1 Mapa puta niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou u Bosni i Hercegovini
1
Mapa puta niskoemisionog razvoja na
lokalnom nivou u Bosni i Hercegovini
U okviru projekta
U saradnji sa
Implementacija
Mapa puta niskoemisionog razvoja na
lokalnom nivou u Bosni i Hercegovini
Stavovi i mišljenja izrečeni u ovom dokumentu su isključivo stavovi REIC-a, a ne Fondacije Heinrich Böll.
3
Sadržaj 1. Uvod ................................................................................................................................................ 4
2. Koraci ka niskoemisionom razvoju na lokalnom nivou ................................................................... 7
2.1. Analiza potreba za energijom ....................................................................................................... 7
2.2. Analiza potencijala unaprijeđenja energijske efikasnosti i obnovljivih izvora energije ............... 8
2.3. Identifikacija mjera i određivanje forme analize mjera za postizanje niskoemisionog razvoja na
lokalnom nivou .................................................................................................................................. 10
2.4. Izrada Akcionog plana niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou ........................................... 12
2.5. Usvajanje neophodnih odluka za implementaciju Akcionog plana niskoemisionog razvoja na
lokalnom nivou .................................................................................................................................. 13
2.6. Izrada programa promocije i edukacije o niskoemisionom razvoju na lokalnom nivou ............ 14
3. Mapa puta niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou ................................................................ 15
Prilog I: Prijedlog obrasca za analizu mjera za postizanje niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou 16
Prilog II: Primjeri analize mjera za postizanje niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou .................. 18
4
1. Uvod
Klimatske promjene su najveći društveni, ekonomski i okolinski problem u historiji civilizacije.
Situacija se pogoršava, jer emisije stakleničkih gasova rastu, a kapacitet prirode da absorbuje ove
emisije drastično opada. Najveća osjetljivost (ranjivost) na klimatske promjene je u zemljama u
razvoju i najmanje razvijenim zemljama koje nemaju sposobnosti ni da se adaptiraju promjenama
klime niti da uspostave dijalog sa razvijenim zemljama. Odgovor čovječanstva koji bi trebalo da
doprinese stabilizaciji koncentracije stakleničkih gasova u atmosferi kasni. I što više kasni, kada dođe
do njega, on ce biti drastičniji.
Klimatske promjene mogu imati širok spektar uticaja, odnosno posljedica, počevši od suša, poplava,
oboljenja/epidemija pa do gubitka BDP-a i povećanih troškova za energiju i vodu. Posljedice
klimatskih promijena se naročito osjećaju zemljama u razvoju kakva je Bosna i Hercegovina (BiH).
Ljudi koji ovdje žive često u velikoj mjeri ovise o prirodnom okolišu, a imaju najmanje resursa za
nošenje s posljedicama klimatskih promjena. Šteta na imovini i infrastrukturi te zdravlju ljudi
predstavlja velike troškove za društvo i ekonomiju. Između 1980. i 2011. više od 5,5 miliona ljudi
pogođeno je poplavama zbog čega je došlo do direktnih ekonomskih gubitaka od preko 90 milijardi
eura1.
U periodu od 1981. godine primjećena je povećana klimatska varijabilnost tokom svih godišnjih doba
i na cijeloj teritoriji BiH. Na primjer, uočen je trend brzih promjena iz ekstremno toplih ili hladnih
perioda, koji obično traju od 5 do 20 dana, u periode intenzivnih kišnih padavina. Suše su također bile
češće i intenzivnije tokom proteklih dvadesetak godina (2000. do 2018.):od 2000. do 2012. godine je
zabilježeno 5 sušnih godina (2000, 2003, 2007, 2011. i 2012. godina). Sve češće i intenzivnije suše su
zabrinjavajuće jer predstavljaju jasan pokazatelj intenzivnih klimatskih promjena. Zabilježen je i veći
broj gradonosnih padavina i povećani nivoi maksimalne brzine vjetra u centralnim dijelovima zemlje.
Klimatskim promjenama naročito su pogođeni sektori koji u velikoj mjeri ovise o određenim
temperaturama i količinama padavina, kao što su poljoprivreda, vodoprivreda, hidroenergija,
šumarstvo, energetika i turizam. Pored toga negativni uticaji klimatskih promjena primjetni su i u
sektorima zdravlja ljudi, biodiverziteta i osjetljivih ekosistema.
BiH preduzima određene korake u rješavanju pitanja klimatskih promjena, kako na domaćem, tako i
na međunarodnom planu. Klimatske promjene u BiH sve više se smatraju pitanjem ključnog
strateškog značaja što naročito ističu lokalne vlasti i akademska zajednica. U okviru vizije razvoja
Strategije prilagođavanja na klimatske promjene i niskoemisionog razvoja, cilj je da BiH do 2025.
godine postane održiva i napredna država „zelene ekonomije“, što se može postići implementacijom
ove strategije. Strategija prilagođavanja na klimatske promjene i niskoemisionog razvoja, koju je
usvojilo Vijeće ministara u saradnji sa entitetskim vladama, predstavlja inovativan plan ekonomskog
razvoja koji definiše neophodne aktivnosti koje bi omogućile ekonomski rast uz istovremeno
sprječavanje negativnog uticaja na okoliš. Ostvarenje ovih ciljeva bi vodilo ka većem nivou energetske
sigurnosti i međunarodnih investicija, čime bi se osigurala nova radna mjesta i razvoj poslovnog
poduzetništva što u konačnici doprinosi poboljšanju životnog standarda stanovništva.
Bez obzira na svoju ekonomsku situaciju, BiH hitno treba provesti mjere prilagođavanja na klimatske
promjene kako bi smanjila negativne uticaje klimatskih promjena u budućnosti. Istovremeno,
1 N. Okada et.al., ''The 2011 Eastern Japan Great Earthquake Disaster: Overview and Comments'' nt. J. Disaster
Risk Sci. Vol. 2, No. 1, 2011
5
tranzicija u pravcu niskoemisionog razvoja osigurava mogućnosti koje su povezane sa ‘zelenom
ekonomijom’, kao i mobiliziranje i privlačenje domaćih i međunarodnih investicija u energijsku
efikasnost i obnovljive izvore energije.
Mjere prilagođavanja i ublažavanja klimatskih promjena treba integrisati u okvire planiranja lokalne
uprave i strukture upravljanja i treba raditi na poboljšanju kapaciteta prilagođavanja klimatskim
promjenama na tom nivou. Uspjeh prilagođavanja na klimatske promjene i niskoemisioni razvoj
širom BiH uveliko će ovisiti o tome do koje mjere je priznat i primijenjen na lokalnom nivou. Postojat
će sve veća potreba za finansiranjem prilagođavanja i ublažavanja klimatskih promjena na lokalnom i
entitetskom nivou. Prioritet treba dati potrebama prilagođavanja najugroženijih u društvu (npr. žene
i mali poljoprivrednici). Kapaciteti privlačenja dodatnih sredstava i poboljšanje odgovornosti moraju
se graditi od lokalnog prema višim nivoima vlasti.
Kako bi se postigao niskoemisioni razvoj potrebno je u potpunosti promijeniti koncept planiranja i
donošenja odluka, što se odnosi i na energetski sistem. U tom novom konceptu glavnu ulogu imaju
niskokarbonski izvori energije odnosno obnovljivi izvori energije. Prelazak na niskokarbonske izvore
energije zahtijva promjenu koncepta energetskog planiranja što zahtijeva snažan energetski zaokret
(njem. ENERGIEWENDE; slika 1).
Slika 1. Elementi energetskog zaokreta
Energiewende je postao jako prepoznatljiv termin u svijetu, a podrazumijeva 4 elementa tranzicije:
Prvi element tranzicije podrazumijeva da centralizirani energetski sistem u kojem dominira mali broj
velikih proizvodnih jedinica treba da pređe u distribucijski energetski sistem gdje dominira veliki broj
malih proizvodnih jedinica koje su priključene na distribucijsku mrežu.
Prva tranzicija neminovno je povezana sa obnovljivim izvorima energije u kontekstu izgradnje malih
postrojenja na solarnu energiju, biomasu, vjetar itd. Na taj način vrši se dekarbonizacija, koja je
naredni element energetskog zaokreta.
6
BiH raspolaže značajnim potencijalima obnovljivih izvora energije. U kontekstu niskokarbonskog
razvoja, posebno treba istaknuti biomasu koja uz održive lance snabdjevanja može da kreira održiva
lokalna radna mjesta. BiH već bilježi značajne rezultate u oblasti proizvodnje i korištenja peleta. Pet
domaćih kompanija proizvodi sofisticirane kotlove na pelet. Prema statističkom izvještaju Evropske
asocijacije za biomasu (AEBIOM) iz 2016. godine u 2015. godini ukupna proizvodnja peleta u EU 28
iznosila je 14,1 milion tona. Također, prema pomenutom izvještaju, BiH spada u red država koje
proizvode oko 300.000 tona godišnje peleta, slično kao i susjedne države Hrvatska i Srbija. Crna Gora
spada u red država koje proizvode oko 100.000 tona peleta godišnje. To znači da BiH sa susjednim
državama zajedno proizvodi oko milion tona peleta godišnje, što predstavlja oko 5% potrošnje peleta
u EU 28 (EU 28 troši oko 20,3 miliona tona peleta godišnje-podataka iz 2015. godine), što predstavlja
značajan udio. Uz uređenje tržišta kotlova i peleta, ovaj sektor ima potencijal za daljnji rast.
Najintenzivnija dekarbonizacija se dešava u sektoru daljinskih grijanja. U zadnjih nekoliko godina, u
oblasti daljinskog grijanja je trend prelaska sa fosilnih goriva na lokalnu biomasu (drvnu sječku).
Posebno je značajno što se u tom kontekstu javljaju i novi modeli poslovanja (privatne toplane, javno-
privatno partnerstvo).
Od ostalih obnovljivih izvora energije, treba istaknuti potencijale solarne energije čije je korištenje u
kontekstu dekarbonizacije, posebno značajno za pripremu tople potrošne vode. Za održivo
iskorištavanje hidropotencijala i vjetropotencijala neophodno je promijeniti pristup i dati aktivniju
ulogu lokalnim zajednicama u takvim projektima.
S obzirom da se konceptom energetskog zaokreta uvode manja proizvodna postrojenja koja nisu tako
investicijski intenzivna, to je omogućilo investiranje građana, lokalnih zajednica i malih i srednjih
preduzeća u takva postrojenja, za razliku od konvencionalnog koncepta u kojem se radi o velikim
postrojenjima koja su investicijski vrlo intenzivna i u njima mogu učestvovati samo velike kompanije.
To znači da dolazi do promijene vlasništva postrojenja za proizvodnju energije. Vlasništvo velikih
kompanija u novom energetskom sistemu prelazi u vlasništvo lokalne zajednice (građana,
energetskih zadruga i sl.).
Vrlo bitan aspekt koncepta energetskog zaokreta je promjena paradigme, koja između ostalog znači
podsticanje energijske efikasnosti, a ne nikako potrošnje energije. Svaka subvencija koja utiče na
snižavanje cijene energije za krajnje korisnike znači podsticanje potrošnje energije. Pravilan pristup je
da cijene energije rastu i treba da rastu ali troškovi za energiju treba da ostanu na istom nivou ili čak
da opadaju, što se može postići jedino implementacijom mjera energijske efikasnosti kod krajnjih
korisnika.
Implementacijom pomenutih elemenata energetske tranzicije dugoročno bi se postigao
niskoemisioni razvoj lokalnih zajednica i države u cjelini. Niskoemisioni razvoj nije imperativ isključivo
zbog već pomenutih klimatskih promjena i njenih posljedica već zbog pozitivnih efekata na
ekonomiju, razvoj države i zapošljavanje, koji predstavljaju glavne izazove sa kojima se BiH u današnje
vrijeme suočava.
7
2. Koraci ka niskoemisionom razvoju na lokalnom nivou
U cilju postizanja niskoemisionog razvoja u lokalnim zajednicama potrebno je da lokalne zajednice
budu strateški opredjeljene za niskoemisioni razvoj. Kako bi se neka lokalna zajednica usmjerila ka
niskoemisionom razvoju potrebno poduzeti niz kompleksnih i dobro isplaniranih koraka. Neki od
najvažniji koraka i odrednica niskoemisionog razvoja su:
1. analiza potreba za energijom,
2. analiza potencijala unaprijeđenja energijske efikasnosti i obnovljivih izvora energije,
3. identifikacija mjera i forma analize mjera za postizanje niskoemisionog razvoja na lokalnom
nivou,
4. izrada Akcionog plana niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou,
5. usvajanje neophodnih odluka za implementaciju Akcionog plana niskoemisionog razvoja na
lokalnom nivou,
6. izrada programa promocije i edukacije o niskoemisionom razvoju na lokalnom nivou.
Prethodno navedeni koraci trebaju da budu provedeni dinamički onako kako su i navedeni (od 1 do
6). Za provođenje svih koraka ka niskoemisionom razvoju na lokalnom nivou potrebno je u lokalnim
zajednicama (općinama/gradovima) formirati tim koji će se sastojati od stručnih kadrova, koji
raspolažu znanjem potrebnim za provođenje istih. Po potrebi lokalne zajednice mogu angažovati
vanjske konsultante radi usvajanja potrebnih znanja i vještina ili na primjer radi izrade akcionog plana
niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou, analize potreba za energijom, analize potencijala za
unaprijeđenje energijske efikasnosti, analize potencijala obnovljivih izvora energije itd.
Kako bi koncept niskoemisionog razvoja zaživio u nekoj lokalnoj zajednici velika pažnja se treba
posvetiti promociji tog koncepta, ali i edukaciji stanovništva i uposlenika/stručnih kadrova
općinske/gradske uprave koji će biti angažovani na provođenju tranzicije ka niskoemisionom razvoju.
U nastavku će svaki od pomenutih koraka biti posebno analiziran.
2.1. Analiza potreba za energijom
Provođenje analize potreba za energijom vrši se s ciljem smanjivanja troškova za pokrivanje potreba
za energijom i smanjivanja emisija zagađujućih materija u atmosferu (poboljšanja kvaliteta zraka i
ublažavanja klimatskih promjena). Također analiza potreba za energijom će biti od koristi lokalnoj
samoupravi za planiranje budućeg energijskog razvoja svojih zajednica.
Kako bi se na adekvatan način moglo upravljati potrošnjom energije i obezbijediti sve potrebe za
energijom na nivou lokalnih zajednica, potrebno je izvršiti analizu potreba za energijom. Analiza
potreba za energijom treba da obuhvata analizu potreba za:
grijanjem,
hlađenjem i
potrošnom toplom vodom.
Prvi korak prilikom analize potreba za energijom je identifikacija prioritetnih objekata (stambenih i
nestambenih) sa aspekta potreba za energijom i ulaganja u mjere energijske efikasnost, te
promovisanje energijske efikasnosti u objektima. Kako bi se izbjegla nepotrebna analiza područja koja
nisu od interesa za detaljnu analizu potražnje za energijom, u prvom koraku je potrebno odrediti
prioritetna područja. Ona mogu uključivati lokacije koje imaju visoku gustinu potražnje za energijom,
8
visoke potencijale otpadne toplote, a zatim i lokacije koje imaju značajne strateške važnosti razvoja
energijskog sektora.
Drugi korak je prikupljanje svih relevantnih podataka o samim objektima s ciljem kreiranja baze
podataka na kojoj će se vršiti sve daljnje analize. To podrazumijeva, najmanje, određivanje površina,
broja etaža, namjene, starosti i nivoa obnove objekta. Kategorije namjene moraju da minimalno
razlikuju stambene, komercijalne te objekte javne namjene.
Sljedeći korak u analizi je kategorizacija objekata prema postojećoj tipologiji. Kako bi se odredila
potražnja za energijom svih objekata na kraju ih je potrebno podijeliti u kategorije prema kojima će
im se dodijeliti specifična potražnja nakon čega se kreira izračun potreba za energijom. Na taj način
se omogućava provedba analize lokalnih potencijala.
Problem svakako predstavlja nepostojanje podataka o tipu, kvalitetu gradnje objekata i gubicima, ali
je podjelu moguće izvršiti prema dostupnim tipologijama, energijskim auditima, akcionim planovima
lokalnih zajednica i slično.
Za identificirane tipove zgrada potrebno je procijeniti potrebe za energijom za grijanje, hlađenje, i
potrošnu toplu vodu. Na taj način je moguće identificirati područja gdje se investiranje najbrže vraća
tj. gdje se postižu najbolji efekti.
Pored sektora zgradarstva, analiza potreba za energijom treba da obuhvati i potrošnju energije u
lokalnom transportu (naročito u javnom prevozu) i javnoj rasvjeti. Rezultat treba da bude slikovit
prikaz energijskog bilansa lokalne zajednice po vrstama energenata i sektorima u kojima se energija
tih energenata troši.
2.2. Analiza potencijala unaprijeđenja energijske efikasnosti i obnovljivih izvora energije
Energijska efikasnost znači trošiti manje energije za istu količinu proizvoda ili usluge. Energijska
efikasnost nudi mnoge koristi, zavisno od tipa intervencije. Zbog velike potrošnje energije za grijanje,
odnosno hlađenje, energijska obnova objekata u budućnosti trebala bi postati jedna od najznačajnijih
aktivnosti u građevinarstvu. Korištenjem savremenih tehnologija toplotnih izolacija i standarda,
moguće je smanjenje potrošnje energije grijanja i hlađenja. Sektor zgradarstva obzirom na starost
objekata općenito u BiH, predstavlja veliki problem sa aspekta potrošnje energije.
Kotlovnice, njihov položaj i način loženja čvrstih goriva u stambenim objektima veoma često su
nekvalitetni pa se ostvaruje nepotpuno sagorijevanje. Pored povećanog udjela sumpora u uglju to još
više pogoršava zagađenost vazduha u zimskom periodu. U buduća rješenja uvođenja daljinskih
grijanja u lokalnim zajednicama moraju biti inkorporirane EU norme i standardi prije svega u
segmentu zaštite okoliša i energijske efikasnosti. Ono što se treba imati u vidu jeste da su prve
aktivnosti koje treba definisati tzv. soft mjere, odnosno mjere organizacione prirode i trebaju biti
vezane za mobilisanje svih aktera u okviru lokalne zajednice. Također je veoma važno da se u samom
početku analize krene u aktivnosti vezane za definisanje organizacione strukture i dodjeljivanje
odgovornosti svim akterima koji u okviru lokalne zajednice trebaju učestvovati u realizaciji mjera, bilo
da su donosioci odluka ili neko ko učestvuje u njihovoj provedbi. Stoga je potrebno izraditi plan
sanacije objekata po prioritetima i finansijsku analizu ulaganja u mjere energijske efikasnosti.
Lokalne vlasti imaju vodeću ulogu u ublažavanju klimatskih promjena i zaštiti kvaliteta zraka.
Primarno područje djelovanja predstavljaju programi i akcije smanjenja potrošnje energije
(unaprijeđenja energijske efikasnosti) u javnim zgradama u vlasništvu lokalnih vlasti koje
9
predstavljaju značajne potrošače energije, npr. za zagrijavanje i osvjetljavanje. Također, značajne
mjere za redukciju korištenja energije mogu se postići u drugim sektorima, kao što su javni prevoz i
javna rasvjeta. Pored toga, oblast unaprijeđenja energijske efikasnosti treba:
obuhvatiti područja u kojima lokalne vlasti dugoročno mogu uticati na potrošnju energije
(kao što je prostorno planiranje),
ohrabriti tržište proizvodima energijske efikasnosti i usluga (javno zagovaranje) te
podsticati promjene u ponašanju krajnjih potrošača (rad sa građanima i drugim interesnim
skupinama).
Prostorno planiranje i organizacija sistema prevoza su nadležnost većine lokalnih i regionalnih vlasti,
u kojima strateško planiranje i uspostava energetskih standarda koji će se poštivati pri izgradnji novih
zgrada mogu značajno reducirati potrošnju energije.
Za analizu potencijala unaprijeđenja energijske efikasnosti potrebno je prethodno provesti analizu
potreba za energijom (prethodni korak), koja će predstavljati bazu za identifikaciju prioritetnih
sektora za implementaciju mjera energijske efikasnosti.
Analiza potencijala za unaprijeđenje energijske efikasnosti treba da uključi najmanje sljedeće
aktivnosti:
identifikacija ključnih sektora za unaprijeđenje energijske efikasnosti (zgradarstvo, javna
rasvjeta, transport itd.) na osnovu potreba za energijom (potrošnje energije) za trenutno
stanje,
prijedlog mjera za unaprijeđenje energijske efikasnosti (izrada Akcionog plana za
unaprijeđenje energijske efikasnosti),
kvantifikacija efekata koji bi nastali implementacijom mjera energijske efikasnosti (kao što je
smanjenje toplotnih potreba objekta, smanjenje potrošnje električne energije za rasvjetu,
smanjenje emisija zagađujućih materija u zrak, smanjenje emisija stakleničkih gasova,
smanjenje troškova za grijanje i rasvjetu i sl.),
analiza potencijalnih izvora finansiranja i modela finansiranja mjera energijske efikasnosti,
implementacija akcionog plana za unaprijeđenje energijske efikasnosti.
Uobičajno, neki od najvažniji sektora s aspekta unaprijeđenja energijske efikasnosti su zgradarstvo
(javne i stambene zgrade) i javna rasvjeta, obzirom da su to sektori koji predstavljaju najveće
potrošače energije u lokalnim zajednicama u BiH.
Jedan od važnih koraka ka niskoemisionom razvoju je i identifikacija vrsta raspoloživih obnovljivih
izvora energije u nekoj lokalnoj zajednici (biomasa, solarna energija, vjeroenergija, hidroenergija,
geotermalna energija itd.) i analiza njihovog lokalnog potencijala. Analizu potencijala obnovljivih
izvora energije lokalne zajednice mogu provoditi uz angažman vanjskih konsultanata u saradnji sa
stručnim kadrovima zaposlenim u općinskim/gradskim službama.
Analiza potencijala obnovljivih izvora energije treba da odgovori na sljedeća pitanja:
1. Koliki je prirodni i tehnički potencijal pojedinih vrsta obnovljivih izvora energije koji su
dostupni na lokalnom nivou u energijskim jedinicama (npr. MWh/god),
2. Koji od analiziranih obnovljivih izvora energije se može direktno primjeniti za pokrivanje
lokalnih potreba za energijom (npr. solarna energija, biomasa i geotermalna se mogu
10
direktno koristiti za lokalne potrebe dok se korištenje energije vjetra i hidro potencijala veže
za državni bilans),
3. Analizu potrebnih investicija i barijera za korištenje identifikovanih potencijala uz preporuke
za otklanjanje tih barijera i
4. Analizu modela iskorištavanja tih potencijala (npr. energetske zadruge, javno-privatno
partnerstvo, ESCO itd.).
Za procjenu potencijala pojedinih obnovljivih izvora energije potrebni su ulazni podaci kao što su:
obim godišnje sječe drveta na području lokalne zajednice (po tipovima drveta),
godišnja prodaja šumskih drvnih sortimenata po vrstama,
godišnja količina prerade drveta u lokalnim drvo-prerađivačkim kompanijama,
raspoloživost geotermalne energije (svi izvori vode sa temperaturom koja u toku godine ne
pada ispod 12 °C mogu se uzeti u obzir) preko protoka i temperature,
blizina potreba za toplotnom i rashladnom energijom od izvora geotermalne energije,
potencijal solarne energije za datu lokaciju kao količinu solarne radijacije na optimalno
orijentiranu plohu,
izračun površina koje su pogodne za instalaciju solarnih kolektora.
Glavni cilj analize potencijala obnovljivih izvora energije i energijske efikasnosti je identifikacija
prioritetnih mjera sa aspekta ulaganja u poboljšanje, a samim time i smanjivanje troškova i
smanjivanja emisija zagađujućih materija u atmosferu. Poboljšanje efikasnosti potrošnje energije
jedan je od najvažnijih stubova moderne energijske politike, te je ključan i ekonomski najefektivniji
mehanizam za postizanje ciljeva održivog razvoja lokalnog i energijskog sektora. Osim toga,
poboljšanjem efikasnosti potrošnje energije smanjuju se troškovi, čime se doprinosi konkurentnosti
nacionalne ekonomije.
Analizom potreba za energijom i potencijala za korištenje obnovljivih izvora energije i poboljšanja
energijske efikasnosti će se:
smanjiti porast troškova domaćinstava pri porastu cijena energije,
smanjiti zagađenost zraka i usporiti klimatske promjene,
poboljšati zapošljavanje kvalifikovane i nekvalifikovane radne snage,
smanjiti opterećenje na općinski budžet,
povećati prihod od dodatne vrijednosti,
povećati ekonomska konkurentnost itd.
2.3. Identifikacija mjera i određivanje forme analize mjera za postizanje niskoemisionog
razvoja na lokalnom nivou
Nakon analize potreba za energijom, analize potencijala za unaprijeđenje energijske efikasnosti i
analize potencijala obnovljivih izvora energije u nekoj lokalnoj zajednici može se pristupiti
identifikaciji prioritetnih mjera za postizanje niskoemisionog razvoja u toj lokalnoj zajednici, obzirom
da se raspolaže informacijom o „prostoru“ gdje se nalazi najveći potencijal za unaprijeđenje. Prvi
korak u identifikaciji mjera niskoemisionog razvoja je identifikacija sektora u kojima se vrši
implementacija mjera. Generalno, najvažniji sektori u kojima leži potencijal za implementaciju mjera
za postizanje niskoemisionog razvoja su sljedeći:
komunalna energetika,
11
zgradarstvo,
transport,
promocija i edukacija i
strateško planiranje.
Svaka lokalna zajednica u okviru pojedinih sektora ima različite potrebe za unaprijeđenjem, pa samim
tim i različite mjere za postizanje niskoemisionog razvoja u tim sektorima. Neke od uobičajnih mjera
za lokalne zajednice u BiH po pomenutim sektorima su navedene u nastavku.
I. Komunalna energetika
1. uspostavljanje sistema daljinskih grijanja na obnovljive izvore energije,
2. prelazak postojećih lokalnih sistema daljinskih grijanja na biomasu,
3. uspostavljanje mehanizma za podsticanje građana na proizvodnju električne i toplotne
energije iz obnovljivih izvora energije za vlastite potrebe (fotonaponski paneli, solarni
kolektori, toplotne pumpe, kotlovi na biomasu itd.),
4. uspostavljanje sistema centralne proizvodnje potrošne tople vode iz obnovljivih izvora
energije na nivou lokalnih zajednica (npr. solarni kolektori kao podrška sistemu baziranom na
biomasi),
5. Zamjena postojeće neefikasne javne rasvjete sa efikasnijom (npr. LED rasvjeta).
II. Zgradarstvo
1. uspostavljanje mehanizma za podsticanje energijske efikasnosti u stambenim zgradama na
nivou lokalnih zajednica,
2. energijska efikasnost u javnim zgradama (sanacija ovojnice objekata kroz zamjenu postojeće
stolarije i bravarije koja ima loše karakteristike i ugradnju toplotne izolacije, zamjena
postojećeg neefikasnog sistema grijanja sa sistemom na obnovljive izvore energije kao što je
biomasa.)
III. Transport
1. izgradnja zaobilaznica i ubrzanje saobraćaja kroz urbane centre,
2. uvođenje javnog saobraćaja na CNG (komprimirani prirodni gas),
3. izgradnja infrastrukture za električna vozila,
4. izgradnja infrastrukture za biciklizam.
IV. Promocija i edukacija
1. Izrada i provođenje programa promocije niskoemisionog razvoja u lokalnoj zajednici
2. Izrada i provođenje programa edukacije stanovništva o niskoemisionom razvoju u lokalnoj
zajednici
V. Strateško planiranje
1. Izrada strategije niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou
2. Izrada akcionog plana niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou
3. Donošenje propisa o uređenju komunalne energetike na nivou općina
Nakon identifikacije prioritetnih mjera za postizanje niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou, jako
bitan korak je i određivanje forme analize identifikovanih mjera. Ova analiza treba da pruži dovoljno
podataka o mjeri, kao što je na primjer cilj mjere, indikatori uspješnosti, budžet mjere, izvori
finansiranja i sl. Kako bi se lokalnim zajednicama olakšao pristup analizi mjera napravljen je prijedlog
obrasca za analizu mjera koji se dat kao Prilog I ovoj Mapi puta.
12
Efikasno korištenje energije i OIE
Uravnoteženje proizvodnje i potrošnje
energije
Zaštita okoline i suzbijanje klimatskih
promjena
Institucionalno uređenje
Zapošljavanje
Lokalni razvoj
Privredni rast
S ciljem demonstracije analize mjera iz pojedinih sektora kroz pomenuti obrazac, Prilog II ove mape
puta daje primjere detaljno izanaliziranih mjera iz sektora komunalne energetike, zgradarstva i
transporta kao najvažnijih sektora u kojima leži potencijal za unaprijeđenje.
2.4. Izrada Akcionog plana niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou
Akcioni plan niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou počinje definisanjem vizije lokalne zajednice
u tom smislu. U okviru vizije treba jasno izraziti ključne ciljeve sa vremenskim rokovima koji se žele
postići. U viziji se ciljevi obično ne kvantificiraju do kraja, već se opisno daju. Primjer jednog cilja na
nivou vizije je da za 15 godina lokalna zajednica sve svoje potrebe pokriva iz obnovljivih izvora
energije. Viziju treba jasno istaknuti na adekvatnim mjestima u lokalnoj zajednici i promovisati u
okviru promocije akcionog plana. Nakon definisanja vizije vrlo je bitno što bolje kvantificirati benefite
za lokalnu zajednicu koji će se postići ostvarivanjem vizije. Dobro je navesti i šta će lokalna zajednica
izgubiti ukoliko nastavi sa uobičajenim modelom razvoja. To je ključni dio za pridobijanje stanovništva
da podrži akcioni plan. Prvi nivo ciljeva treba da bude fokurisan na lokalni razvoj kroz zapošljavanje i
lokalni razvoj (slika 2.).
Slika 2. Vizija i ciljevi niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou
Odluka o pokretanju izrade akcionog plana mora da sadrži zaduženja, prava i odgovornosti. Drugim
riječima, potrebno je odrediti ko je odgovoran za izradu i provođenje akcionog plana. To može biti
neka od postojećih službi lokalne samouprave kao što je služba za prostorno planiranje ili da se
oformi posebno odjeljenje. Za rad na izradi i implementaciji potrebna je služba od 2 do 3 zaposlena.
Lokalne uprave koje imaju razvojne agencije, mogu imenovati razvojnu agenciju za ovaj posao.
Za samu izradu akcionog plana nisu neophodna značajna sredstva. Međutim, za implementaciju tih
mjera potrebno je pripremiti plan finansiranja. Lokalne zajednice obično nemaju mogućnost
dodatnog zaduživanja. Zbog toga, za finansijski intenzivne mjere, potrebno je razvijati modele
finansiranja kao što su javno-privatno partnerstvo, energetske zadruge, ESCO, ugovaranje
13
garantovanih ušteda i sl. Pored toga, neophodno je u lokalnom budžetu predvidjeti stavku za podršku
akcionom planu. To je neophodna podloga za traženje sredstava iz drugih fondova kao što su:
domaći fondovi za zaštitu okoliša,
fondovi EU koji su namijenjeni za adaptaciju i ublažavanje klimatskih promjena
fondovi međunarodnih razvojnih i finansijskih institucija (EBRD, EIB, GGF itd.)
Period implementacije zavisi od ambicioznosti ciljeva akcionog plana. Što su ciljevi ambiciozniji period
implementacije treba da bude duži. Ukoliko su predviđeni infrastrukturni radovi, kao npr. izgradnja
daljinskog grijanja, u tom slučaju period implementacije treba da je što duži. Minimalni period koji se
sugeriše je 10 godina, a najduže 20 godina. Suviše dug period implementacije može biti izgovor za
odgađanje nekih mjera. U svakom slučaju, potrebno je definisati prolazna vremena (npr. svakih 5
godina) kada bi se analiziralo da li se ide ka ostvarenju zadatih razvojnih ciljeva.
2.5. Usvajanje neophodnih odluka za implementaciju Akcionog plana niskoemisionog
razvoja na lokalnom nivou
Izrada akcionog plana niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou počinje donošenjem odluke. Odluka
treba da sadrži sljedeće elemente:
definisanje cilja izrade akcionog plana,
imenovanje odjeljenja ili neke druge organizacione jedinice koje će biti odgovorno za izradu i
provođenje akcionog plana (preporuka je da se odlukom imenuje radna grupa koja se sastoji
od zaposlenih u lokalnoj samoupravi te stručnjaka u raznim oblastima koji se tiču
niskoemisionog razvoja), kao i definisanje uloga mjesnih zajednica,
izvore finansiranja (iz lokalnog budžeta treba da se izdvoje inicijalna sredstva),
period implementacije.
Tokom izrade akcionog plana za implementaciju pojedinih mjera identifikovat će se barijere koje
sprečavaju njihovu implementaciju. Kako bi se riješile identifikovane barijere, a koje su u nadležnosti
lokalne samouprave, potrebno je donijeti odgovarajuće odluke. Odluke koje će stimulisati bržu
implementaciju akcionog plana mogu biti:
odluka o uređenju komunalne energetike kojom će se definisati uslovi grijanja zgrada u
urbanoj zoni (može se reći da sve zgrade koje su u obuhvatu daljinskog grijanja moraju
koristiti niskozagađujući izvor za grijanje, npr. kotao na pelet ili toplotna pumpa, ili se moraju
priključiti na daljinsko grijanje),
odluka o načinu prikupljanja i zbrinjavanja pepela,
odluka o načinu održavanja dimnjaka,
odluka o uslovima skladištenja energenata na javnim površinama,
odluka o uslovima koji se moraju zadovoljiti u vezi pripreme ogrjevnog drveta (kao što je
stvaranje buke, generisanje prašine, čišćenje sitnih komada i prašine sa zelenih površina i
trotoara),
odluka o podsticanju energijske efikasnosti krajnjih potrošača sa kriterijima za dodjelu
podsticaja,
odluka o uređenju saobraćaja s ciljem povećanja udjela nekarbonskog saobraćaja i smanjenja
zagušenja. Posebno se odnosi na javni prevoz.
Pored navedenih aspekata neophodno je odgovarajućim odlukama definisati i način promocije
akcionog plana kroz lokalne medije, organizovanje energetskih dana, oglašavanje na plakatima
14
(stacionarnim i pokretnim – u vozilima javnog prevoza) i displejima. Za potrebe promocije na nivou
radne grupe treba osmisliti i usvojiti znak i parolu akcionog plana kako bi promocija bila uspješna.
Kako bi se zainteresovani građani mogli informisati i prijaviti za korištenje podsticaja, potrebno je
odrediti jedan ured za te svrhe uz internet stranicu koja treba da sadrži uputstva za potencijalne
korisnike i aktivnosti na izradi i implementaciji akcionog plana.
Prilikom izrade i provođenja akcionog plana jednak tretman treba da imaju urbana i ruralna područja
na datoj lokalnoj zajednici. Na primjer, ako se u urbanom dijelu podstiče daljinsko grijanje, u
ruralnom području se može podsticati nabavka efikasnih kotlova, izolacioni materijal i sl.
2.6. Izrada programa promocije i edukacije o niskoemisionom razvoju na lokalnom nivou
Kako bi niskoemisioni razvoj zaživio u nekoj lokalnoj zajednici potrebno je posebnu pažnju pažnju
posvetiti i promociji tog koncepta. Potrebno je izvršiti i podizanje svijesti građana o potrebi
niskoemisionog razvoja te ih kroz različite aktivnosti uključiti u tranziciju ka niskoemisionom razvoju.
Svaka lokalna zajednica koja ima viziju da svoj razvoj usmjeri ka niskoemisionom treba napraviti i
program promocije i edukacije o niskoemisionom razvoju.
Neke od aktivnosti za promociju niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou i edukaciju
zainteresiranih strana (ciljnih grupa) mogu biti:
uvođenje edukativne emisije o niskoemisonom razvoju na lokalnoj tv stanici (sedmične ili
mjesečne emisije),
izdavanje časopisa „Niskoemisioni razvoj na lokalnom nivou “ (mjesečno izdanje),
organizacija događaja „Dani niskoemisionog razvoja“ (jednom godišnje),
organizacija seminara o obnovljivim izvorima energije (rješenja, barijere, izvori finansiranja),
organizacija seminara o energijskoj efikasnosti (rješenja, barijere, izvori finansiranja),
distribucija letaka o aspektima niskoemisionog razvoja,
instalacija info kutaka o niskoemisionom razvoju na javnim površinama u općini itd.
Zainteresirane strane (ciljne grupe) za uključivanje u program promocije i edukacije trebaju biti:
svi građani,
stručni kadrovi iz općinske/gradske uprave angažovani na izradi i implementaciji Akcionog
plana niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou,
korisnici javnih objekata,
korisnici stambenih objekata,
učenici osnovnih i srednjih škola itd.
15
3. Mapa puta niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou
16
Prilog I: Prijedlog obrasca za analizu mjera za postizanje
niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou
17
Naziv mjere
Sektor kojem mjera pripada
Postojeće stanje
Vizija mjere
Cilj mjere
Opis mjere/aktivnosti
Zainteresirane strane dobitnici Gubitnici
Usklađenost sa strateškim dokumentima
Vrijeme potrebno za implementaciju mjere
Budžet za implementaciju mjere
Izvori (su)finansiranja
Mehanizmi za provođenje mjere
Rizici
Način promocije mjere
Da li mjera zahtjeva izgradnju nove infrastrukture?
Nivo pripremljenosti na implementaciju mjere
Indikatori uspješnosti mjere
Način verifikacije
18
Prilog II: Primjeri analize mjera za postizanje niskoemisionog razvoja
na lokalnom nivou
19
Naziv mjere Energijska efikasnost u javnim objektima
Sektor kojem mjera pripada
Zgradarstvo
Postojeće stanje Nizak nivo energijske efikasnosti javnih objekata uzrokuje visoku potrošnju energije za grijanje i visoke troškove. Korištenje fosilnih goriva u neefikasnim sistemima dovodi do lošeg kvaliteta zraka.
Vizija mjere smanjenje potrošnje finalne energije za grijanje
poboljšanje kvaliteta zraka
Cilj mjere unaprijeđenje energijske efikasnosti svih javnih objekata na nivou općine
smanjenje potrošnje energije za grijanje za 30 %
Opis mjere/aktivnosti
1. izrada Akcionog plana energijske efikasnosti 2. provođenje detaljnih energijskih audita na objektima 3. implementacija mjera energijske efikasnosti
(sanacija ovojnice, zamjena sistema grijanja i sl.) 4. uspostava sistema monitoringa i verifikacije ušteda u saniranim objektima
Zainteresirane strane
Dobitnici Gubitnici
građevinski sektor
korisnici javnih objekata
država (budžeti na raznim nivoima)
projektanti svih struka
prodajni lanac energenata
elektrodistribucija
lokalna daljinska grijanja
Usklađenost sa strateškim dokumentima
Strategija zaštite okoliša
Državni akcioni plan za energijsku efikasnost – NEEAP
Kantonalni plan zaštite okoliša – KEAP
Akcioni plan održivog razvoja – SEAP
Vrijeme potrebno za implementaciju mjere
5 godina
Budžet za implementaciju mjere
Ukupno: 4.210.000 KM 1. izrada Akcionog plana energijske efikasnosti: 15.000 KM 2. provođenje detaljnih energijskih audita na objektima: 180.000 KM 3. implementacija mjera energijske efikasnosti : 4.000.000 KM 4. uspostavljanje sistema monitoringa i verifikacije ušteda u saniranim zgradama:
15.000 KM
Izvori (su)finansiranja
budžet kantona
budžet općine
Fond za zaštitu okoliša/životne sredine
fondovi Europske Unije
Mehanizmi za provođenje mjere
Zakon o zaštiti okoliša
Zakon o energijskoj efikasnosti
Zakon o prostornom uređenju i građenju
Kantonalni Plan zaštite okoliša
Pravilnik o tehničkim zahtjevima za toplotnu zaštitu objekata i racionalnu upotrebu energije
Pravilnik o energetskom certificiranju objekata
Rizici Nemogućnost obezbjeđenja sredstava za implementaciju mjere
Način promocije mjere
Organizacija edukacija o energijskoj efikasnosti za predstavnike općine i korisnike javnih objekata
medijska kampanja
instalacija info grafike o energijskoj efikasnosti na javnim površinama u općini
organizacija događaja „Dani energijske efikasnosti“ na području općine
Da li mjera zahtjeva izgradnju nove
Ne
20
infrastrukture? Ako da, opisati!
Nivo pripremljenosti na implementaciju mjere
provedeni detaljni energijski auditii za neke javne objekte na nivou općine
spremnost općine na saradnju i zalaganje za obezbjeđenje potrebnih finansijskih sredstava za implementaciju mjere
Indikatori uspješnosti mjere
broj saniranih objekata godišnje
broj saniranih objekata na kraju perioda implementacije (udio u ukupnom broju javnih objekata na području općine)
uštede u potrošnji energije za grijanje (MWh/god i %)
uštede u troškovima za grijanje (KM/god i %)
smanjenje emisije ugljendioksida (t/god i %)
Način verifikacije Uspostava i vođenje baze podataka o potrošnji energije u javnim objektima
Naziv mjere Uspostavljanje mehanizma za podsticanje energijske efikasnosti u stambenim zgradama
Sektor kojem mjera pripada
Zgradarstvo
Postojeće stanje Nivo energijske efikasnosti u stambenim zgradama (individualne i zgrade kolektivnog stanovanja) je na niskom nivou. Prema općinskom bilansu, stambene zgrade troške oko 50% finalne energije. Pored visokih troškova takvo stanje uzrokuje niz problema kao što je loš kvalitet zraka, velike količine pepela, iscrpljivanje šumskih resursa itd. Jedan dio stanovništva se zbog neefikasnih zgrada nalazi u energetskom siromaštvu, pa su primorani da koriste najjeftinija goriva kao npr. ugalj, otpadno drvo i sl. u kotlovima i pećima koji nisu namjenjeni za takva goriva. Jedan dio zgrada koristi električnu energiju za grijanje što uzrokuje preopterećenja na mreži i česte prekide u snabdjevanju. Prema analizama postojećeg stanja, oko 30% individualnih stambenih objekata nema fasadu (fasade bez maltera), a samo 10% tih zgrada ima termoizolaciju na fasadi. Na većini stambenih zgrada prozori su u lošem stanju. Posljednjih nekoliko godina primjetan je trend njihove zamjene, ali postojećim tempom potrebno je najmanje 20 godina da sve stambene zgrade dobiju nove, energijski efikasne prozore.
Vizija mjere Bolji kvalitet zraka i izgled naselja na području općine uz bolji komfor stanovanja
Cilj mjere Smanjiti potrošnju energije za grijanje u zgradarstvu za 20% za 10 godina u odnosu na postojeće stanje
Opis mjere/aktivnosti Općina će na transparentan način subvencionirati mjere energijske efikasnosti u stambenim zgrada tako što će:
- Finansirati izradu energijskih pregleda zgrada, - Sufinansirati 30% od ukupnih troškova provođenja mjera iz energijskog audita
za konkretnu zgradu, - Za socijalno ugrožena domaćinstva u zgradama kolektivnog stanovanja, općina
će u cjelosti finansirati dio koji treba da finansiraju ta domaćinstva, - Vršiti sistemsku kampanju podsticanja energijske efikasnosti u zgradarstvu
putem lokalnih medija, organizovanjem energijskih dana i sl. - Putem komunalnog preduzeća za planiranje izgradnje, vršit će nadzor nad
provođenjem mjera (na osnovu pozitivnog izvještaja o nadzoru vršit će se isplata subvencije).
Općina će objaviti javni poziv za prijave za korištenje subvencija. Aplikacije će se rangirati prema kriterijima: postojeće stanje zgrade, korišteno gorivo i broj kvadrata po članu domaćinstva. Mjere koje će se podsticati su:
- Termoizolacija fasade i/ili krova, - Zamjena prozora i vrata, - Nabavka efikasnih kotlova i peći uz prelazak na goriva koja manje zagađuju
21
(tamo gdje je to moguće), - Regulacija sistema grijanja (termostatski ventili, zamjena radijatora,
cirkulacionih pumpi i sl.) i - Instalacija solarnih kolektora na krovove zgrada namjenjih za pripremu
sanitarne vode i podršku grijanju.
Zainteresirane strane Dobitnici Gubitnici
Vlasnici zgrada
Stanovništvo (i oni koji ne budu koristili subvencije osjetit će bolji kvalitet zraka)
Lokalne građevinske firme
Lokalne firme koje se bave instaliranjem i servisiranjem centralnih grijanja
Prodavači građevinskog materijala
Prodavači niskozagađujućih goriva, kotlova i peći i solarnih sistema
Prodavači goriva koja imaju velike emisije zagađujućih materija u zrak
Usklađenost sa strateškim dokumentima
Strategija zaštite okoliša
Državni akcioni plan za energijsku efikasnost – NEEAP
Kantonalni plan zaštite okoliša – KEAP
Akcioni plan održivog razvoja – SEAP
Vrijeme potrebno za implementaciju mjere
10 godina
Budžet za implementaciju mjere
1.100.000 KM godišnje
Izvori (su)finansiranja općinski budžet
namjenska sredstva koja općina dobije od fonda za zaštitu okoliša
socijalni fond
Mehanizmi za provođenje mjere
Zakon o zaštiti okoliša
Zakon o energijskoj efikasnosti
Zakon o prostornom uređenju i građenju
Kantonalni Plan zaštite okoliša
Pravilnik o tehničkim zahtjevima za toplotnu zaštitu objekata i racionalnu upotrebu energije
Pravilnik o energetskom certificiranju objekata
Odluka Općinskog vijeća o pokretanju mehanizma za subvencioniranje energijske efikasnosti u stambenim zgradama
Rizici Postoji rizik da se sva sredstva neće trošiti za mjere energijske efikasnosti. Kao mjera za ublažavanje ovog rizika predviđen je nadzor nad radovima. Namjenski formirano općinsko tijelo će nadzirati čitav sistem odobravanja subvencija i vršiti rangiranje aplikacija. Drugi rizik je nedovoljan kapacitet građevinskih firmi da implementiraju mjere zbog nedostatka građevinskih radnika.
Način promocije mjere lokalni mediji
organizacija događaja “Dani energijske efikasnosti”
Da li mjera zahtjeva izgradnju nove infrastrukture? Ako da, opisati!
Ne
Nivo pripremljenosti na implementaciju mjere
Nizak nivo pripremljenosti – zbog toga su predviđeni energijski auditi.
Indikatori uspješnosti mjere
Postotak smanjenja potrošnje energije za grijanje u stambenim zgradama
Povećanje udjela obnovljivih izvora energije u stambenim zgradama i ukupnom energijskom bilansu općine
Poboljšanje kvaliteta zraka
22
Način verifikacije Namjenski oformljeno općinsko tijelo koje čine tri člana iz postojeće općinske administracije i dva spoljna saradnika, uspostavit će i održavati sistem prikljupljanja podataka o implementiranim mjerama i računati prethodno navedene indikatore. To će tijelo podnositi polugodišnje izvještaje općinskom vijeću.
Naziv mjere Uvođenje sistema daljinskog grijanja na biomasu
Sektor kojem mjera pripada
Komunalna energetika
Postojeće stanje Potrebe za grijanjem u općini se najvećim dijelom ili u potpunosti (u najvećem dijelu općina u BiH) pokrivanju iz individualnih ložišta na ugalj i ogrijevno drvo, koji imaju relativno nizak stepen efikasnosti, što uzrokuje visoku potrošnju energije za grijanje, loš kvalitet zraka, zauzimanje zelenih površina u urbanim dijelovima općine itd. Toplotni komfor u većini stambenih objekata nije zadovoljen jer se koriste sobne peći koje zagrijavaju samo dio prostorija u objektima stanovanja. Nepostojanje sistema daljinskog grijanja dovodi do intenzivnijeg korištenja električne energije za grijanje, naročito u javnim objektima, bilo da se radi o primarnim sistemima za grijanje na električnu energiju bilo da se vrši dogrijavanje putem klima uređaja, grijalica i sl.
Vizija mjere uspostavljanje sistema daljinskog grijanja na biomasu
smanjenje potrošnje finalne energije za grijanje
poboljšanje kvaliteta zraka
Cilj mjere priključenje urbanog dijela općine na sistem daljinskog grijanja na biomasu
Opis mjere/aktivnosti 1. izrada energijskog bilansa općine za postojeće stanje 2. procjena toplotnih potreba za grijanjem općine 3. izrada studije izvodljivosti sistema daljinskog grijanja 4. izgradnja sistema daljinskog grijanja (postrojenje+mreža daljinskog
grijanja+unutrašnja instalacija grijanja)
Zainteresirane strane Dobitnici Gubitnici
građani,
konsultanti,
projektanti,
šumska uprava,
proizvođači i distributeri drvne sječke
distributeri ogrijevnog
drveta, uglja, prirodnog
gasa i lož ulja
elektrodistribucija
Usklađenost sa strateškim dokumentima
Strategija zaštite okoliša
Kantonalni plan zaštite okoliša – KEAP
Akcioni plan održivog razvoja – SEAP
Vrijeme potrebno za implementaciju mjere
5 godina
Budžet za implementaciju mjere
Ukupno: 10.080.000 KM 1. izrada energijskog bilansa općine za postojeće stanje: 20.000 KM 2. procjena toplotnih potreba za grijanjem općine: 20.000 KM 3. izrada studije izvodljivosti sistema daljinskog grijanja: 40.000 KM 4. izgradnja sistema daljinskog grijanja (postrojenje+mreža daljinskog
grijanja+unutrašnja instalacija): 10.000.000 KM
Izvori (su)finansiranja budžet općine
budžet kantona
raspoloživi domaći fondovi
fondovi EU
privatni sektor
Mogući model finansiranja: javno-privatno partnerstvo Općina treba da investira u izgradnju mreže daljinskog grijanja obzirom da se radi o infrastrukturnim radovima.
23
Privatni investitor treba da izgradi toplanu i da upravlja sistemom daljinskog grijanja.
Mehanizmi za provođenje mjere
Odluka općinskog vijeća o uvođenju sistema daljinskog grijanja
Zakon o zaštiti okoliša
Zakon o prostornom uređenju i građenju
Rizici nedovoljna zainteresiranost korisnika za priključenje na mrežu daljinskog grijanja zbog potencijalno viših troškova grijanja na daljinsko grijanje u odnosu na individualno ili slabe kupovne moći građana općine
nemogućnost obezbjeđenja dugoročnog ugovaranja nabavke biomase/nemogućnost nabavke dovoljnih količina biomase
Način promocije mjere medijska kampanja,
konferencije,
seminari,
leci,
plakati,
ankete.
Da li mjera zahtjeva izgradnju nove infrastrukture? Ako da, opisati!
Da.
izgradnja toplane
izgradnja mreže sistema daljinskog grijanja
Nivo pripremljenosti na implementaciju mjere
Nizak nivo pripremljenosti
nepostojanje energijskog bilansa općine
nedostatak podataka o toplotnim potrebama za grijanje općine
Indikatori uspješnosti mjere
korisna površina zgrada priključena na daljinsko grijanje (udio u ukupnoj površini na nivou općine)
broj korisnika daljinskog grijanja
povećanje udjela obnovljivih izvora energije u ukupnom energijskom bilansu općine
smanjenje potrošnje fosilnih goriva i ogrijevnog drveta u odnosu na postojeće stanje
poboljšanje kvaliteta zraka
smanjenje emisija CO2
Način verifikacije preduzeće koje upravlja sistemom daljinskog grijanja će godišnje općini dostavljati izvještaj o priključenoj grijanog površini i broju korisnika usluga sistema daljinskog grijanja.
Općina će izraditi energijski bilans za postojeće stanje i napraviti anketu o potrošnji goriva za grijanje na nivou općine nakon izgradnje sistema daljinskog grijanja, što će omogućiti komparaciju sa novonastalim stanjem uvođenjem daljinskog grijanja, odnosno izračun povećanja udjela obnovljivih izvora energije u ukupnom energijskom bilansu općine, smanjenje potrošnje fosilnih goriva i ogrijevnog drveta i smanjenje emisija CO2
Općina će pratiti pokazatelje kvaliteta zraka nakon uvođenja sistema daljinskog grijanja i izvršiti poređenje sa pokazateljima kvaliteta zraka iz perioda prije izgradnje sistema daljinskog grijanja.
svi indikatori će se pratiti prve dvije sezone grijanja nakon uvođenja sistema daljinskog grijanja i napravit će se dva godišnja izvještaja o uspješnosti provođenja mjere koji će biti javno dostupni.
24
Naziv mjere Zamjena postojeće neefikasne javne rasvjete sa LED rasvjetom
Sektor kojem mjera pripada Komunalna energetika
Postojeće stanje Postojeća javna rasvjeta koja se uglavnom sastoji iz živinih i/ili natrijumovih sijalica uzrokuje visoku potrošnju električne energije i visoke troškove za električnu energiju. Relativno kratak vijek trajanja ovih tipova sijalica (u odnosu na LED rasvjetu) uzrokuje i veće troškove za zamjenu istih. Visoka potrošnja električne energije uzrokuje i srazmjerno visoke emisije CO2 i zagađujućih materija, koje nastaju proizvodnjom iste.
Vizija mjere smanjenje potrošnje električne energije za javnu rasvjetu
poboljšanje nivoa osvjetljenja na javnim mjestima u općini
Cilj mjere zamjena 1.000 živinih i natrijumovih sijalica u javnoj rasvjeti sa LED sijalicama
smanjenje potrošnje električne energije najmanje za 40 %
smanjenje emisija CO2 ekvivalentno smanjenju potrošnje električne energije
Opis mjere/aktivnosti 1. izrada studije izvodljivosti zamjene postojeće neefikasne javne rasvjete sa LED rasvjetom
2. zamjena 1.000 živinih i/ili natrijumovih sijalica sa LED sijalicama
Zainteresirane strane Dobitnici Gubitnici
lokalna zajednica (budžet)
svi građani
konsultanti za izradu studije izvodljivosti
distributeri LED rasvjete
izvođači radova
elektrodistribucija
distrubuteri živinih i natrijumovih sijalica
Usklađenost sa strateškim dokumentima
Strategija zaštite okoliša
Kantonalni plan zaštite okoliša – KEAP
Akcioni plan održivog razvoja – SEAP
Strategija razvoja općine
Vrijeme potrebno za implementaciju mjere
1 godina
Budžet za implementaciju mjere
Ukupno: 510.000 KM 1. izrada studije izvodljivosti zamjene postojeće neefikasne javne rasvjete sa LED
rasvjetom: 10.000 KM 2. zamjena 1.000 živinih i/ili natrijumovih sijalica sa LED sijalicama: 500.000 KM
Izvori (su)finansiranja budžet općine
budžet kantona
raspoloživi domaći fondovi
fondovi EU
Mehanizmi za provođenje mjere
Odluka Općinskog vijeća o implementaciji mjere i izdvajanju novčanih sredstava za implementaciju mjere
Rizici Nemogućnost obezbjeđenja dovoljnih novčanih sredstava za implementaciju mjere
Način promocije mjere prezentacija rezultata studije izvodljivosti i javna rasprava sa građanima radi utvrđivanja javnog mnijenja o implementaciji mjere
Da li mjera zahtjeva izgradnju nove infrastrukture?
Ne
Nivo pripremljenosti na implementaciju mjere
Nizak nivo
nije izrađena studija izvodljivosti
mjera nije uobičajna stavka u budžetu općine
Indikatori uspješnosti mjere broj zamijenjenih sijalica javne rasvjete
smanjenje potrošnje električne energije (kWh i %)
smanjenje emisija CO2 (t/god i %)
Način verifikacije Općina će izraditi izvještaj o implementaciji mjere koji će sadržati informacije o broju zamijenjenih sijalica u javnoj rasvjeti i informacije o potrošnji električne energije za
25
javnu rasvjetu prije i poslije implementacije mjere (o uštedama u električnoj energiji), te informaciju o pripadajućem smanjenju emisije CO2.
Naziv mjere Promocija i uvođenje biciklizma
Sektor kojem mjera pripada Saobraćaj
Postojeće stanje Nedostatak bicklističe infrastrukture doprinosi vrlo oskudnom korištenju bicikala kao održivog i zdravog vida transporta. Nedostatak aktivnosti na promociji biciklizma uzrokuje nisku svijest građana o potrebi, važnosti i prednostima biciklizma.
Vizija mjere izgradnja mreže biciklističkih staza i ostale potrebne infrastruktutre
smanjenje korištenja motornih vozila u urbanom dijelu općine
Cilj mjere izgradnja biciklističkih staza kroz urbani dio općine
izgradnja parkinga za bicikle u urbanom dijelu općine
smanjenje potrošnje tečnih fosilnih goriva
smanjenje gužve u saobraćaju
Opis mjere/aktivnosti 1. studija uvođenja biciklizma u općini
2. promocija biciklizma kao jeftinog transporta i zdravog životnog stila
3. izgradnja i označavanje biciklističkih staza
4. izgradnja parkinga za bicikle
5. uvođenje bike sharing modela
Zainteresirane strane Dobitnici Gubitnici
građani
kompanije koje upravljaju bike sharing sistemom
sportske organizacije
prodajni lanac biciklističke opreme
servisi bicikala
distributeri tečnih
goriva
Usklađenost sa strateškim dokumentima
Strategija zaštite okoliša
Kantonalni plan zaštite okoliša – KEAP
Akcioni plan održivog razvoja – SEAP
Vrijeme potrebno za implementaciju mjere
2 godine
Budžet za implementaciju mjere
Ukupno: 520.000 KM 1. studija uvođenja biciklizma u općini: 10.000 KM
2. promocija biciklizma kao jeftinog transporta i zdravog životnog stila: 10.000 KM
3. izgradnja i označavanje biciklističkih staza: 400.000 KM
4. izgradnja parkinga za bicikle: 100.000 KM
Izvori (su)finansiranja raspoloživi domaći fondovi
fondovi EU
budžet općine
Mehanizmi za provođenje mjere
Odluka općinskog vijeća o investiranju u mjeru
Zakon o prostornom uređenju i građenju
Rizici Nemogućnost obezbjeđenja dovoljnih sredstava za implementaciju mjere
Način promocije mjere medijska kampanja
seminari o prednostima biciklizma
leci o prednostima biciklizma
izdavanje mjesečnog biltena o važnosti biciklizma u toku perioda implementacije mjere
postavljanje plakata koji promovišu biciklizam na javnim površinama u općini
26
Da li mjera zahtjeva izgradnju nove infrastrukture? Ako da, opisati!
Da
izgradnja parkinga za bicikle
izgradnja i označavanje biciklističkih staza
Nivo pripremljenosti na implementaciju mjere
Nedovoljna pripremljenost
niska svijest građana o važnosti i prednostima biciklizma
izgradnja biciklističke infrastrukture nije uobičajna stavka u budžetu općine i kantona
Indikatori uspješnosti mjere broj članova u bike sharing sistemu
broj korištenja bicikala (broj iznajmljivanja)
procenat pokrivenosti općine biciklističkom infrastrukturom
udio biciklističkih kilometarskih putnika u ukupnim kilometarskim putnicima
Način verifikacije Općina pravi izvještaj na kraju perioda implementacije mjere o pokrivenosti općine biciklističkom infrastrukturom. Kompanija koja upravlja bike sharing sistemom godišnje općini dostavlja izvještaj o broju članova i broju iznajmljivanja bicikala, a općina pravi godišnji izvještaj o tome koji je javno dostupan.
27