim i
crnogorskim ivljem. Ponovo su se ubatinili na imanja koja su im
nekada pripadala. Tim ljudima se Zakonom o reviziji priznaje status
politikih emigranata i njihovo ubatinjenje na imanjima pod
okupacijom, a samim tim oduzimaju se naseljenicima.
Reviziju agrarnih odnosa na terenu vre revizione komisije.
Revizija je bila karakteristina u Podrimlju, gde je bilo najvie
Vraana. Na ovom predelu potraioci zemlje nisu mogli ponuditi
komisijama kao dokaz vlasnitva tapije, jer je bilo najvie bivih
ifija kao obraivaa zemlje, a vlasnici su bili age i begovi. Iz
istih razloga u raspoloivim katastarskim kartonima ovakva zemlja
nije posebno evidentirana. U Podrimlju su u kartonima evidentirane
samo tri vraanske porodice koje su pored dravne dobile i
bezvlasniko-kaaku zemlju. Zato su revizione komisije sprovodile
dokazni postupak na osnovu izjava i svedoenja arbanakih metana, kao
jedne od zainteresovanih strana za sticanje prava na zemlju. Vraani
kao naseljenici su bili iskljueni iz dokaznog postupka njihovom
izolacijom u Orahovcu.
Na revizione komisije, koje su pokuavale da rade u duhu Zakona,
vre pritisak za donoenje reenja na tetu Vraana mesni i sreski
elnici, meu kojim je bilo inovnika saradnika okupatora dovedenih iz
Arbanije. U tom pravcu je, po svedoenju mnogih Vraana, delovao
tadanji sekretar Sreskog komiteta Komunistike partije na vlasti
Kolj iroka, koji je predlagao i svojim poloajem uticao kod nadlenih
oblasnih kosovsko-metohijskih organa da se menjaju neposluni lanovi
revizionih komisija. Kada se suoio sa brojnim objektivnim
svedoenjima mesnih Arbanasa, kojim savest nije dozvoljavala da se
na osnovu njihovih krivotvorenih izjava oduzimaju vraanske krevine,
istupa pred Vraanima za zahtevom da se kolonizuju za Vojvodinu. U
tom pravcu deluje u Podrimlju i Duan Mugoa iz Oblasnog
dravno-partijskog rukovodstva.[72]Pod uticajem sreskih i oblasnih
elnika Reviziona komisija je predloila, 5. novembra 1 945. godine,
Ministarstvu za kolonizaciju i Agrarnom savetu Demokratske
Federativne Jugoslavije da se svi Vraani iz Metohije kolonizuju za
Vojvodinu. Predlog komisije nisu prihvatili, jep su oba pomenuta
savezna organa zastupali gledite da se kolonizuju za Vojvodinu samo
naseljenici koji u procesu revizije izgube u celini ili delimino
pravo na zemlju. Oni nalau komisiji da Vraani ostanu u Metohiji i
da im se dodeli zemlja na jednom mestu.[73] Takav nalog su
zasnivali na osnovu htenja Vraana koji nipoto nisu hteli da
prihvate kolonizaciju za Vojvodinu. Nije im udovoljeno, i pored
naloga Ministarstva i Saveta da im se da zemlja na jednom mestu, pa
su se zadovoljili da se ubatine na svojim imanjima, na povrini koja
im ostane posle revizije.
U revizionom postupku nijedna vraanska porodica iz Podrimlja
nije izgubila pravo na celokupnu zemlju. Na osnovu katastarskih
kartona izgubili su pravo na bezvlasniko-kaaku zemlju porodice
Matanovi Krsta (7,54 ha) i Reetar Ilije (8,48 ha) iz Kramovika i
Markovi-Bjelanovi Panta iz iflaka (2,77 ha), a na osnovu svedoka
jedna porodica Rackovia iz Dobrog Dola. Delimino su izgubili pravo
na raniju begovsku zemlju, a u korist obraivaa ifija dve porodice
Mikulia iz Bubovca, odnosno Domaneka, po jedna porodica urevia iz
Bubovca, Pejovia i Vuia iz Bubla i Reetara iz sela Radosti. Fond
oduzete zemlje Vraanima uveae se u septembru 1947. godine, kada su
izgubile pravo na zemlju sve izbegle porodice koje se iz bilo kojih
razloga nisu vratile na svoja imanja.
Po okonanju revizionog postupka u prolee 1946. godine Vraani iz
Podrimlja naputaju Orahovac i ubatinjuju se na svoja imanja. Oni
podiu kue na ranijim zgaritima, kre, prekopavaju i preoravaju
zemlju, obraslu travnjacima i iprajem. Ponovo zasauju vonjake na
parcelama gde su ranije bili zasadi i poseeni.
Pelevii iz Zlopeka kod Pei vraaju se na kupljena imanja bez
revizionog postupka. Njima se pridruuju roaci iz Turjana
(Podrimlje). Mrenovii u Vitomirici se vraaju na kupljenu zemlju i
krevinu. Peovii iz Banjice su izgubili pravo na kaaku zemlju, ali
se vraaju na deo zemlje na koji su stekli pravo. etiri porodice
Baanovia iz Drenovca kod Deana su izgubile pravo na celokupnu
zemlju, koja je vraena ranijim vlasnicima. Zato se one ne vraaju u
Drenovac. Jedna porodica Baanovia i tri porodice urevia iz Drenovca
su delimino izgubile pravo na zemlju. One se vraaju na deo zemlje
koji im je ostao, odbijajui ponudu za kolonizaciju za Vojvodinu.
Porodica Roganovia iz Rogova kod Prizrena i porodica Ceklia iz
Kosova Polja su se "istraile".
Rastur Vraana
Sa ponovnim ubatinjenjem na svoja imanja 1946. godine Vraani sa
znatno smanjenom aktivnom radnom snagom podiu kue, prekopavaju
nekadanje krevine, ovrsle i ponovo obrasle ikarama. Pokuavaju da
obnove stoni fond. Nedostaje im zaprega, plug i drugi
poljoprivredni alat, kao i ubrivo za posnu krevinu. Po tradiciji
marljivi Vraani ulau krajnje napore da obnove svoja gazdinstva, a u
oskudici u osnovnim ivotnim namirnicama, to iscrpljuje njihovu
fiziku i duhovnu snagu. Zato iz Podrimlja, gde je ivot bio najtei,
nastaje proces osipanja Vraana. Tri porodice Pelevia iz Turjaka
prelaze na kupljenu zemlju u Zlopeku kod Pei kod svojih roaka sa
dodatkom zemlje u selu Breaniku s tim to im zemlja u Turjaku
prelazi u drutveni fond. Dve porodice Martinovia naputaju Ljubidu i
sele se na ranije kupljenu zemlju u selu Ljubeniu kod Pei. Porodica
Nikia iz Mrasora prodaje zemlju i seli se na kupljenu zemlju u selu
Banjici kod Istoka. Ove prve raseljene porodice i one koje ostaju
na svojim imanjima jo se ne odvajaju od seoske privrede u kojoj
sagledavaju svoju ivotnu egzistenciju. Za desetak narednih godina
uspeli su da savladaju nepremostive tekoe, da obrade i kultiviu
krevine, da obnove stoni fond i da od podignutih vonih zasada
ubiraju plodove. No, kada su se odali ustaljenom seoskom ivotu,
iskrsli su novi zapleti koji im zagoravaju ivot.
Izmeu 1956. i 1960. godine Poljoprivredni kombinat iz Prizrena
otkupljuje zemlju u Podrimlju za podizanje plantanih vinograda.
Dravno-partijski mesni i oblasni rukovodioci vre pritisak na Vraane
da prodaju imanja Kombinatu, za koja im je nuena otkupnina znatno
nia od trine cene zemlje, a da im se ne ponudi ni mesto
preseljenja, ni zapoljavanje kao perspektiva njihovog daljeg
ivljenja. Otvoreno im je govoreno da prodaju zemlju Kombinatu i da
se sele. Vraani daju otpor, ali uzaludno. Prinueni su da ustupaju
zemlju Kombinatu uz neznatnu naknadu.[74]Pored pomenutog Kombinata
zemlju Vraana otkupljuje i Zemljoradnika zadruga iz Prizrena sa
znatno niim cenama od trinih i poklanja je arbanakim
emigrantima.
Preputajui se stihiji brojne vraanske porodice sele se iz
Podrimlja i odlaze u neizvesnost. Preostale vraanske porodice,
ostavi u manjini, vue udnja za iseljenim srodnicima i komijama.
Zbog smanjenja broja dece gasila se nastava na srpskom jeziku u
osnovnim kolama. U nemogunosti da svojoj deci obezbede osnovno
obrazovanje preostali Vraani prodaju imovinu i sele se u gradske
centre, gde se deca koluju, a radno-aktivni lanovi porodice
pokuavaju da se zaposle. Zemlju prodaju predodreenim kupcima,
mesnim Arbanasima, koji su polagali na nekakvo nepisano pravo na
kupovinu i drugi je nisu smeli kupiti. Zato je kupac bio u
mogunosti da uslovljava kupovinu nepokretne imovine niom cenom od
stvarne vrednosti.
Vremenom su se sve vraanske porodice iz Podrimlja raselile sa
svojih imanja i kua. Ostalo je u Podrimlju 14 porodica, iji radno
aktivni lanovi rade u zanatstvu, industriji i drutvenim
delatnostima i to deset u Orahovcu i po dve u Zrzu i Ratkovcu.
Vraane iz okoline Pei, Istoka i Deana zadesile su skoro iste
neprilike. Oni naputaju svoje domove i imanja zato to im posle
revizije agrarnih odnosa ostaje nedovoljno posne krevine, zato to
im se oduzima ak i kupljena radna zemlja i zbog nesporazuma sa
pojedinim mesnim Arbanasima.
Tako je Mrenoviima iz Vitomirice kod Pei oduzeto 1947. godine
7,7 ha radne zemlje, koju su prilikom naseljavanja kupili. Zemlja
je predata drutvenom sektoru, a kasnije dodeljena arbanakim
emigrantima. Zato se oni raseljavaju zadravajui u svojini neto ume,
plac i kuu u kojoj ivi jedna porodica, ali ne ivi od prihoda sa
imanja. Druga porodica povremeno dolazi.
Peovii iz Banjice kod Istoka su prodali deo zemlje koja im je
ostala posle revizije agrarne reforme, zadravajui dva hektara ume,
plac i kuu u koju posle raseljavanja povremeno dolaze.
urevii i preostali Baanovii iz Drenovca kod Deana prodaju zemlju
koja im je preostala posle revizije i raseljavaju se. Jedna
porodica urevia zadrala je umu, koju povremeno obilazi i
koristi.
Pelevii iz Zlopeka kod Pei prodaju kupljenu zemlju i kue i sele
se najvie za Crnu Goru. To isto ine i Martinovii iz Ljubenia i
naputaju selo.
Porodica Nikia iz Banjice, koja se u ovo selo naselila iz sela
Mrasora posle rata, se rasturila. Na imanju ivi samo jedna
starica.
Porodice Martinovi i Pelevii iz sela Belog Polja kod Pei su
jedine koje su se odrale na svojim imanjima, kupljenim prilikom
doseljavanja iz Vrake.
Sadanja stanita Vraana
Traei don za svoju ivotnu egzistenciju Vraani se sele u vee
seoske i gradske centre po Srbiji i Crnoj Gori i u drugim krajevima
Jugoslavije i po svetu. Sada se raa i raste trea generacija Vraana
od njihovog doseljavanja u Metohiji. Njihov broj se zbog snane
populacije udvostruio. Paljivom evidencijom Marka Mikulia iz Pei,
rodom iz Vrake, registrovali smo u Jugoslaviji i svetu 422 vraanske
porodice od 205 porodica doseljenih iz Vrake u Metohiju.[75]Iako su
Vraani rasuti, ipak imaju i svoja zbivalita. U Crnoj Gori, u kojoj
je nastanjeno skoro polovina iz Metohije raseljenih Vraana, nastala
su dva sabirna centra: Zeta (naroito sela Golubovci, Goriane,
Balabane i Vranj) u kojoj ivi oko sto vraanskih porodica; i
Titograd sa oblinjim naseljima (Toloi, Rogami i dr.) u kojim je
nastanjeno oko 60 porodica. U Srbiji Vraani su najvie sabrani u
Beogradu i okolini (oko 70 porodica) i Kragujevcu i okolini (oko 30
porodica).
Vraka u Arbaniji je bila i ostala matica Vraana, oaza srpskog
ivlja na arbanakom tlu. U njoj je ostalo zajedno sa Kamenicom posle
seobe 77 porodica. Sedam porodica i jedan samac, koji su u ratnom
vihoru izbegle u Vraku, ostaju u njoj. S obzirom na jako izraenu
populaciju Vraana, procenjuje se da se vraanski ivalj u Vraki skoro
udvostruio i da u njoj ima sada preko 1.200 dua.
U Vraki je posle seobe jo izraenije raeno na odroavanju srpskog
ivlja zabranom svih verskih obreda pod jurisdikcijom srpske crkve.
Osnovna kola sa nastavom na srpskom jeziku zvanino je ukinuta 1934.
godine. Upotreba srpskog jezika je zabranjena. U savremenoj
Arbaniji menjaju se imena i prezimena Vraana. Novoroenad dobijaju
arbanaka imena prilikom unoenja u matine knjige. Prezimena se iz
korena menjaju. Tako inovii imaju prezime Ograja. Nekim prezimenima
se zadrava osnova. Tako se Mikulii prezivaju Mikulaji, a Popovii
Popi.
Vraani su u toku svojih seljakanja pokazali svoju smelost i
razboritost, a osobito marljivost u savlaivanju nastalih
prepreka.
Odlaskom u urbanu sredinu unose u nju svoju sveu krv, prihvataju
i usvajaju novine u domu i na radu i uporno ih slede sa tendencijom
preuzimanja prestia. Uporni su u obrazovanju svog potomstva, meu
kojim ima visokih intelektualaca raznih profila.
Prilog
Vraani kao agrarni subjekti naseljeni u Metohiji
Srez podrimskiSelo iflak
Selo Ratkovac1. Baanovi Petko
1. Roganovi Petar2. Baanovi Risto
2. Roganovi uro3. Baanovi Gligo
3. Roganovi Boko4. Baanovi Lazar
4. Roganovi Andro5. Baanovi Mitar
5. Roganovi Labud6. Krkoti Andrija
6. Roganovi Krsto7. Krkoti Neo-Stevka
7. Roganovi Jovan8. Krkoti Simo
8. Vukevi Duka9. Markovi Panto
10. Cekli Lazar
Selo Dobri Dol
1. Andrijevi MilanSelo Mrasor
2. Gorovi Pavua1. urevi Lazo
3. Krakovi Jovan2. urevi Vojin
4. Krakovi Simo3. Niki Boo
5. Krakovi uro
6. Krkoti VojinSelo Danjane
7. Krkoti Risto1. Ajkovi Vaso
8. Krkoti Panto2. Seni Velia
9. Krkoti Duan3. Seni Savo
10. Markovi Vaso4. Seni Joo
11. Peuki Marko5. Seni Simo
12. Peuki Miljan6. Seni Mitar
13. Radinovi Jovan
14. Rackovi MarkoSelo Kramovik
15. Rackovi Savo1. Matanovi Krsto
2. Matanovi Petar
Selo Ponorac (Garaevo)3. Reetar Savo
1. Brajovi Risto
2. Brajovi SimoSelo Bobovac
3. Brajovi Marko1. Mikuli Panto
4. Brajovi Stevan2. Matanovi Milo
5. Brajovi Lazar3. Matanovi oko
6. Brajovi Filip4. Matanovi Zorka
7. Matanovi Senka5. Matanovi Jovan
8. Matanovi Aleksa6. Matanovi Petko
9. Matanovi Vaso7. Matanovi Maan
10. Matanovi Mijat8. inovi Ilija
11. Matanovi Filip9. inovi Savo
12. Mikuli Ilija10. inovi Petko
13. Mikuli Pavle11. inovi Panto
14. Mikuli Mihailo12. inovi Spaso
15. Mikuli Lazar
16. Mrenovi StevanSelo Buble
17. Pelevi Too1. Vui Milo
18. Raievi Risto2. Vui Spaso
19. Raievi Mirko3. Matanovi Andro
4. Matanovi Neo
Selo Saro5. Matanovi ivko
1. ari Vaso6. Matanovi Boo
2. ari Jakov7. Matanovi Niko
3. Krkoti Ljubomir8. Pelevi Vido
4. Krkoti Neo9. Pelevi Panto
5. Niki Mitar10. Pelevi Zorka
6. Pelevi Marko11. Pelevi Krsto
7. Pelevi Mira12. Pelevi Ivan
8. Pelevi Filip13. Pejovi Vido
9. Pelevi Jefto14. Pejovi Panto
10. Uskokovi Ilija15. Pejovi Ilija
11. Uskokovi Krsto16. Ulii uro
Selo VranjakSelo Radosti
1. Ajkovi Luka1. Reetar oko
2. Ajkovi Lazar2. Reetar Vaso
3. ureti Luka3. Reetar Panto
4. Lambuli Miko4. Reetar Nikola
5. Lambuli Mijat5. Reetar Boo
6. Lambuli Petko6. Reetar Spasoje
7. Lambuli Tomo7. Reetar Veljko
8. Popovi Risto
Selo Geda9. Popovi Pavle
1. Ajkovi Ilija10. Popovi Simo
2. Kavari Filip11. Popovi Stanko
3. Kavari Nikola12. Popovi Tomica
4. Kavari Jakov
5. Martinovi PetarSelo Zrze
6. Martinovi Petko1. Brajovi Panto
7. Martinovi orije2. Vujai Panto
8. Roganovi Mitar3. Radovi Lazar
4. Banjovi Stefan
Selo Domanek
1. Zlatianin NikolaSelo Malievo
2. Zlatianin Jovan1. Gaovi Simo
3. Zlatianin ore2. Milogori Nikola
4. Mikuli Gligor3. Radikovi Petar
5. Mikuli Krsto
6. Mikuli AleksaSelo Bubovac
7. Seni Lazar1. ureti Rade
8. Seni Panto2. urevi Gligo
9. Seni Neo3. urevi Vaso
4. urevi Mara
Selo Ljubida5. Krstovi Rade
1. Martinovi Stefan6. Krstovi Andrija
2. Martinovi Velimir7. Krstovi Krsto
3. Martinovi Tomo-Too8. Krstovi Mitar
4. Martinovi Lazar9. Krstovi Risto
5. Martinovi Petar10. Krstovi Simo
6. Martinovi Mitar11. Konti Vida
7. Martinovi Mira12. Maji Simo
8. Martinovi Krsto13. Maji uro
9. Markovi Lazar14. Mikuli Marko
15. unjevi Jovan
Selo Turjak16. unjevi Neo
1. Banjovi uro
2. Pelevi NovakSelo Vlaki Drenovac
3. Pelevi ore1. Roganovi Mirko
4. Pelevi Aleksa
5. Pelevi TomoSelo Lozica
6. Pelevi Krsto1. Dragovi Krsto
arplaninski srez
Selo Rogovo
1. Roganovi Spaso
akoviki srez
Selo Drenovac
1. Baanovi Nikola
2. Baanovi Stanoje
3. Baanovi Jovan
4. Baanovi Marko
5. Baanovi Jakov
6. urevi Risto
7. urevi Stevan
8. urevi Petko
Srez peki
Selo ZlopekSelo Vitomirica
1. Pelevi Bogi1. Mrenovi Risto
2. Pelevi Neo2. Mrenovi Jovan
3. Pelevi Kolja3. Mrenovi Tomo
4. Pelevi Boko4. Mrenovi Nikola
Selo Belo Polje
1. Martinovi Nikola
2. Pelevi Niko
Selo Ljubeni
Kupili zemlju i sagradili kue Martinovi Mitar i Martinovi Mira,
ali se preseljavaju na od agrara dobijena imanja u Ljubidi, gde su
evidentirani. U Ljubeniu borave povremeno.
Srez istoki
Selo Banjica
1. Peovi Boko
2. Peovi Mitar
3. Peovi Pavle
4. Peovi Ilija
5. Peovi Risto
6. Peovi Jovan
Graaniki srez
Selo Kosovo Polje
1. Cekli Boko
Pereselenie Vrakov (naseleni oblasti Vraka) v Metohii, ih
presledovanie i dalneiie migracii (rezme)
Vraka, to oblast v Arbanii na severe Skadra v kotoro v naale 18
veka obrazovan serbiskie bratstva pereselencev iz drevne erno Gori
i ernogorskih gor. V ne obrazovan isto serbiskie sela: Ra, Kule,
Star Bori, Mladi Bori, Gril i Omara.
S 1928 goda arbanaski reim prinuditelno provodit arbanizaci
serbov v Vraki tak to zavodit slub v cerkvah i v kolah na arbanasom
zike i zapreaet upotreblenie serbskogo zka na publinh mestah.
Iz-za soprotivleni takomu prikazu vraki bil arestovan,
internirovan, ih fizieski istzali, ih dete prinuditelno poslali v
kolu i tomu podobnoe. Po to priine dve tretiih vrakov (sve dvuhsot
seme) opredelilis za migraci i s 1933. po 1936. god pereselilis v
goslavi. goslavski reim naselil vrakov v Metohi i dal zeml. Sama
bola ih koncentraci bila okolo reki Drim.
Vo vrem von 1941-45. Metohi vklili v sostav tak nazvaemo Veliko
Arbanii pod zaito Italii. V celi formirovani tieski istogo
arbanaskogo gosudarstva arbanaskie nacionalist vgont vrakov s ih
imenii, kotore im prinadleali po nasledstvu. V vihre voin pereivat
vraki tle dni v migracii, umirat s golodu, ot pidemii, pogibat v
vone, ih rasstrelivat i veat.
Posle voin 1945. goda, vraki vozvraats v Metohi, no im bilo
zapreeno krugl god zant svoi imeni. Nakonec-to, konomieskimi
meropritimi otbirala uastki zemli (dava minimalnoe vozmeenie)
prinudala ih na migaci. Vraki tak bli prinuden rasselts i to blo ih
okonatelno izgnanie i rasselenie po vse goslavii, a mnogie ia svo
iznenu gzistenci rasselilis po vsemu miru.
Napomene
1. Blagoje V. Markovi, "Vraka i Vraani", Raskolnik (Gornji
Milanovac), 1969/5, str. 58-60.
2. Ivan Stepanovi strebov, "Srbi i Albani (putev i zapisn)",
Srpska kraljevska akademija, Spomenik XDI, Beograd 1904, 193.
3. Po izjavi Marka Mikulia iz Pei, rodom iz Vrake, ustupljena
autoru 7. XII 1989.
4. Isto.
5. Isto. Marko Mikuli navodi da je prvi pisac o Vraki i Vraanima
(rukopis) bio Panto Koja (1902. godine), trgovac iz Skadra. koji je
zasnivao istorijska zbivanja n izjavama ivih svedoka, koji su se
kao savremenici seali doseljavanja u Vraki. Zato navode Panta
Kojaa, a koje je imao prilike da proui Mikuli. 1933. godine,
smatramo najverodostojnijim. Rukopis je ostao kod rodbine Panta
Kojaa u Skadru.
6. Dr Jovan Erdeljanovi. "Stara Crna Gora. Etnika prolost i
formiranje Crnogorskih plemena". Beograd 1978. 551-554.
7. Po izjavi Ljuba i Zorke Pelevi, roeni u Vraki, od 9. marta
1990, koji su dali autoru.
8. Dr Jovan Erdeljanovi, kao u nap. 6, str. 201.
9. Isto. str. 64. 69. 129 i 131.
10. Dr Jovan Erdeljanovi, "Postanak plemena Pipera. Etnografska
rasprava", Etnografski zbornik, knj. XVII, str. 276-277.
11. O bratstvu Latkovia vidi delo Pavla Radusinovia, "Naselja
Crne Gore , Posebni dio, Beograd 1985, 153-155.
12. Dr Jovan Erdeljanovi, kao u nap. 6, str. 340 i 350.
13. Izjava Slobodana Mrenovia iz Pei od januara 1990. data
autoru.
14. Pavle Radusinovi, nav. delo, str. 444-446.
15. Dr Jovan Erdeljanovi, "Kui, Bratonoii i Piperi", Beograd
1907, str. 205-206.
16. Izjava Sima Majia iz Toloa od 9. marta 1990. data
autoru.
17. Dr Jovan Erdeljanovi, kao u nap. 15, str. 149, 169 i
218.
18. Izjava Blagoja Senia iz Toloa od 9. marta 1990. data
autoru.
19. Dr Jovan Erdeljanovi, kao u nap. 6, str. 167 i 170.
20. Isto, str. 198.
21. Isto, str. 172.
22. Isto, str. 147.
23. Lazar Roganovi, "Pod tuima suncem (Vraka i Vraani)", I dio,
Titograd 1978, 18.
24. Pavle Radusinovi, nav. delo, str. 325.
25. Isto, str. 63.
26. Dr Niko Martinovi, "Valtazar Bogii, I, Istorija kodifikacije
crnogorskog imovnog prava", Cetinje, 1958, str. 92 i 95. Pisac
navodi da je "zadruna kua" tradicija u Crnoj Gori i Brdima, pa se
ta tradicija prenela u Vraku. Prvim kolenom (ili pasom) smatra se
rodonaelnik zadrune kue, drugo koleno su braa, a tree braa od
strieva.
27. Lazar Roganovi, nav. delo, str. 51-52.
28. Ivan Stepanovi strebov, "O pravoslavnim srpskim starim i
novim crkvama u staroj Zeti", Glasnik Naunog uenog drutva, IX, str.
385.
29. Isto, str. 386.
30. ore Miki, "Skadarski Srbi u XIX veku", Institut za istoriju
u Banjaluci, Istorijski zbornik, br. 7, God. VII, str. 122.
31. Kao u nap. 3 i 7.
32. Kao u nap. 3.
33. I. S. strebov, kao u nap. 28, str. 371 i 376.
34. Vladimir Bovan, "Jastrebov u Prizrenu", Pritina 1983,
41-42.
35. I. S. strebov, kao u nap. 28, str. 369.
36. Kao u nap. 3.
37. ore Miki, nav. delo, str. 147-148.
38. Blagoje Markovi, kao u nap. 1, str. 58-60. Na Markovia se
poziva dr Dragoljub Petrovi, "Glasovne osobine govora Vraana u
Zeti", Glasnik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, knj. XVII/1972,
180-182.
39. Kao u nap. 3.
40. Isto.
41. Lazar Roganovi, nav. delo, str. 98-100.
42. Kao u nap. 3.
43. Pismo dr Dragutina Nikolia iz Rima upueno autoru 16. II
1990.
44. Za uzroke seobe, kao i za seobu Vraana koristili smo izjave
savremenika iz Rake, a koje se nalaze kod autora i to: Blagoja
Markovia iz Bara od 5. i 14. XI 1989, urevi Petka iz Pei od 6. XII
1989, Voja Martinovia iz Pei od 20. II 1990, Ljuba i Zorke Pelevi
iz Toloa od 9. III 1990; Mikuli Marka iz Pei od 7. XII 1989.
45. O agrarnim objektima i subjektima vidi "Zakon o naseljavanju
junih krajeva, Agrarna reforma", knj. II, Beograd 1933.
46. Izjava Petna urevia iz Pei, rodom iz Vrane, data autoru dana
6. XII 1989.
47. U Arhivu Kosova i Metohije u Pritini uvaju se naseljeniki
katastarski kartoni po srezovima, meu kojim su kartoni optanata za
podrimski srez sa oznakama ubatinjenog lica i lanova porodice,
kategorije zemlje koja se dodeljuje, dodeljene pomoi od agrarnih
vlasti i dr. Ti su podaci od osobitog znaaja za analitiko
sagledavanje svih kategorija naseljenika, te smo ih koristili za
Vraane kao optante.
48. Milovan Obradovi ("Revizija agrarne reforme na Kosovu i
Metohiji", Kosovo 1974/3, str. 396) navodi da Vraani "poinju da se
naseljavaju na Kosovu 1922. godine . injenice koje smo naveli
izriito negiraju Obradoviev navod.
49. Pismo Milana Peovia iz Pei od 7. III 1990. upueno
autoru.
50. Izjava Slobodana Mrenovia iz Pei od decembra 1989. data
autoru.
51. Dr Milovan Obradovi, "Agrarna reforma i kolonizaciji na
Kosovu (1918-1441
begin_of_the_skype_highlighting1918-1441end_of_the_skype_highlighting)",
Pritina 1981, str. 235-349. Pisac daje prilog naseljenika i
agrarnih interesenata na teritoriji Kosova. Ne ulazimo u kritiku
studije, niti u prilog studije kao celine, ve samo na optante
doseljene iz Arbanije u Metohiju.
Meu naseljenicima Zlopeka kod Pei navodi i Pelevie koji su se
naselili u Ljubidi u Podrimlju. U Zlopeku, kao i u selu Sarou,
navodi Cekovie kao doseljenike iz Albanije, a oni su se naselili u
ta sela iz Golubovaca u Zeti. Navodi i jo neke porodice (Praevie u
iflaku, Bjelice u Danjanu i dr.) koje su nepoznate meu
doseljenicima iz Arbanije. Pominje se u selu Banjici kod Istoka
samo jednu Porodicu Peovia doseljenu iz Arbanije, a bilo ih je est.
Naveo je dve porodice Pelevia u selu Drenovcu kod Deana, doseljenih
iz Arbanije, a Pelevia u ovom selu nije bilo. U selu Bublu nije
naveo etiri porodice Pejovia, u selu Bubovcu ne navodi dve porodice
urevia, u selu Zrzu ne navodi porodicu Banjovia. U selu Ratkovcu
navodi porodice inovia i Matanovia, koje su bile naseljene u
Bubovcu. U selu Ponorcu navodi Uliie, koji su bili naseljeni u selu
Bublu. U selu Vlakom Drenovcu uneo je urevi Vasa, koji je bio
naseljen u Bubovcu. U selu Bubovcu navodi "Nikoli Mitra" a u selu
Sarou "Miki Mitra", a radi se o Niki Mitru naseljenom u selu Sarou.
U selu Domaneku navodi etiri porodice "Nikolia", a radi se o tri
porodice Mikulia u tom selu i o etvrtoj (Mikuli Marko) u selu
Bubovcu. U selu Gedi navodi tri porodice "Kobaria", a radi se o
porodicama Kavaria. U selu Bubovcu navodi dve porodice "Mojia", a
radi se o porodicama Majia. Ima i drugih nepreciznosti i omaki.
52. Arhiv Kosova