komentari 21 VeČernJi LiSt subota, 13. lipnja 2015. Telefon za čitatelje: 01 5540 000 IZDAVAČ: Večernji list d.o.o. Oreškovićeva 6H/1 10010 Zagreb www.vecernji.hr FOTOGRAFIJE: Pixsell www.pixsell.hr Večernji list je član Hrvatskog vijeća za medije [email protected] i www.hvzm.hr NEWS AGENCIJA: NEWSROOM (NR) www.newsroom.hr Telefon za pretplatu: 01 5540 999 REDAKCIJA Tel: + 385 1 6300 605 Fax: + 385 1 6300 676 [email protected] GlavnI urednIk Dražen Klarić zamjenIk GlavnoG urednIka Stjepan Blažević PomoćnIca GlavnoG urednIka Mirjana Žižić urednIČkI koleGIj Zdravko Milinović (Priče) Dario Markas (Vijesti, web) Dean Besedić (Desk) Žarko Ivković (Posebni proizvodi) Antonio Mandir (Svijet) urednIšTvo Robert Bubalo (Nedjelja) Igor Flak (Sport) Goran Gerovac (Kultura) Javorka Lemo (Zagreb) Sandra Mikulčić (Auto) Marin Penavić (Crna kronika) Bojana Radović (Panorama) Martina Strukić (Dom&Vrt) Tonkica Zlački (Diva) Ivica Bralić (Noćni urednik) urednIk FoToGraFIje Boris Ščitar MARKETING Norman Mueller Tel: + 385 1 6300 756 Fax: + 385 1 6300 686 [email protected] PRODAJA MEDIJSKIH RJEŠENJA Petra Ivičević-Bakulić Tel: + 385 1 6300 713 Fax: + 385 1 6300 685 [email protected] MALI OGLASI Tel: + 385 1 6500 920 OSMRTNICE Tel: + 385 1 6500 920 [email protected] www.sjecanje.hr PRETPLATA Norman Mueller Tel: + 385 1 5540 999 Fax: + 385 1 6300 777 [email protected] DISTRIBUCIJA Ognjen Zlački Tel: +385 1 6300 647 PROIZVODNJA Ognjen Basarić Tel: +385 1 63 00 581 STYRIA INTERNATIONAL Boris Trupčević Mario Vrgoč direktori za Hrvatsku UPRAVA Mario Vrgoč Andrea Borošić PROKURISTI Ivana Šuto Ivana Krajinović TISKARA ZAGREB d.o.o. Radnička cesta 210, Zagreb www.tiskarazagreb.hr S lušam i čitam ovih dana kako cijeli niz pametnih i nadare- nih ljudi upozora- va da u Hrvatskoj nema suradnje. Nema potrebe, želje ili znanja da se dobre inicijative podrže, prošire i povežu. Nema ni ideje kako to napraviti. Izgleda kao da nitko ne zna kako poveziva- ti i multiplicirati učinak ak- tivnosti. Što napraviti, kako se pomaknuti? Vrijeme je da uvedemo jedan, izgleda za nas potpuno novi pojam – maksimizaciju učinka. Iako bi možda bilo zgodno razglabati o dobrim sta- rim mušketirima i slavnoj “svi za jednoga, jedan za sve”, nekako mi se čini da je zanimljivije to staviti u kontekst Johna Nasha, ne- davno preminulog slavnog matematičara i nobelovca koji je možda imao jednu genijalnu misao u životu, ali dovoljno dobru da bi nam mogao pomoći u pokreta- nju nacije u pravom (ba- rem pravom ekonomskom i društvenom) smjeru. Nash je, pojednostavljeno, svoju ostavštinu čovječanstvu skovao u samo jednoj re- čenici: “napravi najbolje za sebe ali i najbolje za druge”. Maksimizacija učinka je pojam koji kod nas nikada nije postojao. Odnosno, možda je postojao u smislu povećanja osnovnog re- zultata (stariji će se sjetiti aktivnosti tipa “prebaciva- nje norme” ili “udarničkog dana”), ali nikada integra- tivno, postižući efekte koji daleko prelaze uobičajene vertikalne mogućnosti bilo kojeg projekta ili pothvata. Uzmimo bilo koji primjer iz poznate okoline, drveni stol primjerice, meni najdraži predmet u zadnje vrijeme na kojem testiram svoj po- gled na moguće učinke. Dakle, što sve može drveni radni stol? Moju generaciju koja je odrasla na informa- tičkim projektima fascinira da još uvijek ne razumijemo da ljudi na stolovima – rade. Danas, kad rade, treba im utičnica u blizini jer koriste potpuno drugačije “pisaće i čitaće” uređaje nego prije 50 godina, pa bi možda bilo uputno razmisliti o utični- korisnika. Razmišljamo i o tome kako ćemo izdati 55 različitih verzija igre dok ne pogodimo onu pravu za široko tržište. Eksperimen- tiramo s povezivanjem teh- nologije i vrlo tradicionalno zatvorenih industrija kao što je drvna (kao što rekoh, može li stol puniti mobitel? Može, tržišno to upravo do- kazuje IKEA), ili prehram- bena (može li bar kod biti i sigurnosni mehanizam za ispravan proizvod? Može, tržišno dokazano u raznim rješenjima). Budućnost organizacija bit će u povezivanju. Ne u nekom prastarom obliku kao što je zajednica ovog ili onoga koja traži poticaje, oslobađanje ili privilegije u tržišnom nastupu nego u povezivanju ideja, moguć- nosti i, u to sam gotovo si- guran, tehnologije. Upravo smo krenuli u novu digital- nu transformaciju – sve in- dustrije traže svoju sljedeću priliku koja će maksimalno iskoristiti tehnologiju. Za vašu informaciju, tehnolo- gija će vam vrlo malo pomo- ći. Ali sve ono što napravite oko nje – to je već druga priča. Dobar primjer je i pametni stup rasvjete o ko- jem se priča i piše ovih da- na. Možda je to mogućnost da se maksimizira pristup i da se stup iskoristi kao platforma – u koji razni pro- izvođači mjernih uređaja, svjetlosnih elemenata, ko- munikacijskih panela... mo- gu ugraditi svoje proizvo- de jer to žele krajnji kupci – možda pametni gradovi? Povezivanje će zahtijevati sasvim novi pristup, sasvim novu suradnju i naravno… potpuno nove ljude. Ili lju- de na koje smo jednostavno zaboravili. Hvala gospodinu Nashu na ideji koja bi trebala postati ideja vodilja transformaci- je našeg stanja – u kojem je svaki eksperiment dobrodo- šao i svaka promjena izrazi- to bitna. I dodatno, svaka maksimizacija je ujedno i interakcija, a interakcija je osnova otvorenih inova- cija. Inovacije su, naravno, sasvim nova tema, ali slijed je jasan i ne treba poseban zaključak. Maksimizacija znači da više ne razmišljamo o tome kako prodati svoje mukotrpno kreirano rješenje u Hrvatskoj nego u cijelom svijetu Drveni stol postat će komunikacijski panel ThinksTock Maksimizacija: riječ koju hrvatski rječnik ne poznaje Gost komentator vraća na dovoljno dobar put konkurentnosti s dru- gim zemljama. Možda neće biti tako radikalan kao u primjeru stola, ali možda će biti dovoljno dobar da Spin Valis nazove u:Plug i popri- čaju malo o tome što bi se sve moglo napraviti. Zašto pišem o ovome u ko- lumni koja bi trebala biti uglavnom orijentirana pre- ma informatičkim tema- ma? Upravo zato jer su maksimi- zaciju informatičke tvrtke davnih dana shvatile i pri- hvatile – vrijeme je da nauče i drugi. Maksimizacija zna- či da više ne razmišljamo o tome kako prodati svoje mukotrpno kreirano rje- šenje negdje u Hrvatskoj. Razmišljamo kako ćemo ga prodati cijelom svijetu i kako ga prilagoditi bilo kojem prostoru, jeziku ili vjeri. Razmišljamo o tome kako rješenje za državnu upravu može ujedno biti i rješenje za korporativne organizacije, ili kako pa- metno koristeći prednosti dijeljenih resursa možemo imati niske cijene uspo- stave rješenja za bilo kojeg cama u stolu. Možda o više njih. Možda možemo puniti mobitele kad ih odložimo na stol, jer bežično punje- nje i nije nepostojeća stvar. Možda možemo stol kori- stiti kao komunikacijski panel – zašto ne bi stakleni stol ujedno bio i osjetljiv na dodir ili povezan s drugim uređajima u pametnom do- mu? Možemo li u ugodnom društvu piti vino i odmah saznati nešto o njemu ta- ko što ćemo odložiti bocu na stol? Možda stol može biti povezan s drugim ure- đajima, pa tako ispisati sve poruke koje smo dobili dok nas nije bilo kod kuće. I po- sebno bitno za razumjeti – je li to na kraju stol? Digitalna transformacija bi rekla – ni- je, to je danas komunikacij- ski uređaj koji služi za odla- ganje i uporabu stvari. Moja su razmišljanja, naravno, u ovom slučaju vrlo ograniče- na – niti sam ekspert, niti se mogu osloboditi predrasu- da koje već imam. Kažu da djeca mogu pronaći stotine načina na koje možete isko- ristiti spajalicu. Odrasli mo- gu zamisliti samo nekoliko primjena, uglavnom one ko- je su vidjeli u svom životu. Razmišljanje im je već ogra- ničeno, uglavljeno u kalup koji kaže – možeš spojiti sa- mo nekoliko papira. Maksimiziranje učinka u našem podneblju gotovo je jedini način da se spori opo- ravak (ako ga tako možemo nazvati) pretvori u jurnjavu prema pozitivnom rezul- tatu koji našu ekonomiju • [email protected] • Večernji list, Oreškovićeva 6H/I, 10000 Zagreb Pisma, reagiranja, polemike ...Dok se na relaciji Bruxelles – Atena i dalje odvija gotovo teatralna predstava kako bi se izbjegao zadani default (Grčkoj ne žele dati zadnju tranšu zajma pomoći ako ne poveća poreze i bez rezanja mirovina) a grčki društveni računi balansiraju na rubu kolapsa, ostalo je u realnosti samo nekoliko rješenja. Jedno, možda idealno rješenje, bilo bi da Grčka uz potporu Europske unije izađe iz eurozone. Povratak u nacionalnu valutu uz recimo dvogodišnji moratorij na dug, uz plaćanje vrlo niskih kamata, uz grčki plan za rast zapošljavanja i jačanje proizvodnje ponajprije u turizmu, kulturi, poljoprivredi sigurno bi doveli do oporavka, pa bi se profit u eurima mogao čuvati za “nakon moratorija”. U jednom racionalnom svijetu koji je očuvao elemente solidarnosti pa i održivosti to bi možda bilo najpraktičnije rješenje. Ali neki jastrebi kao da žele poniženje Grčke, tako da se valjda nitko drugi ne bi usudio pretpostavljati solucije ‘izlaza iz eura’. Upornost u traženju nastavka razornih reformi rezanja i štednji, koji su Grčku bacili na koljena a uzdigli Syrizu, dokazuju da jastrebovi unutar takozvane ‘trojke’ ustupke ne daju nikome, da svatko mora platiti i da je Europa raj za vjerovnike. Ono što moguće ide u prilog nekom eventualnom razumnom i obostranu prihvatljivom rješenju, je činjenica da veliki dio svojih dugova Grčka više ne duguje financijskim institucijama odnosno bankama. Zajmovima iz fonda kojeg su stvorile države eurozone Grčka je u biti isplatila dugove prema financijskim institucijama, a ostala je dužna ponajviše poreznim obveznicima eurozone, jer se taj fond punio sredstvima iz proračuna zemalja eurozone. Stoga je sada izrazito značajna zapravo europska politička uloga, koja ima širok manevarski prostor. Zašto su se novcima poreznih obveznika spašavali suludi privatni ‘financijski majstori’, ulagači koji su utopili puste milijarde u grčku rupu bez dna, a nisu se nikada ni pokušali spasiti posrnule firme iz realnog sektora s milijunima zaposlenih, odnosno po čemu je to privatni financijski sektor vredniji od isto takvog realnoga? To je analitičko pitanje čiji će odgovori jednom odrediti gotovo sigurnu povijesnu iracionalnost u samim temeljima Europske unije, jedno moguće pogodovanje interesnim skupinama pa čak i korupciju. U nekom drugom zamišljenom scenariju Grčka, u nedostatku europske političke solidarnosti, može izaći iz eura bez pomoći EU, ali uz pomoć Rusije ili Kine. Grčka u nekoj novoj geopolitičkoj igri može od tih velikih država dobiti kredit po povlaštenoj stopi i udaljiti se od njemačkih, francuskih i talijanskih vjerovnika, u ovom slučaju ne izlazeći samo iz eura već i iz EU. Grčka može odabrati i svojevrstan suvereni put, ali uz početne traume defaulta i teškoće oporavka nacionalnog monetarnog suvereniteta. Grci mogu pregovarati s vjerovnicima kao npr. Ekvador, ponuditi 30 centi za euro u razumnom roku a punu isplatu duga u nekoliko desetljeća, ili ih odbaciti kao Island uz alternativne financijske aranžmane. Uz jaku devalvacije valute, oporavak zaposlenosti u unutrašnjim javnim službama, ograničavanje uvoza svega vezano za turizam pa stoga i uz veće zarade od turizma, Grci mogu postepeno oporaviti svoju ekonomiju. Premda prema pisanju Financial Timesa grčka vlada zapravo ima plan kako povratiti dug ispod 60% BDP-a unutar 2030., ono gdje po mnogima uopće nema rješenja je da se ovako nastavi dalje. Grčka ne može uspjeti i oporaviti se unutar ovakvoga eura, ona može samo još dublje tonuti, naročito ako se nastave ‘reforme’ u obliku povećanja PDV-a, rezanja plaća i mirovina. Mnogi ekonomisti tvrde kako je razlika u konkurentnosti s ostalim zemljama tolika da nema mjesta za manevar unutar tzv “devalvacije plaća”. To je uopće problem održivosti europske dužničke krize koju je izrodio sustav eura, krize koja se ne samo u Grčkoj pokušava očajnički riješiti padom standarda većine, štednjama i devalvacijama plaća bez granica. Jung-fu Tko bi se nakon grčke tragedije usudio izaći iz eurozone Za Večernji list piše RATKO MUTAVDŽIĆ, jedan od vodećih stručnjaka za informatičku tehnologiju u Hrvatskoj