EUROPSKI REALIZAM
lat. realis stvaran (stvarno, istinito)
traje od 1830. do 1870.
Vodeu ulogu imaju francuska, ruska i engleska knjievnost
Tei detaljnom opisivanju stvarnosti te je zato u jakoj opreci
prema knjievnosti romantizma
DRUTVENO SOCIJALNE PRILIKE doba je razvoja industrije, stjecanja
kapitala, jaaju socijalne razlike meu drutvenim slojevima
U knjievnosti je osobit interes za kritiziranjem postojeeg
stanja te je za razdoblje realizma karakteristian KRITIKI
REALIZAM
Duh razdoblja vidljiv je u POZITIVIZMU. To je materijalistika
filozofija koja se temelji na prouavanju stvarnosti. Osniva je
Auguste Comte koji istie da je bitno samo poznavanje injenica te da
izvjesnost ovjekove spoznaje valja stvarati po uzoru na
eksperimentalne znanosti, a da trebamo odustati od filozofskih
problema. Pozitivizam utjee na knjievnost realizma i naturalizma
koji takoer polaze od promatranja i prouavanja drutva
Realizam polazi od Aristotelova shvaanja umjetnosti kao
oponaanja prirode
Prvi teoretiar je CHAMPFLEURY koji je svoje poimanje realizma
iznio u nizu lanaka tiskanih u zbirci Realizam smatra da predmet
prikazivanja romana mora biti dananji ovjek u modernoj
civilizaciji
Realistika metoda ukljuuje: PREDMET PRIKAZIVANJA JE STVARNOST,
TJ. DRUTVO, ANALITIKU METODU, NAELO ISTINITOSTI, NAELO TIPINOSTI,
OBJEKTIVNOST, KNJIEVNOST ELI DATI ISTINITU I VJERODOSTOJNU SLIKU
DRUTVA
Teme su iz svakodnevnog ivota
Likovi su prikazani kao tipovi. Tipovi su nositelji zajednikih
osobina jedne skupine ljudi
Najea je socijalno-psiholoka karakterizacija. Likovi nikad nisu
iskljuivo pozitivni ili negativni, nego su prikazani u svim svojim
psiholokim nijansama, s manama i vrlinama
Motivacija likova proizlaz iz njihova karaktera te sklopa
socijalnih okolnosti
Realistiki su likovi razvijeni, to znai da tijekom radnje
doivljavaju psiholoke i karakterne promjene. Oni su iz svih
drutvenih slojeva te su uvjetovani sredinom iz koje potjeu
Opisi interijera nemaju ukrasnu ulogu. Oni otkrivaju socijalnu
pozadinu koja odreuje postupke, ponaanje, psihologiju likova
Pripovjeda je objektivan, iskazan glasom u treem licu i nenazoan
u radnji
Zbog svoje objektivnosti, on se distancira od likova te ne
komentira zbivanja i nastoji biti neutralan
Javlja se tzv. jezik sredine on je u funkciji karakterizacije
lika i odraava njegovo podrijetlo i obrazovanje
Fabula slijedi kronoloki slijed zbivanja. Fabuliranje je
podreeno oblikovanju karaktera koji je najvaniji element
realistikog romana
Roman je najvanija knji. vrsta, a afirmirali su ga realisti.
Najvie im odgovara ova knjievna vrsta jer ele detaljno analizirati
drutvo i istinito ga prikazati. Tako je nastala teorija da je roman
zrcalo stvarnosti (Stendhal, Crveno i crno)
Nastaje tradicionalni pojam romana koji podrazumijeva: vrstu
fabulu, kronoloku i preglednu radnju, psiholoko-socijalnu
motivaciju, likove koji itatelja potiu na identifikaciju, stil i
jezik pristupaan iroj publici
FJODOR MIHAJLOVI DOSTOJEVSKI
uz Tolstoja, najvei je predstavnik visokog ruskog realizma
najznaajniji prethodnik moderne proze 20.st. na koju je utjecao
i pripovjednim postupcima i novom tematikom
utemeljio je moderni europski roman
u djelima progovara o mnogim socijalnim, moralnim i religijskim
pitanjima
stvorio novi tip romana psiholoki
romanom daje vjernu sliku bijede velegrada i psiholoku razradu
unutarnjih sukoba u glavnom liku
njegovi su likovi pobunjenici koji ele promijeniti svijet
iako je stvaralatvo zapoeo pod utjecajem Gogolja, poslije
povratka iz Sibira zaokupljen je moralnim aspektima ljudske
egzistencije te izlaz trai u vjeri
djela: Bijedni ljudi, Ponieni i uvrijeeni, Idiot, Braa
Karamazovi, Zapisi iz mrtvog doma
ZLOIN I KAZNA
psiholoki roman nove pripovjedne tehnike unutarnji monolog (za
oslikavanje dubina ljudske due i ovjekove podsvijesti)
moderni roman monoloko-asocijativni (U romanu postoji fabula,
ali dominiraju unutarnji monolozi) roman ideja- zbog ideje koju
obrauje u romanu zloin, kazna, grijeh, pravda, pravo kriminalistiki
roman iako imamo i zloin, zloinca, istragu, rjeenje i priznanje,
osnovna je razlika od krimi romana u tome to zloinca znamo ve u
poetku drutveni roman daje sliku ljudskog drutva sredine 19. st.
roman objavljen u Ruskom vjesniku
fabula je zanimljiva, ali nije sama sebi svrhom. Njena je svrha
prikazivanje psihologije lika u kritinim situacijama
kompoziciju ini 6 dijelova i epilog
likovi su socijalno i psiholoki okarakterizirani, ali je u prvom
planu psiholoka karakterizacija
mjesto i vrijeme radnje: Sankt Peterburg, 60-e godine 19.st.
RODION ROMANOVI RASKOLJNIKOV glavni lik, bivi student prava koje
se potpuno osamio poto je, iscrpljen siromatvom i neprestanom
oskudicom, odustao od studiranja. Razoaran je drutvom u kojemu
sposobni, ali siromani ljudi, poput njega, ne mogu uspjeti. Sklon
je filozofskom promiljanju o svijetu. Osmislio je teoriju, po kojoj
se ljudi dijele na obine i neobine. Obini su ljudi obini puk koji
potuje zakone i ti ljudi ive po pravilima koja im drugi nameu.
Izuzetni pojedinci,neobini ljudi, poput Napoleona, mogu raditi to
ele, ukoliko je to za dobrobit ovjeanstva. Oni su pokretaka snaga
drutva. Odluivi svoju teoriju primijeniti i u praksi, Raskoljnikov
je poeo planirati ubojstvo bogate stare lihvarice Aljone Ivanovne,
koju je smatrao posve nevanom i nemoralnom osobom, a ijim bi
novcima mogao pomoi mnogima, pa i sebi.
Prije ubojstva pokuava sam sebi dokazati da je neobian ovjek i
da je sposoban poiniti ubojstvo. Primanje majina pisma potresa ga i
ubrzava njegovu odluku da ubije Aljonu. U pismu mu majka pie o
sestri Dunji koja se udaje za bogatog skorojevia Luina da bi se
spasila sramne slube kod razvratnika Svidrigajlova. Pie da su u
looj financijskoj situaciji jer je Dunja izgubila posao te se
ispriava to mu ne mogu financijski pomoi jer su i one na rubu
bankrota
Proturjenosti Raskoljnikovljeve osobnosti moemo povezati s
etimologijom njegova prezimena, u ijemu je korijenu glagol
raskoliti
Raskoljnikov smatra da savreni zloin postoji, tj. materijalno se
zloin moe prikriti, ali glavni razlog razotkrivanja zloinca lei u
njemu samom. Javljaju se fiziki dokazi o poinjenom zloinu,
groznica, halucinacije, vruica. Upravo se to dogaa i njemu. Misao
na poinjeni zloin, posebice neplanirano ubojstvo Aljonine sestre
Lizavete, neprestano ga mui i proganja. Psihiki rastrojen, eli
prikriti tragove zloina, ali istovremeno udnim postupcima svraa
pozornost na sebe i potie sumnju istraitelja Petrovia, to odraava
njegovu podsvjesnu potrebu za priznanjem.
Svoju stranu tajnu povjerava prostitutki Sonji, ali ona ne shvaa
njegovo filozofsko objanjenje zloina. Ona se prostituirala kako bi
spasila obitelj od gladi, meutim, i dalje je skromna, pobona i puna
ljubavi prema blinjima. Ona je primjer ruske due jer radi sve za
dobrobit drugih i utjee na boljitak unutar samih likova
Zahvaljujui njezinoj vjeri u njega, Raskoljnikov nakon dugih
unutarnjih borbi i previranja, doivljava unutarnju promjenu. Ta je
promjena dola nakon to je u ivot primio ljubav prema drugoj osobi
(Sonji) te nakon to je primio u sebe vjeru u Boga.
Raskoljinikov je oksimoronski lik u jednom je liku i zloinac i
dareljivac, i zao i dobar ovjek, i prijestupnik i mislilac.
SONJA MARMELADOVA lik je prostitutke koja je izvrila zloin nad
vlastitim tijelom kako bi pomogla obitelji, usprkos svom drutvenom
poloaju, ona je najmoralniji lik u romanu. Istinski je dobra,
portvovna i humana. Smatra da svatko ima pravo na ivot i da nitko
nema pravo ubiti. Istinski je religiozna; utjee pozitivno na
Raskoljnikova.
Za razliku od francuskog realizma, koji kritizira stvarnost,
ruski realizam vjeruje u didaktinu ulogu knjievnosti (da pouava).
Miljenja da se ovjek moe promijeniti na bolje ukoliko to sam eli i
uz veliku pomo religije (pria o Lazarovu uskrsnuu).
ZAVRETAK unutarnja Raskoljnikovljeva promjena nagovijetena je na
kraju djela, a vidljiva je u njegovu prihvaanju vjere i ljubavi.
Vjera i ljubav temeljne su vrijednosti koje e u njegov i Sonjin
ivot unijeti smisao
Grinja savjesti koja se javlja u njemu dokazuje tezu ruskoga
realizma da je jedini nadovjek Bog, a ne Raskoljnikov ili Napoleon.
Raskoljnikov je dokaz da ubiti nekoga znai duhovno ubiti samoga
sebe (kranska misao). Isto tako, ne postoji zloin koji za sobom ne
donosi kaznu. Razlozi ubojstva:
a) socijalni siromani student sa samoga dna drutva ne eli se
okoristiti zloinoom, nego pomoi drugima koji su u istoj
situaciji
b) psiholoki obini i neobini ljudi, Raskoljnikov neobian ovjek
(oni kre zakon i imaju pravo na neposluh jer e vanost i vrijednost
njihova ina utjecati na boljitak budunosti)
c) moralni Raskoljnikov smatra da ima pravo na zloin i da se to
ne kosi s njegovom religioznou. Posljedica je toga zloina njegova
psihika rastrojenost, a osim fizike kazne u Sibiru, vea mu je kazna
njegova savjest. REALISTIKI ELEMENTI tema elja za drutvenom
afirmacijom, kriminalistika pria, fabula je preteito kronoloka,
pripovijeda se o 9 dana u ivotu glavnoga lika, pripovjeda je u 3.
licu, izraena kritika drutva, utjecaj znanstvenosti, detaljno
opisivanje interijera i eksterijera, govor sredine. Likovi su
tipovi siromani student eljan uspjeha (Raskoljnikov), inovnici
srednjeg sloja (Porfirij Petrovi), osiromaeni inovnici
(Marmeladov), ljudi s dna drutvene ljestvice (Sonja prostitutka),
sitni trgovci, preprodavai (Lizaveta), tip plemenite ene koja
utjelovljuje rusku duu (Sonja, Dunja Raskoljnikovljeva sestra koja
je spremna udati se za ovjeka kojeg ne voli kako bi pomogla
financijskom boljitku svoje obitelji)
MODERNISTIKI ELEMENTI tema otuenja i potrage za identitetom, u
radnju ubaene digresije, asocijacije i retrospekcije, pripovjeda
pripovijeda uglavnom iz perspektive glavnoga lika pa postaje
nepouzdan, iako ostaje u 3. licu, filozofinost romana (esejistiki
elementi) unutarnji monolog, novi stilski postupci simbolizam,
navoenje snova, fantastike, groteska. Likovi zastupaju razliite
svjetonazore i filozofske teorije (vanost dijaloga)
PSIHOLOKI REALIZAM raunajui da puko vanjsko realistino
opisivanje ne moe posve prodrijeti u osjeaje i misli likova, on je
vie opisivao unutranjim monolozima. U tom opisivanju misli lei
zaetak romana struje svijesti.
AUTOBIOGRAFSKI ELEMENTI U ROMANU Dostojevski osuen na smrt, ali
pomilovan i prognan u Sibir na 9 godina. Sudjelovao u pobuni
Petraevskog (borio se za drutvenu jednakost, protiv starog
feudalnog poretka)
POLIFONIJA glavno strukturno naelo romana svaki lik ima funkciju
svijesti lika (Razumihin razum, Sonja utjee na njegov moral,
Porfirij Petrovi navodi ga na potrebu za priznavanjem
zloina...)
Roman istie da iskupljenje postoji i za najveeg grjenika, a
osnovni preduvjet za to jest priznanje vlastitoga grijeha drugima i
samome sebi.
NAELO TIPINOSTI
a) siromani student eljan drutvene afirmacije
b) inovnici srednjeg sloja (Zamjotov, Porfirij Petrovi)c)
osiromaeni inovnici (Marmeladov)
d) ljudi s dna drutvene ljestvice (radnici, alkoholiari,
prostitutke)
e) sitni trgovci i preprodavai (Lizaveta)
f) lihvari (Aljona Ivanovna)
g) plemenita ena, tzv. ruska dua (Dunja, Sonja)
likovi-ideje likovi koji zastupaju razliite svjetonazore i
filozofske teorije (vanost dijaloga!) te je vidljiva
filozofsko-etika karakterizacija likova
GUSTAVE FLAUBERT
francuski realist
visoki ili isti (psiholoki) realizam
rodio se u Normandiji. U knjievnosti ve kao 14-godinjak, kada
pie svoje prve radove
u Parizu upisuje studij prava, ali ga naputa zbog bolesti koja
mu je obiljeila cijeli ivot; nesretan u privatnom ivotu i ivano
rastrojen (zbog pretjerano razvijenih osjetila), povlai se na svoje
imanje u Normandiji i bavi se knjievnim radom
u mladosti pisao romantiarskim stilom, a kasnije realistinim
najpoznatiji je po svojim romanima: realistiki (Gospoa Bovary,
Sentimentalni odgoj, Bouvard i Pecuchet) povijesni (Salambo)
vjerovao da u umjetnosti nema lijepih ili runih tema i poznat je
kao pisac koji je izjavio da za svaku stvar postoji samo jedan
jedini mogui nain izraza
smatra se najveim francuskim majstorom stila jer smatra da je u
knjievnosti stil vaniji od teme
smatra se nenadmanim majstorom francuske realistike proze
tvorac je PSIHOLOKOG REALIZMA (istie se psiholoka
karakterizacija, tj. unutarnja proivljavanja lika), a najavio je i
naturalistiku poetiku
GOSPOA BOVARY
psiholoki roman, roman lika, drutveni roman, obiteljski... koji
je nastajao oko 5 godina od 1. listopada do 15. prosinca 1856.
roman je izlazio u nastavcima u La Revue de Paris roman, tj. njegov
autor dospijeva na sud s optubom da je poinio prijestup protiv
javnog i vjerskog morala i dobrih obiaja. Svi su osloboeni krivnje
te je 1857. roman objavljen u cijelosti. Iste je godine voen
postupak protiv Baudelaireove zbirke Cvjetovi zla
Flaubertova reenica: Emma Bovary, to sam ja! postala je poznata
i ukazuje na autorovo poistovjeivanje s junakinjom koja je
podvojena izmeu banalne stvarnosti i velikih oekivanja i
sanjarija
BOVARIZAM lik Emme Bovary pretvorio se u simbol nemone enje
osrednjih duhova prema visinama, neostvarivih ambicija, zavisti,
svagdanje dosade. Pojam je nastao tek kada je knjievna publika
upoznala djelo. Mato ga je definirao kao svojstvo drati se drugim
nego to ovjek jest. Simbol je enje za neostvarivim (ovjek se osjea
zarobljen prilikama u kojima ivi, stvarnou s kojom se suoava i eli
to prevladati). Pojam se odnosi na ljude poput Emme koji smatraju
da zasluuju bolju sudbinu od one koju imaju
Struktura: trodijelna. Struktura triptiha u kojemu je svaki dio
jedna faza u Emminu ivotu:
1. ivot s Charlesom
2. Rodolphe roenje i smrt njezine iluzije o mogunosti ostvarenja
vlastite sree
3. Leone ponovni pokuaj i neuspjeh, Emmina konana propast
Kao to i sam naslov kae, to je roman u kojemu je glavni lik
Emma. Zato je zanimljivo to se glavna junakinja ne pojavljuje odmah
na poetku romana (prvih je nekoliko poglavlja posveeno kolovanju i
odrastanju Charlesa Bovaryja), a isto tako, roman ne zavrava
njezinom smru, nego smru njezina mua.
Defabularizacija je vidljiva u redanju epizoda koje sugeriraju
protjecanje ivota, ali fabula je kronoloka bez izraenih
kompozicijskih faza (po uzoru na jednolino protjecanje vremena)
Pripovjeda je sveznajui i potpuno neutralan, nikad se ne vidi u
tekstu i ne komunicira s itateljem i ne komentira dogaaje
Stilski postupci- slobodni neupravni govor; tom intonacijom
otkriva mogunost simultanog prikazivanja neije svijesti i svijeta
koji se kroz nju izraava. Ovaj stilski postupak omoguava
nijansiranje i individualiziranje gledita pojedinih likova
Tema je ivot Emme Bovary, tragina sudbina ene u malograanskoj
sredni polovicom 19.st.
Emmina nesrea proizlazi iz nesrazmjera izmeu njezina stvarnog
ivota i elje za neim boljim. Njezina vizija savrenog ivota prozlazi
iz sentimentalnih, ljubavnih romana koje ita prije braka,
odrastajui u samostanu.
Emmin odnos s keri Berthom nema nikakve bliskosti, kao to se
nikada nije pojavila dublja veza izmeu nje i supruga Charlesa
FLAUBERTOV PSIHOLOKI REALIZAM promatranje drutva, predmet je
prikazivanja malograansko drutvo francuske provincije, detalji
opisane zbilje esto dobivaju metaforina znaenja, sceninost opisa,
slikarski opisi, tehnika filmske montae u masovnim scenama, naelo
istinitosti poticaj za pisanje bio je novinski lanak iz crne
kronike o traginoj smrti u lijenikoj obitelji Delamare Naelo
tipinosti tip malograanina (Homais), nezadovoljne provincijalke
(Emma), lihvara
Ako je roman izazvao tolike rasprave, bilo je to zato to je
Flaubert unio u prikazivanje stvarnosti novi realizam, drugaiji od
Balzacovog i Stendhalovog koji je jo proet romantizmom
Emma, kao i Don Quijote, neduna je rtva jednog prevladanog
pogleda na svijet s kojim pisac obraunava ba zato to mu je i sam
sklon
Razoarana ivotom i igrom ivota prema njoj, poinjava samoubojstvo
ispijajui otrov, arsen
KASNI MODERNIZAM - EGZISTENCIJALIZAM
od 40-ih do 70-ih godina 20. st.
avangardne tendencije i dalje postoje, ali ne dominiraju.
Javljaju se i pokuaji obnove realistike proze
obnavlja se dijalog s tradicijom, knjievnici se vraaju temama:
odnos pojedinca i drutva, pojedinac u suvremenoj civilizaciji,
smisao postojanja knjievnosti, smisao ljudske povijesti
u prozi se javlja egzistencijalistiki roman
u drami se javljaju epski teatar i teatar apsurda
(antidrama)
glavni predstavnici egzistencijalizma: Sartre, Camus i njemaki
filozof Heidegger
egzistencijalizam je knjievni i filozofski pravac u 20. st.
Polazina je misao da se ljudstko postojanje razlikuje od postojanja
ostalih ivih bia. To je filozofija prema kojoj ljudska egzistencija
nije unaprijed odreena nekom zadanom ljudskom biti (esencijom), ve
je uvijek stvar osobnog izbora i osobne odgovornosti. Dakle, nije
unaprijed odreeno to smo, ve smo ono to od sebe sami uinimo. Osniva
je egzistencijalizma kao filozofsko-knjievnog pokreta Sartre, a
njegov roman Munina najbolji je gezistencijalistiki roman
Osnovni su egzistencijalistiki pojmovi:
EGZISTENCIJA ljudsko postojanje, nain postojanja sprecifian za
ovjeka
ESENCIJA bit, ljudska priroda
SLOBODA samoodreenje
ALBERT CAMUS
Francuski knjienik roen u Aliru
Dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost 1957.
Njegov se knjievni rad dijeli na:
a) fazu apsurda (filozofski esej Mit o Sizifu i roman
Stranac)
b) faza pobune (esej Pobunjeni ovjek, romani Kuga, Pad)
Za razliku od Sartrea, Camus se nije elio javno politiki
eksponirati, smatrajui da moe djelovati na drutveni ivot kao
knjievnik
Njegov je doivljaj svijeta nihilistiki svoje postojanje
doivljava besmislenim i u njemu se javlja osjeaj apsurda:
IZVJESNOST SMRTI=BESKORISNOST IVOTA=APSURD (besmislenost ivota i
svijeta)
Temeljni je ljudski stav otpor protiv apsurda jer ovjek mora
svome ivotu dati smisao
Apsurd je za Camusa potpuna odsutnost nade (koja nema nita s
oajem), stalno prikravanje (koje ne valja mijeati s odricanjem) i
svjesno nezadovoljstvo (koje se ne moe izjednaiti s mladenakim
uzbuenjem)
STRANAC
Tema: prikaz ivota kao besmislenog i apsurdnog (ovjekova
otuenost ovjek kao stranac u svijetu)
Roman lika
Kompozicija: roman je podijeljen na 2 dijela: 1.)Mersault kao
slobodan ovjek (zavrava ubojstvom Arapina)2.) Mersault u zatvoru i
suenje
- MERSAULT je predstavnik otuenoga ovjeka: doivljavajui ivot kao
besmisleno postojanje kojim vlada sluaj, on je otuen od drutva.
Ravnoduan je prema svim njegovim institucijama. To je ovjek koji ne
pokuava objasniti dogaaje iz svoga ivota, koji nita u ivotu ne
pokuava promijeniti jer ga okruuje la, on je svjestan apsurda
vlastitog postojanja i zato je stranac u svijetu u kojemu ivi.- on
je stranac jer ne prihvaa igru, tj. ivot kakav mu nudi drutvo pa je
stoga stranac za drutvo, nije plakao na majinu sprovodu pa se
ponaao kao stranac, ide u kino gledati zabavni film, a poslije toga
s njom u krevet iako je tek nedavno pokopao majku. Njegove
posljednje misli pred pogubljenje bile su: Da bi se sve konano
zavrilo i da se ne bih osjeao toliko usamljen, ostalo mi je
poeljeti da na dan moga pogubljenja bude mnogo gledatelja i da me
oni doekaju s povicima mrnje
- u Mitu o Sizifu Camus je rekao da Sizifa treba promatrati kao
sretnog ovjeka zato to istodobno i prezire sudbinu koju su mu
namijenili bogovi i prihvaa je kao vlastitu sudbinu. U tom je
smislu i Mersault sretan: prezire ono to mu se dogodilo, ali
prihvaa to kao vlastitu sudbinu, ne opire se smrti, veseli joj se
jer je ona jedina izvjesna.
- karakterizacija lika (tehnika redukcije) Camus unosi promjene
u karakterizaciju lika: psiholoka razrada lika izostaje. Da bi
prikazao Mersaultov ivot, Camus se koristi TEHNIKOM REDUKCIJE svodi
njegov psihiki ivot na elementarno, tj. na osjetilne dojmove. Tako
se lik kree samo u jednoj vremenskoj dimenziji u sadanjosti
- iz Camusova predgovora romanu Stranac predodba o Mersaultu
bila bi tonija kad bi se itatelj zapitao u kakvoj to igri Mersault
ne eli sudjelovati. Odgovor je jednostavan: on ne eli lagati.
Lagati ne znai rei samo neto to nije. To znai, rei vie nego to jest
i vie nego to se osjea.
- Mersault govori ono to jest, odbija prikrivati svoje osjeaje,
a drutvo se zbog toga osjea ugroeno. Trae, npr. od njega da kae
kako ali zbog poinjenog zloina. Meutim, on im odgovara da osjea vie
nezadovoljstvo nego pravo aljenje i ta ga nijansa stoji glave.
- glavni lik za Camusa nije izgubljeni bijednik, nego ovjek
jadan i gol, zaljubljen u sunce koje ne ostavlja sjene.
- daleko od toga da je on bez trunke osjeajnosti. On osjea
strast, duboku strast zato to je ilava, strast za apsolutnim i za
istinom. Rije je o istini koja je jo negativna, istini da se bude i
osjea, ali istini bez koje ovjek nikad nee moi nadvladati sebe i
svijet.
- ideja romana ovjek je stranac u svijetu u kojem ivi, on eli
objasniti taj svijet, ali svijet se odupire ljudskim objanjenjima i
racionaliziranjem. Iz tog nastojanja da se objasni svijet i
opiranja svijeta ovakvom objanjenju, raa se apsurd. Zato ne postoji
nada i izvjesna je jedino smrt (besmisleno je opirati joj se jer je
ona jedina izvjesnost u ivotu)STIL:- fabula je jednostavna; svedena
je na iznoenje dogaaja vezanih uz Mersaulta- pripovjeda je u 1.
licu (ali objektivno iznosi dogaaje)
- roman graen tehnikom SOLILOKVIJA monolog koji podrazumijeva
odsutnost drugih lica
- nema psiholoke karakterizacije lika
- tehnika redukcije Mersaultov ivot svodi se na iznoenje
osjetilnih dojmova. On te dojmove ne komentira. Jedino ih
registrira, zato pratimo samo njegovu sadanjost
- nema filozofskih digresija u kojima bi Camus pokuao objasniti
svoju filozofiju apsurda
- stilski je pisan u jasnim, preciznim i kratkim reenicama
- roman je slian Kafkinim romanima, ali ne po stilu pisanja, ve
po doivljaju svijeta
- MERSAULT-SIZIF svakodnevno radi poslove koji nisu smisleniji
od Sizifova (koji je osuen gurati kamen na vrh, svaki dan ponavlja
svoj posao iako je svjestan da nikad nee prebaciti kamen preko
vrha; njegova je snaga u tome to je svjestan besmislenosti svoga
napora. On je OVJEK NAVIKE), svakodnevno radi iste radnje,
ravnoduan je, nema ivotni cilj, nema nade, nema emocionalnu stranu,
nema uporite u obitelji, ne istie svoj nacionalni identitet, nakon
to je osuen zbog ubojstva, ne pokuava dokazati svoju nedunost. Miri
se sa svijetom i ivotom. On prihvaa apsurd sretan je jer shvaa da
njegovo postojanje u svijetu nema viega smisla izvan njega
samoga.
- MERSAULTOV RAZGOVOR S ISPOVJEDNIKOM vidljiva 2
svjetonazora:
a) ispovjednikov ovjek u ivotu grijei, pred Bogom se treba
osloboditi grijeha, u ivotu treba prihvatiti vjeru koja donosi nadu
u vjeni ivot i donosi utjehu
b) Mersaultov ne vjeruje u Boga i ne zanima ga pitanje
postojanja Boga, osjea strah pred nepoznatim, ivi u uvjerenju da e
u potpunosti umrijeti, sretan je usprkos injenici da e biti okrutno
ubijen (smrtna kazna), nema nade, prihvaa svijet onakvim kakav
jest, shvaa da je jedini smisao unutar njega samoga
- MERSAULT DRUTVO on je stranac u svijetu u kojemu ivi. Iako ga
razumije, svjestan je apsurda u svijetu i prihvaa ga. Drutvo krase
lani moral i dvolinost Mersault zapravo biva osuen jer nije plakao
na majinu pokopu. Konana smrtna kazna morala je doi jer kad bi
drutvo razumjelo Mersaulta, to bi znailo da bi se ono moralo
promijeniti, kao i ljudska svijest, a to je jednostavno nemogue. On
je neuobiajena pojava u rutiniranome svijetu, te samim ti strano
tijelo koje treba biti odbaeno i osueno na samou i smrt. Iz tog
razloga, lake je osuditi Mersaulta nego mijenjati ljudsku svijest-
on umire za istinu (usporedba s Kristom) ne donosi spas ovjeanstvu,
uvia bit ivota i miri se s tim, po tom je uzvien i gotovo svet
- Mersault je shvatio apsurd ivota koji ga okruuje. On je
probuen jer ne trai smisao izvan sebe. Zato mu ne treba vjera, on
je sretan usprkos injenici da e drugi dan biti pogubljen. To znai
da postoji srea u apsurdu ako ovjek prihvati da njegovo postojanje
u svijetu nema vieg cilja izvan njega samoga
- okvir romana ini SMRT (poetak saznanje o majinoj smrti, kraj
njegova smrt) to dovodi do spoznaje da je ona pratitelj ivota
- neke epizode iz 1. dijela (bezazlene situacije) argumenti su
protiv naruenih normi na suenju. Npr. puenje kraj majina odra i
ispijanje bijele kave, odlazak u kino s Marijom
- presuda na suenju donesena je prije poetka procesa, a samo
zato jer se glavni lik nije ponaao u skladu s navikama drutva.
- MOTIV SUNCA I PREJAKE SVJETLOSTI sunce se provlai kao crvena
nit u vidu gradacije kroz djelo gdje god je piscu potrebno
objasniti i umjetniki uobliiti postupke svoga junaka, a koje nee
razumjeti ni sud ni publika ( na pokopu majke, kada ubija Arapina).
Istie da je za poinjeno ubojstvo krivo sunce (na majinom pokopu
zamarao ga je sjaj svjetlosti po zidovima, svjetlost s elika noa
pogodila je Mersaulta u elo, u obrani pred sudom govori da je sve
to bilo zbog sunca)- Mersaultov je odnos prema drugim ljudima
ravnoduan, poslovan, povran, fiziki; bez dubljeg odnosa s ijednim
ovjekom
RENESANSA 16. st., a punu afirmaciju doivljava na podruju
Italije. U Hrvatskoj se razvija najvie na podruju Dalmacije. U
sreditu je interes za ljude i ivot.
Renaissance preporod, ponovno roenje
Uglavnom je usmjerena na petrarskistiku liriku i protutursku
tematiku (rasuta baina)
Renesansni knjievnici bili su klasino obrazovani
U naim renesansnim sreditima postojale su gramatike kole u
kojima se uio latinski jezik i pouavala djela klasinih pisaca.
Mnogi su se pisci kolovali u drugim zemljama, najee u Italiji
Renesansna sredita: Split (Maruli), Dubrovnik (iko Meneti, Dore
Dri, Mavro Vetranovi, Marin Dri), Hvar (Hanibal Luci, Mika
Pelegrinovi, Petar Hektorovi), Zadar (Petar Zorani, Brne
Karnaruti)
Od knjievnih vrsta, razvijaju se lirske pjesme,karnevalske
pjesme maskerate, satirike i religiozne pjesme, epovi (posebice
biblijsko-religiozni i povijesni), roman, pastirske igre, komedije
(tzv. uene ili eruditne), drame, crkvena prikazanja
Razvija se knjievnost NA NARODNOM JEZIKU
MARIN DRI
Iz puanske, dubrovake obitelji. Dobio nadimak Vidra zbog
sposobnosti prilagoavanja raznim ivotnim situacijama. Najstariji
dokumenti o njemu govore da je bio klerik u crkvi. U zrelijim
godinama odlazi na studij u Sienu. U ovom je gradu otkrio
umjetnost. Po povratku u Dubrovnik, dobiva mjesto pisara. Dobio je
posao sluge plemiima. U tom vremenu nastaju njegove komedije.
Razoaravi se u Dubrovnik, vraa se u Italiju, ovoga puta u Veneciju,
a potom odlazi u Firenzu. Tamo pie urotnika pisma toskanskom
vladaru Cosimu di Mediciju, u kojima kritizira dubrovaku vlast.
Moli ga za pomo pri smjetanju puana u Senat. Na svoja pisma ne
dobiva odgovor te naputa Firenzu, a Dubrovnik ga zbog tog pokuaja
nazove urotnikom. Umire u Veneciji.
Realistiki slika dubrovako drutvo 16.st. i ukazuje na njegove
mane, bavei se vjeitim antitezama mladost-starost, selo-grad,
stvorio je veliku galeriju tipova ljudi, od starih krtaca i
zaljubljenih, rastronih mladia preko razumnih, sposobnih sluga do
rimskih kurtizana
Djela: komedije (Dundo Maroje, Arkulin, Skup), pastirske igre
(Tirena, Venera i Adon, Griula), pokladna igra (Novela od Stanca),
tragedija (Hekuba)DUNDO MAROJE
U Dubrovniku Drieva vremena slubeni je jezik bio talijanski.
Njime se sluila vlastela. Bogaenje viih slojeva sve je vie stvaralo
razliku meu klasama. Dubrovnik se uglavnom bavio trgovinom.
Prekomjerno troenje na razne provode dovodi do slabljenja ekonomske
moi grada. Vlast iz tog razloga zabranjuje luksuz, to kasnije Dri u
komediji ismijava.
akavtina 16.st.
Univerzalno znaenje djela renesansa donosi i novi nain
razmiljanja: pojedinac treba biti umjetnik prilagoavanja, mora
imati sposobnost okretanja srea u svoju korist, ostale kvalitete
(obrazovanje, snaga, talent) nisu presudne za ivotni uspjeh,
hedonizam (naslada) i uitak ideal su ljudskog djelovanja, novac je
najvia vrijednost, sredstvo koje omoguuje ivotne uitke
Dri je spoznao temeljni problem vrline i sree, njihovu
povezanost, sukob meu njima, u kojemu i obian ovjek podlijee
neuhvatljivoj stihiji fortune, ili je svladava vrlinom kojoj se mo
temelji na razboru. Tu temu, klju za razumijevanje djela i drugih
komedija, Dri je povjerio pravom protagonistu komedije, Pometu
Junaci djela nositelji su dubrovake stvarnosti i umjetniki su
ivi likovi
Nedovrena komedija u 5 inova. Pria je to o vrlini i
prevrtljivosti fortune te umijeu svladavanja te fortune uz pomo
vrline u vlastitu korist, te odnosu otaca i sinova. Komedija je
nastavak izgubljene komedije Pomet, u kojoj su se pojavljivali isti
likovi.
PROLOG DUGOG NOSA Negromant (arobnjak) Dugi Nos obraa se
publici, dubrovakoj vlasteli, koristei antiteze mladi-stari,
ljudi-ene i sl., ime ukazuje na antitezu kao glavnu okosnicu djela.
Govori im o putovanjima po Indijama, gdje je susreo ljude nazbilj
(potene ljude, pritom mislei na dubrovaki puk) i ljude nahvao
(ljude s majmunskim obrazom, vlastela). Navodi da e se radnja
komedije odvijati u Rimu. Kroz lice Dugog Nosa progovara sam Dri.
Tako je direktno uputio svoju kritiku vlasteli, bez da za to snosi
posljedice.
DRUGI PROLOG govori ga Pomet-druina (glumci). Navode da se
radnja odvija u 6 dana, a upravo toliko trebalo je druini da ju
sklope. Dundo Maroje nastavak je izgubljene komedije Pomet.
Pometovci na poetku iznose sadraj Pometa, a zatim i Dunda Maroja,
napominjui da e komedija zavriti u veselje. Iz tog se zakljuuje da
sama fabula nije bitna, ve poruka koju djelo prenosi.
Radnja se odvija na gradskom trgu u Rimu. Grad je predstavljen
kao mjesto raskoi i uivanja
Komedija pripada eruditnoj komediji (imitatorskoj). Ovakva
komedija potjee iz antike komedije, gdje se najee imitiralo Plauta.
Ona predstavlja dogaaje iz svakodnevnog ivota, imala je zapletenu
radnju, a u njoj je sudjelovao puk koji se prikazivao u nedolinim
situacijama. Cilj joj je bio da zabavljajui pouava. Imala je uvijek
prolog u kojemu se iznosila osnovna fabula i 5 inova. Ono po emu se
Dundo Maroje razlikuje od klasine eruditne komedije jest injenica
da na kraju krti starac Dundo Maroje dobiva zadovoljtinu, tj.
novanu nagradu. Na taj se nain Dri umilio vlasteli koja ne bi
prihvatila da ovjek slian njima na kraju bude nasamaren.
Komedija se temelji na antitezama staro (vlastela, zaostala)
mlado (snalaljivi, puani koji bi trebali ui u Senat) po istom
principu izgrauju se i ostale antiteze
ene su u komediji uglavnom ili slukinje ili kurtizane, ali ovdje
nije rije o pogrdnom prikazivanju ena, ve o realnoj slici
Dubrovnika u 16. st.
POMET TRPEZA predstavlja mudrost Dubrovnika. U djelu on iznosi
Drieve stavove. On je sluga Uga Tudeka koji, nasamarivi sve likove,
pokuava izvui vlastitu korist. Uz njega se vee rije FORTUNA. On
smatra da pravi vladar mora imati sposobnost svladavanja sree i
ivotnih prepreka. Treba se prilagoditi vremenu i bit virtuoz
(umjetnik). Biti vladar ne znai imati novaca stav o upravljanju
Dubronikom. On se slui iskrivljenim talijanskim jezikom kako bi
ispao uen, a na taj se nain ismijava dubrovaka vlastela koja je
zabranjivala uporabu hrvatskoga jezika u Senatu. Njegovo umijee
upravljanja ljudima proizlazi iz Machiavellijeve knjige Vladar.
Pomet je ovjek nazbilj koji moralno poraava ljude nahvao i zbog
toga je pravi primjer renesansnog ovjeka. Nadimak mu proizlazi iz
njegove opsjednutosti jelom i piem, to se kosi s tadanjim zakonima
u Dubrovniku i u ovom djelu izaziva porugu. Vani su njegovi
monolozi jer iznose mudrost koju Dri poruuje svojim sugraanima. On
je jedini lik koji nije podvrgnut poruzi. Usauje u ljude uvjerenje
da je svatko kova svoje sree. On je renesansni ovjek ije se
djelovanje temelji na dvaka kljunim pojmovima renesanse FORTUNI I
VIRTU (vrlini). Pojedinac treba biti obdaren vrlinom da okrene sreu
u svoju korist. On je obdaren snalaljivou i moe ostvariti svoju bit
i prirodni sklad i u tom je smislu ovjek nazbilj. U radnju je
utkana idejna poruka koja se raspoznaje kao komina varijacija
suvremene filozofske misli, posebice iz Machiavellijeve
interpretacije pojmova sree i vrline kao pretpostavke da vladar,
tj. jak pojedinac, superioran nad svijetom i pobjednik nad
fortunom, postigne cilj promjenom politikog stanja. Tim je poukama
nadahnuta Pometova akcija. On postie svoj cilj, trijumfirajui, kao
ovjek nazbilj, nad ljudima nahvao. Nije teko spoznati analogiju
izmeu Pometove akcije i Drieva stvarnog djelovanje. Dvosmislenou
govora u komediji je raskrinkao dubrovake senatore kao ljude nahvao
suprotstaljene ljudima nazbilj
LAURA ona je antipetrarskistiki prototip Petrarkine Laure.
Jedina vrijednost za nju jesu nakit i dukati, koji pokreu i ostale
likove u komediji. Pravo joj je ime Mandalijena Krkarka, tj.
Korulanka. Postala je kurtizana nakon to ju je ostavio mladi s
kojim je pobjegla od kue.
PERA Laurina suprotnost. Krijui se pod mukom odjeom, ide u
potragu za Marom. Bez njega je spremna ostati neudana i otii u
samostan. Svaka njezina rije u sebi krije duh rodnog
Dubrovnika.
MARO tipian je lik rastronog sina koji naputa oca
DUNDO MAROJE star je i krt ovjek. ivot je podredio dukatima.
Kree u potragu za sinom, a u biti samo eli povratiti svoje novce.
Tipian je predstavnik ljudi nahvao.
POPIVA u nekim je situacijama slian Pometu. On uzima ivot s
njegove povrine, ne preza ni pred im, smatrajui da e se uvijek nai
neko rjeenje.
BOKILO - sluga Dunda Maroja, ide u red primitivnih sluga iz
dubrovakog zalea koji su iz rodnog sela donijeli sve navike. Na
trenutke je zadrt i mrzovoljan. Njegovi postupci izazivaju smijeh.
Uvijek je gladan SLUGE Bokilo, Popiva, Pomet, Petrunjela ljudi su
nazbilj koji u odreenim situacijama uzimaju stvar u svoje ruke i
odluuju o sudbini svojih gospodara (Pomet uspije pridobiti Lauru za
Uga, Popiva spaava Mara pred ocem, Petrunjela spasi egzistenciju
svoje gazdarice sredivi joj brak s Ugom).
VLADARI Dundo Maroje, Maro, Ugo, Laura
Dri je svoje likove oblikovao i jezinom karakterizacijom uz koju
je povezano podrijetlo lica, pripadnost odreenom staleu te nain
miljenja. Pomet, ve reeno, slui se iskrivljenim talijanskim jezikom
(makaronskim), pokuavajui se prikazati uenijim, ali koristi se i
narodnim poslovicama kako bi se umilio Petrunjeli. Dubrovani se
izraavaju dubrovakim gradskim govorom, a rimski trgovci (Sadi,
draguljar) i gostioniari govore talijanskim jezikom. Posebno se
istie lik Petrunjele, iji je govor mjeavina hrvatskoga i
talijanskoga jezika,a stihovi kojima se esto koristi u govoru
prikazuju je kao vedru dubrovaku puanku.
Temeljni su motiv u komediji DUKATI
U jeziku mnotvo talijanizama, germanizama, latinskih fraza,
arhaizama, poslovica, igara rijeima
Iako izrasta na antikim uzorima (Plaut i Terencije), svu svoju
snagu djelo crpi iz stvarnosti
Osnovna opreka na kojoj se djelo temelji jest
inteligencija-glupost
Djelo je jedno od remek-djela renesansne knjievnosti; smatra se
jednim od najboljih tekstova na hrvatskom jeziku i jednom od
najuspjenijih komedija europske renesanse
ROMANTIZAM I PREDROMANTIZAM
Punu afirmaciju doivljava izmeu 1800. i 1830.
Poetika: princip originalnosti, slobode izraavanja, estetska
uloga knjievnosti, mijeanje knjievnih rodova i vrsta
Knjievne vrste: lirska pjesma i poema, poetska drama i roman u
stihu, epistolarni roman, roman dnevnik, memorari, povijesna drama
i povijesni roman, umjetnika bajka
Teme: osobne preokupacije, buntovnitvo, odmetnitvo i sukob sa
zakonom, priroda posebice egzotini pejzai, daleki i nepoznati
krajevi, povijest i folklor, nacionalno-povijesne teme, mistino i
okultno
Osobito razvijen u Njemakoj, Francuskoj , Engleskoj i Rusiji
ROMANTIZAM U NJEMAKOJ prethode mu dva pokreta (predromantizam)1.
STURM UND DRANG (Oluja i nagon) pokret mladih genija. Naziv dobio
prema istoimenoj drami F. M. Klingera. Mladi autori bune se protiv
racionalistikog prosvjetiteljstva u ime slobode osjeaja i mate;
cijeli je pokret u znaku teorije originalnog genija koji je
stvaratelj i usamljeni pojedinac suprotstavljen masi koja ga
okruuje. Stvaralaki je uzor Shakespeare. Javlja se i zanimanje za
narodno stvaralatvo, s ciljem prepoznavanja neposrednosti i ivosti
u narodnom stvaralatvu. Najznaajnija su ostvarenja: Goethe, Patnje
mladog Werthera i Schiller, Razbojnici
2. WEIMARSKA KLASIKA pisci nastoje osloboditi suvremenu
umjetnost svih lokalnih obiljeja i stvoriti univerzalni umjetniki
izraz. Goethe i Schiller smatrali su da takav model prua antika
klasika. Uzor je antika (grka) knjievnost oivljavaju se antike teme
i preuzimaju knjievne vrste: ep, tragedija, elegija, epigram.
Najznaajniji su predstavnici Goethe i Schiller
Za razvoj romantizma u Njemakoj, znaajne su:
1. Jenska skupina sveuilite u Jeni, izmeu 1790. i 1800.,
umjetnost postaje tajanstveno sredstvo raskidanja svih odnosa sa
svakidanjim ivotom i napredovanje k beskrajnom ivotu, mata omoguuje
prevladavanje svakodnevnog i uspostavljanje odnosa s vjenim. Dijele
zajedniko miljenje da je knjievnost slobodna igra duha i mate.
Kozmopolitski su usmjerei i pod utjecajem filozofije toga doba.
esto su u svojim teorijskim miljenjima o umjetnosti suprotstavljeni
weimarskim klasicima Goetheu i Schilleru. Predstavnici su:
Schlegel, Tieck, Novalis
2. Faza zrelog njemakog romantizma obiljeava ga nacionalna
usmjerenost, interes za narodnu predaju, mitologiju i povijest.
Predstavnici Heine, braa Grimm PREDROMANTIZAMROMANTIZAM
1800.-1830.
Francuska, Njemaka, Engleska
Subjektivnost, buntovnost, protiv feudalnog drutvenog
ureenja
Zanimanje za nacionalnu povijest i usmenu knjievnost
Misticizam
Istie se naelo originalnosti
Drama omiljena vrsta
Javlja se u opreci na klasicizam i prosvjetiteljstvo
Istiu vrijednost Homera, Shakespearea i narodne poezije
Ve u dr.pol.18.st. (doba prosvjetiteljstva)
Francuska, Njemaka, Engleska, Rusija
Javlja se opa melankolija kao posljedica razoaranja u suvremene
drutvene vrijednosti; u knjievnosti se oituje bijegom u samou i
vlastitu viziju svijeta to su izvori pesimistinog romantiarskog
svjetonazora, tzv. SVJETSKE BOLI
Stvara vlastitu poetiku u opreci prema klasicizmu i razvija
vlastiti senzibilitet koji se temelji na osjeajnosti i
subjektivnosti Pesimizam (nastao iz nesklada osobnih i drutvenih
interesa)
Romantiarska osjeajnost najvie dolazi do izraaja u sklonosti k
lirici, njegovanju teme osobnih preokupacija i oblikovanju
romantiarskog junaka Forma i jezik slobodniji
Sinestezija izraajno sredstvo u kojemu se spajaju razliiti
osjeti
SVJETSKA BOL izraz za osjeaj tuge i malodunosti zbog nesklada
ideala i stvarnosti. Ona raa kult patnje pesimistian osjeaj kako
zlu u svijetu nema lijeka; spoznaja o ispraznosti ljudskog
postojanja i nepostojanja prave iskrenosti i osjeajnosti UMJETNOST
I UMJETNIK romantiari su svjesni posebnosti umjetnosti. Umjetnik je
nadarena osoba, genij i vizionar. U sreditu se romantiarskog
pogleda na svijet nalazi KULT GENIJALNOSTI ideja o praznom ovjeku
kao o umjetnikom geniju to usamljen i neshvaen stoji nasuprot
beznaajnoj masi
ROMANTIARSKI JUNAK antijunak. Varijante su tzv. bajronovski
junak (suvini ovjek koji sve prezire i osjea se izopenim. Iako ga
mogu krasiti mnoge pozitivne osobine, on nije plemenit i ovjean.
Cinik je i skeptik, najee materijalist i ateist te pun karakternih
proturjeja. eli uivati u ivotu, a na to ga tjera upravo dosada i
osjeaj besmisla. On je prokleta osoba, demonski junak i sve to
radi, vodi ga u vlastitu propast) i suvini ovjek(tip junaka koji je
pun proturjeja. Iako se osjea superiornim svojoj okolini, ipak se
predaje besciljnom djelovanju ne iskoristivi svoje potencijale.
Sklon je samounitenju, a snaan osjeaj dosade i besmisla ivota tjera
ga na lutanja u kojima trai zaborav. To je nezadovoljan, nemiran i
pasivan mladi) te verterovski junak (hrabar, karakteran i
pustolovna duha. rtva je spletki, mladenakih pogrjeaka i naglosti
ili svojih pesimistinih stavova o ivotu. Ne uklapa se u drutvo,
buntovan je. Osjeajan je i plemenit, ali esto je pretjeran,
patetian u izjavama i djelovanju, ak autodestruktivan. On nije
prosjena, nego izuzetna osoba)
JOHANN WOLFGANG GOETHE
Rodio se u Frankfurtu na Majni
Postao slavan zahvaljujui romanu Patnje mladog Werthera
Mladi, ali proslavljeni Goethe prihvatio je poziv weimarskog
vojvode i otiao u Weimar, gdje e boraviti do kraja ivota
Postao je ministar i dugogodinji direktor weimarskog
kazalita
Boravio i u Italiji, gdje se inspirirao djelima antike
Stvaralatvo mu se dijeli u 2 dijela:
1. Razdoblje Sturm und Dranga poeme pisane u stihu mladih
genija. Vrhunac toga razdoblja Patnje mladog Werthera (najpoznatije
djelo tog razdoblja)2. Razdoblje weimarske klasike prijateljstvo sa
Schillerom. Djela su obiljeena klasicistikim stilom. Nastaju brojna
djela: Srodne due, Rimske elegije, Faust itd.
Tvorac je pojma SVJETSKE KNJIEVNOSTI kao nacionalne kulturne
vrijednosti
Po njemu cijelo razdoblje predromantizma nazivaju jo i
Goetheovim dobom
Zbog svoje svestranosti (anatomija, botanika, optika...), ostao
je zapamen kao posljednji renesansni HOMO UNIVERSALIS
PATNJE MLADOG WERTHERA Epistolarni roman (roman u formi pisama),
poluautobiografski roman Djelo nastalo u samo nekoliko tjedana
Tema nesretna Wertherova ljubav prema Lotti.
Najee romantiarske teme vidljive u djelu ljubav, priroda,
umjetnost
Kompozicija kronoloki slijed, formalno je podijeljen u 2 dijela,
omeena Wertherovim odlaskom iz Wahlheima. Ta dvodijelna kompozicija
nije samo vanjsko obiljeje romana. Goethe je u tekstu rasporedio
mnoge paralelizme koji naglaavaju dvodijelnu razdiobu. Prije svega,
motiv odlaska, povlaenja, sadran je na kraju prvoga dijela, dok je
kraj obiljeen nepovratnim odlaskom. Prvi je dio obiljeen junakovim
vedrim raspoloenjem i optimizmom, dok u drugom dijelu prevladavaju
mrani tonovi. Autor pri poetku djela umee epizodu sa zaljubljenim
seoskim mladiem koji e, poput Werthera, zavriti tragino. Pri kraju
prvoga dijela Werther od Alberta posuuje pitolj, kao i na kraju
romana. Radnja romana zbiva se u dvije godine: proljee i ljeto
ispunjeni su uglavnom sretnim raspoloenjem, dok su u jesen i zimu
tuniji dogaaji, a samoubojstvo se dogaa usred zime, pred Badnju
veer.1. dio 4. svibnja 1771. 10. rujna 1771.
2. dio listopad 1771. prosinac 1772.
Roman se sastoji od Wertherovih pisama (pripovjeda u 1. licu) i
izdavaeva dodatka (pripovjeda u 3. licu)
Djelo zapoinje in medias res, pismom Wilhelmu, a prva reenica
glasi: Kako mi je drago to sam otiao. Osjea da je prolo jedno
razdoblje njegova ivota i spreman je za novo uzbuenje Najpoznatiji
prizor iz romana kada je doao po Lottu da krenu na ples prizor
plesa u svjetskoj knjievnosti est je i prilika u kojoj su planuli
snani osjeaji (Romeo i Julija, Ana Karenjina)
MONOPERSPEKTIVNOST u romanu vidljiva samo Wertherova pisma, dok
se Wilhelmova mogu samo naslutiti
Stil je romantiarski uzvien, patetian, retorian, proet lirizmom.
Junakovi su iskazi proeti emocionalnou, a ta poviena osjeajnost
doarava se usklinim i eliptinim reenicama Forma pisama slui boljem
izraavanju misli i osjeaja
Znaenje romana:
1. dokumentarno-socijalno sklonosti i tenje Wertherove djelomino
su sklonosti i tenje pieva vremena
2. psiholoko znaenje opisana su Wertherova unutarnja previranja
i tenja za slobodnim razvojem ljudske linosti
WERTHER ROMANTIARSKI JUNAK njime upravlja strast, a ne razum.
Sklon je matanju, uiva u prirodi, u opreci je s drutvom i
pesimistian. Ljubav je za njega patnja, bolest koja mu onemoguuje
racionalno prosuivanje i koja unitava sve sile njegove prirode. On
joj se ne moe oduprijeti i jedini izlaz za njega je samoubojstvo,
odraz njegova pesimizma i nemogunosti ostvarenja ljubavi koja je
smisao njegova ivota. Smrt je osloboenje od boli, ali i stvara nadu
u ponovni susret s Lottom u nekoj novoj dimenziji postojanja. On je
osjeajan mladi intelektualac, umjetnik koji voli knjievnost,
idealist, plemenit, ovjean, u sukobu s okolinom (sukob ideala i
zbilje), pesimistian, hipersenzibilan, sklon matanju, lik je
romantiarskog buntovnika ije su krilatice: priroda, originalnost,
sloboda
ZNAENJE IMENA werder=rijeni otok u staronjemakom jeziku (simb.
izolirano bie)
Wertherov izbor djela za itanje u proljee i ljeto ita Homera, a
u jednom od zavrnih prizora Ossiana. Homer - prirodu gleda oima
antikog junaka trsei se da u njoj pronae mir koji ne moe u sebi
samome; Ossian (keltski mitoloki pjesnik i junak(ustvari pseudonim
Jamesa Macphersona, kotskoga pjesnika iz 18. st. koji je sam
napisao te balade po uzoru na tradicionalne narodne balade (
sentimentalnost, svjetska bol )- ita ga nakon spoznaje o
neostvarenoj ljubavi
injenini izvjetaj izdavaa koji suho i objektivno iznosi
posljednje dogaaje u otroj je suprotnosti sa stilom Wertherovih
pisama Wilhelmu
LJUBAV za romantiare je ona najsvetije duhovno stanje, stapanje
dua, oitovanje boanskoga u duama ljudi. Ipak, ona je esto fatalna i
ne doputa kompromis. Romantiarska je vizija ljubavi tragina
Werther bjei iz okoline u okolinu, ali zapravo nastoji pobjei
sam od sebe i odgovornosti koju mu ivot namee; osjea se neshvaenim,
drutvo ga kritizira, sklon je burnom reagiranju iskazuje se njegov
djetinji nagon da promijeni svijet.
Jako je sklon djeci, ona u njemu bude iste osjeaje
Saivljen je s prirodom oko sebe. U poetku, u prirodi se oituje
njegov mir, sve mu zlati pred oima, kao navala ljetne vruine, a
kasnije, kada uvidi besmislenost ljubavi prema Lotti, priroda
postaje njegovo najvee zlo, proganja ga, razdire i nastupa jesen.
Tada poinje itati Ossiana i ponire u hladnou opisanih krajolika. Na
vrhuncu oaja godi mu beutnost zimskog krajolika (iz Ossianovih
djela) i donosi odluku o samoubojstvu
NJEGOVI SE OSJEAJI ODRAAVAJU SLIKAMA PRIRODE I GODINJIM
DOBIMA
Otuenom romantiarskom pjesniku priroda postaje zamjena za
ljudsko drutvo pejsa je u djelima romantiara stanje due, izraz
njihovih najdubljih osjeaja
Djelo prikazuje hipersenzibilnog, matanju sklonog i umjetniki
nastrojenog pojedinca koji uiva u prirodi, eli slobodu, ne potuje
drutvene konvencije, a zbog nesretne ljubavi ivot zavrava
samoubojstvom
Samoubojstvo je izvrio za pisaim stolom. Razlozi samoubojstva
prepoznaju se u njegovoj naglaenoj osjeajnosti i nemogunosti
adaptacije okolini
IZVORI ZA PISANJE ROMANA prie iz ivota autentinih ljudi
CHARLOTTE BUFF i njezin zarunik KESTNER (u romanu Lotta i Albert) i
Goetheov prijatelj JERUSALEM, koji se ubio zbog nesretne ljubavi (u
romanu Werther) VERTERIZAM pojava koja oznaava svjetonazor i ivotni
stil po uzoru na lik Werthera (javlja se zbog izuzetne popularnosti
romana)
VERTERIJADE knjievne obrade, nastavci i parodije ovoga
romana
FRANZ KAFKA
- avangarda, svjetska knjievnost 20. st. (opirnije na papirima
koje smo vam podijelile) - austrijski pripovjeda, praki idov
Bolovao od tuberkuloze
U njegovu ivotopisu istaknut odnos prema ocu: doivljavao ga je
kao nadmonu, autoritativnu osobu. Nosei u sebi osjeaj krivnje,
Kafka kao da nikada nije izaao iz oeve sjene, to se vidi i u
njegovoj izjavi: IVIM STRANIJE OD STRANCA
Kafkino je stvaralatvo, kao i njegov ivot, obavijeno legendom za
ivota je objavio vrlo malo djela, vjerojatno samo ona koja je
smatrao zavrenima. Tako u oporuci od prijatelja Maxa Broda trai da
spali njegova neobjavljena djela
Preobrazba je jedno od rijetkih djela koja je objavio za
ivota
KAFKINA PROZA u djelima je izrazio doivljaj dehumaniziranoga
svijeta kao mjesta tjeskobe i okrutnosti. Njime vladaju nevidljivi,
ovjeku neshvatljivi, neprijateljski mehanizmi. Uvuen u taj svijet,
ovjek je bespomoan. Neki kritiari uz Kafkina djela povezuju pojam
svijet uzaludne nade.
STILSKA OBILJEJA KAFKINE PROZE paradoks (spaja se nespojivo
realistino i fantastino, ali to nikoga ne zauuje). Rezultat je
takvog postupka tjeskoba, kafkijanska atmosfera. itatelj se osjea
izgubljenim u svijetu u kojemu nikoga nita ne iznenauje, u kojemu
se ljudi pretvaraju u kukce ili se, kada dosegnu zrelost, protiv
njih pokreu tajanstveni procesi. Tjeskobni doivljaj pojaava hladno,
neutralno pripovijedanje koje podsjea na izvjee; sve se biljei vrlo
precizno i objektivno, opisi su detaljizirani i slikoviti, lieni
bilo kakvoga pripovjedaeva komentara.
KAFKINA TEHNIKA sve uvijek zapoinje neim to bi trebalo
objasniti, ali nakon pitanja samo slijedi novo pitanje; ono to je
nejasno, postaje jo nejasnije; najprije postoji kazna pa onda
krivica (najprije je doista kukac, a zatim se pokae da su ga kukcem
doista svi smatrali), izokree zbilju i zdrav razum; oslanja se na
iskustva koja su svima nama poznata, npr. nelagodu ekanja na sudu;
sve to pripovijeda kao da se dogaa posve sluajno. Temeljna mu je
odlika mirnoa u pripovijedanju i izlaganju koja je u suprotnosti s
uznemirujuim djelovanjem onoga o emu se govori. Nemogue i strano
njegovi junaci prihvaaju kao neto s ime se moemo i moramo
pomiriti.
PREOBRAZBA
Pripovijetka nastala uoi Prvog svjetskog rata
Pripovjeda je u 3. licu; prevladavaju opisi, dijalog i
pripovijedanje
Stil hladno, objektivno pripovijedanje, detaljiziranje
Kafkin je svijet fantastian, ali to fantastino isprepleteno je s
realnim pa na itatelja djeluje zastraujue. Uavi jednom u taj
svijet, likovi iz njega ne nalaze izlaz. Gregor Samsa budi se
preobraen u kukca, a ivot zavrava upravo na nain kukca: umire
odbaen od obitelji koja njegovu smrt doivljava kao olakanje.
Uveo je naelo da iznenaujue nikoga ne iznenauje. Njegovi
pojedinci sa zbiljom ne mogu nita, ne poduzimaju nita kako bi
promijenili svoje stanje. Uveo je i zagonetke koje nemaju rjeenja
te apsurdni poloaj pojedinca koji u susretu s kaotinom zbiljom ne
moe nita; niti zna to bi mogao i zato bi uope trebao neto poduzeti
Kafkina estetika nije estetika uivljavanja, nego estetika oka,
iznenaenja, a njegov je svijeet labirint u kojemu se ovjek gubi
Zbilja se doima poput mrana sna u kojemu prevladavaju groteskne
slike stvarnosti
Likovi se koprcaju u svom ivotu, nemoni, suoeni s monijim
mehanizmom koji ne znaju objasniti
Teme njegovih pripovijedaka nisu pojedinci, ve odnosi meu
ljudima
Pripovijetka je sastavljena iz triju dijelova u kojima pratimo
postupnost preobrazbe gl. lika. Nakon fizikog preobraenja, slijedi
promjena glasa (nemogunost komunikacije), potom suavanje vida (sivo
nebo i siva zemlja koji se nerazluno stapaju) i odnosa prema
prostoru (ljudska prolost sadrana u stvarima)
Odnos obitelji prema njegovoj preobrazbi samo se naizgled
mijenja; u osnovi, to je nerazumijevanje, nemogunost komunikacije,
nepostojanje volje da se nekoga pokua razumjeti
Tematski, djelo ine tri dijela preobrazba, ranjavanje i smrt.
Znakovito je da svaki dio zavrava reenicom koja govori o oevom
odnosu prema Gregoru
ranjavanje koje Samsi nanosi obitelj ovdje je izraeno stvarnim
ranjavanjem. Najprije je to fiziko ranjavanje koje mu nanosi otac,
a potom duevno koje mu nanose sestra i majka. U zavrnom dijelu
pripovijetke Samsa sam odluuje otii birajui smrt
Prije preobrazbe Gregor je smatran korisnim lanom obitelji, ali
nakon preobrazbe sve se mijenja. Prije svega, mijenja se odnos oca
prema njemu, da bi potom i odnos sestre i majke isto tako postao
drugaiji, hladniji i otueniji.
Gregorov osjeaj straha i ivota bez vrijednosti proizlazi iz
Kafkine autobiografije, tj. osjeaja otuenosti s ocem, ali moe se i
iitati i predratni motiv (Kafka, idov pred rat)
Majka je prvi put vidjela Gregora kao kukca kad su ona i Greta
iznosile namjetaj iz njegove sobe i tada se skoro onesvijestila.
Htio je zadrati fotografiju koju je drao na zidu, kako bi ostavio
posljednji trag svoje ovjenosti u toj sobi
Preobrazba Gregora ujedno oznaava i preobrazbu njegove obitelji,
odnosno preobrazbu u ponaanju cijeloga drutva prema onima koji nisu
jednako sposobni preuzeti na sebe zadae poput normalnih ljudi.
Kafka progovara o pojedincu koji se promijenio prije svega sam u
sebi te je zbog te promjene postao neprihvaen i stranac svima oko
sebe. Kako se nije mogao vratiti u prijanje stanje, njegova
egzistencija postaje manje vrijednom u njegovim oima upravo je to
uzrok mijenjanja stava obitelji pa i meuljudskih odnosa u cjelini,
to sve vodi prema nestajanju egzistencije slabog pojedinca
Unato fizikoj promjeni, Gregor unutar sebe ostaje i dalje
ovjekom (oduevljenje glazbom, slika na zidu), a na kraju
pripovijetke Gregor sam odluuje otii, birajui smrt GREGOR SAMSA dok
je bio ovjek, ivio je pritisnut sa svih strana poput kukca pod
neijom cipelom koja e ga zdrobiti i unititi svaki njegov trag. Otac
je nakon bankrota zatajio da je sauvao dio imetka te je na
Gregorova plea svalio uzdravanje obitelji i otplatu duga. Gregor
je, pod teinom odgovornosti, postao trgovaki putnik sa znatno veim
primanjima, to je oduevilo obitelj. On je mrzio svoj posao, a ef ga
je poniavao. Matao je da da otkaz, ali nije imao hrabrosti zbog
obitelji. Mnogo vie od spoznaje preobrazbe, Gregora je zabrinulo
kanjenje na vlak jer e naljutiti efa. Radei vrijedno nekoliko
godina, mata o tome kako e na Boi objaviti sestri da e joj platiti
studij violine ostvarenje te velike elje osvijetlila je preobrazba,
tako nikada nee moi uiniti onaj veliki rez jer KAFKINI JUNACI
NIKAMO NE STIU I NITA NE OSTVARUJU. Njegova je preobrazba rezultat
otuenja od samoga sebe, slika vlastite nemoi u beutnom svijetu.
Pisac Gregoru ostavlja sposobnost razumijevanja, ali njega nitko ne
razumije. Vrhunac je njegova ponienja njegovo tuno, sramotno
umiranje nakon to ga se i sestra odrekla; iscrpljen i dosljedan
svom rtvovanju za druge, pritisnut krivnjom, Gregor je te noi
uginuo. Pometen zajedno sa smeem u svojoj sobi, zavrio je na
smetlitu. Gubitak samopotovanja, doputanje da ga gaze i budu od
njega svi jai u ovom je prizoru na vrhuncu. OBITELJ I DRUTVO drutvo
u kojem Gregor ivi otueno je i poiva na iskoritavanju slabijih.
Abnormalnou Gregorove preobrazbe pokazuje se nesigurnost ovoga
svijeta u kojemu je sve mogue. Ljudi gledaju samo odijelo, a kad
ono sklizne, ostaje vidljiv i nezatieni sloj osobnosti, preobraen u
materijalizirani oblik, u kukca. Preobrazbu moemo razumjeti i kao
jedini mogui bijeg od svih frustracija i nezadovoljstava. Da
normalan svijet nije normalan, Kafka pokazuje uvodei u priu
elemente fantastike
MOTIV JABUKE moe se iitati kao jabuka razdora. Motiv je poznat
jo iz antike knjievnosti kada je Paris trebao dati zlatnu jabuku
najljepoj izmeu Here, Atene i Afrodite. Afrodita mu je obeala dati
za enu Helenu te se Paris odluuje njoj dati jabuku. Tim je inom
uvrijedio Heru i Atenu koje su, za osvetu, uinile Parisa i Helenu
neposrednim uzronicima Trojanskog rata. Od tog je trenutka jabuka
postala simbolom zavade, esto koritenim u knjievnosti. Ta je jabuka
potvrdila i razdor izmeu oca i Gregora, ali i Gregora i cijeloga
svijeta. Nakon to je otac bacio jabuku na sina, Gregor je postao
povuen i poeo je promatrati svoju obitelj u drugom svjetlu, sa
strahom i sve veom otuenou. Tek pred samu smrt svoje se obitelji
poeo sjeati s ganuem. Naime, jabuka je bila neposredni materijalni
povod njegove smrti jer se jedna zabila u njegovo tijelo. Simbolika
jabuke koja trune u njemu zapravo upuuje na pomisao da je on umro
od tuge i usamljenosti zbog toga to je njegova nemona pojava
izazivala gaenje te je bio naputen od svih.
Svojim je djelom Kafka pokrenuo niz pitanja o meuljudskim
odnosima. Bizarna preobrazba ovjeka u kukca alegorija je o svima
koji zbog vlastitog duhovnog ili fizikog nedostatka moraju ivjeti
na samom rubu egzistencije, odbaeni od svih.
EKSPRESIONISTIKA OBILJEJA osjeaj straha i osamljenosti, protest
protiv drutva koje ugroava slobodu pojedinca, uporaba groteske
NADREALISTIKA OBILJEJA halucinacija preobrazbe
EGZISTENCIJALISTIKA OBILJEJA motiv preobrazbe pisac koristi kako
bi izrazio odnos obitelji prema pojedincu; kritika drutva, ali,
prije svega, odraava vlastiti Kafkin svijet, njegovu
egzistencijalnu osamljenost i nemo pronalaska mjesta u drutvu,
odreivanja svog stava prema svijetu i religiji, njegov strah i
komarske vizije. Kafka iznenauje jasnim stilom i jednostavnim
realizmom kojim opisuje graansku stvarnost, u koju smjeta
fantastine dogaaje svojih junaka DADAISTIKA OBILJEJA opisivanje
logike svijeta ono to nije normalno, prikazano je kao normalno
SIMBOLIZAM oevo gaanje jabukom
KAFKIN STIL detaljiziranje, paradoks (ovjekova preobrazba u
kukca prikazana kao mogua), mijeanje realnoga s fantastinim,
slinost sa snom
KAFKIJANSTVO pojam vezan uz ope stanje duha kakvo nalazimo u
Kafkinu svijetu (odbaenost, izoliranost...)
Niz je razliitih tumaenja tematskog sloja: slika otienog ovjeka
u svijetu otuenih ljudskih odnosa, pripovijeda o apsurdnom ivotu
neosmiljene egzistencije, slika strahove i nesigurnost koja ovjeka
ini malim, neznatnim, poput kukca, pripovijeda o podvojenosti
ljudske osobnosti, potaknut sukobima izmeu ivota koji mu je
nametnuo otac i vlastitih sklonosti i elja itd.
PROSTOR Kafka nije sluajno svog junaka pretvorio u kukca u
prostoru njegove sobe Gregorova je preobrazba bijeg u jedini
prividno siguran prostor, iza zatvorenih vrata njegove sobe
suavajui ivotni prostor, u potrazi za mirom, ali i pred vratima
osbe postoje nevidljivi neprijatelji. Ovdje se vidi autobiografsko
obiljeje sam pisac, razapet izmeu mrskog pravnikog zanimanja i
neostvarene elje da se potpuno posveti pitanju, eznuo je za ivotnim
prostorom koji bi sliio zapeaenom podrumu u kojemu bi mu hranu
donosili i ostavljali uz najudaljenija vrata, a on bi je uzimao,
neometan ljudskom prisutnou.
Gregorovo suavanje ivotnog prostora istodobno je suavanje
svijesti otuenje od ljudskog i prihvaanje ivota insekta. Otuenje je
sve izraenije, do konanog odlaska, ukinua postojanja, egzistencije
koja nije otkrila svoj smisao i opravdanje.
VRIJEME Kafka slobodno raspolae vremenom, zaustavljajui se na
onim pojedinostima koje su vane za Gregorov novi poloaj. Vrijeme ne
tee jednoliko i pisac preskae vee dionice, a na pojedinim se
zadrava vrlo dugo i opirnim pripovijedanjem u njima zaustavlja
vrijeme
ZNAAJ DJELA inspiraciju je Kafka mogao nai i u vlastitoj
obitelji. Zbog svog strogog oca i sam se esto osjeao poput kukca.
Kukac ima brojna simbolika znaenja veliki oklop (otuenost,
zaahurenost, izoliranost, nemogunost komuniciranja), tanke slabane
noice (nemo). Kafkin otac, a kasnije drutvo, onemoguavaju razvoj
individualnosti. Drutvo namee pravila i granice. ovjek osjea strah
i on ga izobliuje (ekspresionizam). Kafka otkriva obitelj kao
temeljnu zajednicu u kojoj sve funkcionira na bazi interesa.
Suvremena obitelj pati od egoizma, licemjerja i zavisti, a osnivni
princip i u obitelji i u drutvu jest PRINCIP KORISNOSTI
KNJIEVNOST 1929.-1952. POVIJESNI OKVIR ubijen S. Radi,
upostavlja se NDH, poetak 2.svj. rata. Nakon uspostave nove vlasti,
progone se mnogi intelektualci, a politika nastoji diktirati nain
knjievnog stvaranja; doba talijanskog faizma i prodora njemakog
nacionalizma. Javljaju se socijalne krize Velik broj knjievnika u
politici; meu njima nije bilo jedinstvenosti. Razdvajaju se na
desnicu i ljevicu, a postoji i trea usmjerenost, literatura. Pisci
izrazito nacionalne i katolike usmjerenosti okupljaju se oko
asopisa Hrvatska smotra i Hrvatska prosvjeta. Godine 1945., na
kraju rata, pobjeuje ljevica, tj. socijalna knjievnost asopis
Savremenik bio je otvoren svakoj vrijednosti i ideji, a knjievnost
je bila otvorena raznim smjerovima, unato ratu Za hrvatsku je
knjievnost znaajno smirivanje avangardnih stilova, a kao naslijee
ostaju ekspresivnost, asocijativnost i esejizam u strukturi djela.
Slobodniji je odnos prema formi, javlja se sloboda stiha te je
dublji prodor u svijest i podsvijest likova (unutarnji monolozi)
Povratak realizma u knjievnost:
UTILITARNI REALIZAM knjievnost ima obvezu baviti se socijalnim
temama i baviti se njihovim rjeavanjem. Vode ga lijevo orjentirani
intelektualci. Zanemaruje se umjetnika strana obrade te tematike.
Propagiraju ga asopisi: Kritika, Knjievnik, Kultura, Izraz. Otpor
tom realizmu prua Krlea, koji se zalae za estetsku ulogu
knjievnosti. Po njegovu miljenju, soc. literaturu mogu pisati samo
autentini stvaratelji. Poetak njegova otpora poinje Predgovorom
podravskim motivima Krste Hegeduia, a nastavlja se lancima i
polemikama u asopisima Danas i Peat. Taj se otpor jo naziva i sukob
na knjievnoj ljevici. Kulminacija njegova otpora jest rasprava
Dijalektiki antibarbarusSOC. REALIZAM djela socijalne tematike;
posebno zastupljen nakon rataSOC.-PSIHOLOKI REALIZAM socijalna tema
s prikazom unutarnjeg svijeta likova
PSIHOLOKO-ANALITIKI REALIZAM modernizacija realistikog postupka
defabularizacija, iskaz podsvijesti, aoscijacije
MITSKI REALIZAM sadraji se preuzimaju iz stvarnosti, ali se
preko tog stvarnog ambijenta eli prikazati neto univerzalno
Predstavnici: Tadijanovi, Cesari, Ujevi, Krlea, I. G. Kovai,
Katelan, Parun, Balota PROZA u ovom se razdoblju stvaralatvo
razvija u dva smjera:
1.) djela pisana u duhu soc. realizma (dominantna poetika), ali
i romani koji nastavljaju modernistiku tradiciju i tragaju za novim
umjetnikim sredstvima u prikazu ovjekove svijesti
2.) socijalni realizam obnova realistikog romana; knjievnici
ukazuju na socijalnu nepravdu (drutvena uloga knjievnosti), nastao
na realistikoj tradiciji; roman je dopunjen novim (aktualnim)
temama i modernijim nainima oblikovanja TEMATSKA PODJELA:
1.) RURALNA TEMATIKA prikaz seoske svakodnevice, regionalizam,
folklorni elementi, irok tematski raspon: od prikaza seoske zbilje
do sloenije psiholoke razrade
2.) URBANI REALIZAM prikaz gradskog ivota, naglaeno ocrtavanje
najniih slojeva, svijet viih drutvenih slojeva i analiza
malograanskog mentaliteta Proust ima mnotvo oponaatelja, a Faulkner
je promicatelj struje svijesti
Ukidanjem fabule ukida se i pripovijedanje, a nedostatak
motivacije utjee na neodreenost likova
Razvija se: politiki roman, satiriko-humoristini roman, moderni
analitiko-psiholoki roman (moderni roman meuratnog razdoblja ne
osporava potpuno tradicionalni realistiki roman, ve pokuava
ostvariti umjetniku sintezu elemenata realizma i modernistike
instrospektivne proze oblikovane novim tehnikama; TAKAV JE ROMAN
POVRATAK FILIPA LATINOVICZA) POEZIJA procvat poezije oituje se u
obilju pjesnikih imena i individualnih poetika proizalih iz triju
koncepcija: MATOEVSKE (impresionistiko-simbolistike), IMIEVSKE
(ekspresionistike) i EUROPSKE (modernistike)
Javljaju se i djela s ratnom tematikom (2.svj.rat) I. G. Kovai,
Jama
Vidljivo je eksperimentiranje jezinim mogunostima. Posebna se
pozornost poklanja zvuanju te su zbog toga pjesme teko prevodive
PROCVAT DIJALEKTALNE POEZIJE koja je nastavak afirmacije
dijalektalne knjievnosti zapoete jo u razdoblju moderne
(Krlea,Balota,I.G. Kovai,) Prevladavaju pejsani i socijalni motivi
vezani uz zaviajne sredine iz kojih su pjesnici
Predstavnici Ujevi, Tadijanovi, Cesari
MIROSLAV KRLEA
Roen i ivio u Zagrebu
1950. imenovan direktorom Leksikografskog zavoda u Zagrebu, na
ijem elu ostaje do smrti
1914. objavio je svoje prvo djelo Legenda ono je oznailo
prekretnicu u hrv.knjievnosti kraj moderne i poetak novog razdoblja
obiljeenog ratnom katastrofom
Krajem 60-ih godina zavrava njegovo stvaralako razdoblje, kada
objavljuje Zastave, svoj posljednji roman
Djela poezija: Pan, Tri simfonije, Pjesme I., II., III., Balade
Petrice Kerempuha, Pjesme u tmini ratna lirika
novele: Hrvatska rapsodija, Hrvatski bog Mars, Novele
drame: simbolistiko-ekspresionistika faza (ciklus legendi)
Legenda, Maskerata, Kraljevo, Kristofor Kolumbo, Michelangelo
Buonarroti, Adam i Eva
ekspresionistiko-realistika faza (ratni ciklus) Galicija, U
logoru, Vujak, Golgota
psiholoka faza (analitiko-realistike drame) ciklus o
Glembajevima U agoniji, Gospoda Glembajevi, Leda, te Aretej
posljednja dramaromani: Povratak Filipa Latinovicza, Banket u
Blitvi, Na rubu pameti, Zastaveeseji i polemike, putopisi, dnevniki
zapisi:Eseji, Evropa danas, Deset krvavih godina, Moj obraun s
njima (polemike), Izlet u Rusiju (putopis), Dnevnik Krleina
ekspresionistika djela (knjievnost 1914. do 1928.) Hrvatski bog
Mars, Kraljevo, Hrvatska raspodija, Legende, Tri simfonije,
Galicija, Vujak
Krleina ostala djela pripadaju razdoblju od 1929. do 1952.
(Povratak F.L. i Gospoda Glembajevi, npr.)
Svojim intelektualnim angamanom snano je obiljeio kulturni i
politiki ivot u Hrvatskoj
Njegov je opus trajno svjedoanstvo o idejnim i politikim
nemirima hrvatske inteligencije
Dobro je poznavao europska umjetnika strujanja svoga vremena, a
neke je poetike primjenjivao u svojem djelovanju, ali je istodobno
nastojao zauzeti kritiki odnos prema aktualnim strujanjima,
tragajui za vlastitim autentinim izrazom
Pokrenuo asopise: Plamen (1919.), Knjievna Republika (1923.),
Danas (1934.), Peat (1939.)
GOSPODA GLEMBAJEVI
Psiholoka drama iz 1928.
Analitiko-realistika drama (prema Krleinom stvaralakom
opusu)
Tema je propast bankarske obitelji Glembay, zagrebake
patricijske obitelji, u razdoblju od 1913. do 1925.
Tematika u podlozi je Barboczy legenda prema kojoj su svi
Glembajevi varalice i ubojice, a njihovi su potomci optereeni
obiteljskim naslijeem (animalna, grabeljiva priroda). Pokazuje
napon i pad Glembajevih, koji su potekli od meimurskih seljaka, a
zloinima, prevarama i enidbama popeli se na vrh drutvene ljestvice
i postali zagrebaka gospoda.
Krlea ukazuje na slom Austo-Ugarske Monarhije slom u
glembajevskom salonu odraz je sloma koji zahvaa Monarhija u
cjelini
Radnja se odvija na jednom mjestu u palai imune bankarske
obitelji
Vrijeme radnje nekoliko sati (izmeu 1 i 5 sati ujutro), 1913.
suavanjem prostora i vremena, pozornost je usmjerena na odnose meu
likovima, na njihova psiholoka proivljavanja
Kompozicija 3 ina
1. in sukob Leonea s glembajevskom okolinom prikazuje se
glembajevka okolina u koju se vratio nakon 11 godina. Komentirajui
obiteljske portrete, naglaava svoj negativan odnos prema toj
sredini i svemu to je glembajevsko. Drama se odvija na dvije razine
PSIHOLOKOJ (Leoneov odnos prema glembajevskoj sredini) i SOCIJALNOJ
(sluaj Rupert-Canjeg)
2. in sukob Leonea i oca gotovo je cijeli drugi in posveen
odnosu Ignjata i Leonea te sukoba unutar samoga Leonea
(glembajevsko-daniellijevsko). Dramski se sukob razvija u
gradaciji, a prate ga zbivanja u prirodi (munje, grmljavina,
vjetar, kia). Upravo je u ovom inu dramska napetost najvea, pa je
tako i ovdje vrhunac oluje. Konano, sve to dovodi do Ignjatove
smrti.
3. in Leone barunica Castelli te baruniina smrt pokazuje se
financijski slom Glembajevih (varalice) te se razrjeava Leoneova
unutarnja drama on spoznaje traginu istinu da je svojom prirodom
pravi Glembay iako se cijeloga ivota borio protiv toga. Na kraju
drame u njemu prevlada glembajevska priroda i on ubija barunicu
Castelli. Vrijeme se smiruje, uje se cvrkut ptica dramska napetost
smirena, Leone konano shvaa tko je. (genetsko naslijee od kojega ne
moemo pobjei naturalistiko obiljeje)
POETAK I KRAJ DRAME SIMBOLIKA drama zapoinje Leoneovom replikom:
Mutno je sve to u nama, draga moja Beatrice, nevjerojatno mutno
znakovito je u upozoravanju na ovjekovo naslijee, nedokuivo,
nespoznatljivo i nepodlono kontroli razuma u Leonea e naslijee na
kraju pobijediti, iako on negira svoje glembajevsko podrijetlo, ono
e nadvladati u trenutku kada nee moi savladati svoj bijes prema
barunici te je ubija. Dakle, potvrdit e se da Leone, iako to eli,
ne moe se suprotstaviti glembajevskom u sebi. Jedino je Beatrice
drugaija, jedino ona moe iskupiti Glembajeve. Na kraju ona ostaje
sama na pozornici; na pomolu je novi dan moda i nova nada za
Glembajeve TRAGEDIJA S OPTIMISTINIM PREDZNAKOM
U I.inu Fabriczy govori Barboczy legendu, to se vidi i u
likovima. Bankar Ignjat varalica, sin Oliver (iz braka s barunicom
Castelli) malodoban poinio razbojstvo, barunica preljubnica, Leone
ubojica; dakle, niti jedan Glembaj ne moe nadvladati ono
glembajevsko u sebi (BIOLOKA MOTIVACIJA CIJELE OBITELJI)Oeva
posmrtna maska - Leone crta oevu posmrtnu masku i svi prisutni
smatraju skicu vrlo uspjenom, a Leone smatra kako nije uspio
prikazati oevu donju eljust koja je za njega materijalizacija
glembajevtine podere ju
LIKOVIOBITELJ Nacy (Ignjat) Glembay bankar, tajni savjetnik,
barunica Castelli druga Ignjatova supruga, Leone Ignjatov sin iz
prvog braka, sestra Angelika udovica starijeg Glembajeva sina
Ivana
LEONE u sreditu je dramske radnje. Temom povratka u zaviaj
otvara se prostor za psiholoki sukob (izmeu likova i unutar lika),
istovremeno se pokree radnja otkrivanjem tajni iz prolosti. On je
poveznica svih elemenata drame. Vraa se nakon 11 godina na
obljetnicu firme Glembay. Razapet je izmeu nagona i razuma; na tu
njegovu unutarnju razapetost ukazuju i dvije ene barunica i sestra
Angelika. On je umjetnik, slikar. Napetih je ivaca; obitelj mu
stalno predbacuje da je uberspannt prenapet. Sukobljava se s ocem;
ubojica
ODNOS LEONE-IGNJAT Leone i Ignjat su razliiti Ignjat je poslovan
i racionalan bankar, predstavnik je graanstva koje uiva u raskoi,
ovjek kojem je novac pretpostavka svih vrijednosti, preduvjet
ovjekove sree. On je nezainteresiran za Leoneovo slikarstvo,
smatrajui ga bezvrijednim kao i njegov poziv, a Leoneu je kao
umjetniku stran njegov materijalizam, a mrnja se pojavljuje i zbog
Ignjatova odnosa prema Leoneovoj majci. Leone je sruio oevu iluziju
sretnoga braka (koja se temeljila na vjerovanju da ga barunica
voli), razotkrivajui njezin preljub sa Silberbrandtom, to je poetak
Ignjatova kraja. Ignjat je Leoneov alter-ego (odnos prema enama)
BEATRICE (SESTRA ANGELIKA) BARUNICA CASTELLI dva potpuno suprotna
enska lika. Beatrice je olienje duhovnoga, lijepoga, profinjenoga,
a barunica predstavlja nagonsko, animalno u eni, to je Leone
odbacio. Barunica se pokuava pribliiti Leoneu, govorei mu da ne
skriva razlog svoje udaje za Ignjata a to je novac. Meutim,
telefonski poziv rui tu njezinu iluziju bogatstva, shvaa da je
prevarena i pokazuje svoje pravo lice. Govori Leoneu to misli i
konstatira istinitost Barboczy legende (Glembajevi su bogata
aristorkacija, u ijem ivotu postoji dvojnost izmeu PRIVIDA
(iluzije) bogatstvo, ljepota, mo, srea, i SUTINE (istine) laljivci,
kradljivci, ubojice; rasipnitvo, ludilo, samoubojstva i ubojstva
rjeenja su u svim glembajevskim krizama) Ostali su likovi odreeni
socijalno i psiholoki. U njihovim se dijalozima otkriva
licemjernost i nemoral drutvenoga druga, kojemu Glembajevi
pripadaju
Roaci Fabriczy umirovljeni veliki upan, Puba Fabriczy njegov
sin, odvjetnik, pravni savjetnik obitelji
Ostali likovi dr. Altman lijenik, Silberbrandt sveenik
STILSKA OBLJEJA DRAME klasina dramska struktura 3 ina (potivanje
Aristotelovih jedinstava). Dramska napetost rezultat je dramskoga
sukoba (odnosa meu likovima, sukoba unutar lika). Dramska
kompozicija oblikovana je realistiki dramska napetost raste do
najave sukoba u I.inu, preko sukoba otac-sin u 2.inu, do traginog
raspleta u 3.inu (scenski psiholoki realizam).
Simbolistiki elementi simbolika enskih likova
Naturalistiki elementi bioloka motiviranost likova (B.
Legenda),ono animalno u ovjekuGovorna karakterizacija likova lanovi
obitelji Glembay govore tzv. agramerski obojenim njemakim jezikom
za koji sam Krlea kae da je literarna fikcija
ANGELIKA LEONE BARUNICA CASTELLI
mirnoa nemir
ljepota tjelesna ljepota
razum putenost, tjelesno, nagonsko
moralnost nemoral (mutno podrijetlo,
prostitucija)
POVRATAK FILIPA LATINOVICZA Prvi moderni roman u hrvatskoj
knjievnosti Monoloko-asocijativni roman, roman lika,
analitiko-psiholoki roman, roman-esej (neki dijelovi)
TEMA slika dezintegriranog hrvatskog intelektualca;
egzistencijalna tema traganje za vlastitim identitetom; tema
umjetnosti; tema povratka kao tematsko ishodite romana
Mjesto radnje Zagreb, Kostanjevec
Vrijeme radnje tridesete godine 20.st.
Vremenski, roman obuhvaa svega nekoliko mjeseci proljee, ljeto,
jesen
Osnovni je MOTIV POVRATKA i sve to se u njemu dogodilo, njegova
je posljedica
Filip Latinovicz vraa se nakon 23 godine izbivanja u svoj zaviaj
(Zagreb) u potrazi za vlastitim identitetom. Ve neko vrijeme osjea
egzistencijalnu muninu; ini mu se da ovjekov ivot nema smisla, a
svijet oko sebe doivljava kao simultani niz potpuno nepovezanih
pojava. Takav se doivljaj svijeta odrazio i na njegovu umjetniku
prirodu ve neko vrijeme ini mu se da boje gube svoj intenzitet, a
za njega kao slikara to znai gubitak inspiracije i nemogunost
stvaranja
Uz povratak u zaviaj vee se i povratak u djetinjstvo. U dodiru s
poznatim prostorima, mirisima i zvukovima, izviru iz sjeanja
epizode koje su obiljeile njegovo djetinjstvo: Karolinina svadba,
odlazak vojnika u rat, ekanje na majin povratak, posjet bordelu,
zatvorena vrata vlastitoga doma, zbog kojih je kao
sedmogimnazijalac ostao na ulici. Svi su ti dogaaji u cjelini
povezani likom njegove majke i munim pitanjem vlasititoga
podrijetla
PITANJE IDENTITETA on je dijete trafikantice Regine i nepoznata
oca; on najprije misli na biskupova sobara, a kasnije se otkriva da
je to Liepach. Majka se trudila da se Filip ne razlikuje od ostale
djece, ali samo po vanjskim osobinama izgledom. U njezinom odnosu
prema njemu nedostajalo je topline i iskrenosti. Nakon to je majci
ukrao novac i potroio ga u bordelu, njezina su vrata za njega
ostala zauvijek zatvorena. On odlazi i vraa se nakon 23 godine, a
izmeu njega i majke nije se nita promijenilo. Oni su i dalje
stranci majka bi htjela biti blia sa sinom, ali napor joj je
uzaludan. Svoje pravo vienje majke izraava slikom, kada majku
oslikava kao klauna, to je njegova unutarnja vizija nje
(ekspresionizam). Odsutnost obiteljske topline uvjetovalo je:
Filopovu preranu zrelost, neuravnoteenost, iskompleksiranost
PITANJE PRIPADNOSTI DRUTVU ne osjea nikakvu pripadnost drutvu.
To najbolje potvruje njegovo vienje Joe Podravca simbol stoljetne
hrvatske zaostalosti. Filip je dalek i od najnieg sloja koji
predstavlja Joa i vieg drutva koji okruuje njegovu majku (za njega
su oni maske koje ive u prolosti i priaju o ispraznim stvarima).
Filip eli osjetiti podlogu, eli se osjeati doma, ali ta je njegova
elja neostvariva jer on je OVJEK BEZ NACIONALNOG I OBITELJSKOG
UPORITA. Vrativi se u zaviaj, ini mu se da je nain ivota kojemu je
roenjem pripadao zapravo pravi ivot od kojega se udaljio ivei u
europskom velegradu. Meutim, ubrzo uvia da vie ne pripada takvom
tlu (panonskom), da je davno izgubio vezu s korijenima, stran mu je
primitivizam te sredine, njezino nemijenjanje i pasivnost. Boravei
u Kostanjevcu na majinu imanju, upoznaje svijet provincijalne
glembajevtine krug oko Liepacha Kostanjevakog, kojemu pripada i
njegova majka. Ta je sredina prikazana ironino, s jasno izraenim
prezirom prema njezinim malograanskim, snobovskim nazorima TEMA
UMJETNOSTI ona je za Filpa vii smisao ivota, jedina mogunost da se
u graanskom drutvu prevlada ono to ovjeka udaljava od njegove
prirode, jedna od najvanijih vrijednosti u ivotu. To je jedina
istoa u ivotinjskom oko nas. On je ekspresionistiki slikar.
Opsjednut je mislima kako izraziti svoju ekspresiju svoj doivljaj,
npr. prostitucije na primjeru golog enskog trbuha; gaenje prema
svijetu promatrajui ljude na ulici kao ubojice i prljavce.
Stvarnost doivljava kroz boje, zvukove i osnovna mu je elja
naslikati mnoinu svojih osjetila (zvuk, miris, boju). Neke motive
zato i ne moe naslikati. eli prikazati, npr. smrad koji ljudi nose
u sebi, a ne samo likove tih ljudi. Promatrajui svijet oima
slikara, naglaava vanost boje u doivljajnom svijetu: on eli na
slikarskom platnu izraziti slikarski doivljaj svijeta kao
simultanost ovjekove svijesti. U romanu se nalaze brojne digresije
o slikarstvu, uporabi boje, pristupu temi iz pozicije umjetnika. To
je roman o umjetniku i umjetnosti
LIKOVI:
FILIP LATINOVICZ slikar, na stvarnost gleda slikarski. Razmilja
kako bi naslikao motive koji za zaokupljaju; specifinost je njegova
doivljaja u tome da istie detalje i da mu se ini kao da se
cjelokupna stvarnost raspada na detalje, a da nema neke poveznice
koja bi sve te detalje drala na okupu. Svoj odnos prema majci
izraava njezinim potretom. On poput ekspresionistikog slikara ne
preslikava vanjsku stvarnost, nego svoje vienje majke, njezine
neprirodnosti, karikaturalnosti, bezosjeajnosti i hladnou majka
nije mogla vjerovati da sin tako moe vidjeti majku, povrijeena je.
On je introvertiran prebire po uspomenama i iznosi vlastita
razmiljanja o ivotu, svijetu, umjetnosti. Prisjea se djetinjstva
oivljava emocionalno bitne dogaaje iz vlastitog djetinjstva jer jo
uvijek traga za vlastitim identitetom; njegovo su djetinjstvo
obiljeile duboke traume povezane s emocionalno hladnom majkom,
neznanjem o tome tko mu je otac, ranom potrebom da se sam snalazi u
ivotu, erotskim doivljajem Karoline te povezivanjem tjelesne
ljubavi sa smru, s neim trulim, nedostojnim, mranim. On je i
neurastenik emocionalno rastrojen, napet, i to stanje traje dosta
dugo. Posljedica njegove ivane rastrojenosti jest gubitak
koloristinog doivljaja stvarnosti sve mu je sivo i obuzima ga
nemogunost stvaralakog izraavanja, odnosno slikanja. Nihilist
cjelokupno je ljudsko postojanje za njega potpuno beznaajno i
besmisleno, to je nihilistiki doivljaj ljudske egzistencije. Dakle,
u sreditu je romana Filipova svijest. On je hipersenzibilni
intelektualac, umjetnik, ovjek kojega mui tenja za samospoznajom.
Osjeaj egzistencijalne tjeskobe oduzima mu mo umjetnikog stvaranja.
Sav je u suprotnostima u njemu se sukobljavaju tjelesno i duhovno,
umjetniko i racionalno, primitivno i civilizacijsko
MAJKA/BOBOKA oba su lika vrlo slina: prikazujui ih na isti nain,
Krlea naglaava njihovu tjelesnost. Njegov je odnos prema tim enama
utemeljen na Freudu i psihoanalizi. Boboka je utjelovljenje
nagonskog, ruilakog, utjelovljenje Filipova razornog tjelesnog
impulsa. Ostati s Bobokom znailo bi popustiti nagonu, odnosno,
gnjilim, ranjavim, krastavim porivima vlastite puti
BALOANSKI postupci su mu motivirani bioloki. On rtvuje svoju
graansku egzistenciju i odrie se svega zbog otkria tjelesnoga.
Njime vladaju animalni nagoni koji kulminiraju u zavrnici romana
kada Boboki pregrize grkljan
FILIP-KYRIALES odnos prema njemu pokazuje podvojenost Filipova
karaktera. U njihovim intelektualnim dvobojima Filipovoj se tezi
uvijek suprotstavlja Kyrialesova antiteza: svaku njegovu misao
utemeljenu na umjetnikom doivljaju svijeta Kyriales rui logikom
racionalne svijesti. On je Filipova podsvijest, njegov alter-ego.
On je utjelovljenje Filipova samorazornog ruilakog uma; Filipov
nihilizam postaje lik. Filip mu se teko opire jer Kyriales preuzima
od Filipa rastvaranje zbilje u apsurd. LJUBAV Boboka je simbol
tjelesnog, nagonskog i na trenutak se ini da bi moda mogla i
spasiti Filipa, ali ona je ve upletena u mreu svog odnosa s
Baloanskim. Tako je na kraju romana, nakon Bobokinog ubojstva, krug
zatvoren i Filip je opet na poetku, moda s jo dubljim kompleksima
nego prije STIL roman je moderno strukturiran s psiholokom
(proustovskom) usmjerenou
Osnovno je obiljeje kompozicije dramska struktura nakon
ekspozicije (Filipov povratak), niu se prostori puni dramatike, a
roman zavrava dramatinim krvavim raspletom
STILSKA OBILJEJA ROMANA u njemu se ne osporava radikalno
tradiciju realistikog romana, ve donosi sintezu tradicionalnog i
modernog. Od tradicije je zadrana linearna kompozicija s jasno
istaknutim dramskim voritima, ali ne minimalizirao fabulu i u
sredite romana stavio ovjekovu svijest. Modernistiko: analitika
introspekcija radnja se premijeta u svijest glavnog lika, ine ju
njegova sjeanja, emocije, razmiljanja, unutarnja proivljavanja,
podsvijest. Subjektivno vrijeme isprepliu se dva vremenska tijeka
prolost (oivljena u sjeanju, komentira se iz perspektive
sadanjosti) i sadanjost (dogaaji u objektivnom vremenu); isprepliu
se prolo i sadanje vrijeme tvorei simultani niz; esti su vremenski
skokovi (sadanjost-prolost-sadanjost)
Izravni unutarnji monolog, slobodni neupravni govor dominiraju.
To je istovremenost dvaju glasova (autorski pripovjeda, lik), to
znai da su misli lika filtrirane kroz misli autorskog
pripovjedaa.
Asocijativna tehnika vanjski poticaj (vizualni, auditivni,
olfaktivni) potie oivljavanje sjeanja, odnosno Filipov dijalog s
prolou
Esejistiki dijelovi este esejske digresije, iji je sadraj vezan
uz Filpove meditacije o umjetnosti
Defabularizacija fabula nije primarna
Vanjska se zbivanja promatraju kroz prizmu svijesti
pojedinca
Iznosi se dikrektan odnos junaka prema egzistencijalnim
pitanjima
Kriza Filipa L. poinje kao kriza identiteta to je u sreditu
romana
Osjetilni dojmovi ambijent djetinjstva aktivacija procesa
nehotinog sjeanja dogaaji, susreti, doivljaji iz prolosti
oivljavaju u punoj snazi. Znai da su egzistencijalno bitni.
Oivljeni dogaaji, prizori iz Filipove prolosti postaju klju za
razumijevanje vlastitoga bia
SLIKANJE nije prikazivanje zbilje, nego je izraavanje
subjektivne snano doivljene unutarnje slike. Ne prikazuje privid,
ve sutinu. Umjetnost nije mimetika, ve je simbolika. (Znaajan
prizor slikanja gluhonijemog djeaka pored rijeke, s rukama prema
nebu. Ovdje se aludira na ekspresionistikog slikara Muncha i
njegovu sliku Krik)
KOMPOZICIJA roman se sadrajno moe podijeliti na dva dijela:
1.dio dominira retrospekcija (povratak u prolost)
2.dio prikazuje se kostanjevaka sredina i pripovijedanje tee
uglavnom linearno
- OSJETILNE IMPRESIJE KOJE POTIU SJEANJA hladna kvaka (gvozdena)
taktilna, isprani zid vizualno, pekarski naunik s mreom topla
peciva; miris emlji, zvuk papua koje se vuku po asfaltu olfaktivno,
auditivno, svjetiljka sjeanje na patnju u djetinjstvu vizualnoKASNI
MODERNIZAM PROZA U TRAPERICAMA
Proza u trapericama (eli se rei da su traperice stav, a ne hlae)
naziv za popularnu prozu koja nastaje 60-ih godina 20.st. kao
opreka intelektualistikoj prozi. Naziv je dobila po trapericama
odjevnom predmetu tipinom za mladu generaciju koju ta proza
opisuje. Zaetnikom se smatra Amerikanac David Jerove Salinger
romanom Lovac u itu Obiljeja mladi, inetligentni ljudi bez ciljeva,
planova i sigurne budunosti; nezadovoljni su svijetom, ali su
neangairani, apolitini i cinini
Ograuju se od malograanske kulture koju doivljavaju kao kulturu
odraslih, to je apsurdno jer su i sami odrasli
Afirmiraju kulturu filma, stripa, rok glazbe i dinsa
Pripadnost nekoj drutvenoj skupini zamjenjuje se pripadnou klapi
(drutvu, ekipi)
Klapa namee odreene uloge i modele ponaanja
Sveznajui pripovjeda zamjenjuje se nepouzdanim koji pripovijeda
u 1.licu i sve komentira iz vlastite perspektive, proputajui ono to
bi bilo vano i to bi dogaaje prikazalo u drugaijem svjetluU jezik
se unosi sleng, kolokvijalni urbani govor i dijalekt
Pretvaranje protiv hipokrizije (pretvaranja odraslih) i zloe
pripovjeda izraava nepatetinim djeakim argonom punim ivosti i
humora
U sreditu je romana svijest i podsvijest lika
Fabula je reducirana jer je sve podreeno prikazivanju psiholokog
stanja lika
Nema nizanja epizoda koje sugeriraju protjecanje vremena
javljaju se samo fragmetni zbivanja, a u cjelinu ih povezuje
lik
Likovi su introvertirani, okrenuti svom unutarnjem svijetu
esto se kao pripovjedna tehnika javlja unutarnji monolog
DAVID JEROME SALINGER
Roen u New Yorku; ameriki pisac
1940. poeo je objavljivati prie u asopisima Sudjelovao je u
2.svj.ratu (neka su mu djela nastala na temelju toga iskustva)
Nakon demobilizacije vezao se uz knjievni asopis The New Yorker,
u kojemu su objavljene gotovo sve njegove kasne prie
Slavu i priznanje kritike stekao je romanom Lovac u itu (jedini
njegov roman)
Napisao je jo i 13 pripovijedaka
Od 1956 prestao je objavljivati tekstove, ali njegov ivot jo
uvijek izaziva zanimanje medija i povremena nagaanja o razlozima
njegova povlaenja iz javnog ivota
LOVAC U ITU
Moderni roman
Roman odgoja, odnosno roman o odrastanju
Roman cijelog tipa poslijeratne proze nazvane proza u
trapericama ili jeans-proza
KOMPOZICIJA roman je pisan kao ispovijest u 1.licu,
pripovijedanje je linearno s mnotvom epizoda i mnogobrojnim
digresijama koje slue karakterizaciji glavnog lika
Poetak je obiljeen retrospekcijom. Holden Caulfield opisuje
krizu koju je proao prologa Boia
Opisi prostora imaju simbolino znaenje, npr. na poetku je Holden
u hotelima i barovima, to ukazuje na njegovo nesnalaenje, otpor i
bijeg jer se nalazi tamo gdje mu nije mjesto. Pred kraj romana
radnja se odvija s mumijama i na djejem igralitu, koje ukazuje na
to da je drutvo odraslih kao svijet mumija, odnosno elju da se
vrati u djetinjstvo. Promatrajui sestru na igralitu, istie elju za
povratkom u njezine godine, to isto tako dovodi do zakljuka da vie
ne pripada ni svijetu djece (izgubljenost u vlastitom tijelu, ne
zna gdje mu je mjesto. Premlad je da bi bio odrastao, a prestar da
bi bio dijete) Roman je pria o srednjokolcu koji je pobjegao iz
internata. On je dijete imunih roditelja, ima starijeg brata D.B.-a
koji je uspjean u Hollywoodu i ima mlau sestru Phoebe koju voli vie
nego ikoga drugoga. Mlai brat Allie umro je od leukemije, to je
jako utjecalo na Holdena jer je bio jako vezan uz njega, bio mu je
uzor i o njemu govori pun ponosa. Holden je izbaen iz tri kole. Na
kraju ga izbacuju i iz kole Pencey Prep zbog nerada i neuspjeha. Iz
kole je trebao otii poetkom boinih praznika, no odluuje otii
ranije, nakon posjeta profesoru iz povijesti i tunjave s cimerom
Stradlaterom. Boji se reakcije roditelja pa ne odlazi kui, nego u
hotel u New Yorku, u kojem upoznaje negativne pojave u svijetu koji
ga okruuje (suoava se s nonim ivotom, barovima i prostitucijom).
Susree i bivu djevojku Sally, koja ga nikako ne moe shvatiti.
Takoer posjeuje i svoju sestru. Spreman je otii na zapad, ali se
prije toga eli oprostiti sa sestrom. Ona eli poi s njim pa se
posvaaju. Nakon svae odlaze u ZOO, zatim i na vrtuljak. Tamo Holden
uz sestru pronalazi mir. Tim prizorom zavrava Holdenova ispovijest
u bolnici, gdje se nejasno izraava o oekivanjima u budunosti i
mogunostima prilagoavanja svijetu. Pria se pripovijeda iz
perspektive 16-godinjeg djeaka i odraava nain na koji on vidi i
doivljava svijet
Vrijeme radnje predboino vrijeme, 40-e godine 20.st., u
razdoblju od tri dana subote, nedjelje i ponedjeljka Radnja ne tee
kronoloki (nema uzrono-posljedinog slijeda, nego ovisi o
subjektivnim proivljavanjima lika; tijek se radnje prekida
asocijacijama i monolozima)
Holdenov odnos s roditeljima nije ba najbolji. Jako ih voli i
priznaje da mu se teko vratiti kui nakon to je izbaen iz kole.
Govori da su mi roditelji oduvijek osjetljivi
Holden se esto usporeuje s bratom i sestrom i govori za sebe da
je glup i lud te da je on jedini neuspjean u obitelji. Nema mnogo
prijatelja. Izdvaja Stradlatera (pametan i dobar ovjek, ali veliki
enskaro), Ackleyja (opisivao ga je kao uasno dosadnog, ali mu je
svejedno nedostajao), Jane Gallagher (draga prijateljica, ak i
tajna ljubav. Na njoj je sve volio, ak i njezin nain kartanja;
spominje ju kroz cijeli roman)
HOLDEN CAULFIELD - voli filozofirati, komentirati razliite teme,
jako je nesiguran u sebe, kae da esto lae, koristi se ironijom,
stalno nosi crvenu lovaku kapu (nosi je stalno okrenutu naopako),
ime oznaava bunt protiv vladajuih normi i tradicije. Na sve to je
karakteristino za njegovu dob gleda podcjenjivaki i cinino. Njegovi
vrnjaci nezreli su tinejderi, dok sebe doivljava zrelijim i
starijim zbog nekoliko sijedih pramenova kojima pokuava prikazati
se odraslim. Redovito pokuava u barovima naruiti viski, to mu ne
polazi za rukom jer odrasli ljudi prepoznaju njegovu nezrelost.
SIMBOLIKA NASLOVA odnosi se na krivo izree