Milivoj Solar: Teorija knjievnosti
1. Priroda knjievnosti i prouavanje knjievnostiNaziv i pojam
knjievnosti- pojam knjievnosti obuhvaa ui pojam od pojma koji
obuhvaa sve to je zapisano u knjigama- pojam literatura ima obino
ue znaenje (knjige i lanci o nekoj iroj temi ili znanstvenom
podruju)- ponekad za knjievnost rabimo naziv pjesnitvo, ali ono
obino znai poeziju, za razliku od proze- s obzirom na umjetniku
funkciju i svrhu knjievnosti, pod pojmom knjievnosti najee
podrazumijevamo umjetniku knjievnost- knjievnost ne mora biti nuno
zapisana, jer postoji i bogata usmena knjievnost- knjievnost ne ine
samo knjievna djela, ve autor, djelo i publika- tradicionalno
povezivanje umjetnosti s lijepim dovelo je do naziva lijepa
knjievnost (beletristika), koji se danas upotrebljava uglavnom za
romane i novele- moderna misao umjetnost ne povezuje nuno s
lijepim, pa je dolo do neodreenosti pojma umjetnosti, a knjievnost
se esto bavi i trivijalnom knjievnou i ostalim oblicima za koje je
teko tvrditi spadaju li pod umjetnost, tako da se suvremeni pojam
knjievnosti ponekad moe shvatiti i ire od pojma umjetnike
knjievnosti- umjetnost ukljuuje stvaralatvo, ona postojeoj grai
daje nove oblike koji postaju nositelji posve osobitih znaenja- za
shvaanje pojma knjievnosti bitna su dva odnosa: odnos prema jeziku
i odnos prema Zbilji
Knjievnost i jezik- knjievnost je osobita jezina pojava; ona
oblikujui jezik oblikuje ono to je ve oblikovano- knjievnost je
jezina tvorevina, a knjievno djelo tekst koji razumijevamo kao bilo
koji drugi tekst, a smisao knjievnog djela dobiva tek ako uzmemo u
obzir i kontekst- u knjievnom tekstu bespredmetno je ispitivati
odgovara li izreeno istini; on se to ivljava u ukupnosti naeg
ivotnog iskustva- sm knjievni tekst nainom na koji je uspostavljen
sugerira kako ga treba itati kao knjievni tekst- knjievna djela su
neponovljiva, knjievne su poruke izrecive samo kroz knjievna djela
kao takva, dok knjievnost slui za komunikaciju i prenoenje misli
koje ni na koji drugi nain ne bi mogle biti prenesene
Knjievnost i zbilja- knjievna djela esto govore o stvarnim
dogaajima i daju podatke o stvarnosti- knjievnost ne moe
jednostavno preslikati zbilju, zato to su mogunosti jezika
ograniene, a njegova struktura specifina- nadalje, knjievno djelo
moe zbilju izraziti samo u okviru neke knjievne konvencije koja je
nuna za razumijevanje knjievnog djela (konvencija stiha, bajke,
kazalita...), ona je svojevrstan prethodni sporazum izmeu autora i
itatelja- knjievnost je nuno vezana za zbilju, ali uvijek nanovo i
na svoj nain oblikuje uvijek svojevrsnu cjelinu ljudskog
iskustva
Knjievnost kao umjetnost- knjievnost na poseban nain govori o
stvarnosti, o stvarnom ivotu- knjievnik ne stvara svoj svijet ni iz
ega; on na temelju postojee zbilje premaposebnim zakonima stvara
nova djela- knjievno djelo nije samo oponaanje stvarnosti, ne
odnosi se samo na prolost i sadanjost, ve je i mogui svijet
budunosti, tako da stara vrijedna knjievna djela ne zastarijevaju
upravo zbog toga to je u njima sadrana i sadanjost i budunost Svrha
i zadaci prouavanja knjievnosti- knjievna je kultura sastavni dio
ope kulture, te je povezana s obrazovanjem- ljudi se svakodnevno
susreu s knjievnou, no na irokoj skali knjievnih djela postoje
djela manje, odnosno vee umjetnike vrijednosti- postoji praktini i
teorijski odnos prema knjievnosti. Praktino se njome bave
knjievnik, itatelj, te u irem smislu i knjievni kriitar (stvaralaka
knjievna kritika), a teorijski se njome bavi onaj tko knji. djela
promatra kao posebne predmete za misaonu obradu- potpuni doivljaj
vezan je za neku dozu teorijskog odnosa prema djelu (nepoznate
rijei, pojmovi i pojave koji su za autora imali drugo znaenje
itd.)- osjeaj za velike umjetnike vrijednosti izotrava se
poznavanjem velikoga broja knjievnih djela razliitih vremena i
naroda- velika vanost knjievnosti meu ljudima potakla je ljudski
interes kakav potiu i sve druge drutvene i prirodne pojave zato
znanstveni rad na knjievnosti ne treba mijeati sa sposobnou za
knjievno stvaralatvoZnanost o knjievnosti- naziv knjievna kritika u
nas najee oznauje prosuivanje vrijednosti pojedinih knji. djela, te
je poseban dio znanosti o knjievnosti- znanost o knji. dijeli se na
povijest knjievnosti i teoriju knjievnosti. Knjievna kritika je
posebna grana koja duboko zadire u ostale dijelove- povijest
knjievnosti bavi se prouavanjem knji. djela u njihovu poivjesnom
slijedu.Razlikuju se povijest pojedine knjievnosti, komparativna
povijest knjievnosti i opa povijest knjievnosti- povijest pojedine
knjievnosti najee se obrauje prema naelu nacionalne pripadnosti,
nekada prema naelu jezinog zajednitva, a ponekad i prema naelima
zajednike tradicije ili zajednikog ivota u nekoj vienacionalnoj i
viejezinoj zajednici- komparativna ili poredbena povijest
knjievnosti istrauje veze i odnose izmeu dviju ilivie razliitih
knjievnosti.- opa povijest knjievnosti nastoji obuhvatiti sve
knjievne pojave od svjetskog znaenja,ili pak velik broj nacionalnih
knjievnosti koje pokazuju velike slinosti ili su razvijene na istim
temeljima (npr. knjievnosti europskog kulturnog kruga)- teoriju
knjievnosti zanima opa zakonitost knjievnog oblikovanja i naini
ostvarivanja knjievnih djela kao umjetnikih tvorevina.
Tradicionalni naziv za nju je poetika, ali danas taj naziv ima
obino druga znaenja (npr. poetika ekspresionizma, poetika A. B.
imia)- knjievne teorije vezuju se za iskustvo pojedinih razdoblja i
pravaca; u njima se nastoji naknadno odrediti i izraziti neko
knjievno iskustvo ili zacrtati pravce nekog budueg razvojaEstetika,
lingvistika i semiotika- Estetika ima korijene u filozofskom
razmiljanju o prirodi umjetnosti u grkoj filozofiji.Naziv i
nastojanje da se umjetnost shvati kao posebno podruje sustavnog
filozofskog studija potjee od Alexandera Gottlieba Baumgartena (18.
st.), a obveznim dijelom svakog filozofskog sustava postaje u
klasinom njemakom idealizmu (Hegel). Nakon toga, estetika se grana
na dva pravca: jedan nastoji opisati, analizirati i svrstati
umjetnika djela prema srodnim osobinama, te uspostavivi sustav
pojedinih umjetnosti istraivati slinosti i razlike meu djelima
razliitih umjetnosti; drugi nastoji filozofski razmotriti umjetnost
i naelno je odrediti i razmotriti njenu sudbinu u
suvremenomsvijetu- Lingvistika: filozofska razmatranja jezika
dovela su do razvoja gramatike i retorike. U,19. st. razvija se
lingvistika kao posebna znanost koja se bavi jezikom sa
stajalita,njegova povijesnog razvoja i usporedbi izmeu razliitih
jezika. Wilhelm von Humboldt:,opa lingvistika, jezik kao duh
pojedinog naroda. Ferdinand de Saussure: jezik kao,sredstvo
sporazumijevanja. Lingvistike spoznaje uveliko su pomogle
razumijevanju,knjievnosti kao jezine pojave i njezine strukture-
Semiotika ili semiologija: osnivai: Charles Sanders Pierce i
njegovi nastavljai Charles,Morris i Ferdinand de Saussure. Osnovni
pojam semiotike je znak: osobit ljudski,proizvod koji preslikava
neki podatak ili pojavu, a da s njima ne mora imati
nikakvu,prirodnu svezu. I knjievna djela su znakovi osobite vrste,
pa se u tom smislu moe,govoriti o semiotici knjievnosti (nastala u
okviru strukturalizma).- Filologija: esto znai isto to i
lingvistika, ali je uobiajeno da se tim nazivom,oznaava,znanost
koja prouava cjelokupnu kulturu nekog naroda ili srodnih narodaUa
podruja teorije knjievnosti- Poetika: uenje koje se razvija od
razmatranja ope prirode knjievnosti, preko analize pojedinog
knjievnog djela, do razmatranja knjievnih vrsta- Stilistika: dio
teorije knjievnosti koji povezuje lingvistiku i teoriju
knjievnosti- Versifikacija: bavi se prouavanjem naina na koji se
oblikuju stihovi. Moe se shvatiti i kao dio stilistike-
Metodologija prouavanja knjievnosti: nije izravno dio teorije
knjievnosti, a bavi se prouavanjem naina i svrha znanstvenog
istraivanja knjievnosti2. Analiza knjievnog djelaFiloloka analiza
teksta- postupci koji slue nekoj vrsti pripreme za analizu teksta
kao knjievnog djela:utvrivanje pravog teksta, utvrivanje autorstva,
datiranje djela i komentar- utvrivanje pravog teksta: potrebno je
zbog razliitih varijanti tekstova (posebice u starijih dijela, ali
i u novijih). Na temelju tih istraivanja prireuju se tzv. Kritika
izdanja pojedinih djela- utvrivanje autorstva i datiranje: ponekad
je vrlo vano za razumijevanje djela da se to odredi, ali ponekad i
nije- komentar: on je rezultat prethodne analize teksta- ti se
postupci zajednikim imenom nazivaju filolokom analizom teksta-
prouavanjem navedenih postupaka u pripremi teksta, prije svega u
svrhu izdavanja, bavi se tekstologija- knjievnoteorijsku analizu
pojedinog knjievnog djela moemo razlikovati od kritike ocjene
(kritike) i interpretacije knjievnog djela- analiza: ralanjivanje
knji. djela na sastavne dijelove- kritika ocjena: tei vrijednosnoj
ocjeni knji. djela- interpretacija: postupak tumaenja knji. djela
kojim se utvruje smisao djela u cjelini i uloga pojedinih elemenata
s obzirom na cjelinu djelaStruktura knjievnog djela- potrebno je
odrediti to treba uzeti kao osnovni element strukture i kako valja
shvatiti opa svojstva strukture po kojima se ona razlikuje od npr.
skupa, skupine ili konglomerata- mogue je ispitivati strukturu
knji. djela ispitivanjem strukture teksta, tj. Metodama teorije
teksta- meutim, u knji. djelu unutar obine jezine strukture
ostvaruje se jedna nova,knjievna struktura koja je zapravo
nadogradnjana jezinu strukturu- struktura knji. djela je slojevita,
ima tri sloja: sloj zvuka, sloj jedinica znaenja i sloj svijeta
djela- Sloj zvuka: sam zvuk izgovorenih rijei moe biti neki
samostalni element znaenja (rima, ritam, melodioznost...)- Sloj
jedinica znaenja: razumijevanje znaenja pojedinih rijei neophodno
je za razumijevanje cjelokupnog knjievnog djela- Sloj svijeta
djela: znaenje pojedinih rijei povezuje se na takav nain da se u
naoj mati pojavi svijet knji. djela- ponekad se razlikuje i sloj
ideja i sloj aspekta s kojeg je vien svijet djela- postoji i uenje
koje za razumijevanje umj. djela smatra najvanijim razlikovanje
izmeu prednjeg plana i pozadine. Za prednji je plan bitno to da je
umj. djelo ostvareno kao neto zbiljsko (npr. kao jezina tvorevina).
Osobitost umj. djela je da nas prednji plan upuuje na stranji plan
koji upuuje na drugi, dublji smisao- razlikovanje izmeu oblika i
sadraja u modernoj teoriji knjievnosti nije dostatno zbog tekoa u
razlikovanju tih pojmova i njihove teke odredivosti. Zato je
potrebno uvesti nove razlike i pojmoveIzraz i sadraj- knjievno
djelo sagledavamo na planu izraza i na planu sadraja- termini izraz
i sadraj u najirem smislu odgovaraju de Saussureovim pojmovima
oznaitelj i oznaeno- u jeziku su oznaitelj i oznaeno nerazdvojno
povezani, ali se misaono, u apstrakciji, mogu odvojiti- razliiti
jezici razlikuju se na planu izraza, ali i na planu sadraja- u
analizi knji. djela potrebno je najprije pristupiti analizi izraza,
a tek zatim sadraja- poeziju je npr. zapravo nemogue prevoditi jer
je u najveoj moguoj mjeri ovisna o oznaiteljima, tako da je
prijevod zapravo nova pjesma, dok je prozu lake prevoditi jer se
umjetniki dojam ostvaruje preteno u razini oznaenogaTema, motiv i
motivacija- u tradiciji prouavanja knjievnosti tema se uglavnom
shvaala preteno preko aspekta sadraja, pa otuda proizlaze odreenja
poput: tema je ono o emu se govori- meutim, s obzirom na za
knjievnost odluujue vaan aspekt izraza, i da je za knji. najvanije
ono na to djelo u cjelini upuuje i to povezuje sve elemente knji.
djela, tema se u teoriji knji. moe odrediti kao jedinstveno znaenje
djela- vaan element strukture djela je naslov, koji esto izravno i
saeto izraava temu, te je predmet poebne analize- tema se moe
razlagati na manje znaenjske jedinice, a motiv je najmanja tematska
jedinica, tj. najmanji dio knji. djela koji sadrava neko relativno
samostalno znaenje u okviru teme- motiv ima i druga znaenja:
odreuju ga kao tipinu ivotnu situaciju o kojoj djelo govori, te kao
tematsku jedinicu koja se moe prepoznati u mnogim knji. djelima
(tzv. lutajui motivi: motiv rastanka zaljubljenih, ugovora s vragom
itd.)- motivi se esto dijele na statike i dinamike motive. Dinamiki
na neki nain pokreu radnju, a statiki se odnose na opis pojedine
situacije. Prema takvom shvaanju narativna knjievna djela odreuje
prevlast dinamikih motiva- motivacija je nain na koji su uvedeni i
povezani motivi u knji. djelu- razlikujemo tri vrste motivacije:
realistika motivacija (motivi u knji. djelu se izabiru i povezuju
prema naelu iluzije zbilje, tj. sve to je u knji. djelu opisano
mora biti tako prikazano da nita ne smije odstupati od onoga to je
mogue i vjerojatno u zbilji svagdanjeg ivota; npr. epoha realizma,
kriminalistiki roman), kompozicijska motivacija (u knji. djelu ne
smije biti suvinih motiva), umjetnika motivacija (zasniva se na
naelu umjetnikog dojma, a zahtijeva da se motivi povezuju i
opravdavaju razlozima prihvaanja onih konvencija koje su priznate u
nekoj knji. vrsti ili epohi)Kompozicija, fabula i sie- kompozicija
je u teoriji knjievnosti nain na koji je knjievno djelo sloeno
odnosno sastavljeno od nekih svojih dijelova- kompozicija knji.
djela mora se razlikovati od kompozicije znanstvenog djela- vanjski
izgled i podjela djela (na stihove, strofe, poglavlja, prizore,
odlomke) odaje temeljni nacrt kompozicije; meutim, on ne mora
odgovarati tzv. Unutarnjem kompozicijskom planu, tj. nekoj
umjetnikoj logici po kojoj se djelo razvija- analiza kompozicije
mora voditi brigu o konvencijama pojedine knjievne vrste- slaganje
i povezivanje dijelova knji. djela razlikuje se od slaganja i
povezivanja u bilo kakvoj jezinoj tvorevini; zato je u teoriji
knji. uvedena opreka izmeu fabule i siea- opreka se odnosi samo na
narativna knji. djela- naziv fabula esto se upotrebljava u
razliitim znaenjima: kao niz motiva povezanih prema naelu onoga to
se dalje zbilo, ili se naprosto poistovjeuje sa sadrajem. Meutim,
fabula se ograniava samo na niz dogaaja, dok je sadraj iri i
neodreeniji pojam. Radi vee jasnoe u teoriji knji. se fabula
suprotstavlja pojmu siea- sie je niz dogaaja onakav kakav je u
knji. djelu, a fabula je niz dogaaja povezanih i rasporeenih onako
kako bi se oni mogli dogoditi u zbilji (izvanknjievna okosnica)-
sie u pravilu odstupa od vremenskog slijeda koji je mogu u zbilji-
postoje nefabularne knji. vrste, te fabularni nizovi (povezani
splet vie fabula)Pripovjeda, pria i lik- pripovijedanje je postupak
nizanja motiva koji je bitno povezan s vremenom idogaanjem, a
struktura zatvorena izmeu poetka i kraja naziva se priom-
pripovjedaa valja razlikovati od autora, jer je pripovijeda
knjievnoteorijskakategorija, a autor stvarna osoba- odnos
pripovijedaa prema prii moe biti razliit; pravi se razlika izmeu
mimeze (neposredno prikazivanje, kao da i nema pripovjedaa,
showing) i dijegeze (prikazivanje prepriavanjem, telling)-
pripovijedanje se moe vriti u prvom, treem, ali i drugom licu-
pripovijedanje se obino odvija u fokusu, aritu jednog lika, te
govorimo o fokalizaciji koja moe biti unutarnja (kad imamo uvid u
junakove misli) i vanjska (kad ga nemamo)- esto se pravi i razlika
izmeu pouzdanog i nepouzdanog pripovjedaa- pouzdani pripovjeda daje
povremeno naslutiti ili izriito kae da zna zavretak prie.Kada mu je
sve, pa i ono to uvjetuje prianje i zbivanje poznato do najsitnijih
pojedinosti, odreujemo ga kao sveznajueg pripovjedaa- nepouzdani
pripovjeda pripovijeda kao bilo koji izravni sudionik u zbivanju;
njemu ne moemo vjerovati vie no bilo kojem liku- lik je umjetnika
tvorevina, pa prema tome ne moe biti odreen samo usporeivanjem sa
zbiljskim osobama- likovi esto predstavljaju odreene tipove, no
tipovi imaju prepoznatljive ope osobine, a one su u knji. djelu
individualizirane. Ako su to preteno psihike osobine, upotrebljava
se pojam karaktera- temelj knjievnoznanstvene analize karaktera ini
analiza postupaka karakterizacijeIdeja- pojam ideje knji. djela
upotrebljava se uglavnom u dva osnovna znaenja: ili je to neka
temeljna misao koja je u djelu prisutna, odnosno stav prema
odreenim problemima koji se u djelu moe razabrati, ili je to
cjelokupni smisao djela, bit onoga to djelo govori, odnosno smisao
cjelokupne poruke koju djelo predaje itatelju- u prvom je sluaju
ideja jedan strukturni element pored ostalih. Ako u djelu postoji
zastupanje nekih politikih, religioznih, filozofskih ili drugih
uenja, govorimo o tendenciji- u drugom sluaju analiza ideje
uspostavlja se u okviru nekog filozofskog sustava ili cjelokupnog
pogleda na svijet; ideja proima djelo u cjeliniIzvantekstovni
odnosi- knji. je djelo dinamika struktura, ono je sustav odreenih
odnosa- knjievnost ne ine tekstovi; ona je odnos autora i itatelja,
te su tu vani kakoelementi unutar teksta, tako i tzv.
izvantekstovni odnosi- svako knjievno djelo ostvaruje se u odnosu
prema knji. tradiciji, tj. prema drugim knji. djelima koja mu
prethode, ali i koja su mu suvremenaSmisao knji. djela- analiza
knji. djela mora imati neprestano na umu i sintezu; ona mora teiti
zahvatiti i cjeloviti smisao knji. djela- umjetniki doivljaj ili
dojam koji dobivamo u susretu s umj. djelom, znai naprosto da knji.
djelo razumijevamo kao smislenu cjelinu na odreeni nain i prije no
to smo poeli razumijevati njegove pojedine dijelove ili elemente
kao upravo umjetnike dijelove odnosno elemente- budui da itatelj
razumijeva tek odreeni dio onog to je u djelu uope mogue razumjeti
i prihvatiti, svaka je analiza knji. djela nuno nepotpuna i
nezavrena3. StilistikaStil i stilistika- jezik u knji. djelu na
neki nain odstupa od jezika u obinom govoru, a da toodstupanje nije
naprosto greka. Knji. tekst sadri viak obavijesti koji ovisi o
nainu shvaanja teksta. Takav se nain pisanja u najirem smislu rijei
naziva stilom- stil se danas shvaa na dva donekle oprena naina: kao
dobar odnosno ispravan nain pisanja ili se razlikuju vrste stilova
kao naine pisanja svojstvene nekoj knji. epohi, koli, piscu, djelu,
te se raspravlja na razini individualnog izraza- u modernoj
stilistici pretee drugo shvaanje, ali se zbog tradicije sauvalo i
prvo- u tradicionalnoj retorici dobro pisati znailo je stvarati
vrijedna knji. djela, a moderna stilistika nastoji opisati sredstva
i postupke jezinog izraavanja koji su karakteristini za pojedina
djela Stara poetika i retorika- staru poetiku i retoriku sa
suvremenom stilistikom povezuje nastojanje da se knji. djelo
analizira u skladu s opim naelima analize jezika- stara retorika
osnivala se na uenju o autoritetu (nedostiivom uzoru) kao jedinom
mjerilu vrijednosti knji. djela- Knjievne vrste: za svaku vrstu
postojali su stalni i vrsti uzorci prema kojima je valjalo pisati;
osnovni okviri djela trebali su biti unaprijed odreeni- uenje o
pojedinim stilovima: postojalo je nekoliko temeljnih naina pisanja,
nekoliko stilova ili tonova, koji su se meusobno razlikovali po
temama, likovima itd. Najee je stara retorika razlikovala visoki,
srednji i niski stil- Visoki stil: teme iz ratnikog ivota, likovi
su junaci nositelji reprezentativnih svojstava cijelog naroda,
osnovne misli su od ope vanosti i sadravaju odreene etike morale,
zabranjena upotreba odreenih pojmova- Niski stil: teme iz seoskog
pastirskog, graanskog ivota, obini ljudi, ironina ili satirina
namjera, smiju se upotrebljavati i nepristojne rijei- Srednji stil:
srednji poloaj izmeu ostala dva stila- uenje o kompoziciji: posebno
bijae razraen nain na koji se komponira govor na sudu (uvod,
potvrivanje, odbijanje i zakljuak), te se zakljuivalo kako i svako
drugo knji. djelo treba shvatiti kao neki niz na odreeni nain
poredanih bitnih dijelovaPojam figure- stara retorika brinula se za
takve naine izraavanja kojima e se postii ljepota i izraajnost, te
su ih marljivo popisivali- figure se danas nazivaju i osnovnim
stilskim sredstvima- u staroj retorici figure su smatrane za neto
dobro to samo po sebi nuno dajevrijednost knji. djelu (apsolutna
sredstva knji. izraza), dok moderna stilistika vodi rauna o
funkciji pojedinih figura unutar pojedinih knji. djela (relativna
sredstva)- figure se mougu tvrditi i izdvojiti zahvaljujui svom
odstupanju od obinog govora- figure dijelimo na: figure dikcije,
figure rijei (trope), figure konstrukcije i figure misliFigure
dikcije- figure dikcije nazivaju se takoer i glasovne figure ili
zvune figure, jer se njihovo djelovanje zasniva na uinku odreenih
glasova odnosno zvukova u govoru- one upravljaju pozornost na
jezini izraz, iako zvukovne efekte u knji. djelu nikada ne
prihvaamo odvojeno od znaenja rijei- ponavljanje pojedinih rijei u
poeziji nije nikada prisutno iskljuivo samo zbog zvunih efekata,
one svaki put dobivaju novo znaenje- Asonancija nastaje
ponavljanjem istih samoglasnika radi postizanja odreena zvukovnog
ugoaja ili glasovnih efekata. Javlja se u izrekama i u poeziji gdje
esto slui kao sredstvo za izazivanje eufonije (blagoglasja,
blagozvunosti)- Aliteracija: ponavljanje istih suglasnika ili
glasovnih skupina, ili pak ponavljanje istih suglasnika ili slogova
na poetku vie rijei. esto je povezana s asonancijom- Onomatopeja:
glasovima se ponaaju odreeni zvuci iz prirode, ivotinjsko glasanje
ili zvuci koji nas podsjeaju na neki predmet- slijedee figure
nazivaju se zajednikim imenom lirski paralelizmi:- Anafora:
ponavljanje rijei na poetku stihova. Epifora: ponavljanje na kraju
stihova.Simploka: ujedinjenje anafore i epifore. Anadiploza: jedna
ili vie rijei s kraja stiha ponavlja se na poetku idueg stihaFigure
rijei ili tropi- tropi nastaju promjenom osnovnog znaenja pojedinih
rijei; takve promjene javljaju se i u svakodnevnom govoru, no u
obinom govoru to ne zamjeujemo- Metafora: neki teoretiari je
opisuju kao skreenu poredbu (drugi lan poreenja), a drugi kao
figuru u kojoj se jedna rije upotrebljava umjesto druge (jednu
stvar uzima kao da je druga); upotreba metafora naziva se
metaforikom- Metonimija: prema nekim je miljenjima samo podvrsta
metafore, dok je drugiteoretiari smatraju samostalnom figurom- Kod
metafore se znaenje jedne rijei prenosi na drugu po nekim
slinostima, a kod metonimije prema odreenim stvarnim odnosima (itam
Kafku)- Personifikacija je vrsta metafore u kojoj se stvarima,
prirodnim pojavama, apstraktnim predmetima, ivotinjama ili biljkama
daju ljudske osobine- Sinegdoha je podvrsta metonimije u kojoj se
dio uzima kao cjelina, jednina umjesto mnoine, odreen broj umjesto
neodreene koliine ili obratno- Eufemizam: podvrsta metonimije koja
oznauje zamjenjivanje nekih rijei, koje se iz bilo kojeg razloga
smatraju opasnima ili nepristojnima, nekim blaim izrazima- Epitet:
rije koja se dodaje imenici da bi omoguila stvaranje ivlje,
potpunije, jasnije ili u neemu osobito karakteristine predodbe neke
stvari, pojave, ivog bia ili osobe.Stalni epiteti su epiteti koji
se prodaju odreenim predmetima ili osobama uvijek, bez obzira na
konkretnu situaciju u knji. djelu- slijedee figure spadaju donekle
i u figure misli, ali u osnovi im je preneseno znaenje- Alegorija:
produena metafora, tj. cijele se pjesnike slike zamjenjuju
pojmovima. Basna se itava zasniva na alegoriji: ivotinje nastupaju
kao tipovi ljudi- Simbol: zamjenjivanje neke rijei, ivotne pojave
ili pojma njegovom uvjetnom, alegorijskom oznakom. Osim stalnih
simbola, postoje i simboli karakteristini za pojedinog pjesnika ili
djelo. Na tome su posebice inzistirali simbolistiFigure
konstrukcije- nastaju osobitim rasporedom rijei u reenici ili u
nekoj drugoj veoj cjelini knji. teksta. esto se nazivaju i
sintaktikim figurama- Inverzija: obrtanje reda rijei ili dijelova
reenice u red obrnut od onog koji jegramatiki najispravniji-
Retoriko pitanje: upitne reenice se postavljaju, a esto i niu jedna
za drugom, bez namjere da stvarno oznae pitanje. Upitne reenice
zapravo slue kao izjavne reenice, naglaavajui svojim oblikom odreen
osjeajni stav- Elipsa: iz reenine cjeline izostavljaju se pojedine
rijei na takav nain da se smisao cjeline ipako moe razabrati.
Upotrebljava se esto i u svakodnevnom govoru- Asindeton: nastaje
nizanjem rijei bez njihova gramatikog povezivanja- Polisindeton:
nastaje nizanjem veznika bez gramatike potrebeFigure misli- jedva
se mogu odijeliti od tropa (alegorija, retoriko pitanje); odnose se
na iri smisao onoga to je reeno- Poredba ili komparacija: nastaja
kada se neto s neim poreuje na temelju nekih zajednikih osobina
koje redovito nisu neposredno uoljive- Antiteza: posebna vrsta
poredbe koja se zasniva na opreci, odnosno suprotnosti.Slavenska
antiteza: sastoji se od pitanja, negacije tog pitanja i odgovora-
Hiperbola: svojevrstan nain poredbe; figura preuveliavanja radi
naglaavanja odreena emocionalnog stava prema predmetima, pojavama
ili radnjama- Litota: figura suprotna hiperboli; ona umanjuje,
odnosno ublaava- Gradacija: nastaje takvim izborom rijei, slika i
misli kojim se izaziva postupno pojaavanje ili slabljenje od poetne
predodbe ili misli za nizanje od najslabijeg do najjaeg naziva se
klimaks, a suprotno je antiklimaks- Ironija: izraavanje putem
suprotnosti: misli se zapravo obrnuto od onoga to se izravno kae-
Paradoks: figura u kojoj se izrie neka misao naizgled u sebi
protuslovna ili suprotna opem miljenju. On upuuje na dublji smisao-
Oksimoron: posebna vrst antiteze, odn. paradoksa u kojem se
spajanjem protuslovnih pojmova stvara novi pojam odn.
predodbaOpreka metafore i metonimije- postoje razne teorije
metafore koje pokuavaju objasniti njeno znaenje i prirodu- opeku
metafore i metonimije razradio ja Roman Jakobson: u procesu
miljenja i jezika upotrebljavaju se dva temeljna naela: povezivanje
po slinosti (metaforiko) i povezivanje po susjedstvu
(metonimijsko)- paradigma je niz zamiljenih jedinica kao sredstava
izraza, a sintagma je stvarna veza meu tim jedinicama. Svaku
reenicu moemo promatrati na 2 osi razmatranja: gledanje na na onaj
izbor rijei kojim se koristimo, ili na nain na koji su one meusobno
povezane. Kako Jakobson smatra da metaforu valja odrediti kao izbor
po slinosti, a metonimiju kao nizanje u sintagmi, on pretpostavlja
da u nekom knji. vrstama, pa i epohama, dominira naelo metafore, a
u drugima metonimijeNovo shvaanje stila- u staroj retorici stilske
figure su pozitivni, naelno vrijedni naini izraavanja, dok se treba
kloniti arhaizama, provincijalizama, neologizama i barbarizama-
danas se umjesto normativne stilistike i shvaanja stila kao
opevaljanoga naina izraavanja razvija opisna stilistika i shvaanje
stila kao izraza individualnosti- suvremena lingvistika razvila je
novo shvaanje stila na temelju razlikovanje jezika i govora,
pojmovne i afektivne vrijednosti izraza, uenja o stilskim
varijantama i uenja o vanosti stilskog izbora sredstava izraza-
razlika izmeu jezika kao sustava koji omoguuje sporazumijevanje i
govora kao pojedinanog ina omoguuje prouavanje jezika s aspekta
sustava koji pripada kolektivu i s aspekta onog naina kako se tim
sustavom koristi pojedinac- razlikovanje izmeu pojmovne i afektivne
vrijednosti izraza pridaje vanostindividualnosti stila kao imbeniku
izraavanja iste ope misli na vie naina, ovisno o afektivnoj
vrijednosti (koju je stara retorika zanemarivala)- stilistike
varijante odreuju i kvalitetu izraza, a treba voditi rauna i o
kontekstuOpisna stilistika- stilistika se moe preteno baviti
kolekitvnim jezinim izrazom (tada je ona lingvistika disciplina
koja ima tek posrednu vanost za teoiju knjievnosti) ili uzima u
obzir izraz pojedinca (prelazi u stilistiku kritiku, tj. daje i
odreenu ocjenu umjetnike vrijednosti). Samo u prvom sluaju
stilistika se moe nazvati opisnom stilistikom- razlikuju se
razliite vrste stilova u okviru razliitih naina izraavanja:
knjievni jezik/standardni jezik/jezik kulture obuhvaa npr.
razgovorni stil, znanstveni stil, administrativni stil. Osobine
knjievno-umjetnikog stila: slikovitost, konkretnost, emocionalnost,
ritminost.- analiza stilova vri se u opisnoj stilistici na temelju
razlikovanja izmeu pojmovne vrijednosti (neko objektivno, ope
logiko znaenje poruke), ekspresivne vrijednosti (nesvjesno obiljeje
izraza koje ovisi o prirodi onoga tko se izraava) i impresivne
vrijednosti izraza (svjesna tenja da se na onoga kome se govori na
odreeni nain djeluje i samim izrazom, a ne samo onim to je
izraeno). Te je razlike uveo C. Bally. Predmet istraivanja
stilistike su samo posljednje dvije vrijednosti; ona se bavi onim
aspektom i kvalitetom iskaza koji proizlazi iz izbora sredstava
izraza odreenog prirodom ili namjerama onog tko govori i pie-
opisna stilistika, sukladno podjeli gramatike, dijeli se na
fonostilistiku, morfostilistiku, sintaktostilistiku i
semantostilistiku- jedinica pojaane izraajnosti jezika zove se
stilem, a postoje fonostilemi,morfostilemi, sintaktostilemi i
semantostilemiStilistika kritika- temeljno joj je pitanje: U emu je
kvaliteta umjetnikog stila?- L. Spitzer: vrijednost stila je u
pjesnikoj osobi koja se tim stilom izraava- neki (W. Kayser, E.
Staiger) su pokuavali vezati stil za pojedino djelo; stil je shvaen
kao onaj posebni sklad unutar kojeg se ostvaruje pjesniki svijet
datog djela4. VersifikacijaPriroda stiha- versifikacija: nauka o
stihu. Drugi naziv je metrika- stihovima je zajedniko to da kod
svih postoji neka osobita zvukovna organizacija. Ne moemo uvijek
sluajui stihove zakljuiti da se radi o stihovima, iako je to est
sluaj- postoje tri versifikacijska sustava:
kvantitativna/antika/klasina versifikacija, te silabika
versifikacija i akcenatska/tonska versifikacija koji se obino
kombiniraju u silabiko-akcenatski/tonski sustav
versifikacijeKvantitativna versifikacija- izgovor (pjevanje)
stihova omoguavao je tono razlikovanje dugih i kratkih slogova.
Dugi slog trajao je dvostruko dulje od kratkog, a pravilna izmjena
dugih i kratkih slogova bila je temelj ritmike organizacije-
duljina trajanja izgovora kratkog sloga nazvana je mora i odreena
je kao mjerna jedinica; dugi slog trajao je dvije more- dugom slogu
dato je neto kasnije ime arza i biljeio se znakom (makron), a
kratkom teza (znak je : breve). Slog koji je mogao biti i kratak i
dug zvao se syllaba anceps i biljeio se znakom - osnovna
ritmiko-melodijska jedinica zvala se stopa. Bilo je tridesetak
vrsti stopa, od kojih su najvanije slijedee: pirihij , trohej/horej
, jamb , spondej , daktil, amfibrah , anapest , tribrah , molos ,
kretik , bakhej , palimbakhej - najee je na prvi dugi slog u stopi
padao ritmiki udar koji se nazivao iktus, a biljeio se znakom -
prema vrsti i broju odreivale su se vrste stihova (trimetar,
tetrametar, itd.)- najpoznatiji stih bio je heksametar (estostopac,
estomjer), po legendi najstariji stih, otkriven ljudima od Apolona.
Imao je 6 stopa od po 4 more, a stope su bili daktili ili spondeji,
a posljednji spondej ili trohej: |||||- heksametar je u antici esto
vezan s pentametrom u dvostih: elegijski distih- povezivanjem
stihova u vee cjeline nastajale su strofe (alkejska, safika
itd.)Silabika i akcenatska versifikacija- od srednjeg vijeka
nadalje duljina i kratkoa ne igraju toliku ulogu koliku poinju
igrati naelo istog broja slogova u svakom stihu i naelo pravilne
izmjene naglaenih i nenaglaenih slogova- silabiki sustav
versifikacije vrste stihova razlikuje prema broju slogova
(esterac...)- u silabikoj versifikaciji vanu ulogu igra rima (srok)
i cezura koja dijeli stihove na manje jedinice, tj. lanke-
akcenatski sustav versifikacjie uzima u obzir iskljuivo broj i
raspored naglasaka u stihu, a broj nenaglaenih slogova moe
varirati- slogovi se u akc. vers. obino oznaavaju s x, a naglaeni s
x- stihovi se ne dijele na stope, ve na akcenatske
mjere/jedinice/taktove koji oznauju raspon od poetka jednog
ritmikog signala do poetka drugog, a ako ispred prvog naglaenog
sloga u stihu postoji i nenaglaeni slog (ili vie njih), on se
naziva uzmah ili predudar- u nas je uobiajeno znakom oznaavati
naglaene slogove, tako da stara kvantitativna stopa sada oznauje
akcenatsku stopu, te se i tu primjenjuju antiki nazivi
stopaRalanjivanje stiha, strofa i rima- Opkoraenje (enjambement
[anambman]) nastaje kad se sintaktika cjelina razbija stihom, tj.
kada nekoliko rijei iste reenice prelazi u drugi stih- Prebacivanje
je prenoenje samo jedne rijei u drugi stih- pjesma je stihina kada
se sastoji samo od stihova koji se redaju jedan iza drugoga, a
strofina je ako su stihovi podijeljeni u vee grupe koje su meusobno
razdijeljene prije svega grafikim oblikom- Strofa/kitica je vea
sintaktika cjelina od stiha. Kada ta cjelina biva naruena time to
se iz jedne strofe smislena cjelina prenosi u drugu strofu, takav
postupak naziva se prijenos.- strofe se razlikuju prema broju
stihova koje sadre. Najee su distih, tercet,katren, septima,
oktava.- Rima/srok/slik je glasovno podudaranje na kraju stihova
ili, rjee, na kraju lanaka u stihu- rima prije svega povezuje
stihove, organizirajui njihov raspored u strofi. Ona je vaan inilac
tzv. zvukovnog sloja poezije, a pri tome je od odluujue vanosti
semantika uloga rime kao inioca u ostvarivanju cjelokupnog smisla
pjesme- razliiti rasporedi rima: parne (aa, bb, cc), ukrtene
(abab), obgrljene (abba),nagomilane (npr. aaa, aaaa) i isprekidane
(npr. abcb, abcdac)- prava ili pravilna rima je rima u kojoj se
podudaraju naglaeni glasovi i svi glasovi koji slijede iza
naglaenih, a ista rima je rima u kojoj se podudaraju i vrste
naglasaka.Neista je rima u kojoj se ne podudaraju svi naglasci ili
svi suglasnici, a neprava je ona rima u kojoj glasovno podudaranje
poinje iza naglaenog sloga. Bogata je rima ako se podudaraju i
glasovi ispred naglaenog- teoretiari ponekad govore i o mukim
rimama (u rimi se podudara jedan slog), enskim rimama (podudaraju
se dva sloga) i srednjim/djejim/daktilskim rimama (podudaraju se
tri sloga)Ritam- pjesniki ritam u modernoj poeziji svjesno se eli
suprotstaviti prirodnom ritmu zasnovanom na ponavljanju istoga- u
novije se vrijeme uvode se pokuaji da se utvrde tek metrike
konstante kao osobine stiha koje se uvijek pojavljuju na oekivanim
mjestima, metrike dominante kao osobine koje se pojavljuju s
velikom uestalou i ritmike tendencije kao osobine koje se
pojavljuju sam povremeno s nekim stupnjem vjerojatnosti u
predvianju- uenje o metrikim konstantama i dominantama u mnogim je
primjerima moderne poezije nedostatno za bilo kakvu analizu
osobitosti pjesnikog ritma u pojedinoj pjesmi. U takvom je uenju
sadrano uvjerenje o tome da se ritam stiha gradi na temelju nekih
povodnih inilaca ritma, tj. takvih organizacijskih elemenata
stihovnog govora koji se uestalo ponavljaju u itavoj pjesmi.
Suvremeno pjesnitvo najee ostvaruje pjesniki ritam na osnovi
mjesnih inilaca ritma, tj. takvih elemenata izraza koji se ne
ponavljaju tokom itave pjesme, nego tek nekim jedinstvom naglaenog
ritmaVrste stihova i strofa- Deseterac: porijeklo mu je
indoeuropsko, a zapisan je relativno kasno. Tzv. Epski deseterac
odreen je brojem stihova. Stalna cezura nakon etvrtog sloga dijeli
ga na dva dijela, a stih ne moe zavriti rijeima koje ne bi mogle
biti na kraju reenice. etvrti i deseti slog redovito su nenaglaeni.
U lirici se pojavljuje tzv. lirski deseterac, s cezurom nakon petog
sloga. U pisanoj poeziji lirski i epski deseterac preuzeti su
izusmene poezije i redovito su u nekoj mjeri promijenjeni-
Dvostruko rimovani dvanaesterac: izrazita cezura nakon estog sloga,
parna rima prvih dijelova stiha i krajeva stihova, koji se mogu
nastavljati i na kraju prvih lanaka idueg dvostiha. Vladajui je
stih najstarije hrvatske pisane knjievnosti (Judita )- Simetrini
osmerac: osam slogova, cezura nakon etvrtog sloga, slog na kraju
stiha i prije cezure nikad nisu naglaeni (Gunduli )- Stih bugarice:
stih s prilino nestalnim brojem slogova; najee 15-erac ili 16-erac
s cezurama iza 7. odn. 8. sloga. esto iza prvog i iza svaka dva
dalja stiha dolazi pripjev od 6 ili 5 slogova koji izostaje iza
posljednjeg stiha- bilo je brojnih pokuaja da se u nau knji. uvede
heksametar. Prvi je to poduzeo Matija Petar Katani (18./19. st.), a
u noviju knji. najuspjenije ga uvodi Tomo Mareti prijevodima
Ilijade (1882.) i Odiseje (1883.).- V. Nazor, S. S. Kranjevi i M.
Begovi izgrauju pseudoheksametar koji zadrava neka svojstva
klasinog heksametra, ali je neto slobodniji, cezurom podsjea na
narodnu poeziju, esto se slui i rimom- strofe romanskog porijekla
(iz provansalske, talijanske i francuske knjievnosti):- Tercina
(ili terza rima) je trostih sastavljen od jampski intoniranih
jedanaesteraca, rimuje se prvi i trei stih, a drugi se stih rimuje
s prvim stihom slijedee strofe. Na kraju pjesme, ili neke vee
cjeline u pjesmi, dolazi jedan samostalan stih kako bi se zavrilo
rimovanje. Stvorio ju je Dante za Boanstvenu komediju (prev. M.
Kombol )- Stanca (ottava rima): tipina strofa talijanskog epa 15. i
16. st., proirila sezahvaljujui ugledu Tassova Osloboenog
Jeruzalema i Ariostova Bijesnog Orlanda. Kao epski oblik javlja se
u franc., port., eng. i njem. knji., a u hrv knji. ograniena je na
19. st. i ima vie lirsko no epsko obiljeje. Sastavljena je od
11-eraca, ee jampskih intoniranih, s rasporedom rima abababcc-
Sestina je naziv za dva oblika: sestina lirica je pjesma od 6
strofa sa po 6 stihova i jednim dodatkom od tri stiha, a sesta rima
je epska strofa od est stihova, uglavnom jedanaesteraca, s rimama
ababcc. Sesta rima postala je karakteristian oblik hrvatske due
pjesme ili kraeg spjeva (Suze sina razmetnoga, Jama)Sonet-
pretpostavlja se da je provansalskog porijekla, a u dananjem je
obliku nastao u Italiji u 13. st., a ugled je stekao zahvaljujui
Kanconijeru, obnavlja se u romantizmu- Talijanski ili Petrarkin
sonet sastavljen je od dva katrena i dva terceta, ili jedne strofe
od osam i jedne od est stihova. Rime: u katrenima je abba abba, a u
tercetima je jedino vano da se u tercete ne prenose rime iz katrena
i da oni budu nekako meusobno povezani rimama (npr. cdc cdc ili cde
cde)- Elizabetinski ili Shakespeareov sonet: tri katrena i jedan
dvostih, najei raspored rima: abab cdcd efef gg- na prijelazu iz
19. u 20. st. sonet u nas postie ugled (Mato)- Sonetni vijenac:
ciklus od 15 soneta u kojem se posljednji stih jednog soneta
ponavlja kao prvi stih idueg, a petnaesti je napravljen od poetnih
stihova prvih etrnaest soneta. Taj petnaesti sonet naziva se
majstorski sonet ili magistrale, a ponekad njegova prva slova ine
akrostih koji kazuje ime osobe kojoj je sonet posveenSlobodni stih-
stihovi su redovito razliite duine, pravih rima nema ili se
pojavljuju tek povremeno, a ritam je organiziram koji pripada
upravo i jedino pjesmi u kojoj je ostvaren- nema potouno slobodnog
stiha koji nije nikako vezan nekim nainom ritmike organizacije, jer
bi tada postao proza- suvremeni slobodni stih ostvaruje se u odnosu
prema tradicionalnom, neslobodnom stihu- slobodni stih nastao je u
19. st. kao izraz pobune protiv tradicionalnih metrikih oblika (u
franc. knji. uglavnom jednak broj slogova u stihu, stalna cezura i
rima)- prema analogiji i mnogi stariji oblici stihova mogu se
smatrati slobodnim stihovima, npr. biblijski verset koji je bio
uzorom Waltu Whitmanu (Vlati trave, 1855.)- u nas su slobodni stih
oblikovali: imi, Krlea, Krklec, Tadijanovi, Katelan, Slamnig
5. Klasifikacija knjievnostiZadaci klasifikacije knjievnosti-
prije nego to se pristupi klasifikaciji treba rijeiti filozofski
problem opeg(knjievnosti), posebnog (pojedine vrste) i pojedinanog
(knji. djela)Naela klasifikacije- naelo razvrstavanja prema
jezicima i prema nacionalnim knjievnostima- naelo razvrstavanja
prema autorima, grupama autora ili po neemu srodnih autora- naelo
razvrstavanja prema namjeni- naelo razvrstavanja prema najire
shvaenom obliku- takoer se moe uvesti razlikovanje izmeu
sinkronijske i dijakronijske klasifikacije- sinkronija se odnosi na
razmatranje pojava prvenstveno sa stajalita njihovaistovremenog
postojanja u nekom sustavu, a dijakronija na razmatranje sa
stajalita njihova razvoja i slijeda u vremenuUsmena i pisana
knjievnost- Usmena knji. prenosi se i razvija u sredinama koje ne
poznaju pismo ili se pismom zbog bilo kakvih razloga ne slue radi
prenoenja knji. djela- prvotno narodno stvaralatvo, stvaralatvo
velikih zajednica u kojima pismenost bijae izuzetno rijetka u nas
se najee naziva narodnom knjievnou- suvremeni oblici usmenog
knjievnog stvaralatva nazivaju se niim knji. oblicima- usmena
knji.. nastala u zajednicama gdje je pismenost nepoznata ili
pripadamalobrojnima razvila se na nain razliit od pisane knji. iz
sljedeih razloga: 1.odsutnost pisma odraava se i na sam pojam onoga
to e vrijediti kao knji. Djelo (kriteriji civilizacije pismenosti
nisu isti kriterijima civilizacije u kojoj pismenost nema odluujuu
ulogu). 2. moraju se uvaiti posljedice uglavnom jednokratnog
sluanja. 3. uloga, zadatak i znaenje onoga to se iskljuivo
pripovijeda, pjeva ili recitira u odreenoj drutvenoj sredini
drugaije je od uloge, zadatka i znaenja knjigePojam knjievne vrste-
danas knji. vrste ne predstavljaju unaprijed odreene i utvrene
oblike u kojima se jedino moe ostvariti knji. djelo, nego
predstavljaju okvirno zadane uvjete unutar kojih se stvaraju knji.
djela- moemo definirati knji. vrste na dva razliita naina: odrediti
knji. vrstu kao grupu slinih djela (polazei od pojedinanih djela
koje svrstavamo u pojedine grupe slinih djela) ili kao idealne
tipove uobliavanja knji. djela (polazei od pretpostavke o nekim
velikim skupinama knji. djela koje ine neke temeljne naine knji.
oblikovanja- u nas se uglavnom knji. vrsta (ili anr) razlikuje od
knji. roda time to se tod smatra irim pojmom od vrste. U tom okviru
upotrebljava se i pojam podvrste za pojam ui od vrste- ponekad se
naziv knji. rod upotrebljava istoznano s nazivom anr i tada se ne
prihvaa stupnjevanje: rod, vrsta, podvrsta, nego se govori samo o
knji. Rodovima (anrovima) u koje spadaju npr. ep, roman, novela i
sl.- Bliski pojmu knji. vrste su i nazivi oblik (naglaava vanjsku
organizaciju) i tip (pretpostavlja neka opa naela
oblikovanja)Knjievni rodovi- u njemakoj filozofiji i knji. kritici
u 18. i 19. st. razvilo se uenje o tri osnovna knji. roda: lirici,
epici i dramatici (za Goethea su to prirodni oblici pjesnitva, a
Hegel je je povezao liriku s izraavanjem subjektivnosti, epiku s
objektivnou, a dramatiku je smatrao sintezom obojega)- Emil Steiger
je na temelju tih shvaanja razradio svoju teoriju: Lirika pribliava
se glazbi, podruje osjeajnosti, naelno se moe izraziti slogom.
Epika objektivnost,irina pripovijedanja, podruje slikovitosti, moe
se izraziti najmanje rijeju. Dramatika zasniva se na sukobu,
podruje loginosti, za izraavanje je potrebna reenica- Epika se
dijeli na epiku u prozi (roman, novela, pripovijetka...) i epiku u
stihu (ep, epske pjesme), lirika na pojedine lirske vrste (elegija,
oda, himna...), a dramatika na tragediju, komediju i dramu uem
smislu rijei- neki dodaju etvrti rod, didaktiku, kao prijelaz izmeu
knjievnosti i znanosti, djela koja pored umjetnikih kvaliteta imaju
i namjeru pouavanja- drugi smatraju da didaktika nije poseban rod,
ali upozoravaju na postojanje tzv.knjievno-znanstvenih vrsta meu
kojima se posebno istie esej, te se ta skupina esto naziva
esejistikom. Publicistika je praktina, primijenjena djelatnost
pisanja radi informiranja javnosti, odgoja ili zabavePoezija, proza
i drama- stih je prirodni oblik poezije, no razlikovanje izmeu
poezije i proze ne moe se u cijelosti poistovjetiti s razlikovanjem
izmeu proze i stihova- razlika izmeu poezije i proze nije
apsolutna, one su dva tipa umjetnike knjievnosti- poezija trai da
smisao reenoga ne bude ostvaren na temelju izavnih smislenih sveza
izmeu rijei kao pukih oznaka, nego da se ostvaruje na najirem
podruju dojmova i sugestija koje izaziva jezik u svim svojim
dimenzijama- u prozi na temelju izravnog znaenja rijei zamiljamo
odreeni imaginarni svijet knji. djela. Jezik proze blii je jeziku
kojim se svakodnevno sluimo- dramski se tekstovi mogu ostvarivati i
kao poezija i kao proza. Drama je tekstnamijenjen izvoenju na
pozornici, tekst koji se ostvaruje kao umjetniko djelodjelovanjem
glumaca na sceniZabavna knjievnost- ona je predmet interesa
pshologa, povjesniara, sociologa, pedagoga i psihologa. Teorija
knji. bavi se strukturnim osobinama zabavnih tekstova, pojedinim
vrstama zabavne knji. i uzajamnim odnosima zab. knji. s knji. koja
nije iskljuivo zabavna- iskljuivo zabavna knjievnost tei tipu
izraavanja koji ne zahtijeva ni veliki napor, mi posebno
obrazovanje, niti osobitu osjetljivost za umjetniki nain
izraavanja- zabavna knji. u cjelini ili dio zabavne knji. koji nema
nikakve umjetnike vrijednosti naziva se i trivijalna knjievnost.
Dio zabavne knji. koji nema nikakve umj. Vrijednosti naziva se
obescjenjujuim nazivima ki ili und- neke vrste zabavne knjievnosti:
pustolovni roman (roman Divljeg zapada), kriminalistiki roman
(pijunski roman), pornografski, sentimentalni, znanstvenofantastini
roman...6. PoezijaLirska i epska poezija- lirika je nastala u
svojevrsnom sinkretizmu govora, glazbe, plesa, glume i knjievnosti-
epska je poezija obino dua od lirske, objektivnija jeStruktura
lirske pjesme- ine ju tema, kompozicija, jezik i ritmika
organizacija pjesme- tematika je naelno neograniena. Svaka lirska
pjesma govori o neemu. Odreene se teme u lirici javljaju ee nego
ostale (ljubav, smrt, prolaznost, zaviaj, religija, smo pjesnitvo)-
lirika redovito navodi niz asocijacija uz glavni motivLirske vrste-
prema tematici lirika se dijeli na ljubavnu, rodoljubnu,
religioznu, pejzanu i socijalnu- druge podjele: na usmenu i pisanu,
na didaktinu, satirinu i pravu, na refleksivnu (misaonu) i emotivnu
(osjeajnu)- tradicionalne lirske vrste:- himna: pjesma posveena
nekom ili neem to ovjek smatra vrijednim najveeg potovanja,
divljenja ili potovanja. Uzvien ton, polagani ritam, nabrajanje i
potenciranje osobina onoga kome je himna posveena. Tradicija himne
danaz ivi u dravnim himnama, himnama odreenih pokreta, drutvenih
organizacija itd.- oda: grkog podrijetla, razvila se iz korskih
pjesama. Posveena uglavnom nekoj osobi ili neemu prema emu se osjea
odreena privrenost, ljubav, potovanje ili neka druga vrsta
sklonosti. Uzorak su stvorili Pindar, Alkej i Horacije. U prvo
vrijeme karakterizirao ju je uzvien i patetian ton. U nas: P.
Preradovi, I. Maurani- elegija: u Grkoj je to bila svaka pjesma u
elegijskom distihu. U Rimu se osobito razvila ljubavna elegija.
Ponajvie zahvaljujui Ovidiju (Ex Ponto) elegija postaje pjesma u
kojoj se izraava tuga, bol i aljenje za neim nedostinim, pa je
oblik elegijskog distiha prestao biti presudan u odreenju vrste. U
nas: ve u Dubrovniku; Kranjevi, Nazor- ditiramb: pjesma u kojoj se
slave tzv. ivotne radosti tonom koji je podignut do zanosa. Nastao
u Grkoj kao pjesma u ast boga Dioniza. Prema tematici pripada grupi
tzv. anakreontskih pjesama (slave se ivotne radosti, posebno vino i
vinsko raspoloenje). Nazor: Cvrak- epigram: kratka, redovito
duhovita i satirina pjesma u kojoj se krajnje saetimizrazom i
neoekivanim zakljukom iznenauje itatelj. Uzorke su dali Simonid i
Marcijal . U nas: Vraz, Mato, Krklec- epitaf: nadgrobni natpis koji
kao pjesniki oblik izraava odreen jezgrovit izraz odnosa prema
prolaznosti ivota i ljudskoj sudbini. Steci, Mato (Epitaf bez
trofeja)- lirska pjesma, ali i svako knji. dj. s temom iz mirnog
ivota u prirodi, posebno na selu. Tvorac je Teokrit , a zahvaljujui
Vergilijevim Bukolikama (Eklogama) idile koje opisuju pastirski
ivot nazivaju se bukolskim pjesmama (eklogama). U nas: D. Dri, D.
Ranjina, N. NaljekoviModerna lirika- lirski odlomci Biblije: psalmi
(pjesme o nitavnosti ivota i odnosa prema boanstvu) i Pjesma nad
pjesmama (zapravo epitalam, svadbena pjesma u ast mladenaca)-
srednji vijek: slijeenje grkih, rimskih i biblijskih uzora; razvoj
relig. lirike- renesansa (Petrarca): subjektivnost, emocionalnost.
Moderna lirika nastaje u 2. pol. 19. st. (Baudelaire, Rimbaud,
Mallarm)- ne postoje odreene karakteristike koje moderna lirika
mora imati. Ona je vieodreena tendencijama da povee razliita
podruja ivota, zbuni, natjera na razmiljanje, iznenaenje
itd.Karakteristike epske poezije- sluu se uglavnom pripovijedanjem
(nizanje motiva prema naelu onog to je dalje bilo) i opisivanjem
(nizanje motiva prema zakonu asocijacije po mjestu odnosno po
slinosti), a javlja se i izricanje misli- karakteristian je
stihovani izraz- pirpovjeda je distanciran od publike i od
opisivanih dogaaja, ti dogaaji su poznati publici, jednolinost,
sveanost, teme od presudnog znaaja- likovi su uglavnom
junaci/heroji koji predstavljaju osobine itavog naroda o kojemu je
rijeEpska tehnika- to je nain na koji je u epskoj poeziji prikazana
epska slika svijeta- kompozicija: odnosi se na raspored pojedinih
veih dijelova unutar cjeline- retardacija: usporavanje, odnosno
zadravanje radnje. Oblici su joj: digresija (izlaganje dueg opisa
nekog predmeta, osobe ili dogaaja), epizoda (vea tematski zaokruena
digresija koja se moe izdvojiti iz cjeline djela, a da se pir tome
sauva njena vlastita cjelovitost) i ponavljanje (sredstvo
ponavljanja i povezivanja)- karakteristini su i gradacija i
formulaian nain izraavanjaTipovi i vrste epske poezije- grupiranje:
na usmenu i pisanu, na epske pjesme (krae) i epove (dui), te na
epskolirske vrste- posebne knjievne vrste:- epopeje/herojski ep,
religiozni, idilski, ivotinjski, komini, didaktiki, romantini;
ponekad i balada i romanca- ep: najvaniji su za pojedinu kulturu
epopeje/herojski epovi (iroka slika ivota naroda, zahvaena preko
reprezentativnih heroja i dogaaja sudbinskih za opstanak i razvoj,
te uvelike dotjeran, izgraen i kultiviran knjievni izraz)- epska
pjesma: redovito krae od epa; obrauju neki pojedini dogaaj, a ne
cjelokupno sudbonosno zbivanje za ivot naroda u cjelini- poema:
stihovana vrsta u kojoj je kompozicija zasnovana na razvijanju neke
fabule, ali se fabularni elementi isprepleu s neposrednim lirskim
izricanjem, a motivi povezuju, osim fabularnim vezama, i
asocijativnim nizanjem karakteristinim za lirsku poeziju)- romanca:
nastala u panjolskoj, ljubavna tema, lirske i epske osobine, dogaaj
s eivo opisuje (Harambai, Kranjevi )- balada: tipovi: provansalski
tip (lirsko-epske pjesme narodnog podrijetla nastale u Provanci u
13. st.), sjevernjaki tip (nastao u kotskoj kao plesna pjesma).
Pjeva o stradanjima i nesreama polaganijim ritmom. Tragina smrt
junaka. Vraz, Preradovi , enoaRazvoj epske poezije- u poetku su
pjevali sami ratnici, a kasnije posebno obrazovani aedi i rapsodi-
svi kasniji epovi naslanjaju se na raniju tradiciju. U 18. i 19.
st. roman preuzima ulogu epa a romantini epovi i romani u stihovima
predstavljaju sasvim osobite knji. vrste- nakon romantizma ep
iezava u europskim knjievnostima, ali neke vrste nastavljaju ivjeti
(poema)7. ProzaPodrijetlo i razvoj umjetnike proze- grka filozofska
proza, historiografija i govornitvo ine uzore za prozno izraavanje
u europskoj knjievnosti sve do renesanse- odluujuu ulogu za razvoj
proze ima uspon romana u 16., 18. i 19. st., irenjepismenosti,
otkrie i irenje tiskaStruktura proznog knjievnog djela- umjenost u
umjetnikoj prozi naelno moe biti ostvarena na nain koji se formalno
niim ne razlikuje od proze, obinog govora, proze filozofske
rasprave ili prozne znanstvene studije npr.- za razumijevanje
strukture vaan je izbor teme, graa (svi elementi djela koji se mogu
zamisliti i u zbilji, izvan knji. djela) i izvori grae (prije knji.
djela nekako zabiljeena iskustva o grai- s obzirom na mogunosti
odnosa pripovjedaa prema fabuli razlikujemo objektivno i
subjektivno pripovijedanje u kojemu pripovjeda nastupa kao fiktivni
pripovjeda- glavni izraajni postupci su pripovijedanje, opis,
razgovor i monolog (unutranji monolog struja svijesti)- naelo
integracije je naelo prema kojemu su svi elementi proznog knji.
djela na neki nain vrsto povezani u zajedniku cjelinuProzne vrste-
Andr Jolles razlikuje jednostavne oblike (izvorno pripadaju usmenoj
knjievnosti: mit legenda, bajka...) i sloene oblike- Neki razlikuju
male i velike knji. oblike (osnovni tipovi su novela i roman)- Trea
je podjela na vrste koje pripadaju pravoj umjetnikoj prozi
(fabularne vrste: novela i roman) i vrste koje stoje na razmei
izmeu filozofije i znanosti (esej, putopis,memoari)Jednostavni
oblici- mit: jezina tvorevina koja na temelju mitskog iskustva
oblikuje odreenu priu redovno vezanu s porijeklom i nastankom
svijeta u cjelini ili pojedinih pojava, osoba, ljudskih tvorevina
ili itavih naroda- legenda: srodna mitu; najistiji izraz nalazi u
opisu ivota nekog ovjeka iji ivotni stav i ponaanje ine uzorak
jednog tipa ponaanja, odnosno jednog stava prema ivotu i svijetu (u
najuem smislu ivoti svetaca)- bajka: knji. vrsta u kojoj se udesno
i nadnaravno ispreplee sa zbiljskim natakav nain da izmeu prirodnog
i natprirodnog, stvarnog i izmiljenog, mogueg i nemogueg nema prave
suprotnosti. Sklonou prema formulainom nainu izraavanja te
ponavljanjima i varijacijama istih motiva pribliava se poeziji, ima
stroge konvencije izraavanja (odsustvo psiholoke karakterizacije,
ustaljeni likovi i tipovi ponaanja, svojstvo udesnog da nikoga ne
zauuje i plai, polaritet dobra i zla, nesputana mo mate i elje nad
stvarnou)- saga: svojevrstan oblik skandinavske prie o nekom
dogaaju, napose iz porodinog ivota (obino cijela sudbina porodice)-
vic: kratka jezina tvorevina koja slui izazivanju kominog dojma,
saeto zacrtavi neka situacije dogaaje ili karaktere- zagonetka-
poslovica: drugi su nazivi: aforizam, sentencija, maksime, gnome,
krilaticeNovela- pripovijetka (pripovijest) je po veliini izmeu
romana i novele, a kratka pria (short story)je kraa od novele-
novela se afirmira u renesansi, izbor tema je slobodan, redovito
poinje sa saetim iznoenjem osobina lika ili dogaaja izazivajui u
itatelja nekakvo oekivanje- novela obino zavrava poantom (naglo
isticanje neega to je osobito znaajno za ono to novela obrauje)-
Dekameron:uzor za stilski dotjeranu obradu ve postojeeg dogaaja.
Romantizam je nastoji povezati s bajkom, realistiki orijentirani
novelisti (Maupassant) iz detalja svakodnevice izvlae maksimalan
dojam, ehov razvija psiholoku produbljenost i inzistiranje na
osobitoj atmosferi - alski, Kozarac, Mato, imunovi, Krlea,
Marinkovi, Kaleb, Boi, oljan, Andri...- Mnoge se novele povezuju u
cikluse najee tako da jedna novela slui kao okvir za ostale novele
(uokvirena novela, npr. 1001 no ) ili tako to vezu izmeu pojedinih
novela ini jedan lik ili isti pripovjeda koji se pojavljuje u svim
novelama (novele o Petrici Kerempuhu) moe prerasti u romanRoman-
razne teorije o podrijetlu romana: iz helenistikih proznih djela
koja obraivahu ljubavnu problematiku; iz srednjovjekovnog vitekog
romana, iz pikarskog romana (doivljaji picara, lika probisvijeta i
ugursuza), neki smatraju da je Platonova Atlantida prvi roman- prvi
roman izuzetne vrijednosti u europskoj knji. je Cervantesov Don
Quijote: junak nije jednoznano odreen heroj, nego protuslovan i
psiholoki sloen karakter, prikazan u svom razvoju i sukobu sa
svijetom, iroki totalitet drutvenog ivota prikazan je bez mitske
pozadine, osobine likova dolaze do izraaja u suprotnostima s drugim
karakterima- Robinzon (Daniel Defoe): pustolovni roman; Tristram
Shandy (Sterne): sloeno komponiranje zavarava itatelja; Wilhelm
Meister (Goethe): odgojnoobrazovni roman; romani u ciklusu Ljudska
komedija (Balzac); iroka slika drutvenog ivota; Gospoa Bovary
(Flaubert), Rat i mir (Tolstoj), Braa Karamazovi (Dostojevski):
realistiki roman; Proces, Dvorac (Kafka), ciklus u traganju za
izgubljenim vremenom (Proust), Uliks (Joyce): raskid s tradicijom
realistikog romana; Gospoa Dalloway (Woolf), Krik i bijes
(Faulkner), Vergilijeva smrt (Broch): roman kao neprekinuti niz
asocijacija jedne ilinekoliko osoba; Munina (Sartre), Doktor
Faustus (Mann): proimanje tradicionalne romansijerske tehnike sa
znanstvenom ili filozofskom problematikom; Tihi Don (olohov),
Pasternak (Doktor ivago): vjerni tradiciji realistinog romana;
Limeni bubanj (Grass), Majstor i Margarita (Bulgakov): kombiniraju
elemente realistike proze, fantastike i posebne vrste alegorije
koja se ne moe jednoznano odrediti- kod nas: enoa, Kumii, Kovai,
Novak, Krlea, Marinkovi, Boi, KalebVrste i tipovi romana- tematska
klasifikacija: drutveni, porodini, psiholoki, povijesni,
pustolovni, ljubavni, viteki, pikarski i kriminalistiki-
klasifikacija prema stavu autora i opem tonu romanau:
sentimentalni, humoristini, satirini, didaktini i tendenciozan-
klasifikacija prema iniocima integracije svih elemenata romana (W.
Kayser): roman zbivanja (zbivanje ujedinjuje sve ono to roman
obrauje; veina kriminalistikih i pustolovnih romana), roman lika
(jedan ili nekoliko uzajamno povezanih likova dominiraju strukturom
romana; Don Quijote, Gospoa Bovary), roman prostora (Na Drini
uprija, Trbuh Pariza)- klasifikacija prema nainima izgradnje siea
(ruski formalisti): lanani/stepenasti roman (novele se kao dijelovi
romana nadovezuju jedna na drugu), prstenasti roman (jedna okvirna
novela obuhvaa sve ostale), paralelni roman (nekoliko fabularnih
nizova razvija se usporedo)- klasifikacija s obzirom na odnos
pripovjedaa prema prii (F. Stanzel): autorski roman (pripovjeda je
najblii autoru), ja-roman (jedan od likova je pripovjeda),
personalni roman (kao pripovjedai nastupaju iskljuivo pojedini
likovi u romanu- klasifikacija prema pojedinim epohama u
knjievnosti: realistiki roman moe se suprotstaviti modernom romanu
(roman struje svijesti, roman-esej)Knjievno-znanstvene vrsta i
publicistika- esej/ogled: knjievna vrsta u kojoj biva ujedinjena
znanstvena namjerau obradiodreenog ivotnog ili znanstvenog pitanja
s tenjom da se ta obrada ostvari naumjetniki konkretan, iv,
uvjerljiv i stilski dotjeran nain- kao knji. vrstu stvorio ga je
Michel de Montaigne (podrijetlo u starih Grka), za razvoj je
zasluan F. Bacon, a danas je najei oblik knjievne kritike-
roman-esej nastaje kada umjetnika obrada potpuno nadvlada
znanstvene namjere, te esej prelazi u odreeni tip fabularnog
romana- studija i traktat su oblici koji se javljaju kada
znanstvena vrijednost prevlada nad umjetnikim oblikovanjem. Oni ne
pripadaju umjetnikoj prozi- biografija, memoari/uspomene i dnevnik
su knjievne vrste koje ujedinjuju povijesnoznanstveni interes s
umjetnikim oblikovanjem- putopis je knji. vrsta u kojoj je
putovanje ili opis proputovanih predjela ili zemalja povod za ire
umjetniko oblikovanje zapaanja, dojmova i razmiljanja o svemu onom
to putopisca zaokuplja tijekom putovanja- ako su sve ove vrste
djela napisane s pretenom namjerom da zabave i poue iroke slojeve
itateljstva, ukljuuju se u pojam publicistike. U uem smisli
publicistika su knji. djela kojih je postanak i razvoj vezan sve
veom ulogom sredstava javnog informiranja u javnom i kultornom
ivotu- u okviru novinstva razvie se knjievne vrste
feljton/podlistak (na iv i popularan nain obrauju se pitanja
umjetnosti, znanosti i filozofije, te pitanja koja su trenutno od
opeg drutvenog znaenja. U okviru novinskog feljtona razvio se
roman-feljton) i reportaa (moe se pribliiti umjetnikom nainu
izraavanja)8. DramaDrama i kazalite- naziv drama upotrebljava se u
dva znaenja: kao oznaka knji. roda, te kao oznaka jedne dramske
vrste unutar dramske knjievnosti- dramsko djelo nije neraskidivo
vezano za kazalite- dramski tekstovi pripadaju knjievnosti, a
teatar je razultat zajednikog djelovanja nekoliko umjetnosti-
teatrologija: znanost o kazalitu- dva stava o odnosu dramske
knjievnosti i kazalita: prvi kazuje kako sm tekst sadri dramatinost
koja uvjetuje sceninost, a drugi kako dramska knjievnost potpuno
zavisi od izvedbe na pozorniciKazalina predstava- kazalina
predstava je svaka radnja koju glumci izvode s odreenom svrhom pred
gledateljima- obred/ritual ne poznaje gledatelje i publiku, ve samo
aktivne i pasivne sudionike, dok kazalina predstava zahtijeva
glumce, prostor izvoenja i publiku- vani initelji kazaline
predstave su redatelj, glumac, scenografija, kostimi, rekviziti,
rasvjeta i publikaStruktura dramskog teksta- dramski se tekst
sastoji od dijelova namijenjenih publici i dijelova namijenjenih
redatelju i glumcima (nazivi likova i didaskalije)- odvijanje
fabule postie se izmjenom dramskih situacija- na poetku drame
nalazi se dio naslovljen Osobe koji se predouje publici preko
Kazalinog oglasa ili Programa u kojemu se nalaze i druge obavijesti
o predstavi. On je dio strukture dramskog djela jer olakava njegovo
razumijevanje- izostaje pripovijedanje iz ope perspektive
pripovjedaa, nisu potrebni opisi glumaca ni scene, izostaje opis
karaktera, tema drame je neka radnjaDijalog i monolog- dijalog je
najprikladnije sredstvo za izraavanje suprotnosti karaktera,
odnosnomisaonih stavova u drami- u monologu jedan akter drame
iznosi vlastito sajalite, raspoloenje, namjere,kolebanja, te je
prikladan za iznoenje opih idejnih stavovaKompozicija drame-
Aristotel je izrazio tvrdnju o potrebi jedinstva radnje
(cjelovitost zbivanja koje ima svoj poetak, sredinu i zavretak).
Kasnije su teoretiari dodali jedinstvo mjesta i jedinstvo vremena,
pa je stvoreno uenje o trima jedinstvima. Svi dramski tekstovi
moraju potivati jedinstvo radnje- idealno zamiljena drama:
ekspozicija, zaplet, kulminacija, peripetija i rasplet- ekspozicija
je najee neki razgovor koji upoznaje publiku s poetnom dramskom
situacijom. Njoj slui prolog (uvodni dio)- zaplet nastaje kada se
javljaju dinamiki motivi koji pokreu radnju izazivanjem
suprotnosti, protuslovljima u idejnim stavovima ili sukobima
karaktera- kulminacija nastupa kada napetost poraste do nune
potrebe da se razrijei, a jo nije jasan pravi pravac razrjeenja-
peripetija nastupa kada radnja odjednom skree u odreenom pravcu-
rasplet nastupa kada se pokae razrjeenje svih suprotnosti,
protuslovlja i sukoba- drama se formalno dijeli na inova, slike i
prizore/sceneDramske vrste- tragedija: nastala u staroj Grkoj, u
stihovima, iz obreda posveenih Dionizu tako to se korovoa odvojio
od kora i poeo razgovarati s njim. Osniva: Tespis, najvei tragiari:
Eshil, Sofoklo, Euripid. U poetku je imala obedni smisao. Mitoloka
tematika. Dijelovi: prolog (predgovor), epizodij (dijaloki dio
izmeu korskih pjesama), stasim (korska pjesma izmeu dijalokih
dijelova), eksod (izlazna pjesma kora na kraju tragedije)- ope
karakteristike tragedije:- tragiki junak: rtva vlastite sudbine-
tragika krivnja je rezultat sudbinske zablude, neminovnog sukoba
ideala i zbilje ili moralne nadmoi junaka- tragini zavretak: esto
gubitak ivota zbog vlastite dosljednosti- uzvieni stil:
prevladavaju elementi sveanog, dostojanstvenog govora- Aristotel je
smatrao da tragedija dreba da izaziva strah i saaljenje, te
takoproiuje osjeaje (katarza)- komedija: Aristofanova komedija po
nekim vanjskim strukturnim elementima nalik je tragediji: vanu
ulogu ima kor, ali on predstavlja neku fantastinu skupinu (abe,
ptice, oblaci)u kompoziciji je vana parabaza (sredinja pjesma kora
upuena publici) i agon (natjecanje dvaju aktera drame u kojem jedan
obino zastupa miljenje autora- jedina bitna karakteristika svih
komedija jest sceni prilagoeno knjievno oblikovanje svih varijanta
i nijansa smijenoga, a komino je samo jedan tip ostvarenja smijenog
u dimenziji umjetnikog doivljaja; ona je realistika, likovi su
optereeni nekom opom slabou, nedosljednou ili nemoi da vlastite
probleme sagledaju i shvate u opeljudskoj perspektivi- satira:
kritizira, ismjehuje i otro osuuje. Humor: nema elje za osudom.
Groteska: tei izoblienosti, neprirodnim, fantastinim i nakaznim, na
granici je izmeu gorko ozbiljnog i smijenog- knjievne podvrste:
kom. karaktera, kom. intrige, kom. situacije i kom. konverzacije-
drama u uem smislu rijei: blia tragediji no komediji, ali ne tei
nuno uzvienosti stila niti konanom traginom zavretku- farsa: grubi
i vulgarni humor, karikirani likovi, zaplet zasnovan na nesporazumu
i esti elementi groteksnog- vodvilj: laka komedija u kojoj se i
pjevaju popularne melodije- melodrama: glazba prati govor glumaca,
a tematika joj je redovito naglarnosentimentalna- pastorala:
idilino-sentimentalna problematika, likovi su pastiri i pastirice
koji dijalozimai pjevanjem iznose ljubavnu problematiku- opera: na
osnovi libreta (dramskog teksta) vokalna i instrumentalna glazba
oblikuje sloeno umjetniko djelo uz sudjelovanje elemenata drame,
glume, baleta i scenografijeRazvoj drame- grka tragedija: Eshil,
Sofoklo, Euripid. Komedija: Aristofan. Novija grka komedija:
Menandar. Rimska komedija: Plaut. Renesansna komedija: Italija,
Dri.- Srednji vijek: misteriji/prikazanja/skazanja (mirakuli,
pasije, moraliteti)- renesansa: commedia dell arte, W. Shakespeare,
panjolski dramatiari (Lopoe de Vega, Tirso de Molina, Caldern de la
Barca)- francuski klasicizam: Corneille, Racine, Molire-
naturalistika drama: Ibsen, Hauptmann. Lirski teatar (ehov).
Simbolistiki teatar (Maeterlinck). Pirandello- antiteatar (Beckett,
Ionesco). Epski teatar (Brecht)- u nas: Dri, Vetranovi, Luci,
Vojnovi, Kosor, Begovi, Ogrizovi, Krlea, Matkovi26