This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
misaona pretpostavka u obliku pojma ili suda o mogućim činjenicama buduće spoznaje o još neotkrivenim pojavama ili predmetima koji se istražuju, odnosno o još
neotkrivenim svojstvima tih pojava ili predmeta, tj. o njihovom postojanju, odnosima, uvjetima nastanka, promjena ili razvoja",
Hipoteza je (prema nekim autorima)
Tek otkrićem novih činjenica o tim prazninama, postavljena se hipoteza verificira, tj.: odbacuje, ako proturječi činjenicama; mijenja, ako se ne slaže sa činjenicama; ili
pretvara u znanstveni zakon ili znanstvenu teoriju, ako je dokazana ili potvrđena izvjesnim brojem činjenica.
Hipoteza predstavlja teorijsku dopunu izvjesne praznine u poznavanju određene pojave ili čitavog područja pojava ili klase predmeta, čije samo izvjesne dijelove
U postavljanju hipoteza često se polazi i od zakona, aksioma, teorema i pravila.
Npr.: Le Verrier i Adams su proračune za svoje hipoteze o uzroku skretanja Urana s njegove očekivane
putanje izradili na osnovi Newtonovoga zakona gravitacije;
Karakter i priroda hipoteze: hipoteze će u području deduktivnih znanosti kao npr. matematike, fizike i logike, također najčešće biti deduktivne ili deduktivno-induktivne, dok će hipoteze u području empirijsko-induktivnih znanosti, npr. u
području biologije, sociologije, ekonomije, pedagogije, psihologije i slično, imati najčešće ili pretežno induktivni karakter.
Npr.: iz općeg pravila izraženog jednadžbama "a + b = 20" i "a – b = 4" može se postaviti osnovana i valjana
hipoteza o vrijednosti 'a' i o vrijednosti 'b', jer ako je "a + b = 20", a "a – b = 4", tada nesumnjivo vrijedi hipoteza da je
Ima privremeni karakter, općenita je, neodređena i neprecizna.Postavlja se u fazi kada je nemoguće postaviti prihvatljivu hipotezu koja bi
toga časa mogla osigurati objašnjenje problema (primjerice radi složenosti i kompliciranosti problema ili uslijed drugih razloga)
Vrste hipoteze
Radna hipoteza
U slučajevima u kojima istraživač, ili zbog kompleksnosti problema ili zbog drugih poteškoća, ne može postaviti valjanu i dobru hipotezu koja bi
omogućila objašnjenje problema, on pribjegava postavljanju najbolje moguće hipoteze odnosno hipoteze koja u početku ili u toj fazi istraživaču može biti
korisna, jer 'obećava' barem djelomično ili barem uvjetno objašnjenje problema i služi kao orijentacija u istraživanju ili u toj fazi istraživanja.
Fiktivna hipotezajest ona za koju je i sam istraživač unaprijed svjestan da je potpuno nerealna, 'izmišljena',
da nema uporišta u stvarnosti i da je, dakle, neistinita, ali joj ipak pribjegava, jer mu u tom konkretnom istraživanju ili u toj konkretnoj fazi procesa istraživanja može biti vrlo
korisnom.
Vrste hipoteze
fiktivnom hipotezom možemo ponekad, osobito u početnoj fazi istraživanja, jasnije nego stvarnom, pretpostaviti moguće rješenje problema.
Pomoćna hipotezaKada se postavljena hipoteza sve više dovodi u pitanje (otkrivene su nove činjenice koje
proturječe hipoteze ili su nastale nove okolnosti, uvjeti, razlozi), a istraživač je uvjeren da je hipoteza u osnovi ipak ispravna , pristupit će postavljanju uže hipoteze kojom će
popuniti praznine koje su nastale između osnovne hipoteze i u međuvremenu otkrivenih činjenica.
Takva uža hipoteza kojom se istraživač koristi da bi 'pomogao' osnovnoj odnosno široj hipotezi zove se pomoćnom hipotezom.
može se postaviti (1) kad se već raspolaže određenim empirijski utvrđenim činjenicama o toj pojavi, koje upućuju na međuzavisne tj.uzročno-posljedične odnose, te (2) kad se
na osnovi prethodnih znanstvenih istraživanja tj.na osnovi već utvrđenih teorija ili zakona, o istraživanoj pojavi, u deduktivnom postupku ili eksperimentalno, može izvesti
takvo objašnjenje ili (3) kad je u skladu s općim pravilima indukcije, u induktivnom postupku, takvo hipotetičko objašnjenje moguće (jer mu se ne suprotstavlja nijedna
poznata činjenica).
Uzročna hipoteza
Provjera hipoteze će , koliko god taj hipotetski iskorak u nepoznato bio iskustveno, logički i racionalno zasnovan, pokazati u kojoj je mjeri i da li je hipoteza bila plodna, neki kažu –
produktivna, tj. kolika je njezina eksplanatorno-prediktivna moć. Plodnost hipoteze će biti tim bolja čim se više provjerljivih konsekvencija iz nje može izvesti odnosno čim se više pojava i pitanja impliciranih problemom istraživanja tom
- pretpostavka da neka nađena razlika između dvije vrijednosti, ili između dvije standardne devijacije, ili između dviju ispitivanih pojava odnosno
varijabli, nije statistički značajna odnosno da takve razlike nema;
Vrste hipoteze
- svaka hipoteza koja se testira prema nekoj drugoj, alternativnoj hipotezi (H1).
npr.: učestalost ovisnosti među djecom radnika i djecom intelektualaca ne razlikuje se, a njoj alternativna hipoteza (H1): učestalost ovisnosti među djecom radnika i
djecom intelektualaca – razlikuje se. Smatra se da je nul-hipoteza potvrđena ako se u postupku testiranja ne uspije dokazati da se testirane hipoteze međusobno
Primjer: Le Verrierova i Adamsova hipoteza o zasigurnom postojanju nekog svemirskog tijela koje svojom masom utječe na perturbacije Urana
Produktivna ili plodna
Valjanost hipoteze
ako se u postupku postavljanja hipoteze nađemo pred izborom između dviju podjednako relevantnih i provjerljivih hipoteza, prednost ćemo dati onoj koja je produktivnija.
Relevantna: pružala je
objašnjenje neobjašnjenog
problema skretanja Urana s njegove putanje
(upravo onog problema kojima
se hipoteza bavila)
Produktivna tj. plodna: omogućila je više objašnjenja,
1) da takvo tijelo doista postoji, 2) da to tijelo prema zakonu gravitacije djeluje na skretanje Urana, 3) da se i to
tijelo, kao osmo u nizu u Sunčevom sustavu, kreće po
svojoj stazi po ranije utvrđenim zakonitostima
nebeske mehanike.
Provjerljiva: jer je Galle teleskopom iskustveno
mogao potvrditi da takvo tijelo ne samo da postoji,
ako se slaže odnosno ako je usuglašena s drugim, već poznatim
i provjerenim hipotezama, koje govore o činjenicama u vezi s
istraživanom pojavom odnosno o problemu istraživanja.
Kompatibilna ili koherentna
Valjanost hipoteze
Ako se hipoteza u konfrontiranju s drugim (već poznatim i provjerenim hipotezama) o činjenicama i pojavama u vezi s problemom istraživanja slaže u potpunosti i ako im ne
proturječi, možemo reći da je hipoteza kompatibilna odnosno koherentna.
zahtjev za kompatibilnošću hipoteze s već prihvaćenim hipotezama nije
apsolutan - gotovo svaka hipoteza, ako je valjana, dovodi u pitanje ili obara
neku staru hipotezu, ponekad čak i više međusobno povezanih hipoteza.
u smislu zahtjeva za kompatibilnošću, boljom hipotezom će se smatrati ona koja se u istraživanom problemu slaže s većim brojem do sada provjerenih i prihvaćenih
hipoteza, odnosno onu koja proturječi manjem broju do sada prihvaćenih hipoteza (ako one imaju suštinsko
značenje za rješavanje istraživanoga problema odnosno pojave).
U postupku provjeravanja i u postupku opovrgavanja može se doći i do jednakog rezultata – do istinitosti ili do neistinitosti postavljene hipoteze, ipak ta dva
postupka, nisu istovjetna niti imaju isti logički i metodski smisao.
Opovrgljivost je jači argument za njezinu valjanost i istinitost od provjerljivosti.
“svi lavovi žive u Africi”“svi izvršni studenti u
Hrvatskoj polaze zagrebačko Sveučilište”
u jednom induktivnom postupku možemo navesti brojne primjere, ali malo tko će te hipoteze uzeti za ozbiljno.
S brojem činjenica (premisa, primjera) koje u indukciji govore u prilog hipoteze, nužno ne raste i njezina vjerojatnost.
Činjenice, koje potvrđuju neku hipotezu imaju logičku i spoznajnu vrijednost osobito onda kad su proizišle iz neuspješnog nastojanja da se hipoteza opovrgne.
Primjer hipoteze: “Svi lavovi žive u
Africi”
umjesto da tražimo sve nove i nove činjenice (mjesta na kojima lavovi žive u Africi) u nastojanju da potvrdimo
odnosno da provjerimo (dokažemo) njezinu istinitost, biti će bolje da potražimo argumente kojima ćemo ju oboriti
odnosno dokazati njezinu neistinitost.
Savjestan i iskusan znanstvenik svojoj će hipotezi uporno i racionalno postavljati vrlo stroga i teška pitanja u nastojanju da ju (sam) opovrgne. Razmišljat će o mogućim
empirijskim postupcima i metodama i(li) racionalno-deduktivnim i teorijskim metodama i postupcima koji bi imali najviše izgleda za opovrgavanje hipoteze.
Ukoliko hipoteza u tom nastojanju i ispitivanju bude uporno odolijevala, to će ukazivati na njezinu vjerojatnost odnosno istinitost.
morale su biti potvrđene nekim misaono-logičkim postupkom, znanstvenim zakonom ili znanstvenom teorijom u nekom ranijem
istraživanju ili u nekom ranijem spoznajnom lancu odnosno u nekoj karici toga lanca.
O odnosu hipoteze, teorije i zakona
Nova teorijska hipoteza, oslanjajući se upravo na te praktički, teorijski i logički utvrđene činjenice i pretpostavljajući neke nove činjenice, neku
novu pravilnost, uzročnu vezu ili zakonitost (do tada neutvrđene), i zasnivajući se opet na nekom znanstvenom zakonu ili teoriji, u postupku verifikacije, da bi bila potvrđena ili opovrgnuta, odnosno da bi postala
znanstvenim zakonom ili znanstvenom teorijom, mora proći viši stupanj prakse, tj. iskustvenu, praktičnu provjeru (neposredno opažaje,
mjerenje, eksperiment ili slično).
Tek nakon te provjere tj. verifikacije, ako u strogom logičko-metodologijskom postupku ne budu opovrgnute, te će hipotetičke nove činjenice, u nekoj pravilnosti ili uzročnosti, postati zbiljskim znanstvenim
činjenicama, znanstvenim zakonom ili znanstvenom teorijom.
Ako, važi teorija (T) i ako važi implikacija 'T → H', onda prema modusu ponens mora važiti, biti istinita ili barem vjerojatna i hipoteza 'H', jer se prema pravilu implikacije
stavljanjem razloga stavlja i posljedica. Kao potvrđena posljedica teorije (T), hipoteza tada (dodatno) potvrđuje i samu teoriju (T).
Teorija Teoriju smo, kao također svojevrsnu hipotezu, privremeno ipak prihvatili i spremni smo ju tvrditi.
U slučaju da 'H' ne važi, a implikacija 'T → H' važi, slijedilo bi da ni 'T' ne važi ili je barem problematična, jer se prema modusu tollens ukidanjem posljedice ukida i razlog.
Hipotezi kao teoretskoj pretpostavci, privremeno smo uskratili suglasnost (kako bismo ju bez predrasuda razmatrali, provjeravali,
O utvrđivanju ciljeva i zadaća znanstvenog istraživanja
Ako je jasno utvrđen i formuliran problem istraživanja, ni ciljeve istraživanja (pragmatičke i-li spoznajne) neće biti teško formulirati, precizirati i definirati, jer ih
'nameće' problem istraživanja.
Proces znanstvenog istraživanja:
Utvrđivanje problema
Izbor problema
Formuliranje problema
Pojmovna analiza
Postavljanje hipoteze
Utvrđivanje ciljeva i zadaća znanstvenog istraživanja
O utvrđivanju ciljeva i zadaća znanstvenog istraživanja
Zadaće znanstvenog istraživanja
podrazumijevaju se pojedini poslovi, pojedine grupe poslova ili pojedine operacije čijim ćemo izvršavanjem doći do realizacije
postavljenih ciljeva.
Zadaćama istraživanja se ciljevi operacionaliziraju, dakle
konkretiziraju, parcijaliziraju i detaljiziraju
Operacionalizacija će se izvršiti s obzirom na:
Planirane istraživačke pristupeDubinu planiranog istraživanjaOpseg planiranog istraživanjaVremensku i prostornu rasprostranjenost pojava koja se istražujeIzvore istraživanjaMetode, postupke i tehnike planiranog istraživanjaVrijeme i sredstva potrebna za istraživanja, itd.
Budući da su zadaće istraživanja, implicirane i uvjetovane ciljevima istraživanja, te posredno i
problemom istraživanja i postavljenom hipotezom, ni za razradu zadaća istraživanja nije moguće dati općenita ni jednoobrazna
Stručni izvještaj je tekst kojim se obrađuje i opširnije stručno opisuje neko djelo, predmet, pojava, posao i sl.
Meditacija je stručno djelo, često — vrlo skromne stručne odnosno znanstvene vrijednosti, u kojem se izlažu duboka autorova razmišljanja o nekim već razjašnjenim, spoznatim i istraženim problemima, pojmovima ili pojavama.
RECENZIJA predstavlja kratko, eksplicitno, kategorično, korektno i objektivno stručno mišljenje odnosno pisani sastav u kojem recenzent prikazuje, valorizira i kategorizira znanstveno ili stručno djelo
nekog drugog autora
Objektivnost recenzije osiguravaju
anonimni recenzenti, dvostruke recenzije
Osnovni cilj: da se spriječi objavljivanje neznanstvenih, nestručnih i neoriginalnih
djela, da se osigura adekvatno citiranje relevantne znanstvene i stručne literature i
da se poboljša stil već napisanoga znanstvenog ili stručnog djela.
Naslov •odražava osnovni sadržaj pisanoga djela i mora biti sažet, aktualan i privlačan
Sadržaj •ukazuje čitatelju na logičnost izlaganja odnosno na strukturu djela, na kompoziciju i na hijerarhijski odnos između pojedinih dijelova djela s naznakom stranica.
Popis ilustracija •Popis ilustracija sastavlja se i ulaže u rad ako se u radu nalazi više slika, tablica ili drugog grafičkoilustrativnog materijala i dokumenata koji služe kao dopuna, primjer ili kao objašnjenje uz osnovni tekst.
Predgovor •U predgovoru se navode motivi koji su potaknuli autora na izbor teme i pisanje radova, problemima koji su postavljeni pred autora, te se govori o pruženoj pomoći autoru
Uvod •Uvod je početni ili pripremni dio rada: (1) precizira se predmet rada, (2) navode znanstvene metode, (3) svrha ili smisao rada (4) navodi kompozicija s osvrtom na pojedine dijelove i sadržaj djela
Zaključak •Zaključak je završni dio seminarskog rada u kojem se sažeto i koncizno donose rezime ili sinteza osnovnih činjenica, sinteza zaključaka, prijedlozi i stavovi koji proizlaze iz rezultata, te otvorena pitanja.
Literatura •Literatura se iskazuje u bibliografiji koja sadrži nazive korištenih dokumentacijskih izvora.
Prilozi •Zavisno o svojoj prirodi, seminarski rad može sadržavati i razne priloge odnosno dodatke.
Nalaže da se počeci teksta u odlomcima i naslovi poravnavaju prema lijevoj margini.
Odlomci se odvajaju jednostrukim razma-kom.
EUROPSKI NAČIN
Nalaže da se počeci teksta u odlomcima i naslovi uvuku za 3-10 slovnih znakova od lije-ve margine. Razmaci između odlomaka su isti kao i razmaci između redaka.
KOMBINIRANI NAČIN
Ovisi o izboru autora ili nakladnika. Cilj je čitaocu olakša-ti čitanje i razumijeva-nje teksta.
sadrži 30.000 grafičkih znakova, smješteni na 15,15 stranica rukopisa odnosno kartica
STRANICA RUKOPISANa otipkanoj stranici rukopisa (kartice) nebi smjelo biti više od 1980 slovnih znakova, raspoređenih u 30 do 33 retka, pri čemu redak, uključujući prazne razmake između riječi sadrži 60 do 66 slovnih znakova.
A4 (210x297 mm)
1.980 slovnih znakova na jednoj stranici rukopisa (kartici)
Naznačuje se (kao pravo izdavanja) na poleđini naslovne stranice knjige, i to oznakom Copyright nakon čega slijede godina ili godine izdavanja poredane tako da prvo dolazi godina prvog izdanja, nakon toga kronološki — godine prema najnovijem izdanju, a zatim, u nastavku, nakon riječi by ili bez te riječi (koja upućuje na nositelja izdavanja) — ime nositelja koji posjeduje izdavačko pravo. U novome retku naznačuje se pisana oznaka — Sva prava pridržana (All rights reserved). Stranica na kojoj se nalazi Copyright oznaka naziva se i Copyright stranicom.
Zaglavlje stranice je naslovni prostor na vrhu stranice odvojen od glavnoga teksta, a služi kao obavijest odnosno
kao putokaz o publikaciji.
ZAGLAVLJE (header)
Na stranicama koje prethode OSNOVNOM TEKSTU publikacije zaglavlje se ne naznačuje na recto i verso strani stranice prednjeg naslova, glavnog naslova, posvete ili epigrafa, ni na početnoj strani sadržaja, predgovora i
uvoda. Ako sadržaj, predgovor i uvod imaju više od jedne stranice, na njihovim idućim stranicama u zaglavlju na verso i recto strani naznačuje
se isti tekst (npr. verso — Sadržaj, recto — Sadržaj i sl.).
Format papira Općeprihvaćeni standard papira je ISO (International Organization for
Standardization) format.
Osnovni formati A0 (8411189 mm) — papir površine jednog kvadratnog metra B0 (10001414 mm)
Dopunski formati C0 (9171297 mm)
Presavijanjem na pola odnosno poprečnom podjelom osnovnih ili dopunskog formata od 1 do 10 puta, dobiju se standardni formati papira podijeljeni u razrede od 0 do 10, koji imaju uvijek jednak odnos kraćeg prema dužem rubu