ALBERT CAMUS:STRANAC
Knjievna vrsta:Moderni roman lika
Mjesto radnje:Alir
Kompozicija djela:Roman se sastoji od 2 dijela: I dio 6
poglavlja II dio 5 poglavlja
Kratki sadraj:Radnja romana dogaa se u Aliru. Glavni junak je
mali namjetnik Mersault, mladi s banalnim ivotom bezbroja malih,
beznaajnih ljudi. Roman, pisan u prvom licu, zapoinje jednostavnom
konstatacijom: Danas je majka umrla. Od te prve jednostavne reenice
u romanu svi dogaaji djeluju tako na glavnog junaka - oni
najglavniji, presudni, kao i svakodnevni. Upravo je ta beznaajna
svakodnevnost i ispunila prvi dio ove ispovjedi. Mir i ravnodunost
kojom Mersault putuje na pokop majke, mir koji u njemu uestvuje,
produuje se do posljednjeg retka knjige. U njegovu ivotu nema
potresa. Imati prijatelja, djevojku, izlaziti s njima, ljubiti - to
je okvir njegova ivota, okvir koji ispunjava iz dana u dan na isti
nain. Jedan dogaaj odjednom unosi promjenu u taj ivot. Za uobiajnog
izleta u okolici grada Alira s prijateljem i djevojkama, dolazi do
sukoba sa koji je za Mersaulta bio presudan. On i njegov prijatelj
Raymond potukli su se sa dvojicom Arapina. Najgore je proao Raymond
kojeg je Arapin ranio noem. Kad su se strasti smirile i inilo se da
je sve zaboravljeno dolazi do preokreta. Mersault pitoljem ubija
tog Arapina.
Drugi dio romana odvija se u zatvoru bez ikakvih dogaaja osim
ispitivanja i suenja, on sadri osjeanja i misli Camusova junaka,
koji ne moe dati nikakvo objanjenje za svoj postupak; isto tako ne
moe pronai nijedan razlog pokajanja, niti eli da se spasi. Smrt na
koju je osuen prima potpuno ravnoduno, uvjeren da je, napokon, sve
svejedno, da nema vrijednosti zbog kojih bi trebalo neto poduzeti.
Uasavanje koje izaziva svojom otvorenom ravnodunou oitoje uasavanje
koje ovjek pokazuje pred otkriem besmislenosti, apsurda svog
postojanja. Mersault ide miran u smrt uvjeren da ona nije ni u emu
gora od ivota, ni besmislenija, uvjeren da je ona apsolutni
kraj.
Analiza likova:MersaultSitni bankovni inovnik koji ni od koga
nita ne trai, i koji priznaje drugima pravo da rade to ele. Otuio
se od majke. Nakon majine sahrane zapoinje vezu s Marijom. Ona hoe
da se oni vjenaju no njemu je svejedno. On je ravnoduan,
nezainteresiran, za sve mu je svejedno.Prepustio se ivotu. Nita ne
poduzima da bi bolje ivio. Ubija Arapa te mu sude za to ubojstvo.
Na suenju je nezainteresiran, kao da se to njega ne tie.
Otuenje alijenacija od majke:
Djelomice je i zbog toga nisam u posljednju godinu dana gotovo
uope posjeivao. Pa i zato to bih tada izgubio cijelu nedjelju a da
ne govorim o naporu koji je bio potreban da odem na autobus,
kupujem kartu i putujem dva sata.
Besmislenost:
Ali svi ljudi znaju da ne vrijedi ivjeti. Uglavnom sam znao da
je gotovo svejedno hou li umrijeti u tridesetoj ili sedamdesetoj
godini ivota, jer e, naravno, u oba sluaja drugi ljudi i druge ene
i dalje ivjeti i to na tisue godina. Zaista, nita nije jasnije od
toga...
Cinizam (nakon majine smrti):
... uostalom, nisam se imao zbog ega ispriati. Zapravo je
trebalo da mi on izrazi suut. Vjerojatno e to uiniti prekosutra,
kada budem u crnini. Zasad kao da mama nije ni umrla. A nakon
pokopa bit e to neto svreno i sve e poprimiti slubeniji izraz.
Raymond SintesOnizak, pleat, ima boksaki nos. Najbolji
Mersaultov prijatelj.Uvijek je besprijekorno obuen. ivio je u stanu
s jednom sobom i kuhinjom bez prozora. Imao je ljubavnicu koju je
pretukao jer ga jevarala. Mersault je pristao svjedoiti da ga je
ona varala i izvrgla ruglu. Potukao se je sa njezinim bratom.
SalamanMersaultov prvi susjed. Imao je starog psa prepeliara
koji je imao neku konu bolest pa mu je poispadala sva dlaka i
tijelo mu je bilo osuto pjegama i krastama. On i pas ivjeli su u
istoj sobi. Salaman je imao crvenkaste kraste na licu i ute rijetke
dlake. Svakog dana starac je psaizvodio u etnju. Uvijek je grdio
psa i tukao ga, ali ga je stvarno volio. On mu je bio sve. Kada ga
je izgubio bio je utuen i sve je pretraio da bi ga
naao.MarijaMersaultova prijateljica. Biva daktilografkinja u
njegovom uredu. Srela je Mersaulta na kupanju i od tada su oni u
vezi. eli se udati za njega, ali njemu je svejedno. Posjeuje ga u
zatvoru i rasplae se na suenju.PerezNosio je seir okrugla tulca i
irkoga oboda, odijelo kojem su hlae padale u naborima na cipele, i
kravatu od crne tkanine, koja bijae premalena za njegovu koulju s
velikim bijelim ovratnikom. Iz njegove sijede i prilino njene kose
virile su udne, klempave i nepravilne ui kojih je boja crvenakao
krv iznenadila svakoga na tom bljedunjavom licu.
Ostali likovi:Celeste (Mersaultova mama)Emanuel (Nadstojnik i
upravitelj doma za starce)Vratar domaMason i njegova enaVlasnica
restorana u kojem se Mersault hrani
I. Faza faza apsurda - U ovoj fazi veoma je blizak
egzistencijalizmu - Djela koja nastaju odiu osjeajem bespomonosti -
ivot prikazuje kao niz apsurda (patnja, nasilje, zloini, smrt) -
ovjek je bespomoan, a pojedinac moe ostvariti svoju filozofiju
jedino ukoliko prihvati svoju ivotnu filozofiju (tzv. filozofiju
apsurda), i prestane doivljavati stvarnost kroz tradiocionalne
vrednote - Djela koja tada nastaju su: - filozofski esej Mit o
Sizifu 1942. g. - roman Stranac 1942. g. - drame Nesporazum i
Caligula 1944. g.
II. Faza faza pobune - Raskid s egzistencijalizmom - Smiso
ovjekova egzistencijalizma pronalazi u njegovoj pobuni protiv
ivotnog apsurda i u ljudskoj solidarnosti - Djela koja tada nastaju
su: - filozofski esej Pobunjeni ovjek 1951. g. - romani Kuga 1947.
g. i Pad 1956. g. -drame Opsadno stanje 1948. g. i pravednici 1950.
g.
Zbog izvanrednog stila i majstorske kompozicije 1957. godine
bivanagraen Nobelovom nagradom za knjievnst.
O djelu:Kratak roman u dva dijela, u kojem se opisuje jednolian
i besmislen ivot mladog slubenika Mersaulta u Aliru od trenutka kad
je saznao za smrtsvoje majke pa do iekivanja vlastite smrti na koju
je osuen zato to jebez pravog razloga ustrijelio nekog Arapina,
koji se prethodno potukao snjegovim prijateljima.Svi ti dogaaji
ispriani su u obliku ispovjedi glavnog junaka,koji u tamnici s
podjednakim mirom i ravnodunou govori oproteklim zbivanjima kao i o
smrti koja mu preostaje.Djelo je pisano izvanrednim stilom, a iskaz
je dan u jasnim, preciznim ikratkim reenicama.
Prema romanu Stranac 1967. godine snimljen je istoimeni
film.Camusov Stranac jest roman s poprilino uskom
usmjerenou,jednostavan je u svijetu punom nedokuivosti i
ravnodunosti,dogaaji koji se niu nemaju opravdanja, nemaju smisla i
svi su apsurdni,kao to je primjer sukob Raymonda i Mersaulta s
dvojicom Arapina. Upravo u tom sukobu Camus eli prikazati unutarnje
napetosti, nelagode,osjeaje kriznih situacija. Camus to prikazuje
Mersaultovimrazmiljanjem u tim trenicima.Stranac se razlikuje od
drugih suvremenih romana i po tematici koja negovori o politici, o
ratu, o gospodarskim i kulturno-psiholokim razlozima,ve govori o
neem posve drugom, govori o privatnim stvarima, zgodamai nezgodama
jednog mladia, Mersaulta.
Analiza glavnih likova:MersaultNakon u jednom dahu proitanog
romana za Mersaulta elim rei samojedno: Stvarno udna biljka!
U dosada proitanim knjigama junaci koji su se htjeli oduprijeti
konzervativnom tradicionalizmu bilu su donekle pasivni, to znai da
su se barem donekle sukobljavali sa drutvom inei odreene stvari, za
razliku od Mersaulta koji ne ini apsolutno nita.Njegova apsolutna
pasivnost ak me je u odreenim dijelovima romana i zbunjivala, jer
ja imam namjeru dok itam roman ili bilo koje drugo djelo razumijeti
postupke i razmiljanja glavnog junaka, a Mersault mi je to dopustio
tek u odreenim sferama; samo u pogledu apsurdnosti ljudskog ivota,
te opeljudskog postojanja.
Smrt Mersaultove majkeUobiajeno je ukoliko nekome netko umre,
posebice ako je rije o majci, da je vidljiv osjeaj tuge i alosti u
oima. Za Mersaulta je vijest o smrti neto je normalno, kao da je u
novinama proitao da se to desilo nekom treem, a ne njemu.Majka mi
je danas umrla. A moda i jue, ne znam. Primio sam telegram iz doma
staraca: 'Majka umrla. Sahrana sutra. S osobitim potovanjem.'
Meutim, to nita ne znai. Moda je to bilo i jue.
Mersault nema izljeva nikakvih emocija, totalna ravnodunost.U
poetku sam mislila da je odsustvo emocija uzrokovano okom nakon
saznanja za dogaaj, ali kako je vrijeme prolazilo on opet nije
iskazivaonikakve osjeaje, a i kasnije, u nastavku dogaanja,
shvatila sam da on niprema emu nema razvijene emocije on je zapravo
kao ameba.Primjer: kad se vraa na posao i komentira protekle
dogaaje:
Mislio sam da je prola jo jedna nedelja, da je majka sahranjena,
da u se opet prihvatiti posla i da se, sve u svemu, nita nije
izmenilo.
On je u stvari jedva ekao da se sve ovo rjei, da moe dalje
nastaviti ivjeti kako je i obiavao u monotoniji vlastite
svakidanjice. Najudnije mi je djelovala ova reenica:
Nije moja krivica.
Tom reenicom se pokuao poslodavcu opravdati za dvodanje odsustvo
sa posla radi sahrane majke pa nitko ga ni za ta nije okrivio da bi
on morao ovako reagirati.
Na samoj sahrani on se ponaa ponovno neuobiajno; pije bijelu
kavu, pui, i kao kruna svemu tome sljedeeg dana odlazi u kino sa
prijateljicom Marijom gledati komediju.ivot i postojanjeKroz cijeli
roman Mersault je ravnoduan po pitanju postojanja, djelovanja, te
ivota openito.
Cijeli ivot on ide linijom manjeg odbora (kao da ga je dananja
mlade savjetovala kako da koraa ivotom), a njegovi pogledi dolaze
do izraaja kad biva optuen za ubojstvo, a za kaznu mu porota
izglasa smrt i onu fiziku, ali ga pritom i moralno osudi na smrt
izvrgnuvi ga javnom ruglu.
On ne ali ni zbog ega, niti zbog majine smrti, niti zbog zloina
koji je poinio, to jednostavno zbunjuje i plai drutvo.
Nema ni trunke kajanja kao da eli dati doznanja da ga osude na
to viu kaznu.
Ljude zapravo zbunjuje to to on niti pred likom Krista ne osjea
nikakav stid niti kajanje. On je nevjernik, ne vjeruje ni u kakav
ivot poslije smrti.
Za Mersaulta je Bog, kao i ljudsko postojanje, jo samo jedan u
nizu apsurda, jer nije od ovog svijeta, nije opipljiv i vidljiv
ljudskim oima. Mersaultova razmiljanja o ivotu i ljudskom
bivstvovanju najvie dolaze na vidjelo kada odbija ispovjednika, i
na kraju ga ipak primi ali s velikim negodovanjem.Za Mersaulta je
postojanje stvar iste sudbine, a sudbina je jedino u to je on jo
vjerovao. Smatra da nije vano da li si dobar ili lo, poten ili
nepoten, hrabar ili kukavica, jer svakoga na kraju stigne ista
apsurdna i surova smrt.
Ali svi ljudi znaju da ne vredi iveti. Oigledno je da, kad doe
smrtni as, nije vano kako se i kada umire.
Smrt je jedina stvar u Mersaultovu ivotu koja nije besmislena i
jedina ona ima smisao da uniti jednolinost ljudskog ivota i
postojanja.
Mersault je stranac ljudima i to je jedini problem zbog kojeg ga
ljudi osuuju. Oni si jednostavno ne mogu predoiti da netko nema
osjeaja ni za to i to ih jednostavno zastrauje. Drutvo ga osuuje na
smrt ponajvie zato to se ne kaje.
Za mene on nije niti negativac, a jo manje tragian lik; po meni
jedini nositelji tragike u ovom romanu su ljudi i njihovi bijedni
ivoti prepuni tuge, alosti, kajanja i straha nad nepoznatim i
novim.
PrirodeMersault je jedino uivao u prirodi, jedino je ona bila u
kojoj se mogao opustiti, odmarati i prepustiti uicima.
Osjeao sam se skoro izgubljen izmeu plavog i vedrog neba i
monotonije ovih boja, ljepljive crne boje naprslog asfalta,
tamnocrvenih odjela i crno lakovanih kola. Sve to, sunce, miris koe
i konjske balege, miris laka i tamjana, umor od besane noi mutio mi
je pogled i misli.
Zapravo kad razmiljam o Mersaultovu poimanju prirode dolazim do
zakljuka da on jedino u prirodi, tonije suncu i nebu, pronalazi
sklad i neku vrstu ideala jer se esto opisujui svoja razmiljanja
zaustavlja promatrajui sunce i plavetnilo neba.
Na nebu je sunce ve uveliko sjalo. Poelo je da pritiskuje
zemlju, vruina je naglo rasla...
Pisac takoer prirodu i prirodne pojave koristi kako bi
uspostavio odreeni ugoaj vruina i uareno sunce.
Simbolika plavog neba: - Kao to sam ve navela ono je jedini
ideal u Mersaultovu ivotu - Jedino nebo ima mo da utjee na njega -
Imam osjeaj da ga je pogled na nebeski svod i krstarenje snovima jo
jedino i dralo na ivotu
Nakon to je osuen na smrt jedino za im ali su slike prirode:
Zaelio sam da jo jednom oslunem ubor vode, da se sklonim od
sunca, napora, plaa ena i da pronaem hlad i mir.
Sklad koji pronalazi u prirodi pokuava prenijeti u vlastiti ivot
i to je razlog zbog kojeg ga ljudi smatraju stranim i
nestvarnim.
SalamanMersaultov prvi susjed. Imao je starog psa prepeliara
koji je imao neku konu bolest pa mu je poispadala sva dlaka i
tijelo mu je bilo osuto pjegama i krastama.
Penjui se mranim stepenicama, sudario sam se sa starim
Salamanom, susjedom iz hodnika. Bio je sa svojim psom. Ve deset
godina viaju ih zajedno. Prepeliar je imao neku konu bolest, mislim
neko zapaljenje, od koga mu je opala sva dlaka i od kojeg je dobio
pjege i smee kraste. ivei tako s njim, obojica sami u jednoj
sobici, stari Salaman bio mu je najzad potpuno slian. I on je imao
crvenkaste kraste na licu i ukaste i proreene dlake. A i sam pas
bio je povijen kao i njegov gospodar, imao isturenu njuku i izduen
vrat. Izgledalo je kao da su iste rase, mada su jedan drugog
mrzili.
Poistovjeujui ovjeka i psa, Camus u ovom citatu kritizira obine
ljude koji kroz ivot idu etveronoke kao kakvi ugavi psi, ekajui
smrtni trenutak koji e ih osloboditi boli i patnje koju im je ivot
dodijelio.
Svakog dana starac je psa izvodio u etnju. Uvijek je grdio i
tukao psa, ali ga je stvarno volio. On mu je bio sve. Kada ga je
izgubio bio je utuen i sve je pretraio da bi ga naao. Ovaj lik je
jednostavno dokaz one stare poslovice: Pas je ovjekov najbolji
prijatelj!
Raymond SintesOnizak ovjek, veoma razvratan i prijatelj
Mersaulta, te njegov susjed.
Upravo u tom trenutku ue moj drugi susjed iz hodnika. U ovom
kraju grada govorilo se da ivi od ena. Kad bi ga neko upitao ta je
po zanimanju, odgovarao bi da je 'magacioner'. Nitko ga nije volio.
Sa mnom esto porazgovara i katkad provede po neki asak kod mene,
jer ga ja sluam. Smatram da je ono to kae zanimljivo. Nemam,
uostalom, nikakvog razloga da s njim ne razgovaram.
Raymond je pak slika radnikog drutva onog doba, on je zapravo
boem u ovom romanu uiva u ivotu i ima veoma neobian odnos prema
enama on smije njih varati, ali one ne smiju ni u kom sluaju njega
varati.
On je bio Mersaultov tzv. prijatelj jer Mersault, kako nije imao
miljenja o svemu to se dogaalo oko njega, tako nije imao niti
miljenje o prijateljstvu. Raymond je odreivao i Mersaultov odnos
prema enama posebice onaj prema Mariji.
MarieMersaultova prijateljica, daktilografkinja u njegovu uredu,
a kasnije i njegova ljubavnica.
U vodi zatekoh Mariju Kardonu, bivu daktilografkinju u mojoj
kancelariji, koju sam u ono vreme prieljkivao.
To je ena prema kojoj nije osjeao nita drugo doli same seksualne
privlanosti koja je vidljiva u njegovim opisima Marije dok ju je
gledao ili je se prisjeao.
Mnogo sam je elio, jer je imala lijepu haljinu sa crvenim i
bijelim prugama i kone sandale. Nazirale su se njene vrste grudi a
od sunca preplanulo lice podsjealo je na cvijet.
Mersault je u Mariji vidio samo seksualni objekt, a to se
najbolje vidi u trenutku kad ona predloi da se vjenaju.
Te veeri Marija doe po mene i upita me da li bih se s njom
oenio. Odgovorih joj da mi je to svejedno i da bismo mogli to
uiniti ako ona to eli.Tada je ona htela da zna da li je volim.
Odgovorih joj, kao to sam to ve jednom uinio, da to nita ne znai,
ali da sam siguran da je ne volim.
On ju ak nije nikada niti barem malo volio, a jo manje toliko da
se vjena s njom.
Kroz ovo se samo jo jednom potvruje Mersaultova ravnodunost,ali
u ovom konkretnom sluaju, ravnodunost prema ljubavi kako kroz ovaj
citat, tako i kroz njegovo razmiljanje o Mariji kad zavri u
zatvoru:
Te veeri sam razmiljao i sam sebi rekao da se moda umorila od
toga da bude ljubavnica na smrt osuenog. Doao sam i na ovu pomisao
da se moda razbolila ili umrla. To bi bilo sasvim prirodno. Od tog
trenutka, uostalom, ostao bih ravnoduan sjeajui se Marije. Mrtva me
vie nije interesovala.
Sporedni likovi:Perezprijatelj Mersaultove majke, veoma je
iznenaen Mersaultovim ponaanjem na pogrebu.
EmanuelNadstojnik i upravitelj doma za starce u Aliru.
CelestTakoer jo jedan od stanara zgrade u kojoj je ivio Mersault
te jo neki manje vani likovi kao Mason i njegova ena, policajci
itd.
Dojam o djelu:Stranac sadri priu o ovjeku koji se naao u
situaciji zloinca i osuenika na smrt, a da nita od toga ne shvaa.
Odnosno, on je izgubljen, ivi u svom svijetu, a za druge ne brine
to me se posebno dojmilo, kao i odgovori na pitanja: to je ivot? to
je svijet? ivot i svijet su apsurdni: apsurd proizlazi iz sukoba
izmeu iracionalnosti i nostalgije za smislom i skladom. Meutim, mi
ipak ivimo, mislimo da postoji neki interes da ivimo. Jedno
privilegirano iskustvo ipak otkriva vrijednost: to je pobuna, a
upravo tu vrijednost Mersault nije elioiskoristiti to je veoma
udno. Ljudi ive u apsurdu, u kugi, dok se Mersault u potpunosti
slagao s tim negativnim smislom ivota.
Djelo mi se svidjelo jer pisac svojim bojama oslikava opu
zajedniku situaciju svih ljudi; osvijetljenje koje on baca na
dogaaje obasjava svakog od nas pojedinano.
Kao i srea ivot je varljiv. Jer tako je malo potrebno da budemo
sretni, a tako esto nam to malo nedostaje.
Zato smatram da je Camus ovim romanom pruio okrutnu, ali
istinitu sliku o ovjekovom poloaju u svijetu.
MILUTIN CIHLAR NEHAJEV:BIJEG
Biljeke o piscu:Milutin Cihlar Nehajev roen je 1880. godine u
Senju, u doseljenikoj ekoj obitelji. Njegov otac kao uitelj, doao
je u Kraljevicu i oenio se Ludmilom Poli iz ugledne kraljevike
obitelji. Gimnaziju je pohaao u Kraljevici i Zagrebu, a studij
kemije zavrio u Beu, gdje je stekao doktorat znanosti. Bio je
gimnazijski profesor u Zadru. U Zagrebu radi kao novinar i
knjievnik. Godine 1926. Izabran je za predsjednika Drutva hrvatskih
knjievnika. Umro je u Zagrebu 7. travnja 1931. godine. On je
svestrani stvaralac: novelist, romanopisac, dramatiar, knjievnik i
kazalini kritiar, prevoditelj, publicist, svestrano obrazovan
intelektualac(poznavatelj likovne i glazbene umjetnosti,
poznavatelj prirodnih znanosti). U trideset godina knjievnog rada
stvorio je pozamaan broj djela (novela, dva romana, drame, kritike
i veliki broj lanaka). Zanimao se i za hrvatsku politiku prolost.
Nehajev pripada elnicima hrvatske moderne, osobito svojim
esejistiko-kritikim tekstovima i romanom Bijeg. To je jedan od
prvih romana u Hrvatskoj knjievnosti u kojemu dolazi do znaajne
defabularizacije, pri emu se pisac posluio modernom tehnikom
pisanja, pokuajem zatvaranja interesnog kruga na bitne probleme
ovjeka. Pri tome sve drugo ostaje u drugom planu, a posebno
nacionalna i socijalna motivacija.
Mjesto radnje:Trst
Vrijeme radnje:Krajem sijenja 1909. godine
Tema:Bijeg od svakodnevnog ivota i odluka o smrti
Problematika koja se obrauje u djelu: Opis prilika i ivota ljudi
koji se oblikuju u neposrednom odnosu prema drutvenim zbivanjima
Retrospekcija dogaaja glavnog lika iz dana kolovanja Opis
unutranjeg ivota glavnog lika koji je bio bujan i raznolik, bez
silnih dogaaja sa mladenakim dobom jakih kriza koje su udarile
biljeg njegovom kasnijem naziranju na svijet Raanje sumnje da je
knjievnost vrlo malo vrijedna prema vrijednosti ivota Opis
Nietzschea sa svojom anarhistikom milju o ubijanju samoga sebe
(nadovjek sam sebe rtvuje, odriui se ovjetva) Opis nastupa
inferiornosti prema ivotu koja se dade izvrsno sloiti u apsolutno
istinite ideje Pribjegavanje alkoholu kao jedinome rjeenju iz
nastale situacije, jer on opija, omamljuje i savladava sve, trza iz
rune sadanjosti Smijena istina o potiskivanim frazama o
materijalnosti duevnih funkcija Sjeanje na posljedica duevne
klonulosti, nemoi ivaca nakon jedne krize Napola rezignirani ovjek
prisjea se svoje ljubavi i zbivanja, koji su se isprepletali sa
dojmovima sadanjeg osamljenog, dosadnog, besmislenog njegovog ivota
i beznadni poloaj u kojem je sada Prevladava moderna pripovjedaka
tehnika (autoanaliza) Psiholoka razmatranja i prieljkivanje kraja
ivota i smrti
Struktura djela:Roman kao pripovjedako sredstvo, kojim se lik
predstavlja u prvome licu i slui se pismom i dnevnikom u
oblikovanju romana. Roman naeg vijeka, psiholoki, realistiki,
socijalni sa mnogo ustaljenog oblika i nove knjievne forme
defabulativni roman.
Sadraj:Mladi daroviti intelektualac uro Andrijaevi je iz mjesta
studiranja putovao kui, pa se tako prisjeao prohujalih godina i
zbivanja. Toliko se naputovao u svom ivotu da je imao neku
odvratnost protiv svakog putovanja. Prisjeao se mirnih dana i akih
obiaja kada se kretao izmeu mjesta stanovanja, sveuilinih zgrada i
kavane. Bilo mu je lijepo studirati u Beu i kada bi zapao u
tromost, ne brinui se ni na to i ne odgovarajui na materina pisma,
sam sebi je govorio da treba svriti studiranje za doktora i vratiti
se u svoj rodni kraj. U Beu se govorilo da je svaki ak doktor za
gazdaricu i kelnere, a kada zbilja dobije doktorat svi ga promaknu
u profesora. Svaki puta kada bi trebao dalje putovati upravo je bio
bolesno nervozan zbog dolaska u neku nesigurnu i stranu
neizmjernost, o beskunitvu i vjenom nespokoju. Prisjetio se kako su
ga posljednji puta ispraali Hrabarovi na put u Be. Dok je ekao da
vlak krene, njega je svaka minuta tako uzrujavala, da je bio prema
svojoj zarunici Veri upravo nepristojno hladan, to mu je ona u
pismu prigovorila. uro je odgovorio i muio se da joj objasni to
svoje nesretno raspoloenje, ali ni sam nije mogao da nae pravih
rijei. Njemu se priinjalo da u svakom odlaenju ima neto uasno i
tajnovito, kao da iza njega ostaje komad ivota koji nikada nee moi
dostii. Hvata ga strah da e u onom drugom svijetu nai neto
nepoznato i novo na to se nee moi priviknuti. To je moda jo iz
djetinjstva, kada je svoga oca slabo viao, koji je na kratko
dolazio kui i uvijek neprestano odlazio, jer je tako zahtijevala
sluba pomorskog kapetana. Nakon dvadeset i pet godina potucanja po
morima kapetan Bartol Andrijaevi je dobio slubu lukog kapetana u
Kraljevici, gdje je dosta nespretno obavljao slubene formalnosti.
im je sin dorastao do puke kole dao mu je ispisivati liste o
svjetionicima i barkama. Kada je otac umro, mati se preselila u
Rijeku gdje je iznajmljivala sobe acima. Dalje je u pismu nanizao
nekoliko isprika koje je Vera rado primila, no gospoa Nina
Hrabarova nije jo dugo vremena mogla da razumije Andrijaevievo
ponaanje. Putujui dalje bio je svjestan da ne radi lijepo to putuje
u Slavoniju k prijatelju, a ne ide u Zagreb, gdje su sigurno
raunali da e kao doktor doi i slubeno zaprositi Veru. Uistinu je da
e oni pomisliti da on bjei od njih, a osobito stara e imati pravo.
Bojao se da jo nije spreman za taj trenutak, jer bi ga stara
zapitala za zaruke. On je mislio dalje nastaviti nauke i prijaviti
profesorski ispit, da nije umro taj nevoljeni stric Toma i ostavio
zaduenu kuu, a svi su mislili da e iza njega ostati imetak.
Andrijeevi je sve svoje misli izraavao rijeima, tako je i sada
misli gotovo glasno zavrio razgovor sa samim sobom. U dnu due je
znao da to nije rjeenje, da sa Verom samo odgaa stvar i da o tome
ovisi njena srea. Prisjetio se da je u treoj godini sveuilita
upoznao Veru i zaljubio se. Ona ljubav priznaje majci, dobiva
dozvolu dopisivanja, inae pred ljudima sve mora ostati tajno.
Predoio si je kao rjeenje da mu Hrabarovi vrate obavezu i udaju
Veru za nekoga drugoga. Uzalud je tu zadnju misao pokuavao
otjerati. Ako bi se uzeli morao bi imati zaposlenje i nekakvu plau
i da li bi im ona bila dovoljna za ivot, jer profesorske plae su
male.
Sve je to lijepo rekao svojoj buduoj punici, no ona je i dalje
bila jako nepovjerljiva. Bilo bi najbolje sve prepustiti vremenu,
kada bi se ticalo samo njega. Prisjetio se kako su profesori u
gimnaziji potvrdili da takvog talenta kakav je on nije bilo za
njihovog vremena u koli. Jo jae se rairilo to uvjerenje kada su u
omladinskim listovima poeli izlaziti neki urini knjievni pokuaji i
pokazivao se kao sigurna budua veliina. U Vijencu je izaao njegov
prvi vei rad i svi su se udili formalnoj savrenosti koju je imao
taj poetnik. Opinila ga je elja za slavom i prvi knjievniki uspjesi
dali su njegovom miljenju novi pravac. Praznike nakon sjajno
poloene mature proveo je u Kraljevici u kui strica Tome, koji je
preko ljeta iznajmljivao sobe kupalinim gostima. Tamo je upoznao
gospoicu Zoru Marakovu i njenog brata Marka. Mladii ubrzo postadoe
vjerni drugovi na izletima i zabavama. Njihovim izletima se
pridruila gospoica Zora i poslije par susreta uro je osjetio da
njena blizina na njega djeluje neobino. Njegov pojam o eni kretao
se izmeu dva kontrasta. Jedno je bila umilna djevojica, vrijedna
ljubavi, a drugo kao majka, portvovna i brina. Nije bila ba lijepa,
ali je sasvim suvereno istupala u drutvu i svojim otvorenim nainom
openja zaarala svoju okolinu. Odijevala se sa mnogo ukusa i uvijek
bila spremna na svaki pothvat ako je s tim bilo spojeno neto novo i
osobito. uro je iz poetka osjeao neku antipatiju prema njoj i nije
mu se svialo to ona tako mukaraki govori i radi. Instinktivno je
osjeao da mu se ona ne uklapa niti u jedan njegov razred koji si je
on stvorio u svojoj fantaziji. Zorina iskrenost razbila je brzo
nepouzdanje i plahost i sve su se vie druili. uro je Zori itao
pjesme i druga knjievna djela i nakon raspredanja sve se svrilo u
ljubavi. Kao san bijae ta ljubav. uro je pratio Zoru do usamljenih
morskih rtova, gdje su mogli nesmetano usisavati sav ar naglo roene
ljubavi.
Nakon par dana su otili Zora i njen brat i uro je osjetio grinju
savjesti na tu ljubav i propatio je do trenutka kada je trebao
krenuti u Be da se upie na sveuilite. Osjeao se slabo da razmilja o
tome kako je postupio prema njoj i pokuao se izjadati u pjesmi u
kojoj je htio opisati svoju slabost i tako je prvi puta osjetio da
nema vjere u pisanu rije. Prvi puta rodila se u njemu sumnja da je
knjievnost vrlo malo vrijedna prema vrijednosti ivota. Napisao joj
je pismo proklinjui je i u isti mah strano i samilosno alei. U
velegradu se Andrijaevi preobrazio u drugog ovjeka i nakon prve
navale boli radi jadnog zavretka ove druge ljubavi doe pokajanje.
ekao je danima nee li od Zore doi nekakav odgovor i tako se njihov
roman nije nikako mogao zavriti. Osjeao se vezanim za tu djevojku i
nije znao kako da popravi to je skrivio pismom, poslanim u omaglici
prvog razoaranja. Mislio je da se njena ljubav pretvorila u prezir,
da ga ona dri kukavicom, slabiem, koji je uzmakao kada je doao as
ozbiljnih obaveza.
Izmuivi ivce, izgubio je interes za nauku i stane traiti naine
da sam sebe ponizi jo gore, mislei da vie nije vrijedan ivota.
Osjeao se i sam star, propao, nesposoban za bilo kakvu odluku,
ranjen u dui i tijelu, kretao se u najgorim akim drutvima i doao na
glas pokvarenog ovjeka. Nije se javljao kui bojei se da su i do
njih doprli glasovi o njegovom ivotu. Runa su bila ta vremena i
dole su materijalne brige, neplaeni rauni, dugovi. Uloga oajnika
postala mu je drugom naravi i stane se opijati iz noi u no, da svoj
nemir utopi u alkoholu. Izbjegavao je susret sa poznatim ljudima,
da ne bi oni vidjeli kako je duboko i zauvijek propao.Ipak je otiao
kui i majka i stric Toma su oekivali da e im objasniti u to je
protratio dvije godine boravka u Beu. Napisao je pismo drugu Toi iz
gimnazije da ga ovaj pod bilo kojim izgovorom pozove u goste. Otiao
je kod prijatelja Toe i nakon nekog vremena se okanio svojih loih
navika. Postepeno se oslobodio jadi i povjerio se prijatelju to ga
je muilo. On mu je rekao da je proivio normalno razoaranje u prvoj
ljubavi i da je loe to je zapustio svoj knjievniki rad. uro je
posluao savjet i treu godinu studija upisao u Zagrebu. Poeo je
objavljivati u novinama kritike i novele. Upisao se u glazbenu kolu
na nagovor gazdarice kod koje je stanovao, udovice majora R. Bio je
uveden u kuu vieg inovnika Hrabara, bolje reeno u kuu njegove ene.
Kod prvih susreta nije mogao da prodre u Verinu duu. Novi osjeaj ga
je odveo dalje od oajanja zbog prijeloma sa Zorom, koji mu je
postao daleka uspomena. Vera je bila lijepa pristala djevojka i
njen izgled je pristajao uz sliku djevianstva i netaknutosti koju
bijae zamislio. Sve snanije je primjeivao da mu se Verina dua
pribliava. Nevidljiva veza izmeu njih dvoje sve se vie stezala i
urino uspavano srce stalo se buditi, kucati sve jae i hrliti njoj u
susret. Ipak je uro uvjeravao sebe da je odvie star i grean za tu
novu, veliku ljubav i da se ne moe izbrisati prolost koja ga ini
bezvrijednim pred Verinim zahtjevima. Povukao se u sobu i par dana
si je ponavljao isu frazu: to se ti pokvareni, izmodeni ovjee
usuuje kao zloinac ulaziti u njen svijet! Tko ti daje pravo da
djevici muti spokojnost due? Napisao je i objavio pjesmu u ijim
stihovima je ispriao cijelu svoju ispovijest i plaio se pri pomisli
da e Vera razumjeti njegovu pjesmu. Otiao je u svoj stan da je vie
ne vidi i napisao joj pismo, kako je ovo sve ludost i zloin to
radi. Opisao je svoju ljubav prema njoj i svoj strah radi te
ljubavi, te da je njegov ivot sagraena na ogromnom razoaranju.
Stiglo je pismo na brzinu napisano: Ako vjerujete u me da mogu biti
tjeiteljica Vaih boli, ja sam spremna. Tako je uro otputovao
prijatelju Toi i u prilikama odmora pisao dnevnik dogaanja. Sluajno
je u novinama proitao o imenovanjima i premjetajima da je Zora
Marak, uiteljica vie puke kole premjetena na viu djevojaku kolu u
V. Tako je saznao gdje je zavrila Zora kao uiteljica, odgajajui
djecu, s vremenom stara djevojka sa praznim domom. Teko je
pomislio, kako je proivjela te godine. Da li ga je zaboravila i
smirila se. Da li je zadrala uspomenu na nau ljubav, a to sigurno
jest jer se nije udala i mora da ju to mui.Runo je misliti na to,
ali se nita vie ne da popraviti. Sjetio se kako je bio oajan nakon
dogaaja sa Zorom i bio mu je jasan Nietzsche sa svojom anarhistikom
milju o ubijanju samoga sebe (nadovjek sam sebe rtvuje, odriui se
ovjetva), a kod Shopenhauera ga je smetao njegov smisao za
umjetnost, jer je gledao sve crno i nemilo. Too mu je rekao kako ga
otac eli nagovoriti da se oeni za Diklievu ker, jer bi se onda dva
susjedna imanja sloila u jednu cjelinu. No on se zaljubio u njegovu
Anku, koja nije ocu u raunici. Too je uitelj sa stalnom plaom i ivi
u obiteljskom ivotu sa Ankom. Kako malo treba da se ostvari ta
srea, ako se ima hrabrosti.
Dolo je pismo kojim uru pozivaju Hrabarovi da doe. No gospoa
Hrabar zna da uro treba poloiti profesorski ispit, a za prijavu
nema novaca. Tako e protei godine, a Vera e biti u dvadeset osmoj i
nema vie ekanja za njenu udaju. Smislili su da razvrgnu zaruke i da
ju udaju za nekoga drugoga. Premda gospoa mama nije znala da je uro
upravo Veri za volju napustio pravni fakultet, u koji je bio upisan
ve etiri semestra i poao na filozofiju samo da bre zavri. No
razmiljali su ako i zavri studije treba se zaposliti. No imala je
Vera i drugih prosaca, koji su svi bili besprijekorno odjeveni, u
drutvu duhoviti, muzikalni. Svi su mukarci ivjeli u atmosferi
odmjerene etiketnosti, govorili o kazalitu, literaturi. Andrijaevi
nije bio ovjek iz toga svijeta, nije mnogo govorio i ozbiljnije od
ostalih je shvaao svoje rijei. Kod Vere rije ljubav joj nije
dolazila na um. Svoje osjeaje tumaila je kao simpatiju, a kako je
bila puna reminiscencija iz literarne povijesti o prijateljstvu
duhovitih ena i genijalnih mueva, njeno poznanstvo s urom, umnikom
i knjievnikom, dobivalo je za nju posebnu aureolu. urine pjesme,
jasne i bolne ispovijesti ljubavi, doimale su se kod nje kao prava
oluja. Nina je zadovoljno gledala kako njena kerka pomalo dobiva
navike gospoice koja vie nije mlada. Mati je htjela svoju ker
vidjeti kao sretnu mladu gospou, udatu za mua koji joj moe dati bar
ono na to je kod kue nauena, no sve je vie vidjela kako se udaljava
od te budunosti. Gospoa Nina je odluila da ne popusti i svoju ker
oslobodi od upliva Andrijaevia. Majka se sjetila kako se obeala aku
iz kole, klonila drutva, a on nema nikakvih obaveza. Nije zavrio
studij, pripovijedao je o imetku od kojega nema nita. Moe rei da ga
nije briga i onda e draga kerka ostati neopskrbljena i biti velika
alost roditeljima pod stare dane. Andrijaevi je stigao u kuu
Hrabarovih gdje mu je gospoa govorila da je njena ker za udaju a on
nema osiguranu egzistenciju i dok ne zavri ne smije se dopisivati s
Verom. Bilo mu je jako neugodno i postalo jasno da je u njihovoj
kui suvian, te da ga tjeraju zbog njegove nesigurne budunosti.
Pomislio je da to prije negdje pobjegne i preda se alkoholu kao
jedinome rjeenju iz nastale situacije, jer on opija, omamljuje i
savladava sve. Njemu ne odolijeva nita, nisu potrebne fantazije ni
osjeaji, pretvara te u drugog ovjeka, trgne iz rune sadanjosti. Sa
uitkom alkohola raste i ironija.
Sav rad proteklih godina mu je bio besmislen, otopio je i piljio
u dim od cigarete, gledajui sebe kao uboga prosjaka koji je bio lud
i nadao se milosti od dobrih ljudi. Spopao ga bijes na samoga sebe,
srdba, oaj, lakovjernost, sulude snove. Stigao mu je odgovor na
molbenicu, da je namjeten za suplanta u Senj. Nije javiti Veri,
nego da ona vijest proita iz novina. , te se uputi u svoje novo
boravite. U koli je mnogo ljepe nego je oekivao, ima mnogo dosadnih
i suvinih stvari koje su spojene sa pedagokim dunostima (filozof sa
ibom!). Bio je previe fino odjeven prema ostalim kolegama i u malom
gradu ljudi slabo paze na toaletu. Prvih dana je rjeavao statistike
i popise, a kasnije je imao vremena da se bavi u laboratoriju.
Ljudi oko njega nisu zli niti odvratni, ali su uasno prazni i
jednaki. Svi gledaju jedan na drugoga, imaju jednake navike i
sjetio se kada je i on ivio tako mrtvo, bez osjeaja i monotono. Ali
ono je bila posljedica duevne klonulosti, nemoi ivaca nakon jedne
krize. Svi ovi ljudi sasvim su normalni i nisu niti nezadovoljni.
Ljudi se osjeaju mladi sve dokle ih ne uhvati u svoje kolo
malograanski ivot. Preporuili su mu da ne predaje u razredima
previe pametno, nego da treba raditi samo toliko da ga ne mogu
otjerati s posla. Teko je vjerovati u vrijednosti onoga to sam
stvara, a radi za druge. Od plae koju dobije nije se moglo ivjeti,
pa je posudio od matere jo novaca. I kako sada da se oeni, tj. da
bjei iz zla u jo gorje. Mladi ljudi zaljube se i oene, dou brige i
oskudijevanja i gotov glad. enja za Verom morila ga je jae nego
ikada. Sve je vie osjeao teinu obaveze to ju je preuzeo na sebe
obeavi da joj se nee pribliiti dotle dok ne poloi ispite. Uviao je
da e do tada proi vie vremena nego je mislio. Svako dan donosio mu
je nova razoaranja, jer je u koli bivalo sve dosadnije, otkada je
morao napustiti svoj slobodni razgovor sa djecom i drati se suhe
ablone zadavanja i ispitivanje lekcija. Materijalne brige su ga
titale svaki dan sve jae. Pomisao da e Vera biti njegova svakim
danom se sve vie udaljavala od njega. Gledao je oenjene drugove,
njihovu bijedu, njihove navike, uviao da ne moe sada, a nee ni
kasnije moi drati se na povrini sa plaom koju dobiva. Vera je
polako za njega postajala nedohvatljivo bie, lagodan ivot u njenoj
obitelji, navike ljudi koji imaju dosta da si priute luksuza, te je
uzaludno traio izlaz. Pozajmljivao je novac od majke koja je sve
tee shvaala njegove potrebe, jer je on sad konano stao na svoje
noge. Odlazila je sve vie u crkvu i udaljavala se od svijeta, te je
svaki dan slabije shvaala potrebe ivota. Stiglo mu je pismo od
matere u kojem ga obavjetava, da misli da je on zavrio nauke i da
mu vie ne treba slati novaca, niti vie raunati na iiju pomo, jer
ima svoje zaposlenje i prima plau. Zato je odluila Tominu kuu sa
neto gotovine pokloniti opatikom samostanu, za eka e je opatice
hraniti do smrti, a poslije smrti itati vjenu misu za spas njene
due. Poeo je prekoravati sebe za taj dogaaj, jer je slabo obilazio
mater osim kada je trebao novaca. To je nju sigurno boljelo i zato
je traila utjehu u crkvi. Ako je kua poklonjena, ne moe traiti
gostoprimstvo kod matere. Ba je fatalno sve to.Jednoga dana je
stigao brzojav od Vere, koja ga poziva da doe. Pomislio je da ga se
poeljela vidjeti, ali se tog trenutka kod njega pojavila spoznaja
vlastite bijede i nemoi. Slabost, gotovo oaj, zahvati mu itavu duu.
Andrijaevi se u svojim osjeajima pribliavao njenoj boli i utapao se
u tu bol, zajedno s Verom. Napola rezignirani ovjek prisjeao se
njihove ljubavi, koji su se prepletali sa dojmovima sadanjeg
osamljenog, dosadnog, besmislenog njegovog ivota i beznadni poloaj
u kojem je sada. uro nije otputovao ni sutradan ni prekosutra. Bila
su dva dana takve uzrujanosti, da mu se inilo da to nee moi izdrati
i da e poludjeti. Traio je kod svojih kolega novaca na posudbu, ali
svi su takoer u tekoj situaciji sa ve zaloenim mjenicama. Pokuao je
kod ravnatelja, koji se slubeno drao i izjavio da nema naslova za
predujam, te ga nije dalje ni sluao i gotovo je pobjegao iz sobe.
Trei dan je uro nakon uzaludnog tranja, poniavanja i muka, postao
sasvim apatian. Napala ga je takva tjeskoba, da se nije mogao niim
rastresti. Noi nije mogao spavati i napie Veri pismo. Opisivao je
svoj ivot, ali je pazio da ne istie bijedu, naglasio je da preko
ferija mora uiti za ispit, te je pisao rijei ljubavi koje mu se
nisu tako esto izmicale ispod pera i napokon ju molio da se strpi.
List je poslao, ali ga trei dan neotvorenog dobije natrag. Napisao
je pismo prijatelju Toi da ode u Zagreb i da preda pismo Veri, jer
je gospoa Hrabarova prepoznala rukopis i odmah ga vratila natrag.
Molio ga je da ide odmah, jer je bolestan od nemira i
oekivanja.
Dobio je pismo od Toe koji ga obavjetava da je pismo lutalo jer
on nije bio u Zdencima nego kod oca koji se pomirio sa Ankom jer je
rodila deka. Bio je kod Hrabarovih i saznao da je Vera gotova
uiteljica. Roditelji su zbog bolesti otili u tajersku na oporavak.
Da bi nekako suzbio tjeskobu koji puta je etao sa dvjema
uiteljicama Darinkom i Minkom. uro se na nagovor prihvatio posla da
bude redatelj diletantskog drutva i prireivali su ake zabave. aci
su u njemu vidjeli potovana pisca i ovjeka od imena. Najvie ga je
zadovoljavalo to je bio u sreditu neke, makar i male akcije, koja
ga je uvjeravala o vlastitoj vrijednosti i popunjavala prazninu u
dui.
U zagrebakim dnevnicima izie poziv ake grupe da se upiu u
zadrugu radi popularizacije kulture i sa imenima prireivaa. Iz toga
nastane itava bura negodovanja protivne stranke koji hoe ruiti
temelje nae prolosti, sadanjosti i budunosti. Afera he uru
zaboljela i rasrdila, te odlui da se svemu tome izruga. Napisao je
komediju Rat u drenju a osobe na pozornici su se redale same od
sebe, a fabuli je trebao kopirati dogaaj. Sredite borbe je bilo
izmeu aba i mieva. U prvom inu je ilo lako sa navalom ruganja, a u
treem inu mu je pofalilo ironije. Komedija se pretvorila u alosnu
sliku malograanskog ivota i bez zavretka. Tako je komedija ostala u
ladici nedovrena. Ipak je predstava imala negativnog odjeka sve do
biskupa.
Na ponovljeni nagovor je napisao novi komad Revolucija u drenju
koja se prikazivala u Zagrebu. Mislio je da e ga vidjeti i Vera,
ali kada je proitao nepovoljne kritike , jako se razoarao i upravo
radi Vere bilo mu je strano. Misao da neto radi, da se trgne iz
mrtvila, dolazila je sve rjee i sve vie se opijajui. Stiglo je
pismo od Verina oca u kojem ga obavjetava da nije ispunio obaveze
za njegovu ker i da mu vraa njegova pisma natrag i da to isto on
uini sa Verinim pismima i da prekine sa svim uspomenama. uro je
zapao u jo veu depresiju govorei: Ljubiti ne vrijedi. Ne isplati
se. Vino je bolje od ene, kua ga i ako ti se ne svia, izbaci, a ena
ti sjedne na vrat. Kod kue su ga muili vjerovnici. Gazdarici je bio
duan i traila ga je svaki dan. Na povjerenje mu nitko nita nije
davao, hodao je sa potrganim cipelama i izderanim hlaama. Na Veru
je rijetko mislio, to je ona morala pretrpjeti radi njega, prije
nego je pola za drugoga. alio je za izgubljenim ivotom i opijanje
mu je postalo fizikom potrebom. Dobio je od ravnatelja dopis da
nije udovoljio propisima glede profesorskog ispita i da ga rjeavaju
slube namjesnog uitelja. Napisao je oprotajno pismo Toi u kojem ga
obavjetava da je sasvim propao, dobio otkaz i da mu u krmi iz
milosti daju piti. Postao je propalica. Vera se udala, a on od
ivota ne moe pobjei. Too je doao u Novi da pokopa prijatelja, ali
lea mu nigdje nisu nali, valjda ju je bura odnijela u dubine
mora.Inspiracija iz slinog djela:U autorovim djelima se osjea
utjecaj Turgenjeva i njegovo opisivanje filozofije utuenih ljudi u
malograanskom ivotu, sa vjeno istim brigama i nikakvim nadama, te
praznim razgovorima o idealima i neizvjesnoj budunosti. Netko za
sve ivotne probleme pronalazi svoje gotove formule, no jedino je
istina da se ivot ne da strpati u formule. Nadahnjivale su ga
pjesme Nordsee od Heina u hrvatskom prijevodu, te Homerova djela.
Veoma su ga se dojmila djela Tolstoja iju je formu pisanja i on
koristio.
Analiza likova:uro Andrijaevi je mladi daroviti intelektualac
koji studira u Beu da postane doktor. Njegov lik odraava
raspoloenje jednog dijela mlade generacije koja se, mnogostruko
obrazovana i puna snova, nije mogla potpuno snai u konkretnim
drutvenim prilikama, ve je naginjala skepsi i depresiji. Kroz
njegov lik se izraava tragini nemir modernog ovjeka. Propast
talentiranog ovjeka nije izazvan uskim prilikama provincijskog
mjestanca u kojem ivi, ve je samo tragian finale uslijedio neto
bre. On u svojoj dui nosi klicu sloma svojom jako razvijenom
prevlau misli i konstantne autoanalize. Ne predstavlja prosjenu
linost, zamiljen je kao izraz traginih nemira modernog ovjeka,
nervoznog, tjeskobnog i umornog, koji je ovu batinu primio u
nasljee, pa nije imao dovoljno snage, ni biolokih uvjeta, da
aktivnou ispuni ivot.
Bartol Andrijaevi je urin otac i pomorski kapetan koji je plovio
godinama po morima i na kraju je dobio slubu lukog kapetana u
Kraljevici.
Toma njegov stric (bivi trgovac drvima iz Like) koji je bio bez
obitelji i zavolio je uru kao svoje dijete i pomagao mu u kolovanju
koliko je mogao.
Teta Klara je ukazivala da e od ure postati veliina i da se od
majine strane sva obitelj sastojala od duevno silno razvijenih
ljudi, koji su vie ili manje pustolovno zavrili ivot. Rekla je da e
od djeaka biti ili neto ili nita.
Zora Marakova bila je ki doseljenog eha, ravnatelja tvornice u
D. Stasita i kotunjava djevojka s licem opaljenim od sunca i
zvonkim smijehom. Nije bila ba lijepa, ali je sasvim suvereno
istupala u drutvu i svojim otvorenim nainom openja zaarala svoju
okolinu. Odijevala se sa mnogo ukusa i uvijek bila spremna na svaki
pothvat ako je s tim bilo spojeno neto novo i osobito.
Vera Hrabarova je djevojka i dobre obitelji koju su preporuali
uri, darovita, zavrila gimnaziju, nauila govoriti tri strana
jezika, svirala glasovir, a u drutvu znala besprijekorno voditi
konverzaciju. Bila je visoka, suha djevojka sa zlatnom kosom i
mirnim zelenim oima.
Too njegov najbolji prijatelj, koji ga je uvijek razumio u
tekoama.
Jagan novi znanac, bio je nabit, nizak, debeo, kratko podrezane
kose i plav, otar brk inili su crvenu, dosta elavu glavu
karakteristinom. Bijele, vodene oi i podbuhli obrazi govorili su da
se ne bavi puno ozbiljnim poslovima, nego vei dio svog vremena
provodi u krmi. Tu je bilo njegovo carstvo. Po ulici se vukao
tromo, pospano, gotovo plaljivo, kao da se stidi svog odrpanog
odijela. A u krmi, to je bila prostija, jae ga je dojmila. Bio je
uman ovjek, nego to se na prvi pogled moglo zakljuiti. Sa pregrt
duhovitih paradoksa znao je braniti svoje miljenje otrom poraznom
dijalektikom. Bio je kruta pijanica i navikao na neuredan ivot. Jeo
je vrlo malo i to najprostija jela, a odijevao se vie nego
siromano. Za prijatelja dao bi sve, pod uvjetom da se taj slae s
njegovim obiajima kada se nazdravljalo.
FJODOR MIHAJLOVI DOSTOJEVSKI:ZLOIN I KAZNA
Kratki sadraj:Radnja ovog djela poinje poetkom srpnja, za
vrijeme neobine vruine, kad se Raskoljnikov uputio kod Aljone
Ivanove, kod starice koja je uzimala stvari u zalog. Sa sobom je
uzeo jedan predmet da ga zaloi, jer je bio potpuno bez novaca, pa
je elio dobiti koji dinar, ali i istovremeno da proui gdje ta
starica dri sve predmete koje joj ljudi nose kao zalog. Vraajui se
kui poao je u jednu krmu, jer je imao jaku elju da neto stavi u
svoja usta te da neto popije. Vrativi se kui, legao je na krevet i
zaspao. Ujutro ga je probudila Nastasja kada mu je ula u sobu. Ona
je bila kuharica i jedina gazdariina pomonica. Donijela mu je neto
za pojesti, te ga je obavijestila da je gazdarica otila na policiju
da ga prijavi jer nije plaao raune za smjetaj. Prije nego to je
otila uruila mu je pismo njegove mame sa kojom se esto dopisivao, a
kada ga je dobio bio je toliko veseo da je takore potjerao Nastiju
van iz sobe, sjeo na krevet i zapoeo ga itati. Dok je itao to pismo
osjeaji su ga toliko obuzdali da je plakao, meutim kada ga je
proitao do kraja raspoloenje mu se pokvarilo, jer je proitao da bi
mu se sestra (Dunja) trebala udati za jednog bogatog trgovca, ali
on se zakleo da se taj brak nee dogoditi dok je on iv. Nakon toga
otiao je do Razumihina, jednog svog prijatelja iz kole, moda i
jedinog prijatelja kojeg je imao. Putem je vidio jednu pijanu
djevojku koju je elio napasti jedan gospodin, ali je on to
sprijeio. Kada je doao kod Razumihina naglo je promijenio svoje
raspoloenje i otiao je nazad kui. Hodajui doma, otkrio je da e
Aljona Ivanova biti sama kod kue drugi dan oko osam naveer, te je
odluio da e tada poiniti ubojstvo. On je to ubojstvo ve odavno
planirao kako bi ju mogao opljakati, poto on nikada nije imao
novca. Tog dana odluio je malo odspavati popodne, prije nego to ode
do Aljone, meutim dosta se kasno probudio pa se bojao da e
zakasniti. Prvo je otiao uzeti sjekiru u gazdariin stan, a nakon
toga se polako uputio prema stanu u kojem je ona ivjela. Hodao je
sporo te zaobilaznim putem, kako ne bi na sebe privukao panju.
Doavi do njenog stana pokucao je na vrata, meutim ona se pravila da
nije kod kue, a tek onda kada se predstavio mogao je ui u kuu. Dao
joj je zalog, te uzeo sjekiru i ubio je. Tada se uurbano uputio do
mjesta gdje je ona drala stvari i uzeo neke stvari, meutim kao da
je bio pijan, pa nije uzeo novac i sve stvari. Ba onda kada je htio
otii zauo je jedan um te je vidio da je u sobu dola Lizaveta, pa je
i nju morao ubiti. Nakon toga je jo imao problema, na vrata stana
dola su i dva radnika, meutim uspio ih je prevariti i dok su oni
otili po gazdaricu, on se sakrio u susjedni stan te je pobjegao
doma. Doavi doma sakrio je stvari te legao. Dobio je temperaturu, a
kada je to Nastasja vidjela pozvala je doktora. Nakon to je
ozdravio, jednog je dana uzeo stvari i zamalo da ih nije bacio u
rijeku, pa ih je sakrio ispod jednog kamena. Kada se vratio kui
ponovno se razbolio. U meuvremenu su mu doli mama i sestra. Jednog
je dana vraajui se kui vidio nesreu u kojoj su konji pregazili
jednog njegovog prijatelja, te ga je odnio kui kod njegove ene. To
je bio Marmeladov kojeg je upoznao u gostionici. Njegova se ena
zvala Katarina Ivanova, te joj je dao novca jer su oni bili
siromani, i otiao je kui. Jednog je dana kod njega dola Sonja, koja
mu je dola rei da joj je tata umro i pitati ga hoe li mu doi na
sprovod. to je vie vremena prolazilo, njega je sve vie pekla
savjest to je ubio onu gospou, ali ipak nije imao snage da to
prizna policiji. Jedina osoba kojoj je on to priznao bila je Sonja,
zato jer ju je on volio, a i ona njega. Nakon to joj je to rekao,
ona se rastuila i zaplakala, te mu obeala da e zauvijek biti sa
njim. Ubrzo se o tom ubojstvu proulo po gradu te se on predao
policiji, jer vie nije mogao podnositi da on i drugi ljudi pate
zbog toga. Bio je odvezen na robiju u Sibir. Keri Puliherove
Aleksandrove i Dunja su se udale.
Tema:Raskoljnikov i njegov zloin, njegove psihike dileme, te na
kraju njegova zasluena kazna.
Ideja:Dobro uvijek pobjeuje zlo, za svaki poinjeni zloin mora se
snositi primjerena kazna.
Jo jedan kratki sadraj (ponavljanje je majka znanja,
vele):Glavni junak romana je siromaan student prava Rodion
Raskoljnikov. Raskoljnikova progoni ideja o izvrenju vie pravde
koju e ostvariti ubojstvom Aljone Ivanove, gramzive i podle stare
lihvarice, ijim bi se novcem moglo usreiti barem sto ljudi i ijim
bi nestankom bili zadovoljni mnogi, ukljuujui i njegovu sestru
Lizavetu koju Aljona mui i iskoritava. Raskoljnikova zatiemo u
poetku romana u rascjepu izmeu jednostavnosti rjeenja koje je
smislio i gnuanja nad mogunou da se ta ideja uope rodila u njegovoj
glavi. Raskoljnikov pomno razrauje i provjerava plan iako jedan dio
njega ne vjeruje u izvrenje plana. Sklop ivotnih okolnosti naprosto
gura Raskoljnikova u zloin: dobiva majino pismo, razgovara u krmi s
Marmeladovim, susreu Sonju,doznaje da e lihvarica biti sama oko
sedam sati. Majino pismo puno je nemone pomirenosti sa ivotom:
sestra Dunja da bi se spasila sramne i poniavajue guvernantske
slube kod razvratnika obeala je rukubogatom Luinu, koji trai
siromanu djevojku da bi mu bila pokorna i zahvalna. Mati se nada da
e tako pomoi sinu materijalno, jer je sestra vezana obvezom vraanja
za Rodionovo kolovanje posuenog novca, strpljivo podnosila teror
Svidrigajlova. Raskoljnikov ne moe prihvatiti sestrinu rtvu. Teko
optereen time u krmi susree Marmeladova, propalog alkoholiara koji
utapa tugu piem kupljenim novcem koji zarauje starija ki Sonja
prostituirajui se. Raskoljnikov upoznaje obitelj Marmeladovih, ija
sudbina pokazuje pogubnost djelovanja bijede na ljudski rod. Najvei
je stradalnik Sonja, ali ona im prua najvee nade. Ostat e moralno
ista uz sva zla koja je zadese u ivotu. Raskoljnikov gotovo
podsvjesno donosi odluku, pada u san ispunjen komarima. Kao da je
upravljan neim izvan svijesti, pomno i hladno ostvaruje svoj plan.
Nepredvienu okolnost, prisustvo Lizavete, rjeava brutalno, ubija je
kao i Aljonu, njenu sestru. Opljakan novac skriva podkamen ne
brojei ga. Vraa se u stan i pada u groznicu. Poinje muna psiholoka
drama: borba sa savjeu koju vodi Raskoljnikov i borba s
istraiteljem Poefirijem Petroviem koji oko Raskoljnikova stee
psiholoki obru. Pronaeno je vie rjeenja i pitanja: najekstremnije
nude Sonja i Svidrigajlov. Svidrigajlov predlae bijeg i amoralnost,
a Sonja priznanje, kajanje i rtvu. U trenutku kada ga Petrovi
gotovo natjera da prizna, upada Nikolaj i priznaje da je ubojsvo
poinio u trenutku pomraene svijesti. Raskoljnikov se dvoumi i
odlazi na mjesto zloina razmilja o rjeenju, nagovjetava i priznaje
ubojstvo. Osjea neumitnost pobjede dobra nad zlom. Pod Sonjinim
utjecajem i potresen samoubojstvom Svidrigajlova koji sav svoj
novac ostavlja kao dobroinstvo djeci Marmeladova okajavi tako svoj
razvratni ivot, Rodion Raskoljnikov prijavivi se policiji doivljava
proienje.Zavretak romana nas izvjetava o sudbinama likova. Sonja
prati Raskoljnikova u Sibir. Dunja se iz ljubavi udaje za bratova
prilatelja Razumihina. Umire im majka. Raskoljnikov se razboli.
Nakon dugog bolovanja vraa se u ivot proien i vedar, pun nade.
Sedam preostalih godina u Sibiru ine se kratke kao tren uz utjehu
naenu u evanelju i Sonjinoj ljubavi.
Analiza likova:RaskoljnikovLijep i stasit student prava, ivi u
maloj tijesnoj sobici, koja ga stee poput oklopa. Bijeda i
neimatina mu se gade, te se on otuuje, postaje zamiljen i openito
nedrutven. Svoju unutranju borbu potpiruje milju kako bi jedan ivot
mogao spasiti tisue ivota bijede. Nakon ubojstva ga hvata strah,
izgubljen je, uplaen. Na kraju nalazi davno izgubljeni spokoj. On
je mlad, inteligentan i obrazovan ovjek koji suosjea sa siromasima
i spreman im je pomoi. Povuen je u sebe. Ima razvijenu
intelektualnusvijest. Gnjevan je i prezire sadanji poredak u Rusiji
te se tu pretvara u pravog pobunjenog plebejca spremnog na sve, pa
i na zloin kao to je ubojstvo. Svoju unutranju borbu potkuruje
milju kako bi jedan ivot mogao od bijede spasiti tisue ivota.
Raskoljnikov je, dakle, pobunjenik protiv drutva, ali on je ujedno
i usamljenik to se mui etikim i moralnim pitanjima. Njegovi inovi
nisu motivirani samo njegovim shvaanjem etike ve i bijedom to ga
okruuje, socijalnim zlom koje navodi ovjeka na zloin. Nakon
ubojstva hvataju ga strah i jeza, izgubljen je i uplaen. Iako se
zanosi idejom da postoje odabrani ljudi kojima je doputeno da zbog
opeg dobra ine zloine, njega na kraju satire savjest, on poputa u
sukobu sa psiholokim obruem oko sebe i priznaje ubojstvo. On je
cijelo vrijeme razapet izmeu pobune i smirenja, ljubavi i mrnje, on
razmilja i ispovijeda se. U njemu se stalno bore dva karaktera, pa
se njegovi unutranji monolozi pretvaraju u unutranje dijaloge koji
itaoca stalno tjeraju na razmiljanje. Ve u samom njegovom imenu,
Raskoljnikov, vidimo da je on ovjek u raskolu izmeu svoje humane
biti i surovosti traenja koju pred njega postavlja ivotna
stvarnost.
SonjaProstitutka istog srca, stidljiva, plaha, ona je religiozna
kranka, bez prigovora trpi oito jo veu bijedu od Raskoljnikove.
AndrejNihilist (pravac u grkoj filozofiji, nihilisti smatraju da
stvarnost ovisi o njihovom samom prihvaanju istine). To rezultira
letargijom i nebrigom za probleme okolnog svijeta - ivo im se fuka
za sve), kritiar drutva, prost ovjek, radio je kao slubenik,
vjeruje u budunost i podrava preljub.
Aljona IvanovnaZla, koristoljubiva, nepovjerljiva, krta,
zelenaica.
To je bila siuna, suhonjava stara baba od ezdesetak godina,
uagrenih i zlobnih oica, malog iljatog nosa i gologlava. Njena
blijedoplava i prosijeda kosa bila je izdano namazana zejtinom.
Njen dugaki i tanki vrat, koji je liio na kokoju nogu, bio je
omotan nekom flanelskom krpom, a o ramenima, iako je bila vruina,
visio joj je pohaban i poutio krznom obrubljen haljetak. Baba je
svaki as kaljala i stenjala. Mora da ju je mladi omjerio nekim
udnim pogledom, jer i u njenim oima opet bljesnu ona preanja
nepovjerljivost.
Lizaveta Ivanovna plaljiva, vrijedna, potena, pobonaTo je bila
visoka, nezgrapna, stidljiva i tiha djevojka, skoro idiotkinja,
koja je imala oko trideset i pet godina i bila prava robinja svoje
sestre, dan i no je radila, drhtala pred njom i ak batine od nje
dobivala. Sa nekim zaveljajem u rukama, ona je zamiljeno stajala
pred tim trgoviem i njegovom enom i paljivo ih sluala...
Biljeke o djelu:Zloin i kazna je roman sa socijalno-psiholokim
motivom, koji ini prijelaz prema modernom romanu. To je prvi roman
u nizu velikihromana Dostojevskog. Izgraen je na fabuli iz
kriminalistikog romana- u njemu postoji ubojica i progonitelj. Za
razliku od obinih romana ukojima je ubojstvo bilo vrhunac radnje, u
ovom romanu radnja se nakonubojstva tek poinje zaplitati. Ovo je
djelo o pojedinanom ljudskomkarakteru. Dostojevski u djelu prati i
istrauje ljudske sudbine koje sezbivaju u siromanom dijelu Sankt
Petersburga. Pripovjeda nampredouje neposredan okoli grada, njegov
izgled, i esto preputarije samom liku. Posredno i neposredno navode
se njegove misli iraspoloenja. Postupno dobivamo obavijesti o
Raskoljnikovu i o situacijiu kojoj se nalazi, te saznajemo da se
sprema na neki vrlo znaajan in.Kad se predstavi lihvarki tek tada
doznajemo kako se zove, i to od njegasamoga. Radnja romana se
zasniva na unutranjem proivljavanju lika.
Raskoljnikov je siromaan student i ivi od novca to mu alju
majkai sestra. ivio je u maloj tronoj sobici. Raskoljnikova je
progonila idejao ubojstvu babe Aljone Ivanovne iako se istovremeno
zgraao nad tomidejom. Njegovoj odluci pridonio je razgovor dvaju
studenata u krmi kojisu govorili kako bi bilo dobro da netko ubije
babu.
Raskoljnikov takoer zakljuuje kako je izuzetnim linostima u
povijestiuvijek bilo doputeno rtvovati pojedince kako bi proveli
svoju nakanu.Primjer mu je Napoleon. Kako on sebe smatra izuzetnim,
svojom osobnomvoljom mijenja drutvene norme. On smatra da on ima
pravo ubiti jednognametnika kao to je stara lihvarka, ako je
Napoleon imao pravo ubitimilijune ljudi i nije bio osuivan.
Raskoljnikov dugo razmilja kako ubiti ipotom zatrti trag svojeg
zloina.
On ostavlja lihvarki u zalog neke njemu vrlo drage predmete za
kojemu ona daje malo novaca i s vremenom on nju poinje doivljavati
kaoishodite sveopeg zla. Ukloniti takvo bie koje ivi od tue
nesree,to su u stanju ocijeniti samo izuzetni ljudi, za
Raskoljnikova je in kojimse pridonosi zatiranju zla. Raskoljnikov
ne eli pasivno promatratinepravdu, pa odluuje djelovati po
pravilima koje sam postavlja.Drutvena norma biva time preputena
mjerilu pojedinca, njegovojvlastitoj procjeni hoe li je se ili nee
pridravati. Raskoljnikov se naaou procjepu izmeu zakona i zla.
Raskoljnikov jednog dana u krmi sree Marmeladova. On mu je
priaoo svojoj obitelji, eni - Katarini Ivanovnoj, i kerci Sonji
koja se bavilaprostitucijom da bi zaradila novac. Kako se
Marmeladov napio,Raskoljnikov ga je morao prati kui. Vidio je u
kakvim uvjetima iveMarmeladovi i ostavio im je neto novaca koje mu
je bila poslala majka.
Raskoljnikov je od majke takoer dobio i pismo. U njemu je pisalo
kako seDunja namjerava udati za Petra Petrovia Luina. Cijeli je dan
razmiljao otom pismu i bio je ljut na Dunju to e se ona udati za
Petra Petrovianajvie zato da on ima koristi i da njemu bude
bolje.
Odluio je da te veeri mora ubiti babu, jer Lizavete nee biti kod
kue.Od stare koulje napravio je omu i stavio u nju sjekiru. Sa
sobom jeuzeo i daicu omotanu u papir da je da lihvarki kao zalog, i
malo boljeju je zavezao kako bi se muila odvezivajui je, tako da on
ima vremenaizvaditi sjekiru. Otiao je u njezin stan. Stubite bijae
mrano i usko.Zvonce jekne slabo, kao da nije od mjedi nego od lima.
Vrata mu jeotvorila Aljona Ivanovna. Starica ga je pustila u
stan.
Raskoljnikov je starici dao daicu i dok ju je ona odmotavala
uzeo jesjekiru i ubio ju. Otiao je u susjednu sobu i dok je traio
stvari po krinjiLizaveta je dola kui, pa je morao ubiti i nju.
Bijae to visoka, nezgrapna, plaljiva i ponizna djevojka, vrlo
visoka rasta, od svojih trideset pet godina. Dugakih, nekako
iskrenutih nourda, svagda u izgaennim cipelama od jaree koe, ali
uvijek vrlo ista. Crna u licu, ali dobrog lica i oiju. A smijeak
joj je ak i vrlo lijep. Bila je prava ropkinja svoje sestre, radila
je dan i no, strepila je od nje i trpjela ak i batine.
Nakon zloina Raskoljnikov je otiao kui i potrpao stvari u rupu u
zidu.Sljedei dan dobio je policijski poziv. On je mislio da su ga
otkrili i odluioje da se odmah sam prijavi, ali je shvatio da ga ne
zovu radi toga pa jeodustao od prijave. Kako se u policijskoj
stanici govorilo o ubojstvulihvarke njemu je pozlilo i pao je u
nesvijest. Stalno je razmiljao oubojstvu i bio je prestravljen
idejom da mu je policija pretraila standok njega nije bilo. Zbog
toga je vrsto odluio rijeiti se dokaza.Namjeravao je stvari baciti
u kanal, ali kako je tamo bilo previe ljudi,odluio se na naputeno
dvorite u kojem se neto gradilo.Tamo je ugledao veliki kamen.
Nagne se nad kamen, uhvati ga za vrh snano, objema rukama, upre
sve sile i prevrne ga. Ispod kamena je nastala omanja udubina;
odmah pone bacati u nju sve to je imao u depovima. Novarka je dola
na sam vrh, i jo je u udubini ostalo mjesta. Zatim ponovno zgrabi
kamen i namjesti ga jednim zamahom onako kako je prije stajao, samo
to se sad kamen moda inio malice viim. Ali je nagrnuo malo zemlje
oko njega i utabao je sa strane. Nita se nije moglo zapaziti.Nakon
toga otiao je do Razumihina; svog prijatelja s fakulteta, a ni
samnije znao zato je tamo otiao.
Razumihin je sjedio kod kue u dronjavu kaputu, u papuama
nazuvenim na bosu nogu, raupan, neobrijan i neumiven. Na licu mu se
ocrta zabezeknut izraz.
Bio je to neobino vedar i drutven momak, dobar do prostodunosti.
Dodue, ispod te prostodunosti krila se i dubina i dostojanstvo.
Najbolji su njegovi drugovi to znali i svi su ga voljeli. Bio je
vrlo bistar, premda gdjekad zaista priprost. Bijae upadljive
vanjtine - visok, mrav, uvijek loe obrijan, crnokos. Pio je kao
spuva, ali je mogao i bez pia; ponekad bi pretjerao u vragolijama,
ali je mogao i bez njih, nikakve nepovoljne okolnosti nisu ga mogle
skriti. Mogao je stanovati i na krovu, trpjeti najgoru glad i
veliku studen. Bio je vrlo siromaan i bez igdje ikoga, zaraivao
novce svakojakim poslovima. Znao je bezbroj izvora iz kojih je
mogao crpsti, naravno, potenim radom.
Razumihin mu je ponudio da za novce prevodi knjige, to je i sam
radio,ali Raskoljnikov to nije prihvatio i otiao je kui. Imao je
groznicu i stalnoje zamiljao neto ega zapravo nije bilo. Buncao je
i veinu vremena nijebio sasvim pri svijesti. Za njega se brinula
Nastasja i Razumihin. Tamo jetakoer bio i Zosimov - doktor.
Zosimov je bio visok i ugojen ovjek, podbuhla i bezbrojno
blijeda, glatko izbrijana lica, svijetle ravne kose, s naoalama i s
velikim zlatnimprstenom na prstu nabreklom od debljine. Bilo mu je
oko dvadeset i sedam godina. Na sebi je imao irok gizdelinski lagan
kaput, svijetle ljetne hlae i uope je sve na njemu bilo nekako
iroko, gizdavo i novo novcato: rublju mu nije bilo zamjerke, a lani
na satu bijae podebeo. Kretnje mu bile spore, nekako mlitave, a u
isti mah promiljeno slobodne; svaki as izbijae iz njega tatina,
iako se trudio da je prikrije. Svi njegovi znanci drali su da je
teak ovjek, ali su tvrdili da zna svoj posao.
Sljedeeg dana Raskoljnikova je posjetio Petar Petrovi
Luin.Cijelo mu je odijelo bilo netom saiveno, i sve je na njemu
bilo lijepo, samo je, moda, bilo suvie novo i suvie odavalo odreenu
svrhu. ak je i gizdelinski, nov novcat cilindar svjedoio o toj
svrsi. Pa i prekrasne rukavice originalne Louvainove proizvodnje,
rukavice boje jorgovana, svjedoile su to isto, time to ih nije
navlaio nego samo nosio u rukama, za paradu. U svoj odjei Petra
Petrovia prevladavale su svijetle mladenake boje. Na njemu bijae
zgodan svjetlosme ljetni kaput, tanke hlae svijetle boje, isto
takav prnjak, netom kupljena fina koulja, posve lagana batistena
kravata s ruiastim prugama, a to je najljepe - sve je to ak i
pristajalo licu Petra Petrovia. Njegovo lice, neobino svjee i,
tovie lijepo, ionako se doimalo mlaim od etrdeset pet godina. Tamni
zalisci zgodno su ga osjenavali s obje strane nalikujui na dva
kotleta, i vrlo se lijepo zgunjavali oko glatko izbrijane blistave
brade. ak ni kosa, uostalom tek malo progruana, a poeljana i
nakovrana kod frizera, nije zbog toga bila ni najmanje smijena niti
mu je pridavala glup izraz, kao to obino biva kad se nakovra kosa,
jer onda ovjek neminovno nalikuje na nijemca koji ide na vjenanje.
Ako je na tom prilino lijepom i ozbiljnom obliju i bilo neeg
neugodnog i odbojnog, tome su bili krivi neki drugi uzroci.Luin ga
je doao posjetiti i htio ga je upoznati jer e on postatimuem
njegove sestre. Raskoljnikovu se on nije svidio jer je bio umiljeni
egoistian, pa ga je otjerao iz stana. Sljedeeg dana dok je etao
ulicomRaskoljnikov je opazio neku guvu.Raskoljnikov se progura
koliko je mogao, te napokon ugleda razlog svoj toj strci i
radoznalosti. Na zemlji je leao, oito u nesvijesti, ovjek koga su
konji bili netom pregazili, vrlo bijedno obuen, ali u gospodskom
odijelu, sav u krvi. S lica, s glave curila mu je krv; lice mu bilo
posve izubijano, oguljeno, unakaeno. Odmah se vidjelo da je teko
ozlijeen.
Shvatio je da je to Marmeladov. Odveo ga je kui, ali on je ubrzo
umro.Katarini Ivanovnoj dao je novac za pokop koji mu je nekoliko
dana prijeposlala majka. Tada je takoer upoznao Sonju
Marmeladovu.
Odjea joj je bila jeftina, ali uliarski kiena, s jasno i
sramotno istaknutim ciljem, po ukusu i pravilima to su nastala u
jednom zasebnom svijetu. Nosila je arenu svilenu haljinu, kupljenu
iz etvrte ruke i ovdje posve pozamanu krinolinu to je zakrila
cijela vrata, svijetle cipelice i suncobran koji joj nou ne treba,
a ipak ga je ponijela, i smijean slamnat eir za koji je zataknula
pero plamene boje. Ispod tog mangupski naherenog eiria virilo je
mravo, blijedo i prestraeno lice, otvorenih usta i oiju ukoenih od
strave. Sonja je bila niska rasta, djevojka od svojih osamnaest
godina, mrava, ali prilino zgodna plavojka, izvanredno lijepih
plavih oiju.
Kada je doao kui ekale su ga njegova majka i sestra.
Raskoljnikov imje ispriao da ga je posjetio Luin i da ga je izbacio
iz stana jer mu se nije svidio. Kako je Raskoljnikov bio bolestan,
Razumihin je otpratio Dunju injezinu majku kui. Dunja mu je
pokazala pismo koje joj je poslao Luin.Kada je sljedeeg dana
posjetila Raskoljnikova i njemu je pokazala topismo. U pismu je
pisalo da pri njihovu sljedeem susretu Rodion ne budeprisutan, jer
ga je grubo uvrijedio kad ga je posjetio. Takoer je napisaoda je
Rodion dao oko dvadeset i pet rubalja djevojci nedolina
vladanja,toboe za ukop oca kojeg su pogazili konji. Unato pismu
Dunja je zvalaRodiona da doe kod njih onog dana kad je trebao doi
Luin.Dok su Dunja i Pulherija Aleksandrovna bile kod Raskoljnikova
njega jeposjetila Sonja.Sad je bila skromno i, tovie, siromaki
obuena djevojka, jo sasvim mlada, gotovo nalik na djevojicu,
skromna i pristojna vladanja, staromodan eiri, u rukama je drala
suncobran.Dola je da ga pozove na ruak kod Katarine Ivanovne nakon
liturgije.Kada su otile Dunja i Pulherija Aleksandrovna,
Raskoljnikov i Razumihin otili su Profiriju Petroviu radi sata
kojeg je Raskoljnikov zaloio kod lihvarke. Porfirij Petrovi je
spomenuo lanak koji je napisao Raskoljnikov. On je zbog tog lanka
sumnjao u Raskoljnikova, pa ga je zamolio da mu objasni taj lanak
to je on i uinio. Nakon razgovora s Porfirijem Petroviem, Razumihin
je otiao kod Dunje, a Raskoljnikov kui. Legao je na leaj i poeo
razmiljati o Dunji, svojoj majci, ubojstvu, i na kraju je zaspao.
Kad se probudio na vratima je stajao Arkadij Ivanovi
Svidrigajlov.
ovjek tridesetih godina, krupan, ugojen, rumen u licu, ruiastih
usana, s briima, bujne, svijetle, gotovo bijele brade i gizdavo
odjeven.
Zamolio ga je da ga pusti da se jo jedanput vidi s Dunjom i
rekao mu je da je Marfa Petrovna, kada je umrla, oporuno ostavila
tri tisue rubalja i da e ih moi podii za dva-tri tjedna. Kada je
Svidrigajlov otiao Raskoljnikov i Razumihin otili su kod Dunje. Na
ulazu su se susreli sa Luinom. Tijekom veeri Luin i Dunja su se
posvaali, i ona ga je izbacila iz stana i rekla mu da ga vie nikad
ne eli vidjeti. Kada je Luin otiao, Raskoljnikov je ispriao Dunji o
njegovu sastanku sa Svidrigajlovim. Nakon nekog vremena
Raskoljnikov se ustao, rekao Razumihinu da mu uva majku i sestru
jer on moda vie nikada nee doi kod njih. Otiao je i krenuo prema
Sonjinu stanu.Bijae to velika soba, ali neobino niska, jedina soba
to su je Kapernaumovljevi iznajmljivali. Slijeva su bila zatvorena
vrata to su prije vodila u njihov stan. Na suprotnoj strani,
zdesna, bijahu jo jedna vrata koja su uvijek bila zakljuana. Ondje
je ve bio drugi, susjedni stan, pod drugim brojem. Sonjina je soba
nalik na kakvu pojatu, imala je oblik posve nepravilna etverokuta,
zato se doimala pomalo nakaradno. Zid sa tri prozora to su gledala
na kanal presijecao je sobu nekako ukoso, zbog ega se jedan kut,
vrlo otar, gubio negdje u dubini tako da se pri slabom osvjetljenju
jedva mogao i vidjeti; drugi je pak kut bio odve runo tup. U
cijeloj toj velikoj sobi gotovo da i nije bilo pokustva. U desnom
kutu bijae postelja, a do nje, blie vratima, stolac. Uz taj zid
gdje je stajala postelja, pokraj samih vrata tueg stana, nalazio se
stol sklepan od dasaka i pokriven plavkastim stolnjakom, a uza nj
dva pletena stolca. Zatim, uz suprotni zid, prilino blizu onog
otrog kuta, stajala je omanja komoda od obinog drva koja se nekako
gubila u toj praznini. To je sve to je bilo u sobi. ukaste, ofucane
i poderane tapete potamnjele su bile u kutovima; zimi je tu
zacijelo bilo vlano i zaguljivo. Neimatina je udarala u oi; ak ni
na postelji nije bilo zastora.Raskoljinikov je rekao Sonji da je
doao po posljednji puta,ali ako ipak odlui da sutra doe, rei e joj
tko je ubio Lizavetu.Cijelo vrijeme Raskoljnikovljeva posjeta Sonji
iza jednih vrata stajaoje Svidrigajlov i prislukivao razgovor.
Odluio je da prislukuje i sutrakada Raskoljnikov doe rei Sonji tko
je ubio Lizavetu.
Sljedeeg dana Raskoljnikov je otiao u policiju kod Porfirija
Petroviai donio mu je izjavu o satu. Opet su poeli priati o
ubojstvu i nakonnekog vremena Raskoljnikov je rekao kako mu je
potpuno jasno da onsumnja u njega, ali je Petrovi sve porekao.
Odjednom je doao policajacsa Nikolajem koji je priznao ubojstvo.
Nakon toga Raskoljnikov je otiaokui.
Petar Petrovi je sljedeeg jutra razmiljao to je pogrijeio s
Dunjom.Nakon nekog vremena zamolio je Andreja Semjonovia da kae
Sonji daon eli razgovarati s njom. Kada je Sonja dola Petar Petrovi
joj je dao10 rubalja. Kada je odlazila, kriomice joj je stavio u
dep sto rubalja.Sve je to vidio Andrej Semjonovi, koji je mislio da
joj je Petrovi daonovce iz dobrodunosti.
Andrej Semjonovi bijae neishranjen ovjek niska rasta,
nevjerojatno plav, sa zaliscima u obliku kotleta na to je bio
neobino ponosan. Uz to su ga vjeito boljele oi. Bio je prilino meka
srca, ali je govorio vrlo samouvjereno, a koji put ak i izvanredno
uznosito. Uza sve svoje vrline, Andrej Semjonovi bio je zaista
priglup.
Na dau koju je priredila Katarina Ivanovna bili su pozvani mnogi
ljudi. Raskoljnikov je doao odmah nakon to su se vratili s
groblja.Nakon nekog vremena doao je Petar Petrovi, ali ne zbog dae
negozato da bi optuio Sonju za krau. Kao dokaz sluila mu je
novanicaod sto rubalja koju je Sonja nala u depu. Kada je Petrovi
optuioSonju za krau, doao je Andrej Semjonovi i rekao da je on
vidio kako je Petrovi kriomice stavio novanicu Sonji u dep.U
raspravu se umijeao i Raskoljnikov koji je ispriao kako se Petar
Petrovi ponio prema Dunji. U meuvremenu Katarina Ivanovna
seposvaala sa gazdaricom Amalijom Ivanovnom koja ju je istjerala iz
stana.
Raskoljnikov je krenuo prema Sonjinu stanu da joj kae tko je
ubio Lizavetu, i to je i uinio. Sonja je bila zaprepatena, ali joj
je takoerbilo ao Raskoljnikova jer je vidjela koliko on pati i
koliko se mui.Odjednom je u sobu uao Lebezjatnikov i rekao da je
Katarina Ivanovnana ulici i da je poludjela. Sonja je odmah otila
da vidi da li moe ikako umiriti Katarinu.
Katarina Ivanovna, u onoj svojoj staroj haljini, zaogrnuta
polusuknenim alom i s poderanim slamnim eiriem koji joj se bio runo
naherio kaonaramak slame, bijae doista posve izbezumljena. Bila se
umorila i zapuhala. Njeno izmueno suiavo lice doimalo se patniki
kao nikad prije; ali njena uzrujanost nije prolazila.
Zaista je bila pokuala obui djecu onako kako se oblae ulini
pjevaii pjevaice. Malianu je natukla na glavu nekakav crvenobijeli
turban ne bi li nalikovao na turina. Za Ljonju nije nala kostima,
pa joj je samo natakla na glavu crvenu pletenu vunenu kapicu
pokojnog Semjona Zaharia, a za kapicu je zataknula komadi bijela
nojeva pera koji je nekad pripadao baki Katarine Ivanovne. Poljeka
je bila u svojoj obinoj haljinici.
Katarina je tjerala djecu da pleu i pjevaju. Kada su uplaena
djeca vidjela policajca koji ih je htio odvesti poela su bjeati, a
za njima je trala Katarina Ivanovna. Odjednom je pala i krv joj je
navrla na prsa zbog tuberkuloze. Na samrti je rekla Sonji da se ona
brine za njezinu djecu.
Dva-tri dana nakon smrti Katarine Ivanovne organizirana je misa.
Katarina Ivanovna leala je u lijesu. Sva su djeca kleala uz lijes,
a Poljeka je plakala. Iza njih se molila Sonja, tiho i nekako
bojaljivo plaui.Nakon slube boje Raskoljnikov je etao po gradu,
zalazio u krmejer mu je bilo strano teko, a u tom okruenju kao da
se osjeao bolje.Te noi probudio se u grmlju u groznici. Otiao je
kui. Probudio se u 2popodne i sjetio se da je tog dana bio ukop
Katarine Ivanovne.ak se obradovao to nije bio na sprovodu. Tada je
doao Razumihin irekao mu da mu je majka bolesna. Raskoljnikov mu je
rekao kako ga je neki dan posjetila sestra i da su priali o
njemu.
Rekao sam joj da si vrlo dobar, poten i vrijedan ovjek. Nisam
joj rekao da je voli jer to i sama zna.
Takoer mu je rekao kako ju predaje njemu u ruke. Nekoliko minuta
nakon to je otiao Razumihin Raskoljnikova je posjetio Porfirij
Petrovi.Priao je o Mikolki i o tome kako je zakljuio da on nije
kriv za zloin.Kada ga je Raskoljnikov upitao tko ih je onda ubio
ako nije Mikolka,Petrovi je odgovorio: Pa vi ste ih ubili, Rodione
Romaniu! Vi ste ihubili... Porfirij Petrovi daje Raskoljnikovu dan
dva odmora da seproeta i predlae mu da se sam prijavi. ak mu
predlae da zloinprikau kao nekakvo pomraenje uma da bi mu kazna
bila manja,ali Raskoljnikov je to odbio.Kada je Porfirij Petrovi
otiao, Raskoljnikov je posjetio Svidrigajlova.
Bilo je to neko udno lice, nalik na masku: bijelo, rumeno,
rumenih, skrletnih usana, svijetloplave brade i jo prilino bujne
svijetle kose. Oi mu bile nekako previe plave, a njihov pogled
nekako previe teak i ukoen. Bilo je neeg strano odbojnog na tom
lijepom i, s obzirom na godine, izvanredno mladolikom licu. Odjea
je na Svidrigajlovu bila pomodna, ljetna, lagana; napose se gizdao
kouljama. Na prstu je nosio golem prsten s dragim kamenom.
Raskoljnikov je prijetio Svidrigajlovu da e ga ubiti ako
iskoristi netoto je otkrio u zadnje vrijeme. Svidrigajlov pria
Raskoljnikovu kako sezaljubio u njegovu sestru jo kad je radila za
njega i kako bi bio odmahostavio Marfu Petrovnu da je njegova
sestra htjela s njim pobjei.Nakon nekog vremena Svidrigajlov izie
iz gostionice, a Raskoljnikov zanjim. Krenuli su Sofji Semjonovnoj.
Nje nije bilo kui pa je Svidrigajlovsjeo u koiju i odvezao se do
Dunje. Raskoljnikov se etao mostom nakojem je stajala Dunja, ali ju
nije primijetio. Tada je doao i Svidrigajlov.Zamolio je Dunju da
ode s njim jer joj mora rei neto vrlo vano.Odveo je Dunju u svoj
stan i ispriao joj kako je prislukivao razgovorSonje i
Raskoljnikova kada joj je on priznao ubojstvo. Ispriao joj je sveto
je Raskoljnikov rekao Sonji. Dunja je bila strano
potresena.Svidrigajlov govori Dunji kako samo ona moe spasiti
Raskoljnikova,jer ako ona pristane biti njegova, on nikome nee rei
to to je doznao.Dunja je htjela izai iz stana, ali kako su vrata
bila zakljuana ona je iz depa izvadila revolver. Optuila je
Svidrigajlova da je otrovao Marfu Petrovnu. Svidrigajlov to ne
porie. Dunja puca Svidrigalovu iznad glave.Metak ga je okrznuo i iz
glave mu poinje curiti krv. Svidrigajlov se poeo pribliavati Dunji
i ona ponovno napinje revolver, ali zataji. Ona poinje moliti
Svidrigajlova da ju pusti van iz stana. Poinje mu govoriti da ga ne
voli i da ga nikad ne bi mogla voljeti. Nakon nekolikoo trenutaka
Svidrigajlov odluuje da ipak pusti Dunju van i daje joj klju. Nakon
to je Dunja otila, Svidrigajlov izlazi iz stana.
Otiao je Sonji i dao joj je 3000 rubalja u obveznicama. Odlazi i
do roditelja svoje zarunice i daje im 15000 rubalja u vrijednosnim
papirima. Kasnije je etao gradom i kada je doao do velike kue s
vatrogasnim tornjem pomisli kako je to savreno mjestoza ubojstvo i
kako e tu barem imati slubenog svjedoka. I prisloni revolver sebi
na desnu sljepooicu. Svidrigajlov odape.
Toga dana Raskoljnikov je otiao svojoj majci i sestri. Dunja
nije bila kod kue. Majci je rekao kako odlazi na put. Obeaje joj da
e jo doi. Kada je otiao od majke krenuo je kui, i tamo je naiao na
Dunju. Po samom njenom pogledu on je shvatio da ona zna to je
uinio. Raskoljnikov razgovara sa sestrom o tome to je uinio i to ga
eka. Odluuje se prijaviti. On smatra da nije poinio zloin. Zloin?
Kakav zloin? Zar to to sam ubio odurnu tetoinu, gnjidu, babu
lihvarku koja nikom nije bila potrebna, koja je sirotinji krv pila,
koja ako ubije, oprostit e ti se etrdeset grijeha, zar je to zloin?
I ne mislim na zloin niti ga mislim spirati sa sebe.On moli Dunju
za oprost: Dunja moja draga! Ako sam kriv, oprosti mi.
Raskoljnikov odlazi u policijsku stanicu da bi se prijavio, ali
odluuje da neide Porfiriju nego Barutu. Na putu odlazi Sonji i trai
kri da ga objesi oko vrata. Sonja eli ii s njim, ali joj on to ne
doputa, i odlazi ne pozdravei se. eui se trgom on se sjeti Sonjinih
rijei:Idi na raskrije, pokloni se narodu, poljubi zemlju jer si o
nju ogrijeio i reci naglas cijelom svijetu: Ja sam ubojica!
Poklonio se, ali nije rekao da je ubio jer su prolaznici poeli
dovikivati da je pijan i smijali su mu se. Otiao je u policiju i
susreo Baruta (IljaPetrovi). Skoro se predao kad je netko povikao
da se Svidrigajlov ubio.Kako ga je Raskoljnikov poznavao on je
ispriao sve to je o njemu znao. Ve se spremio da e otii, ali se
vratio i priznao svoj zloin.
Suenje je proteklo bez veih problema.Objasnio je zato je ubio
Lizavetu, ali mu nitko nije vjerovao da nije tono znao koje stvari
jeuzeo, a su to kasnije morali prihvatiti. Na poetku suenja
Raskoljnikova majka se razbolila, a Dunja i Razumihin su je uspjeli
maknuti iz Sankt Petersburga do kraja suenja. Pulherija
Aleksandrovna je imala nekuudnu bolest nalik na ludilo. Njoj su
rekli da je Raskoljnikov otputovao daleko i da se ne moe javljati.
Postala je tuna. Razumihin i Sonja su esto posjeivali
Raskoljnikova. Doznao je sve o majinoj bolesti.
2 mjeseca nakon to je Raskoljnikov otiao na robiju, Dunja i
Razumihin su se vjenali. Nakon vjenanja Pulherija Aleksandrovna je
postala jotunija. Spopala ju je groznica i nakon 2 tjedna je umrla.
Kad su vidjelida Raskoljnikov nasluuje smrt majke rekli su mu da je
umrla, ali to nijedjelovalo na njega. Sonja je Dunji i Razumihinu
slala pismo o tome kakose Raskoljnikov osjea. U zatvoru ga nitko
nije volio i svi su ga se klonili,ali su zavoljeli Sonju. Kada je
saznao da ga Sonja voli on se preporodio.Od Sonje je prije traio
evanelje koje mu je samo lealo ispod jastuka,ali sada ga je poeo
itati. Oboje su bili skloni tome da 7 godina gledajukao 7 dana.
Raskoljnikov je na dar dobio novi ivot.
Marmeladovovjek dobrih namjera i velikog razumijevanja, ali
pijanac koji je propao,veoma voli i cijeni svoju obitelj.
To je bio ovjek od preko pedeset godina, srednjeg rasta i snane
grae, s prosijedom kosom i velikom elom, sa podbuhlim, utim i ak
zalenkastim licem od stalnog pijanenja i s oteenim kapcima, iz
kojih su, kao kroz uzane pukotine, sijale ivahne crvenkaste oice.
Ali u njemu je bilo neto vrlo udnovato; u njegovom pogledu kao da
je blistalo ak neko ushienje ako hoete, osjeao se i smisao i razum,
ali u isto vrijeme i kao da je svjetlucalo neko bezumlje. Imao je
na sebi star, potpuno pohaban crni frak, s otpalim dugmadima. Samo
se jo jedno nekako dralo, i njime se on i zakopavao, oevidno ne
elei da se udaljava od uljudnosti. Ispod prsluka od nankina virio
je plastron, sav zguvan, uprljan i ispolivan. Bio je obrijan na
inovniki nain, ali ve poodavno, pa mu je gusto izrastala siva,
ekinja. U njegovim manirima se stvarno naziralo neto inovniki
dostojanstveno, ali on je bio uznemiren, mrsio je kosu i ponekad
bi, u nekoj tuzi, objema rukama podupro glavu stavljajui poderane
laktove na mokar i ljepljiv stol.
Katarina Ivanovnaena Marmeladova, upropatena sadanjim prilikama
i statusom isa time se nikako ne moe pomiriti, pa je zbog toga
bijesna i gnjevna,izmuena i iscrpljena, a tuberkuloza ju je naela,
voli jako svoju djecu,ali kada umire od tuberkuloze konano nalazi
svoj mir.
To je bila strano mrava ena, slabana, dosta visoka i stasita, jo
divne zagasitoplave kose, a na njenom licu stvarno su se vidjele
crvene pjege. Stisnuvi ruke na grudima, zapeenih usana, ona je
hodala po svojoj maloj sobi i disala neujednaeno i isprekidano. Oi
su joj bljetale, a njen pogled je bio otar i ukoen. To suiavo i
uzbueno lice stvaralo je bolan utisak pri posljednjem svjetlu
dotrajale svijee koje je treperilo na njenom licu. Raskoljnikov je
imao utisak da joj nema vie od trideset godina i da ona stvarno
nije bila za Marmeladova...
Dimitrije Prokofji-RazumihinJedini razumije Raskoljnikova i
jedini je s kojim se on drui na sveuilitu,voli Dunju, veoma poten,
spreman pomoi u nevolji i uvijek daje sve odsebe.
To je bio neobino veseo, drutven i u potpunosti dobar momak.
Zapravo, pod tom prostotom krili su se dubina i dostojanstvo.
Njegovi najblii drugovi shvatili su to i svi su ga voljeli. Bio je
prilino bistar, iako ponekad zaista priprost. Bio je izrazite
vanjtine visok, mrav, uvijek slabo obrijan i crnokos. Ponekad je
pravio izgrede i vaio je za veoma snanog ovjeka. Jedne noi je u
drutvu jednim udarcem oborio visokog redara. Mogao je da pije bez
kraja i konca, a mogao je da i uope ne pije; ponekad je pravio
nedozvoljene ispade, ali je mogao da ih uope i naravi. On je bio jo
i po tome zanimljiv to njega nikad i nikakvi neuspjesi nisu
zbunjivali i to ga, kako je izgledalo, nikakve teke okolnosti nisu
mogle dovesti do oaja. Mogao je na krovu stanovati, mogao je
trpjeti paklenu glad i neobinu studen. Bio je neobino siromaan i
potpuno sam se uzdravao zaraujui novac raznim poslovima. Jednu
itavu zimu uope nije loio u sobi i tvrdio je da je tako ak
prijatnije, jer se u hladnoj sobi bolje spava. On je sada bi
primoran da napusti univerzitet, ali samo na kratko vrijeme, i svim
silama je nastojao da popravi svoje prilike kako bi mogao nastaviti
studije.
Petar Petrovi LuinPodao, zao, laljiv, primitivan i veoma umiljen
malograanin, priglup i podmukao.
Sonja MarmeladovaOna je prostitutka ista srca. Puna je
suosjeanja iako se i ona nalazi u vrlo tekim prilikama. Vri zloin
na sebi da bi prehranila maehinu djecu i pijanog oca. Mirna je,
pati u sebi, ita Bibliju i vjeruje u Boga. Voli Raskoljnikova i ona
je ta u kojoj on vidi spasenje.
udno je djelovao taj njen iznenadni dolazak u ovu sobu, usred
sirotinje, smrti i oaja. I ona je bila u krpetinama; odjea joj je
bila bezvrijedna,ali je bila ukraena na ulini nain, sve po ukusu i
pravilima koja su bila uobiajena u tom naroitom svijetu, s
upadljivim i sramnim isticanjem cilja. Sonja zastade u hodniku, kod
samog sobnog praga, ali ga ne prekorai; gledala je kao izgubljena
i, izgleda, nita nije shvatila; zaboravila je na svoju, iz etvrte
ruke kupljenu, ali ovdje nedolinu svilenu haljinu u boji sa dugakim
i smijenim skutom; zaboravila je na svoju ogromnu krinolinu to je
sva vrata zakrila; i na svijetle cipele i suncobran, nepotreban
nou, ali koji je ponijela; i na smijean okrugli slamni eiri sa
sjajnim perom boje plamena. Ispod tog nestano nakrivljenog eiria
virilo je mravo, blijedo i uplaeno lice, otvorenih usta i od uasa
ukoenih oiju. Sonja je bila omanjeg rasta, mrava, ali prilino
lijepa osamnaestogodinja plavua, sa prekrasnim plavim oima.
Avdotja Romanovna (Dunja)Pametna i razborita, iako i tvrdoglava,
snanog karaktera, vrijedna ipotena, voli majku i brata,
portvovna.
Avdotja Romanovna je bila izvanredno lijepa visoka, neobino
stasita, jaka i samouvjerena to se izraavalo u svakom njenom
pokretu, ali to nimalo nije uticalo na gipkost i gracioznost njenih
pokreta. U licu je bila slina bratu, ali ona se mogla nazvati ak
ljepoticom. Kosu je imala svijetlo-smeu, neto svjetliju nego u
brata; oi gotovo crne, sjajne, gorde i u isto vrijeme, ponekad, na
trenutak, neobino dobre. Bila je blijeda, ali to nije neko
boleljivo bljedilo, njeno je lice odisalo svjeinom i zdravljem.
Usta je imala neto mala, a donja usna, svjea i rumena, sasvim malo
isturena naprijed, isto tako kao i brada jedina nepravilnost na tom
prekrasnom licu, ali ona mu je pridavala neku naroitu
karakteristinost, pored ostalog, i izgled gordosti. Izraz njenog
lica uvijek je bio vie ozbiljan i zamiljen nego veseo; ali zato,
kako je samo tom licu pristajao osmijeh, kako joj je pristajao
smjeh, veseo, mladalaki i od sveg srca!
Pulherija AleksandrovnaPrava majka, brina i potena, eli svojoj
djeci sve najbolje, ne moese suoiti sa sudbinom sina pa su joj
ludilo i konano smrt jedini izlaz.Mada je Pulherija Aleksandrovna
imala ve etrdeset i tri godine, njeno lice je jo uvijek zadralo
ostatke preanje ljepote, a uz to je izgledala daleko mlae nego to
jeste, to gotovo uvijek biva kod ena koje do starosti sauvaju
jasnost duha, svjeinu utisaka, poten i ist ar srca. Uzgred emo rei:
ouvanje svega toga predstavlja jedino sredstvo da se ljepota ak ni
u starosti ne izgubi. Kosa joj je ve poela da sijedi i opada, ve
odavno su se pojavile sitne bore oko oiju, obrazi upali i uvenuli
od briga i tuge, pa ipak njeno lice je bilo prekrasno. To je bila
kopija Dunjekinog lica, samo dvadeset godina kasnije i bez onog
izraza donje usne, koja kod nje nije bila isturena naprijed.
Pulherija Aleksandrovna je bila osjeajna ali ne prekomjerno, bila
je snebivljiva i popustljiva, ali samo do izvjesne granice: u mnogo
emu je mogla popustiti, na mnogo to je mogla pristati, ak i na ono
to je proturjeilo njenom uvjerenju, ali kod nje je uvijek postojala
odreena crta potenja, pravila i krajnjih uvjerenja preko koje je
nikakve okolnosti nisu mogle primorati da je prekorai.
Porfirije PetroviInteligentan ovjek, izvrstan poznavalac
ljudskog uma i due, nije samo obini policijski slubenik.
Porfirije Petrovi je bio raskomoen, u domaem ogrtau, u veoma
istom rublju i izgaenim papuama. To je bio ovjek od nekih trideset
i pet godina, omalen, pun i ak s trbuiem, izbrijan, bez brkova i
bez zalizaka, kratko oiane kose na velikoj okrugloj glavi, nekako
neobino ispupeno zaobljenoj na potiljku. Njegovo bucmasto, okruglo
lice malog prasta nosa bilo je boleljive, tamno ute boje, ali
prilino ivahno i ak podsmjeljivo. Ono i izgledalo ak i dobroduno da
mu nije smetao izraz oiju nekako vodnjikavog sjaja i gotovo
prekrivenih bijelim trepavicama, koje su stalno treptale kao da
nekome podmiguju. Pogled tih oiju nekako je udno odudarao od itave
njegove pojave, koja je u sebi imala ak neto ensko, i davao joj je
mnogo ozbiljniji izgled nego to bi ovjek na prvi put mnogo od nje
oekivati.
Arkadije Ivanovi SvidrigajlovStrastveni kockar, razbludan ovjek,
dosta nemoralan, ali ipak ima dovoljnu savjest i pri kraju ivota
ini dobra djela, Raskoljnikov je rekao da je hrabar jer je imao
snage ubiti se, ali treba imati hrabrosti nastavitiivot.
itav minut je promatrao njegovo lice koje ga je i prije uvijek
zaprepaivalo. To je bilo nekakvo udnovato lice, nalik na masku:
bijelo, rumeno, grimiznih usana, svijetlo plave brade i jo prilino
guste plave kose. Oi je imao nekako previe plave, a pogled nekako
teak i ukoen. Bilo je neto strano neprijatno u tom lijepom i prema
godinama neobino mladolikom licu. Svidrigajlovljevo odijelo je bilo
kicoko, ljetno, lako, a osobito je mnogo polagao na koulje. Na
prstu je nosio ogroman prsten sa skupocjenim kamenom.
MARIN DRI:DUNDO MAROJE
Kratki sadraj:Dundo Maroje dao je svom sinu Maru pet tisua
dukata da ode izDubrovnika u Jakin, pa potom iz Jakina u Firencu,
te mu je jo rekaoda ako mu dobro krene neka ode na Sofiu. Na taj je
nain novanopohlepan otac mislio da e mu se sin Maro obogatiti.Ali
Maro nije posluao oca, te je iz Jakina otiao u Rim, a ne u
Firencu.Ubrzo tamo Maro potroi sav novac. Kad je Maroje to doznao
odmah jesa svojom slugom Bokilom otiao u Rim da ga nae. U potrazi
su mupomagali neki dubrovani. Dotle je sin Maro ivio kao
bogata.Novce je potroio na djevojku Lauru.
Kad se u Dubrovniku doznalo to Maro radi u Rimu, dola je i
njegovavjerenica Pera, njena baba i njen brat Divo. Njihov
prijatelj Divolin ihje o svemu obavijestio. Dotle je Laura doznala
za dolazak Marova oca(ula je razgovor Bokila i Popive).
Kad je Maro doznao za dolazak oca, pravio se da ga ne
poznaje(zbog toga da mu ne skine nasljedstvo). Zatim ga je njegov
sluga Popivasavjetovao da uzme Lauri tri tisue dukata, to je on
ubrzo zatim i uinio(kasnije ih je dao ocu da ih stavi u jednu
kutiju). Uskoro su se otac i sinsreli, raspravili i razjasnili.
Potom dolazi do svae izmeu Mare i Laure jer Maro nije htio
priznatiza Peru, te je krivio Pometa (slugu od Uge Tudeka, nijemca)
da lae.Na kraju su ipak Ugo Tudeko i Laura postali vjerenici. Isto
je zadesilo i njegovog slugu Pometa i njezinu slugu Petrunjelu.
Potom se svi vraaju u Dubrovnik. Maro je najgore proao jer je
izgubio Lauru i Peru, a njegov sluga Popiva je izgubio dugoeljenu
Petrunjelu.
Analiza djela:Dundo Maroje sastavljen je na nain
plautinsko-talijanskih komedija esnaestoga stoljea, u kojima se
pjesnika mata napinje i natjee kakoe intrigom prikazanih osoba
bolje zamrsiti in, ne pazei da zgode buduudeene. Tu se u jedan dan
kriaju zgode i nezgode u velikom broju,tako da ovjeku treba mnogo
razmiljanja da se sabere i razabere.Ova komedija svojom zapletenou
i originalnou daleko nadmaujeostale komedije koje su nastale u to
doba.
Usporedba Dunda Maroja i Marka:U ovom djelu u najveem su
kontrastu sin i otac.Dundo Maroje je veoma krt i voli novac, a
njegov sin Maro je rastroan.Po mom miljenju ovo djelo prikazuje
likove koji su takvom kontrastuzato jer nije dobro biti veliki
krtac kao Dundo Maroje, a ni veliki rasipnikkao Maro. Mislim da nam
je tu poruku htio prenijeti i sam pisac.
Kontrasti:U ovom djelu moemo nai neke kontraste kao to su:
1. Sukob starosti i mladosti (sukob generacija). Staru
generaciju bi u ovom djelu predstavljao Dundo Maroje a mlau
Maro.
2. Graansko-patricijskog sloj u odnosu na sloj obespravljenih:
Graansko-patricijski sloj je bijesan, intelektualno bezizraajan,
dok je sloj obespravljenih tj. sloj sluga bistar, duhovit i
snalaljiv. Mislim da Dri zauzima negativan stav prema prvom sloju,
tj. prema graansko-patricijskom sloju.
Knjievni rod:Dramski
Knjievna vrsta:Komedija
Mjesto radnje:Rim
Tema:krtost i novac
Ideja:Kako si u ivotu uini, tako e ti biti
Jezik:tokavsko narjeje, mnogo talijanskih rijei i latinskih
izreka
I opet Kratki sadraj:U prologu nas arobnjak upoznaje sa radnjom
cijele konedije. Starca Maroje dolazi u R