-MEUNARODNI ODNOSI-
-MEUNARODNI ODNOSI-
Meunarodni odnosi, odnosno meunarodni ivot je sastavni dio ivota
svakog drutva. Nauka o meunarodnim odnosima je, prije svega,
deskriptivnog karaktera. Ona donekle pripada vrsti savremene
historije naroda i kao takva, ona obuhvata sve oblasti, kao to su
ekonomija, trgovina, razmjena proizvodnje, dobara, novca, kao i
oblasti politike i kulture. Q. Wright navodi 8 disciplina koji
imaju znaaj za nauku o meunarodnim odnosima: meunarodno pravo,
meunarodni ekonomski odnosi, diplomatska historija, vojna
historija, meunarodna politika, meunarodne organizacije,
kolonijalna vladavina i voenje spoljnih poslova. Mnogi autori
dodaju: Ratnu vjetinu, diplomaciju, politiku geografiju,
demografiju i dr. Meunarodni odnosi jesu politiki odnosi, ali su i
ekonomski, komunikacijski, vojni, kulturni i svi ostali odnosi.
Zadatak znanosti o meunarodnim odnosima je jedino utvrivanje
injenice da stanovita aktivnost izaziva stanovite posljedice, a
izbor odgovarajuih mjera i procjena njihova efekta ostavlja se
politiarima koji bi trebali samostalno odluivati. U savremenim
teorijama meunarodnih odnosa smatra se da predmet nauke o
meunarodnim odnosima primarno obuvata prirodu i elemente moi drava
i drugih aktera u meunarodnim odnosima, a posebice ravnoteu snaga,
kolektivnu bezbjednost, voenje i sistem odluivanja o spoljnjoj
politici, te inioce koji djeluju na osnovna kretanja u meunarodnim
odnosima. S razvojem bihejviorizma i funkcionalizma, predmet
prouavanja je ponaanje drava u meunarodnim odnosima ili postojanje
i funkcionisanje sistema u ovim odnosima.
Bez obzira na razliite teorije, bitni ciljevi su ouvanje,
opstanak i jaanje moi drave. Ekonomska mo je samo jedan od
elemenata onoga to ini ukupnu silu, a uz nju se po pravilu vee
vojna, politika, ideoloka mo, a zadnjih decenija i ono to se zove
kulturna hegemonija i akulturalizacija. Jednostavno, globalizam
poiman na nain neoimperijalizam i svekolike amerikanizacije
svijeta.
Osnovni faktori meunarodne politke su sljdei:
a) Unutranji ili domai faktori su:
1. politiki sistem i dravni oblik,
2. ekonomski sitem i ekonomski potencijal,
3. vojna mo,
4. kulturna i komunikacijska premo,
5. supremacija u procesu globalizacije,
b) socijalni sistem i njemu primjereni elementi nadgradnje.
c) Vanjski faktori su:
1. meunarodni sistem ili oficijelno uspostavljen sistem
relevantnih meunarodnih faktora,
2. vojna mo u kontekstu raspodjele snaga i diktata koji vri
jedna strana (SAD i NATO), nasuprot teorijama o bipolarnosti i
ravnotei snaga,
3. meunarodna saradnja i sve izraenija konfliktnost,
4. stanje i potencijal meunarodne ekonomije (deset
najrazvijenijih zemalja svijeta) labavih isntitucija prava i moral
(nevladine organizacije, humanitarne organizaicje, transnacionalne
vjerske i politike organizaicje itd.)
H. Morgenthau kae da meunarodne odnose kao praktinu teoriju
sainjavaju upravo najprea politika pitanja vremena. Takva praktina
teorija prema njemu poivala je na tri temeljne pretpostavke:
1. Drave-nacije, odnosno oni koji donose politike odluke u tim
dravama, predstavljaju najvanije katere za razumijevanje
meunarodnih odnosa;
2. Postoji otra razlika izmeu domae politike i meunarodne
politike;
3. Meunarodni odnosi predstavljaju borbu za mo imir.
Razumijevanje kako se i na koji nain takva borba odvija te
sugeriranje modusa za reguliranje tog procesa predstavlja smisao
ove discipline sva istraivanja koja u najmanju ruku nisu indirektno
vezana za tu svrhu su trivijalnog karaktera.
Bitan zadatak meunarodnih odnosa jeste da se u turbulentnoj
dinamici svjetskih kretanja, koja su po prirodi brza, esto
iznenaujua, kritiki osmisle sve osnovne kategorije, zakonitosti i
tendencije, koje teorijski i pragmatski politiki usmjeravaju ukupni
drutveni razvoj, jasno definiraju osnovne inioce uz koje se taj
razvoj ostvaruje (subjekti meunarodnih odnosa).
TEORIJE I PRISTUPI IZUAVANJU MEUNARODNIH ODNOSA
Antiki mislioci Platon i Aristotel u svojim raspravama o ratu i
miru unose etike i vrijednosne kriterijume, prvenstveno kriterijum
pravednosti i pravde. Pri tome, pored prirode ovjeka, odnosno
vladajue grupe, oni posebno ukazuju na injenicu da na spoljne
odnose drava u velikoj mjeri utie priroda politikog sistema i
socijalna struktura.
Machiavelli je u svom dijelu Vladalac zastupao miljenje da je za
uspjeno funkcioniranje drave potrebno da vladar ne bude dobar,
odnosno da ima potrebne osobine lisice i lava koje su neophodne za
jaku dravu i vladarevo odravanje na vlasti.
H. Mackinder i T. Mahan nastojali da stvore teorijske
pretpostavke koje se odnose na utjecaj geografskih faktora na
nacionalnu i meunarodnu politiku, ime utemeljuju faktiki novu
disciplinu politiku geografiju, koja se sve do danas odrava kao
znaajan pristup svjetskoj politici. Tu se geopolitika odreuje kao
odnos izmeu geografije i politike i njihovih posljedica po
nacionalne interese i relativnu mo drava.
Liberalni pogled na svijet poetak klasinog liberalizma vezuje se
za A. Toucquevilla, koji u svom poznatom dijelu Demokracija u
Americi istie da demokratske nacije su prirodno naklonjene miru to
proizilazi iz njihovih interesa i sklonosti. Tocquevill to povezuje
sa pojavom novih graanskih sloboda i nove graanske svijesti.
Kegley i Witcopf istiu da je u sutini liberalizma naglasak na
utjecaju ideja na ponaanje, jednakost, dostojanstvo i slobodu
pojedinca, kao i potreba zatite ljudi od pretjerane dravne
regulative. U tom smislu, liberalizam posmatra pojedinca kao skup
moralnih vrijednosti i vrlina, postavkom da ljudska bia treba
posmatrati kao cilj umjesto kao sredstvo. Time liberalizam naglaava
moralni princip prije nego tenju za vlau i institucije prije nego
sposobnosti kao sile koje oblikuju odnose izmeu drava, a politiku
na meunarodno nivou ne definira kao borbu za mo i presti, nego
prije kao borbu za saglasnost.
Zagovornike liberalizma su mnogi oznaavali kao idealiste,
odnosno ljude inspirirane liberalnom teorijskom tradicijom koji
msatraju da tenja za idealima, kao to je svjetski mir, moe
promijeniti svijet.
Za razvoj liberalizma, posebno u SAD, naroito je zasluan Woodrow
Wilson (ameriki predsjednik koji je pored ostalog bio i jedan od
glavnih osnivaa Lige naroda). Wilson se u osnovi zalagao za to da
graanska i politika prava u svim zemljama meunarodne zajednice budu
u to veoj mjeri izjednaena, to je i osnova za bri razvoj
univerzalnih pravnih normi, ali i za liberalizaciju ekonomskih
sistema drava u meunarodnoj zajednici i za ubrazanje ekonomskog
povezivanja.
to se tie samog programa liberalne reforme, postojalo je
nekoliko pravaca: prvi su se zalagali za stvaranje meunarodnih
institucija koje bi zamijenile anarhian i za rat podsticajan sistem
ravnotee sile, koji se karakterizira koalicijama nezavisnih drava
formiranih radi voenja rata ili zatite slabijeg koalicionog
partnera od rata. U tom smislu liberlani rformisti su nastojali da
stvore novi sistem utemeljen na kolektivnoj bezbjednosti. Taj
pristup je problem rata rjeavao tako to je agresiju bilo koje drave
proglaavao za agresiju protiv svih, koji bi zajedniki djelovali da
bi sprijeili agresora. Kolektivna bezbjednost oznaava bezbjednosni
reim uspostavljen dogovorom velikih sila kojim su postavljena
pravila za odravanje mira, voena principom da e akt agresije naii
na kolektivni odgovor ostalih. Drugi pravac u prvi plan istie
upotrebu pravnih postupaka kao to su posredovanje i arbitraa, da bi
se rijeili sporovi i izbjegli oruani sukobi.
Neki liberalni reformisti su se posebno zalagali za princip
samoopredjeljenja kojim se narodima daje za pravo da se putem
demokratskog izjanjavanja opredijele za samostalnu dravu, prije
svega s ciljem da se politika geografija ili demografska karta
svijeta ponovno iscrta tako da granice odgovoraju etnikom
grupisanju.
Realizam i realistiki pogled na svijet Na batini gorkog
razoarenja koje su kritiari nauili iz perioda izmeu dva svjetska
rata i velike svjetske kataklizme, javljaju se nove teorije,
uglavnom definirane kao realizam ili realpolitika, koja se
nerijetko oznaava i kao posebna filozofija, koja je radikalno
suprotstavljena idealizmu i liberalnom utopizmu. Glavni zagovornici
ovog novog pogleda na svijet bili su: E. H. Carr (1939), Geore F.
Kennan (1951, 1954), Hans J. Morgenthau (1948), Reinhold Niebuhr
(1947), Kenneth W. Thompson (1969), itd.
Ova teorija je zasnovana na pretpostavci da je svjetska politika
u sutini nepromjenjiva borba meu dravama od kojih svaka gleda
primarno sopstveni interes, za premo i poloaj u uslovima meunarodne
smuenosti i anarhije, pri emu svaka od pojedinih (konkurentskih)
drava tei za ostvarivanjem sopstvenih nacionalnih interesa.
Realpolitika se poima i odreuje kao teorijski pogled, gdje je
gotovo glavna aksioma tvrdnja da drave treba da se pripremaju za
rat kako bi odrale mir. Logika realpolitike temeljila se na tome da
je vojna bezbjednost sutina svjetske politike.
Bihejvioristika teorija o meunarodnim odnosima Bihejviorizam
jeste pristup prouavanju meunarodnih odnosa koji naglaava primjenu
naunih metoda i koji insistira da se puna panja posveti politikom
znaaju naunog istraivanja. Bihejviorizam se zalae za principe i
postupke istraivanja meunarodnih pojava kako bi se dolo do
uoptavanja ili stavova o meunarodnim pravilnostima, koje izmeu njih
vae bez obzira na mjesto i vrijeme. Prema bihejvioristima, nauka je
primarna aktivnost generaliziranja. Oni potenciraju koritenje
komparativnih meunarodnih analiza, umjesto prouavanja pojedinanih
sluajeva odreenih zemalja u odreenom vremenu. Naglaavaju potrebu za
egzaktnim empirijskim podacima o karakteristikama zemalja i kako se
one ponaaju jedna prema drugoj. Osnovna parola bihejviorista je:
Neka govore podaci, a ne kabinetski teoretiari! i Traite dokaze,
ali im ne vjerujte.
Funkcionalizam, neoliberalizam i teorija meuzavisnosti Prve
razraenije ideje neoliberalizma vezane su za funkcionalistie ideje:
D. Mitranya, Haasa, D. Eastona, T. Parsonsa itd. Doprinos ove
teroije razvoju teorije meunarodnih odnosa, je uoavanje nastajanja
sistema meunarodnih odnosa unutar kojih nastaju svojevrsne
pravilnosti, po kojima se odnosi u ovakvim sistemima odvijaju.
Funkcionalisti su uspjeno ukazali na znaaj ovih sistema za
meunarodne odnose, njihov utjecaj na politiku subjekta, kao i
uzajamno djelovanje aktera i sistema.
Osnovna slabost funkcionalzima u meunarodnim odnosima je upravo
u tome to u svom sistemu nije u stanju da izvoji ono to jeste
proces od znaaja za meunarodne odnose od svih ostalih pojava, tako
da se zagluuje injenicama, te je prinuen na arbitrarnost. Ova
arbitrarnost je utoliko vea zato to zanemaruje historijske i
drutvene osobenosti ovih procesa i ne prodire u sutinu meunarodnih
odnosa kao specifinu vrstu drutvenih odnosa.
Marksistiki pristup meunarodnim odnosima Kako je to i primjereno
marksistikoj doktrini, glavno je polazite da meunarodni odnosi
nastaju s pojavom klasnih drutava, odnosno da unutranja politika
odreuje vanjsku politiku, a drutveno-ekonomski sistem je bitan
faktor u profiliranju te politike. Utjecaj drutveno-ekonomskog
sistema na vanjsku politiku ispoljava se kao projekcija drutvenih
interesa, odnosno primarno klasnih interesa u meunarodnim odnosima.
V. I. Lenjin je u svom djelu Drava i revolucija tvrdio da e nakon
raspodjele trita nuno doi do rata izmeu kapitalistikih zemalja.
Marksisitiki pogled preuveliava ulogu drutvenih klasa, a zanemaruje
utjecaj drutvene osnove, odnosno ukupne drutvene nadgradnje.
Moderna drava se danas ne moe objasniti klasnim borbama, ve prije
svega ekonomskim, nacionalnim, vojnim, kulturnim, politikim i
ideolokim i komunikacijskim iniocima.
MEUNARODNI ODNOSI U SVJETLU VERSAJSKOG MIRA I NOVOG EVROPSKOG
PORETKA
Poslije ujedinjenja 1871. godine Njemaka ve poetkom 20. stoljea
postaje snana industrijska, ekonomska i vojna sila. Veoma brzi
uspon Njemake radikalno pomjera i ravnoteu sile i to tako da sve
vea snaga Njemake i globalne aspiracije Njemake i njenih saveznika
mijenjaju ukupnu geopolitiku situaciju. Teorija ravnotee seila se
zasnivala na hipotezi da e se mir i stabilnost odrati u situaciji
kada je vojna sila rasporeena tako da nijedna sila ili blok ne mogu
dominirati drugima.Godine 1882. zakljuen je trojni savez Njemake,
Austro-Ugarske i Italije, a obnovljen je 1902. godine. Isto tako,
1904. godine stvoren je Entente Cordiale (Srdani sporazum) izmeu
Velike Britanije i Francuske (kasnije poznat kao Antanta). Poetkom
20. vijeka naglo je ojaala i Rusija, koja je kontinuirano irila
svoje granice i bila teritorijalno daleko najvea drava na svijetu,
imje je objektivno postala velika prijetnja Njemakoj i njegim naglo
poraslim apetitima.
Atentatom na nadvojvodu i austrougarsko prestolonasljednika
Ferdinanda, koji je izvren u Sarajevu 28. juna 1914. godine, poeo
je Prvi svjetski rat. Ovaj dogaaj je bio dobar povod, ali ne i
uzrok, za austrougarski napad na Srbiju, odnosno za realizaciju
ratnih planova Trojnog saveza koji su mnogo prije skrojeni.
Francuska, Velika Britanija i Rusija su se udruile protiv zemalja
Trojnog saveza, a u aprilu 1917. silama Antante se pridruuju i SAD
ime je po prvi put u historiji jedan rat poprimio svjetske
razmjere.
Prvi svjetski rat radikalno je promijenio geopolitku kartu
Evrope. Njegovim zavretkom (decembra 1918.) propala su etiri
carstva: Njemako, Austrougarsko, Rusko i Osmansko. Na razvalinama
tih carstava formirane su nezavisne drave: Poljska, ehoslovaka i
Kraljevina SHS, Maarska i Austrija. Pored toga stvorene su i nove
drave: Finska, Estonija, Letonija i Litvanija.Poslijeratni
meunarodni poredak poinje da se kreira poetkom 1919. godine, kada
su se predstavnici sila pobjednica sastali u Parizu da bi ugovorili
mirovni sporazum, poznatiji kao Versajski sporazum (28. juna 1919.
godine). Ranih dvadesetih godina izgledalo je kao da se meunaroni
sistem stabilizovao i na istoku i na zapadu a da sa preostalim
tekoama moe da izae Drutvo naroda (Liga naroda), koje se redovno
sastajalo u enevi uprkos iznenaujuem dezertiranju SAD (za
formiranje Lige naroda najvie se zalagao ameirki predsjednik
Vilson, ali ono nikada nije ratificirano u amerikom Kongresu, jer
su demokrate izgubili izbore 1919. godine)..LIGA NARODA: Osnivai
Lige su bile drave koje su uestvovale u ratu protiv Njemake, a tako
isto i novostvorene (Hedas, Poljska, ehoslovaka). Drugu grupu
sainjavale su zemlje koje su pozvane da odmah uu u Ligu naroda:
Argentina, Venecuela, Danska, panija, Kolumbija, Holandija,
Norveka, Paragvaj, Persija, Salvador, ile, vicarska i vedska. U
novembru 1920. godine sve su one i ule u Ligu naroda. Treu grupu su
inile sve ostale drave svijeta za ije primanje u lanstvo Lige je
traeno dvije treine glasova Skuptine Lige naroda i jednoglasna
odluka Savjeta.
Pakt Lige naroda potpisan je 26.lipnja 1919.god. Njen temeljni
cilj je bio osiguranje meunarodnog mira i sigurnosti i unapreenje
suradnje izmeu drava. Imala je svoje organe meu kojim je
najznaajnija bila Generalna Skuptina i Vijee.
ORGANI LIGE NARODA - Liga je imala tri glavna organa:
Sekretarijat (koju je predvodio Generalni sekretar sa sjeditem u
(enevi), Savjet i Skuptinu, i vei broj komisija i agencija.
Ovlaenje za bilo kakvu akciju je zahtjevalo anonimno glasanje od
strane Savjeta i veinu glasova u Skuptini.
Savjet Lige naroda je imao nadlenost za bavljenje svim
problemima koji utiu nasvjetski mir. Savjet je poeo sa radom uz
etiri stalne lanice (Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Italija,
Japan) i etiri izabrane lanice na svake tri godine od strane
Skuptine. Prve etiri izabrane lanice su bile Belgija, Brazil, Grka
i panija. Sjedinjene Drave su trebale da budu peta stalna lanica,
ali poto je SAD Kongres glasao 19. marta, 1920 protiv ratifikacije
Versajskog sporazuma, tako da je peti stalni lan savjeta postala
Republika Kina. Sastav i broj lanova Savjeta je vremenom rastao,
tako to se broj izabranih lanica prvo poveao na est 22. septembra
1922. godine, a kasnije na devet 8. septembra 1926. Vajmarska
republika je pristupila Ligi i postala esti stalni lan Savjeta 8.
septembra 1926, ime je Savjet brojao ukupno petnaest lanova. Sa
odlaskom Njemake i Japana iz Lige, njihova mjesta su zauzele nove
nestalne lanice.
Savjet se sastajao prosjeno pet puta godinje, i na vanrednim
zasjedanjima kada je to bilo potrebno. Sve u svemu, 107 javnih
zasjedanja je odrano izmeu 1920. i 1939. godine.
Svaka lanica je imala predstavnike i jedan glas u Skuptini Lige
naroda. Pojedinane zemlje lanice nisu uvijek imale predstavnike u
enevi. Skuptina je odravala zasjedanja jednom godinje u
septembru.
Liga naroda priznavala je da se svaki akt tie cijele Lige i da
je ona duna preduzeti sve mjere da se ouva mir. Meutim, obaveze
Lige naroda u pogledu obuzdavanja agresora bile su tako neodreeno
skicirane da su se u Skuptini svodile na nulu. Tako isto je bila
neodreena i formulisana odredba o razoruanju.Liga naroda, osnovana
s ciljem da bude glavni meunarodni subjekt ouvanja svjetskog mira,
pokazala se potpuno neuinkovitom i ona se poetkom Drugog svjetskog
rata (septembar 1939. godine) sama od sebe raspala.
Razlozi propasti:
1 - Nije uspjela osigurati me. mir i sigurnost.
2 - Nikad nije postala univerzalna meunarodna organizacija.
3 - Drave nisu bile spremne u potpunosti pravno zabraniti rat,
niti su preuzele vrstu obvezu efikasne i zajednike intervencije
protiv agresora.
4 - Vodee drave su vodile politiku poputanja spram njemakoj,
japanskoj i talijanskoj agresiji.
Njemakoj je trebalo manje od 20 godina da ponovno postane najjaa
sila Evrope i da otpone novu osvajaku igru, ovog puta inspirirana
ideologijom ekstremnog nacionalizma i faizma. Drugi svjetski rat je
unekoliko bio repriza Prvog. U osnovi to je bila borba za mo, za
novu preraspodjelu ne samo kolonija, ve i za utvrivanje novih
granica i interesnih sfera u Evropi i svijetu.Brzi uspjeh Njemake u
jaanju ekonomske, vojne i politike moi, mnogi analitiari vide u
rjeenjima Versajskog mirovnog sporazuma i politikoj praksi koja je
uslijedila izmeu dva svjetska rata. Za Nijemce Versajski ugovor je
bio, prije svega, kazneni. Ono to je Njemaku naroito boljelo i
ponizilo jeste da je Versaj sprijeio ponovni ulazak Njemake u
meunarodni sistem, jer Njemakoj nije dozvoljeno lanstvo u Ligi
naroda sve do 1926. Od 1919. pa nadalje, Njemaka je bila faktiki
okupirana, poniena i izopena iz glavnih tokova meunarodne politike
i odluivanja. Mnogi razloge za nereagiranje svjetskih sila spram
njemakom ubrzanom naoruavanju vide u tome to se Velika Britanija,
prije svega, pouzdala u anglo-ameriku saradnju s ciljem odravanja
onakvog svjetskog poretka kakav je instaliran Versajem, poretka u
kom su SAD izabrale politiku izolacionizma. (Politika izolacionizma
je povlaenje iz aktivnog uea dotine drave sa ostalim uesnicima u
svjetskim poslovima i primarna orjentacija drave na bavljenje
unutranjim poslovima.)
Pristanak na ponovno njemako naoruavanje i druge militaristike
manevre doveo je do politke poputanja ili pacifiranja potencijalnih
agresora putem ustupaka.Hitler je 1. septembra 1939. godine napao
Poljsku, a Velika Britanija i Francuska su, potujui svoje ugovorne
obaveze, samo dva dana poslije njemakog napada na Poljsku objavile
rat Njemakoj i tako je poeo Drugi svjetski rat.
INIOCI U MEUNARODNIM ODNOSIMA
Svjetsko trite Osnovna definicija svakog trita jeste da je to
odnos ponude i tranje u datom drutvu dravi, a svjetsko trite bi se
ponajprije moglo definirati kao rezultanta ponude i tranje u
svjetskim (meunarodnim) relacijama. Preko svjetskog trita se
najbolje izraava meunarodna podjela rada, koja je bitna osnova
ekonomske meuzavisnosti. Svjetsko trite nije samo izraz ekonomske
meuzavisnosti drava, ve se kroz njega na specifian nain prelamaju
mnoga druga kretanja u meunarodnim odnosima uope.
Na svjetskom tritu ne vae samo zakoni ponude i tranje. Metodi
carinske zatite, embarga, bojkota, monopola, regionalizma, uvoznih
kvota i taksi, posebnih standarda, prelevmana, stand by kredita, pa
sve do intervencija drava, u velikoj mjeri modificiraju pa i
anuliraju ekonomske zakone. To sve potvruje tezu da na svjetskom
tritu djeluje i niz drugih inilaca, posebno politikih, vojnih,
ideolokih itd.Karakteristike svjetskog trita:
perfect competition (savrena konkurencija, jeste stanje na tritu
u kojem se podrazumijeva da postoji veliki broj kupaca i prodavaca,
tako da niko svojim pojedinanim odlukama ne moe uticati na cijene
koje se formiraju na tritu.
balance of payments (platni bilans, bilans plaanja), jeste
sofisticirani oblik eksploatacije, posebno nerazvijenih zemalja.
Taj balance u osnovi je sistematizirana prezentacija svih
privrednih transakcija sa inozemstvom.
interest aqualizing tax (porez na izjednaavanje kamata), naroito
primjeren amerikom tritu, porez od 15% na kamatu primljenu od
stranih pozajmljivaa. lender of last resort (zajmodavac u velikoj
nudi), pri emu je funkcija centralne banke kljuna, jer ona drugim
bankama pozajmljuje novac d bi mogle premostiti trenutnu
nelikvidnost.
invisible hand theorem (teorem nevidljive ruke), pojam ili
metafora koja podrazumijeva da javni interes djeluje nevidljivo, i
da je on funkcionalan primarno putem zadovoljavanja privatnih
interesa.
hedge fund, fond koji maksimalno reducira rizik, u smislu
mogunosti pada vrijednosti akcija, hartija od vrijednsti, dividendi
koje posjeduje, posjedovanje drugih za koje se prognozira da e im
vrijednost pasti.
go-go fund, odnosno investicijski fond, iji je cilj ostvarivanje
kratkoronog profita i to na nain este promjene investicija, odnosno
vrijednosnih papira u portfelju.
swap (aranman, ugovor), reciprocitetni kreditni aranman izmeu
centralnih banaka koji im omoguuje posuivanje odreene valute kada
im je potrebna.
forwards market (terminsko trite), kao trite terminskih ugovora,
gdje postoji vrst sporazum izmeu kupca i prodavca, s jedne, i berze
terminskih poslova s druge strane, prema kojim se kupac ili
prodavac obavezuju da e isporuiti, odnosno prihvatiti isporuku
predmeta ugvora pod uslovima isporuke koje propisuje berza na kojoj
se ugovor zasniva.
capital controls (kontrola kretanja kapitala), gdje se propisi
pojedinih drava koji odreruju da kapital koji je uao u jednu zemlju
ne moe izai iz nje u nekom fiksnom periodu.
margin call (poziv za uplatu mare), primjenjuje se u oblasti
finasijskog investiranja, uz zahtjev klijentu da doznai novac ili
vrijednosne papire na svoj raun otvoren kod oficijelnih
brokera.
Financial market (finansijsko trite), u savremenim kretanjima na
svjetskom tritu mjesto vie ne mora biti fiziki locirano, a i kupci
i prodavci u momentu sklapanja ugovora ne moraju posjedovati ni
robu ni predmet trgovanja, ni sredstva plaanja. Danas se
finansijska trita dijele na trita novca (krediti, primarno i
sekundarno tripte), trite deviza i trite kapitala (dugorona
sredstva i dugoroni vrijednosni papiri)
Free Rider (problem slobodnog jahaa), nain prikrivanja
preferencija prema javnim dobrima.
Junk Bond (visoko rizina obveznica), obveznice koje su rangirane
ispod stupnja preporuljivog za ulaganjae od agencija za ocjenu
kreditne sposobnosti. Te obveznice mogu u kratkom roku donijeti
veliki profit, ali i velike gubitke.
Da bi se ostvario profit, extra profit, odnosno dobit i extra
dobit, prije svega je potrebno imati trite na kojemu e se prodavati
robe, plasirati kapital, tehnologije, informacije i komunikacije.
Zato za svaku zemlju, odnosno za svakog investitora prije svega je
potrebno imati veliko trite. Svjetski kapital, kapital uope, ima
gvozdenu logiku, koja se zasniva na nekoliko etabliranih pravila:
prvo, svaki kapital (bez obzira na pomenuto porijeklo), prije
svega, trai veliko trite. Veliko u teritorijalnom i demografskom
smislu. Drugi uslov da bi kapital uao u dotinu zemlju jeste
politika stabilnost te zemlje. Trei uslov je pravna stabilnost i
garancija dotine drave za sudbinu uloenog kapitala. Na etvrtom
mjestu doe jeftina radna snaga i jeftine sirovine. I konano, na
petom mjestu, dolazi geopolitiki poloaj pojedine drave, odnosno
mogunost transfera kapitala u ine zemlje.Svako trite, pa naroito
svjetsko trite karakterizira sljedee:
1. kretanje roba;
2. kretanje kapitala;
3. kretanje radne snage;
4. kretanje tehnologija;
5. kretanje informacija.
Geografski faktor u meunarodnim odnosima Geografski faktor u
meunarodnim odnosima je vrlo znaajan u promiljanju samih
meunarodnih odnosa, kao i drutveno-politikih sistema koji se
javljaju i koji povijesno egzistiraju na odreenim geografskim
podrujima.
Poev jo od Ibn Halduna, Tomasea Campanelle, T. Mora,
Montesquiea, pa do savremenih teoretiara, svi oni insistiraju na
razlikovanju vie geografskih elemenata u kojima se ogledaju znaajne
uloge u djelovanju tzv. prirodnih uslova koji utjeu na ivot ovjeka
i cjelokupnog drutva. Stare teorije glavni znaaj pripisuju klimi
ili reljefu tla, kao i smaim kvalitetima tla. Tano je da je jedan
od najznaajnijih utjecaja na spoljnopolitiko ponaanje drava -
njihov poloaj i prostor. Granice izmeu drava, kao linije
razdvajanja meu dravama se uglavnom dijele na prirodne, ali se
dijele i na tzv. etnike, u smislu da je jedan etnos-narod-nacija
uokviren u granicama iste drave. Problem je u tome to je na cijeloj
planeti teko nai primjer takvog idealnog razgranienja: gdje se
poklapaju prirodne sa etnikim granicama. S obziro da je ovo
nacionalno-etniko pitanje jako zamreno i da na svim kontinentima
postoji izuzetna nacionalno-etnika arolikost, ovo pitanje graninog
uokvirivanja etnosa je veoma problematino i ono po pravilu dovodi
do velikih sukoba izmeu pojeidnih drava i problema u ukupnim
meunarodnim odnosima.Vojna mo kao faktor meunarodnih odnosa Po
definicji, vojna mo ograniava potencijalni izbor politikih odluka,
jer ona u biti predstavlja posredni faktor u donoenju odluka, prije
svega voa i sve bulumente koja se stara o nacionalnoj
bezbjednosti.
Kada se promilja o teoriji sile uglavnom se od sedamdeseetih
godina prolog stoljea misli na suavanje razlika u vojnim
sposobnostima izmeu suprotstavljenih velikih sila za koje se
pretpostavlja da poveavaju mogunost izbijanja meusobnog rata.
Amerika politka, prije svega, preferira teorija sfere utjecaja, a
to je SAD zajedno sa svojim evropski saveznicima odreene regione
svijeta vide pod utjecajem i kontrolom sopstvene sile.
Nacija kao faktor meunarodnih odnosa Nacija je
drutveno-historijska kategorija koja se javlja tek na odreenom
stepenu razvoja drutva (s pojavom modernog kapitalizma). Nju
odreuje zajedniki teritorij, zajedniki jezik, zajednika kultura i
tradicija, u mnogim sluajevima zajednika vjera i vjerska tradicija,
a mnogi tomu dodaju i odreene psiholoke karakteristike. Bez obzira
na sve to, buenje nacionalne svijesti i sam nastanak nacija vezan
je za odreen stepen razvoja ljudskog drutva, koji se u osnovi vee a
nastankom i pojmom savremen drave. S nastankom nacije javlja se i
nacionalna drava koja, bez bozira na sve teorijske kontroverze, u
osnovi predstavlja oblik dravnog organiziranja nacije, tako da se
esto, naroito na anglo-saskonskom jezikom podruju, pojam nacije i
drave poistovjeuje.
Meunarodni odnosi su u osnovi odnosi izmeu drava ili globalnih
drutava. U tom kontekstu narod ili nacija su izuzetno znaajni
faktori ili subjekti meunarodnih odnosa. U pojmovnom smislu razlika
izmeu naroda (etnosa) i nacije je u tome to je ovo potonja vezana
za savremeni produkcioni odnos i za savremeno trite i za neto iri
pojam onoga to se naziva civilizacija, opa kultura, jezik i
tradicija.
to se tie analize meunarodnih odnosa, veoma je bitna ta veza
izmeu nacije i drave, s obzirom da je drava bitniji faktor ili
subjekt meunarodnih odnosa. To je i stoga to se sutinski interesi
odreenih nacija po pravilu identificiraju sa interesima pojedinih
drava. Poseban problem te identifikacije jeste u dravama koje su po
ustavnom ureenju federacije ili konfederacije. U tim situacijama
esto dolazi do raskola izmeu tzv. dravnih i nacionalnih
interesa.SPOLJNA POLITIKA I SPOLJNO-POLITIKO ODLUIVANJESvaka
politika se dijeli na unutranju i spoljnu politiku, a svaka od tih
politika, naravno, zavisi od politikih sistema dotine drave i
njenog ustavnog ureenja. Svaki subjekt meunarodnih odnosa ima svoj
centar odluivanja, koji kreira spoljno politike poteze i akcije.
Svaka drava ima razliite sisteme i razliita ustavna ureenja. Smatra
se da su od naroitog znaaja samo one spoljno-politike odluke koje
su uzor ili povod za spoljno-politiku akciju. To znai da su te
spoljno-politike odluke sukladne ustavnom odreenju i politikom
sistemu date drave da se efikasno provode.Predsjedniki sistemi
(ameriki, francuski, ruski itd) daju primat predsjedniku drave,
klasini parlamentarni sistemi (Velika Britanija, Indija itd.) daju
primat premijeru ili predsjedniku vlade, tzv. dogmatski sistemi
(Kina, Kuba itd.) daju primat predsjedniku vladajue partije, dok se
u istinskim demokratskim sistemima spoljno-politiko odluivanje
zasniva na uzajamnoj konsultaciji i uvaavanju svih relevantnih
faktora koji su ustavom odreeni (Njemaka, skandinavske zemlje
itd.). Kada se govori i spoljno-politikim odlukama i njihovim
izvriocima, pretpostavka je da u ui krug odluilaca ulaze, prije
svega, predsjednici, premijeri, efovi drava, te istaknuti lanovi
vlade (po pravilu ministri inostranih poslova) itd.Demografski
faktor u meunarodnim odnosima Teritorijalno ogromne zemlje (Kina,
Indija, Brazil, Indonezija, itd.) postaju velike sile i to ne samo
u demografsko-populacijskom smislu, ve sve vie i u ekonomskoj, pa i
vojnoj moi. Stoga moemo rei kako je demografski faktor veoma
znaajan za ukupne odnose u svijetu. Kada se govori o demografskom
faktoru u meunarodnim odnosima, danas se jednostavno ne moe
zanemariti injenica broja stanovnika jedne zemlje, veliine njenog
trita, posebno s aspekta to su mnoge od tih zemalja ve postale
izuzetno bitan ekonomski pa i vojni faktor.Demografska nauka se u
osnovi temelji na pojmovnim kategorijama kao to su natalitet,
fertilitet, mortalitet. Gotovo da se moe aksiomatino postaviti
tvrdnja da nerazvijeni i siromani doivljavaju demografsku
eksploziju i apsolutnu prenapuenost sopstvenih teritorija, a da
bogati i razvijeni imaju problema s biolokom supstancom, odnosno da
boluju od tzv bijele kuge ili poasti, jer im je struktura
stanovnitva, gledano po starosnoj dobi, apsolutno nepovoljna.
DRAVA KAO SUBJEKT MEUNARODNIH ODNOSA
Drava je neosporno glavni subjekt meunarodnih odnosa, a po
mnogim autorima ona je i jedini subjekt meunarodnih odnosa.
injenica je da se bez drave meunarodni odnosi, pa ni ostali
subjekti, ne mogu odrediti. Mnogi teoretiari smatraju da su
meunarodni odnosi u biti upravo odnosi izmeu drava.Bitne
karakterisitke svake drave (za razliku od ostalih subjekata
meunarodnih odnosa) jesu: teritorija, stanovnitvo i glavni centar
odluivanja u datoj dravi (vlada, skuptina, sabor, kongres,
parlament i slino). Postojanjem ova tri elementa ispunjeni su
elementarni uslovi za postojanje drave. Pored pomenutih obiljeja,
bez kojih ne moe postojati drava, veina modernih drava ima i nek
druge zajednike karakteristike za meunarodne odnose. Te
karakteristike su vezane, prije svega, za jedinstven ekonomski
prostor, odnosno privredne cjeline, za specifine ekonomske, vojne i
politike saveze. Takoer, drave, a posebno tzv. nacionalne drave,
imaju specifina kulturna obiljeja (nacionalna kultura), ili ono to
se u teoriji politikih sistema naziva drutveno-historijska klima i
tradicija.
Dravna teritorija Dravna teritoija je dio prostora (kopna, vode,
zranog prostora) koji naseljava i koristi odreeno stanovnitvo i
koje se nalazi pod vlau vlade te drave. Bitne funkcije neke
teritorije koje odreuju i mjerila za opisivanje i komparaciju
dravnih teritorija su:a) Veliina teritorije koja se kvantitativno
izraava veliinom njene povrine (u kilometrima kvadratnim). Drave s
malom (neznatnom) povrinom (tzv. patuljaste drave) esto imaju
sporan status i ne smatraju se uvijek subjektima meunarodnih odnosa
i meunarodnog prava (San marino, Monako, Lihtentajn itd.), iako ima
izuzetaka, kao npr. Malta koja je lanica Evropske unije, te Vatikan
koji je zahvaljui da je na njenom elu papa veoma znaajan subjekt
meunarodnih odnosa.
b) Kvalitet pod kavlitetom odreene teritorije, odnosno povrine
jedne drave, primarno se misli na ekonomsku vrijednost zemljita,
podzemlja, voda i pdomorja, na rudna i umska bogatstva, na kvalitet
poljoprivrednog zemljita, n energetske resurse (nafta, plin, ugalj
itd.)
c) Geografski poloaj obiljeje teritorije koje je jedinstveno za
svaku dravu, tie se njenog poloaja na planeti Zemlji. U vezi s tim
drava se opisuje poloajem koji zauzima, a koji sa sobom nosi
razliite posljedice, a i odreuje njene susjede, tj. Vrste utjecaja
koje drava trpi (ekonomske, saobraajne, politike, vojne, kulturne
itd.). Od poloaja drave (njenog geopolitikog poloaja) zavisi njeno
uee na svjetskom tritu, a esto i njena izloenost oruanim napadima.
Stanovnitvo drave Stanovnitvom drave smatraju se ljudi koji na
njenoj teritoriji trajno prebivaju (ne i oni koji se u datom
trenutku zateknu na toj teritoriji). Za meunarodne odnose su
znaajna bitna obiljeja stanovnitva u pojedinim dravama, zato to
ljudi ine subjektivni element drave, a u krajnjoj konzekvenci su i
glavni nosioci meunarodnih odnosa. Broj stanovnika je osnovno
kvanitativno mjerilo za mo drave, iako ni on kao ni veliina
teritorije nisu primarni na utjecaj koji dotina drava ima u
meunarodnim odnosima. Pored broja stanovnika, kada se govori o
stanovnitvu jedne drave, esto su mnogo vanije tzv. kvalitativne
osobine stanovnitva. Tu se primarno misli na prosjenu starost
stanovnitva, natalitet i mortalitet, posebno na mortalitet
dojenadi, zatim na odnos izmeu polova, na stepen urbanizacije, te
naroito na obuhvaenost i kvalitet zdravstva, te pismenost i stepen
obrazovanja. U klasinim teorijama meunarodnih odnosa znatna panja
se posveivala nacionalnom sastavu stanovnitva. U vezi s tim, drave
su se uglavnom svrstavale u tri grupe: nacionalno homogene drave
ili nacionalne drave u doslovnom smislu rijei. To bi bile drave ije
stanovnitvo u potpunosti ili ogromnoj veini pripada jednoj
naciji.
drave ije se stanovnitvo sastoji iz vie nasija ili njihovih
dijelova. I to su uglavnom u ustrojstvu politikog sistema federalne
drave, te pojedine ustavne monarhije. Sluajevi gdje je stanovnitvo
nacionalno homogeno, ali se ipak ne radi o pravim nacionalnim
dravama. drave iji je nacionalni karakter prilino teko odrediti.
Radi se o novnonastalim dravama (naroito one koje su nastale kao
rezultat antikolonijalnih revolucija), ije stanovnitvo jo nije u
dovoljnoj mjeri razvilo nacionalnu svijest i gdje je jo uvijek
zadrana ak i plemenska identifikacija (naroito su upeatljivi
primjeri mnogih novonastalih drava u Africi).
U podgrupu bi spadale i tzv. imigracione drave, ije stanovnitvo
preteno predstavljaju doseljenici iz drugih drava ili njihovi
potomci. Glavno obiljeje ovih drava je u tome to se imigranti nisu
primarno drali u tzv. nacionalnim grupama, ili grupama prema svom
porijeklu, ve su se pretapali pred utjecajem, prije svega zajednike
religije i kulture.
Dravna vlast (vlada) Po pravilu vlada se izabira i organizira u
skladu s nacionalnim zakonodavstvom, a vanjski poslovi svake drave
se po pravilu vode preko specijalnog nadletva za vanjske (spoljne)
poslove. Pod pojmom vlada se ne podrazumijeva samo ono znaenje koje
ona ima u ustavnom pravu, odnosno samo onaj organ koji se tako po
ustavu naziva. Zakoer, to nije samo ue izvrno ili izvrno-politiko
tijelo, ve ukupnost svih organa koji su ovlaeni da donose odluke u
ime cijele drave i koje se kao takve prihvataju u inostranstvu. To
znai da pod vladom ne podrazumijevamo samo one organe koji formalno
donose obavezne odluke u odnosu na datu dravu i inostranstvo, ve i
na one odluke i institucije koje esto ustavom nisu ni odreene, a
koje de facto imaju veliki utjecaj. Nasuprot tome, neke institucije
i pored toga to su zakonom promovirane, teko ili nikako postaju dio
politike stvarnosti. Razlog je u tome to se politiki program i
poredak ne mogu stvarati nezavisno od realnih drutvenih, ekonomskih
i politikih odnosa. Demokratske politike forme mogu da dobiju pun
sadraj jedino ako je poloaj vodeih drutvenih snaga takav da one
imaju potreban stupanj samostalnosti prema organima javne vlasti u
jednoj dravi. Tu isto tako, veliku ulogu igra i stupanj
prosvjeenosti i opa politika kultura biraa. Ukoliko je jedno drutvo
vie birokratizirano utoliko je u njemu jai faktiki monopol aparata
javne vlasti. S druge strane, ukoliko ne postoje smaostalne
drutvene snage, koje su u stanju da kontrliraju taj aparat utoliko
je manje izgleda da demokreatkse institucije uspjeno djeluju u
praksi. To vai za svaki poredak.
Ustrojstvo i meusobni odnos politikih institucija svodi se na
tri osnovna pitanja:
a) ko bira vladajue rukovodee politike organe - moe dati odgovor
na pitanje da li se radi o autokratskom ili dmeokratskom politikom
sistemu.b) kako su oni organizirani i kakav im je meusobni odnos -
Odnos izmeu zakonodavnih, izvrnih i sudskih organa vlasti. U tom
pogledu postoje tri sistema: jedinstva vlasti, podjele vlasti i
saradnje izmeu organa nosilaca vlasti. Sistem jedinstva vlasti
pretpostavlja da je vlast u svim svojim funkcionalnim oblicima, u
krajnjoj liniji koncentrirana u jednom organu i da iz njega
proizlazi, po pravilu, u predstavnikom parlamentu, saboru. Sistem
podjele vlasti postoji tamo gdje je striktna podjela, sa dovojenim
nadlenostima svake od tri vlasti, tj. Zakonodavne, izvrne i sudske,
i gdje po pravilu jedna drugu ograniava i kontrolira. Sistem
meuzavisnosti i saradnje najpotpunije je razraen u parlametarnim
sistemima britanskog tipa. Tamo parlament bira vladu i ona je pred
njim odgovorna, ali ima i odreeni stupanj samostalnosti.
Ako je osnovni kriterij oblik vladavine, onda bi on vodio
klasificiranju na monarhije i republike, a oblik dravnog ureenja na
unitarne i federalnoureene drave. Oblik dravne vlasti predstavlja
najee primjenjivani kriterij za klasificiranje politikih sistema.
Njegovom primjenom dolazi se do podjele sistema na predsjednike,
parlamentarne i skuptinske. U sva tri sistema sudska je vlast
odvojena od prve dvije, a nain biranja, odnosno imenovanja sudaca
ne utie bitno na njihovu nezavisnost.c) da li su oni , i ako jesu,
ime ogranieni Jedna nain ograniavanja te vlasti jeste pisani ustav,
koji propisuje nain na koji se politika vlast vri, zatim proklamira
graanska i politika prava pojedinaca. Ustavi su imali i danas imaju
veliki demokratski znaaj u razvoju pojedinih politikih sistema,
naroito u pogledu zatite pojedinaca od samovolje drave. Mnogo
direktniji oblik kontrole vlasti se ostvaruje neposrednim ueem
graana u vrenju vlasti kroz razne forme neposredne demokracije.
Jedan ogranieni oblik takve direktne kontrole javne vlasti jeste
referendum, naroito ako je ustavom ili zakonom unaprijed propisano
kad treba da se raspie. Neuporedivo ire mogunosti u opoj kontroli
vlasti prua sistem neposredne demokracije, lokalne samouprave i
sl., gdje jedan irok krug pitanja rjeavaju graani
neposredno.MEUNARODNE ORGANIZACIJE KAO SUBJEKTI SAVREMENIH
MEUNARODNIH ODNOSA
Meunarodna organizacija promatra se kao zajednica vie drava
osnovana meunarodnim ugovorm, zajednica koja ima vlastite organe, a
slui postizanju zajednikih odreenih ciljeva. Mnogi autori smatraju
da pored drave, meunarodne organizacije spadaju u drugu grupu
osnovnih meunarodno-pravnih lica. U tom smislu meunarodne
organizacije su subjekti meunarodnog prava koje su nastale voljom
aktera, odnosno drava, kao udruenja ili asocijacije sa posebnim
pravnim subjektivitetom i statusom koji omoguuje pravnu nezavisnost
i autonomiju pri vrenju poslova vezanih za taj autonomni i
nezavisni status u odnosu na druge pravne subjekte. Meunarodne
organizacije imaju svoj osnovni dokument, organe, po pravilu
zajedniko tijelo i imaju osnovne elemente subjektiviteta, gdje
spadaju pravna sposobnost predstavljanja kod drugih
meunarodno-pravnih lica, te sposobnost voenja pravnih postupaka u
odnosu na meunarodne i unutranje pravne postupke. Oni takoer
posjeduju meunarodno pravo i obavezu, te ugovornu sposobnost za
sklapanje meunarodnih ugovora, sposobnost posjedovanja svojine i
sposobnost posjedovanja inilaca autonomnog obavljanja poslova. Tu
spadaju i diplomatske privilegije i imuniteti najviih slubenika
meunarodne organizacije, kao i privilegije i imuniteti same
organizacije. Porast broja meunarodnih organizacija uzrokuju
sljedei faktori:
drave vie nisu samodovoljne, i nuno trae mogunost udruenog
djelovanja;
razvoj vojnih i tehnikih sredstava uinio je postojanje bilo
kakvih utvrda nemoguima; stvaranje socijalistikih drava nakon
Drugog svjetskog rata i hladnoratovska polarizacija vojnih,
politikih, ideolokih i ekonomskih snaga tadanjeg svijeta ubrzali su
i ojaali trendove parcijalnog, blokovskog povezivanja;
u danmanjoj fazi mirnijih meunarodnih odnosa prirodno je da jaa
elja najveega broja drava da djeluju aktivno u raznim meunarodnim
organizacijama koje su se pokazale kao korisni instrumenti
usklaenog djelovanja i rjeavanja meunarodnih problema.
Meunarodne organizacije obino se dijele na:
a) meunarodne vladine organizacije, u kojima drave djeluju na
osnovi meunarodnog ugovora (statuta) i
b) meunarodne nevladine organizacije, koje tvore iroki krug
razliitih skupina, grupa i pojedinaca iz razliitih drava.
Meunarodne vladine organizacije imaju u svom lanstvu drave koje
djeluju u njima preko svojih slubenih predstavnika. Te organizacije
uspostavljaju normalne meunarodne odnose u meusobnoj komunikaciji,
a meunarodna organizacija se ne pojavljuje kao neko naddravno ili
supranacionalno sredite koje bi moglo donositi odluke mimo volje
drava uljanjenih u organizaciju. Meunarodne vladine organizacije
dijele se na: univerzalne (UN i njihove specijalizirane agencije) i
regionalne (Sjevernoatlantski savez, Organizacija afrikog jedinstva
itd.)Meunarodni odnosi, kao dinamini procesi koji se zbivaju u
meunarodnoj sredini, toliko su narasli i nabujali da zbog svoje
kompleksnosti uz aktivnost drave zahtjevaju formiranje novih
institucija koje e moi:
unapreivati saradnju (ekonomsku, politiku, kulturnu,
drutvenu),
pomoi u rjeavanju meunarodnih konflikata,
osigurati ili bar pomoi u osiguranju vlastite dobrane i
nacionalne sigurnosti.
Charles W. Keagley i Eugene R. Wittkopf smatraju da danas
postoje dvije glavne vrste nedravnih inilaca meunarodnih odnosa, i
to: meuvladine organizacije (MVO), iji su lanovi drave i nevladine
organizacije (NVO), iji su lanovi pojedinci i grupe. MVO su
institucije koje su stvorile i u kojima uestvuju vlade drava, a
koje im daju ovlasti da donose kolektivne odluke u vezi s posebnim
globalnim problemima. NVO su transnacionalne organizacije privatnih
graana koje u odnosu na UN imaju konsultativan status. One ukljuuju
profesionalna udruenja, fondacije, multinacionalne korporacije,
odnosno meunarodno aktivne grupe, koje su udruene u radu na
zajednikim interesima. MVO stvaraju drave u cilju rjeavanja
zajednikih problema i to im daje mo da ostvare ciljeve koje su im
drave dodijelile. Zato su MVO mnogo vanije od NVO, jer su njihovi
lanovi drave i kao takve su produkt meudravnog sistema na globalnom
nivou koje su proizvele odluke drava.Termin NVO se moe primjeniti
na sve neprofitne organizacije koje su nezavisne od vlade. Takoer
je uobiajeno da se o njima misli kao o intersocijalnim
organizacijama koje doprinose pregovorima o globalnoj kontroli
skoro svih pitanja javne politike. NVO povezuju globalno drutvo
formiranjem mrea koje zastupaju politike promjene. Zbog toga mnoge
NVO formalno djeluju uzajamno sa NVO.
TRANSNACIONALNI SUBJEKTI MEUNARODNIH ODNOSA
Transnacioalni subjekti meunarodnih odnosa karakteriziraju se,
prije svega, u tome to su u njima okupljeni ljudi iz razliitih
drava, bez posredovanja svojih drava. Osim vladinih i nevladinih
organizacija tu su i transnacionalni politiki pokreti.
Meunarodni politiki pokreti okupljaju ljude razliitih
nacionalnosti i dravljanstava, koji ne tee samo jednom djelominom
ili privremenom cilju, ve usvajaju iru politiku ideologiju, uenje
ili program i zalau se za njihovo usvajanje i ostvarivanje u
cijelom svijetu. Takvi pokreti su esto vani inioci, ali ne i
subjekti meunarodnih odnosa. Za njih je naroito karakteristino to
to tee radikalnim promjenama u meunarodnoj politici i to vjeruju u
prednost odreene ideologije i odreenih drutvenih politikih sistema.
Organizacija meunarodnih politikih pokreta esto nije jasna i oni
esto djeluju i bez pisanih progama, statuta i bez razraene
organizacije i utvrenih organizacionih oblika. S druge strane,
pripadnici tih pokreta po pravilu su mnogo privreniji pokretu nego
to su to lanovi meunarodnih nevladinih organizacija i slino. Danas
se kao najvaniji meunarodni politiki pokreti uglavnom pominju
meunarodne politike internacionale, koje su faktiki asocijacije
nacionalnih stranaka, koje polaze od iste ideologije
(socijalistike, liberalistike, konzervativne, komunistike itd.) i
imaju iste politike programe. Danas u tijelima meunarodnih javnih
organizacija koje su sastavljene od lanova predstavnikih tijela u
dravama-lanicama, kao to je to sluaj sa Savjetodavnom skuptinom
savjeta Evrope i Parlamentarnom skuptinom Evropske unije,
pripadnici srodnih nacionalnih stranaka se udruuju, bez obzira da
li su lanovi polititkih internacionala ili ne.TRANSNACIONALNE
PRIVREDNE ORGANIZACIJE
Krajem 19. i poetkom 20. stoljea javljaju se velike privredna
preduzea, kao to su karteli, trustovi, monopoli ioligopoli, koja
jako djeluju na prostoru odreene drave i dobrim dijelom su pod
njenom kontrolom, imaju razgranate meunarodne akcije i esto djeluju
nezavisno od vlada, rukovodei se primarno posebnim interesima
svojih suvlasnika i upravljaa, odnosno finansijskog kapitala. Takva
preduzea su odigrala veliku ulogu u kolonijalnim osvajanjima. Po
pravilu to je zemlja razvijenija, to je sklonija da igra aktivnu
ulogu u svjetskoj politikoj ekonomiji. Bogate drave imaju interese
da se prostiru daleko van njihovih granica i po pravilu imaju i
mogunost da ih realiziraju i zatite. Zapravo drave koje imaju
veliku ekonomsku mo i koje su veoma ukljuene u meunarodnu
produkciju i trgovinu istovremenosu veoma snane i u vojnoj sili,
samom injenicom to je vojna mo direktno u funkciji ekonomskih
potencijala.Drutveni bruto-proizvod (DBP) se esto koristi u
kombinaciji sa ostalim faktorima da bi se identificirale veliine
velike sile, to je vaan element za predvianje globalnog interesa i
angairanosti pojedinih zemalja. Nivoi produktivnosti i
prosperiteta, takoer, utiu na spoljnu politiku siromanih drava pri
dnu hijerarhije. One ponizno udovoljavaju eljama bogatih od kojih
zavise ili se ponekad prkosno bune ne dozvoljavajui da drugi
upravljaju njihovim meunarodnim ponaanjem.Meunarodni karteli
predstavljaju sporazum izmeu nekoliko krupnih preduzea o raspodjeli
svjetskog trita, utvrivanju cijena i ukupne proizvodnje, ime se
podstie njihov monopolistiki, tj. oligopolistiki poloaj.
Vienacionalnim preduzeima je svima zajedniko to to imaju u vidu
sistem privrednih jedinica, koje su rasporeene u vie drava i
podreene jednom centru. Sredite preduzea je u jednoj dravi, a
jedinice van te drave mogu biti ili dijelovi (brane) samog tog
preduzea, nad kojima ono ima potpunu vlast, ili njegova filijale
(drutva-keri) gdje se nadzor vri posredovanjem odgovarajueg za
kontrolu dovoljnog dijela akcija. Prema najirem gleditu, da bi se
radilo o multinacionalnoj kompaniji, dovoljno je da postoji ogranak
kompanije u jednoj stranoj dravi, ali se ipak smatra da treba da
bude u vie drava.
Dananje velike multinacionalne kompanije odravaju gotovo
ravnopravne odnose s pojedinim vladama preko svojih specijalnih
nadletava za vanjske poslove. Djelujui na razliitim tritima i u
raznim uvjetima rada, kredita i radnih odnosa, korporacije mogu
jeftino proizvoditi i prodavati. U pozitivne strane takva udruena
djelovanja krupnog kapitala obino se ubraja dinamian razvoj
svjetske privrede, uvoenje bre modernizacije, izravnjavanje
tehnolokog razvoja pojedine zemlje, prevladavanje uskih granica
nacionalnog trita i izvoza, ubrzavanje znanstvenoistraivakog
rada.
TRANSNACIONALNE VJERSKE ORGANIZACIJE
Religija je u razliitim oblicima utjecala i na nacionalne
ideologije, nacionalnu emancipaciju i homogenizaciju, te posebno na
ukupnu tradiciju i kulturu. Pored lokalnih i nacionalnih, postoje i
meunarodne religije, tzv. monoteistike religije koje pripovijedaju
vjerovanje u samo jednog boga, ili tzv. objavljene religije,
temeljene na Boijoj objavi (judaizam, kranstvo, islam). Te
meunarodne religije, odnosno vjerska uenja imale su i imaju
sljedbenike u velikom broju zemalja i one su se, posmatrano
historijski, i u irem smislu rijei ispoljavale kao vaniji subjekti
meunarodnih odnosa.
Bitno njihovo obiljeje jeste proporcionalno veliki broj
sljedbenika (iskazan u milionima ljudi), koji oduvijek tee da se
grupiu, pa i institucionalno organiziraju u odreenim dijelovima
svijeta.
Katolika crkva Najvre organizirana meunarodna crkva jeste
katolika crkva. Ona poiva na razvijenom sistemu pravila i ima
strogu hijerarhiju, na ijem se elu nalazi papa u svojstvu Vrhovnog
sveenika svjetske crkve. Pored pape u Vatikanu djeluje i skup
kardinala, koji obezbjeuje jedinstvo Katolike crkve i utvruje nain
ponaanja i djelovanja svekoliko katolikog klera.
Duga i bogata tradicija Katolike crkve stavila je pod njenu
kontrolu niz organizacija i institucija, meu kojima je znaajan broj
meunarodnih nevladinih organizacija.
Pravoslavna crkva Kranska crkva je 1054. godine podijeljena na
zapadnu (Katoliku) i istonu (Pravoslavnu). Kasnije su se od
katolika ponovno odvojili protestanti. Pravoslavna crkva je skup
hrianskih pomjesnih ili upravno samostalinh crkava. Za razliku of
Katolie crkve koja je univerzalnog karaktera, s jedinstvenom
hijerarhijom i centrom odluivanja i sl., Pravoslavna crkva je,
prije svega, organizirana na autokefalnom, odnosno nacionalnom
principu. Na meunarodnom planu, nominalno na elu Pravoslavne srkve
i danas je Vaseljanski sabor sa sjeditem u Istanbulu, a Carigradska
patrijarija i njen patrijarh su samo primus inter pares meu drugim
crkvama i patrijarijama. Vaseljanski sabor je znaajan to je on
vrhovna vjerska instanca, koja daje autokefalnost pojedinim
pravoslavnim crkvama.
Islam Islam u izvornom prevodu sa arapskog znai predanost jednom
Bogu. To je monoteistika religija koja je nastala na Arapskom
poluotoku u VII vijeku nae ere. Danas je druga najrasprostranjenija
religija na svijetu sa neto vie od 1.3 milijarde sljedbenika. Sve
od 1924. godine ulogu vrhovnih poglavara svih muslimaa imali su
halife, koji su se smatrali nasljednicima Muhammeda, kao vrhovnog
vjerskog autoriteta i voe, ali i svjetovnog vladara. Poslije turske
revolucije, sa sultanataom je ukinut i halifat, iako je bilo
pokuaja nekih arapskih vladara da preuzmu ulogu halife. Judaizam
Judaizam je najstarija od tri svjetske religije. Judaizam je i
IZVOR i kranstva i islama. Nakon dugih godina progonstva idovu su
shvatili da e prestati trpjeti samo ako ponovno budu mogli ivjeti u
svojoj vlastitoj zemlji. Iz tih shvaanja, ideologije i elja rodio
se cionizam ijom zaslugom je i uspostavljena drava Izrael. Godine
1942. cionistiki pokret usvaja tzv. Baltimorski program, koji
poziva na uspostavu idovkse drave u britanskom mandatu Palestini.
Drava Izrael uspostavljena je 14. maja 1948. odlukom Generalne
skuptine UN. Judaizam kao religija i kao pripadnost jednom narodu
je nedjeljivo. To je jedinstven identitet ako idov eli biti i
ostati idov, to razlikuje idovstvo od ostalih religija.UJEDINJENE
NACIJE KAO BITAN SUBJEKT MEUNARODNIH ODNOSAUjedinjene nacije (UN)
su najpoznatija svjetska organizacija. Ono to ih izdvaja od veine
drugih MVO jeste njihovo skoro univerzalno lanstvo, ukljuujui danas
192 nezavisne drave iz cijelog svijeta. U lanu 1. Povelje UN
definiraju se glavni ciljevi ove organizacije: odravanje
meunarodnog mira i bezbjednosti;
razvijanje prijateljskih odnosa izmeu naroda na osnovu uvaavanja
principa jednakih prava i samoopredjeljenja naroda;
postizanje meunarodne saradnje u rjeavanju meunarodnih problema
ekonomskog, socijalnog, kulturnog ili humanitarnog karaktera i
unapreivanje i podsticanje potovanja ljudskih prava i osnovnih
sloboda za sve;
funkcionisanje u ulozi centra za usaglaavanje djelovanja svih
naroda na postizanju ovih zajednikih ciljeva.
U lanu 51. Povelje precizno je odreeno da svaka suverana i
meunarodno priznata drava, u sluaju agresije na nju, ima ne samo
prava da se brani, ve su i UN obavezne da pomognu i zatite tu
zemlju od posljedica same agresije. Od svog utemeljenja 1945.
godine UN su teile da spoje dva glavna cilja: ouvanje mira i
poboljanje ivota na Planeti. Ideologija UN izraena je kroz njenih
est osnovnih principa kljunih za meunarodne odnose u 21. vijeku:
sloboda, jednakost, solidarnost, tolerancija, potovanje prirode i
osjeaj za zajedniku odgovornost.Savjet bezbjednosti je jedan od 6
osnovnih organa uspostavljenih Poveljom UN; ostali su Genralna
skuptia, Ekonomski i socijalni savjet, Starateljski savjet,
Sekretarijat i Meunarodni sud pravde. U Generalnoj skuptini,
jedinom organu u kome su zastupljeni svi lanovi, odluuje se po
veinskom principu, pri emu ni jedna drava nema pravo veta. Za
razliku od savjeta bezbjednosti, koji na osnovu Povelje UN ima
ovlatenje da pokree akcije ukljuujui i upotrebu sile, Genralna
skuptina jedino moe da daje preporuke. Generalna skuptina se bavi
bezbjednosnim, kao i socijalnim i ekonomski problemima. Ako neka od
ovih razliitih jedinica u velikoj porodici UN zauzima centralno
mjesto u cjelokupnoj strukturi ove organizacije, onda je to
Generalna skuptina.
Budet UN sastoji se od tri odvojena elementa: osnovnog budeta,
budeta za odravanje mira i budeta za dobrovoljne programe. Drave
doprinose dobrovoljnim programima i nekim od mirovnih akcija po
svom nahoenju. Doprinosi osnovnom budetu i ostalim mirovnim
akcijama se razrezuju. Osnovni problem u UN je u tome to oni sa
veinom glasova (manje razvijene zemlje) nemaju novac, a
najnaprednije zemlje nemaju glasove.SPOLJNOPOLITIKA SREDSTVA
Izbor sredstava u okviru spoljnopolitikog odluivanja je u osnovi
opredjeljivanje za djelatnost koja postojeu situaciju treba da
promijeni ili ouva u cilju realizacije izabranog spoljnopolitikog
cilja. Spoljnopolitiki cilj se uglavnom sastoji u postizanju i
obezbjeenju odreene vrijednosti. Shodno tome, sredstvo je primarno
politika djelatnost i akcija, i kada se ono upotrijebi to je
posljedica ve donesene politike odluke.Veina spoljnopolitikih
odluka donosi se kao posljedica meuzavisnosti drava i ostalih
subjekata meunarodnih odnosa. Jedan subjekt, po pravilu, ne moe da
postigne svoj spoljnopolitiki cilj bez saradnje ili bar pristanka
nekog drugog subjekta meunarodnih odnosa ili vie njih. Razumljivo
je da niz unutranjopolitikih odluka ima i spoljnopolitike
posljedice ili se preduzimaju djelimino, imajui u vidu i
spoljnopolitike ciljeve, ali su sasvim rijetke spoljnopolitike
odluke koje kao sredstvo predviaju iskljuivo unutranju akciju, te
prema tome, ni najmanje ne dotiu druge subjekte.
Sutinu sredstava ini nain na koji se utie na ponaanje ostalih
subjekata, a njegov oblik predstavljaju radnje koje se u tu svrhu
preduzimaju. Sredstva u fomralnom smislu, koja su ustvari
kombinacija sredstava u sutinskom i materijalnom smislu, nazivaju
se postupcima (tehnikama) u spoljnjoj politici. Danas se moe rei da
su glavna sutinska sredstva u spoljnjoj politici: ubjeivanje,
obeanje, prijetnja, nagrada, kazna i prinuda.
a) Ubjeivanje je sredstvo kojim jedan subjekt nastoji da drugoga
iskljuivo uvjeri da treba da se ponaa kako to prvom subjektu
odgovara, uz iskljuivo koritenje razloga (argumenata).
Karakteristino je za one subjekte koji nemaju izrazite materijalne
moi, ali raspolau velikom moralnom snagom, kao to su npr.
Univerzalne meunarodne organizacije koje se zalau za opeprihvaene
ciljeve.b) Obeanje je stavljanje u izgled koristi drugom subjektu
ako se bude ponaao na eljeni nain. U ovom sluaju se preutno
priznaje da ne postoji obaveza druge strane, te se za to obeava
odgovarajua protuuslaga. Razmjena obeanja je svakodnevna pojava u
meunarodnim odnosima i poveznaa je s isto pominjanim naelom
uzajamne koristi. Ono to je za ubjeivanje bliskost u sonovnim
pogledima, to ej za obeanje povjerenje koje se gradi i rui
sopstvenom praksom u pogledu izvrenja meunarodnih obaveza. Kada je
povjerenje smanjeno moraju se pruiti izvjesna jemstva da e obeanje
biti izvreno, bilo tako to oba razmijenjena obeanja istovremeno
poinju da se izvravaju, to se daje neka vrsta zaloge ili to obeanje
garantira neki trei subjekt, u koga primalac obeanja ima vie
povjerenja.c) Prijetnja je stavljanje u izgled tete za drugog
subjekta ako se ne povinuje zahtjevu prijetioca. Prijetnjom se
druga strana moe navoditi na injenje ili neinjenje, pasivnost. Prva
vrsta prijetnje moe se nazvati primoravanjem, dok se za drugu
koristi izraz odvraanje. Klasian, visoko formalizovan i pravno
priznat oblik prijetnje bio je ultimatum, gdje se prijetilo
primjenom oruane sile (ratom), ukoliko se druga strana ne ponaa na
eljeni nain. Smatra se da prijetnja da bi bila uspjena s gledita
prijetioca, treba da ispunjava izvjesne uslove. Ona treba da bude
stvarna, tj. Da postupci kojima se prijeti zaista mogu da tete
drugoj strani. Drugi uslov koji prijetnja treba da ispuni sasotiji
se u njenoj ostvarljivosti. Prijetilac treba da uini ono to
najavljuje, inae e prijetnja biti prazna. Neizvrene prijetnje u
prolosti, naroito ako je vlada bila upadljiva u blefiranju,
umanjuju utisak novih prijetnji.d) Nagrada se sastoji u postupcia
povoljnim po drugog subjekta, preduzetim s namjerom da se oda
priznanje njegovom prolom ponaanju i tako podri da nastavi s njim.
Prava nagrada nije isto to i izvrenje obeanja, jer na nju nagraiva
nije ni u kom smislu obavezan. Nagrada ima i dejstvo preutnog
obeanja buduih nagrada, te nagraiva oekuje da e odluioci nagraenog
subjekta prilikom donoenja buduih odluka da uzimaju u obzir
interese nagraivaa u oekivanju njegove zahvalnosti. Nagrada po
pravilu ne sadri pritisak i ne podrazumijeva upotrebu sile. Otuda
se smatra sredstvom koje ne djeluje nepovoljno na meunarodne
odnose.
e) Kazna je nanoenje tete subjektu koji se nije ponaao po volji
kaznitelja. Pobude za kanjavanje mogubiti traenje zadovoljavanja
ili osveta, ali se kao njen racionalni cilj moe oznaiti samo
nastojanje da se neeljeno ponaanje izmijeni. Danas, restributivnim
sankcijama za povredu optih interesa raspolau meunarodne
organizacije. Skoro sve one mogu da iskljue svoju lanicu ili da
suspenduju neka njena lanska prava, ako se ogrijei o odredbe
statuta.f) Prinuda je sredstvo koje se bitno razlikuje od svih do
sada opisanih po tome to iskljuuje opredjeljivanje subjekta na koga
je primijenjeno: on se ne navodi na eljeno ponaanje, nego ga na to
primorava ili eljene postupke umjesto njega preduzima prinuditelj.
U stvarnosti prinuda je kombinacija neposrednog fizikog pritiska s
tekim prijetnjama, sraunatim da to da subjekte potpuno onesposobe
za otpor. Poltika sile je stalni, ili po miljenju mnogih
teoretiara, nuni pratilac meunarodnih odnosa. Nekada se ide dotle
da se koritenje prinude smatra za bitnu razliku izmeu meunarodnih
politikih odnosa i takvih unutar drave. Prema takvom shvatanju, u
meunarodnim odnosima se prinuda koristi slobodno izmeu subjekata,
dok je unutar drave zabranjena i onemoguena postojanjem vrhovnog
autoriteta, koga, pak, u meunarodnoj zajednici nema. Sa gledita
prinuivaa prinuda je uspjela ako poslije izvjesnog vremena suprotna
strana, u sutini nepromijenjena, pristane na zahtjeve koje u poetku
nije prihvatala.SAVREMENI TERORIZAM (OD ANARHIZMA DO TERORIZMA)
Drugi oblik postupaka vezanih za prinudu spada u grupu
pojedinanih akata nasilja. Podjela se vri prema tome jesu li
napadnuti ljudi, materijalni objekti i mogu se razlikovati:
terorizam, sabotaa i diverzije. Sam pojam terorizma dolazi od
latinskog korijena (teror, strah), a on u modernu politiku
terminologiju ulazi preko Francuske revolucije, tanije preko
jakobinizma. Po genezi imena, iz obiljeja terora do danas se
iskazuju neke konstante. Prvo, teror je svagdje orue manjine koja
smatra da je ugroen neki opi interes i u tom sopstvenom strhu za
ouvanje opih interesa, manjina eli da izazove strah i jezu stvarnog
ili imaginarnog neprijatelja. I drugo, terorizam po pravilu ne moe
da razlui prave krivce od onih koji su nevini.Nedopustiva je
identifikacija terorizma s anarhizmom. Ta identifikacija se ponajee
ideoloki motivira, jer oni koji je vre stoje na stanovitu da je
terorizam sredstvo kojim se uglavnom slui ljevica.
Prema V. Dimitrijevievoj analizi Katihizis dijeli cijelo ovo
pokvareno drutvo na est kategorija:1. oni koji su smjesta osueni na
smrt
2. pravi sadisti i tlaitelji,
3. stoka na visokom poloaju, koja dobro ivi u postojeem
drutvu,
4. politiki ambiciozni ljudi naprednih pogleda, s kojima treba
prividno saraivati i upotrijebiti ih za izazivanje nereda,
5. verbalni doktrinari i revolucionari,
6. ene.
Pjotr Kropotkin odobrava terorizam kao pobunu manjine, koja
treba da pokae svu trule drutva, njegovu zrelost za revolucionarnu
promjenu. On smatra da je terorizam dobar nain da se privue opa
panja, da se na drastian, pa i spektakularan nain dokae da je
poredak slabiji nego to izgleda ili da se teroristikim aktom
izazove surova reakcija reima, koja e u revolucionarnoj situaciji
dovesti do novu pobunjenikih inova.Terorizam kao strategija teko da
moe da izazove sutinske politike promjene. Nikada u povijesti
terorizam, sam po sebi, nije bio politiki uspjean, niti je dovodio
do revolucionarnih promjena.
Vijee sigurnosti UN-a na sastanku na ministarskom nivou
jednoglasno je 13. septembra usvojilo novu rezoluciju kojom se od
svih drava lanica svjetske organizacije trai aktivno uee u borbi
protiv meunarodnog terorizma i onih koji ga podravaju. U toj
rezoluciji je s pravom naglaeno da je terorizam jedna od
najozbiljnijih prijetnji meunarodnom miru i sigurnosti u ovoms
toljeu, a od svih 189 drava lanica UN-a trai se da hitno primjene i
trajno provode dosadanje odluke Vijea sigurnosti i da pojaaju
napore da se iskorijeni teroririzam u svijetu.
Karakteristike terorizma (V. Dimitrijevi):
1. nasilje, teroristiko nasilje ne instrumentalno, odnosno nije
samo sebi svrha. To nasilje po pravilu sadri prijetnju buduim
nasiljem.
2. izazivanje straha kod protivnika, djelovanje na volju i
psiholoko raspoloenje ljudi (da se izazove psihika reakcija
intenzivnog straha) jeste primarni cilj terora i terorizma kao
politikih sredstava.
3. utjecaj na iru okolinu, uvijek pored neposredne rtve postji i
iri cilj zastraivanja, krajnji mu je cilj da veina stanovnitva
prestane da podrava poredak koji on napada.
4. nenormalnost terorizma, polazi se od toga da se teroristikim
moe nazvati samo onaj vid politikog nasilja koji odstupa od
opeprihvaenih pravila i koji je na odreen nain nezakonit,
nedozvoljen i neuobiajen.Dimitrijevi podvlai da bi se moralna osuda
terorizma mogla svesti na staru tvrdnju kako uzvieni cilj ne
opravdava neasno i nisko sredstvo. Ali, kao to moralni sud o
terorizmu zavisi od poznavanja onog, a protiv koga se terorist
bori, tako i procjena politike cjelishodnosti mora da poe od toga
za ta se terorist bori. Uspjenost borbe protiv meunarodnog
terorizma nee primarno zavisit od iskazane volje lanica UN da se
odluno bore protiv te savremen poasti. Ona e zasigurno biti u
direktnoj korelaciji s uspjenosti prevazilaenja navedenih uzorka i
pojava, uspostavom globalnog mira i demokracije, te posebno s
ublaavanjem kardinalnih razlika u stepenu razvijenosti i s
ubrzanijim ekonomskim napretkom zemalja ije je stanovnitvo na
granici bioloke egzistencije.MEUNARODNI ODNOSI I GLOBALIZACIJA
Globalizacija je danas glavna svjetska tendencija. Kapital,
trgovina, savremena tehnologija i informacije rekordnom brzinom se
ire itavim svijetom, stvarajui sloenost i haos karakteristian za
globalizaciju. Globalizacija je drugo ime za skup pojava koje su
meusobno povezane i koje takom zajedniki djelujui, preobraavaju
svjetsku politiku. Isto tako, ovaj termin se koristi da bi oznaio
jedan proces, jedn apolitika, jedno predvianje i rezultat
djelovanje nevidljivih meunarodnih snaga koje izazivaju masovne
promjene u itavom svijetu. Mnogi smatraju da globalizacija
predstavlja trajnu tendenciju koja vodi ka globalnoj pojavi.Prema
Meunarodnom monetarnom fondu globalizacija je sve tjenja meunarodna
integracija trita i robe i usluga i kapitala. Meuzavisnost stvara i
odreene strukturalne, ideoloke i politike probleme. S jedne strane,
globalizacija povezuje i ujedinjuje svijet i stvara dosad nevieni
nivo bogatstva. S druge strane, globalizacija dovodi do toga da
nacionalne granice i dravne vlade gube na znaaju i stvara znatno
vee nejednakosti jer dovodi do pojave nekolicine dobitnika i
velikog broja gubitnika. Globalizacija vodi ka istovremenom
integriranju i dezintegriranju drava, ka ratu moi nekih drava i
opadanju autoriteta mnogih drugih drava.
Glavni uzrojk ove globalne transformacije jeste sve vea brzina i
opseg komunikacija, zbog toga to nove tehnologije mijenjaju
ovjekove percepcije zajednice time to drastino umanjuju znaaj
geografske bliskosti (Methews, 1997). Po Kegliju i Witkopfu,
globalno selo je popularna predstava kojom se opisuje rast svijesti
o tome da svi ljudi dijele zajedniku sudbinu; ona prositie iz
makroperspektive po kojoj je svijet jedna integrisana i meuzavisna
cjelina.Mobilni telefoni i kompjuteri su vani simboli
globalizacije. Sajberspejs je metafora koja se koristi za
opisivanje globalne elektronske mree ljudi, ideja i interakcija na
internetu; ta mrea je potpuno neoptereena granicama kakve postoje u
geopolitikom svijetu. Internet je sredstvo za povezivanje i
transfer kapitala preko granica pomou elektronske trgovine. Iako je
cijeli svijet umreen, nivo te umreenosti i brzina komunikacije se
razlikuje; samo jedan od pet korisnika interneta ivi na Globalnom
jugu. Prema tome geografija je i dalje vana. Iako je internet
omoguio svjetsku hipermobilnost ideja i informacija, tzv. Trka u
naoruanju dovela je do toga da na Globalnom sjeveru bude
koncentrisana intelektualna svojina i da se ona upravo odatle
kontrolie.
Doivljavajui informaciono doba i globalizaciju kao oslobaajue
inioce, zagovaraoci podsticanja globalizacije kao politike vide u
njoj onaj izjednaavajui i uravnoteujui inilac koji e omoguiti malom
binzisu da se uspjeno nadmee na globalnom tritu. Kritiari, s druge
strane, tvrde da je rastua elektronska mrea stvorila nove globale
okolnosti poznate kao virtuelnost. Klod Moazi ovo definira kao
sposobnost stvaranja fiktivnog svijeta pomou kompjutera. U takvom
svijetu ovjek moe prikriti svoj stvarni identitet to opet prijeti
da olaka djelovanje meunarodnog organizacionog kriminila i
teroristikih grupa. Virtuelnost je predstava koja se stvara pomou
kompjuterske tehnologije za prikazivanje objekata i pojava lana
slika realnih stvari, ljudi i iskustava. Kritiari, takoer,
upozoravaju da ak i uprkos tome to upotreba interneta i lektronska
trgovina dobijaju na obimu, komunikacijska revolucija samo proiruje
jaz izmeu bogatih i siromanih, to dovodi do globalizacije siromatva
i razaranja lokalne kulture.Digitalni jaz je podjela izmeu
Globalnog sjevera, bogatog internet tehnologijom, i Globalnog juga;
podjela je izvrena na temelju procentualnog udjela korinsika i
provajdera, odnosno vlasnika internet stranica. Informatika i
komunikaciona tehnologija (ICT) su tehnoloka sredstva pomou kojih
se prenose informacije i komunikacije, kao to je svjetska Internet
mrea.
Mediji: trita ili monopol? Tip utjecaja koji mediji imaju na
meunarodne odnose vrlo je specifian i ogranien tip utjecaja. Mediji
mnogo vie utjeu na to o emu ljudi razmiljaju nego na to ta oni
zapravo misle. Na taj nain, mediji prvenstveno imaju ulogu da
utvrde dnevni red javne debate o javnim pitanjima, a ne da
formiraju javno mnijenje. U procesu odreivanja, postavljanja
dnevnog reda mediji jasno oblikuju meunarodnu politiku.Novi
svjetski informativni i komuniakcijski poredak (NWICO) je
kontroverzni poziv koji je manje razvijeni Globalni jug uputio
1980. godine u borbi protiv onoga to je oznaio kao kulturni
imperijalizam; Globalni jug je pozvao na zaobilaenje i odbacivanje
vijesti i informacija koje emituju transnacionalne zapadne novinske
agencije.
ULOGA SILE U MEUNARODNIM ODNOSIMA
Nakon Drugog svjetskog rata na scenu je stigao bipolarni svijet.
Meunarodni poredak se sada kretao iz jednog sistema u drugi. Jedan
globalni sistem se zavrio, ali nove karakteristike transformiranog
novog sistema nisu jo postale jasne. inilo se da se jednino SSSR i
SAD mogu ubrojati u velike sile, a od njih je amerika supersila
bila daleko nadmonija. Birtanija je, uprkos erilu, malaksavala.
Mnogi su smatrali da je bila velika srea za ovjeanstvo toje samo
nekoliko godina poslije SAD-a i SSSR proizveo atomsku bombu. Naime,
poslije ili naporedo s ravnoteom snaga dolo je do ravnotee straha.
Drugi svjetski rat utro je put za transformaciju svjetske politike.
Saradnja saveznika poslije rata u cilju stvaranja nove meunarodne
organizacije kojom bi se upravljalo poslijeratnim meunarodnim
poretkom dovela je do stvaranja Ujedninjenih nacija (UN).Velika
trojka - Vinston eril, Frenklin Ruzvelt i Josif Visarionovi Staljin
sastala se na Konferenciji u Jalti, februara 1945. godine da bi
stvorili novi svjetski poredak. Ali, neodreeni kompromisi do kojih
su doli zaklonili su razlike koje su kljuale ispod povrine. Izmeu
ostalog sastali su se da rijee poslijeratna teritorijalna pitanja i
postupak glasanja u UN u cilju kolektivnog upravljanja svjetskim
poretkom. Amerikanci i Rusi su u svojim rukama drali sudbinu
polovine ovjeanstva. U poreenju sa njima, sve druge drave bile su
patuljci. U onome to je na kraju postao hladni rat, Vaington i
Moskva su koristili novostvorene UN ne za odravanje mira, nego za
meusobno nadmetanje.RAVNOTEA SNAGARavnotea snaga jeste tip ili
sistem meudravnih odnosa koji se predlae radi zatite nekih
univerzalnih i zajednikih vrijednosti. Ravnotea snaga podrazumijeva
da se na osnovi karakteristika ponaanja drava u odreenom razdoblju
moe dati opis tog razdoblja meunarodnih odnosa.Vie stoljea ravnotea
snaga (moi) se smatrala najboljim nainom za ouvanje stabilnosti u
meunarodnoj zajednici i za zatitu bezbjednosti njenih lanica.
Politika ravnotee snaga vodi se i danas, a mnogi su uvjerenja da se
samo ovom sistemu moe zahvaliti za neizbijanje treeg svjetskog
rata.
Ravnotea snaga se primarno vee za pojam moi, jer polazi od toga
da se mo jedne drave ili grupe drava ne moe obuzdati niim drugim do
moi druge drave ili grupe drava. Glavne pretpostavke ravnotee snaga
prema R. Vukadinoviu su:
postojanje veeg broja samostalnih drava koje meusobno stupaju u
razliite odnose,
nepostojanje nekog velikog centra koji bi imao mo iznad sile
pojedinih drava,
drave raspolau svojom silom koju e upotrijebiti kao krajnje
sredstvo za ostvarivanje svojih interesa, to automatski znai da su
snanije drave u boljem poloaju jer jake otuju, a slabe tuku,
sila se jedino moe neutralizirati silom, tj. nee biti
upotrijebljena ako na drugoj strani postoji druga, otprilike
jednaka takva sila. Ako takve sile nema, drava e samostalno odluiti
o upotrebi sile ovisno o svojim potrebama.
Dok jedni smatraju da je ravnotea snaga sistem koji najbolje
obezbjeuje mir kao univerzalnu vrijednost, drugi pak taj sistem
vide u funkciji zatite zajednikih vrijednosti, odnosno nacionalne
bezbjednosti lanica meunarodne zajednice. Najjednostavnije reeno,
ravnotea snaga u svojoj biti je ideja da e mir prositei kada je
vojna mo rasporeena tako da nijedna drava nije dovoljno jaka da
dominira drugim.Jedan od uslova da se doe do ravnotee snaga je da
jedna velika sila koja nje neposrednougorena usponom nek druge
sile, ili koalicije igra ulogu balansera, tako to e ublaiti snagu
novog izazivaa. Balanser je u sistemu ravotee snaga jedna
utjecajna, globalna ili regionalna velika sila koja daje svoju
podrku na odluan nain nekoj odbrambenoj koaliciji.
Prema Kegliju i Vitkofu pored toga to je potreban jedan balanser
sve drave moraju da potuju sljedea bitna pravila:
1) da poveavaju svoje potencijale, ali da radije pregovaraju
nego da se bore;
2) radije se boriti nego ne uspijeti poveati potencijale;
3) bolje da prestanu da se bore nego da eliminiraju jednog
bitnog aktera;
4) da se suprotstave svakoj koaliciji ili pojedinanom akteru
koji je sklon da preuzme poloaj prevlasti unutar sistema;
5) da obuzdaju aktere koji prihvataju nadnacionalne
organizacione principe;
6) da dopuste poraenom ili obuzdanim nacionalnim akterima da
ponovo uu u sistem kao prihvatljivi partneri u toj ulozi.
Prema ovim pravilima, nadmetanje je ispravno jer vodi ka
ujednaavanju potencijala izmeu vanijih takmaca. Ravnotea snaga kao
pristup bavi se ratom na nain koji obezbjeuje opstanak tog
problema. Rat je nain da se odmjeri relativna snaga drave, a
istovremno i sredstvo za promjenu raspodjele globalne moi kako bi
se ouvale bitne osobine sistema rvnotee snaga.
Poslije Prvog, a konano s Drugim svjetskim ratom raspao se
sistem ravnotee snaga. Geopolitika karta svijeta je radikalno
izmijenjena, a na svjetsku pozornicu dolaze dvije nove, sada
supersile: SAD i SSSR. Namjesto klasinog rata ubrzo je nastupio
tzv. Hladni rat. Hladni rat je trajao preko 40 godina, ali ovoga
puta to nije bio rat izmeu dvije ili vie velikih sila, ve rat izmeu
dva vojno, ekonomski, politiki i ideoloki otro konfrontirana bloka:
Istonog (socijalistiko-komunistikog) i Zapadnog (kapitalistikog).
Mnogi smatraju da je taj krhki mir omoguen, prije svega, ravnoteom
straha koju je stvorilo atomsko oruje koje je naglo sputalo
ratobornost i osvajake ambicije velikih sila. To se u nauci u
meunarodnim odnosima zove pax atomica. Pax atomica je, zapravo,
miljenje i uvjerenje da je upravno nuklearno naoruanje ouvalo
svjetski mir.Kolektivna bezbjednost Velika kataklizma i stradanje
miliona ljudi u Prvom svjetskom ratu, mnoge teoretiare su navele na
to da mehanizam ravnotee snaga smatraju uzrokom rata, umjesto
instrumentom za njegovo spreavanje. Predsjednik SAD-a Vilson bio je
miljenja da treba zamijeniti saveze i protiv saveza unutar ravnotee
snaga, s principom kolektivne bezbjednosti, odnosno sistemom
poretka u kome e agresija bilo koje drave biti suoena s kolektivnim
odgovorom.
Poev jo od vremena neposredno poslije Versajske konferencije
(Pariz, 1919.), koncept kolektivne bezbjednosti podrazumijeva
globalni ili rgionalni bezbejednosni (sigurnosni) reim dogovoren
izmeu velikih sila. To je reim koji postavlja pravila radi ouvanja
mira, rukovoen principom da e se jednom inu agresije od strane bilo
koje drave, automatski suprotstaviti kombiniran vojni odgovor od
strane ostalih. U tom cilju, pored ostalog, u Versaju je odlueno da
se formira Liga naroda. Liga naroda je po zamisli njenih opsnivaa
trebala da otjelovotvori upravo ova uvjerenja o kolektivnoj
bezbjednosti. Osnovna ideja je bila da se rat ne prihvati kao
legitimni instrument nacionalne politike i da se insistira na
kolektivnoj bezbjednosti, koja bi pronalazila puteve da sprijei rat
i to prijetnjom kolektivne akcije. Taj koncept meunarodnih odnosa
se zasniva na sljedeem:1) da se izvri odmazda na svaku agresiju ili
pokuaj da se uspostavi hegemonija, ne samo onih lanova koji su
prijetili odreenim dravama;
2) da ukljui uee svih drava lanica ne samo dovoljan broj kako bi
se zaustavio agresor;
3) da se stvori meunarodna organizacija koaj e prepoznavati
prijetnje i organizirati vojni odgovor njih - ne samo da se dopusti
pojedinim dravama da same odluuju da li da preduzmu mjere
samopomoi.Na ope razoarenje onih koji su se za nju zalagali,
kolektivnu bezbjednost nisu odobrile upravo one sile koje su se
poslije Prvog svjetskog rata najvie zalagale za nju, kao to su SAD.
Liga naroda se raspala i iznevjerila je velika oekivanja koja su
nastala saveznikom euforijom pobjedom u Prvom svjetskom ratu.
Nepodijeljeno je miljenje da se Liga naroda raspala, prije svega,
iz razloga to pravo na rat nije ukinuto. Naprotiv, to je pravo
ostalo i dalje kao glavno sredstvo za ostvarivanje pravde. Drave su
bile obavezne samo da primjenjuju ekonomske i diplomatske sankcije
prema agresoru, ali je veoma bila diskutabilna procjena u tome ta
je agresija i ko ima pravo da upotrijebi oruau silu prema drugoj
dravi. Drugi razlog bi bio to to ona nije zadobila univerzalni
karakter, jer se pobijeenim dravama (prije svega Njemakoj) nije
dopustilo da uu u Ligu naroda, kao ni SSSR-u iz primarno ideolokih
razloga. Trei razlog nemoi Lige naroda ogleda se u paradoksalnoj
injenici da Pariki akt o njenom formiranju (iji je tvorac upravo
bio ameriki predsjednik W. Wilson), nikada nije ratificiran u
ameirkom Kongresu.
S Drugim svjetskim ratom raspala se i Liga naroda. Poslije
pobjede saveznika nad faizmom u Drugom svjetskom ratu 1945. godine
formirane su UN, koje su druga i danas postojea organizacija
kolektivne bezbjednosti, organizacija koja je nastala na ruevinama
i iskustvima Lige naroda, odnosno poukama samog Drugog svjetskog
rata. lanice UN se bezuslovno odriu prijetnje silom i upotrebe sile
protiv teritorijalne cjelovitosti i politike nezavisnosti svake
drave. Ako neka drava prekri ovu obavezu i zaprijeti miru,
povrijedi mir ili izvri akt agresije, Savjet bezbjednosti moe
naloiti lanicama da primjene prema njemu sankcije, koje ne sadre
upotrebu sile (prekid ekonomskih, saobraajnih i diplomatskih veza).
Isto tako, savjet bezbjednosti moe odluiti da se protiv agresora
upotrijebi sila (lan 42.). Tu silu prema Povelji, treba da primjene
oruane snage lanica UN, koje e biti stavljene na raspolaganje UN na
osnovu posebnih sporazuma. Po Povelji UN-a, drave zadravaju pravo
da primjenjuju silu radi odbrane sopstvene bezbjednosti i da jedna
drugoj pomau u tome (individualna i kolektivna samoodbrana). lanica
UN koja se ogrijei o obavezu neprimjenjivanja sile moe biti
suspendovana ili iskljuena iz organizacije.
HLADNI RAT
Porijeklo tree hegemonistike borbe za dominaciju je
diskutabilno, jer historijski dokazi omoguuju razliita tumaenja.
Istie se nekoliko postuliranih uzroka. Prvi zagovaraju realisti:
hladni rat je rezultat tranzicije sile koji je izbacio SAD i
Sovjetski savez na vrh meunarodne hijerarhije, zbog ega je svaka od
njih prirodno postala sumnjiava prema drugoj, a njihov rivalitet
neizbjean. Okolnosti su svakoj supersili davale razloga da se boji
i bori protiv potencijalnog globalnog vostva one druge i podsticala
je svaku od protivnikih supersila da ostvari i uspostavi dominantan
utjecaj u svojoj sopstvenoj sferi utjecaja ili odreenom podruju
svijeta.
Hladni rat je trajao 42 godine (od 1949. do 1991. godine) kao
dugo suparnitvo izmeu SAD i Sovjetskog Saveza, kao i njihovih
konkurentskih koalicija, sa ciljem da ogranii ekspanziju protivnika
i osvoji prevlast u svijetu.
Po drugom tumaenju, hladni rat je jednostavno bio produetak
uzajamnog prezira supersila za proklamirane stavove druge strane o
politici i ekonomiji. Amerika netrpeljivost prema Sovjetskom savezu
podstaknuta je boljevikom revolucijom 1917. godine, koja je na
vlast dovela komuniste koji uspostavljaju revolucionarne diktature.
Strah SAD od marksizma podsticao je pojavu antikomunizma kao
suprotstavljene ideoogije. Slino tome, sovjetsku politiku je
podsticalo vjerovanje da kapitalizam ne moe da koegzistira sa
komunizmom. Cilj sovjetske politike je stoga bio da ubrza tempo
historijskog procesa u kome e komunizam na kraju odnijeti
prevagu.Priroda hladnog rata mijenjala se tokom njegovog trajanja.
GLAVNE TEORIJE SILE
Realistina teorija Tvorac ove teorije i najistaknutiji
predstavnik je Hans Morgenthau. Smatrajui kako su politiki
realizam, sam apolitika, pa i drutvo u globalu, upravljani
objektivnim zakonitostima koje prozilaze iz ljudske naravi,
realisti u prvi plan stavljaju po njihovu miljenu dva najvanije
elementa u meunarodnim odnosima: nacionalni interes drave i silu
kao sredstvo ostvarenja tog interesa, to se usko vee i za ravnoteu
snaga. Meunarodni odnosi promatraju se u kontekstu prevladavanja
konfliktnih i traenja komparativnih interesa, a u tom cilju sila se
smatra najuinkovitijim sredstvom za zadovoljavanje bitnih interesa
drave. U vezi s tim, kljuni elementi meunarodnih odnosa temelje se
na kategorijama interesa, moi i sile, koji u pozitivnoj interakciji
predstavljaju nacionalnu mo. Kao jedini ograniavajui faktor
nacionalne moi, realisti priznaju nacionalnu mo druge zemlje koja u
odgovarajuoj korelaciji odnosa i snaga ini ravnoteu sile. Realisti
su najveu panju obratili na dva instrumenta diplomaciju i
strategiju, ija kombinacija ustvari i predstavlja vanjsku politiku
neke zemlje i pokazatelj nacionalne moi. U ovom sluaju termin
strategija koristi se kao sinonim za politiku s pozicija sile u
meunarodnim odnosima, dakle kao antagonizam vanjske politike.
Diplomacija se razmatra kao skup vanjskopolitikih metoda
ostvarivanja nacionalnog interesa mirnim putem, dajui joj znaenje
temeljnog oblika mirnog naina borbe za mo u meunarodnim odnosima. S
druge strane strategija kao sredstvo voenja politike s pozicije
sile smatra se konkretnom potporom naporima diplomacije i
najvanijim iniocem nacionalne moi.Teorija rata i mira
Najistaknutiji predstavnik je Raymond Aron. Ova teorija se ne
razlikuje u veoj mjeri od realistine teorije. I u ovom sluaju
meunarodni odnosi se shvaaju meuovisnim djelovanje stratega i
diplomata u kategorijalnom odnosu rat-mir, te kalkulaciji sile i
diplomatskih sredstava, a isto tako polazite se trai u Hobbsovoj
teoriji Prirodnog stanja. Po njima rat i mir se predstavljaju
prirodnim stanjima moguih odnosa u meudravnim relacijama, jer
meunarodne odnose ponajprije smatraju politikom, a politika je
primarno izraz sile i nacionalne moi. Ova teorija, osim ravnotee
sila u meunarodnim odnosima koju podrava kao nunost stabilnosti
meunarodnih odnosa, verificira i nunost postizanja ravnotee
intenziteta sile, jer tumai da je prekomjerna upotreba sile u
meunarodnim odnosima jednako opasna za mir kao i pomanjkanje
sile.
Teorija faktora i polova Slina je prethodnim, a formulirao ju je
Quincy Wright, postavivi cjelokupne meunarodne odnose izmeu dva
suprotstavljena pola mir i rat. Te polove odreuju etiri temeljna
faktora koji opredjeljuju ljudski ivot, a nalaze se u neprekidnoj
korelaciji gospodarsko-tehnoloki, pravni, socio-politiki i
bioloko-kulturoloki, meu kojima su vaniji materijalni (gospodarski,
geostrateki, vojni, demografski i sl.).Teorija meunarodnog
ekvilibrija bavi se problemom ravnotee meunarodnih odnosa, iji klju
su razvijene meunarodne institucije. Institucionalni ekvilibrij
odreuju razliiti elementi, ali sutinu predstavlja formiranje
multinacionalnih institucija preko kojih bi se uspstavila kontrola
meunarodne ravnotee i time ograniila mogunost nametanja rata kao
oblika ponaanja drava u meunarodnim odnosima. Ova teorija ustvari
zagovara i potvruje blokovsku politiku kao poeljan nain uspostave
ravnotee sila i time kontrole nad stanjem rata i mira.
Marksistika klasna teorija ima radikalno drugaiji pristup od
prethodnih, a uglavnom su ga prihvatile socijalistike zemlje. Ova
teorija stanje rata i mira u meunarodnim odnosima, pa i cjelokupne
meunarodne odnose, postavlja na razinu antagonizama meu drutvenim
klasama, odnosno suprotnosti izmeu proletarijata i buroazije.
Savremene teorije teorija sile predstavlja izmijenjenu i prilagoenu
realistinu teoriju i u najmanjoj mjeri odstupa od njezinih naela. I
ona polazi od teze da je sila temeljni sadraj meunarodnih odnosa, a
rat je primjena sile. Po toj teoriji postoji nacionalna i
internacionalna sila, ije najvanije sastavnice su vrstoa,
nacionalna snaga i odlunost u ostvarivanju cilja. Konflikti meu
dravama rjeavaju se naelno silom, tj. ratom ili drugim oblicima
angairanja vojne sile.
U suvremenim meunarodnim odnosima u kojima se meunarodna
zajednica izgrauje kao specifini jedinstveni organizam, diplomacija
sve vie dobiva veoma znaajnu ulogu, dok politika s pozicija sile
polako postaje neprimjereni i sve manje efikasan oblik ponaanja
nekog meunarodnog subjekta. HLADNI RAT, TREI SVIJET I POLITIKA
NESVRSTAVANJA
Veina svjetskih analitiara se slae da je u poetku hladni rat io
usredsreen, prije svega, na evropske probleme i na prepravljanje
evropskih granica. Druga polovina 20. stoljea je dakle,
karakterizirana hladnim ratom, izraenom vojnom blokovskom podjelom
svijeta, bjesomunom trkom u naoruavanju, prijetnjama svjetskom
miru, te estokim ideolokim konfrontacijama. U takvoj klimi i
svjetskim odnosima se javlja i svjetski Pokret nesvrstavanja.Pokret
nesvrstavanja Zaeci Pokreta nesvrstavanja seu u 1955. godinu, kada
su se u Bandunu sastali predstavnici 29 azijskih i afrikih zemalja.
Glavni cilj te konferencije bio je izrada programa i strategije za
borbu protiv kolonijalizma. Na inicijativu predsjednika
Socijalistie Jugoslavije Jospia Broza Tita, 1961. godine u Beogradu
su se sastale voe 25 zemalja, uglavnom bivih kolonija. Historijski
znaaj te Beogradske konferencije ogleda se u tome to je na njoj
formiran trajni politiki savez, odnosno Pokret nesvrstanih. Kao
neimari svjetskog Pokreta nesvrstavanja smatraju se, prije svega,
Devaharlal Nehru, Josip Broz Tito, Gamal Abdel Naser, Kvame Nkrumah
i Ahmed Sukarno, odnosno predsjednici Indije, Jugoslavije, Egipta,
Gane i Indonezije.
Novoosloboene drave (od kojih su nek bile i socijalistike
Jugoslavija, Kuba itd.) su prije svega nastojale da izbjegnu
opasnosti da padnu u zagrljaj hladnoratovske logike. Sutina
Platforme nesvrstanih zemalja, zapravo, ukljuuje napore za nove
demokratkse meunarodne odnose i svestranu saradnju meu svim
zemljama i narodima.
Upravo u vrijeme zaetaka politike nesvrstavanja naporedo se
razvija i ideja koegzistencije, kasnije uglavnom nazvana aktivna i
miroljubiva koegzistencija Koegzistencija se moe okarakterizirati
kao:
takav tip meunarodne saradnje karakteristine za dravu s
razliitim, pa ak i suprotnim drutveno-politikim i ekonomskim
ureenjem;
aktivnu saradnu drava na raznim podrujima meusobnih veza,
posebno takvu kojoj je svrha odravanje meunarodnogmira i
sigurnnosti, to je osobito vano u doba postojanja razornoga
nuklearnog oruja;
meunarodna saradnja u skladu s naelima Povelje UN;
oblik meunarodne saradnje koji ne moe biti shvaen kao sredstvo
koje treba konzervirati postojee oblike drutvenog ureenja, niti pak
kao sredstvo kojemu je svrha da zaustavi daljnje procese drutvenog
razvoja, osobito procese kojima se eli ostvariti samostalnost
naroda.
U deklaraciji o naelima meunarodnog prava o prijateljskim
odnosima i suradnji drava, prihvaenoj na zasjedanju Ope skuptine
UN-a godine 1970. prihvaena su sljedea naela koegzistencije:
1. zabrana od prijetnje ili upotrebe sile protiv teritorijalnog
integriteta ili politike neovisnosti bilo koje drave ili na bilo
koji nain suprotan ciljevima UN.
2. mirno rjeavanje meunarodnih sprova;
3. zabrana intervencije, mijeanja u unutranje poslove drugih
drava;
4. suverena jednakost drave;
5. ravnopravnost i samoodreenje naroda;
6. savjesno ispunjavanje meunarodnih obaveza prihvaenih u skladu
s Poveljom UN-a;
7. obaveza suradnje drava u skladu s poveljom.
U prilog Pokreta nesvrstanih i ideja o koegzistenciji pojavila
se teorija detanta. Metaforiki reeno, ideja detanta je oznaavala
zahtjev za otopljavanjem hladnoratovske klime i odnosa
uspostavljenim blokovskom podjelom svijeta i trkom u naoruanju.
Detant je bio, prije svega, proizvod racionalnog politikog
promiljanja da i pored svih veoma izraenih suprotnosti u savremenom
svijetu, izlaz nije u novom treem svjetskom ratu.Kraj hladnog rata,
koji se uglavnom omeava padom Berlinskog zida, ujedinjavanjem
Njemake, raspadom SSSR-a i rasputanjem Varavskog pakta, ujedno je
bio i poetak kraja utjecaja svjetskog Pokreta nesvrstavanja.
MEUNARODNI ODNOSI I DIPLOMACIJADiplomacija je, prije svega,
oblik dravne djelatnosti usmjeren na odnose sa drugim zemljama i
subjektima meunarodnih odnosa. U osnovi radi se o ciljevima
politike odreenih drava, a ti ciljevi se ogledaju primarno u
spoljnoj politici drava. U vezi s tim, najjednostavnije reeno,
diplomacija je instrument kojim se ostvaruje ta politika. Time se
osnovna funkcija diplomacije ispoljava kao dravna djelatnost na
podruju spoljne politike.Sam pojam diplomacija/diplomatija dolazi
od grke rijei diploma to znai presavijeni list, odnosno dvostruko
presavijeni pergament. U francuskom jeziku rije la diplomatie
pojavljuje se prvi put 726. godine, a oznaava, prije svega, nauku
ili umijee o meunarodnim ugovorima.
Sutinski cilj diplomacije je afirmacija interesa i poloaja
vlastite drave, spreavanje rata i sl. Dva temeljna pravila
meunarodnog prava u odnosu na diplomatske predstavnike, koja je
naveo Hugo Grotijus, su: uspostava instituta akreditacije stranog
ambasadora i njegova zatita (privilegij, imunitet slobodan od
slube, poreza i davanja.). Prvi svjetski Pravilnik o diplomatskim
odnosima usvaja se tek 1895. godine, iako su jo na Ahenskom
kongresu (1818.) usvojena odreena diplomatska pravila i
instituti.
U modernom dobu pojaao se zahtjev za tzv. javnom diplomacijom,
prije svega u cilju onemoguavanja zakulisnih sporazuma ili odluka
koje bi bile skriven