SVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI ODJEL ZA ODGOJNE I OBRAZOVNE ZNANOSTI SMJER: RAZREDNA NASTAVA, 4. GODINA MAKRO I MIKRO PLANIRANJE RADA U NASTAVI MATEMATIKE (Seminarski rad) Mentor: Vladimir Kadum, dr.sc.,prof.
SVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI
ODJEL ZA ODGOJNE I OBRAZOVNE ZNANOSTI
SMJER: RAZREDNA NASTAVA, 4. GODINA
MAKRO I MIKRO PLANIRANJE RADA U NASTAVI
MATEMATIKE
(Seminarski rad)
Mentor: Vladimir Kadum, dr.sc.,prof.
Studentica: Dunja Vidošić
Pula, 2011.
SADRŽAJ:
1. PLANIRANJE.........................................................................................................
2. PROGRAMIRANJE...............................................................................................
3. PLANIRANJE U SUVREMENOJ NASTAVI.....................................................
3.1. MAKROPLANIRANJE.....................................................................................
3.2. MIKROPLANIRANJE.......................................................................................
4. PLANIRANJE – SASTAVNI DIO PRIPREMANJA NASTAVNIKA ZA
NASTAVU.................................................................................................................
5. ŠKOLOVANJE UČENIKA ZA SAMOSTALAN PLANSKI RAD.....................
6. DIDAKTIČKA NAČELA ZA PALNIRANJE RADA U NASTAVI....................
7. ZAKLJUČAK............................................................................................................
8. LITERATURA...........................................................................................................
UVOD:
Tema moga seminara je Makro i mikroplaniranje rada u nastavi matematike.
1. PLANIRANJE:
Za razliku od drugih živih bića, čovjek se razlikuje po tome što prije nego pristupi izradi
nekog plana, on zamsio toga plana ima u svojoj glavi. Čovjek oblikuje svoju misao,
zamišljanjem predviđa izgled, karakteristike, zadaću plana.
Baš to što čovjek planira, projektira u svojoj svjesti karakteristično je za planiranje. Čovjekovi
poslovi prema unaprijed zamišljenom i u mislima karakteristike su ljudskog rada na svim
područjima djelatnosti pa tako i u nastavi.
Nastava je vrlo važno i odgovorno područje društvene djelatnosti tako da učitelji svoj rad
moraju unaprijed planirati. Prema tome, mogli bismo reći da je planiranje svjesna aktivnost
kojom čovjek unaprijed planira svoj rad prema određenom cilju koji je zamislio u svojoj
glavi. Planiranjem čovjek u svojoj svijesti može planirati što će raditi, koja sredstva će
koristiti, na koji naćin, koja će biti uloga nastalog plana. Što je planiranje konkretnije, realnije,
detaljnije, veća je vjerovatnost da će se taj cilj i ostvariti baš onako kako smo ga zamislili.
Planiranje nije nimalo jednostavno. Ono iziskuje intenzivan rad, koncentraciju, naprezanje
umnih snaga. Zato planiranje predstavlja povezivanje teorije i prakse tako da ako nema
njihove međusobne povezanosti, planiranje je promašeno. Planiranje prethodi praksi, a služi
kao rukovodstvo za praksu.
Treba upozoriti na važne razlike između planiranja i plana. Planiranje znači kompleksna
aktivnost, dok je plan završetak planiranja. To bi u vremenskom slijedu izgledalo ovako:
PLANIRANJE PLAN PRAKTIČAN RAD prema izrađenom planu
2. PROGRAMIRANJE:
Programiranje je vrlo slično planiranju, ali promatrajući to s didaktičkog stajališta znatno se
razlikuje. Programiranje se odnosi na određivanje programa rada, na izbor sadržaja.
„Programiranje obuhvaća metodologiju ispitivanja obrazvonih potreba, metodologiju izrade
programa na temelju konstatiranih potreba, izradu programa, praćenje realizacije programa i
vredonovanje obrazovnih rezultata.“
(Poljak, Planiranje u nastavi, Zagreb 1974., str. 10)
Pošto su nastavni programi kod nas unaprijed dani, učitelji neće izrađivati nastavne programe,
neće programirati nastavu nego će na temelju odobrenih nastavnih programa planirati nastavni
rad za svaku školsku godinu.
Prema potrebi učitelji mogu planiranje dopunjavati i programiranjem, ali samo onda kada
učiteljima za pojedina područja nije sve službenim programom unaprijed određeno, nego oni
sami mogu samostalno odabrati sadržaj. Programiranje prethodi planiranju.
PLANIRANJE ŠKOLSKOG RADA
Školski rad vrlo je važan i odgovoran rad učitelja i učenika pa kao takav ne može se
improvizirati, odnosno izvoditi prema trenutnom raspoloženju, nego mora biti unarpijed
smišljeno projektiran. Nedostatak planskog rada u školi dala bi negativan ishod krajnjeg
rezultata učenika. Školski rad planiraju svi oni koji posredno ili neposredno sudjeluju u njemu
(društveni organi šjole, učitelji, ali i učenici), a planira se sve što se odnosi na rad i ćivot škoel
u cjelini.
Planovi koji se odnose na rad u školi:
Prema zakonu, škole su obavezne planirati svoj rad. Godišnji plan utvrđuju radna zajednica,
tj.upravni odbor, a ravnatelj s drugim organima škole odgovoran je za izvršenje godišnjeg
plana. Ovakvo planiranje povezano je s programiranjem.
a) Godišnji plan rada škole
Po zakonu, škole su obavezne planirati svoj rad. Godišnji plan rada utvrđuje radna
zajednica škole (upravni odbor, a ravnatelj s drugim organima škole odgovoran je za
izvršenje toga plana).
Prvo treba izraditi program rada, a tek onda njegovo planiranje. U brizi ostvarivanja
plana, ravnatelj, ali i školski pedagog posjećuju učitelje, daju im savjete, upućuju na
literaturu, daju im savjete, analiziraju njihov rad te poduzimaju niz drugih
odgovarajućih mjera koje pridonose da se rad odvija prema planu.
Iskustva stečena u jednoj školskoj godini, poslužiti će za proširivanje rada u idućoj
školskoj godini.
b) Plan rada razrednika i razrednoj vijeća
Planiranje koje ima dva oblika:
- Razrednik planira svoje razredničke funkcije i obaveze (obuhvaćaju održavanje
sjednica razrednih vijeća, odlazak na ekskurzije, planiranje dopunske i dodatne
nastave i sl.)
- Članovi razrednog vijeća planiraju cjelokupni odgojno obrazovni rad učenika
c) Plan školskog pedagoga
Prema članku 111. Zakona o osnovnoj školiuvodi se služba školskog pedagoga.
Program školskih pedagoga već je jasno definiran iz čega proizlazi potreba izrade
plana rada radi ostvarivanja programa.
d) Plan rada učitelja
Bitna uloga svakog učitelja jer su učitelji bitni nosioci cjelokupnog života i rada u
školi. Plan rada učitelja je planiranje u kojem učitelj planira rad u školi, ali i izvan nje.
Učiteljevo planiranje rada u nastavi jedna je od specifičnih vrsta planiranja, ali nikako
i jedina.
3. PLANIRANJE U SUVREMENOJ NASTAVI
3.1. MAKROPLANIRANJE
Metodički pristupi
Problem planiranja u nastavi treba biti u skladu s općim metodološkim i
didaktičkim postavkama sevremene nastave. U suvremenoj nastavi
rakovodimo se dijaletkičkom metodologijom koja pridaje značenje analitičkom
i sintetičkom pristupanju raspoređivanja novih sadržaj. Analitičnost vodi
raščlanjivanju sadržaja na pojedine dijelove, dok sintetičnost vodi k spajanju
pojedinih, užih, dijelova nastavnih sadržaja u cjeline.
Terminološka i pojmovna objašnjenja dijelova nastavnih programa
Nastavno područje- skup nastavnih sadržaja koji imaju ustu izvor ili objekt
proučavanja. U našim nastavnim područjima obuhvaćena su tri nastavna
područja(prirodnih nauka, društvenih nauka te poseba odgojno-obrazovna
područja).
Nastavni predmet - didaktički obrađena nauka.
Prerada se vrši s obzirom na intenzitet, ekstenzitet i redoslijed nastavnog
područja. Što je niži razred, veća je prerada i obrnuto.
Predmetna područja - zbod opširnosti i zasebnosti sadržaja, radi bolje
preglednosti, sadržaj se strukturira po zasebnim područjima.
Npr.za nastavu matematike obuhvaćaju se područja
- usmeno izražavanje
- pismeno izražavanje
- aktivnost
- domaći rad
Nastavna cjelina - kompleksniji, ali cjelovitiji sadržaj.
Osnovne karakteristike cjeline:
-po sadržaju obuhvaća širu tematiku
-dominira cjelovita i stanovita centralna tema
-istaknuta stanovita temeljna ideja
-preko sadržaja i idejne koncentracije uspostavljaju se funkcionalne veze
između dijelova i cjeline
Nastavna tema - obuhvaća užu tematiku
Nastavna jedinica - količina nastavnog sadržaja koja je predviđena za obradu na
jednom ili dva nastavna sata. Do nastavne jedinice dolazimo raščlanjivanjem
nastavne cjeline na manje dijelove.
Tematizacija nastavnih programa i tematsko planiranje
a s
n i
a n
l t
i e
z t
i T E M E i
r z
a r
nj a
e nj
Nastavne jedinice
Makroplaniranje s obzirom na strukturu nastavnog procesa
Predmetna cjelina
Za pojedniu temu treba približno prikazati koliko će se vremena utrošiti:
a) Pripremanje učenika
b) Obrađivanje novih sadržaja
c) Vježbanje i utvrđivanje nastavnih sadržaja
d) Ponavljanje
e) Provjeravanje i ocjenjivanje
Ako smo za neku složenije temu u matematici planirali 10 nastavnih sati, prema
procentualnim podacima, za pojedinu komponentu bi izgledalo ovako:
Pripremanje učenika 0.5 sati
Obrađivanje nast. Sadržaja 3 sata
Vježbanje i aktivnost 4 sata
Ponavljanje sadržaja 1.5 sati
Provjeravanje s ocjenjivanjem 1 sat
_________
10 sati
Koordinacija predmetnih planova rada
Prilikom stvaranja planova rada potrebno je ostvariti povezanost nastavnoh sadržaja
različitih predmeta. To je pitanje korelacije, kordinacije predmeta i sl.
Sadržaje koje radimo iz matematike trebali bi povezati s ostalim predmetima.
Tehnika makroplaniranja i oblik makroplana
Tehnika intelektualne aktivnosti povezana je s izražavanjem. Učitelj će svoj
makroplan izraziti na papiru, pa je prema tome pisanje glavna tehnika u izradi
makroplana jer pismeni izraz omogućava da se vizualno evidentira plan rada u cjelini,
ali i u pojedinostima.
U pisanom izražavanju makroplanova preporuča se obuhvaćanje elemenata kao što su:
-naslov nastavne cjeline, odnosno teme
-orjentacijski sadržaj teme
-ukupan broj sati za pojedinu temu
-vrijeme za pojedine komponente
-navesti nužnu opremu
-posebne nastavne tehnike
Ako učitelj ima pregledno evidentirane sve elemente, neće mu bti problem u praksi
realizirati sadržaje.
3.2. MIKROPLANIRANJE
Kako je nastavni plan kontuirani nastavni proces, potrebno je da učitelji planiraju svoj
rad i za kraće razdoblje što je povezano s obrađivanjem nastavnih jedinica. To će biti
puno preciznije, konkretnije. Takvo planiranje nazivamo mikroplaniranje.
Za razliku od makroplaniranja, koje se izvodi na početku školske godine,
mikroplaniranje se izvodi tijekom školske godine.
Planiranje sadržaja nastavne jedinice
Učitelj na osnovu strukture sadržaja nastavne teme odabire nastavne jedinice, tj. opseg
sadržaja koji će obraditi u jednom ili dva školska sata.
Npr.matematika u trećem razredu osnovne škole:
Nastavna cjelina- Pravac, polupravac i dužina kao dijelovi pravca
Nastavne jedinice- Pravac, Polupravac, Dužina i mjerenje dužine
Time učitelj postavlja pregledan plan za obradu nastavne jedinice.
Planiranje organizacijske strukture nastavnog sata
Uz logičku strukturu planom treba predvidjeti i organizacijsku strukturu nastavnog
sata, odnosno mikroartikulacije nastavnog sata. Nastavni proces uz didaktičke
komponente sadrži i niz materijalno tehničkih , spoznajnih, psiholoških i metodičkih
elemenata. Osnovne didaktičke kopmponente su uvođenje učenika u rad, obrađivanje
novih sadržaja, uvježbavanje, ponavljanje sadržaja te provjeravanje i ocjenjivanje.
Ako se neke didaktičke komponente ne odrade u tom satu, porebno ih je obraditi u
slijedećem nastavnom satu.
STRUKTURA NASTAVNOG PROCESA
SPOZNAJNA STRANA
(P+M+P)
PSIHOLOŠKA STRANA
(ID+EDA)
DIDAKTIČKI SISTEMI:
ZADACI NASTAVE:
1. heuritička
2. programska
3. egzemplarna
4. problemska
5. mentorska
priprema
obrada nastavnog sadržaja
vježbanje
ponavljanje
evaluacija
1. MATERIJALNI
(znanje)
2. FUNKCIONALNI
(sposobnosti)
3. ODGOJNI
...(stavovi)
MATERIJALNO-TEHNIČKA STRANA
METODIČKA STRANA
(nastavne metode)
Planiranje materijalno-tehničke opreme za nastavni sat
Prilikom planiranja učitelj mora biti upoznat sa svim materijalim, opremom kako bi
znao kada će koje sredstvo upotrijebiti, na koji način, koja je uloga predmeta, tko će se
tim predmetom koristiti. Nastavnu opremu čine nastavne sredstva, nastavna pomagala
i razni tehnički uređaji.
Planiranje mikrostrukture didaktičkih komponenata
U izvođenju didaktičkih komponenti treba iskoristiti svaku didaktičku komponentu
koja mora biti obuhvaćena spoznajnim (promatranje, mišljenje praksa), psihološkim
(pažnja, mašta, pamćenje, emocije, govor) i metodičkim elementima.
Planiranje didaktičkog sistema nastave
Nastavni sat se može izvoditi na različite načine.
Kod direktnog ili frontalnog načina, učitelj direktnom komunikacijom učenike
priprema za rad, on im objašnjava, rukovodi vježbanjem, organizira ponavljanje i
provjeravnja te ocjenjivanje.
Drugi način rada je samostalan rad učenika u kojemu učenici samostalno rade, učenici
sami proučavaju nastavni sadržaj, vježbaju te samostalno ponavljaju naučene sadržaje.
Tehnika mikroplaniranja
Kao i kod makroplaniranja, i kod mikroplaniranja koristi se pismeno projektiranje
samo puno detaljnije.
„Bitno da rad bude dovoljno pregledan u smislu sigurne i jasne realizacije za rad, tj.da
se zna što se može , što se treba i kako treba ostvariti rad.“
(Poljak, Planiranje u nastavi, Zagreb 1974., str. 76)
4. PLANIRANJE – SASTAVNI DIO PRIPREMANJA NASTAVNIKA ZA
NASTAVU
„Pripremanje za nastavi jest permanentan proces koji se provodi paralelno s nastavnim
radom i njegov je sastavni dio.“
„ ... u članku 68.Zakona o osnovnoj školi o tome doslovno stoji: Nastavnik je naročito
dužan da se savjesno pripremaza odgojno-obrazovni rad i da stručno, pedagoški i
metodički izvodi nastavu i druge oblike odgojno obrazovne djelatnosti, koristeći pri
tome suvremena nastavna sredstva.“
(Poljak, Planiranje u nastavi, Zagreb 1974., str. 78)
Postoje tri načina planiranja:
1. Globalno ili godišnje pripremanje- za novu školsku godinu
2. Tematsko pripremanje- za pojedinu nastavnu cjelinu
3. Lekcijsko pripremanje- za pojedine nastavne jedinice
Globalno pripremanje se odvija prije samog početka nove školske godine, a obuhvaća
pručavanje nastavnog programa po kojemu će se raditi, prikupljanje stručna literature,
upoznavanje udžbenika i priručnika, nabavljanje i izrađivanje nastavnih sredstava i
pomagala.
Tematsko ili lekcijsko pripremanje se odvija tijekom školske godine. Puno je intenzivnije,
opsežnije jer prethodi nastavnom radu u kraćem periodu, tjednu ili danu.
U pripremanje tijekom školske godine ubrajamo:
a) Stručnu ili sadržajnu pripremu- učitelji u potpunosti moraju biti upoznati sa sadržajem
koji će obrađivati u nastavi
b) Pedagoška priprema- u svojoj pripremi učitelj projektira nastavni rad; što će raditi, na
koji način
c) Organizacijska ili materijalno tehnička priprema- odnosi se na uređenje vanjskih
uvjeta koji su efikasni za izvođenje nastavnog sata (uređenje radnog mjesta, priprema i
provjera sredstava kojima će se raditi)
d) Psihološka priprema – odnosi se na prevladavanje treme i osjećaja sigurnosti kod
izvođenja nastavnog sata.
Kod planiranja bitna je i tehnika pripremanja koja može biti:
5. ŠKOLOVANJE UČENIKA ZA SAMOSTALAN PLANSKI RAD
Pošto uz učitelje i učenici mogu planirati, tokom školovanja potrebno je da učenike postepeno
osposobljavamo za samostalno planiranje, tj.naučiti ih da svoj rad unaprijed smišljeno
planiraju.
U osposobljavanju učenika za planski rad, učenike ponajprije vodi učitelj i to preko vlastitog
plana i programa. Uz učitelja mogu sudjelovati i druge osobe iz struke, ali i izvan nje.
Stvaranje planskog rada za matematiku:
RADNA MAPA
-u njih učitelj unosi različite tekstove, grafičke i slikovne materijale
BILJEŽNICE
-učitelji unose podatke sa sadržajima, skice za strukturu nastavnog sata
PISMENA PRIPREMA
-koristi se za pismeno projektiranje nastavnog sata
Kao i u svim ostalim predmeta, pa tako i u matematici, u rješavanju matematičkih zadataka,
posebno problemskih, potrebno je postaviti plan rješavanja.
„Dobar plan rješavanja zadataka siguran je put do rješenja; planom se testira put do rješenja,
postavlja ideja rješavanja.“
(Poljak, Planiranje u nastavi, Zagreb 1974., str. 94)
Pravljenje planra rješavanja zadataka u matematici nije nimalo jednostavan. Ali lakše je
rješavati zadatke prema postavljenom planu, nego sastaviti plan. Ukoliko bi rješavali zadatke
bez plana, moglo bi doći do pogrešnog rezultata, pogrešnog postupka rješavanja zadataka, pto
kasnije dovodi do krize, depresije, odustajanja od rješavanja zadataka i sl.
„Učenik će moći rješiti zadatak ako zna u logičkom slijedu postaviti takve matematičke
operacije kao prijelazne faze koje vode do konalnog rješenja. Pri tome je dobro da se takav
planu u smislu formulacija postepenih prijalaznih matematičkih operacija ispiše, jer to
olakšava postavljanje plana i njegovu kontrolu, lakše uočavanje eventualnih pogrešaka.“
(Poljak, Planiranje u nastavi, Zagreb 1974., str. 96)
6. DIDAKTIČKA NAČELA ZA PALNIRANJE RADA U NASTAVI
Kako bi planiranje nastavnog rada bilo što bolje, potrebno je imati na umu slijedeća načela:
1. Plan mora biti realan – ono što predviđamo mora odgovarati uvjetima koje imamo
kako bi se planiranje moglo realizirati.
2. Planom se treba prikazati tok nastavnog rada – ovisi da li se radi o makroplanu ili
mikroplanu, tj.što time želimo postići, u kojem vremenu, na kojem mjestu.
3. Potrebno je mijenjati plan – plan neće uvijek biti jasno i najidealnije definiran već ga
treba nadopunjavati, ispravljati.
4. U planiranju se treba rukovoditi dijalektičkom metodologijom – svako planiranje u
sebi mora sadržavati analizu (raščlanjivanje sadržaja) i sintezu (povezanost nastavnih
sadržaja)
5. Dobro poznavanje sadržaja – treba poznavati opće postavke sadržaja koji će se
obrađivati.
6. Kod učenika formirati uvjerenje da se svakom radu treba pristupi smišljeno i
organizirano – učenike treba osposobiti i naviknuti na planiranje svega što rade.
7. ZAKLJUČAK
Planiranje je svjesna aktivnost kojom čovjek unaprijed planira svoj rad prema određenom
cilju koji je zamislio u svojoj glavi. Nije imalo jednostavo i iziskuje puno vremena, truda,
a što je planiranje realnije, detaljnije veća je mogućnost da će rad biti uspješniji.
Planiranju prethodi programiranje. U suvremenoj nastavi postoji makroplaniranje i
mikroplaniranje. Markoplaniranje se odvije prija početka školske godine, a
mikroplaniranje se radi tijekom školske godine. Puno je detaljnije. Kako bi nastavni sat
bio što uspješniji potrebno je da se učitelj što bolje pripremi. Da bude upoznat da
sadržajem onoga što će obrađivati, sa sredstvima koje će koristiti, treba si dobro isplanirati
vrijeme. Ne samo da bi učitelji trebali planirati nego i učenici. Učitelji bi trebali
podučavati učenike kako bi oni trebali planirati prije nego idu na izvršenje nekog zadatka,
zadaće. Nastavno planiranje, tj.nastavni plan trebao bi biti što realniji, trebao bi prikazati
tok nastavnog sata, trebao bi se mijenjati.
8. LITERATURA
1. Poljak, Planiranje u nastavi, Zagreb 1974.
2. http://www4.webng.com/sociolog/Xdid/Vladimir%20Poljak%20-%20Didaktika.pdf
(10.12.2011.; 19:05)
3. http://mis.element.hr/list/2/broj/1/clanak/7/o-pripremi-nastavnog-sata-iz-matematike
(10.12.2011.; 19:30)
4. M. Pavleković, Metodika nastave matematike s informatikom, Zagreb, 1997.,
poglavlje IV
5. J. Đurović, O pripremi nastavnog sata iz matematike, Zagreb 1999./2000.