Kufr u Taguta - Imam Ebu Muhammed Nedžad Balkan

A-PDF Merger DEMO : Purchase from www.A-PDF.com to remove the watermark

http://www.a-pdf.com

MES’ELE VEZANE ZA KUFR U TĀGŪTA 1. DIO

Sva hvala pripada Allāhu. Njemu zahvaljujemo, Njemu se utječemo, od Njega oprosta i uputu tražimo. Allāhu se utječemo od zla naših dušā i od zla naših loših djelā. Koga Allāh uputi – za njega nema zablude, a koga On u zabludi ostavi – za njega nema upućivača. Svjedočim da nema boga osim Allāha, Jedinog, Koji nema šerīka (sudruga), i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, neka su na njega Allāhovi salawāti i Njegov selām.

Rekao je Allāh, Slavljeni i Uzvišeni, u Svojoj Plemenitoj Knjizi:

$ pκš‰ r'≈tƒ tÏ% ©! $# (#θ ãΨtΒ# u (#θ à) ®? $# ©! $# ¨, ym ÏµÏ?$s) è? Ÿω uρ ¨è∫θ èÿsC �ω Î) Ν çFΡr& uρ tβθ ßϑ Î= ó¡•Β

''O vi koji vjerujete, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i ne umirite (nikako drugačije), osim kao muslimani!'' 1

I rekao je Uzvišeni:

$pκ š‰r'≈tƒ â¨$ ¨Ζ9 $# (#θ à) ®? $# ãΝ ä3 −/u‘ “ Ï% ©! $# /ä3 s)n= s{ ÏiΒ <§ øÿ ¯Ρ ;ο y‰Ïn≡uρ t, n= yzuρ $pκ ÷]ÏΒ $yγ y_÷ρ y— £]t/uρ $ uΚ åκ ÷]ÏΒ

Zω% y Í‘ # Z�� ÏW x. [ !$ |¡ ÎΣuρ 4 (#θ à) ¨? $#uρ ©! $# “ Ï% ©! $# tβθ ä9 u !$|¡ s? Ïµ Î/ tΠ%tn ö‘ F{$# uρ 4 ¨β Î) ©!$# tβ% x. öΝ ä3 ø‹ n=tæ $Y6ŠÏ% u‘

''O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i ženu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allāha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allāh, zaista, stalno nad vama bdi.'' 2

I rekao je Uzvišeni:

$ pκ š‰r'≈tƒ tÏ% ©!$# (#θ ãΖ tΒ# u (#θ à) ®?$# ©! $# (#θ ä9θ è% uρ Zω öθ s% #Y‰ƒÏ‰y™ ∩∠⊃∪ ôxÎ= óÁ ãƒ öΝ ä3 s9 ö/ ä3 n=≈yϑ ôã r& ö�Ïÿ øó tƒuρ öΝ ä3 s9

öΝ ä3 t/θ çΡ èŒ 3 tΒuρ ÆìÏÜ ãƒ ©! $# …ã&s!θ ß™u‘ uρ ô‰s) sù y—$sù # ·— öθ sù $ ¸ϑŠÏà tã

''O vjernici, bojte se Allāha i govorite samo istinu, pa će vas On za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allāhu i Poslaniku Njegovom bude pokoravao – postići će ono što bude želio.'' 3

Zaista je najistinitiji govor Allāhova Knjiga, a najbolja uputa je uputa Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem. Najgora stvar su uvedene stvari. Zaista je svaka uvedena stvar – bid'at (novotarija), svaki bid'at je zabluda, a svaka zabluda vodi u vatru, sačuvao Allāh mene i vas od nje.

A potom:

1 sūra Ālu 'Imrān, 102. ājet 2 sūra en-Nisā', 1. ājet 3 sūra el-Ahzāb, 70. i 71. ājet

Probaćemo večeras, inšā’Allāhu te’ālā, da se osvrnemo na jednu temu čiju osnovu

znamo, inšā’Allāh, i ne smijemo je ne poznavati, a ta tema, braćo, u isto vrijeme biva razlog pojave velikih problema na polju islamskog rada i pozivanju Uzvišenom Allāhu. Vidjećemo, inšā’Allāh, o čemu se radi, a sve se ove teme tiču osnove vjere.

Vi znate, braćo, da mi stalno probavamo i trudimo se – i nema sumnje da je to

najvažnije, a ljudi još to nisu dobro shvatili, odnosno poređali – da pozivamo u ispravno vjerovanje u Uzvišenog Allāha i ispravnu ‘aqīdu, u ostvarivanje dva šehādeta, u ostvarivanje ruknova islāma, u smislu negacije i u smislu potvrde.

Ja se ovde, braćo, prije svega sada obraćam ovim riječima i želim da nešto kažem

braći koja su već dugo vremena u ovome džemā’atu: Ne želim da u ovom džemā’atu postoji, ni da se desi da bilo ko koji – ne dao Allāh, dželle we 'alā – dolazi već dugo vremena ovdje, a da nije naučio ove stvari.

Tako mi Allāha, dželle we 'alā, sramota je da ima neko da dolazi redovno kod nas na predavanje, a da nije naučio ove stvari bez kojih nema vjerovanja u Allāha, tebāreke we te’ālā. Ta sramota neće biti samo njegova, ako mu se to sazna i pokaže, već će biti njegova sramota i sramota džemā’ata u koji dolazi i sramota čovjeka koji drži predavanje, čovjeka koji taj džemā’at podučava i prenosi mu ono što je Allāh, dželle we' alā, naredio da se prenosi. I zato nemojte, braćo, da se desi da neko od vas u ovim stvarima ‘’uhvati sebe’’ da je bio ‘’labav’’ i da su mu temelji bili neispravni. Također, braćo, znam da jedan obični musliman ne razmišlja isto kao što razmišlja dā’ija, čovjek koji se stalno bavi tim stvarima, koji to čita, koji se bavi problematikom muslimana, što nije dobro jer svaki musliman treba da se bavi problematikom muslimana, pogotovo ovim stvarima za koje znamo da su aktuelne i da bivaju razlogom razdora među omladinom.

Prije svega, braćo, pravac ehlis-sunneta wel džemā’ata u bilo kojem pitanju jeste

da, prije nego što počne da veruje u to, traži sve dokaze u Allāhovoj, tebāreke we' te’ālā, Knjizi i sunnetu Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem. Sve te dokaze na određenu temu i po određenom pitanju ehlis-sunnet skupi i tek onda donese ili objasni Allāhov, tebāreke we te’ālā, propis, nasuprot sljedbenicima strasti, koji najčešće prvo razmišljaju svojim pukim razumom, što znači slijede svoje strasti a zatim postave neku svoju postavku – ili reci: dogmu – a nakon toga otvore Allāhovu Knjigu i sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, tražeći u njima ono što njima odgovara, mada najčešće ono što su oni uzeli sebi za dokaz – ne koristi kao dokaz i ne može biti dokaz u šerī'atu.

Znači, to je prva osnova, osnovno pravilo kod ehlis-sunneta wel džemā’ata kod

iskrenih vjernika u Uzvišenog Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i u tome se ugleda njihova pokornost: Nema vjerovanja osim nakon saznanja i u skladu sa Allāhovom odredbom i odredbom Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i sa viješću Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i to je nam je naređeno; to je naše robovanje Allāhu, tebāreke we te’ālā, i ne smije se desiti da se strast i razum čovjeka suprotavljaju onome na što jasno ukazuje Qur’ān i sunnet.

U tom smislu, braćo, kada jedan islamski učenjak, 'ālim, mudžtehid ehlis-sunneta

wel džemā'ata nađe jedan šerī’atski tekst neograničenog, otvorenog značenja, neće ga odmah uzeti za dokaz, dok u Allāhovoj Knjizi i u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, ne potraži mogući argument koji sužava ili ograničava ovo neograničeno značenje. Tj., postoji mutlaq (neograničeni) i postoji muqajjed (ograničeni) tekst. Tek kada sve pređe, čitav šerī’at, sve njegove izvore, Qur’ān i sunnet, pogleda u konsenzus, pogleda ispravan qijās (analogiju) – e onda, svi ti textovi kod njega predstavljaju delīl (dokaz), oni predstavljaju dokaz po određenom pitanju.

Shvatate me, braćo? Primjer neogranicenog teksta: Uzvišeni Allāh naređuje da se

kradljivcu i kradljivici odsječe ruka. Jedan mudžtehid neće odmah uzeti značenje ruke u jezičkom značenju već će potražit u Qur’ānu i sunnetu značenje ruke ovdje u šerī’atskom smislu, pa će onda tako, sa tim hadīthom ili sa tim ājetom, protumačiti neograničeno značenje riječi ruka u ājetu Allāhove Knjige, pa će mu ta dva, tri ili četiri argumenta – biti jedan argument. U protivnom, ako čovjek bude samo ostao kod neograničenoga teksta, ne tražeći dalje, iako je tekst sam po sebi jasan, kod njega samog će se stvoriti nejasnoća i onda će doći u situaciju da slijedi (uzme) značenje koje Allāh, dželle we 'alā nije htio i to je osobina onih o kojima Allāh, dželle we 'alā govori u Knjizi:

$ ¨Βr'sù tÏ% ©!$# ’Îû óΟÎγ Î/θ è= è% Ô÷÷ƒy— tβθ ãèÎ6®KuŠ sù $ tΒ tµ t7≈t± s? çµ ÷Ζ ÏΒ u !$tó ÏGö/$# Ïπ uΖ÷G Ïÿ ø9$# u !$ tó ÏGö/$# uρ Ï&Î#ƒÍρ ù's?

"Što se tiče onih u čijim je srcima bolest – oni slijede one (ājete) koji su manje jasni, želeći smutnju i želeći da ga tumače po svojem nahođenju." 4

Tj. slijede neograničeni tekst u njegovom neograničenom značenju, ostavljajući onaj tekst i argument, koji mu sužava (ograničava) značenje. Isto tako je i sa tekstom opšteg (sveobuhvatnog) značenja, gdje iskreni mudžtehid, ‘ālim odan Allāhu traži u Qur’ānu i sunnetu, u idžmā'u ili u qijāsu nešto što mu sužava sveobuhvatnost koja je spomenuta.

Isto tako, braćo, kada ‘ālim uzme jedan tekst, dokaz, on pazi na to je li on

derogiran, nije li derogiran itd., ako je on opšteg (neobjašnjenog) značenja, kao Allāhova naredba u Qur’ānu da se obavlja namāz, on neće na osnovu svojeg htijenja, prohtjeva i zamisli određivati kako se namāz obavlja, nego će se vratiti drugim qur’ānskim ājetima i sunnetu Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, pa će onda sa tim ājetom i sa tim drugim ājetima, sa tim hadīthima sklopiti jednu čitavu cjelinu koja je sada argument, koja se zove delīl i tek nakon tog argumenta, on će reći: ‘’Uzvišeni Allāh je ovako naredio, u ovo moramo da vjerujemo, ovo moramo da radimo i ovako nam je naredio Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, to moramo da radimo i u to moramo da vjerujemo.’’

U svakom slučaju, braćo, hoću da kažem da se moraju u obzir uzeti svi dokazi, a islamski učenjak, normalno, poznaje metodologiju koje se mora pridržavati u svatanju dokaza, u svatanju riječi Allāha, dželle we' alā, i riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu

4 sūra Ālu ’Imrān, 7. ājet

‘alejhi we sellem, na osnovu koje on svakom hukmu (propisu), svakoj stvari odredi njenu pravu kategoriju.

Da navedem primjer: ili se radi, na primer, o nečemu što je rukn u nečemu, da li se

radi o nečemu što je wādžib u nečemu a nije rukn, da li se radi o nečemu što je mustehabb, da li se radi o nečemu što je mekrūh, da li se radi o nečemu što je harām, u smislu da, ako se učini taj harām opet ne kvari cjelinu. To je, braćo, posao islamskog ‘ālima, on sve te stvari mora da uzme u obzir i da tek nakon toga vjeruje u to.

Ovo je, ukratko, kao pravilo, braćo, kao što kaže Uzvišeni Allāh:

uθ èδ ü“Ï% ©!$# tΑ t“Ρ r& y7 ø‹ n= tã |=≈ tGÅ3 ø9$# çµ ÷Ζ ÏΒ ×M≈tƒ#u ìM≈yϑ s3 øt ’Χ £ èδ ‘Π é& É=≈tG Å3 ø9$# ã� yzé&uρ ×M≈yγÎ7≈t± tF ãΒ

"On je taj koji je tebi spustio Knjigu, u njoj ima ājeta koji su jasni, oni su glavnica (majka) Knjige, a ima drugih koji su manje jasni". 5

Pa smo rekli da je put onih koji imaju znanje, put onih koji se Allāha boje i put ehlis-sunneta wel džemā’ata – koji? Da se ājeti koji su manje jasni vrate glavnici Knjige, uopćeno rečeno, ili detaljno objašnjeno na način koji smo prethodno spomenuli, da se neograničeni tekst protumači ograničenim, sveobuhvatni onim koji sužava njegovo značenje, onaj koji objašnjava sa onim koji nije objašnjen, onaj koji derogira sa onim tekstom koji je derogiran, itd.

Kada, braćo, govorimo o dva šehādeta, znamo da Uzvišeni Allāh nije naredio

izgovaranje dva šehādeta radi sāmog njihovog izgovaranja, je l’ tako? Allāh, dželle we 'alā, nije naredio da se ta dva šehadeta samo izgovaraju i da time sve bude gotovo, već je Allāh naredio da se ta dva šehādeta izgovaraju da budu išāret (ukazivanje) na značenje koje će onaj koji ih izgovara ostvariti, a koje ta dva šehādeta obuhvataju. Je l’ tako? Zato kažemo: Dva šehādeta su potrebna zbog njih sāmih i zbog djela prema (shodno) njima, a ne samo zbog njihovog izgovaranja, a da čovjek – ne dao Allāh – radi sve one stvari koje su suprotne i koje ruše dva šehādeta u njihovoj osnovi.

U tom smislu, kada prvi put vidimo čovjeka kako izgovara dva šehādeta, mi ćemo na početku njemu posvedočiti da je on musliman, je l’ tako? Zato što je došao sa prvim ruknom islāma, ima kod sebe jedno od obilježja koja ukazuju na duh islāma koji se treba kod njega ostvarit u vanjštini (da bi mu mi posvedočili da je u vanjštini musliman, a mi smo počeli sa njegovim šehādetom), i ostvariti se u suštini, tj. u srcu, da bi ušao kod Allāha u džennet, jer u džennet neće ući osim musliman, kao što kaže Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem. A ko je musliman? Onaj koji je ostvario ova dva šehādeta, u smislu negacije i u smislu potvrde.

Što znači: Ako mi njemu potvrdimo osobinu islāma, nakon što smo ga vidjeli i čuli

da izgovara ta dva šehādeta, a nakon toga vidimo da taj čovjek obožava nekog drugog mimo Allāha ili mu daje i usmjerava ‘ibādet, bilo koji ‘ibādet nekom drugom mimo

5 sūra Ālu ’Imrān, 7. ājet

Allāha, hoćemo li mi njemu još uvjek svedočiti da je on musliman i hoće li ona njegova dva šehādeta imati za njega ikakve koristi? U pravnom (vanjštinskom) smislu na dunjaluku i u suštinskom (āhiretskom) smislu kod Allāha, dželle we' alā. Hoće li? Neće imati. Zbog čega? Zato što smo rekli da nije dovoljno samo da ih izgovara. Na početku da, kada ga vidimo da izgovara šehādet, ali ako vidimo da je uradio nešto što ruši njihovu suštinu, da je uradio veliki širk, bilo u pitanjima rububijjeta (gospodarstva), u pitanjima uluhijjeta (božanstva) ili u pitanjima imenā i svojstava. Znači da je nekog obožavao mimo Uzvišenog Allāha, bilo da se radi o meleku, bilo vjerovjesniku ili o dobrom čovjeku, ili se radi o lošem čovjeku, o tāgūtu, živom tāgūtu, mrtvom tāgūtu, ili o idolima, kipovima, itd. Takav čovjek više nije musliman, već je mušrik i zato mi imamo naše opšte pravilo, staro pravilo koje smo objasnili, ovo je opće pravilo da čovjeku, kada učini veliki širk – svaki musliman je dužan da posvjedoči da je takav mušrik, a da nije musliman, pa makar bio – šta? Pa makar bio neznalica.

U tom smislu, sjećate se izgovora naše ‘uleme, da su rekli da…:

‘’…sāmo izgovaranje šehādeta bez spoznavanja njegovog značenja, vjerovanja u njegovo značenje i rada prema njegovom značenju – ne koristi onome koji ga kaže, po konsenzusu ‘uleme.’’

Znači, ako čovjek ne zna – ne dao Allāh – on je mušrik džāhil, u to ne vjeruje. A može biti da zna, to je munāfiq, i po tome ne radi, ne dao Allāh dželle we'ala. A (mimo mušrika) može biti i – šta? Može biti onaj koji se oholi, koji neće da obožava Allāha, dželle we' alā.

Znači, postoji konsenzus za onog koji to tako radi, da ne smije niko da mu

posvedoči da je musliman. Obaveza svakom muslimanu je da za njega posvjedoči da je kāfir i zato podsjećamo na riječi Ibnul-Qajjima, znači da posvjedoči prije svega da taj nije musliman, pa onda da je mušrik ili da je kāfir na način kojeg smo objašnjavali u prošlom predavanju. Sjećamo se riječi Ibnul-Qajjima kada kaže: ’’Naprotiv, obaveza je svakome robu da bude uvjeren da svaki koji ne dođe sa ovim – nije musliman’’.

To kaže nakon toga što je objasnio šta je to islām, komentarišući ‘’Lā ilāhe illAllāh Muhammedun Resūlullah’’, pa kaže: ''Obaveza je svakom robu da bude ubijeđen da onaj koji ne dođe sa ovim – da nije musliman''.

Dakle, to je obaveza svakom robu, to je opće pravilo. I mi ovako širimo ispravnu ‘aqīdu; ti, kada vidiš čovjeka na ovoj Zemljinoj kugli da izgovara dva šehādeta, može čak i da klanja namāz i sl., ali ga vidiš da je uradio veliki širk ili da se on obožava mimo Uzvišenog Allāha, a da je time zadovoljan…, a ko je to? Kako se u šerī’atu naziva taj koji je obožavan mimo Uzvišenog Allāha, a time je zadovoljan? Zove se tāgūt. Obaveza ti je da mu negiraš ime islāma i da mu daš – koje ime? Da mu daš ime kufra i da mu daš ime tāgūta i to je ona ‘aqīda za koju želimo da se proširi, a nema sumnje da je to iz početka ispravno i to nam je Allāh, dželle we' alā, naredio.

Dakle, kao što znamo, da bi dva šehādeta koristila na ovome svijetu i kod Allāha

dželle we' alā, ona imaju svoje preduslove (šartove) i imaju svoje ruknove (stvari koje su unutar njihovog značenja, koje ih sačinjavaju, a bez kojih neće biti prihvaćene ni

ispravne). Zbog čega ‘ulema spominje šartove šehadeta? Imamo šartove namāza. Može l’

namāz da bude čovjeku ispravan i primljen kod Allāha, ako nema ispunjene šartove? Čovjek nema abdest i klanja namāz. Je li primljen taj namāz? Kako može da mu bude primljen šehādet, ako nema šartova? Ako čovjek klanja namāz i mogao je da učini rukū’, a nije ga učinio, je li mu taj namāz ispravan? Nije mu namāz ispravan. Zašto? Zato što je ostavio rukn od njegovih ruknova, koji sačinjava njegovu cjelinu.

Zato, kada je ušao onaj beduin u džamiju Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we

sellem, i kada je klanjao namāz ostavljajuci njegov rukn (smirenost u namāzu), Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, mu je svaki put negirao –šta? Negirao mu je suštinu namaza, pa mu je govorio: ‘’Idi, vrati se, pa ponovo klanjaj, jer ti nisi klanjao.’’

Znači, takav čovjek, koji nije ispunio ruknove namāza, šta se za njega kaže? Nije klanjao. Čovjek koji nije ispunio ruknove islāma – šta? Nije u islāmu! Čovjek koji nije ispunio šartove šehādeta – šta? Nije musliman…

I kad su ove stvari ovako jasne, postavlja se pitanje: Zbog čega onda tolika borba,

toliko raspravljanje i tolike diskusije? S time što se ovdje mora ukazati i skrenuti pažnja na jednu stvar, a to je da u šartovima i ruknovima šehādeta postoje dvije dimenzije: Jedna dimenzija koja se tiče prihvatanja ta dva šehādeta u vanjštini, za koju se vežu propisi na ovome svijetu i ona se tiče vanjštinskih stvari.

Da li je znanje vanjštinska ili unutrašnja stvar, ko će mi reći? Prvi šart: znanje, je l’

to vanjštinska stvar ili unutrašnja stvar? Vanjštinska stvar, što znači da mi kažemo: Znanje je šart od šartovā prihvaćenosti šehādeta, ispravnosti islāma. Ali, kojeg islāma – vanjštinskog ili suštinskog? Suštinskog. Što znači da, ako mi vidimo čovjeka koji pokazuje dva šehādeta i pokazuje islām, ali ne čini širk, teoretski, i ne obožava nikog mimo Allāha, dželle we' alā, ali on ne zna ono što je potrebno za ostvarenje osnove islāma u pogledu ova dva šehadāta, takav čovjek je – šta? Takav čovjek je u vanjštini musliman, ali je u suštini kāfir, džāhil. Ili, preciznije rečeno, u šerī’atskoj terminologiji se za njega može reći da je munāfiq. Zbog čega? Zato što u vanjštini pokazuje islām, a u sebi krije kufr.

I sjećamo se riječi Sulejmāna ibn ‘Abdillāha, koji nam je prenio da se ‘ulema složila

da, ako bi čovjek odrastao u jednom društvu i tradicionalno naučio da izgovara dva šehādeta, da klanja namāz, da posti ramadān i obavlja hadždž, ali ne zna šta znače ta dva šehādeta, ne zna ništa, samo radi ono što njegov narod radi – da on nije musliman, da mu to neće koristiti kod Uzvišenog Allāha, tj. kada, gdje? Na Sudnjem Danu kod Allāha, a na dunjaluku propisi idu – kako? Prema vanjštini.

El-jeqīn (čvrsto ubjeđenje), vanjštinski ili suštinski šart? Da li je to šart vanjštinskog

islāma ili suštinskog islāma? Suštinskog islāma, zato što je u srcu, je li tako? Zato što je u srcu. Jeqīn koji stoji nasuprot sumnji. Što znači ako čovjek bude sumnjao u dva šehādeta, a u vanjštini pokazivao i izgovarao dva šehadeta i ne radio veliki širk i nikog ne

obožavao mimo Uzvišenog Allāha – on je u vanjštini musliman kod nas, zato što mi ne znamo šta mu je u srcu i ne sudimo po srcu. Ko će mu suditi po srcu? Allāh, dželle we'ala, jer to je značenje riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem: ''A obračun će polagati pred Allāhom Uzvišenim''.

Isti takav se može nazvati u vanjštini muslimanom, a u suštini kāfirom; preciznije rečeno – to je munāfiq. To je od onih munāfiqa koji će biti:

’Îû Ï8ö‘ ¤$! $# È≅xÿ ó™F{$# z ÏΒ Í‘$Ζ9$#

‘’…na sāmom dnu vatre (džehennema).’’ 6

Es-Sidq (Vjerovanje, 'aqīda u dva šehādeta), koji stoji nasuprot laži, tj. nasuprot tome da čovjek kaže jezikom nešto što ne vjeruje, kao što su to radili munāfici, koji su dolazili Allāhovom Poslaniku, sallallāhu ‘alejhi we sellem, pa su govorili: ‘’Svjedočimo ti si uistinu Allāhov Poslanik.’’

Pa Allāh, dželle we' alā, kaže:

ª! $#uρ ãΝ n= ÷è tƒ y7Ρ Î) … ã&è!θ ß™ t�s9

"Allāh zna ti si uistinu Njegov Poslanik" 7

Tj. njihov šehādet ne treba Allāhu dželle we' alā, zato što nije ‘ibādet, zato što nije rečeno iskreno, nije rečeno kao ‘ibādet, nego je rečeno samo jezikom, pa im ga je Allāh, dželle we 'alā vratio.

ª!$# uρ ãΝ n=÷è tƒ y7 ¨Ρ Î) …ã&è!θ ß™ t�s9 ª! $# uρ ß‰pκ ô¶tƒ ¨β Î) tÉ) Ïÿ≈uΖ ßϑ ø9$# šχθ ç/É‹≈s3 s9

"Allāh zna ti si uistinu Njegov Poslanik, a Allāh svjedoči da su munāfici sigurno lažovi". 8

U čemu su munāfici lažovi? Oni su rekli istinu svojim jezicima, je li tako? Rekli su istinu, nisu u tome slagali; Muhammed je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, ali u čemu su lažovi? Zato što ne vjeruju u ono što kažu, što znači da su imali u vanjštini – šta? Važe za njih propisi islāma, a u suštini su bili kāfiri, pa su, preciznije rečeno, munāfici. S tim što mi možemo da kažemo, ponekad džāhil može biti opravdan svojim neznanjem, ponekad može biti neopravdan svojim neznanjem je l’ tako? I mi znamo šta to znači, u oba slučaja u suštini. Recimo u suštini, jer ovdje govorimo o suštini.

U svakom slučaju, braćo, čovjek ne moze živjeti među muslimanima, a da bude

neznalica u šehādetu. Da ne idemo dalje i da se ne upetljamo, imamo znanje, imamo čvrsto ubjeđenje i imamo vjerovanje, itd. I poslije imamo ostale šartove šehādeta: el-qabūl (prihvatanje), el-inqijād (pokornost), el-ihlās (iskrenost), el-mehabbe (ljubav). Kod svih ovih 6 sūra en-Nisā’, 145. ājet 7 sūra el-Munāfiqūn, 1. ājet 8 sūra el-Munāfiqūn, 1. ājet

7 šartova koje je ‘ulema spomenula, a uzela ih je iz Knjige Allāha, dželle we' alā, i sunneta Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, od nas se, kad o ovim stvarima govorimo, traži da znamo koje od ovih stvari imaju koju dimenziju, srčanu i vanjštinsku, tj. koja je potrebna za vanjštinski islām, a koja za suštinski islām, da li je moguće ponekad da jedna osobina ima više dimenzijā, tj. da jedan šart da ima više stepeni, kao na primer inqijād (pokoravanje), nema sumnje da on ima više stepeni, je l’ tako da ima vise stepeni? Prvi stepen je onaj koji potreban za osnovu īmāna, drugi stepen koji je potreban za wādžib īmāna i treći stepen koji je potreban za mustehabb īmāna.

U svakom slučaju, ovdje smo htjeli da kažemo, da skupimo, da skratimo ova dva

šehādeta, draga moja braćo. Prije svega kažemo: To želimo da širimo, to se mora proširiti, to morate svi širiti, kod svakog onoga koji misli za sebe da je musliman. Mora da zna šta oni znače i šta on svjedoči, mora da zna, pa onda mora da bude čvrsto ubijeđen u to, da vjeruje u to što kaže, mora da prihvati svojim srcem to što kaže i da svojim jezikom izgovori, mora da se svojim srcem i svojim tijelom pokori značenju šehadeta, mora da ima ihlās i u srcu, i govoru, i djelu, što znači da ne obožava nikog mimo Uzvišenog Allāha, da svo obožavanje (‘ibādeti) bude samo za Allāha, dželle we 'alā, mora da voli Allāha, dželle we 'alā i Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i da samo u ime Allāha voli i samo u ime Allāha mrzi.

Sve ove stvari čovjek mora ostvariti da bi bio musliman. Kažemo: Da bi bio

musliman u suštini, međutim za vanjštinu i za vanjštinski propis važe (uzimaju se u obzir) vanjštinske stvari, ispravnost njegove vanjštine koja se manifestuje u riječima i djelima, za koje se vežu šerī’atski propisi na ovome svijetu, tj. ne smije kod njega biti velikog širka u riječima i djelima, ne smije obožavat nikoga mimo Allāha u riječima i u djelima, a ne dao Allāh da on bude obozavan mimo Allāha, dželle we 'alā, tj. da je on tāgūt, a da ćuti i da je time zadovoljan, itd.

Znači, to je onaj islām sa kojim je Allāh, dželle we' alā, poslao Svoga Poslanika,

sallallāhu ‘alejhi we sellem, i zbog kojeg mu je naredio da se bori protiv ljudi sve dok ne uđu u njega (islām), osim protiv onih grupā kojima je Allāh dao dozvolu da žive u islamskoj državi pod uslovom plaćanja poreza poniženih (da plaćaju džizju). Ali, svi mimo njih, mimo kitābija (Židova i kršćana), mimo medžusija, moraju ili ući u islām, ili će se protiv njih boriti, a to je značenje riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, da je on poslan sa sabljom pred Sudnji dan, sve dok se ne bude obožavao samo Allāh, dželle we 'alā Jedan i Jedini, i ovo je puni potrebno da se shvati.

U redu, rekli smo da dva šehādeta imaju nešto što im se mora potvrditi, da

značenja koja ulaze unutar šehādeta predstavljaju njegove ruknove, kao što početni tekbīr, učenje el-Fātihe, stajanje, rukū’, sedžda unutar namāza – prestavljaju njegove ruknove, a nastupanje namaskog vremena, uzimanje abdesta, okretanje qibli, čistoća od one materijalne prljavštine – to su stvari prije namaza i van namaza, to su njegovi šartovi, pa su šartovi – prije nečega, a ruknovi su u nečemu.

Imamo, braćo, sada ova dva šehādeta. Kada musliman posvjedoči: ’’Ešhedu en lā

ilāhe…’’ – ovo je negacija, ’’ešhedu en lā ilāhe…’’.

Stajemo kod prvog djela – ’’nema boga’’. Šta ovo ''Lā ilāhe...'' (''nema boga...'') znači u arapskom jeziku? Koje je jezičko značenje šehādeta i šerī’atsko značenje šehādeta? To znači: ''Svjedočim da nema nikog koji zaslužuje da bude obožavan mimo Allāha, svjedočim da nema nikog koji zaslužuje da bude obožavan, tj. da mu se usmjeri ‘ibādet mimo Allāha dželle we'ala, nema nikoga koji to zaslužuje.’’ Pa je ovaj prvi dio ‘’lā ilāhe’’ negirao – šta? Negirao je sva božanstva mimo Allāha, dželle we 'ala, a sva su božanstva mimo Allāha, dželle we' alā, lažna. Ovaj prvi dio, zovemo ga rukn negacije, šta on u sebi obuhvata? On obuhvata odbacivanje i odricanje od velikog širka i od obožavanja bilo koga mimo Allāha, dželle we' alā, bilo koga, bilo da se radi o meleku, vjerovesniku, dobrom čovjeku, živom ili mrtvom, ili o tāgūtu. Shvatate, braćo? To je prvi dio negacije. Kažemo kao što smo malo prije rekli: Ovaj prvi dio negacije može imati svoje dvije dimenzije. Može čovjek u vanjštini govoriti dva šehādeta i ne pokazivati širk, ali srcem činiti širk; dođe čovjek, uzme ovcu i kaže ‘’Bismillāh, Allāhu ekber!’’, a u srcu ima nijjet da ga zakolje šejtanu, nekom tāgūtu ili da je zakolje nekom mrtvacu. Može li to da se desi? Može. Kaže: ‘’Bismillāh Allāhu ekber!’’, ti misliš da je on zaklao u ime Allāha, ali je on imao nijjet da je zakolje nekom mimo Allāha, dželle we 'alā, pa je ovo veliki nifāq u u djelu. Međutim, ja i ti to ne znamo, mi smo vidjeli vanjštinu i za nas je halāl da pojedemo ono što je on zaklao. Međutim, kod Allāha, dželle we 'ala, to je veliki širk. Znači, opet ovdje imamo – šta? Vanjštinsku dimenziju i suštinsku dimenziju. Nas se tiče vanjštinska, a Allāh, dželle we 'alā, će presuditi prema suštini.

''...illAllāh’’ (osim Allāha), tj. da Allāhu, dželle we 'alā, pripadaju svi ‘ibādeti, samo

se Njemu usmjeravaju svi ‘ibādeti, tj. da je Allāh, dželle we 'alā Jedan Jedini. Šta to znači Jedan Jedini? Jedan Jedini u Njegovom Biću, u gospodarstvu, u božanstvu, u imenima i svojstvima. Šta znaci Jedan Jedini u Biću? Kad kažemo:

ö≅è% uθ èδ ª! $# î‰ym r&

‘’Reci: On je Allāh, Jedan.'' 9

Jedan Jedini u Biću, šta to znači? Tiče se striktno na negaciju inkarnacije (utjelovljavanja) Allāha, dželle we 'alā, u stvorenja, kao što kazu kršćani da se Allāh, dželle we 'alā, utjelovio u Isā, ‘alejhis-selām, ili negacija sjedinjenja Allāha, dželle we 'alā, sa stvorenjima, utjelovljenja koja se tiče Vjerovjesnika ili običnog čovjeka ili svih stvorenja, kao što kaže Ibn ‘Arabī i kao što kaže Rešid Hafizović i kao što kaže Sulejman Bugari, itd.

Znači Allāh, dželle we 'alā, je Jedan u Biću. Šta znači: Jedan u gospodarstvu? Jedan Jedini u svojim djelima, u Njegovim djelima. Jedini On stvara iz ničega, opskrbljuje iz ničega, oživljava, umrtvljuje, Jedini ima pravo da propisuje zakone, naređuje… I ovo je važno: Jedini Allāh naređuje, Jedini Allāh zabranjuje. Znači, samo Njegovo je propisivanje zakona. Šta znači: Jedini u Bozanstvu? Samo se On, dželle we 'alā, Jedini obožava, i srcem, i govorom, i djelima.

U svakom slučaju, ovaj šehādet se sastoji od negacije i potvrde; i negacija i potvrda

9 sūra el-Ihlās, 1. ājet

je, ustvari, tewhīd. Sāma potvrda nije tewhīd, kao što ni sāma negacija nije tewhīd. Kad bi čovjek rekao: ‘’Nema nikog koji zaslužuje da bude obožavan’’, šta je to? To je kufr. Kad bi čovjek samo obožavao Allāha, dželle we 'alā, i mimo Allāha obožavao druge, šta bi to bilo? Opet bi to bio kufr i širk. Međutim, ako hoće da bude musliman, onda mora doći sa negacijom i sa potvrdom, pa nakon što je saznao i čvrsto se ubijedio i povjerovao, mora posvjedočiti i ostvariti: ’’En Lā ilāhe illAllāh Muhamedun ‘abdullāhi we resūlullāh’’. Dakle, braćo, tewhīd mora da ima negaciju, a mora da ima i potvrdu.

Daću vam primjer: Imamo razred učenikā i jedan momak od njih se zove Esad. Ako kažeš: ‘’Niko ne piše’’, nisi potvrdio da Esad piše. Ako kažeš: ‘’Esad piše’’, nisi mu potvrdio da samo on piše. Jesi li ti time isključio mogućnost da neko drugi piše mimo njega? Nisi, samo si nas obavestio da on piše, je li tako? Ako hoćeš da kažeš ili da objasniš da je Esad jedini u pisanju, da jedini on piše u razredu, kažeš: ''Niko ne piše, sem Esad’’. U jezičkom smislu, učinio si tewhīd Esadu. U čemu? U pisanju. Dakle, ako kažeš: ‘’Niko ne piše na tabli, osim Esada’’, to znači da si ti njemu sada u jezičkom smislu potvrdio tewhīd (jednoću) u pisanju.

U šerī’atskom smislu, Allāhu, dželle we 'alā, se potvrđuje tewhīd na način koji smo

objasnili, da čovjek kaže: ‘’Ešhedu en Lā ilahe illAllāh we ešhedu enne Muhammeden ‘abduhu we resūluh’’, ali mora ostvariti šartove šehādeta i ruknove šehādeta da bi bio musliman. Vanjštinski radi nas, da bi mu posvjedočili da je musliman, suštinski radi njega i radi Gospodara svjetova, da bi ušao u džennet i da bi se sačuvao džehennema. U tom smislu, za svakog ko nije došao sa suštinom, odnosno ko nije došao sa islāmom u vanjštini, kažemo: Ne smijemo da mu posvjedočimo da je musliman. To je ispravna ‘aqīda. Moramo da mu posvjedočimo da je on mušrik, ili tāgūt, ili kāfir, itd.

Zato vas ovdje upozoravam na jednu stvar: Da izbacite iz svakodnevne upotrebe

izraz: "ovi naši muslimani". Ne smijete to tako da radite. Ako znate da čovjek o kome vi govorite nije musliman, ne smijete vi za njega da kažete da je musliman. To mora da se izbaci, braćo, zato što su, rekli smo, islām i musliman šerī’atska imena, šerī’atski pojmovi. Ne smiješ ti njega nazivati muslimanom. Nazvat njega muslimanom ti je kod Allāha isto kao da nazoveš Buša muslimanom. Nikakve razlike tu nema, zato što smo mi saznali da islām nije izgovaranje šehādeta, već je izgovaranje šehādeta samo išaret na islām u koji ulazi izgovaranje šehādeta.

Ovo znači da čovjek neće biti musliman – po idžmā’u ‘uleme prijašnjih i potonjih

generacija – sve dok ne ostavi veliki širk, ne odrekne se njega i njegovih počinilaca i dok se u potpunosti ne preda Allāhu, dželle we 'alā, u skladu sa onim sa čime je došao Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem. Zašto kažemo: ‘’U skladu sa onim sa čime je došao Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem?

Navodili smo primjer: Muslimani su na početku klanjali namaz prema Jerusalimu,

prema Bejtul-Maqdisu. Kad je Allāh, dželle we 'alā, naredio da se okrenu prema Mekki, da je neko ostao da klanja prema Jerusalimu i da kaže: ‘’Kod mene je Allāh Jedan Jedini bog’’, bi li on bio musliman ili bi bio kāfir? Šta bi bio? Bio bi kāfir. Vidite, on kaže da još uvijek obožava Allāha, dželle we 'alā, Jednog Jedinog, međutim, neće da Ga obožava u skladu sa onim sa čime je došao Muhammed, sallallāhu ‘alejhi we sellem, u ovom jednom

pitanju, a tvrdi da on svjedoči da je Muhammed, sallallāhu ‘alejhi we sellem, Allāhov Poslanik, pa ovdje vidimo da je u ovom pitanju izašao iz islāma, da više nije musliman, da li zbog toga što u potpunosti nije prihvatio novu qiblu i odbija, ili zbog toga što to znači da je ostavio namāz, a ostavljanje namāza kod ehlis-sunneta wel-džemā’ata – kažemo kod ashāba, po idžmā’u – je kufr u Allāha, dželle we 'alā, i to ćemo naći u knjigama svih muhadditha.

Znate šta nas, braćo, ovdje interesuje, poslije svega ovoga, posle uvoda sa kojim

smo se podsjetili? Kad govorimo o kufru u tāgūta koji ulazi u negaciju, u ‘’Lā ilāhe’’ spada kufr u tāgūta, o kojemu Allāh, dželle we 'alā, govori:

yϑ sù ö� àÿ õ3 tƒ ÏNθ äó≈©Ü9 $$Î/ -∅ ÏΒ÷σ ãƒuρ «! $$Î/ Ï‰s) sù y7|¡ ôϑ tG ó™ $# Íο uρ ó� ãè ø9$$ Î/ 4’s+ øOâθ ø9 $# Ÿω tΠ$|Á ÏÿΡ $# $ oλ m; 3

"Ko zanevjeruje u tāgūta, a vjeruje u Allāha – prihavitio se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti.." 10

Koja je to najčvršća veza u komentaru učenjaka? LA ILAHE ILLALLĀH. Znači, ko učini kufr u tāgūta i povjeruje u Allāha, dželle we 'alā – negacija, pa povjeruje u Allāha, dželle we 'alā – potvrda.

Ko će, braćo, na brzinu navesti šta je to tāgūt? To svaki musliman mora znati? Sve

što se obožava mimo Allāha dželle we 'alā, a time je zadovoljno, na bilo koji način, pa makar jednim jedinim ‘ibādetom. Ko će mi navesti neke vrste tāgūta, neke primere za tāgūte? Ko je prvi tāgūt? Šejtān. Koji je drugi tāgūt, kojeg ‘ulema spominje? Onaj koji propisuje zakone mimo Allāha, dželle we 'alā. Pazite, onaj koji propisuje zakone mimo Allāha, to je tāgūt. Koji je treći kojeg ‘ulema spominje? Onaj koji sudi promjenjenim zakonom, znači qadija (sudija) koji sudi izmjenjenim zakonom, to je tāgūt. Četvrti je onaj koji tvrdi da zna apsolutno skriveno (gajb), ono koje samo Allāh dželle we 'alā, zna, i peti je svaki onaj koji se obožava mimo Allāha dželle we 'alā i sa time je zadovoljan.

E sada, normalno, braćo, istina je da nema čovjeku islāma, suštinskog niti

vanjštinskog, sve dok ne učini kufr u tāgūta, sa uzimanjem u obzir one dvije dimenzije, suštinski i vanjštinski.

Shvatate braćo, nas interesuje vanjština ovdje a bolje je čovjeku da bude iskren

Allāhu, dželle we 'alā. Najvažnije u Allāhovoj vjeri je Njegovo pravo, najvažnije u islāmu je ovaj tewhīd i Allāh ga je objasnio. Najveći dio misije Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, odnosno svakog poslanika, svakog vjerovjesnika od Ādema, alejhis-selām, pa do Muhammeda, sallallāhu ‘alejhi we sellem, je bilo da se objasni Allāhovo pravo i tu nema nista nejasno, oko toga su se slozili svi vjerovjesnici i sve Allāhove Objave sa kojima je poslao Svoje vjerovjesnike, alejhimus-salātu ves-selām. Kada nam je Allāh naredio da ucinimo kufr u tāgūta, On nam je to objasnio, to nam je objasnio Njegov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, čitav svoj život, a prenijeli nam ashābi, a zatim na sebe uzela ‘ulema da nam to objasni.

10 sūra el-Beqare, 256. ājet

E, sad vas pitam: Kako se čini kufr u tāgūta? Način na koji se čini kufr u tāgūta? Znači, postoje stvari koje čovjek mora ostvariti da bi se računao onim koji je učinio kufr u tāgūta, inače neće biti musliman, nije ostvario prvi rukn, rukn negacije. Ko će mi objasnit? Ne mora da zna napamet, ali ga mora ostvariti, mora znati kako se ostvaruje. Pet onih stvari koje čovjek mora da uradi da bi ostvario kufr u tāgūta, riječi Muhammeda ibn ‘AbdulWehhāba, kad je u pitanju kufr u tāgūta?

Rekao je šejh Muhammed bin ‘AbdulWehhab: ''Način činjenja kufra u tāgūta jeste: 1. Da si uvjeren u zabranjenost i neispravnost obožavanja tāgūta.'' Ima za to dokaz u Qur’ānu, pa ga spominje. ‘’2. Da ga napustiš.’’

Zato što ti je Allāh, dželle we 'alā naredio da ga napustiš, da ga se kloniš. Međutim, šta znači ovo da ga napustiš? Da napustiš obožavanje tāgūta, da ga napustiš u onome u čemu je postao tāgūt: i srcem, i govorom, i djelima. Dalje spominje: ‘’3.Da ga mrziš, 4.Da si mu neprijatelj, i 5.Da ga proglasiš nevjernikom.''

Ovako se čini kufr u tāgūta. Broj jedan: Uvjerenost u zabranjenost i neisravnost obožavanja njega, jer ‘aqīda dolazi prije djela, to je znanje. Pa zatim drugo: ostavljanje i klonenje tāgūta, tj. klonjenje obožavanja njega. Treća stvar: da ga mrziš, četvrta stvar: da mu se suporostaviš, da si neprijatelj prema njemu i peta stvar: da ga protekfīriš.

Vidite sada ovih pet stvari, koje je spomenuo šejh Muhammed ibn ‘AbdulWehhab.

Za svaku ima dokaz iz Allāhove Knjige i sunneta Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem. Ovo je haqq, ovo svaki musliman treba da širi, da pričamo ovako i da se trudimo da se ovo širi i svaki musliman treba da zna. Čim vidimo tāgūta, odmah ovih pet treba da primeniš na njemu. Zato što si čuo haqq, čim ga vidiš moraš ovo da primjeniš.

Međutim, ovdje te na jednu stvar upozoravam, pa ti kažem: Ovih 5 stvari u ovoj

ljestvici kakvoće činenja kufra u tāgūta, nisu svaka na istom stepenu. Ima onih bez kojih nikako nema kufra u tāgūta, ima onih uz koje ima kufra u tāgūta uz grijeh i dalālet i ima onih koje se daju rasčlaniti, kao što je neprijateljstvo prema njemu, koje mora imati osnovu i dodatak, obavezni i pohvalni. Ljudi znaju djelimično jednu stvar a ne znaju iduće šerijatsko pitanje. Šta je nama potrebno ovde? Nama je potrebna sredina, a što je cilj ovih predavanja inšā’Allāhu te’ālā, koja će da dođu i za koja se treba potrudit da budu detaljna.

Danas mi imamo problem sa ovima koji nas napadaju kada čuju šta mi govorimo

za nekog tāgūta. Tako me jedan pita preko telefona: ‘’Reci ti meni, Ebu Muhammede, je l’ istina da si ti reko za toga čovjeka to i to?’’, kao da sam ja rekao neki grijeh, kao da sam uradio nešto ogromno što sam rekao za tog covjeka da je tāgūt, zato što je na njega pao Allāhov zakon, nema druge… A mi smo rekli da se ime tāgūt dobija kad je čovjek

neznalica, isto ko mušrik, kad je opravdan u svome neznanju čak a kamoli kad je čovjek imao šansu da sazna i mogo da sazna. Ja ga onda pitam: ‘’Reci mi ti šta ti kažeš za onoga što psuje Allāha, dželle we 'alā’’, jer sam znao da taj opravdava psovača Allāha neznanjem, a on ćuti i smješka se.

A onaj, braćo, koji opravdava psovača Allāha neznanjem je kāfir u Allāha,

tebāreke, nema sumnje. Pazite, kaže: ‘’Ko psuje Allāha iz neznanja, ne možeš za njega da kazes da je kāfir’’. Šta to znaci? Koje je to neznanje kojim on opravdava psovača Allāha? Šta je to što taj psovač ne zna? Ima li čovjek na svijetu da ne zna da Uzvišeni Allāh ne smije da se psuje? Ima li čovjek na svijetu koji ne zna da Allāh ne mora da se veliča, da nam nije obaveza da Ga veličamo? Iz toga proizilazi da kod ovoga čovjeka koji opravdava psovača neznanjem u īmān ne ulazi obaveza veličanja Allāha dželle we'ala, da je kod njega īmān ispod obaveze veličanja Allāha dželle we'ala. A osnova īmāna je veličanje Allāha, dželle we'ala.

Zato kažemo i približavamo se Allāhu dželle we 'alā, time: Nevjernik je svaki onaj

koji opravdava psovača Allāha neznanjem. Zato ćemo reći da je u tom smislu ‘ulema protekfīrila jedno od velikih svjetskih imena danas u svijetu islamskog znanja, koji je opravdavao psovača Allāha, dželle we 'alā, neznanjem, a ime mu neću spomenuti zato što ili još vi niste zreli ili još nisu zreli drugi, koji će ovo kasnije čuti. U svakom slučaju ovo je problematika kojoj ćemo se kasnije posvetiti, a kad sa njom završimo onda ćemo početi sa predavanjima na temu generalizacija pravila ko sumnja u nevjerstvo nevjernika – sam je nevjernik objašnjavajući osnove tih pitanja. SLUŠALAC PITA O NEKOM ‘’DĀ’IJI’’ KOJI NIJE HTIO TEKFIRITI NEKOGA KOJI JE OPSOVAO ŠERĪ’AT

Ako je kako ti kažeš, i ako taj dā’ija nije protekfīrio onoga koji psuje šerī'at, taj dā’ija je nevjernik u Allāha, dželle we 'alā. To je sumnjanje u nevjerstvo nevjernika čije je nevjerstvo jasno i to je jasno u vjeri. SLUŠALAC SPOMINJE DA SU U KRAJEVIMA U KOJIMA ŽIVE BOŠNJACI U OSNOVI MUSLIMANI.

Haqq je da trebamo doći do Allāhovog propisa. Osnova u Bosni i Sandžaku je da je dolje kufr i da su dolje ljudi kāfiri, jer svako ide na biranje, svako ide da glasa, dolje nema tewhīda više, ali još uvijek, kada vidimo čovjeka da izgovara šehādet, da uči edhān i iqāmet, da klanja namāz, svjedočimo mu da je musliman sve dok ne vidimo kod tog čovjeka da radi ili govori nešto što ga izvodi iz vjere. Mogu da kažem da je osnova kufr, ali svjedočim mu, dajem mu vanjštinski islām kada vidim znakove islāma, poput dva šehādeta, edhāna, iqāmeta, namāza, hadždža, itd., jer kaže Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem: ''Ko klanja naš namaz, okreće se prema našoj kibli, jede meso koje smo mi zaklali – to je musliman ima obaveze koje i mi imamo i prava koja i mi imamo.''

I kaže: ''Kada vidite čovjeka da dolazi u mesdžid – posvjedočite mu da je vjernik.''

Tj. u vanjštini, sve dok ne vidimo stvar koja ga izvodi iz vjere, bilo riječima ili

djelima. Međutim, osnova je dolje da je kufr. Nakon ovoga vam obećavam da ćemo da držimo predavanja o teritorijama: Teritorija islāma, teritorija nevjerstva, teritorija otpadništva, teritorija rata i propise koji se vežu za te teritorije i kakav odraz to ima. Na primjer, osvaneš jedno jutro i nađeš bebu na putu u takvoj zemlji, nađeš mrtvog čovjeka na putu. Je li musliman ili je kāfir? Nađeš izgubljenu stvar. Je li to izgubljena stvar muslimana ili izgubljena stvar mušrika, što ima veze sa propisom teritorije i to su propisi koje moraju da znaju oni koji uče Allāhov tewhīd.

Poslije toga ćemo govoriti o propisima ljudi. Kada svjedočimo pojedincu da je

musliman kad ga vidimo? Šta ćemo sa osobi koju vidimo, a ne znamo kakav je i za to je vezan propis njegovog mesa? Ti vidiš čovjeka ima bradu a kolje i kaže: ''Bismillāh, Allāhu ekber'' i zakolje, a nisi ga čuo da izgovara šehādet niti si ga vidio da klanja, a zaklao je meso. Šta da radimo s tim? Hoćemo li jesti to meso, a znamo da živi u sredini gdje skoro svi rade širk, idu na glasanje i biraju predsjednike, itd. Shvatate li, braćo?

To su pitanja koja su važna, svakodnevna i aktuelna, jer brada, sāma po sebi, nije

znak islāma, niti su riječi: ''Bismillāh, Allāhu ekber'', sāme po sebi, znak islāma. Murteddu (otpadniku od vjere) ne smije ništa da se dā. Znate li ko je otpadnik od vjere? Otpadnik od vjere je onaj koji je nekada bio musliman pa se ili riječju ili djelom, vjerovanjem ili sumnjom, otkinuo od vjere Ili onaj kome je babo bio musliman pa onda kada je on postao punoljetan, tj. kada je napunio 15 godina, otkinuo se od vjere, to je murtedd i takvom ne treba ništa da se dā. Međutim, ako mu je babo bio nevjernik, ako mu je babo bio murtedd, a on odrastao u takvoj porodici – onda on ima propis kāfira u osnovi i onda nema smetnje da mu se daje i da se pridobija s Allāhovom dozvolom, da mu dobiješ naklonost za islām, jer je 'ulema dozvoljavala da se daje meso od kurbana dhimijama, tj. Židovima i kršćanima, tj. komšijama koji nisu ratnici.

Moje riječi: ''Na način kojeg neko poput njih shvata'' znače da ja ne uslovljavam da on

to shvati, jer ima razllike između uspostave argumenta i shvatanja argumenta. Ima puno ljudi do kojih je došao argument, nad kojima se uspostavio argument, a koji ga nisu shvatili. Zato ja kažem: ''Na način na koji neko poput njega shvata''. Do njega je došao dokaz, a ako ga on nije shvatio radi jednog ili drugog razloga – mene se to ne tiče. Allāh dželle ve ala govori o mušricima, da im je stavio na srca koprenu i da ne mogu nikada da shvate istinu i da se nje prihvate. Naprotiv, otvoreno se kaže da nisu shvatali, osim samo malo. Nisu ništa shvatali, ali je argument nad njima uspostavljen. Zato sam rekao: ''Na način kojeg neko poput njega shvata'', a ne: ''Dok on ne shvati'', jer je to zatvaranje puta šerī'atskim propisima, zatvaranje puta da oni uzmu svoj tok.

Tekfīr je šerī'atski propis koji ima svoje uzroke, koji ima svoja pravila. ponekada on

nije težak a ponekada je težak u smislu da ga ne može svako uraditi, obzirom na kategoriju pitanja u kojima je osoba napravila prekršaj. U jasnim pitanjima, poput psovanja Allāha, negacije Sudnjeg Dana, melekā, nekog poznatog poslanika, činjenja velikoga širka, pitanja tāgūtā, tu svaki musliman može da protekfīri čovjeka i obaveza mu je. Međutim, neka pitanja – poput nekih pitanja o Allāhovim svojstvima – tu tekfīr ne može svako da radi, niti se to traži od svakog da radi, ako za to nema znanje. Ali, u

jasnim stvarima, poput psovanja Allāha, ti ne smiješ da se suzdržavaš, poput pitanja da se čovjek obožava mimo Allāha, ti ne smiješ da se suzdržavaš već da kažeš da je tāgūt.

Nemoj neko da mi postavi pitanje na primjer

''Zbog čega je sada to važno što si ti rekao za nekog čovjeka tj. konkretnog tāgūta da je takav?''

Šta mislite, zbog čega je to važno? Da nije važno, ne bi nam Allāh to ni propisao. Svaki propis u šerī'atu mora da se izvršava shodno našim mogućnostima i na to ukazuju riječi Uzvišenog Allāha:

(#θ à) ¨?$$ sù ©!$# $ tΒ ÷Λ ä÷è sÜ tF ó™ $#

''Bojte se Allāha koliko možete.'' 11

Ako mogu da ga proglasim nevjernikom, a ne mogu da ga dovedem pred islamsku pravdu – ja ću uraditi ono što mogu, a ono što ne mogu, to će mi Allāh oprostiti i na to se nadovezuju mnogi propisi.

Na pripisivanje propisa islāma ili kufra pojedincu se nadovezuje čitav šerī'at, a

dovoljno ti je pitanje ženidbe, mesa, namaza za njim, namaza njemu kada umre, vlasti, ne smije biti kadija, ne smije biti muftija i mnogi drugi propisi.

11 sūra et-Tegābun, 16. ājet


Nastavićemo, braćo, inšā’Allāhu te’ālā, govor o temi koju smo načeli prošle hefte, moleći Allāha, tebāreke we te’ālā, da nas pomogne u tome, inšā’Allāhu te’ālā, da nam olakša, da nas učini iskrenim i da prihvati na kraju sva naša djela. Prije svega, braćo, želim da kažem da ova predavanja koja izlaze iz ovog mesdžida – nakon Allāhove, tebāreke we te’ālā – podrške, nisu se mogla ostvarit bez dvije stvari, odnosno sačinjavale su ih dvije stvari, glavne nakon Allāhove, dželle we ’alā, podrške, a to sam ja i vi. Također podsećam, braćo, sebe i vas da svako buduće predavanje neće biti uspješno ako nam Allāh, dželle we ‘alā, ne pomogne i olakša i ako se opet nakon Allāhove pomoći i Njegove brige koja dolazi ako budemo iskreni, ne ostvari ona cjelina koju sačinjavamo ja i ti; ja koji govorim i ti koji slušaš, o temi koju treba da cijenimo ja i ti, a njenu vrijednost i važnost i mjesto u vjeri Allāha, dželle we ’alā, smo već spomenuli i na nju smo podsjetili.

Nema sumnje da su opšta predavanja koja smo držali subotom bila korisna;

međutim, u njima se ja nisam morao puno truditi, a to sam radio puno radi vas, jer ste možda izgubili energiju, sposobnost i spremnost da slušate kao što ste neka predavanja slušali. Međutim, sada ponovo dolazimo do dersova u kojima ćemo i te kako trebati biti pazljivi i ja i vi; ja prilikom govora i formulacije rečenica, prilikom objašnjavanja, a vi prilikom shvatanja. Ovo znači da će dolaziti trenuci kada ćemo se sigurno umoriti i ja i vi; ja možda za vrijeme pripremanja ovoga, a zatim prilikom objašnjavanja i prenošenja, a vi ćete se sigurno umarat prilikom slušanja. I nije nam cilj da okupimo broj, da napunimo mesdžid, cilj nam je da objasnimo, inšaAllāhu te’ālā, Allāhov dīn i ‘aqīdu sa kojom je Allāh, dželle we ’alā, poslao Svoga Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i da se ona proširi, moleći Allāha, dželle we ’alā, da prihvati od nas naša djela.

Prije svega ovo je tema i oblast tewhīda, najvrednije stvari kod Allāha, dželle we

’alā, i kod Allāhovih vjerovjesnikā i poslanikā. Mi smo čuli dosta toga, međutim, kao što se videlo u prošlom predavanju, brzo se mnogo toga i zaboravi, ali ne dao Allāh da se zaboravi sprovođenje toga u praksi. Termini, rečenice i riječi, klasifikacije i podjela se mogu zaboraviti, ali se duh ovoga i njegovo značenje ne smije zaboraviti, zato što je to rukn od ruknovā islāma, odnosno jedan rukn od ruknova ‘’Lā ilāhe illAllāh’’, pa ćemo mi zato čitati govor i citate ‘uleme, koje ćemo često spominjati, inšā’Allāhu te’ālā, i ponekad – namjerno – na dosađujući način, dok se ne izvježbamo na njihove riječi i dok nam se njihove riječi ne urežu u našem shvatanju i u našim srcima, a i da bi vidjeli važnost ove teme, obzirom na vrijeme i brigu koju su oni poklonili objašnjavanju ovih stvari Allāhovim, dželle we ’alā, robovima.

Prošli put smo, na primjer, spomenuli da kufr u tāgūta – koji je šart ispravnosti

īmāna u Allāha i jedan ogroman, veliki, važni rukn od ruknovā vjerovanja u Allāha, dželle we ’alā, tj. kojeg obuhvata rukn negacije – bez sumnje je objašnjen u Allāhovoj Knjizi i na jeziku Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem. Štaviše, svaki Allāhov vjerovjesnik je došao sa ovim, iako su im se zakonodavstva u njihovim detaljima razlikovala, ali je svaki Allāhov vjerovjesnik došao sa ‘’Lā ilāhe illAllāh’’ koja sa svojom negacijom obuhvata ostavljanje širka i kufr u tāgūta, a sa svojom potvrdom obuhvata obožavanje samo Allāha, dželle we ’alā, Jednog Jedinog, što za sobom povlači vjerovanje

u savršenost Uzvišenog Allāha, uzvišenost Njegovih osobina i ljepotu Njegovih imena, te Allāhovu jednoću u Njegovom gospodarstvu.

Na koji se način, braćo, čini kufr u tāgūta? Onih pet stvari koje smo naveli prošli

put? Evo brat odgovara. Fino, Allāh te nagradio. Ukratko rečeno, braćo, ovo je ono što je spomenuo šejh Muhammed bin ‘AbdulWehhab, rahmetullāhi te’ālā alejhi, uzeto iz Qur’āna i sunneta Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, a što će se ponavljati, gde on kaže: “Način kufra u tāgūta jeste: Da si ubjeđen u zabranjenost i neispravnost obožavanja njega (činenja ‘ibādeta njemu), da ostaviš činenje ‘ibādeta tāgūtu i da mrziš činenje ‘ibādeta tāgūtu, neprijateljstvo prema njemu i da smatraš nevjernikom tāgūta i onoga koji ga obožavaju.”

Normalno pored mržnje prema ‘ibādetu tāgūta (uz nju) dolazi mržnja sāmog tāgūta. Neki ljudi su uzeli ove riječi, ove osobine i sve su ih učinili i stavili na isti stepen. Nema sumnje da ako čovjek ne bi bio ubijeđen u zabranjenost obožavanja tāgūta, pa čak i da govori ‘’Lā ilāhe ilAllāh’’ – takav čovjek nije musliman. To je onaj prvi stepen: “Da smatraš i da vjeruješ u zabranjenost i neispravnost obožavanje tāgūta”.

Pa, ako bi čovjek govorio ‘’Lā ilāhe illAllāh’’, pa makar klanjao, radio sta god hoće posle toga, ali ne bude čvrsto vjerovao da je to zabranjeno, da je to neispravno – nema sumnje da nije uradio kufr u tāgūta i ova je prva stvar, koja se ovdje ogleda u ‘aqīdi i ubjeđenju, duh i srž samog nevjerstva u tāgūta.

Druga stvar koju spominje šejh Muhammed je:

“Da ostaviš činenje ‘ibādeta tāgūtu.”

Tj. da ga ostaviš, da mu ne činiš ‘ibādet, bilo da se njemu čini ‘ibādet srcem, riječima ili djelom. Pa ako određenom tāgūtu ljudi čine ‘ibādet srcem, na primer – ti mu ga nećeš činiti srcem, ako mu čine ‘ibādet riječima – ti mu ga nećeš činiti riječima, ako se čine ‘ibādet djelima – ti mu ga nećeš činiti djelima. Tj. ako bi čovjek govorio ‘’Lā ilāhe illAllāh’’, pa makar klanjao namāze i makar se borio na Allāhovom putu, a ne bude ostavio ‘ibādet tāgūta na bilo koji način, pa makar i vjerovao da je to zabranjeno – takav čovjek je slagao i ne prihvata mu se ‘’Lā ilāhe illAllāh’’ zato što nije ispunio ono na šta ukazuje rukn negacije, pa vidimo da su prva i druga osobina duh i srž kufra u tāgūta, bez kojih zaista nema kufra u tāgūta.

Zatim dolazi:

“Da mrziš činenje ‘ibādeta tāgūtu.”

Tj. ako se njemu klanjaju mimo Allāha, dželle we ’alā, ako se njemu zavjetuju mimo Allāha, dželle we ’alā, ako se njemu prinosi žrtva mimo Allāha, dželle we ’alā, ako se njemu daje pravo na propisivanje zakona mimo Allāha, dželle we ’alā – sve te stvari ti moraš da mrziš. Kasnije ćemo objasniti još neke stvari koje će ti ovo dobližiti i ovo moraš mrziti, jer tvoja ljubav prema ‘ibādetu Allāhu, dželle we ’alā, Jednom Jedinom iziskuje neminovno mržnju prema suprotnom, jer ne možeš u svom srcu sastaviti ljubav prema Allāhu, dželle we ’alā, i ljubav prema šejtānu, ljubav prema činenju ‘ibādeta Allāhu, dželle we ’alā, Jednom Jedinom i ljubav prema činenju ‘ibādeta tāgūtu pored Allāha,

dželle we ’alā. Ovo ukazuje da je mržnja prema činenju ‘ibādeta tāgūtu također od stvari bez kojih nema suštinskog islāma, a ovde vam posebno skrećem pažnju na potrebu razlikovanja između osobina koje sačinjavaju suštinski islām i koje sačinjavaju vanjštinski islām. Mržnja prema činenju ‘ibādeta tāgūtu je prirodna svar; ko god je povjerovao u Allāha, dželle we ’alā, Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i Sudnji Dan – njega srce ne pita kad je u pitanju mržnja prema činenju ‘ibādeta tāgūtu. Zato, kad bi musliman video da se neko klanja drugom mimo Allāha, dželle we ’alā, i da je taj zadovoljan tim namāzom – u muslimanu se automatski pojavljuje mržnja prema tom djelu i mržnja prema onome koji to radi i još veća mržnja prema onome koji to odobrava, koji to traži ili je time zadovoljan; to su prirodne stvari.

Četvrta stvar je:

“Da mu se suprotstaviš (neprijateljstvo).”

Ali, kada je ovdje u pitanju neprijateljstvo prema tāgūtu, možemo ga ovdje podijeliti na:

neprijateljstvo prema činenju ‘ibādeta tāgūtu i neprijateljstvo prema tāgūtu,

…a što može biti srcem i može biti riječima i djelima. Znaj, dragi brate, da 'ulema,

kada govori o neprijateljstvu prema tāgūtu i pokazivanje neprijateljstva, ne misli samo na mehaničko neprijateljstvo. Shvatate li me šta znači ‘’mehaničko’’? Da ti sad dođeš i da se potučeš sa čovjekom, da ga ubiješ, da ratuješ sa njim. Ne misli samo to, već prije svega misle na ono što je u srcu od tvog verovanja u obavezu suprostavljanja njemu, to je osnova, da si ubjeđen u obavezu suprostavljanja činenja ‘ibādeta nekom drugom mimo Allāha, dželle we'ala (ovdje: tāgūtu). Moraš u srcu imati verovanje u obavezu suprostavljanja tome, a što – kada si u mogućnosti – moraš, shodno svojim mogućnostima, shodno svojoj snazi i sposobnosti, učiniti riječima i djelima; to je poricanje. U to ulazi tvoje poricanje, tj. da, nakon toga što si čvrsto vjerovao sve ove stvari koje smo spomenuli i obavezu zabranivanja širka i pozivanja u tewhīd, kažeš čovjeku: ‘’Ti ne smiješ, o čovječe, obožavati kipove mimo Allāha, dželle we 'alā’’.

I kad kažeš čovjeku koji obožava kipove:

‘’Ti ne smiješ, o čovječe, obožavati kipove mimo Allāha, ti ne smiješ da se klanjaš nekome mimo Allāha, ti ne smiješ davati pravo na zakonodavstvo nikome mimo Allāha!’’

– ti si mu se već suprostavio. I našao sam kako ‘ulema tewhīda spominje primjer o

Nedžāšiji za kojeg su neki govorili da nije smjeo pokazivati (ispoljavati) svoju vjeru. Kažu:

‘’Nije tačno da Nedžāšija nije smjeo ispoljavati svoju vjeru. Naprotiv, Nedžāšija je pokazao svoju vjeru i učinio kufr u širk njegovoga naroda.’’

Kada su mu ashābi ispričali sa čime je došao Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i kad ih je upitao šta muslimani vjeruju kad je u pitanju ‘Isā, ‘alejhis-selām. Tada su se njegovi patrijarsi, koji su bili okolo, uzrujali, ustuknuli, a on je rekao:

‘’Wallāhi, ‘Isā ne prelazi ništa od ovoga, 1 pa makar vama bilo krivo.’’ Pa šta je uradio Nedžāšija ovdje? Javno je učunio kufr u njihovog tāgūta. Ko je

njihov tāgūt? Njihov tāgūt nije ‘Isā, ‘alejhis-selām, zato što kažemo da ‘Isā, ‘alejhis-selām, nije bio zadovoljan time da bude obožavan mimo Uzvišenog Allāha. Pa šta je njihov tāgūt? Njihov tāgūt je ideologija kufra, ideologija širka iza koje stoji, u stvari – šejtān. Zato oni ne vjeruju u Allāha, dželle we 'alā, i ‘Isā’a, ‘alejhis-selām, već veruju u šejtāna, pa je Nedžāšija ovdje i te kako njemu ispoljio neprijateljstvo, što znači da, kada bi se našao u nekoj takvoj situaciji i tako rekao nekom – ti si već pokazao neprijateljstvo prema njemu. Također, u to ulazi, kao što je rekao Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, shodno mogućnostima, rušenje kipova, u to ulazi i borba na Allāhovom, tebāreke we te’ālā, putu. Shvatate li me?

Sve ove stvari, braćo, pogotovo ovo neprijateljstvo (obzirom da u sebi obuhvata

osnovu i potpunost, ponekad obaveznu, ponekad pohvalnu potpunost koja se ugleda u riječima i djelima) ne možemo sve staviti na isti stepen. Tj. ako čovjek nema neprijateljstva u riječima, na primjer, ne možemo reći da on to nije porekao i da time nije učinio kufr u tāgūta, pogotovo ako nije to mogao. Ili, na primjer, čovjek nije otišao u borbu protiv tāgūta i ideologije tāgūta, koja je kufr i širk – ne možemo reći da taj čovjek nije učinio kufr u tāgūta, pa je zbog toga kafir i nije musliman. Zato, onaj čovjek koji priznaje da mu je Allāh, dželle we 'alā, obavezao borbu i ostavio je, a bio je u stanju i priznaje da je griješan kod Allāha, dželle we 'alā – nema sumnje i svi mi znamo da takav čovjek nije kāfir, već je musliman, ima propis njemu sličnih griješnika.

Međutim, pogledajte jednu stvar, obratite pažnju kada nam Allāh dželle we'ala u

sūri en-Nisā’ govori:

ô‰s% uρ tΑ ¨“tΡ öΝ à6 ø‹ n= tæ ’Îû É=≈tG Å3 ø9$# ÷βr& #sŒ Î) ÷Λ ä÷èÏÿxœ ÏM≈tƒ# u «!$# ã�xÿ õ3 ãƒ $ pκ Í5 é&t“ öκtJ ó¡ ç„uρ $ pκÍ5 Ÿξ sù (#ρ ß‰ãè ø)s?

óΟ ßγyè tΒ 4®L ym (#θ àÊθ èƒ s† ’Îû B]ƒÏ‰ tn ÿÍν Î�ö� xî 4 ö/ ä3 ¯Ρ Î) # ]Œ Î) óΟßγè= ÷VÏiΒ 3 ¨β Î) ©! $# ßìÏΒ%y tÉ) Ïÿ≈uΖ ßϑ ø9$#

tÌ� Ïÿ≈s3 ø9$# uρ ’Îû tΛ © yγy_ $·èŠÏΗ sd

''On vam je u Knjizi objavio da, kada čujete Allāhove ājete da se u njih čini nevjerstvo i da se njima ruga, ne sjedite sa njima sve dok ne počnu govoriti o drugoj temi; u protivnom – vi ste isti. A Allāh će sakupiti nevjernike i munāfike u džehennemu.'' 2

Allāh, dželle we 'alā, nam ovdje u ājetu otkriva da čovjek koji sjedi na mestu gde se

čini kufr u Uzvišenog Allāha i gdje se ruga Allāhovim ājetima, koji tu tako sjedi sa ljudima koji to rade, a nije im porekao, a mogao je poreći, ili nije ustao sa sijela, a mogo

1 Tj. od onoga u što vjeruju muslimani, a što su mu ashābi tu iznijeli i u što je on povjerovao, Allāh bio zadovoljan njime. 2 sūra en-Nisā’, 140. ājet

je ustati da ode odatle, ako im već nije to mogo poreći – da takav čovjek nije više musliman, jer je rekao Allāh, dželle we 'alā:

ö/ä3 ¯Ρ Î) # ]Œ Î) óΟ ßγ è=÷V ÏiΒ

''Vi ste onda isti kao oni.'' Ovdje vidiš jednu dimenziju šarta, rukna negacije kufra u tāgūta. Ako možeš da

pričaš – reći ćeš im: ‘’Ljudi, to je kufr’’, a ako ne možeš da pričaš, ako te je strah da te neko ne ubije, da ti ne uzme imetak, da ti ne ukalja čast, ženu, djecu – pokupićeš se odatle, otići ćeš sa tog sijela i tvoj ustanak biće dokaz da ti ne vjeruješ u ono što oni pričaju.

Zato ćete naći da se poslije smrti Allāhovog Poslanika sallallāhu ‘alejhi we sellem.

dogodio slučaj u području ‘Irāqa da je grupa ljudi, sljedbenikā Musejleme, od kojih je prethodno bila primljena tewba zbog njihovog nevjerstva, jer su slijedili tāgūta Musejlemu el-Kedhdhāba, vjerujući u njega ili pak pomažući ga samo, a bez vjerovanja u njega, kao što su neki radili. Dakle, desilo se da su neki od njih, učeći edhān, izgovorili: ‘’…I (svjedočim) da je Musejlema Allāhov Poslanik’’.

Samo su to izgovorili. Bilo je nekih ljudi koji to nisu ni izgovorili, samo su bili tu u

tom mesdžidu, sjedili tu, ostali tu. Prisustvovali su kad se to izgovorilo, nisu to porekli, niti su ustali. Ashābi i tabī’ini koji su bili živi se nisu razišli po pitanju tekfīra onoga koji je to rekao i tekfīra onih koji su tu bili i ćutali kada se to dogodilo, već su se (samo) razišli da li da prime tewbu od onih koji su ćutali, a to nisu bili rekli. Ali, složili su se da su se oni svojom ćutnjom i sjedenjem na tom mjestu – a bili su, i te kako, u stanju da, u najmanju ruku, odu odatle – postali nevjernici u Allāha, tebāreke we te’ālā.

Ovo nam pokazuje da īmān nije samo kao što neki ljudi govore: da samo kažeš

jezikom, već da īmān ima svoj život i svoju suštinu, kako u vjerovanju, isto tako i u jeziku i djelima. I nema sumnje da ovo što smo ovdje vidjeli, a što se pokazuje u ājetu iz sure en-Nisā’, nalazimo i u hadīthu Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, koji govori između ostalog o zlu koje će se pojaviti i o ljudima, pa kaže Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem: ‘’Ko se bude borio protiv njih svojom rukom – on je mu'min, ko se protiv njih bude borio svjim jezikom (govorom) – on je mu'min, i ko se bude protiv njih borio svojim srcem – on je mu'min, a nakon toga više nema īmāna ni koliko je zrno gorušice.’’

To znači da čovjek, ako se nađe na mjestu gde se čini kufr, gde se vjeruje, na

primjer, u tāgūta, a ne može da govori – treba ustati. Ako ne može ustati, ne može otići, mora da ostvari – šta? Vjerovanje u zabranjenost, u neispravnost obožavanja tāgūta, da ostavi obožavanje tāgūta, da mrzi činenje ‘ibādeta tāgūtu, da mrzi tāgūta, da vjeruje u obaveznost suprostavljanja njima, ali on ovdje ne može (da im se suprotstavi) i da mrzi to što se događa.

U protivnom, ako ne bude imao ovu mržnju u srcu, je li on mu'min ili nije? Ne on

više nije musliman, nije više vjernik u Allāha, dželle we 'alā, zbog toga što nije uradio

ono što je mogao, a to je srce, a niko ga ne može natjerati da svojim srcem vjeruje ili ne vjeruje. Zato je Allāh, dželle we 'alā, opravdao čovjeka koji je pod prisilom, pod uslovom da mu je srce smireno u īmānu. To znači da su njega natjerali da nešto kaže ili da uradi, ali ga niko ne može natjerati da svojim srcem nešto vjeruje ili da svojim srcem nekog drugog obožava mimo Allāha, tebāreke we te’ālā. Zato je Allāh uslovio:

… çµ ç6ù= s% uρ BÈ⌡yϑ ôÜ ãΒ Ç≈yϑƒM} $$Î/

‘’A srce mu smireno u imanu.’’ 3 Vidite, braćo, iz ovih stvari, a to će vam se pokazati u govoru 'uleme, spominjanje

vrijeđanja tāgūta, jezikom, uklanjanje tāgūta rukom. Oni spominju te stvari, ali nisu sve te stvari na istom stepenu, u smislu da, ako čovjek ne uradi neku od njih, da kažeš: ''Ovaj čovjek nije uradio ono što ulazi u kufr u tāgūta, a čim nije uradio to što ulazi u kufr u tāgūta, nije nevjernik u tāgūta, e onda nije ni vjernik u Allāha'', itd.

Zadnja stvar je:

''Da proglasiš nevjernikom tāgūta''. Tj. onoga koji je zadovoljan da mu se dā nešto što je samo Allāhov haqq i onoga

koji njega obožava mimo Allāha, tebāreke we te’ālā. Ovo je haqq i obaveza. Obaveza je da vjerujemo i da, prema mogućnosti, proglasimo nevjernikom svakog onoga kojeg je Allāh, dželle we 'alā, i Njegov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, proglasio nevjernikom.

ö≅è% $ pκš‰ r'≈tƒ šχρ ã� Ïÿ≈x6 ø9 $#

''Reci: O vi nevjernici...'' 4

I nema sumnje da je tāgūt onaj kome se dā Allāhov haqq, onaj kojem se pripisuje Allāhov haqq i on je time zadovoljan, nema sumnje da je on jedan od najvećih nevjernika među Allāhovim, dželle we 'alā, stvorenjima. Nema nikakve sumnje da je jedan od najvećih nevjernika među Allāhovim stvorenjima – onaj ko je zadovoljan da mu se daju Allāhova, dželle we 'alā, prava, Allāhovi haqqovi. To je haqq, pravilo i propis Allāha, dželle we 'alā, da se takva osoba proglasi nevjernikom. Ona se mora proglasiti nevjernikom zato što ju je proglasio nevjernikom Allāh i Njegov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem.

Tāgūt može biti onaj koji se pripisuje kršćanstvu, tāgūt može biti osoba koja se

pripisuje judaizmu, tāgūt može biti osoba koja se pripisuje hinduizmu, budizmu, komunizmu,... Niko ko njih ne smatra nevjernicima nema nikakvog opravdanja. Kod onih koji se ne pripisuju islāmu nema opravdanja za netekfīrenje ne samo tāgūtā među njima, već i sāmih kršćanā i Židove, ljudi koji se ne pripisuju islāmu u osnovi i to je opšte poznato u vjeri islāmu.

3 sūra en-Nahl, 106. ājet 4 sūra el-Kāfirūn, 1. ājet

Mi s tim nemamo problema i hoćemo da se to širi i ko god to ima kod sebe mi ćemo ga proglasiti tāgūto, jer je šerī'at došao da se sprovodi, ne smije se kriti i mora se sprovoditi, pogotovo kada se za ovo vežu najvažnija pitanja. Ova tema iziskuje da joj se postave ispravni temelji zato što se na temelje nadovezuju ogranci. Pa, ako temelj ne bude ispravan – onda neće biti ispravni ni ogranci.

Može se, braćo, desiti da čovjek zna Allāhov propis o tāgūtu, ali ne zna da je taj

čovjek to uradio. Na primjer, taj, po imenu tom i tom, ovaj ne zna da je on takav, on ne zna tog čovjeka, ne zna uopšte da je taj čovjek to uradio i ja ne trebam doći da ga ispitujem: ''Šta kažeš za ovoga, šta kažeš za ovoga?'', koji je nepoznat u osnovi, ovaj ne zna njegova djela. Takav čovjek ima ispravnu 'aqīdu u smislu da zna Allāhov propis; kada bi znao šta je taj čovjek uradio – on ne bi imao nikakvih problema.

U tom smislu ima puno ovih mes'elā, pa smo čuli uopšteno nevjerstvo u tāgūta ili

uopšteno nevjerstvo u kategoriju tāgūta, a nepoznavanje nekih pojedinaca tāgūta, tj. da ne zna za njihovo postojanje u vanjskom svijetu ili da nije razlučio njihove riječi. Sve ove stvari treba poređati na svoje mjesto. Većinu ovih stvari sam našao u fetwama 'uleme Nedžda i uopšte u govoru 'uleme selefa, Ibn Tejmijje, Ibnul-Qajjima i 'uleme uopšteno. Obzirom da smo mi neke stvari ovdje učili, ne znam kolko je potrebno da počnemo iz početka sa nekim stvarima po pitanju definicije ''pojam tāgūta'' ili ćemo to raditi na brzinu, da bi imali kompletnu materiju pred sobom, da imamo čitav predmet pred sobom.

Potrudićemo se da to bude sa saburom, dostojanstvom i prisutnošću. Treba ova

'aqīda da se proširi, jer ćete vi kasnije vidjeti da su neki ljudi došli do nevjerstva u Allāha, dželle we 'alā. Neki ljudi su šest-sedam godina stalno na granicama nevjerstva u Allāha dželle we 'alā, stalno u šubuhatima, nedomicama u dilemama i nema sumnje da to koči i to je mujsibet.

I čućete vi riječi šejha Muhameda bin ‘AbdulWehaba:

''Na Allāha vas podsjećam, na Allāha vas podsjećam...'' – pa do kraja gdje kaže:

''...jer možda tek tako sretnete svog Gospodara ne čineći Mu nikog ravnim.'' Ovo je prvo i zadnje pitanje u vjeri, sa njim si stvoren, sa njim ulaziš u islām, sa

njim umireš i sa njim ulaziš u džennet. Ovo je prvo i zadnje pitanje i poslije ovog pitanja su djela ili ispravna ili neispravna. Kada nema ovog pitanja i ove osnove – nema ni adesta, nema namāza, a kamoli da ima džihāda.

I zato ćemo se ponekada osvrnuti na te stvari, da bi se povratili i ponovno

razmislili da li je bilo ispravno spuštanje riječi učenjaka: ''Kada napadne neprijatelj i upadne u zemlju muslimana džihād postaje obaveza svakom pojedincu...''

– do kraja fetwe, na primjer, za zemlje za koje znamo da u njima skoro svi više nemaju tewhīda ni islāma. Ovo je neispravno sprovođenje i shvatanje riječi pravnika u

potpunosti, zato što ti ljudi nisu više muslimani, već su mušrici. Ako su im roditelji bili muslimani, onda kažemo da su murteddi, a ako su im roditelji nisu bili muslimani, onda kažemo za njih da su mušrici, jer su odrasli u tom kufru. Kako onda čovjek može govoriti i sprovoditi riječi pravnika na ove prostore, osim ako nije usmrdjeli murdžija koji to pitanje još nije shvatio.

Nas interesuje uspostavljanje ovoga pitanja na ispravnu teoretsku osnovu, da bi

znali da baratamo sa riječima učenjaka. Ja ovdje ovim govorom mislim na Bosnu i na sve ''naše'' prostore za vrijeme rata. U Bosni nije bilo islāma za kojeg se vežu riječi učenjaka, u Bosni nije bilo islāma, niti je bilo muslimana. Ja to otvoreno kažem i ko god hoće neka dođe da razgovara sa mnom. I ne samo Bosna, već sve one zemlje na Balkanu. Gdje je tamo bio tewhīd i gdje je tamo bio kufr u tāgūta? Naprotiv, za vrijeme rata i kada je haqq došao, vjera u tāgūta je bila vjera naroda. To je istina i to se nikada nije trebalo sakriti. To se ne smije kriti zato što to nije put vjerovjesnika, alejhimus-salātu wes-selām, da se krije poziv u da'wu. Narod je tada imao predsjednika i imao vojsku koja se nije borila za islām, koja se nije borila za šerī'at. Borili su se za uspostavu demokratske, sekularističke, multinacionalne, multikulturalne, pluralističke države. On će se opradavati kao što su se opravdavali Qurejšije:

(# þθ ä9$s% uρ β Î) ÆìÎ6®K ¯Ρ 3“y‰çλ ù;$# y7 yè tΒ ô# ©Ü y‚ tGçΡ ô ÏΒ !$ uΖ ÅÊ ö‘ r&

''Rekoše: 'Ako bismo s tobom slijedili uputu, mi bismo bili smaknuti sa zemlje'.'' 5 Svako će se pravdati time; neko će reći da ima dobru namjeru; sve ćemo to mi čuti

u riječima. Međutim, Allāhov zakon s kojim je On poslao Muhammeda, sallallāhu ‘alejhi we sellem, je iznad svakog osjećaja, svake emocije, on je iznad svega, zato ćete čuti kasnije šejha Muhammeda kako kaže: ''...pa makar mu bio babo ili brat.''

A prije njega je rekao Allāhovog Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem: ''Niko od vas neće vjerovati sve dok mu ne budem bio voljeniji (draži) od roditelja, od djece i od svih ljudi.''

Kada shvatite ove teme, vidjećete koliko je velika zabluda, koliko su velike greške i koliko su se opasne stvari radile i rade se i prijete da se još uvijek rade, a Allāhova, dželle we 'alā, vjera je iznad svega ovoga. Da se sada desi da neko napadne neku zemlju za koju znamo da je vjera u tāgūta u njoj... SubhanAllāh, zar bih ja mogao doći i sprovesti nad njom riječi pravnika: ''Kada upadne neprijatelj u zemlju muslimana...''? Jer, islām i muslimani su šerī'atski pojmovi, kao što ćete kasnije vidjeti. Uvođenje čovjeka u islām, izbacivanje čovjeka iz islāma, nevjerstvo, to su Allāhovi propisi. Nemaš ti pravo to raditi po svom hiru, već riječi pravnika koji su shvatili Qur’ān i sunnet moraš shvatiti i sprovesti u smislu značenja koja su u Qur’ānu i sunnetu Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem.

5 sūra el-Qasas, 57. ājet

Tom narodu treba ono s čime je Allāh, dželle we 'alā, poslao svakog poslanika, a to je da'wa; treba im da'wa, treba im da im pojasniš i da ih pozoveš u ‘’Lā ilāhe illAllāh’’. Reći će: ''Mi to već govorimo'', a mi ćemo im kazati: ''To nije dovoljno.'' Opšte poznato u vjeri muslimana je da nije to dovoljno reći, pogotovo ne, Allāhu moj, ako u to čovjek ne vjeruje zato što ne zna šta to znači, ili zna šta to znači pa u to ne vjeruje, ili zna šta to znači i teoretski u to vjeruje, ali ga svojim djelima krši.

Sve smo mi ove stvari objasnili i u tom smislu riječi pravnika nemaju ovdje mjesto.

Ali, tom narodu treba da'wa, a da bi džihād došao, kao sekundarni propis, treba imati onu osnovu, onaj uzrok za kojeg se on veže, a to je odbrana islāma i muslimana, tj. kada se pojavi islām i kada se pojave muslimani – onda će se pojaviti obaveza odbrane islāma i muslimana. Što znači, ako nema islāma i muslimana – ne može biti džihāda, ali može biti da'wa. Ali, ako Allāh, dželle we ‘alā, počasti pa se počne širiti broj muwehidA, onda treba vidjeti kako će taj broj muwehhida, muslimana, taj novi džemā’at, koji je počeo da sprovodi ''Lā ilāhe illAllāh Muhammedun resūlullāh'', izaći na kraj sa svim izazovima; izazovima da'we, izazovima neprijateljstva u ljudima koji se pripisuju islāmu, a koji su murteddi, izazovima napada kāfira u osnovi, bilo da se radi o kāfirima sa istoka ili zapada, a često se mora uzeti u obzir sposobnost toga džemā’ata da uđe u borbu protiv nevjernika.

Mekka je nekada bila majka dijārul-islāma, najdraže mjesto Allāhu, dželle we 'alā,

dārul-islām, ali onoga momenta kada su je nadvladali i kada su počeli njom da vladaju propisi nevjerstva i kada su stanovnici njeni postali mušrici, Mekka je postala dārul-kufr, tj. mušrici su uzeli dārul-islām, pa je postao dārul-kufr. Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, je bio u Mekki kada je ona bila dārul-kufr. Je li mu Allāh, dželle we 'alā, odmah naredio borbu i kada je bilo nekoliko ashāba na početku? Naredio mu je borbu tek kada je otišao u Medīnu, kada je postojao dār i kada se odvojila grupa muwehhida, muslimana u jednom mjestu…

I zato ne kažemo da smo mi sada u mekkanskom periodu, ovo može da kaže samo

čovjek koji je malo luckast. Nismo mi u mekkanskom periodu; takvo utemeljenje je neispravno, zato što je šerī’at upotpunjen. Kada ovo kažemo, mi ne kažemo kao što neki kažu: ‘’Ovo ti je sada ko u mekkanskom periodu.’’

Ne! Mi kažemo:

‘’Šerī’at je potpun, ali ili nema onoga osnovnog propisa, one osnovne osobine islāma i muslimana, za koju se veže džihād, ili ima nje, ali nema šarta teklīfa za džihād, a to je qudret (snaga i sposobnost).’’

Sposobnost da se uhvatiš ukoštac sa svim tim izazovima. Ovo pitanje je, sa teoretske strane, puno lahko. Međutim, kada dođemo do realnosti i ocjene snaga, to je pitanje koje zahtijeva mnogo više razmatranja, ali je nama važno utemeljenje. Ne kažemo da smo u mekkanskom periodu, već kažemo da je šerī’at potpun i kada o ovima stvarima govorimo možemo samo govoriti o nestanku šarta qudreta (snage i sposobnosti) kao uslova šerī’atske obaveznosti borbe na Allāhovom, tebāreke we te’ālā, putu svakom pojedincu. Imaš neprijatelje islāma u različitim oblicima, počevši od onih

koji se pripisuju muslimanima i njih će prve da upotrijebi Amerika protiv tebe. Zato je da'wa naš cilj. Nakon toga, imaš skoro sav dunjāluk i zato je ovo teoretsko utemeljavanje pitanja, ali praksa zahtijeva velikog učenjaka, a zatim velikog poznavaoca, čovjeka koji ima iskustvo u razmjerama dunjālučkih stvari, u omjerima snage i slično.

Ja ću vam reći iskreno: Ovo nije, sa Allāhovom dozvolom, munāfički govor, ovo

nije odvraćanje od Allāhovog, dželle we ‘alā, propisa. Nadam se da ovaj govor – pored toga što itekako ima ispravne teoretske temelje, obzirom na uzimanje u obzir ove stvari – ima svoju mudrost, zbog svoje veze sa šerī’atom, a i praksa pokazuje određene stvari i ukazuje na njih.

Mi smo govorili o državama muslimanā. Gdje je taj islām i muslimani? Ja ne

kažem da su to kāfiri, neću da me neko pogrešno shvati, ali hoću da vam govorim o postotku, procentualnosti tih ljudi u tom čitavom društvu. Najboljim u tim društvima se računa mladić koji se u vanjštini drži propisa, koji klanja i koji ide na glasanje, koji u najmanju ruku glasa za predsjedništvo, za predsjednike, za parlamente, koji onu vojsku naziva ‘’Naša vojska’’, ministarstva naziva ‘’Naša ministarstva’’ i koji se tebi i meni suprotstavlja zbog ovoga što govorimo. To je najbolji u tom narodu i kojem nije teško nikada da ode u sudnice, da ode i da se tamo svađa, a ne pada mu na pamet da spusti druge propise na neki opis, zato što to kod njega ništa nema. Šta mislite ako je taj najbolji? I kažu: ‘’Mašā’Allāh, ima ih puno.’’ E, kažem: ‘’Ne dao Allāh, dželle we ‘alā, da se poveća taj broj!’’ Šta je onda sa drugim narodom, sa drugim ljudima koji u osnovi vjeruju, svjesno ili nesvjesno, u sve puteve mimo puta Muhammeda, sallallāhu ‘alejhi we sellem, u pitanjima sāmog tewhīda i islāma u njegovoj osnovi, što je njegov duh.

Isti takav je arapski svijet, imaš momaka sa bradama koji sebe nazivaju selefijama,

ali su u stvari musibet; i oni su najbolji u svome društvu. Oni su ti koji zbog svojih zabluda rade sa svojim vladama protiv mene i tebe, na primjer, protiv ovoga što ja i ti pričamo zato što su u zabludi i oni se računaju najboljim u tim društvima. Da ti ne govorim, onda, o drugima koji idu na glasanje, itd.

To je većina tih društava. Pitaš me: ‘’Ima li dobrih ljudi, muslimana’’? Ima. Ali ja te

pitam: ‘’Smije li taj da pokaže javno svoju vjeru, smije li on javno da govori sve stvari i da govori protiv svih vidova kufra koji su poznati u njegovoj okolini?’’ Nama ‘ulema, da bi nam bilo dozvoljeno da živimo među nevjernicima, kaže: ‘’…pod uslovom da možeš da ističeš svoju vjeru.’’

Pa onda, objašnjavajući šta znači isticanje svoje vjere, kažu: ‘’Da budeš poznat da si protiv svake zablude koja je poznata.’’

Pa, ako ima sekularizam – ti i tvoja grupa ste poznati u isticanju da je sekularizam kufr i da je zabluda; ako ima demokratija – vi ste poznati u isticanju da je to kufr; ako ima nacionalizam – vi ste poznati u isticanju da je to kufr; ako ima biranje – vi ste poznati u isticanju da je to kufr; ako ima ustav i ustavne reforme – vi ste poznati u isticanju da je to kufr. Poznati ste protiv svake zablude i tek u ovom smislu čovjek može živjeti među nevjernicima, a kamoli kada govorimo o zemljama u kojima žive muslimani.

Rekao sam da je naša ‘aqīda da svaki čovjek koga vidimo na početku da izgovara

dva šehādeta, da klanja namāz ili ga vidimo da uči edhān i ikamet, ili ga vidimo na hadždžu, u početku je on kod nas musliman, sve dok nam se ne dokaže i pokaže nešto koje ga izvodi iz vjere, bilo da je riječ ili djelo. Vidimo ga da govori šehādet, a nastupilo je vrijeme namāza, nema ga da klanja namāz, ili ga vidiš da radi širk ili radi neku od stvari koja izvodi iz vjere – onaj vanjštinski opis islāma koji smo u dali, sada mu ga oduzimamo i možda ovakvih ima puno.

Međutim, ponekada čovjek treba da uzme u obzir svoje iskustvo, svoje poznavanje

pravog činjeničnog stanja, a to je da većina tih ljudi kojima si ti posvjedočio da je on musliman, u vanjštini ti znaš da on u stvari kod sebe nema ono što je osnova i uslov za ispravnost vjere kod Allāha, dželle we ‘alā, što znači da se može desiti da si mu ti posvjedočio u vanjštini da je on musliman, ali ako umre, on će biti vječno u džehennemu, a ti to možda znaš; ako ne konkretno, znaš da je vrlo moguće da je on takav.

Ako bi zanemario ovo, došao bi u situaciju da šerī’atske propise, kao što je borba

na Allāhovom putu u odbrani ovih ljudi, vežeš za pojmove koji iza sebe nemaju značenje, a šerī’at nije takav. Zato u jednom šerijatskom, fiqskom pravilu, učenjaci kažu: ‘’Pouka i osnova u pitanjima propisa se daje značenjima, a ne imenima i sāmim pukim kalupima.’’

Mora imati značenje. Ovo teoretski znači da bih ja mogao doći i reći: ‘’Dobro, hajde, sada ću ja tebe braniti’’, ili: ‘’Ti se trebaš braniti’’, ili: ‘’Ti nastavi to i to’’, a u osnovi ti znaš da on nema suštinu onoga što je osnova svega toga, a tražiš od njega da to radi, što znači, bukvalno, da si mu nepravdu učinio kada mu nisi objasnio ono što mu je potrebno da bude Allāhov rob i da uđe u džennet, već će možda ući u džehennem pa si s time zapostavio jednu od najvećih obaveza vjerovjesnikā, ‘alejhimus-salātu wes-selām, i jednu od najvećih stvari kod Allāha, dželle we ‘alā, koju je htio da Njegovi robovi znaju, pa ju je dobro objasnio.

Sve su ove stvari puno važne. Govor o tewhīdu i stvarima koje se od njega

odvajaju i na njega nadovezuju je zaista beskrajan u svojoj važnosti zato što se tiče najogromnije i najvažnije stvari.

Hoću da vam spomenem primjer Hamasa; stalno navodim primjer Hamasa i

primjer naroda u Palestini. Ja i ti nemamo sumnje da su Arafat i Abbās, ‘’Feth’’ kāfiri. Mi u to nemamo sumnje, zato što je Arafat tāgūt koji je sudio sa tāgūtskim zakonom, nije imao osnovu islāma kod sebe, a isto tako i njegov narod koji ga bira i koji glasa za njega. Možda oni klanjaju, ali mi znamo da abdest ne koristi kada čovjek pusti vjetar zato što ga je vjetar poništio; znamo da ne koristi namaz kada čovjek čini širk zato što širk ništi sva djela i to je alfabet naše ‘aqīde. Ali još uvijek, izgleda, mi, nažalost, moramo da se borimo sa nekim ljudima i da se za vratove hvatamo da im objasnimo da čovjek koji je pustio vjetar nema abdest. Još uvijek moramo mi sa njima da se mučimo. Vidjeli smo da je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, onom beduinu rekao: ‘’Vrati se i klanjaj, jer ti nisi klanjao.’’

Zašto mu je rekao da nije klanjao? Zato što nije klanjao, nije ispravno klanjao. Ne

može ga nazvati klanjačem kada on nije ispravno klanjao, kada nije ispunio ruknove namāza. Hoće li biti kažnjen? Neće biti kažnjen za ono što je prije radio zato što je opravdan neznanjem. Zato smo rekli: U osnovi jeste mušrik i tāgūt. Je li opravdan kod Allāha, dželle we ‘alā, ili nije – to je kod Allāha, dželle we ‘alā, u jednom užem smislu, mada mi znamo da nije opravdan neznanjem zato što je mogao saznati, ali znanje i neznanje nikakve veze nema sa imenom. Nije klanjač, nema abdest, nije musliman, mušrik i kāfir je, ali pitanje kazne je sasvim drugo pitanje.

Meni je i prije ovih izbora bilo jasno ko je Hamas, ko su oni. Sām Ahmed Jāsīn je

govorio da njemu nije cilj šerī’atska država, on je to govorio jasno, njemu nije cilj da se u Palestini napravi islāmska država, već je njemu cilj da se napravi jedna multinacionalna država u kojoj će Palestinci biti jedna komponenta, a ako hoće da žive Židovi i kršćani – nema nikakve smetnje. Štaviše, on je govorio: ‘’Ako bi moj narod na izborima izabrao komunizam – ja se protiv toga ne bih bunio.’’

To je bilo poznato o Hamasu i to da će ići demokratskim putem i ihwānska

petljancija. Taj džemā’at i ta grupa u sāmoj osnovi, i prije nego je ušla i počela da sačinjava tāgūtsku vladu, ona je kod sebe imala širk i kufr – nevjerstvo u Allāha, dželle we ‘alā, a sada je njihovim ulaskom u vladu dokazano to nevjerstvo, pa je njihov čovjek postao premijer ministara pod imenom Ismā’il Hanije. Uzeli su neke važne pozicije u društvu i sada u državi otvoreno sude tāgūtom, ustavima koje je ostavio Jaser Arafat i zakonima koje je propisao njegov parlament, a tu je i njegova vojska, odnosno oni mladi momci sa bradama, koje je nama žao i koji su sigurno i hrabri i dobri borci i imaju sigurno neke ogranke īmāna, ali im to ne pomaže zato što imaju širk ili kufr, odnosno pomaganje tāgūta, stajanje iza njega i vjerovanje u tāgūta i neodricanje od njega. Nema sumnje da je ovo kufr u Allāha, dželle we ‘alā, i tražili su od naroda da učestvuje i da bira na predsjedničkim izborima, itd.

Hajde mi kaži sada: U Palestini ima muslimana sigurno, ali čega ima više, koliko

kojih ima više? Hoću da ti kažem da nije ispravno, ko god da je to rekao, da se govori Hamasu da nastavi sa borbom na Allāhovom putu, to nije ispravno. Zbog čega? Jer, šta njima koristi više borba na Allāhovom putu, to više nije borba na Allāhovom putu zato što ona nema svoju osnovu uopšte, nema tu više borbe za islām.

Preče je bilo da im se kaže:

‘’To je bio širk i kufr, i vaša je dužnost da ostavite to i participaciju u vladi, jer ste postali nevjernici u Allāha, dželle we ‘alā, i dali ste Allāhov haqq tāgūtu; to nije put vjerovjesnikā, ‘alejhimus-salātu wes-selām, niti Muhammeda, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i ne smijete pozivati narod u glasanje’’

…i da im objasni, ako je pozivač u tewhīd, ako je dā’ija, a da'wa u tewhīd ide prije da'we u džihād.

Islām i njegove propise je zahvatio gurbet, nepoznavanje. Ti ljudi su htjeli da maknu gurbet sa propisa džihāda, tj. da se oživi taj propis. On jeste zamro, ali ne smije

se zaboraviti ova najvažnija stvar, a to je oživljavanje tewhīda i oživljavanje islāma. Pa ne mogu ja govoriti o oživljavanju džihāda tamo gdje nema tewhīda i islāma; ne može se to dogoditi.

Da ne govorim šta ako recimo, napadnu Rusi Kirgistan, gdje će neko reći: ‘’Napali

su muslimane’’; nema toga više. Ne znam kakvo je stanje tamo, ali ti navodim primjer gdje stvarno nema islāma, ali zato ima da'we ako hoćeš da ideš tamo kao dā’ija.

Šejh el-Albānī, za kojeg ja imam svoje određeno mišljenje i smatram da je napravio

katastrofalne, ogromne greške kod sebe, puno velike greške ima, čak greške do izlaska iz Allāhove vjere, je na početku u Bosni rekao da nema džihāda. Hoću da kažem: Rekao je riječ istine, ali je on nije izgradio na ispravnoj osnovi. Na sāmom početku, zamislite kada je to počelo, kada nije bilo islāma nikako, nije bilo muslimana jer nije bilo islāma, rekao je da nema džihāda i ovo je bila istina, ali je kod njega izgrađeno na neispravnoj osnovi. Ne znam kakva je njemu bila osnova jer je poznato da mu je osnova u pitanjima īmāna bila od murdžijā, a u pitanjima kufra od džehmijā i da nije tekfīrio psovača Uzvišenog Allāha, pravdajući ga neznanjem. Zbog toga su ga neki proglasili nevjernikom zato što ti, sa tolikim znanjem i tolkim uvidom u knjige ne smiješ da sumnjaš u kufr psovača Allāha, dželle we ‘alā, i da govoriš da je neznalica i da je imao loš odgoj, kao što kaže na kaseti ‘’Dvije su vrste kufra’’.

Ali kasnije, kada je došla da'wa i kada su došli ljudi, ovdje se može govoriti o

nečemu, ali je ta grupa trebala da pazi i da istjera do kraja. Govorimo o greškama i o stvarima koje se ne smiju nikada dogoditi. Ta grupa koja se pojavila je trebala da dā pažnju na da'wu, na islām, na tewhīd, na ostvarenje tewhīda prije svih ostalih stvari. Ja ne sumnjam u to da je bilo jedne velike doze murdžiluka i ja nikada ne bih počeo sa narodom o pitanjima tespīha i nekim stvarima, kad narod nema osnovu islāma, narod se nije odrekao od tāgūta, od demokratije, od bošnjaštva, od nacionalizma,… Narod ti kaže da se neće on za islām i šerī’at boriti, a da ti njemu govoriš: ‘’Ti trebaš dizati ruke u namāzu’’?

Ja ne bih sa time počeo, već ne bih narod ostavio na miru dok otvoreno ne bude

pokazivao ‘’Lā ilāhe illAllāh’’, pa makar on imao kod sebe nekih grijeha, ali takav je bolji nego onaj koji u vanjštini izgleda lijepo, a u srcu je mušrik i kāfir u Allāha, dželle we ‘alā.

Šta znači da se to trebalo istjerati do kraja? Meni je ružno i neprihvatljivo bilo i ja

ne bih mogao podnijeti da sjedim sa vama ovako u jednoj grupi (a molim Allāha dželle ve ala da nas uputi i da nas učvrsti i da preko nas pomogne Njegovu vjeru), a da tamo preko puta nas sjedi grupa koja nema isti cilj, koja ima drugog vođu i koja mu pokazuje lojalnost i vjernost zbog nevjerničkog cilja, i ja da budem tu, a niti sam porekao, niti sam se odatle pokupio? Zbog toga treba da shvatimo da je pitanje džihada puno vezano za ovo pitanje tewhīda i pitanje islāma i njegove čistoće i da je to najvažnija stvar u svakome džemā’atu, u svakom narodu.

Ne bih ja narod mučio, zašto ja da se sa narodom otimam oko tespīha, ako još

znamo da nisu svi rekli da je tespīh novotarija. Zašto da se ja sa njim svađam oko

tespīha, a nisam mu objasnio ‘’Lā ilāhe illAllāh’’, šta je tewhīd, šta je vjera u Allāha, dželle we ‘alā, u Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem.

Ne može biti musliman onaj koga vidimo da neprestano radi širk Allāhu dželle we

‘alā: ustav, referendum, a on klanja. Kada sam počeo da klanjam, nisam još bio ušao u islām. Nije to islām bio, Allāh dželle we ‘alā zna kada si ti ušao u pravi islām. Kao što kaže šejh Ibn Tejmijje: ‘’Ako to bude od srca – onda je ušao u suštinu īmāna, a ako to bude jezikom bez srca – onda je ušao u vanjštinu islāma.’’

Kada nije ‘’od srca’’? Kada ne znaš, jer ne može čovjek u nešto vjerovati ako ne zna da treba u to da vjeruje. Ja sam došao bio među ljude koji govore o glasanju i čujem ja jednog ‘’Indijanca’’ kako govori: ‘’Bio je negdje sastanak predstavnika islamskih zemalja i svi su se složili da, kada bi bila islamska država, da je taj i taj najzaslužniji da bude predsjednik.’’

…i spomenu mu ime, da mu ja ne spominjem ime, preselio je čovjek iz naših

zemalja. Ja to čuh, pa se začudih: ‘’SubhanAllāh, što baš on? Šta je to toliko dobro na njemu?’’ Veze ja o životu nisam imao, ali sam se čudio kako neko može za tog čovjeka da

kaže da je on nešto toliko posebno, pa da bude predsjednik svih muslimana u svijetu. Dokle može da dođe ovo neznanje, zadrtost, nacionalizam i ove gluposti koje nikakve veze nemaju sa islāmom!

Hoću da kažem da je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, dok je bio u

Mekki, ovo od naroda tražio i svašta podnio i nije ih ostavljao na miru, dostavio do njih argument ali nije prestao da ih poziva.

Nuh, ’alejhis-selam, je pozivao 950 godina. Došao je argument; čim je počeo da

poziva – argument je tu, ali ipak 950 godina poziva, jer je pitanje spašavanje od vatre. A Nuhu možda nije bio propisan džihād protiv njih, nije mu ga Allāh, dželle we ‘alā, propisao.

Zato se kaže: Svaki je vjerovjesnik došao sa da'wom, ali nije svaki vjerovjesnik

došao sa džihādom. I kažemo da nismo u mekkanskom periodu, već je šerī’at upotpunjen, ali imamo šerī’atsko utemeljenje na način koji ste čuli i zbog toga bavljenje ovim pitanjima zahtijeva preciznost i detaljnost.

Ja se bojim da stajanje rame uz rame onih koji su ispoljavali lojalnost onom tāgūtu

ne bude isto kao slučaj onih ljudi koji su sjedeli u mesdžidu u kojem se govorilo da je Musejlema resūlullāh, a koji su ćutali; bojim se da to nije ista stvar.

Danas smo drugačiji nego što smo bili jučer, nakon pet godina ćemo biti drugačiji

zato što čitav život čovjek saznaje i uči, traži znanje. I na kraju ćeš umrijeti, a neke stvari nisi shvatio ili si u nekim stvarima pogriješio.

Vidite stanje Palestine. Nema sumnje da kada su Rusi napali Čečeniju prvi put, tamo nije bilo islāma. Dudajev je bio nacionalista, a najbolji među njima su tada bili mušrici – sūfije koji obožavaju mrtvace. Ljudi obožavaju mrtvace i dan-danas; desi mu se nešto – on zove i moli mrtvace mimo Allāha, dželle we ‘alā. Rodio se čovjek, a babo mu bio mušrik.

Gdje je tu islām, gdje je tu odbrana islāma i muslimana? Kažem: Nije bilo džihāda,

niti su mogle tako da se tumače riječi pravnika, ali je imalo razloga za da'wu. I molim Allāha, dželle ve ala da nagradi svakog onoga koji je stao uz njih i koji je pozivao u tewhīd i koji je svoj život dao u Čečeniji. Hoću da kažem da je u njegovom djelu bila izraženija dimenzija da'we nego onoga smisla džihāda na Allāhovom putu; viša jer je on znao da se sa malim brojem ljudi ne može suprotstaviti, ali se nada smrti na Allāhovom, dželle we ‘alā, putu želeći da posije sjemenku da'we i islāma i tewhīda.

Maloprije spomenuh Bosnu… Samo sam htio da kažem gdje je greška. Možda su

neki od njih došli, stali rame uz rame, da kažu: ‘’Ovo je tewhīd i mi smo došli kao dā’ije’’ i možda je veliki dio njih znao da zbog situacije u svijetu to ne može izaći na ono čemu se ti nadaš, jer je veliko neprijateljstvo, puno je neprijateljā. Nadali su se da će naučiti, da će ostaviti sjeme, da će preseliti na Allāhovom putu, a ja hoću da kažem i da upozorim da je to krenulo nizbrdo još prvih dana a sada je uzelo maha u potpunosti i nema prečeg vremena i mjesta od ovoga današnjeg u kojem se treba govoriti o ovim stvarima. Kada budete imali teoretsku osnovu i kada čujete sve ovo što će možda trajati mjesecima – shvatićete možda neke stvari.

Ponekad se upitam: Je li ovo što ja pričam bio pravac Ibn Bāza i Ibn ‘Uthejmīna, ali

kažem da nije, zato što oni nisu pozivali kako treba u tewhīd, zato što su Ibn Bāz i Ibn ‘Uthejmīn, kao što je svima poznato, saudijsku vladu i tāgūte (za koje su znali šta su i ko su) nazivali muslimanima i pozivali muslimane da im daju prisegu na vjernost, a one koji ustaju protiv njih nazivali kāfirima; čak su nekima, da bi prihvatili njihovu tewbu da ne bi bili ubijeni, uslovljavali da one koji su ustali protiv njihovih vladara proglase nevjernicima, iako su oni govorili: ‘’Nemojte još, nije vrijeme, treba da se širi znanje, treba odgoj, treba islām, treba tewhīd,..’’ ali ga nisu sproveli u svojoj zemlji.

Tako ovo što ja govorim nije menhedž Ibn Bāza, niti Ibn ‘Uthejmīna, niti Albānija,

a svako ko želi da razgovara sa nama može to da uradi, jer se nismo sakrili, a ovo su teoretske osnove.

Da su ovi proglasili onog njihovog tāgūta mušrikom i da su narodu rekli da je

mušrik – dosta bi bilo. Ne mora reći narodu: ‘’Hajde izađite protiv njega’’, ako su već vidjeli da narod to ne može. Ne mora reći: ‘’Narode, borite se protiv njega’’, ako stvarno vidi da narod ne može…

Ali, nije smio govoriti da je taj tāgūt musliman i nije smio pozivati da mu se dā

prisega i govoriti: ‘’Ja sam bio prvi koji mu je dao prisegu’’, da ga poredi sa ‘Alijom ibn Ebī Tālibom i da one koji su izašli protiv tāgūta poredi sa onima koji su ubili ‘Aliju ibn Ebī Tāliba i da onda izdaje fetwe da se ubijaju oni koji ustaju protiv njih, te sve stvari ne idu.

Tako ovo nije menhedž ovih ljudi. Nismo u mekkanskom periodu i ne trebamo se plašiti da postavimo temelje koji će nas otjerati lijevo ili desno sa Allāhovog, dželle we ‘alā, puta.


Počinjemo, braćo, inšā’Allāhu te'ālā, sa onim predavanjima koje smo nagovijestili, koje smo vam obećali prošli put, sa Allāhovom, tebāreke we te'ālā, dozvolom i pomoći, želeći, inšā’Allāhu te'ālā, samo Allāhovo Lice i Njegovo zadovoljstvo svim našim trudom.

Mi smo rekli da Qur’ān i sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i idžmā' učenjaka i muslimana ukazuju na to da onaj koji ne zna tewhīd i koji uradi veliki širk iz neznanja, iz slijepog slijeđenja ili pogrešnog shvatanja šerī'atskih tekstova – nije opravdan kod Allāha, tebāreke we te'ālā, i da samim tim riječima i tim samim djelom gubi ime islāma i dobija ime onoga što je uradio; u to nema sumnje. A ako se nad njim uspostavi argument na način kojeg smo ranije obašnjavali – onda, pored imena mušrik i gubljenja imena muslimana, dobija ime kāfira i propis kufra koji za sobom povlači sve njegove propise i sudove, tj. na dunjaluku se za njega veže propis borbe protiv njega i dozvole ubijanja, a ako umre na tome biće kažnjen na Sudnjem Danu. I prije toga je on mušrik i kāfir u užem smislu, u smislu imena, tj. ako umre u tom stanju, prije uspostave argumenta nad njim – biće od onih koje će Allāh, dželle we 'alā kušati na Sudnjem Danu.

Ko će nabrojati, brzo, sedam šartova ispravnosti šehādeta ‘’Lā ilāhe illAllāh

Muhammerun Resūlullah’’? Ko će spomenuti sedam šartova šehādeta? El-ihlās nasuprot širka; el-‘ilm (znanje), koji negira neznanje (koji stoji nasuprot neznanju); el-inqijād (pokornost, potčinjenost), koja stoji nasuprot odbijanju pokornosti i oholosti, el-jeqīn (čvrsto ubjeđenje), koji stoji nasuprot sumnji, oklijevanju, uzdržavanju, sustezanju, itd., el-qabūl (prihvatanje), koji stoji nasuprot odbijanja, el-mehabbe (ljubav), koji stoji nasuprot mržnje, es-sidq (iskreno vjerovanje), koji stoji nasuprot licemjerstvu.

Šehādet ‘’Lā ilāhe illAllāh Muhammedun Resūlullah’’, ima, dakle, sedam svojih

šartova, bez kojih neće biti ispravan kod Allāha, dželle we 'alā. Neki spominju i osmi, pa kažu: činenje nevjerstva u sve što se obožava mimo Allāha, dželle we 'alā.

Da vas sad nešto pitam: Šehādet ima svoje šartove, koji se ogledaju u znanju,

vjerovanju i radu po onome na šta ukazuju ova dva šehādeta. Ovi od vas, koji sada nisu znali da nabroje ove šartove napamet, jesu li nevjernici ili su muslimani? Normalno je da su muslimani. Ako ima kod sebe islām, kojeg je Allāh objavio – on je musliman, iako ih ne zna nabrojati, tj. ne zna ih napamet, pod uslovom da je on to sproveo, da on to radi, da on živi po tome. Zato jedan od učenjaka, koji je preselio nedavno, prije nekoliko desetina godina, kaže: ‘’Od šartova šehādeta se ne želi da se oni nauče napamet, da se nabrajaju, već da se sprovedu. Jer, koliko ima onih koji ih ne znaju, a svi su se kod njega ostvarili? I, sa druge strane, koliko ima onih koji ih citiraju, poput strijele iz luka iz njega izlaze, ali svaki dan radi ili govori ono što ih negira?’’

Hajde da čujemo, šta je to opće značenje pojma tāgūt, što svaki musliman treba da zna? Kad kaže ‘’Lā ilāhe…’’, on je to negirao... Ko će mi reći? Znači, svako kome se upućuje ‘ibādet mimo Allāha, dželle we 'alā, sve je to tāgūt, svako obožavanje nekog drugog mimo Allāha, dželle we 'alā, sve je to tāgūt, svako zagovaranje božanstva nekom drugom mimo Allāha, dželle we 'alā, sve je to tāgūt, i onaj sa kim se to radi mimo Allāha,

zadovoljan je – to je tāgūt. Svaki musliman ovo zna, je l’ tako? Mora da zna, a mi ćemo se u toku naših predavanja osvrnuti na minimum znanja koji je potreban da se kod neukog muslimana ostvari da bi se računao muslimanom; normalno, sve uz fetwe ‘uleme. Minimum znanja tu mora postojati, znači svaki musliman to mora znati; kad kaže ‘’Lā ilāhe…’’, šta je on to negirao.

Međutim, ja sad kod tebe dođem i pitam te: Koliko ima vrsta tāgūtā? Pazi, ne pitam

te: Koje su glavešine tāgūtā, već te pitam: Koliko ima vrsta tāgūtā? ‘Ulema kaže da postoje tri vrstetāgūtā – tāgūt u sudu (zakonu), tāgūt u ‘ibādetu i tāgūt u pokornosti i slijeđenju, sve ćete to kasnije vidjeti u riječima Ibnul-Qajjima. Onaj od vas koji sad ovo nije znao da mi navede, je li nevjernik? Nije nevjernik, jer, iako to nije znao navesti, on je onim svojim onim nevjerstvom u tāgūta u uopštenom smislu – sve ovo zanijekao. Shvatate li me?

Isto tako ako ne bude znao jedinke tāgūtā. Tih jedinki može biti puno, mi ćemo ih

spomenuti, a u njih ulaze, bez ikakve sumnje, ona petorica glavnih tāgūta. Ja sad pitam – a to je ekstremizam: Kad bi neko od muslimana došao da čovjeka, pogotovo ako taj čovjek nema znanja, ispituje i da provjerava da li je on učinio kufr u tāgūta, pitajući ga o jedinkama tāgūta: ''Reci ti meni… Šta kažeš za tog i tog?’’, ili: ‘’Haj mi ti spomeni jedinke tāgūta?’’, itd. Ne zna ovaj da se to zove tako, isto kao što nije znao da nabroji šartove… On ne zna da kaže: postoji šejtān, ima onaj koji propisuje zakone mimo Allāha, ima onaj koji sudi tim zakonima, ima onaj koji tvrdi da zna skriveno, imaju vračari, imaju sihribazi, imaju oni koji stoje pred kipovima i koji govore ljudima šta su im, navodno, kipovi rekli, itd. Ne zna on sve to nabrojati, ali kad bi ga podsjetio i spomenuo mu, on bi rekao: ‘’Jašta, to je to, taj ti je gori nego onaj što ga obožava, onaj s kim se to radi, kome se daje to pravo i ko to tvrdi – taj je gori nego onaj koji vjeruje u njega’’.

Shvatate li? Znači, negirao ga je i zanekao ga je na općenit način. Sad ja dođem do čovjeka i kažem mu: ‘’Reci ti meni o tom i tom…’’, spomenem mu ime i prezime, a on ne zna o tom čovjeku ništa, nikad za njega nije ni čuo, ne zna o njemu ništa. Nikad nije o njemu čuo, ili je čuo o njemu ali ne zna šta on priča, šta on radi. Shvatate li me? Znači: ili nikad nije čuo za njega, ili je čuo za njega ali mu ne zna stanje, ili mu zna stanje ali mu nije jasno to stanje. Hoćemo li reći: ‘’Nisi učinio nevjerstvo u tāgūta?’’ Ne, zato što je po pitanju njega opravdan neznanjem, ali ne nepoznavanjem Allāhovog propisa koji zabranjuje da se čini ‘ibādet nekome rugom, da se obožava neko drugi mimo Njega, već neznanjem te osobe sāme, ne zna nju, ili ne zna njena djela, ili njena djela i riječi nisu njemu jasne. Shvatate li me, braćo?

Reći ćemo nešto o definiciji pojma tāgūt, zajednička imenica je pojam općega

značenja koji obuhvata više vrsta i više jedinki i kojeg je ispravno koristit u pogledu svake njegove jedinke. Mi znamo braćo da, kada se govori o značenju pojmova, učenjaci uvijek spomenu značenje jednog pojma u jeziku (etimološko značenje) i njegovo značenje u šerī’atu, odnosno u terminologiji, a zatim se može uspostaviti spona između njegovog jezičkog značenja i njegovog značenja u šerī’atu. Navešćemo ovdje riječi šejha Ebū Batīna, rahmetullāhi te‘ālā ‘alejhi, koji je od ‘uleme Nedžda, a čije smo mi ime

spominjali u prošlim predavanjima, koji je kod nas poznat. To je 325. strana. On se zove, braćo, ‘Abdullāh ibn ‘AbdurRahmān Ebū Batīn, i kaže: ‘’Što se tiče riječi tāgūta…’’

Ja kažem: Tj. u jezičkom smislu. ‘’…vodi svoje porijeklo, izveden je od riječi tagā.’’

Kad kažem, braćo: “Ja kažem”, znači da to nije njegov citat, nego su riječi od mene. Glagol “tagā”, braćo, znači: ‘’preći granicu nečega’’. Kažem: Allāh, dželle we 'alā, je rekao u Qur’ānu:

)ÎΡ$ 9sϑ£$ Ûsót$ #$9øϑy$!â qxΗu=ùΨo≈3ä/ö ûÎ’ #$:øgp$‘ÍƒtπÏ

''Mi smo kada je voda nadošla (prešla granicu), vas ponijeli u lađi.'' Tj. u vrijeme Nūha ‘alejhis-selām, kada je voda prešla granicu, tj. koju, braćo,

granicu? Njenu uobičajenu granicu, njeno uobičajeno stanje, pa je pošla nešto neobično, shvatate me? Znači, voda je prešla njenu granicu, i koju je riječ Allāh, dželle we ‘alā, spomenuo? Riječ “tagā”. To je značenje, braćo, glagola tāgūt, od kojeg dolazi imenica “tugjān”, što u jeziku znači: prelaženje granice. Zatim on spominje i navodi citate uleme, pa kaže: ''Rekao je Wāhidī...'' Citira njegove riječi, pa kaže: ''Rekli su svi učenjaci jezika...'' Sada prelazi sa značenja riječi ''tāgūt'' u jezičkom smislu na njegovo značenje u šerī'atskom smislu, pa kaže: ''Svi učenjaci jezika su rekli: 'Tāgūt je sve ono što se obožava mimo Allāha.' ''

Dakle, el-Wāhidī kaže: ''Svi učenjaci jezika su rekli: Tāgūt je sve ono što se obožava mimo Allāha.''

Zatim kaže (šejh Ebū Batīn): ''Ovaj se pojam može koristiti u jednini i u množini, i u muškome rodu i u ženskom rodu.''

Pa onda spominje riječi Allāha, dželle we 'alā, gdje se riječ tāgūt spominje u muškom rodu i u jednini. Kaže se u sūri en-Nisā’, 60:

ƒã�Ìƒ‰ßρβty &rβ ƒtFt⇔y$.xϑßθþ#( )Î<n’ #$9Ü©≈óäθNÏ ρu%s‰ô &é∆É�âρÿ#( &rβ ƒt3õÿà�ãρ#( /ÎµÏ

''Žele da se sude pred tāgūtom (tj. traže sud od tāgūta, uzimaju sud od tāgūta, traže da se parniče pred tāgūtom), a naređeno im je da učine nevjerstvo u njega.''

Zamjenica ''njega'' u kojem je rodu? U muškom rodu. U kojem je broju? U jednini. To je primjer da se pojam ''tāgūt'' u Allāhovoj, dželle we 'alā, Knjizi koristio u muškom rodu i u jednini.

Što se tiče, braćo, množine, kaže Allāh, dželle we 'alā:

ρu#$!©%Ïš .xÿx�ãρÿ#( &rρ÷9ÏŠu$!τäδèΝã #$9Ü©≈óäθNß ƒã‚÷�Ì_ãθΡtγßΝ ΒiÏ∅š #$9Ψ–θ‘Í )Î<n’ #$9à—=èϑy≈MÏ

''Oni koji ne vjeruju njihovi ewlijā' (prijatelji, zaštitnici, bližnji) su tāgūt; oni ih izvode sa svjetla u tamu.''

Lična zamjenica ''oni'', koga se tiče, kojega pojma? Tāgūta, što znači da je Allāh spomenuo riječ ''tāgūt'', a zatim ga je spomenuo u množini.

Pogledajte, braćo, ovdje jednu stvar... Ovo je Allāhov, dželle we 'alā, sud: Prijatelji onih koji ne vjeruju, njihovi zaštitnici, njihova božanstva, njihovi ewlijā' (jer je između njih el-welā', wilājet) – su tāgūti. Ovo znači da je nevjernik onaj koji zavoli tāgūta.

Ako se radi o tāgūtu u smislu same ideologije širka, kažemo: Čovjek voli da se čini ‘ibādet nekom drugom mimo Allāha, dželle we 'alā. Je li to

musliman? Nije, zato što između njega i tog tāgūta, te ideologije postoji ljubav, postoji el-welā'. Čovjek voli demokratiju, a zna šta ona znači.

Zašto kažem: ''...a zna šta ona znači''? Zato što mnogi ljudi kada barataju pojmom

demokratije ne misle često na njeno suštinsko značenje, što znači vlast naroda nad sobom u zakonodavnom smislu.

Znači, demokratija ima svoje esencijalno značenje, ima mehanizam, ima

instrumente i neke svoje propise koji mogu biti saglasni sa islāmom; pa narod često koristi riječ ''demokratija'', ali ne misli na njeno esencijalno značenje, već misli na prava čovjeka, prava životinja itd. Zato smo mi dužni, prije nego toga čovjeka proglasimo nevjernikom, da saznamo da li on zna šta to znači, ta demokratija, pogotovo što se pojavio veliki broj ljudi koji pozivaju u zabludu i narodu prikazuju demokratiju kao da je demokratija islām. Međutim, ako on voli ono esencijalno značenje demokratije – to znači da voli činjenicu i da voli davanje prava na zakonodavstvo nekom drugom mimo Allāha, dželle we 'alā – u ovom slučaju narodu – a što je širk Allāhu, dželle we 'alā, što znači da je ovaj po ājetu Allāha, dželle we 'alā, nevjernik, a tako braćo i svaka druga ideologija.

Kažem: Isto je tako ako zavoli neku osobu, kojoj se dao neki haqq od Allāhovih

haqqovā, ako je zavoli zbog ideologije na kojoj je ta osoba. Zbog čega ovo kažem? Da izađem iz prirodne ljubavi, može mu biti babo; ako ga bude volio prirodnom ljubavi – nema grijeha, ali ako bude volio baba zbog ideologije na kojoj je, on koji se, na primjer, obožava mimo Allāha, dželle we 'alā – onda je također učinio nevjerstvo Allāhu, dželle we 'alā, zato što mu je tāgūt postao od ewlijā', zato što ga je zavolio zbog njegove ideologije.

Pa smo ovdje spomenuli el-welā' i ljubav prema ideologiji, prema glavešini te

nevjerničke ideologije zbog same ideologije, i treća stvar koja ulazi u značenje wilājeta (lojalnosti, privrženosti, bliskosti) koja je spomenuta u ājetu jeste da mu izražava svoju lojalnost i iskazuje spremnost na pomoć, na osnovu ideologije na kojoj je izgrađen sav taj sistem kome se on pripisuje.

Na koga ovdje mislimo? Ovdje mislimo na vojsku i policiju i sve druge institucije

koje izražavaju svoju lojalnost i ukazivanje pomoći, odbranu protiv bilo koga, pa makar i protiv muslimana koje oni nazivaju državnim neprijateljima. Kažemo: Takva osoba je

također od onih koji ne vjeruju, zato što je uzela tāgūta za ewlijā' i zbog spremnosti da tāgūtu ukazuje pomoć, da mu ukazuje lojalnost i kojeg je spreman pomoć protiv svakog, pa i protiv muslimana – nema sumnje da je takav čovjek nevjernik u Allāha, dželle we 'alā, i da nije od onih koji su ostvarili šartove šehādeta ''Lā ilāhe illAllāh'', jer se nije odrekao tāgūta.

Ovo pravilo nam je osnova za smatranje vojski i policija i obavještajnih službi u

svakoj nevjerničkoj državi – nevjernicima u Allāha, dželle we 'alā, pa makar izgovarali dva šehādeta, klanjali, postili i radili bilo šta drugo od ogranaka imana. Zašto? Zato što još uvijek imaju pri sebi wilājet prema tāgūtu i ovaj se propis izgrađuje na detaljnom poznavanju činjeničnog stanja tih institucija i takav je propis svakog vojnika, bilo da je profesionalni, mobilizirani ili da služi vojnu službu od godinu dana, ili policajac ili obavještajac. To znači da oni najčešće čuvaju demokratski sistem ili sekularistički, malo više kapitalistički ili socijalistički, neka malo varira itd. neka bude nacionalni, neka bude pluralistički, nema sumnje da se ovdje radi o nevjerstvu u Allāha, dželle we 'alā i uzimanju tāgūta za ewlijā', kao što kaže Allāh, dželle we 'alā, i to je Allāhov propis i Njegov sud.

Kaže Allāh, dželle we 'alā:

tÏ% ©!$# uρ (#ρ ã�xÿ x. tβθ è= ÏG≈s) ãƒ ’Îû È≅‹ Î6y™ ÏNθ äó≈©Ü9$#

''Oni koji ne vjeruju bore se na putu tāgūta.'' 1

Pa nam taj ājet ukazuje, također, da je borba na putu tāgūta – nevjerstvo u Allāha, dželle we 'alā. Pa nam kaže Allāh, dželle we 'alā:

t(#þθ è= ÏG≈s) sù u !$ u‹ Ï9 ÷ρ r& Ç≈sÜ ø‹ ¤±9 $#

''Pa borite se protiv evlijā' (prijatelja) šejtana.'' 2

Zbog čega?

¨β Î) y‰øŠ x. Ç≈sÜ ø‹ ¤±9 $# tβ%x. $ÿŠÏè |Ê

''Uistinu spletka šejtanova je slaba.'' 3

...odnosno sve spletke šejtanove su slabe. Za koga? Za čvrstog vjernika u Allāha, dželle we ‘alā. Kada je u pitanju čvrst vjernik u Allāha, dželle we ‘alā, za njega se, u osnovi, nije rodio jaki šejtan, pogotovo kada je u pitanju čvrst vjernik u Allāha dželle we ‘alā. Međutim, kod koga je njegova spletka jaka? Kod onoga koji se udaljio od Allāha, dželle we ‘alā, i spoznaje Allāha, tebāreke we te’ālā, Njegovog Vjerovjesnika, sallallāhu ‘alejhi we

1 sūra en-Nisā’, 76. ājet 2 sūra en-Nisā, 76. ājet 3 sūra en-Nisā, 76. ājet

sellem, i vjere islāma, savršenog šerī'ata s kojim je Allāh, dželle we ‘alā, poslao Svog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem.

Zato nam je važno da shvatimo ova pitanja, pitanje vojske i policije, da bi znali

propise je li dozvoljeno ući tamo. Da zna vjernik propis smije li biti policajac, vojnik i smije li raditi u obavještajnoj službi. Zato kažemo: Osnova u tim grupacijama je nevjerstvo u Allāha, dželle we ‘alā. Kaže Ebū Batīn: ''Rekao je...''

Tj. Wāhidī, pa navodi citat Wāhidija: ''Rekao je Lejth i Ebū Ubejde i većina učenjaka jezika: 'Tāgūt je sve ono što se obožava mimo Allāha'. Spominje još učenjaka jezika. Rekao je Džewherī: 'Tāgūt je vračar i šejtan i svaka glavešina u zabludi'. Rekao je Mālik i mnogi drugi od prvih i potonjih generacija: 'Sve što se obožava mimo Allāha to je tāgūt'. Rekao je 'Umer ibnul-Hattāb, Ibni 'Abbās, radijallāhu anhum, i veliki broj tumača Qur’āna: 'Tāgūt je šejtān'.''

Opet nastavlja Ebū Batīn: ''I rekao je Ibn Kethīr...''

Ja kažem: Ibn Kethīr tumači riječi 'Umera ibnul-Hattāba i Ibni 'Abbāsa – njihov komentar.

Kaže: ''I ovo je vrlo jako mišljenje jer obuhvata sve ono na čemu su sljedbenici džāhilijeta od obožavanja idolā i traženja suda iz idolā i od idolā i traženje pomoći od njih.''

Zastajemo kod riječi Ibn Kethīra, koji tumači riječi 'Umera ibnul-Hattāba. Šta ovo znači? Šta god da navedeš što su uradili sljedbenici džāhilijeta – iza toga stoji šejtan. Zato 'Umer i Ibn 'Abbās kada su rekli: ''Šejtān'' – oni su sve završili.

Onaj koji obožava Sunce mimo Allāha, dželle we ‘alā, on u stvari obožava šejtāna,

onaj koji obožava Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, mimo Allāha, dželle we ‘alā, iza toga ‘ibādeta stoji šejtān, onaj koji obožava meleke po njegovom shvatanju, mimo Allāha, dželle we ‘alā, obožava šejtāna, onaj koji uzima zakone iz nečega drugoga mimo Allāhove Knjige i sunneta Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i koji se parniči pred takvim instancama on se u stvari parniči pred šejtānom.

Zato kaže Ibn Kethīr:

''I ovo je vrlo jako mišljenje, jer obuhvata sve ono na čemu su sljedbenici džāhilijeta, od obožavanja idolā i traženja suda od idolā i pred njima i traženje pomoći od njih.''

Šta je razlika između idola i kipa? Kip je ono što je isklesano u obliku živoga bića, a idol je općenitije od toga i može biti kamen, drvo, čovjek, ideologija, ili bilo šta. Idolatrija je općeniti pojam koji obuhvata obožavanje kipova, obuhvata sve, zato je Ibn Kethīr rekao: ''Obožavanje idola'', a nije rekao: ''obožavanje kipova'', pa je spomenuo opći pojam.

Nastavljam sa citatom Ebū Batīna: ''Rekao je Wāhidī kod Allāhovih, dželle we ‘alā, riječi u sūri en-Nisā’, 51. ājet: 'Allāh, dželle we ‘alā, govori o Židovima koji su bili u vremenu Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i dan-danas: 'Vjeruju u džibt i u tāgūta.' ''

Kaže dalje el-Wāhidī (kga citira šejh Ebū Batīn): 'Sve što se obožava mimo Allāha, dželle we ‘alā, to je džibt i tāgūt.'

Ali ovdje pazite, braćo, kada su u pitanju vjerovjesnici i meleki, mi znamo da oni nisu zadovoljni time da budu obožavani mimo Allāha, dželle we ‘alā, zato mi stalno stavljamo dodatak ovakvim izrekama i to je radio isto šejh Muhammed bin ‘AbdulWehhāb, i kažemo: ''Svako ko se obožava mimo Allāha, dželle we ‘alā, a time je zadovoljan''.

Zato kada ovo on kaže, moramo automatski da mislimo da je on s time zadovoljan. Nastavlja:

''Rekao je Ibn 'Abbās u riwājetu 'Atije: 'Džibt spomenut u ājetu su kipovi, a tāgūti su oni ljudi, tj. prevodioci kipova (bukvalno rečeno), koji stoje ispred kipova i koji u njihovo ime pričaju laži da bi ljude otjerali u zabludu.''

Kažem ja: Šta misli s time?

Kaže: ''A u riwājetu od Wabija prenosi se da je rekao: Džibt je vračar, a tāgūt je sihirbaz.''

Nastavlja dalje Ebū Batīn:

''Neki od prvih generacija su rekli u pogledu riječi Uzvišenog Allāha: 'Žele da se sude pred tāgūtom' ('Traže sud od tāgūta') 4 da je to Ka'b ibn Ešref, Židov čiji je atentat naredio Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, ili tražio od njegovih prijatelja koji je vrijeđao Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem. Neki su rekli: 'Tāgūt je Hujejj ibn Ahtab...' ''

...koji je bio glavešina jednog od židovskih plemenā, čiju je kćerku kasnije oženio

Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, koja mu je bila prvo robinja, pa je oslobodio i čin njenog oslobođenja je njoj učinio vjenčanim darom pa je postala majka vjernika, to je Safija bintu Hujejj.

Dalje kaže Ebū Batīn:

''Ovi dvojica su ovo ime z’aslužili samo zbog toga što su oni od glavešina zablude, Ka'b ibn Ešref i Hujejj ibni Ahtab i zbog njihovog pretjerivanja u prelaženju granice i zbog njihovog odvođenja ljudi u zabludu i zbog toga što su se Jevreji pokoravali njima u griješenju prema Allāhu, dželle we ‘alā. Svaki onaj koji pri sebi ima ovu osobinu – on je tāgūt.''

On ovdje govori o ājetu:

4 sūra en-Nisā’, 60. ājet

öytβρ ß‰ƒÌ� ãƒ β r& (# þθ ßϑ x.$ y⇔ tF tƒ ’n< Î) ÏNθ äó≈©Ü9 $#

''Žele da se sude pred tāgūtom.'' 5

...pa se spominje Ka'b ibn Ešref i Hujejj ibni Ahtab; to su primjeri, ali je ājet općenitiji. Zbog čega su oni tāgūti? Zbog toga što su prešli granicu i zbog toga što odvode ljude u zabludu i zbog toga što su im se Židovi pokoravali u griješenju prema Allāhu, dželle we ‘alā. Ka'b ibn Ešref i Hujej ibni Ahtab su Židovima koji su imali kod sebe ono što su imali od Tewrāta Musā'a, 'alejhis-selām, propisivali zakone koji su suprotni Allāhovim, dželle we ‘alā, zakonima, pa su se oni pokoravali njima mimo pokornosti Allāhu, dželle we ‘alā, i Musā'u, 'alejhis-salātu wes-selām, pa su zbog toga postali tāgūti.

Zato kaže Ebū Batīn:

''Svaki onaj koji ima pri sebi ovu osobinu – on je tāgūt.''

Kaže: ''Rekao je Ibn Kethīr, rahimehullahu te’ālā, kod ājeta: ''Žele da se sude pred tāgūtom'' (''Traže sud od tāgūta''), nakon toga što je spomenuo da je ovaj ājet objavljen o onima koji su tražili da im se sudi pred Ka'b ibn Ešrefom ili jednim od sudacā džāhilijeta...''

Dakle, Ibn Kethīr u svome tefsīru spominje razlog i povod objave: Posvađala su se

dvojica ljudi i imali parnicu i jedan od njih ili će otići kod Ka'ba ibn Ešrefa da se riješi problem, ili će otići kod džāhilijetskih sudacā. Bilo kako bilo, činjenica da to spominju učenjaci Qur’āna ne znači da se propis Allāha, dželle we ‘alā, veže samo za ovu dvojicu koju oni spominju, jer oni navode povod objave koji ti pomaže da shvatiš ājet, ali se propis vadi iz općenitosti ājeta; i zato ima poznato tefsirsko pravilo kod učenjaka: ''Pouka (tj. uzimanje propisa) je u općenitosti pojma a ne u posebnosti povoda.''

To znači da ne mogu ja sada reći da se ovaj propis odnosi samo na Ka'ba ibn Ešrefa, Hujejja ibni Ahtaba, ovoga čovjeka i onih koji su se posvađali i nikog više do Sudnjega dana.

Ne! Ovaj se propis tiče svakog ko bude uradio isto, ali je ājet objavljen zbog jednog

ili zbog drugog. Zato kaže Ibn Kethīr, rahimehullāhu te’ālā alejh: ''Ovaj ājet je općenitiji od toga svega''.

Ne znači da su oni pogriješili, ali Ibn Kethīr dobližava pravo značenje ājeta.

''Ovaj ājet kudi svakog koji odstupi od Qur’āna i sunneta i traži sud iz nečeg drugog ili pred nečim drugim mimo njih dvoje...''

Tj. Qur’āna i Sunneta ''... mimo njih dvoje od laži, tj. traži sud od laži i s tim se želi (to se želi) sa tāgūtom u ovom ājetu.'' 5 sūra en-Nisā’, 60. ājet

Ibn Kethīr kaže da se sa tāgūtom u ovom ājetu želi sve što je suprotno Qur’ānu i

sunnetu, svaki sud suprotan Qur’ānu i sunnetu je tāgūt, svaki sudija koji ne sudi Qur’ānom i sunnetom; kažemo: ''...a to zna''. Ne onaj koji kaže: ''Ja imam pravo da sudim zakonom mimo šerī'ata'' – taj je tāgūt i ako zna i ako ne zna, ali zamislimo da ima neki šerī'atski sudija musliman, ne zna neko pitanje i presudi pogrešno.

Kažemo: Ako zna da je pogriješio, pa opet to uradi i tako stalno sudi – to je tāgūt, ako zna; a ako ne zna, pa pogriješi, a musliman je – onda on nije tāgūt.

Pa onda Ebū Batīn sada spominje: ''Iz svog ovog njihovog govora dolazimo do saznanja (zaključujemo) da ime tāgūt obuhvata sve što se obožava mimo Allāha, dželle we ‘alā, i svakog glavešini u zabludi koji poziva u zabludu i uljepšava je, te također obuhvata svakoga onoga koga su postavili ljudi da među njima sudi džāhilijetskim propisima, koji se suprotstavljaju sudu Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i također obuhvata vračara, sihirbaza i one koji stoje pred idolima ili kipovima...''

Kažem ja: Tj. pozivajući. Nastavljam citat:

''...obožavanju mrtvih, zakopanih i drugih obzirom na ono što iznose od laži, od hikājā (pričā) koje neznalice vode u zabludu, koje sugeriraju da zakopani i slični njemu ispunjava potrebu onome koji se njemu obratio i koji je od njega tražio pomoć i da je taj...''

Kažem ja: Tj. zakopani. Nastavljam citat:

''...tj.uradio to i to, što je laž ili je od djela šejtanā, da bi ljudima sugerisali da je zakopani i slični njemu ispunio njegovu potrebu, da bi ih tako uveo u veliki širk i ono što ga slijedi.''

Pa onda kaže: ''Osnova svih ovih vrsta i najveći od njih sviju je šejtān, on je najveći tāgūt, a Allāh, dželle we ‘alā, najbolje zna.''

''Fetwe 'uleme Nedžda'', 1. tom, 325., 326. i 327. strana, a citat je u osnovi uzet iz knjige ''Medžmū'atut-Tewhīd'', 498. i 500. strana od Ebū Batina.

Ovdje on spominje da ljudi obožavaju kipove... Ljudi obožavaju ''sedmoricu braće''

u Bosni i tamo vazda može biti nekih ljudi, pogotovu gdje se obožavaju kipovi mimo Allāha, dželle we ‘alā; uvijek imaju neki koji ljudima govore umjesto kipa. Dođu ljudi, ubace pismo da se izliječe, ili mu treba ispunjenje neke potrebe i slično, i onda mu ovaj koji govori u ime kipa kaže: ''Dođi sjutra.'' I onda mu kaže: ''Taj i taj rekao je to i to, biće to sve u redu...'' itd. Često to bude laž, a često to bude šejtānsko djelo; šejtān uđe u nekog čovjeka, razboli ga Allāhovom, dželle we ‘alā, dozvolom, pa kada čovjek uradi veliki širk

– šejtān iz njega izađe i čovjek se vrati zdrav i misli da je razlog njegovog lijeka to što je obožavao nekog drugog mimo Allāha, dželle we ‘alā, pa ide u širk.

Pa je tāgūt onaj koji se obožava mimo Allāha, dželle we ‘alā, mrtvi i onaj koji govori

umjesto tog mrtvaca ili kipa, jer on ih navodi da urade veliki širk. Sulejmān sin ‘Abdullāha, unuk Muhammeda bin ‘AbdulWehhāba, rahmetullāhi te’ālā 'alejhim edžme'īn, u komentaru njegovoga djeda, tj. Muhammeda ''Knjiga o Tewhīdu'', a komentar od Sulejmāna se zove ''Tejsīrul Azīzil-Hamīd'', kod riječi:

ô‰s) s9 uρ $ uΖ ÷W yèt/ ’Îû Èe≅à2 7πΒé& »ωθ ß™ §‘ Âχ r& (#ρ ß‰ç6ôã $# ©! $# (#θ ç7 Ï⊥tG ô_ $# uρ |Nθ äó≈©Ü9$#

''Mi smo svakom narodu (U svaki narod smo) poslali poslanika: 'Allāhu samo robujte, a klonite se tāgūta.''

''Allāhu samo robujte...'' – to je ''...illAllāh'', a ''...klonite se tāgūta'' – to je ''Lā ilāhe...''.

Spominje porijeklo ove riječi, pa kaže:

''Selef (tj. prethodnici) su njega (tj. pojam tāgūt) komentirali sa nekim njegovim jedinkama. Rekao je 'Umer, radijallāhu 'anhu: 'Tāgūt je šejtān.' Rekao je Džābir, radijallāhu 'anhu: 'Tāgūti su vračari kojima dolaze šejtāni, pa im pričaju.' ''

Od 'Umera i Džābira ova dva habera prenosi Ibn Ebī Hātim. A Mudžāhid, tabi'īn iz druge generacije, učenik Ibn 'Abbāsa kaže: 'Tāgūt je šejtān u ljudskom obliku, pred kojim se sude i parniče, pred kojim traže sud i on im je vođa...' i onda navodi Mālika, itd.

Novi citat je od Mudžāhida, koji kaže da je tāgūt šejtān u ljudskom obliku, pred

kojim se sude, pred kojim se parnioče, od koga traže presudu mimo Allāhove Knjige i sunneta Allāhovog Poslanika sallallāhu ‘alejhi we sellem. Na šta misli ovdje Mudžāhid? Da li on zaista misli da se šejtān pretvorio u čovjeka ili nešto drugo misli, jer ima šejtānā od džinnā i ima šejtāna od ljudi. Ko su ti? To su Alahovi neprijatelji, prkosnici od džinnā i od ljudi; prkosnici od džinnā su šejtāni, a prkosnici od ljudi su neprijatelji Allāha, dželle we ‘alā, od ljudi.

Hoće da kaže:

''Onaj pred kojim se sudi, od kojima se uzima sud, koji ljudima nudi sud i zakonodavstvo mimo Allāha, dželle we 'alā, i pred kojim se oni sude i koji su osnova za njihovo sudstvo – je od šejtānā u ljudskom obliku.''

Kažem: Zato kaže Allāh, dželle we ‘alā, u sūri el-En'ām: ''I tako smo Mi učinili da svaki vjerovjesnik ima neprijatelja, šejtāne od ljudi i od džinnā; jedni drugima su objavljivali kićene besjede, da bi se obmanjivali i da bi vodili u zabludu.''

Sada smo spomenuli citat Ebū Batina i onda je on navodio od Wāhidija, Lejtha, Džewherija, Mālika, Mudžāhida, Ibn 'Abbāsa. Jesu li se ovi ljudi razišli u definiciji tāgūta? Šta je sada tāgūt od ovih stvari? Šta je istina u ovim riječima koje smo mi naveli?

Sve je istina i ovo nije razilaženje, već je svaki od ovih ljudi, ako je spomenuo neku jedinku naveo primjer koji ulazi u značenje pojma tāgūt, da bi ti dobližio šta to znači, ali nije htio da ti kaže da, ako je rekao da je vračar i sahir, to nije šejtān i sudac koji sudi laičkim (šejtānskim) zakonima.

Navešću primjer: Dolazi kod tebe stranac, želi da nauči naš jezik i pita te šta to znači ''hljeb''? Ti imaš

kod sebe pogaču i kažeš njemu: ''Ovo je hljeb.'' On pogleda i zapamti pogaču. Bio u Sandžaku i za njega je hljeb samo pogača, zatim ode u Bosnu i pita šta je hljeb, oni mu pokažu neki hljeb specifičan za Bosnu, na primjer crni hljeb i kažu mu: ''Ovo je hljeb.'' Onaj mu pokazao pogaču, a ovaj mu pokazuje crni hljeb, a svaki od njih je htio da mu objasni i pokaže šta je to hljeb.

Hoću da kažem: Ovi učenjaci su spominjali jedinke, a razlaz koji je u njihovim riječima nije razlaz

međusobne isključivosti i protivrječnosti, već je ovo razlaz raznovrsnosti, gdje je svaki spomenuo jednu vrstu i primjer za jedinku, a neki su spomenuli značenje riječi tāgūt u opštem smislu. Jedinke tāgūta koje spominje ulema su: 1) Šejtān, spomenuo ga je 'Umer, radijallāhu 'anhu, a Ibn Kethīr je potvrdio kao tačno, 2) Vračar, spomenuli su ga mnogi, a između ostalih Džābir ibn 'Abdillāh, radijallāhu 'anhu, 3) Sihirbaz, spomenuli su ga mnogi od njih, 4) Svi oni koje su ljudi postavili da među njima sude sa džāhilijetskim zakonima, spomenuo ga je Ebū Batīn. Sve ove kategorije se nalaze u Qur’ānu i sunnetu Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem. 5) Dvije vrste: idoli i kipovi, 6) Oni koji stoje pred kipovima i idolima i u ime njihovo pričaju, 7) Svaka glavešina u zabludi, 8) Sve što se obožava mimo Allāha, dželle we ‘alā, a zadovoljno je time, 9) Mudžāhid kaže: 'Tāgūt je šejtān u obliku čovjeka, pred kojim se ljudi sude, pred kojim traže presudu i koji vlada njima, tj. mimo Qur’āna i sunneta Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem', i 10) od Sulejmāna ibn 'Abdillāha. Sulejmān ibn 'Abdillāh u knjizi ''Tejsīrul 'Azīzil-Hamīd'' u ājetu sure en-Nahl, u komentaru ''Knjige Tewhīda'' spominje riječi Allāha, dželle we ‘alā, komentariše ājet, pa kaže: ''Što se tiče značenja ājeta, On je, Uzvišeni, obavijestio da je svakom narodu, tj. svakoj grupi i generaciji od ljudi, poslao poslanika sa ovom riječju: 'Allāhu robujte (Allāhu ‘ibādet činite samo) i klonite se tāgūta.' ''

Pa onda kaže: ''Tj. obožavajte Allāha i ostavite činjenje 'ibādeta nekom drugom mimo Njega. Zbog toga su stvorena stvorenja, poslani poslanici i objavljene Knjige, kao što kaže Allāh, dželle we ‘alā, pa onda navodi drugi ājet iz Allāhove, dželle we 'alā, Knjige. Kako je Sulejmān ibn 'Abdillāh protumačio riječi Allāha, dželle we ‘alā:

Âχ r& (#ρ ß‰ç6ôã $# ©! $# (#θ ç7 Ï⊥ tGô_ $#uρ |Nθ äó≈©Ü9$#

''Allāhu ‘ibādet činite, a klonite se tāgūta''?

Protumačio ih je: ''Tj. obožavajte samo Allāha i ostavite ‘ibādet nekom drugom mimo Njega.''

Pa je pojam tāgūt protumačio činjenjem ‘ibādeta nekom drugom mimo Allāha, pa

sam rekao da u značenje pojma tāgūt ulazi sāma ideologija širka, sāmo činjenje ‘ibādeta nekom drugom mimo Allāha, dželle we ‘alā, u bilo kojem smislu, da li u teoretskom ili praktičnom smislu, ili u smislu riječi – sve je to tāgūt.

Vjerovanje u trojstvo, vjerovanje da Allāh ima sina, da Allāh ima ženu, kao što neki

kažu, vjerovanje u Allāhovo utjelovljenje (sjedinjenje) sa stvorenjima, itd., bilo koja vrsta širka za koju znamo da je širk u Allāhovoj, dželle we ‘alā, Knjizi i sunnetu Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem – sve je to tāgūt.

Navešćemo još nekoliko citata od učenjaka: riječi Ibnul-Qajjima, njegovu definiciju

tāgūta, za koju učenjaci kažu da je najbolja a zatim da spomenemo još citatā od 'uleme, pogotovo od državne 'uleme sa Arapskog poluostrva, ne zbog toga što oni imaju kod nas neko posebno mjesto, već zbog toga da shvate oni koji njih slijepo slijede da oni upravo govore isto što mi govorimo u teoretskom smislu.

Često razmišljam o onima koji stoje pred kipovima i pred onim idolima i koji

pričaju navodno u njihovo ime, tjerajući ljude u veliki širk, na istom stepenu su oni i ljudi koji stoje pred bilo kojim tāgūtom, ne mora to da bude kip, bilo koji tāgūt, ovo su glasnogovornici kipova i svaki tāgūt ima svoga glasnogovornika. Glasnogovornici tāgūtā često mogu biti ljudi koji se smatraju ekspertima, učenima i slično.

Zato kažemo: Oni ljudi, bez obzira da li se nazivaju učenima, ekspertima ili glasnogovornicima,

koji znaju šta rade njihovi tāgūti i koji znaju Allāhov propis ili su ga mogli saznati, a nisu saznali – više nemaju opravdanja u neznanju, a zatim pozivaju ljude u pokornost takvim, ili, ne dao Allāh, dželle we 'alā, pozivaju da se čini veliki širk, što je jasno i što je još gore nego pozivanje u pokornost i pomaganje takvog čovjeka – bez ikakve sumnje spadaju i zaslužuju da budu nazvani prevodioci kipova.

Zato ja kažem sa znanjem i potpunom savješću: 'Ulema vladarā po Arapskom poluostrvu, koja brani njihovu vladu i svaki koji sa

onim ahmedijama brane tāgūte u sudu - ako znaju i ako su mogli znati šta takvi rade – ulaze u općenito značenje riječi ''tāgūt'' ili predstavljaju jednu od jedinki tāgūta; pogotovo kada znamo da ta 'ulema ima veći uticaj nad ljudima nego sve vojske ovoga svijeta.

Jedan 'ālim će izaći na televiziju i reći narodu:

''Rekao Allāh, rekao Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem...''

...lažući na Allāha, dželle we ‘alā, i na Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i upropastiti narod za 30 godina, dok vojska to ne može uraditi. Vojska može da te

natjera u vanjštini, ali ne može da ti pokvari srce, ili ne bi trebala, zato te ljude koji njih (tāgūte) brane i koji ih nazivaju muslimanima, a znaju Allāhov propis i znaju njihovo stanje – itekako su glasnogovornici kipova i glasnogovornici tāgūta i pozivaju u obožavanje njih ili pokornost njima, što predstavlja ostvarenje činjeničnog stanja pomaganja tāgūta, wilājet prema tom tāgūtu, koji je najveći neprijatelj Allāha, dželle we ‘alā.

Mudri među vama će zaključiti na koga ja mislim, pa makar ga ja po imenu ne

spomenuo, pogotovo onaj primjer: ''I svaka glavešina u zabludi''; ovdje se traži da bude širk, bilo da se radi o demokratiji ili bilo čemu što je bātil. Svala glavešina u zabludi koji poziva u bātil i koji ga uljepšava, pa makar bio i mali širk kao što je Ajvatovica, ''sedmorica braće'', turbeta i obožavanje mrtvaca mimo Allāha, dželle we ‘alā.

Zar, na primjer, te tzv. ''Islāmske'' zajednice nisu u stanju da izbace hodže koje se

bave sihrom? Zar nisu u stanju? Svi znaju da taj hodža radi sihr, zbog čega onda oni njega ne izbace, kada je on tāgūt, a oni imaju kudret? Ne mogu da ga izbacim ja, već on ima ovlaštenje za to. Što ga ne izbaci? Činjenica da oni njega ne izbacuju je dokaz da su sa njime zadovoljni, to je Allāhov, tebāreke we te’ālā, propis, ne može on tu da bude. Ne možeš da ga izbaciš – to je druga stvar, ali ako možeš da ga izbaciš, a nisi ga izbacio, nego si ga tu ostavio – to ništa drugo nije nego zadovoljstvo s time, kao i zadovoljstvo sa turbetima i ''sedmoricom braće'' i zadovoljstvo s onim što se radi kod njih u bilo kojem mjestu. A da ne govorim o tome da su se već ljudi javno deklarisali i izjasnili, oglasili pozitivno u smislu sekularizma, demokratije i glasanja, i da se nisu odrekli od državnih ustavā i da pozivaju narod da budu lojalni prema državi, prema državnom ustavu i prema kufru i širku.

Kada ovo naučimo, sve ove jedinke i ovaj dīn, treba to da spustimo na našu praksu

i često treba da spomenemo ime i da se proširi Allāhova, dželle we ‘alā, vjera i da se proširi aqida ''Lā ilāhe illAllāh, Muhammedun resūlullah'', onakva kakva jeste, čista i jasna.

Vidite li kako ovdje kaže Ebū Batīn:

''Svaki onaj koga su ljudi postavili da sudi među ljudima džāhilijetskim zakonom.''

Pa zašto se ljudi bune po pitanju ovoga ili nečega drugog, kada znamo da je to abeceda (alfabet) vjerovanja u Allāha, dželle we ‘alā, i Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem? Musliman mora da vjeruje da postoji sihr, ali ne smije da ga radi, da ga uči i da drugog podučava, ali mora da vjeruje, zato što nas je Allāh, dželle we ‘alā, o njemu obavijestio. Ne smijemo da kažemo za čovjeka: ''On vjeruje da postoji sihr – e, on je tāgūt, jer u to vjeruje.''

Moraš u to vjerovati zato što nas je Allāh, dželle we ‘alā, u Svojoj Knjizi i Njegov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, u sunnetu obavijestio da postoji sihr i mi u to vjerujemo, ali ga ne učimo, niti druge njemu podučavamo, niti idemo kod takvih ljudi, niti šta od njih tražimo. Naprotiv, smatramo da su neprijatelji Allāha, dželle we ‘alā, i kada bi imali islamsku državu i vlast – onda bi ti ljudi bili pozvani na odgovornost, a njima je kazna da budu ubijeni, a kod nekih učenjaka se čak ne prima ni njihovo pokajanje, tj. ako bi htio da se pokaje i da se ponovo vrati islāmu, učenjaci kažu:

''To je između tebe i Allāha dželle we ‘alā ali te mi ubijamo zbog onoga što si radio.'' Zbog čega? Kažu:

''Ti to što si naučio nećeš nikada zaboraviti, a to šteti ljudima. To je ogromna šteta za ljude; taj sihr je napravio katastrofu po familijama i uništio ih.''

Zato kada nema šerī'ata – ima svakoga zla. Volio bih da imam snage i islamsku državu, znam šta bih sa njima uradio. Ima jedan u Gracu, taj je najgori, a zove se Muhammed Jašarević, molim Allāha, dželle we ‘alā, da mi pomogne...

Mi ne smijemo da idemo u ćafirske vojske zato što je ulazak u vojsku vanjštinsko

izražavanje lojalnosti tāgūtu i moramo da se opiremo tome koliko možemo, i ako smo prisiljeni moramo to dobro da ispitamo. Ako kažu da trebaš ići u zatvor – prihvati da ideš u zatvor, prije nego da ideš u vojsku.


Prije nego što počnemo sa savjetom i sa predavanjem, podsjećam sebe i vas na iskrenost, Allāhu dželle we ‘alā, u svim riječima i svim djelima i na obaveznost potpomaganja Allāhom, dželle we ‘alā, i traženja pomoći jedino od Njega i odricanja od svake svoje lične snage u svemu, pa čak i u shvatanju i u govoru, jer zaista nemamo snage osim Allāhom, dželle we ‘alā.

Zato Ga molimo da nam pomogne da budemo iskreni, da nas učvrsti, da prihvati

naša djela i da nas nagradi za prenošenje Allāhovog, dželle we ‘alā, dīna, jer mi nismo ništa drugo, osim sredstvo kojim On širi istinu sa kojom je poslao Svoga Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, sredstvo kojim Allāh, dželle we ‘alā, širi ono sa čime je poslao Muhammeda, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i sva veličina i sav sjaj pripada Gospodaru svjetova, tebāreke we te’ālā, Onome Čiji smo mi robovi i odričemo se i utječemo se Allāhu, dželle we ‘alā, da Mu bilo koga pridružimo.

Prošlog puta smo govorili o definiciji tāgūta, pa smo citirali riječi šejha Ebū Batīna,

rahimehullāhu te’ālā, u kojima on definiše značenje pojma ‘’tāgūt’’, navodeći citate učenjaka jezika i citate drugih učenjaka, normalno muslimana svih, jezičara koji su definisali pojam tāgūt, kako u jezičkom, tako i u šerī'atskom smislu.

Pa kada smo završili taj njegov citat – mimo opštih pravila koje smo naučili, a koje

su nam smjernice i skretnice u shvatanju teme – pobrojali smo otprilike 10 ili 11 primjera za značenje ili za ono što ulazi u opće značenje riječi tāgūt kod učenjaka prvih generacija, rahmetullāhi te’ālā alejhim.

Nastavljamo dalje... Spomenućemo citat od šejha Sulejmāna bin Sahmāna, Allāh mu

oprostio. Kažem: ''Allāh mu oprostio'', obzirom da je ovaj čovjek bio od potonjih generacija škole šejha Muhammeda bin ‘AbdulWehhāba, škole tewhīda, i imao je nekih svojih fetwi koje su malo škakljive i u kojima se on ne smije slijediti, pogotovo kada su u pitanju oni koji su izašli protiv kralja toga vremena, osnivača jedne od saudijskih država, ali nema sumnje da je ova fetwa i ono što on ovdje kaže u skladu sa šerī'atom. Rekao sam: ''Allāh mu oprostio'' zato što ga ne smatram nevjernikom.

Šejh Sulejmān bin Sahmān u svojim riječima navodi citat Ibnul-Qajjima,

rahmetullāhi te’ālā 'alejh, iz njegove knjige ''I'lāmul-Muweqqi'īn 'an Rabbil-'Ālemīn'' (''Oglas onih koji se potpisuju u ime Gospodara svjetova'', tj. o muftijama). Kada 'ulema spominje definiciju tāgūta, najčešće spominje riječi Ibnul-Qajjima, rahmetullāhi te’ālā 'alejh, i kažu da je njegova definicija najbolja, pa ćemo mi, radi važnosti i radi koristi koja je u riječima Sulejmāna bin Sahmāna, pročitati njegove riječi od početka do kraja, pa ćemo doći i do riječi Ibnul-Qajjima, rahmetullāhi te’ālā 'alejh.

Kaže Sulejmān bin Sahmān:

''Cilj ovih riječi će biti objašnjavanje tāgūta (tj. pojma tāgūt) i obaveznosti klonjenja njega (tj. tāgūta). Rekao je Allāh Uzvišeni:

'Nema prisile u vjeri, istina se jasno razlikuje od zablude (istina je jasna u odnosu na zabludu); pa ko učini nevjerstvo u tāgūta i vjeruje u Allāha – on se prihvatio (uhvatio) za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti, a Allāh je Svečujući i Sveznajući.' 1 ''

Šta je, braćo, najčvršća veza koja se spominje u ājetu:

Ï‰s) sù y7 |¡ôϑ tGó™ $# Íο uρó� ãè ø9$$ Î/ 4’s+ øOâθ ø9$#

''Prihvatio se za najčvršću vezu...'' ?

Koja je to najčvršća veza? To je ''Lā ilāhe illAllāh'', kao što kaže Ibn 'Abbās, radijallāhu te’ālā 'anhumā. To je ''Lā ilāhe illAllāh'', koja je prethodno objašnjena u ājetu u riječima Allāha, dželle we ‘alā, nakon toga što je rekao da se istina jasno razlikuje od zablude, pa ti onda Uzvišeni Gospodar objašnjava značenje ''Lā ilāhe illAllāh'', rekavši:

yϑ sù ö� àÿ õ3 tƒ ÏNθ äó≈©Ü9 $$Î/ -∅ ÏΒ÷σ ãƒuρ «! $$ Î/ Ï‰s) sù y7 |¡ôϑ tGó™ $# Íο uρ ó� ãè ø9$$ Î/ 4’s+ øOâθ ø9$#

''Ko je nevjernik (ko učini nevjerstvo) u tāgūta, a vjeruje u Allāha – prihvatio se za najčvršću vezu...'' Tj. prihvatio se za ''Lā ilāhe illAllāh''. ''Lā ilāhe...'' – kufr u tāgūta, ''...illAllāh'' – vjerovanje u Allāha, dželle we ‘alā.

Kaže dalje šejh Sulejmān bin Sahmān: ''Uzvišeni je objasnio da je onaj koji se drži najčvršće veze, ustvari, onaj koji je učinio kufr u tāgūta, a spomenuo je kufr u tāgūta prije imana u Allāha zbog toga što će možda neko tvrditi da vjeruje u Allāha, a ne kloni se tāgūta, pa će ta njegova tvrdnja biti lažna.''

Kažem: Zato je Allāh, dželle we ‘alā, naredio da se kloni tāgūta, da zaniječe tāgūta, da se

očisti, a zatim da povjeruje u Allāha, dželle we ‘alā. Pa opet spominje ājet, riječi Allāha, dželle we ‘alā, u sūri en-Nahl, 36. ājet:


''Mi smo zasigurno svakom narodu poslanika poslali (tj. govorili su poslanici): 'Samo Allāhu ‘ibādet činite i klonite se tāgūta'.''

Pa kaže dalje šejh Sulejmān: ''Pa nas je Uzvišeni obavijestio da su svi poslanici poslani sa klonjenjem tāgūta. Znači, svaki poslanik Allāha, dželle we ‘alā, poslat je sa ''Lā ilāhe illAllāh'', koja u sebi sadrži klonjenje od tāgūta. Pa ko se ne kloni tāgūta – on se suprotstavlja svim poslanicima Allāha, dželle we ‘alā. Rekao je Uzvišeni Allāh...''

Pa navodi ājet iz sure ez-Zumer, 17:


tÏ% ©!$# uρ (#θ ç7 t⊥tG ô_ $# |Nθ äó≈©Ü9$# β r& $yδρ ß‰ç7 ÷è tƒ (#þθ ç/$ tΡ r& uρ ’n<Î) «!$# ãΝ ßγ s9 3“u� ô³ ç6ø9 $#

''Oni koji se budu klonili tāgūta, da je obožavaju, 2 a vrate se (predaju se) samo Allāhu – njih sljeduje (čeka) radosna vijest (tj. ulazak u džennet)...''

Vidite kako je ovdje Allāh, dželle we 'alā, spomenuo dvije stvari: Oni koji su se klonili tāgūta, da je obožavaju, to je ''Lā ilāhe...'', i koji su se vratili Allāhu, tj. samo Allāhu i budu Mu se predali – njih sljeduje radosna vijest, tj. ulazak u džennet.

Obratite pažnju na ovaj ājet u sūri ez-Zumer: ''Oni koji su se klonili tāgūta, da je obožavaju.''

Ovaj nam ājet objašnjava šta znači klonjenje tāgūta u osnovi, šta je osnova klonjenja

tāgūta, bez koje nema īmāna u Allāha, dželle we ‘alā, jer je Allāh, dželle we ‘alā, u ājetu u sūri en-Nahl rekao da su svi poslanici, koji su poslani narodima, govorili: ''Obožavajte samo Allāha i klonite se tāgūta.''

Ovdje je rekao samo: ''Klonite se tāgūta.'' Ovaj ājet je jasan i objašnjavaju ga drugi ājeti u Allāhovoj, dželle we ‘alā, Knjizi, ali postoje ljudi koji će po svojem hiru i svojem nahođenju probati da tumače riječi Allāha, dželle we ‘alā: ''I klonite se tāgūta'', u smislu da onaj koji ne bude ostvario ono što su oni zamislili da ulazi u ''Klonite se tāgūta'', a što čine preduslovom za ispravnost vjerovanja u Allāha, dželle we ‘alā – kod njih će biti nemusliman.

Kao, na primjer: ''Klonite se tāgūta'', kažu: ''Ako čovjek stane na crveno svjetlo na

semaforu – on se nije klonio tāgūta, on je kafir'', ili kažu: ''Ako čovjek radi u nekoj državnoj instituciji, profesor, učitelj, direktor škole – on se nije klonio tāgūta'', i sve je to ekstremizam i pretjerivanje i to su vode tekfīra, kojeg je zabranio Allāh, dželle we ‘alā, i Njegov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem.

Ājet u sūri ez-Zumer nas podučava da ''Klonite se tāgūta'' i osnova toga znači:

Vjerovanje u zabranjenost i neispravnost obožavanja bilo koga mimo Allāha, dželle we ‘alā, tj. određenog tāgūta u konkretnom slučaju i nečinjenje ‘ibādeta istom.

Dalje kaže šejh: ''U ovim ājetima ima puno argumenata koji ukazuju na obaveznost klonjenja njega i ukazuju na to na više načina.''

A zatim šejh objašnjava šta znači kloniti se tāgūta. Ono što se želi reći sa klonjenjem tāgūta jeste da se on mrzi. Tāgūt može ponekad biti osoba, a ponekad može biti predmet, ponekad može biti zakon mimo Allāhovog, dželle we ‘alā, može ponekad biti sāma ideologija širka. Mržnja, neprijateljstvo prema njemu srcem, psovanje (tj. vrijeđanje) njega i činjenja njega ružnim jezikom, uklanjanjanje tāgūta rukom kada si u stanju i odvajanje od tāgūta... Onaj koji tvrdi da se kloni od tāgūta, a ne uradi ovo – nije iskren. 2 U ovom ājetu se tāgūt spominje u ženskom rodu (napomena autora)

Sulejmān bin Sahmān spominje mržnju, neprijateljstvo srcem, vrijeđanje jezikom,

činjenje njega ružnim, uklanjanje rukom i još neke stvari. Prilikom ovakvog načina uvijek treba da pravimo razliku između onoga što 'ulema kaže u konekstu da'we, gdje je cilj 'uleme da povuče ljude u tewhīd, u haqq i da ih odvrati od širka, gdje 'ulema ne govori konkretno o spuštanju propisa nevjerstva na određenog čovjeka, i u tom smislu oni će govoriti ovdje općenito i neće biti precizni ovdje, s time što nema nikog poslije Allāha, dželle we ‘alā, i Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, da je bezgrješan u govoru. Govor 'uleme je često neprecizan i moramo da njihov govor protumačimo njihovom govorom sa drugog mjesta u istoj knjizi, nakon nekoliko stranica, da vidimo šta je on htio, jer možda će ti ono što je on ovdje uopšteno izrekao – na drugom mjestu konkretno objasniti, ako govori o spuštanju propisa na određeni slučaj.

U riječima Sulejmāna bin Sahmāna ima izraza koje ekstremisti mogu da shvate

pogrešno. Ovo je istina i sve ove stvari ulaze u kufr u tāgūta, odnosno u klonjenje od tāgūta, ali nisu sve ovo stvari bez kojih nema osnove kufra u tāgūta, osnove islāma.

Može čovjek da bude kāfir u tāgūta, da se kloni od tāgūta, a da ga ni jednom nije

uvrijedio jezikom, zato što je ostvario onu osnovu, ne vjeruje da ga je dozvoljeno obožavati, naprotiv, čvrsto je ubijeđen u neispravnost obožavanja bilo koga mimo Allāha, dželle we ‘alā, ne obožava ga, mrzi ga i neprijatelj mu je srcem, ali ga nijednom nije uvrijedio, i to može da se desi. Mnogi ekstremisti iz ovakvih riječi uzimaju sebi 'aqidu, u smislu: Ako ne vidi čovjeka da to uradi ili vidi čovjeka da ga pohvali... Dođe meni taj ekstremista i kaže: ''Ti si ga pohvalio, tvoja pohvala stoji nasuprot vrijeđanju koje je spomenuo šejh Sulejmān bin Sahmān, ti nisi ostvario ono što je uslov za ispravnost činjenja kufra u tāgūta – ti si nevjernik u Allāha, dželle we ‘alā.'' To nije ispravno.

Kada govorimo o kufru u tāgūta, moramo da stvari vratimo Qur’ānu i sunnetu

Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i svaki onaj sifāt (osobinu), spomenut kod 'uleme moramo da stavimo na njegovo mjesto; bez određenih stvari nema kufra u tāgūta, a neke stvari predstavljaju potpunost kufra u tāgūta, najčešće obaveznu potpunost kufra u tāgūta, kao što smo rekli da je njegov tekfīr, ratovanje protiv njega ili neprijateljstvo vanjsko, kada si to u stanju, a ti ne uradiš.

Šta znači kufr u tāgūta? Ako hoćeš da shvatiš šta je kufr u tāgūta, samo razmisli šta je kufr u Allāha, pa onda sve što je kufr u Allāha primijeni nad tāgūtom; s tim što ima razlike u određenim stvarima između ovo dvoje.

Na primjer, da čovjek vjeruje da nije dozvoljeno obožavati Allāha, dželle we ‘alā, da

je to neispravno – to je kufr u Allāha, dželle we ‘alā. Stavi sad to na kufr u tāgūta – da vjeruješ da nije dozvoljeno obožavati tāgūta; i zaista bez ovoga nema kufra u tāgūta; to je ''Lā ilāhe...''.

Čovjek koji neće da obožava Allāha, dželle we ‘alā – kufr u Allāha, dželle we ‘alā.

Kufr u tāgūta je da čovjek neće da ga obožava.

Kufr u Allāha, dželle we ‘alā, je nijekanje Allāha, dželle we ‘alā. Kufr u tāgūta je nijekanje tāgūta.

Kufr u Allāha je da čovjek uvrijedi (opsuje) Allāha, dželle we 'alā, Allāhovog

Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, ili vjeru. Kufr u tāgūta je da vrijeđaš tāgūta. Sve ono što je kufr u Allāha, dželle we ‘alā, samo ga okreni prema tāgūtu i biće kufr

u tāgūta. Neprijateljstvo prema Allāhu, neprijateljstvo prema Njegovoj vjeri, neprijateljstvo

prema Njegovom Poslaniku, sallallāhu ‘alejhi we sellem, je kufr u Allāha, dželle we ‘alā. Neprijateljstvo prema tāgūtu koje je u srcu – a ima razlike između onog koje je u srcu i onoga koje je u vanjštini – neprijateljstvo prema njemu, prema njegovoj ideologiji, prema njegovoj vojsci, sve je to kufr u tāgūta.

Međutim, čovjek može učiniti nevjerstvo u Allāha, dželle we ‘alā, samo jednom

riječju, dok, s druge strane, ako se ti ponekad ne budeš borio protiv tāgūta – nisi nevjernik. Ko se bori protiv islāma – nevjernik je. Međutim, onaj koji se ne bori protiv tāgūta, čak i ako može, nije nevjernik, ali je veliki fāsik i ima kod sebe ogranak od ogranakā nifāqa (licemjerstva). Nije nevjernik pod uslovom da vjeruje da je zabranjeno da se tāgūt obožava, da ga ne obožava, da ga mrzi i da vjeruje u obaveznost neprijateljstva prema njemu i da vjeruje da je borba protiv njega obavezna i da je on griješnik. Ali, sa druge strane, kada bi bio neprijatelj prema islāmu i bilo šta uradio protiv njega (tj. islāma) – to bi mu bilo dovoljno.

Zato trebamo razmišljati o ovom ājetu na ovaj način:

''Ko učini nevjerstvo u tāgūta, a povjeruje u Allāha...''

Razmislite šta sve može biti nevjerstvo u Allāha, dželle we ‘alā, a zatim sve to uradite prema tāgūtima; e, to je značenje riječi kufr u jeziku i značenje riječi kufr u šerī'atu.

Šta znači kufr u jeziku? Kufr u jeziku znači ''nešto prekriti i (sakriti)'', pa se zato onaj

koji sije zove kāfir, zato što prekriva sjeme zemljom. To je u jezičkom smislu. A u šerī'atu znači: ''prekrivanje imana'', one zdrave ljudske prirode u kojoj se čovjek rađa, bilo ubjeđenjem, sumnjom, riječima ili djelima, prekrivanje īmāna ubjeđenjem, sumnjom, riječima ili djelima.

Čovjek će se stalno pitati gdje su objašnjene ove riječi Allāha, dželle we ‘alā:

''Ko učini kufr u tāgūta...'' ?

Pa zar ne znaš šta znači kufr u jeziku i šerī'atu? Allāh je objasnio šta znači kufr u Njega u jeziku i u šerī'atu i Njegov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i u tom smislu je jasno šta znači kufr u tāgūta u šerī'atskom smislu.

Cilj nam je da objasnimo i ukažemo da nisu sve ove stvari koje su spomenute na

istom stepenu.

Na primjer, imaš namāz... Nisu sve riječi i djela koje sačinjaju cjelovitost namāza na

istom stepenu. Ima onih koje su rukn, ima onih koji su wādžib i ima onih koje su mustehabb, ima i šartova i ako ostavimo rukn drugačiji je propis, ako ostaviš vadžib drugačiji je propis, ako ostaviš mustehabb drugačiji je propis.

Isto tako, osobine koje 'ulema spominje u kufru u tāgūta – nisu sve na istom

stepenu. Osobine koje sačinjavaju cjelinu kufra u tāgūta nisu sve na istom stepenu; ima onih bez kojih nema ove cjeline, ima onih bez kojih je ova cjelina nepotpuna i gdje čovjek ponekad može biti griješnik, gdje ponekada može biti neopravdan, a ima i onih koje, ako ih čovjek ne uradi, īmān u Allāha, dželle we ‘alā, mu je potpun, što znači da spadaju u pohvalnu potpunost.

U riječima koje slijede šejh Sulejmān bin Sahmān spominje riječi Ibnul-Qajjima,

rahmetullāhi te’ālā alejh. Kaže šejh Sulejmān: ''Što se tiče njegove suštine (tj. pojma tāgūt) i onoga što se njime želi mnogobrojne su izreke selefa o njemu. Najljepša izreka (definicija) koja je rečena o njemu (tāgūtu) su riječi Ibnul-Qajjima, rahimehullahu te’ālā, gdje je rekao: 'Tāgūt je ono s čime rob pređe svoju granicu od onoga što se obožava ili što se slijedi ili čemu se pokorava.' Pa kaže Ibnul Qajjim: 'Tāgūt je (tj. otuda je tāgūt) svaki onaj, svaki narod ili svaka osoba pred kojom se sude (od kojih traže sud) mimo Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, ili ga obožavaju mimo Allāha, dželle we ‘alā, ili ga slijede bez dokaza od Allāha, dželle we ‘alā, ili mu se pokoravaju u stvarima za koje ne znaju da su pokornost Allāhu, dželle we ‘alā'.''

Ove riječi Ibnul-Qajjima treba da se objašnjavaju i treba svaka da se stavi na svoje mjesto da ne bi neko mislio nešto drugo. Kaže: ''Ovo su tāgūti ovoga svijeta (tj. tāgūt u ‘ibādetu, tāgūt u slijeđenju, tāgūt u pokornosti). Kada razmisliš o njima i razmisliš o stanjima ljudi u odnosu na njih, vidjećeš da se većina njih okrenula od obožavanja Allāha jedinog ka obožavanju tāgūta i od pokornosti Allāhu i slijeđenju Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, ka pokornosti i slijeđenju tāgūta.''

Ibnul-Qajjim kaže da se većina ljudi odrekla i okrenula od ‘ibādeta Allāha, dželle we ‘alā, i od pokornosti Allāhu, dželle we ‘alā, i od slijeđenja onoga sa čime je Allāh poslao Svog Resūla, sallallāhu ‘alejhi we sellem, ka obožavanju tāgūta ili pokornosti tāgūtu ili slijeđenju tāgūta.''

Kada kažemo: ''slijeđenje tāgūta'', to može biti zakon ili novotarija za koju se zna da je novotarija, ili osoba ili ideologija.

On ovdje kaže: ''sve ono čime rob pređe granicu''. Međutim, nije bilo koje prelaženje

granice. Čovjek koji uradi veliki grijeh je prešao granicu, ali nije postao tāgūt, što nam ukazuje da se sa prelaženjem granice misli na posebno prelaženje granice, a to je prelaženje granice iz granice robovanja Allāhu, dželle we ‘alā, u stvari koje su Allāhov haqq, odnosno specifične samo za Allāha, dželle we ‘alā, bilo da se tiču Njegovih imenā i svojstava ili se tiču Njegovog rububijjeta (gospodarstva) ili se tiču Njegovog božanstva. Ovo znači da takva osoba sebi pripisuje nešto od Allāhovih haqqova (prava), specifičnosti ili mu se nešto od toga pripisuje, a on to riječima potvrđuje ili ćuti, to je

prelaženje granice. U tom smislu znamo i vidimo da je ovo spona između jezičkog značenja riječi ''tāgūt'', što znači: ''onaj koji prelazi granicu'' i njenog šerī'atskog značenja, tj. znači da nije bilo koje prelaženje granice.

Qadija u islāmskoj državi, koji sudi po šerijatu, koji kod sebe ima osnovu islāma i

zna da se ne smije suditi ni po čemu suprotnim šerī'atu Allāha, dželle we ‘alā, može da u određenoj mes'eli nepravedno presudi. Nije ohalālio harām, nije oharāmio halāl, a mi znamo da je to kufr, niti je propisao zakon mimo Allāha, dželle we ‘alā, jer znamo da je to kufr, već je on nepravedno presudio, znajući da je nepravedno presudio, da je učinio harām, da je zaslužio kaznu i da ima grijeh... On je prešao granicu i slijedio je svoje strasti, ali slijeđenjem svoje strasti još uvijek nije obožavao tāgūta, jer je strast isto tāgūt; strast je tāgūt, jer kada čovjek obožava strasti na način koji ga izvodi iz vjere – onda su strasti tāgūt. Međutim kada čovjek slijedi svoju strast na način koji ga ne izvodi iz vjere – onda nije obožavao svoju strast, nije obožavao tāgūta.

Svako ko uradi grijeh – on je slijedio strast, ali je nije obožavao i ovo će biti šubha

kod haridžija i ekstremista, pa oni kažu: ''Ti si uradio grijeh na koji te navela strast, ti si se pokorio strasti mimo Allāha dželle ša’nuhu, ti si obožavao strast.''

Ne, to nije ‘ibādet i on ovdje nije obožavao strast u smislu obožavanja tāgūta. Kada

će se reći da je učinio ‘ibādet strastima? Onoga momenta kada ga strasti navedu da uradi kufr i širk u Allāha, tebāreke we te’ālā. Ovo nije ‘ibādet strastima u šerī'atskom smislu i ovdje smo stekli jedan novi pojam: da strasti ponekada mogu biti tāgūt. Nacionalizam može biti tāgūt, demokratija je tāgūt, kapitalizam i sve ideologije su pojmovi tāgūta od kojih onaj koji čuje za njih i zna Allāhov propis treba da se odrekne da bi mu bilo ispravno vjerovanje u Allāha, dželle we ‘alā, Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i u Sudnji dan.

Dalje kaže šejh Sulejmān bin Sahmān:

''Zbir ovoga jeste da tāgūta ima tri vrste: tāgūt u sudu...''

Kažem: Allāh kaže u Knjizi:

tβρ ß‰ƒÌ� ãƒ β r& (# þθ ßϑ x.$ y⇔ tF tƒ ’n< Î) ÏNθ äó≈©Ü9 $#

''Žele da se sude pred tāgūtom (Traže sud od tāgūta)...''

– to je tāgūt u sudu. ''...tāgūt ‘ibādeta...''

Kažem: Kaže Allāh, dželle we ‘alā:

tÏ% ©! $#uρ (#θ ç7 t⊥ tGô_ $# |Nθ äó≈©Ü9 $# β r& $ yδρ ß‰ç7 ÷è tƒ

''Oni koji se klone tāgūta, da je obožavaju (da joj ‘ibādet čine)...'' ''...i Tāgūt pokornosti i slijeđenja.''

Tj. rekao je Allāh, dželle we ‘alā:

÷β Î)uρ öΝ èδθ ßϑ çG÷è sÛr& öΝ ä3 ¯ΡÎ) tβθ ä. Î�ô³ çR mQ

''A ako im se pokorite – vi ste sigurno mušrici.''

Ako se pokorite – kome? Šta je bio povod objave ājeta? Povod objave je bio tvrdnja mušrika da je strv dozvoljeno ili bi trebalo da bude dozvoljeno jesti, jer je strv ubio Allāh; pa ako ti jedeš ono što si ubio ti, spominjući Allāhovo ime i izgovarajući tekbir, onda treba da bude dozvoljeno ono što je Allāh ubio Svojom Rukom, pa su dozvoljavali strv. Pa Allāh kaže muslimanima, svim ljudima do Sudnjeg dana: ''Ako im se pokorite...'', tj. u tome da vjerujete, da slijedite, da kažete da je dozvoljeno jesti strv – ''...vi ste mušrici''. Zbog čega? Zato što ste obožavali tāgūta pokornosti mimo Allāha, dželle we ‘alā.

Kao što čovjek može biti tāgūt kada su u pitanju prava Allāha, dželle we ‘alā,

ponekad može biti tāgūt i kada su u pitanju prava Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i obično kada je neko tāgūt u pitanju haqqa Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, u isto vrijeme je uzeo i Allāhove, dželle we ‘alā, haqqove; kao Musejlema Lažov, koji je bio tāgūt i koji je uzeo haqq Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, zato što nema vjerovjesnika nakon Muhammeda, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i uzeo je haqq Allāha, dželle we ‘alā, zato što je bio slijeđen mimo Allāhovog šerī'ata, tebāreke we te’ālā, zato što se njemu pokoravalo mimo Allāha, dželle we ‘alā, i zato što su ga time ljudi obožavali mimo Allāha, dželle we ‘alā, pa je u isto vrijeme bio i tāgūt suda i tāgūt slijeđenja i tāgūt ‘ibādeta i pokoravanja, tāgūt svega. Ponekada čovjek može biti sve tri vrste odjednom. Da Allāh, dželle we ‘alā, sačuva...

Koliko ima vrsta tāgūta koje je spomenuo šejh Sulejmān bin Sahmān? Tri vrste: u

sudu, u ‘ibādetu i u pokornosti i slijeđenju.

Dokaz za tāgūta u sudu je ājet: ''Žele da se sude pred tāgūtom (Traže sud od tāgūta), a naređeno im je da učine kufr u njega.''

Dokaz za tāgūta u ‘ibādetu su riječi Allāha, dželle we ‘alā: ''Oni koji se klone tāgūta, da joj ‘ibādet čine.''

Dokaz za tāgūta u pokornosti i slijeđenju je ājet u sūri el-En'ām, koji govori o

raspravi mušrika s muslimanima u pogledu dozvoljenosti jedenja mesa strvine.

Kaže šejh Sulejmān bin Sahmān: ''Ono o čemu mi želimo pričati je tāgūt u sudu i kažemo danas ima ljudi koji obožavaju mrtvace, ali tāgūt u sudu prijeti da kod muslimana i ljudi koji se pripisuju islāmu i muslimanima – postane nepoznanica.''

Kako je bilo u njihovo vrijeme, a danas nema veće fitne od tāgūta u sudu i pokornosti, mada se ove tri vrste u svojim detaljima prepliću i sreću se. Šta znači ovo: ''...koji se pripisuju islāmu''? On ih uopšte ne naziva muslimanima, ali kaže pripisuju se islāmu. Zbog čega? Zato što ne kažu za sebe da su Židovi, niti kršćani, ni hindusi, ni budisti, ali nisu muslimani, već se samo pripisuju islāmu i govore da su muslimani, a nisu. Šta je sa njima?

Kaže:

''Počeli su da traže presudu i sud (da se sude) pred običajima svojih očeva (tj. predaka), nazivajući to zakonodavstvom rifāka, poput riječi nekih od njih: 'Zakonodavstvo Udžmana'.''

Beduini u pustinji su imali svog poglavicu, koji se zvao tako i tako i koji je imao svoj zakonik kao Zakonik Udžmana ili Zakon Kahtana (poznatog plemena Kahtan) i slično.

Pa kaže šejh:

''I ovo je upravo (lično) onaj tāgūt koga nam je Allāh, dželle we ‘alā, naredio da se klonimo.''

Zatim kaže: ''Šejhul Islām Ibni Tejmijje u svojoj knjizi 'Minhādž...' i Ibn Kethīr u svom 'Tefsīru' spominju da je onaj koji to uradi – kafir u Allāha, pa je Ibn Kethīr dodao: 'Obaveza je boriti se protiv njega sve dok se ne vrati sudu Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem'.''

Oni koji se sude pred drugim zakonom mimo Allāhovog, dželle we ‘alā, zakona mogu biti (to može biti) na više načina. Bez obzira da li se radilo o onome koji sudi ili onome koji se sudi – nikada ne može biti opravdan neznanjem. Kao, na primjer, da čovjek u osnovi vjeruje da mu je apsolutno dozvoljeno, ili da kaže ili da djelima išāreti (ukaže) na to da on vjeruje da mu je dozvoljeno da propisuje zakone mimo Allāha, dželle we ‘alā, i Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, kako hoće, u osnovi, sve...

Ko ovo ima pri sebi – on nije musliman, već je mušrik, pa makar za sebe tvrdio da

je musliman. Onaj koji sudi i onaj koji se pred njim sudi – nisu muslimani, zato što je od osnove vjerovanja u Allāha, dželle we ‘alā, odnosno od osnove islāma i tewhīda – da vjeruješ da je Allāh, dželle we ‘alā, Jedan i Jedini u ‘ibādetu i da je On Jedan i Jedini Koji propisuje, Koji naređuje i Koji zabranjuje, te da je On Jedini Zakonodavac i da zaniječemo tāgūta. Onaj prethodni sa onakvim vjerovanjem poništava vjerovanje u tewhīd Allāha, dželle we ‘alā, svojim riječima poništava tewhīd Allāha, dželle we ‘alā, u Njegovom jedinstvenom pravu na propisivanje zakona – zakonodavstvo. Šerijatski propisi – obaveznost, pohvalnost, dozvoljenost, pokuđenost i zabranjenost, tj. pet šerī'atskih sudova, oni su samo Allāhov, dželle we ‘alā, haqq.

Čovjek koji vjeruje da samo Allāh, dželle we ‘alā, smije da propisuje, da naređuje i

zabranjuje, obavezuje, itd., ali koji određenu stvar, iako je ona nama poznata, ne zna – na primjer kod određenih ljudi nije haram da se pije vino, nisu saznali taj propis, a imaju tewhīd i vjeruju u jednoću Allāha, dželle we ‘alā, ali još nisu saznali da je harām da se pije vino, imaju svog poglavicu, kod njega to nije harām i oni svim tim slučajevima koji se nadovezuju na ovu osnovu i koji se od nje razgranavaju vraćaju njemu, a on im kaže da

to nije harām i sve će se na to nadovezati. Ovoga čovjeka nećemo proglasiti nevjernikom zato što on to ne zna i nije imao mogućnosti da sazna, ali ako bude saznao ili bude imao mogućnosti da sazna, a i dalje nastavi u svojoj prvoj tvrdnji – onda je kāfir i tāgūt, a onaj narod koji se pred njim bude sudio u tom pogledu – imaće isti propis kada su to saznali ili ako su bili u mogućnosti da saznaju pa to nisu uradili, s tim što oni nisu tāgūti, već je tāgūt onaj koji im je to ohalalio, a oni u svom vjerovanju slijede njega na način koji ih izvodi iz vjere.

Ovo je pitanje vina, a ponekad može biti još manje poznata mes'ela i da tu čovjek

pogriješi. Za takvoga je još preče da ga opravdamo neznanjem, ali ona prva osnova gdje se radi o apsolutnom pravu na propisivanje zakona – tu nema opravdanja neznanjem!

Nema ni jedan musliman koji ne zna i koji smije da ne zna da je Allāh, dželle we ‘alā,

jedini Zakonodavac i da niko mimo Njega ne smije da propisuje zakone, neovisno od Qur’āna i sunneta Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i ako to bude vjerovao – nije musliman.

Šejhul-islām Ibn Tejmijje u riječima koje od njega prenosi šejh Sulejmān bin

Sahmān ne spominje ovaj prvi slučaj koji smo mi spomenuli, već spominje slučaj gdje su neki ljudi, beduini u pustinji, imali osnovu islāma, ali su sudili nekim detaljima zakona suprotnim Allāhovom, dželle we ‘alā, zakonu, pa onda šejhul-islām Ibn Tejmijje za njihov tekfīr uslovljava da znaju Allāhov, dželle we ‘alā, zakon, pa da nastave dalje u svojoj prijašnjoj tvrdnji.

Problem je bio što su neki ljudi uzeli riječi Ibn Tejmijje koje govore o jednom

pitanju, o jednoj mes'eli, a ne o osnovi tewhīda i osnovi onoga širka kojeg smo mi spomenuli pod broj jedan, onda to spomenuli i stavili to pod broj jedan, pa su nazvali muslimanom čovjeka koji smatra da smije neko mimo Allāha da propisuje zakone neovisno od Njega.

Dakle, pod broj jedan: da neko ima apsolutno pravo na zakonodavstvo neovisno

od Qur’āna i sunneta, znači od Allāhove objave, bilo da u to vjeruje ili da je to rekao jezikom, a da u to ne vjeruje.

Pod broj dva: U jednoj opšte poznatoj mes'eli. Pod broj tri: U jednoj manje poznatoj mes'eli. Pod broj četiri: Može biti mes'ela u kojoj se razišla ulema. Primjer: Mes'ela u kojoj

se razišla islāmska 'ulema, razišli se pravnici, ali je jednom 'ālimu Allāh, dželle we ‘alā, dao da spozna gdje je haqq i ubjeđen je da je to haqq, ali namjerno kaže drugo. Takav 'ālim postaje kafir u Allāha, dželle we ‘alā, iako se radi o meseli u kojoj se ulema razišla. Zbog čega? Zato što je on spoznao haqq i zna da je to haqq a on sada kaže drugo. On je postao kāfir kod Allāha, dželle we ‘alā, a ako bude bio slijeđen u tome – on će lično imati status tāgūta, a ne onaj koji ga slijedi, zato što nije pitanje širka, ali je stvar između njega i Allāha, dželle we ‘alā. Da li mi znamo je li on spoznao haqq ili nije? Mi to ne znamo i kod nas će još uvijek biti da on ima jedno od dva mišljenja u kojima se 'ulema razišla,

međutim ako u njegovom srcu bude znanja gdje je kod Allāha istina po to pitanju – takav je čovjek izašao iz vjere.

Pod broj pet: Mes'ele u kojima ima konsenzus. Jer, mes'ela u kojoj postoji

konsenzus i mesela u kojoj nema koncenzusa, tj. u kojoj se nisu složili svi islāmski učenjaci nisu iste.

Za broj dva, tri i četiri je potrebno da ih čovjek ohalāli nakon znanja. Pod broj dva

samo nakon mogućnosti saznanja, a već broj tri i broj četiri zahtijeva podrobno i detaljno objašnjavanje čovjeku. Kaže šejhul-islām: ''Nema sumnje da je onaj koji nije uvjeren u obaveznost suđenja onim što je Allāh objavio Svome Poslaniku, sallallāhu ‘alejhi we sellem – kāfir.''

Nema sumnje da je onaj koji ne vjeruje u obaveznost suđenja onim što je Allāh objavio Svome Poslaniku, sallallāhu ‘alejhi we sellem – kāfir. Ko ohalāli da sudi među ljudima onim što on smatra pravdom, bez slijeđenja onoga što je Allāh objavio – on je kāfir. Onaj ko ohalāli da sudi nečim što on hoće, mimo Qur’āna i sunneta – i on je kāfir, a možda je ''pravda'' u dīnu toga naroda ono što pravdom smatraju njihove vođe, njihovi velikani.

Naprotiv, većina ili veliki broj onih koji se pripisuju islāmu sude svojim običajima

koje Allāh nije objavio, kao sewālif pustinje ili beduina. Zakon nazivali sewālif... Poput naređenja onih kojima se pokoravaju u njihovim plemenima, smatraju je da je to ono čime mora da se sudi mimo Kitāba i sunneta. I to je kufr jer je većina ljudi primila islām, ali uprkos tome ne sude (drugim), osim aktuelnim običajima, važećim običajima, tj. koje naređuju oni kojima se pokoravaju u njihovim plemenima. Kada takvi saznaju da im nije dozvoljeno suđenje nečim drugim, osim onim što je Allāh objavio 3 – tada apsolutno nema opravdanja i ako sen ne budu pridržavali toga, 4 već ohalāle da sude zakonom suprotnim Allāhovom zakonu – oni su nevjernici.

Čak i u riječima Ibn Tejmijje, rahmetullāhi te’ālā alejh, su neke murdžije i džehmije

našli sebi šubhu, pokušali su kao davljenik da se uhvate za tu riječ. Međutim, te riječi treba da shvatimo u svjetlu Qur’āna i sunneta Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem Ponekada čovjek može saznati Allāhov, tebāreke we te’ālā, propis... Šta je Allāhov propis za oženjenog bludnika? Da se kamenuje do smrti. Čovjek je to saznao, ali ima svoj stari propis, običaj i nakon što je saznao Allāhov, dželle we ‘alā, propis, opet je ostao kod starog propisa, ali kaže: ''Nije halal da ja s time sudim.'' Džehmije, koji žele da ''navuku'' riječi Ibni Tejmijje, će reći da takav nije kāfir dok to ne ohalāli i to je najveći bātil koji je rečen, a to nije mislio Ibn Tejmijje. Naprotiv, onaj koji i dalje sudi po tome je nevjernik u Allāha, dželle we ‘alā, i predstavlja glavešinu broj tri od glavešinā tāgūtā, jer su Židovi tī u vezi kojih su objavljeni ājeti u sūri el-Mā'ide:

tΒuρ óΟ©9 Ο ä3 øt s† !$ yϑ Î/ tΑ t“Ρ r& ª! $# y7 Í× ¯≈ s9'ρ é'sù ãΝ èδ tβρã� Ïÿ≈s3 ø9 $#

3 Napominjem: U jednoj mes'eli (napomena autora) 4 Napominjem: U jednoj mes'eli (napomena autora)

''Oni koji ne sude prema onome što je Allāh objavio, takvi oni su nevjernici.'' 5

y7 Í× ¯≈ s9 'ρ é'sù ãΝ èδ tβθ ßϑ Î=≈©à9$#

''...takvi, oni su dhulumćari'' 6

y7 Í× ¯≈ s9 'ρ é'sù ãΝ èδ šχθ à)Å¡≈xÿ ø9$#

''...takvi, oni su fasici.'' 7

Niko od tih Židovā nije rekao da je njihov novi zakon – koji su uveli promijenivši Allāhov zakon – kao da je on halāl, već kada bi ih upitao, oni bi rekli: ''Ovo je Allāhov zakon... Mi smo ovo promijenili, mi sudimo sada sa ovim propisom, ali je to Allāhov zakon.''

Nisu ga ohalālili, već su samo po njemu sudili, pa ih je Allāh, dželle we ‘alā, zbog

toga proglasio nevjernicima na način koji za sobom ne ostavlja nimalo sumnje, rekavši:

!y7 Í× ¯≈s9 'ρ é'sù ãΝ èδ tβρã� Ïÿ≈s3 ø9$#

''Takvi, oni su pravi vjernici.'' 8

Znali ste Allāhov zakon, uveli ste novi zakon, pa iako za taj novi zakon niste rekli da je to Allāhov zakon i niste ga ohalālili, već samo po njemu sudite – to je broj tri od glavešina tāgūtā.

U tom smislu možemo shvatiti riječi Ibn Tejmijje. Riječi Ibn Tejmijje moramo

shvatiti u skladu sa onim što je jasno u Allāhovoj, dželle we ‘alā, Knjizi, sunnetu Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i onome u vezi čega postoji konsenzus, mada se ponekad ova riječ istehalū (oni koji sebi ohalāle) kod 'uleme ehlis-sunneta može koristiti za onoga koji to uradi tijelom a ne jezikom, poput onog čovjeka koji je oženio ženu svoga babe. Je li on sebi ohalālio tu ženu? Je li rekao sebi: ''Ona mi je halāl?'' Samo ju je oženio. Šta je uradio Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem? Poslao je grupu ashābā da ga ubiju i da mu uzmu imetak, što znači da je on to u stvari ohalālio, pa makar on to i ne rekao. Ne mora on sve da nam kaže, mada džehmije, neprijatelji ove da'we, neprijatelji Allāha, dželle we ‘alā, i neprijatelji Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, u ovo vrijeme uslovljavaju da nam najviši kāfiri kažu: ''Sve što mi radimo je halāl'', čak i za psovanje Allāha dželle we ‘alā, pa da tek onda mi možemo za njih da kažemo nešto.

Ako bi neko opsovao Allāha, dželle we ‘alā... Možda ćeš naći neku budalu među

njima koji kaže: ''Ja smatram da je on nevjernik tek kada on kaže da je to halal.'' Sulejmān bin Sahmān nakon riječi Ibni Tejmijje kaže: ''U ovim riječima je objašnjenje

nevjerstva sāmog sudije i onih koji se prema njemu sude na način koji je spomenuo.'' 5 sūra el-Mā’ide, 44. ājet 6 sūra el-Mā’ide, 45. ājet 7 sūra el-Mā’ide, 47. ājet 8 sūra el-Mā’ide, 44. ājet

Znači, on je spomenuo određeni način, a nije spomenuo sve, a ja sam vam

spomenuo od broja jedan do pet, i nije to tako kako ljudi misle. Također je i onaj koji ne vjeruje u obaveznost suđenja onim što je Allāh objavio – nevjernik, pa makar i ne bio sudija ili onaj koji traži sud. Znači, sāmo uvjerenje u neobaveznost suđenja Allāhovim zakonom je nevjerstvo, bez obzira da li čovjek poslije toga po tome sudio ili išao da se sudi kod toga.

Kaže:

''On je to spomenuo kod riječi Allāha, dželle we ‘alā, u sūri el-Mā'ide. 44. ājet: 'Oni koji ne sude onim što je Allāh objavio – oni su pravi nevjernici.' ''

Dalje kaže Sulejmān ibn Sahmān: ''Rekao je Ibn Kethīr, rahimehellahu te’ālā, kod riječi Allāha dželle we ‘alā u sūri el-Mā'ide, 50. ājet...''

...nakon ovih ājeta o Židovima koji nisu to ohalālili, ali su radili, rekao je o ājetu:

zΝ õ3 ßs sù r& Ïπ ¨Š Î=Îγ≈yf ø9$# tβθ äóö7 tƒ

''Zar oni sud džahilijeta žele?'' 9

Pa onda spominje riječi Ibni Kethīra:

''Allāh kudi svakog koji izađe iz suda Allāha Uzvišenog, koji u sebi obuhvata svako dobro i svaku pravdu, koji zabranjuje svaki šerr, i koji ode drugome od mišljenjā i strasti i zakonā, koje su postavili ljudi bez oslonca na Allāhov šerī'at, kao što su time sudili sljedbenici džāhilijjeta od njihovog neznanja i kao što time sude Tatari od zakonā uzetih od Džingis-Kāna, koji im je postavio njihovu knjigu, koja je sastavljena iz više sudova, propisa i zakona, koje je on sakupio iz različitih zakonodavstava i iz islāmske vjere, a u njemu također ima puno propisā i sudovā koje je uzeo iz sopstvene misli, tako da je taj zakon među njegovim narodom postao slijeđenim zakonom.

Zbog čega ovo kaže Ibni Kethīr? Tatari kada su ušli u islāmsku državu oni su jasik sprovodili samo među sobom a muslimane su pustili da se sude pred islāmskim kadijama. Kada su došli kod muslimana nisu tjerali muslimane da se sude pred njihovim zakonom i ustavom, svašta su uradili i mnoge pobili ali su pustili muslimane da se sude pred Allāhovim zakonom ali su jasik međusobno slijedili pa čak i kada su navodno prihvatili Islām o čemu govori Ibn Kethīr ostao im je jasik. Ako bi se desile parnice oni bi se vraćali sudijama koji su sudilči zakonodavstvom Džingis hana koji je bio izmiješan. Kaže: Pa je postao među njegovim narodom slijeđenim zakonom kojem daju prednost nad suđenjem Knjigom i Sunnetom, ko to uradi on je kafir i obaveza je protiv njega se boriti dok se ne vrati sudu Allāha i Njegovog Poslanika sallallāhu ‘alejhi we sellem tako da ne uzima za sudiju ništa mimo Qur’āna i Sunneta ni u malom ni u velikom.

9 sūra el-Mā’ide, 50. ājet

Dalje govori šejh Sulejmān bin Sahmān:

''A ono što smo spomenuli od običaja beduinā kojeg nazivaju ''zakonodavstvo rifāqa'' – spada u ovu kategoriju. Koju kategoriju? Kategoriju Jāsiqa kojeg je postavio Džingis-Kān. Ko to uradi – on je kāfir, obaveza je protiv njega se boriti dok se ne vrati sudu Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, tako da ne uzima za sudiju nikoga mimo Qur’āna i sunneta, ni u malom ni u velikom.''

Dakle, Sulejmān bin Sahmān ponavlja riječi Ibn Kethīra izrečene za Tatare i sprovodi ih nad beduinima koji se pripisuju islāmu, a koji su živjeli u pustinji i koji su radili ono što su radili. Što znači i dokazuje da su riječi onih koji kažu da se fetwa Ibn Kethīra tiče samo Tatara neispravne i toliko glupe, već se fetwa Ibni Kethīra koja je izgrađena na Qur’ānu i sunnetu tiče svakog onog ko ima taj opis kod sebe.

U tom smislu je Sulejmān ibn Sahmān ovu fetwu sproveo nad beduinima koji su

imali svoja zakonodavstva mimo Qur’āna i sunneta Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, u osnovi. Znači, imaju svoja zakonodavstva, možda imaju klanje i idu na hadždž, a kada im padne na pamet napadaju karavane, napadaju i pljačkaju hadžije, ali kada se nešto desi – sude se pred tim zakonima i na njih Sulejmān ibn Sahmān spušta fetwu Ibn Kethīra, rahmetullāhi te’ālā alejh, pa zatim spominje riječi Allāha, dželle we ‘alā:

öΝ s9r& t�s? ’n< Î) šÏ% ©! $# tβθ ßϑ ãã ÷“ tƒ öΝ ßγΡ r& (#θ ãΨ tΒ# u !$yϑ Î/ tΑ Ì“Ρ é& y7ø‹ s9Î) !$ tΒuρ tΑ Ì“Ρ é& ÏΒ y7 Î=ö6s% tβρ ß‰ƒÌ� ãƒ β r&

(# þθ ßϑ x.$ y⇔ tF tƒ ’n< Î) ÏNθ äó≈©Ü9 $# ô‰s% uρ (# ÿρ â�É∆ é& β r& (#ρ ã� àÿ õ3 tƒ Ïµ Î/

''Zar ne vidiš one koji tvrde da oni vjeruju u ono što ti se objavilo i što je prije tebe objavljeno, žele da se sude pred tāgūtom (traže sud od tāgūta), a naređeno im je da učine nevjerstvo u njega?'' 10

...do riječi Allāha dželle we ‘alā:

# sŒ Î)uρ Ÿ≅Š Ï% öΝ çλ m; (# öθ s9$yè s? 4’n< Î) !$tΒ tΑ t“Ρ r& ª!$# ’n< Î) uρ ÉΑθ ß™ §�9 $# |M ÷ƒr& u‘ tÉ) Ïÿ≈uΖ ßϑ ø9 $# tβρ ‘‰ÝÁ tƒ š�Ζ tã

# YŠρß‰ß¹

''A kada im se kaže: Dođite onome što je objavio Allāh i Poslaniku – vidiš munāfike kako se od tebe okreću.'' 11

Kaže šejh Sulejmān: ''Rekao je Ša'bi: 'Dogodila se parnica između jednog čovjeka od Židovā i jednog čovjeka od munāfiqā, pa je Židov rekao: 'Hajde da tražimo sud od Muhammeda, sallallāhu ‘alejhi we sellem, znajući da on ne uzima mito, niti je naklon u presuđivanju prema bilo kome, a munāfiq je rekao: 'Hajde da se sudimo pred Židovima, da tražimo sud od Židovā', znajući da oni uzimaju mito i da su nakloni u presuđivanju, a zatim su se dogovorili da odu do jednog vračara iz plemena

10 sūra en-Nisā’, 60. ājet 11 sūra en-Nisā’, 61. ājet

Džuhejmen, pa da se pred njim sude, ali nisu otišli kod njega, već je samo htio. Zato Allāh, dželle we ‘alā, kaže: 'Hoće', ali nisu. Pa je Allāh, dželle we ‘alā, objavio ovaj ājet do kraja: 'Žele da se sude pred tāgūtom.' Drugo mišljenje je da je ovaj ājet objavljen zbog dva čovjeka koja su se posvađala pa je jedan rekao: 'Hajde da se sudimo pred Muhammedom', a drugi je rekao: 'Hajde da se sudimo pred Ka'bom ibn el-Ešrefom', pa su otišli da se parniče pred 'Umerom ibnul-Hattābom, pa je jedan od njih dvojice 'Umeru spomenuo priču, pa je Umer onome koji nije bio zadovoljan da se sudi pred Allāhovim Poslanikom, sallallāhu ‘alejhi we sellem, rekao: 'Je li to tako zaista bilo?', što je ovaj potvrdio, nakon čega ga je 'Umer udario sabljom i ubio, pa je ājet nakon toga objavljen.' ''

Istu priču spominje i Ibn Tejmijje u knjizi ''Es-Sārimul-Meslūl''. Ovaj neće da ode kod Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, već hoće kod vračara, zatim neće kod vračara, neće kod Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, zatim hoće kod 'Umera. Iako ovaj to nije uradio, kada je 'Umer čuo da ovaj nije htio da se sudi pred Allāhovim Poslanikom, sallallāhu ‘alejhi we sellem, već je htio kod vračara – to mu je bio dovoljan dokaz da on nije zadovoljan sa Allāhovim sudom, jer onaj koji neće kod Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, već hoće kod tāgūta, pa makar to i ne uradio – taj nije zadovoljan šerī'atom, a kamoli kad ode pred tāgūta.

Šejh nam spominje mišljenja u vezi povoda objave ovog ājeta. Kaže Sulejmān ibn

Sahmān: ''Ovako mora da se uradi s onima koji traže sud (presudu) od tāgūta. Ako je ovaj upućeni halīfa ubio ovoga čovjeka samo zbog toga što je tražio da se sudi pred tāgūtom, onda je onaj kome je to običaj na kome je on i koji za sebe i druge poput njega nije zadovoljan drugim mimo ovoga običaja – preči da bude ubijen zbog svog otpadništva od islāma i zbog veličine i sveobuhvatnosti njegovog nereda koji širi na zemlji.''

Sulejmān bin Sahmān od učenjaka tewhīda, škole Muhammeda bin ‘AbdulWehhāba... Kod ovih njegovih riječi sam napisao: ''Isto ovako treba da se uradi sa Saudijskom Arabijom.'' Kažemo: ''Saudijska Arabija'' i stalno nju spominjemo zato što je ona danas postala najveći lopov i jasne su stvari...

Saudija u sebi ima laičkih zakona koliko hoćeš, koje nazivaju raznim imenima, kao

što su: ''kraljevske deklaracije'', imaju kamatne banke... Koja je to zakonska regulativa kojom su riješili problematiku ekonomske prirode, na nivou kamatnih banki? To je jedna stvar...

Druga stvar: Saudijska Arabija je članica tzv. ''Arapske lige'', u kojoj su članice

arapske zemlje iz zaljeva. Neka nam kažu džehmije i 'ulema Saudijske Arabije: Pred kojim se to zakonom sude ove zemlje kada se posvađaju i na poštivanje kojeg zakona se pozivaju sve članice te organizacije i mnogih drugih organizacija u svijetu? Ovdje također spadaju i Ujedinjene nacije, čiji je Saudijska Arabija postala član odmah poslije Drugog svjetskog rata. Pred kojim zakonom se sudi Saudijska Arabija tamo u tim organizacijama? Ima li ikakve sumnje da se tamo ona ne sudi pred šerī'atom?

Kažem: Nema sumnje u kufr ove države, ne zbog jedne, već zbog desetine stvari.

Još jednu stvar ću vam reći: Ona njihova 'ulema i oni u ''Komisiji za fetwe'', koji ih nazivaju muslimanima i koji

pozivaju narod da im daju prisegu na vjernost, nazivajući njih legitimnim vladarima...; oni znaju za sve te stvari, to se ne može ne znati, a ako ne zna za njih – onda neka ide u dječji vrtić još uvijek, da ga upišemo u dječji vrtić. Oni to znaju i znaju Allāhov propis, jer mi smo sve ovo od njih naučili.

Zato kažem: Onaj koji ga nazove muslimanom, a zatim pozove da mu se da prisega je kāfir u

Allāha, dželle we ‘alā, i za njega kažemo da je kāfir u Allāha, dželle we ‘alā, zato što nije protekfīrio tāgūta. Ovo kažemo zato što oni znaju stanje tih tāgūtā, znaju šta su uradili, a da ne govorimo o tome što pozivaju narod da im daju prisegu i što ih nazivaju legitimnim vladarima i što svakoga koji želi da protiv njih sprovede ove riječi Sulejmāna bin Sahmāna – oni nazivaju haridžijom, teroristom i raznim drugim imenima i ohalaljuju njegovu krv. Nema sumnje da su ti ljudi time uradili drugi kufr , a to je pomaganje murteddā protiv muslimanā, tako da je za onoga koji ima ispravno islamsko znanje jasno nevjerstvo tih ljudi. A onaj među njima koji šuti i koji nije njih nazvao muslimanima, ali ga je bilo strah da ih nazove kāfirima, koji nije pozivao da im se da bej'a (prisega), koji nije ohalaljivao krv muslimana koji su protiv njih izašli – za takvog čovjeka kažemo da ima propis njemu sličnih griješnikā, koji nisu uradili ono što ih je Allāh obavezao (protekfirili tāgūte), ali te tāgūte makar nije nazvao muslimanima.

Ova stvar je toliko jasna. Štaviše, ovi ljudi su naučili ovo što smo i mi naučili i oni

znaju šta se tamo događa. Oni znaju ove stvari koje mi spominjemo i koje smo objasnili, a ovdje u pitanjima tāgūta nema opravdanja neznanjem i taqlīdom (slijepim slijeđenjem) i idžtihādom, kao što oni kažu. To znači da se nad njima uspostavio argument i njih, sa Allāhovom dozvolom, proglašavamo nevjernicima zato što nazivaju tāgūte muslimanima.

Vidite koristi u riječima Sulejmāna ibn Sahmāna. Allāhov, dželle we ‘alā, šerī'at i

Muhammed, sallallāhu ‘alejhi we sellem, je iznad svakog čovjeka koji govori nešto od sebe. Ovaj šerī'at, kada neko uradi grijeh – ne poznaje ime. Ovaj šerī'at njemu sudi, Allāh, dželle we ‘alā, njemu sudi i nama je dužnost da sudimo Allāhovim, dželle we ‘alā, šerī'atom.

Isto to se tiče onih tāgūtā u našim zemljama, u Bosni i Hercegovini, u Sandžaku, na

Kosovu, u Makedoniji... Svi oni koji sude tāgūtom i koji se sude pred međunarodnim tāgūtima i koji u osnovi kod sebe nemaju islāma – ko njega nazove muslimanom je kāfir u Allāha, dželle we ‘alā, osim, Allāhu moj, ako ne zna.

Ali, do kada će čovjek govoriti da ne zna i da neće da zna? Ne može govoriti deset

godina da ne zna, a ovo je islām sa kojim je Allāh, dželle we ‘alā, poslao Svoga Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem. I kod nas treba da bude jasno, treba da dođe vrijeme da, ako se zaista zbog nekih stravi dijelimo, nećemo se dijeliti radi stvari koje nisu vrijedne ali radi ovih stvari ćemo se podijeliti i posvađati jer ovdje ne postoje dva mišljenja.

Kažem: Allāh oprostio ovom čovjeku. On je rekao istinu, ali njegove fetwe, koje je izdavaao

protiv ljudi koji su izašli protiv njegovog kralja 'Abdul'Aziza, koji je u svoje vrijeme bio engleski špijun i koji je prodao Palestinu, nisu bile ispravne. Nemojte se čuditi, ponekad čovjek može znati haqq, ali se može desiti da čovjek kod nekoga dobije neku poziciju i počne govoriti bātil. Rekao je haqq, ali je počeo govoriti bātil i to se može desiti svakom čovjeku, osim koga Allāh, dželle we ‘alā, sačuva.

Kaže:

''Neće stvorenje imati prosperitet, osim da im Allāh bude onaj koga obožavaju i da im islām bude vjera i da im Muhammed bude onaj vjerovjesnik kojeg slijede i dok se ne budu sudili i samo budu tražili sud iz njegovoga šerī'ata. A kada ovoga nestane – njihov nered će biti velik i njihova propast će biti velika i očigledna.''

Kaže:

''Pa riječi Allāha, dželle we ‘alā: 'Jesi li vidio one koji tvrde da vjeruju u ono što ti se objavilo i ono što se objavilo prije tebe...' objašnjavaju da svaki onaj koji tvrdi da vjeruje u Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, ali uzima sud iz nečega drugoga mimo šerī'ata islāma – takav je lažov, munāfiq koji je skrenuo sa pravoga puta, kao što je rekao Uzvišeni u sūri en-Nisā’, 65. ājet: ''Oni neće, tako mi tvog Gospodara, vjerovati sve dok samo tebe ne uzmu za sudiju u sporovima njihovim (svim koji između njih izbiju), a da zatim nakon toga nikakve tegobe ne osjete u prsima zbog onoga što si presudio i dok ti se u potpunosti ne pokore.'' 12 ''

Pa je Allāh, dželle we ‘alā, spomenuo vanjštinske i unutrašnje stvari, spomenuo nestanak tegobe u srcu, da nema čovjek sumnje, da ne mrzi sud Allāha i sud Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, spomenuo vanjske stvari – tahkīm, uzimanje samo šerī'ata za sudiju, što za sobom povlači da ima osnovu također u srcu i potpunu pokornost i u srcu i na tijelu.

Znači, ne smije se pojaviti, ni u srcu ni u vanjštini čovjeka, nešto što u osnovi

poništava uzimanje šerijata za jedinog sudiju i Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, za jedinog koji se slijedi u zakonu sa kojim ga je Allāh, dželle we ‘alā, poslao.


''Pa se zakleo Sobom, svojim Nefsom da stvorenja neće vjerovati sve dok ne budu uzeli Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, za sudiju u svim stvarima u kojima su se razišli, pa da kod njih, kada on presudi, nestane tegobe u srcu i dogodi se potpuna pokornost u vanjštini.''

Kod koga se to ne dogodi īmān u pitanju njega je negiran, ne postoji i veliki je broj šerī'atskih dokaza koji jedne druge pomažu i koji na ovo upućuju i zaista je ogroman broj ājeta koji na ovo upućuju, pa da li ti ljudi koji ovako govore ovo čitaju?

Kaže:

12 sūra en-Nisā’, 60. ājet

''Allāh je u svojoj Knjizi ukorio svakoga koji odbije i koji se okrene od suda Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem.''

Kaže Uzvišeni u sūri en-Nūr o munāficima, o onima koji su se pokazivali kao muslimani, a koji su stalno radili ove stvari:

#sŒ Î)uρ (#þθ ãã ßŠ ’n< Î) «!$# Ï&Î!θ ß™ u‘ uρ zΝ ä3 ós uŠ Ï9 öΝ æηuΖ ÷�t/ #sŒ Î) ×,ƒÌ�sù Ν åκ ÷]ÏiΒ tβθ àÊÌ� ÷è •Β

''A kada budu pozvani Allāhu i Njegovom Poslaniku da presudi među njima – većina od njih se okreće.'' 13

Znači, nisu otišli drugom zakonu, ne rade oni to jer ne smiju, ali se samo okreću, oni to neće. A ako istina bude na njihovoj strani – dođu kod Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, pokorni. Znaju da je sad kod njih haqq i onda se prave: ''I mi vjerujemo, i mi smo muslimani, i mi hoćemo da se sudimo kod Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem...''. Dođu mu pokorni... Pa kaže Allāh dželle we ‘alā:

’Îûr& Ν ÍκÍ5θ è= è% íÚ t� ¨Β ÇΠ r& (#þθ ç/$ s? ö‘ $# ÷Π r& šχθ èù$ sƒs† β r& y#‹ Ït s† ª! $# öΝ Íκö� n= tã …ã&è!θ ß™ u‘ uρ

''Je li im to u srcima bolest, ili sumnjaju, ili se boje da će Allāh i Njegov Poslanik biti nepravedan prema njima?'' 14

Može biti jedna od ove tri stvari.

ö≅t/ y7 Í× ¯≈s9'ρ é& ãΝ èδ šχθßϑ Î=≈©à9$#

''Ne, takvi oni su nepravedni (dhulumćari).''

Pa onda spominje riječi vjernika:

$ yϑ ¯Ρ Î) tβ% x. tΑ öθ s% tÏΖ ÏΒ÷σ ßϑ ø9$# # sŒ Î) (# þθ ãã ßŠ ’n<Î) «! $# Ï&Î!θ ß™ u‘ uρ u/ä3 ós u‹ Ï9 öΝ ßγoΨ÷�t/ β r& (#θ ä9θ à) tƒ $ uΖ ÷èÏϑ y™

$uΖ ÷èsÛr& uρ 4 y7 Í× ¯≈s9'ρ é&uρ ãΝ èδ tβθ ßs Î=øÿ ßϑ ø9 $#

''Riječi vjernika su stalno kada budu pozvani Allāhu i Poslaniku da presudi među njima da kažu: 'Čujemo i pokoravamo se' Takvi, oni će biti uspješni.''

Kaže šejh: ''Znaj da se neće pojaviti niko ko poziva u istinu a da šejtan neće imati (izumiti) kod ljudi šubhu (dilemu, nejasnoću), s kojom će da odvraća ljude od njega.''

Od koga? Od onoga koji poziva ljude u haqq. Znači, neće se pojaviti da'wa u Istinu, a da se neće pojaviti šubha protiv nje; to je šejtānski posao.

13 sūra en-Nūr, 48. ājet 14 sūra en-Nūr, 50. ājet

''Od tih šubhī jeste da, kada se sljedbenicima tāgūta kaže: 'Vratite se Allāhovom sudu i sudu Njegovog Poslanika i ostavite sud (zakone) tāgūta' – oni govore: 'Mi to ne radimo (zbog drugog), osim iz straha da jedan dio nas ne bi druge ubijao, jer ako se ja ne budem saglasio sa svojim prijateljem da se sudimo sa zakonodavstvom rifāqa – ili će me on ubiti ili ću ja njega ubiti'.''

Odgovor na ovo je da se kaže: Neispravnost ove šejtānske šubhe izaći će na vidjelo

konstatacijom tri stvari. Koja je ovo šubha? Šubha: ''Ne smijemo da ostavimo suđenje tāgūtom i traženje suda

pred tāgūtom'' (bilo da je na međunarodnom nivou). Ima li danas neko da smije da kaže da ne smije da uđe u UN, da ne vjeruje u međunarodni zakonik, da ne vjeruje u te institucije? Mislim da nikada nije bilo u istoriji čovječanstva da su sve zemlje učlanjene u tu organizaciju i čitav dunjāluk je natjeran u tāgūta kroz tu organizaciju, pa čak i Īrān, koji se malo buni (iako znamo da su oni nevjernici, rafidije) mora da bude u toj organizaciji i svaki čas se pozivaju na poštovanje raznih rezolucija. Kod većine naroda, kod pojedinaca, bez obzira radilo se o ovoj stvari na međunarodnom, regionalnom ili lokalnom nivou, ili na nivou pojedinca kada mu neko ukrade bicikl ili televizor i da li će da ode u sudnicu – svako se boji nečega. Ovaj se boji: ''Ubiće nas drugi, pobićemo se između sebe'', ovaj se boji: ''Ubiće nas četnici, pobiće nas četnici'', ''Ako ne budem glasao – doći će četnik na vlast, pa će nam biti još gore'', ovaj kaže drukčije i svako ima neku šejtānsku šubhu s kojom želi da odbije haqq.

U govoru Sulejmāna bin Sahmāna postoji odgovor na ove šubhe i jedan vid

ukazivanja na neispravnost onoga što se događa na našim prostorima, Allāhov sud po pitanju toga i izlazak iz krize. A izlazak iz krize je, jasno rečeno, iskreno vjerovanje u Allāha, dželle we ‘alā, i nečinjenje (ostavljanje) širka, jer kada čovjek čini širk Allāhu, dželle we ‘alā, šta očekuje od Allāha da će da mu dā?! Ako je taj musliman (iako on nije učenjak) zaista shvatio haqq, Allāhov haqq – saznao gdje je istina u tom pitanju i ako kaže drugačije, slijedi drugačije, poziva u drugačije i kaže: ''Ovo je Allāhov zakon'' ili ''Ovo je zakon'', njega se to tiče, jer je bitno ovdje da se zna gdje je istina.

U širku ima samo jedno opravdanje, a to je prisila. A mi pravimo razliku između

mes'elā s obzirom na njihovu opštu poznatost ili manju poznatost sa aspekta opravdanja neznanjem, pa u poznatim mes'elama opravdavamo jednu grupu ljudi, a u manje poznatim mes'elama opravavamo sa više opravdanja.

Na primjer: Imalo je učenjaka koji su imali mišljenje da je dozvoljeno pijenje

određenih alkoholnih pića, opojnih pića, kao na primjer vina koje dođe od datula, imaju šubhu kod sebe ili možda uzimanje abdesta sa njim. Mes'ela je manje poznata, imaju dokaz slab, hadīth slab ili izmišljen i oni su opravdani, nisu znali i nije došao do njih dokaz i imaju opravdanje. Međutim, učenjak koji zna da je to zabranjeno i da ne može uzeti abdest time, a rekao bi kasnije da je to dozvoljeno i da se može uzeti abdest time – on će biti kāfir u Allāha.

Na primjer – mewlūd. Ja sam ubijeđen da je mewlūd novotarija, ali ima neko ko nije

ubjeđen da je mewlūd novotarija ili misli da je to dobra novotarija. Kada on kaže da je to dobra novotarija – on će biti novotar i griješnik, ali kada bih ja kazao da je mewlūd

dobra novotarija – ja bih bio nevjernik. Ili bilo koje drugo pitanje u kojem se 'ulema razišla. Čovjek koji je čvrsto ubijeđen da je dizanje ruku u namāzu sunnet i zaista je ubijeđen da taj hadīth ima svoju pravnu snagu u ‘ibādetskom smislu, to je ‘ibādet, Allāha dželle we ‘alā, ali zbog stava hanefijske pravne škole kaže: ''Zabranjeno je dizanje ruku u namāzu'' – taj je čovjek kāfir u Allāha, dželle we ‘alā, zato što je ubijeđen da je to sunnet. Kod hanefija nema dizanja ruku, imaju hadīth, u redu, to je (samo) mustehabb, a za ostavljanje mustehabba nema grijeha. Ali ako kažeš da je to harām, nakon što si saznao da je to sunnet i ubijeđen si da je to sunnet – ti si kāfir u Allāha, dželle we ‘alā, zato što si porekao hadīthe Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, koji su svima jasni.

Treba da znamo da muslimanu nije dozvoljeno samo da govori: ''Ima ovakvo

mišljenje.'' Allāh tebi nije naredio da ti govoriš: ''Ima ovo mišljenje i ima ovo mišljenje'', već je Allāh nama naredio da govorimo haqq, svako prema svojoj mogućnosti. Ako ne možeš sām da čitaš knjigu i sām da shvatiš – naređeno ti je da tražiš fetwu, a kod traženja fetwe i pravnog rešenja ti nije naređeno da tražiš fetwu od bilo koga, već ti je naređeno da uradiš sve što si u mogućnosti da saznaš haqq, što znači da ćeš tražiti najbogobojaznijeg i najučenijeg po tvom shvatanju, pa ćeš otići kod njega. A ako njih ima više i ima više mišljenja – onda ti je Allāh, dželle we ‘alā, naredio da se Njega bojiš koliko možeš i da tražiš istinu među njima u tim riječima. Nije kao što neki ljudi misle... Ima drugo misšljenje, može ulema da se raziđe, ali čovjek treba da traži haqq, s tim što ima puno mes'elā u kojima mi smatramo da je jedno mišljenje haqq, ali ko dođe sa drugim mišljenjem – mi ga ne napadamo, jer ima mes'elā gdje čovjek ne može doći sa svojim znanjem, pa da kaže: ''Ovo je haqq, a ovo nije haqq'', a to su mes'ele koje su, prije svega, predmet idžtihāda.


Nastavljamo, braćo, od mjesta kod kojeg smo stali prošlog puta, tj. na kraju prošlog

predavanja. Još uvijek smo kod citata šejha Sulejmāna bin Sahmāna, rahimehullahu te’ālā. Nije se čuditi što oni koji obožavaju tāgūte mimo Allāha, dželle we ‘alā, imaju šubhe

za to, a ovdje se šejh Sulejmān osvrće na šubhu prisile i ''moranja'', kojom se opravdavaju oni koji postavljaju tāgūte u Zemlji da sude zakonima suprotnim zakonu Allāha, dželle we ‘alā.

Kaže šejh Sulejmān:

''Znaj da niko neće pozivati istini, a da šejtān pri sebi neće imati neku šubhu s kojom će odvraćati ljude od nje (tj. od te istine). Od toga je (tj. od tih šubhi) da, kada se kaže sljedbenicima tāgūta: 'Vratite se Allāhovom sudu i sudu Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i ostavite propise tāgūta' – oni kažu: 'Mi to ne radimo (ni zbog čega drugog) osim iz straha da jedni druge ne bi ubijali. Jer ako se ja ne složim sa svojim prijateljem da se parničimo i tražimo presudu od zakona rifāqa – ili će on mene ubiti ili ću ja njega ubiti.''

Znači, ovdje govori o čovjeku koji se opravdava i koji opravdava dozvoljavanje traženja suda i parničenja pred tāgūtom, bilo da se radi o zakonu suprotnom Allāhovom, dželle we ‘alā, zakonu, ili o osobi koja sudi tim zakonom, i da se ta osoba pravda da, ako bi neko u njegovom plemenu, sredini u kojoj on živi probao da pozove u vraćanje samo na Allāhov, dželle we ‘alā, zakon i parničenje pred sudijama koji sude samo Allāhovim, dželle we ‘alā, zakonom, što naravno za sobom povlači ostavljanje tāgūta i njegovog zakona – da će to prouzrokovati da se oni svi između sebe pobiju ili da ubije jedan drugoga, obzirom da su se u tom društvu proširili zakoni suprotni Allāhovom zakonu.

Pa kaže šejh Sulejmān ibni Sahmān:

''Odgovor na to je da kažemo: Neispravnost ove šejtanske šubhe izaći će na vidjelo konstatacijom tri stvari...''

Pa onda spominje: ''Prva stvar: Nered koji se događa na zemlji od ubijanja ljudi i otimačine imetka, to je posljedica samo i jedino zapostavljanja Allāhovih narebi i činjenje onoga što je On zabranio, kao što je rekao Allāh, dželle we ‘alā, u sūri er-Rūm, 41. ājet: 'Pojavio se nered i na kopnu i na moru zbog onoga što su stekle (uradile) ljudske ruke.' ''

Kažem: Ova osoba tvrdi da će se, ako se bude vratilo šerī'atu Allāha, dželle we ‘alā, i bude se

ostvario tewhīd Allāha, dželle we ‘alā – da će se na zemlji događati ubistvo; u njegovom društvu će se događati ubistvo i nered, pa kao da hoće da izbjegne nered i ubistvo vraćanjem tāgūtu i njegovom zakonu.

Pa mu šejh objašnjava da to nije tačno, već da se ubistva, otimačina imetka i sva

nepravda događaju upravo zbog onoga što on hoće da uradi, a to je odbacivanje

Allāhovih propisa i činjenja onoga što je Allāh, dželle we ‘alā, zabranio. Pa spominje ājet u sūri er-Rūm.

Kaže dalje:

''Uzvišeni je obavijestio da su uzrok pojave nereda u pustinji kod beduina i u gradovima – njihova djela, pa da su oni obožavali svog Gospodara i da su uzeli svoga Vjerovjesnika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, za sudiju – stvari i stanja bi im bila u redu i ispravna, a njihovi imeci i život bi doživili prosperitet. Da su obožavali Gospodara Allāha, dželle we ‘alā, i da su uzeli samo Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, za sudiju – desio bi im se hajr. Kao što je rekao Allāh dželle we ‘alā: 'Da su stanovnici gradova vjerovali i bojali se – Mi bismo zasigurno njima otvorili mnoge berićete sa Neba i sa zemlje. Ali su oni poricali pa smo ih ščepali (kaznili) zbog onoga što su bili činili.' 1 ''

Pa kaže Allāh, dželle we ‘alā, da bi im On, da su oni vjerovali u Njega, dželle we ‘alā, dao berićete iz nebesa i iz zemlje. Međutim, onoga momenta kada su se suprotstavili Allāhu, dželle we ‘alā, a Allāh ovdje u ājetu spominje jedan primjer suprotstavljanja, a to je poricanje Allāha, dželle we ‘alā, ili bilo čega iz Njegove vjere – onda ih je Allāh, dželle we ‘alā, kaznio zbog toga što su uradili, tj. zbog toga što nisu vjerovali i zbog toga što Ga se nisu bojali.

Zatim šejh Sulejmān navodi drugi ājet:

''Rekao je Uzvišeni: 'Zar njima nije dovoljno (tj. kao dokaz tvog vjerovjesništva) to što smo Mi tebi spustili Knjigu koja im se čita? U tome je zaista milost i spomen narodu koji vjeruje. Reci: 'Dovoljan je Allāh između mene i vas kao svjedok, On zna sve što je na nebesima i na Zemlji. Oni koji vjeruju u neistinu, a ne vjeruju u Allāha – oni će biti gubitnici.'

Kaže šejh Sulejmān: ''Pa je Allāh obavijestio da je milost u ovome Qur’ānu; ko se zadovolji ovim Qur’ānom, ostavljajući propise bātila (neistine) – takvome će biti ukazana milost, on je merhūm, a ko se okrene od njega nečemu drugom – on je gubitnik. Pa kada se ljudi okrenu (ne mare) za Knjigu svog Gospodara i uzmu nekog drugog za sudiju, mimo svog Vjerovjesnika, sallallāhu ‘alejhi we sellem – Allāh će ih kazniti da jedni drugima budu neprijatelji i da jedni druge ubijaju.''

Kažem: Zar ima ijednog drugog razloga ratova i neprijateljstva na Zemljinoj kugli između

muslimana i nevjernika, osim taj što su se nevjernici u početku okrenuli od Allāhovog, dželle we ‘alā, zakona, što mu nisu bili poslušni, pa su izazvali rat između njih i vjernika? Pa šta je bio početak rata, nepravednog ubijanja i nepravednog uzimanja tuđeg imetka i slično, kaljanja i skrnavljenja tuđe časti? Odbacivanje Allāhovog, dželle we ‘alā, zakona. Odbacivanje Allāhovih, dželle we ‘alā, naredbi, nepoštovanje Allāhovih zabrana i činjenje onoga što je Allāh, dželle we ‘alā, zabranio. Pa čak i prepreke koje se dešavaju među samim muslimanima, razlog njima je u većini slučajeva to što se zavađene skupine nisu potrudile da se vrate istini koja je u Allāhovoj, dželle we ‘alā, Knjizi i u sunnetu Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, kao što nas je Allāh, dželle we 'alā, obavijestio:

1 sūra el-E’rāf, 96. ājet

β Î* sù ÷Λ ä ôã t“≈uΖ s? ’Îû & óx« çνρ –Šã� sù ’n< Î) «! $# ÉΑθ ß™ §�9 $#uρ β Î) ÷ΛäΨä. tβθ ãΖ ÏΒ÷σ è? «!$$ Î/ ÏΘ öθ u‹ ø9$# uρ Ì� ÅzFψ$# 4 y7 Ï9≡sŒ

×� ö� yz ß |¡ ômr& uρ ¸ξƒÍρ ù's?

''Ako se u bilo čemu raziđete – vi to onda vratite Allāhu i Njegovom Poslaniku, ako vjerujete u Allāha i Sudnji Dan. To je bolje, tako se bolje tumači i ima ljepši završetak.'' 2

U bilo kojoj mes'eli i u bilo kojem slučaju da se stvar vrati Qur’ānu i sunnetu Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, u svjetlu onoga i na način kako su ga shvaćali ashābi, naučivši to od Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, pa zatim kako nam je prenijeto lancem prenosioca do dan-danas.

Neće se desiti sukob, neprijateljstva, nesuglasice poput ovih koje vi vidite danas na

nivou da'we i slično ni iz kojeg drugog razloga osim što je jedna grupa skrenula sa Allāhovog, dželle we ‘alā puta. Može se desiti da neko skrene, ali se ne smije desiti da neko ustraje u svojoj grešci, ili – što je jedna grupa htjela – da uzme parče islāma, a drugo da ostavi, pa da ga zaboravi. I upravo je to bio razlog zbog kojeg je Allāh, dželle we ‘alā, ubacio neprijateljstvo među same kršćane. Kako Allāh, dželle we 'alā, kaže:

š∅ ÏΒuρ šÏ% ©! $# (# þθ ä9$s% $Ρ Î) #“t�≈|Á tΡ $ tΡ õ‹yzr& óΟßγs)≈sWŠ ÏΒ (#θ Ý¡ oΨsù $ yà ym $£ϑ ÏiΒ (#ρ ã�Åe2 èŒ Ïµ Î/

$oΨ÷ƒt� øî r'sù ãΝ ßγoΨ÷�t/ nοuρ# y‰yè ø9 $# u !$ŸÒ øó t7 ø9 $# uρ 4’n< Î) ÏΘ öθ tƒ Ïπ yϑ≈uŠ É) ø9$# 4 |’ ôθ y™uρ ÞΟ ßγã⁄Îm6t⊥ãƒ ª!$# $yϑ Î/ (#θ çΡ$Ÿ2

šχθ ãèoΨóÁtƒ

''I od onih koji govore (koji su rekli): 'Mi smo kršćani' smo uzeli ugovor, pa su zaboravili jedan dio od onoga čime su bili opominjani, zaboravili znači izbacili, nema ne rade više po tome, pa smo među njih ubacili mržnju i neprijateljstvo do Sunjega dana. Allāh će ih sigurno obavijestiti o onome što su činili.'' 3

U sūri el-En'ām Allāh, dželle we 'alā, prijeti vjernicima, prijeti ljudima i spominje jednu od Njegovih kazni ako se oni ne budu odazvali Njemu, dželle we ‘alā, da je Allāh kadar da dā da jedan dio vas okusi be's (žestinu) drugoga. Pa ako čovjek hoće da bude merhūm na dunjāluku i na āhiretu i ako hoće da bude na hajru i neće da bude gubitnik – onda će povjerovati u Allāha, a biti nevjernik u bātil; a ako hoće obratno – onda će biti nevjernik u Allāha, a vjerovati u bātil, pa makar on haqq nazivao bātilom, a bātil haqqom.

Onda kaže šejh: ''Kao što je rekao Allāh dželle we ‘alā: ''I od onih koji govore (koji su rekli): 'Mi smo kršćani' smo uzeli ugovor, pa su zaboravili jedan dio od onoga čime su bili

2 sūra en-Nisā’, 59. ājet 3 sūra el-Mā’ide, 14. ājet

opominjani, zaboravili znači izbacili, nema ne rade više po tome, pa smo među njih ubacili mržnju i neprijateljstvo do Sunjega dana. Allāh će ih sigurno obavijestiti o onome što su činili.'' 4

Šejh ovdje, dakle, spominje isti ājet koji smo maloprije spomenuli, iz sure el-Mā'ide, 14., spominje da se to među njima desilo. Ali, kada je islām postao garib, stran i nepoznat kao što je bio kada je počeo, tj. u njegovom vremenu, a i danas je garīb u mnogim propisima. Oni koji ga ne znaju su počeli da vjeruju da je ono što je uzrok milosti – uzrok adhāba (kazne). Također, ono što je uzrok harmonije i džemā’ata – zajednice smatraju uzrokom frakcionaštva i razilaženja, a ono čime se čuva život – uzrokom prolijevanja krvi.

Rekao je Allāh, dželle we ‘alā, o njima, o neprijateljima poslanikā još prije, pa spominje riječi iz Allāhove, dželle we ‘alā, Knjige: ''Kaže Allāh, dželle we ‘alā: 'Ako bi ih pogodilo kakvo zlo – oni bi mu uzrok slutili u Musau i onima koji su sa njim.' 5 ''

Narod nevjernički, ako im se desi nešto što ih boli, nešto što je ružno – tražili su uzrok u Allāhovom Poslaniku i u vjernicima, tj. u onome što je Allāh objavio. Uzrok za njihovu nesreću im je kod Allāha, ali većina njih ne zna.

Pa kaže dalje šejh:

''Isto tako, oni koji su rekli sljedbenicima poslanika: 'Mi slutimo neko zlo u vama i da će nas zbog vas pogoditi ako ne prestanete (tj. sa pozivanjem u haqq i traženjem da se mi prihvatimo istine). Mi ćemo vas sigurno kamenovati i sigurno će vas od nas dostići bolna patnja (kazna).' Oni im rekoše: 'Razlog toga čega se vi plašite je uz vas (sa vama, tj. nije kod nas, nego kod vas). Zar zbog toga što ste opomenuti? Ne, vi ste narod koji pretjeruje' 6 Riječi nevjernikā, bez obzira da li se ticalo Allāhovog Poslanika ili se ticalo poslanikā i sljedbenikā poslanikā – iste su u svakom vremenu i na svakom mjestu. Smatrali su da je ono što je kod vjerovjesnika od onoga što je Allāh, dželle we ‘alā, objavio – razlog za zlo uopšteno, a ti navedi ovdje šta god hoćeš, obzirom na raznovrsnost terminologije koju koriste da nazivaju određene štete u svom vremenu.''

Kažem: Također su Qurejšije govorile Allāhovom Poslaniku, sallallāhu ‘alejhi we sellem, kao

što nam kaže Allāh, dželle we ‘alā:

(# þθ ä9$s% uρ β Î) ÆìÎ6®K ¯Ρ 3“y‰çλ ù;$# y7 yè tΒ ô# ©Ü y‚ tGçΡ ô ÏΒ !$ uΖ ÅÊ ö‘ r&

''Rekoše: Ako bismo mi slijedili uputu koja je s tobom – mi bismo bili ščepani (nestalo bi nas) sa ove zemlje.'' 7

4 sūra el-Mā’ide, 14. ājet 5 sūra el-E’rāf, 131. ājet 6 sūra Jā-Sīn, 18. i 19. ājet 7 sūra el-Qasas, 57. ājet

Znači, očekivali su da će izginutu, da će biti pobijeni i da će im se desiti razne stvari kao da je Allāh, dželle we ‘alā, objavio ovaj dīn da bi se zbog njega gubili imetci i životi.

Pa kaže onda šejh:

''Ko god bude bio uvjeren da uzimanje šerī'ata i islāma za sudiju vodi u borbu i suprotstavljanje i da se u zajednici neće ostvariti harmonija, osim pod sudom sudaca tāgūta – takav je kāfir i neprijatelj Allāha i svih poslanikā.''

Ovo je, u stvari, ono na čemu su u suštini bili nevjernici Qurejšija, koji su vjerovali da je istina u onome na čemu su bili njihovi preci, mimo onoga sa čime je Allāh, dželle we ‘alā, poslao Svoga Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem. Nije tačno da je slijeđenje Allāhovih propisa razlog onoga što je on spomenuo, već je stvar sasvim suprotna, obratna.

''Druga stanka (stvar) je da se kaže: Obzirom da si saznao (nakon što si saznao) da je traženje suda od tāgūta i parničenje pred njim kufr, Allāh je spomenuo u Svojoj Knjizi da je kufr veći od ubijanja. Ubijanje jeste šteta i šerī'at želi da odagna štete; šerī'at je došao da odagna štete ili da ih smanji i da ispuni ljudske koristi koliko može i na dunjāluku i na āhiretu.''

Ovaj spominje ubistvo, a Sulejmān bin Sahmān kaže: ''Jeste, ti si spoznao da je suđenje i traženje zakona pred tāgūtom i parničenje pred njim kufr, a Allāh, dželle we ‘alā, u Svojoj Knjizi spomenuo da je kufr veći od ubijanja. Pa kaže Allāh, dželle we ‘alā...''

...pa spominje ājet:

èπ uΖ÷GÏÿ ø9$# uρ ç� t9 ò2 r& z ÏΒ È≅÷F s) ø9 $#

''A fitna je veća od ubijanja.'' 8

I drugi ājet u sūri el-Beqare:

èπ uΖ ÷F Ïÿø9 $#uρ ‘‰x© r& z ÏΒ È≅÷G s) ø9$#

''A fitna je žešća od ubijanja.'' 9

Pa kaže šejh: ''A fitna to je nevjerstvo, tj. fitna u ājetu – to je kufr ili širk.''

Dalje kaže šejh: ''Kada bi stanovnici pustinje i gradova zaratili, kada bi se međusobno pobili dok svi ne izginu (pa da svi izginu) – bilo bi kod Allāha lakše (manje) nego da na Zemlji postave tāgūta koji će suditi zakonom suprotnim šerī'atom islāma, sa kojim je Allāh poslao Svog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem.''

8 sūra el-Beqare, 217. ājet 9 sūra el-Beqare, 191. ājet

Kada bi stanovnici pustinje i gradova zaratili i svi izginuli – kod Allāha, dželle we ‘alā, bi to bilo lakše i manja šteta (tj. u Njegovoj vjeri) nego da oni postave tāgūta na Zemlji, pa da sudi tāgūtskim zakonom suprotnim zakonu Muhammeda, sallallāhu ‘alejhi we sellem, tj. izbjegavajući štetu koje su se plašili, a to je međusobno ubijanje.

Allāh je dozvolio pojedincu kada je prisiljen, kada se ostvare uslovi prisile, da

izgovori i da učini nešto što je od kufra pod uslovom da mu nje srce smireno u īmānu, ali ummet i zajednica čitava ne smije to da radi, jer zajednica ne smije i ne može biti prisiljena, jedan narod ne može čitav biti prisiljen. Pojedinci mogu biti prisiljeni, ali da stotine hiljada ljudi budu prisiljeni da urade nevjerstvo u Allāha, dželle we ‘alā – to nikakve veze nema sa Allāhovom, dželle we ‘alā, vjerom i najveća šteta po Allāhovom šerī'atu i po Allāhovom znanju je nevjerstvo u Allāha, dželle we ‘alā, koje može biti ili srcem (tj. njegovim vjerovanjem i njegovim djelima), ili vanjštinom (tj. riječima i djelima tijela), a najveća korist kod Allāha, dželle we ‘alā, jeste īmān i tewhīd u Allāha, dželle we ‘alā, koji mora biti i srcem (tj. njegovim vjerovanjem, i njegovim djelima) i govorom i djelima tijela.

To znači da čovjek, iz straha za gubljenjem koristi koje su manje od koristi tewhīda

u ljestvici onih tzv. islamskih darurijjāta (univerzalnih vrijednosti), ne smije da dā prednost bilo čemu nad tewhīdom u Allāha, dželle we ‘alā, bilo da se radi o ljudskom životu, ili o imetku čovjeka ili o njegovom porodu, ili se radi o njegovoj časti. Na ovo ukazuju ājeti Qur’āna i sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, idžmā' i govor 'uleme i ovo ne ruši (niko drugi), osim budala koji je prodao svoju vjeru.

Nema sumnje da mi znamo kakva je funkcija parlamentaraca u parlamentima.

Prije nego što uđu u parlament, parlamentarci moraju da se zakunu da će da poštuju državni ustav. Mimo toga, ulaskom u parlament takav čovjek ne može, a da ne prihvati pravo koje mu daje država. Koje je to pravo? To je pravo na apsolutno zakonodavstvo mimo Allāha, dželle we ‘alā, neograničeno šerī'atom, Qur’ānom i sunnetom Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, već je u okviru ustava. I nema sumnje da su zakonodavci i parlamentarci – tāgūti, jedna od vrsta tāgūtā, broj dva i tri. Prvo, oni propisuju zakone, a onda kasnije njima sude. To je posao zakonodavaca u parlamentu.

Nema sumnje da se govor Sulejmāna ibn Sahmāna itekako tiče te situacije. Vi znate

i čuli ste da nam kojekakvi ljudi, koji za sebe tvrde ono što nemaju pri sebi ili drugi tvrde, a oni prihvataju, govore da ako muslimani ne budu postavili ovakve tāgūte i ne budu izašli na glasanje i – ne dao Allāh, dželle we 'alā, ne budu podigli kafirske, demokratske i tāgūtske režime – da će poslije doći Hrvati i Srbi na vlast i da će im uraditi to i to... Boje se štete i onoga što će im Hrvati ili Srbi uraditi i kažu: ''Mi hoćemo da imamo manju od dvije štete'', te koriste put ovoga beduina o kojem govori Sulejmān ibni Sahmān. Koriste put postavljanja tāgūta na vlast da se ne bi pobili između sebe, pa kao da su prisiljenmi, a on im kaže: ''Da se pobijete svi i da svi izginete... Da se desi borba i da svi izginemo – manje je kod Allāha, dželle we 'alā, nego da uradimo nevjerstvo u Allāha, dželle we 'alā''.

A bez sumnje je birati takvog čovjeka i dati mu glas, nakon toga što je čovjek

saznao šta taj čovjek unutra radi – nevjerstvo. Oni koji su dozvolili glasanje od dā’ijā i

nekakve 'uleme, za koju oni kažu da su oni to dozvolili, a znaju šta parlamentarci rade, zakonodavci – nema sumnje da su time izašli iz vjere, pa makar neko drugi rekao da nisu. A ko god kaže da nisu – pogriješio je, jer su oni time zadovoljni nevjerstvom koje ovaj radi i pomažu mu da uradi nevjerstvo svojim glasom.

Ko je zadovoljan time i ko to pomaže – ima isti propis kao onaj koji to radi. I rekao

sam: ''...nakon toga što je saznao šta onaj radi'', a neznanje toga je prilično teško i rijetko, pogotovo ne smije biti kod čovjeka koji se bavi da'wom. Međutim, kada je u pitanju predsjedništvo i biranje predsjednikā – onda tu više skoro da nema mogućnosti da jedan pojedinac, glasač, ili onaj koji u to poziva ne zna kakav je posao predsjednikā. Neznalica može da misli da će zakonodavac, parlamentarac, da se trudi da mu se asfaltira put do kuće, itd., ali svaki čovjek zna s čime predsjednik države sudi, čime diriguje i kako vodi tu državu.

Njima kažemo kao što je Allāh, dželle we ‘alā, rekao: ''Fitna je veća od ubijanja'' i

''Fitna je žešća nego ubijanje'' i svaka šteta mimo ove (mimo štete širka) je manja od nje, a svaka korist iznad koristi tewhīda je umišljena i ne postoji.

Da li to znači da će muslimani sada da se ubace u rat? Ne znači. Da li znači da im je

obaveza da uđu u rat? Ne znači. Kada je obaveza? Kada budu imali snage za to i kada budu bili sposobni da vode borbu na Allāhovom, dželle we ‘alā, putu, da se vrati Allāhov, dželle we ‘alā, sud – onda će im biti obaveza. Šta im je obaveza sada u ovakvoj situaciji i tim momentima? Da sabure i da rade na širenju vjere i na širenju da'we i oživljavanju islamskog društva i da se muslimani podučavaju vjeri i da ima kvalifikovanih dā’ijā i qadijā i da se muslimani sude pred qadijama. Ako nemamo qadiju koji će imati svoju poziciju i svoje radno mjesto, jer nema islamske države – onda će se dvojica koja su se zavadila dogovoriti, pa će otići kod tog i tog šejha, napraviti termin sa njim i otići kod njega da im on presudi. Zato je studentima, onima koji su otišli u islamski svijet, obaveza da se ne igraju, već da se boje Allāha, dželle we ‘alā, i da se potrude da dobro nauče šerī'at Allāha, dželle we ‘alā, i da, kada se vrate, sude među muslimanima. Muslimani moraju da prebrode situaciju kada nema hilāfeta i islamske vlasti i sudstva, da je prođu i prebrode na ovakav način, rješavajući svoje sporove pred ljudima koji znaju šerī'at ili malo znaju, ali mogu da pročitaju, pa da saznaju kakav je Allāhov sud, pa da time presude među ljudima. A nema nikakve sumnje da je ono što se danas dešava – nevjerstvo u Allāha, dželle we ‘alā.

Danas čitam jednu izreku šejha Muhammeda bin ‘AbdulWehhāba iz knjige

''Historija Nedžda'', u kojoj govori o ljudima koji sumnjaju u nevjerstvo poznatih tāgūtā. Pa spominje mjesto Hardž i poznate tāgūte, a neki ih ljudi ne smatraju nevjernicima i brane ih, ili smatraju da to što oni rade, iako je grijeh, ne čini ih nevjernicima i tāgūtima.

Pa kaže šejh za takve ljude:

''Ne prihvata mu se ono što je napisao, niti njegovo svjedočenje, niti se klanja za njih. Naprotiv, nije ispravan dīni islām, osim odricanjem od njih i njihovim tekfīrom, kao što je rekao Allāh, Uzvišeni:

'...Pa, ko učini kufr u tāgūta, a vjeruje u Allāha – za najčvršću se vezu prihvatio...' (el-Beqara, 256.)'' 10

Ovdje, također, imamo puno koristi i znanja. Na kraju svog citata se šejh ispravio i dopunio i objasnio da je osnova da nema islāma onaj koji nije protekfīrio i nije se odrekao od tāgūta čiji je hāl (stanje) poznat svima. On ovdje, bez sumnje, govori o pojedincima tāgūta i onih koji nisu ostvarili osnovu kufra u njih. To obuhvata one koji se raspravljaju u njihovu korist na način koji izvodi iz vjere, one koji se bune protiv njihovog tekfīra.

A kamoli, moj brate, da ti neko dozvoli i da kaže možeš da klanjaš iza onoga koji te

pozvao da daš svoj glas, da baciš svoj tewhīd u glasačku kutiju i da postaviš tāgūta na Zemlji, koji će suditi na emlji zakonom suprotnim Allāhovom šerī'atu, a on zna šta taj radi. A pogotovo ne samo da je to dozvolio, slijedeći svoje bogove mimo Allāha, dželle we ‘alā, već je sam izašao na glasanje, jer ti koji su mu to dozvolili (ako su mu dozvolili), onda ih je on uzeo za bogove mimo Allāha, dželle we ‘alā.

Kako neko može drugačije reći za ove? Normalno, kod njih je problem sada, kada

su se uvalili u ovu situaciju: prijete narodu, manipulišu narodom. I onaj džemā’at gore... Ono što su trebali uraditi jeste da se pokore dokazima koji su im došli od Allāha, dželle we ‘alā, i sunneta Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i da se upuste sa ovim džemā’atom u naučnu raspravu. Međutim, oni to ne rade i ne očekujem da će to iko uraditi, ali ono što od njih očekujem jeste da odvraćaju od ove da'we upravo ovakvim podlim stvarima govoreći: ''Oni svakog smatraju nevjernikom.'' Kada bi sada hiljadu 'ālimā i dā’ijā učinili sedždu kipu i obožavali nekoga drugog mimo Allāha, dželle we ‘alā – da li bi neko imao pravo da kaže ne smijemo njih smatrati onima koji su napustili vjeru islāma, bez obzira na njihov broj? Kakve veze ima broj? Kakve veze ima titula? U pitanju je djelo i riječ, dozvolio si postavljanje tāgūtā, uzimajući i birajući manju od dvije štete.

Kažem: Pogriješio si u jasnoj stvari u kojoj samo beduin može pogriješiti, za koje Allāh,

dželle we 'alā kaže:

Ü># {� ôã F{$# ‘‰x© r& # \� øÿ à2 $ ]%$ xÿÏΡ uρ â‘ y‰ô_ r&uρ �ω r& (#θ ßϑ n= ÷è tƒ yŠρ ß‰ãn !$tΒ tΑ t“Ρ r& ª!$# 4’n?tã Ï&Î!θ ß™ u‘

''Beduini su najžešćega nevjerstva i licemjerstva i najpreči da ne znaju granice onoga što je Allāh objavio Njegovom Poslaniku.'' 11

Ne znaju ni šta je širk i njegove granice, ne znaju šta je islām i njegove granice, ne znaju šta je kufr i njegove granice, ne znaju šta je fisq, ne znaju kada se smije učiniti kufr u vanjštini, šta je prisila, a ne znaju ni granice toga... Ali, znaju granice zakonodavstva rifāqa i znaju granice zakonodavstva kahtan i udžman, znaju za svoj državni ustav, znaju za međunarodni zakonik, znaju za svoj razum i za strasti, ali ne znaju granice Allāha, dželle we ‘alā.

10 ''Ed-Durer...'', 10/53 11 sūra et-Tewbe, 97. ājet

Nema sumnje da je ovo jasno nevjerstvo u Allāha, dželle we ‘alā, i ja molim Allāha, dželle we ‘alā, da nas uputi i učvrsti i da njih uputi, a njih pozivamo da se pokaju Allāhu, dželle we ‘alā, jer je ono što su uradili – nevjerstvo u Allāha i nije istina da se zbog onoga što su uradili ne mogu izbaciti iz vjere. Mogu se izbaciti iz vjere zato što znaju da je tamo širk i da su dozvolili da se postavlja mušrik i tāgūt; nisu bili neznalice.

Ali, obzirom da su birali manju od dvije štete, kažem: ''Manji si kāfir nego da si birao

Dodika. Sada si manji kāfir, ako te to zadovoljava.'' Neko će pomisliti: ''Eno ga sada onaj zadovoljava svoje strasti spuštajući na ljude i

nazivajući ljude određenim imenima.'' Nema veze... Mi sve vrijeme citiramo Qur’ān, sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i fetwe 'uleme. Allāhov šerī'at, s kojim je poslao Muhammeda, sallallāhu ‘alejhi we sellem, ne zna za imena i ovo je upozorenje jasno i glasno od čovjeka koji se nije sakrio i sa kojim se može kontaktirati na razne načine; i upozoravamo ih, a dovoljno je da ti znaš da ti to nikada ne smiješ uraditi.

Draga mi je ova rečenica od šejha Sulejmāna:

''Da se stanovnici pustinja i gradova pobiju i da svi nastradaju – lakše (manje) bi kod Allāha bilo nego da na Zemlji postave tāgūta, koji će suditi zakonom suprotnim šerī'atu.''

Oni će na ovo reći da je razlika između ljudi koji su među muslimanima sto posto i između onih koji se nalaze tamo gdje ima četrdeset posto Hrvata. To je razumsko, a ne šerī'atsko razmišljanje. Kufr je kufr, u Sibiru i na Grenlandu, kufr je kufr na svakom mjestu. Nemoj mi govoriti da je u Bosni ili tamo gdje ima ''muslimana'' trideset-četrdeset posto i slično – tāgūt drugačiji. Ne, ne i ne! Allāhov se propis u tim stvarima ne mijenja, tāgūt je tāgūt, mušrik je mušrik, svaki koji se obožava mimo Allāha, dželle we 'alā, i koji sebi daje pravo koje je specifično samo za Allāha, dželle we ‘alā – on ima isti propis. Da vole Allāha, dželle we ‘alā, i da vole Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem – nikada to ne bi uradili.

Ponekada slušam neke njihove dersove i ponekad čujem dvije-tri rečenice i način

kako oni govore o Allāhovom Poslaniku, sallallāhu ‘alejhi we sellem, pa kažem: ''Lā hawle we lā quwwete illā billāh, kao da ne znaju svog Poslanika sallallāhu ‘alejhi we sellem, kao da ne znaju Allāhovog Poslanika sallallāhu ‘alejhi we sellem.'' Smiješno i musībet u isto vrijeme.


'' Treća stanka (stvar) je da kažemo: Ako je (obzirom da je) ovaj tehākum, tj. traženje suda od tāgūta i parničenje pred tāgūtom – kufr, a rasprava u stvari biva radi ovoga svijeta...''

Tj. parniče se oko ovoga svijeta: oko televizora, probio mu gumu, zakinuo mu među, oko ovoga svijeta se parniče, pa hoće da idu da se sude pred tāgūtom... ''...pa kako da ti bude dozvoljeno da budeš nevjernik (da učiniš nevjerstvo) zbog toga? Jer, neće čovjek vjerovati sve dok mu Allāh i Njegov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, ne budu draži od svega mimo njih i dok mu Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, ne bude voljeniji od djece, roditelja i svih ljudi: bāba, majke, brata, sina, dajidže, amidže, rođakā, od imetaka i od nastambi i od svega onoga što je Allāh spomenuo u sūri et-Tewbe...''

A Allāh je sve to spomenuo zajedno, a ne posebno.

''Kada bi ti sav dunjaluk otišao – ne bi ti bilo dozvoljeno da se sudiš pred tāgūtom i da tražiš sud od tāgūta zbog njega. Kada bi te neko natjerao i dao ti da biraš između toga da se sudiš pred tāgūtom ili da daš sav svoj dunjaluk – obaveza bi ti bila da daš sav svoj dunjaluk i ne bi ti bilo dozvoljeno da se sudiš pred tāgūtom (da tražiš od njega sud). A Allāh najbolje zna, neka je salawat na Muhammeda, njegovu porodicu i selam.''

Time se završavaju riječi šejha Sulejmāna bin Sahmāna. 12 Kažem: Zar se Sulejmān bin Sahmān, ovim fetwama u kojima tretira stanje beduinā i ovih

ljudi u njegovom vremenu, zar se nije dotakao pitanjā koja su aktuelna u našem vremenu, sada kod nas, kada je u pitanju: ''Smijem li da odem u sudnicu?'' za bilo šta?

Sada se postavlja pitanje: Koje je to veće zlo koje su ljudi htjeli da odbiju kada su išli na glasanje? Koje je to

veće zlo? Šta je to veće zlo? Tako mi Allāha, dželle we ‘alā, Gospodara svjetova, gori je kufr murteddā

(otpadnika), nego kufr kršćana; to je veće zlo i veći kufr. Veći kufr je kufr onoga koji ima muslimansko ime nego kufr onoga koji ima kršćansko ime zato što ovaj zna Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, a kršćanin ne zna. Znaj da je gori od kršćanina.

Koja je to korist koju si ti htio sada ovdje i nadaš joj se? Kada se završio rat – svi su

ljudi izašli na glasanje, izbjegavajući veću štetu, a birajući manju. Šta su dobili? Ja na kraju pitam: Ima li ikakve razlike između dolje (Bosna, Sandžak,...) i ovdje (Zapad)? Je li tebi

bolje ovdje ili dolje? Gdje imaš više prava: ovdje ili dolje? Gdje je bolje muslimanima: u Britaniji ili u Pakistānu? Nisu morali da glasaju i da brinu od vlasti. Gdje se može slobodno o vjeri pričati, gdje je slobodnije? Gdje može žena da kaže policajcu da neće da podigne niqāb?

Išla su braća na hadždž, pa ih nisu maltretirali Njemci u Frankfurtu kada je u

pitanju niqāb, a kada su došli na Arapsko Poluostrvo, robovi tāgūtā su ih maltretirali i gledali u pasoše, ženama u sliku (što nije kufr), maltretirali ih i tražili da se otkrije. Ali, taj vojnik je kāfir zbog posla kojeg radi, a to je pomaganje murteddskog režima služenjem u njegovoj vojsci. Kada bi Hrvati došli na vlast, ko ti garantuje da bi ti imao tolike probleme?

12 ''Fetwe 'uleme Nedžda'', 1. tom, 336.-343. str., a u osnovi je u knjizi ''Durerus-Senijje'', 10. tom, 502.-511. str.

Problem je što ''muslimani'' ne rade ništa na tome da u svojim društvima razviju institucije i da urade sve što će ih učiniti neovisnim i spremiti ih za budućnost, da će sebi stvoriti jednu okolinu u kojoj će moći da se razvijaju oni i njihova djeca i da oni budu oni temelj za generacije koje će doći poslije njih u smislu oživljavanja vjere na način koji smo spomenuli.

Vjerovanje u Allāha dželle we ‘alā o kojem stalno govorimo i rješavanje problema

pred šerī'atom tj. pred kvalifikovanim dā'ijama (qadijama) u vremenu kada nemamo šerī'atskih sudnica i islamske države, a koje moramo imati, ali ne znači kao što hoće koljač, četnik da nam nametne, da mi po svaku cijenu hoćemo da ubijamo ovoga ili onoga.

Sada je zaista došlo interesantno vrijeme: Došao koljač i kaže: ''Kada ćeš ti prestati

nas da kolješ i da ubijaš?'', tako da se čovjek ne može načuditi. Ko god je dozvolio ovo glasanje i suđenje pred tāgūtom, traženje suda od njega, ne u prisili, nego u nekim njegovim zamislima, koje naziva prinudom, nema sumnje da je dozvolio, da je zadovoljan i da je pomogao kufr, nevjerstvo u Allāha, dželle we ‘alā, i da je izašao iz vjere, kako se god zvao. Ko god se tu nađe – imaće taj propis, prema njemu ćemo se tako postaviti i nismo to uradili ni zbog čega drugog, nego zbog Allāha, dželle we ‘alā, a Allāh će na Sudnjem danu pokazati ko je bio u pravu. To se i sada zna, ali će se tada pokazati čije je srce bilo ispravno, a čije nije, tajne će se saznati; a sada se zna ko je u pravu, a ko nije, jer su dokazi jasni.

U proteklom je prethodilo da smo spomenuli definiciju pojma tāgūta u jeziku i u

šerī'atu, primjere za pojedince tāgūtā kod selefā sa dokazima iz Qur’āna i sunneta, gdje je bilo otprilike 11 primjera, pa smo spomenuli definiciju Ibnul-Qajjima, za koju 'ulema kaže da je najbolja, pa smo spomenuli govor šejha Sulejmāna bin Sahmāna i na kraju bi možda ostalo da spomenemo jednu definiciju koja može olakšati razumijevanje značenja pojma tāgūt.

U toj definiciji ovako stoji:

''Tāgūt je svaki onaj koji pređe granicu robovanja Allāhu, dželle we ‘alā, i sebi pripiše, ili mu neko pripiše a on sa time zadovoljan, neko od Allāhovih prava, svajedno da li se to ticalo Njegovog Gospodarstva, Božanstva ili Njegovih imena i svojstava.''

Ili ''sve ono'', što znači da može biti živo biće ili predmet. Na primjer: čovjek kaže za sebe: ''Čujem kao što Allāh čuje.'' Dao je sebi Allāhovo

pravo u imenima i svojstvima, pa je tāgūt zbog toga. Čovjek kaže: ''Stvaram kao što Allāh stvara'', pa je tāgūt zbog toga što je pripisao

sebi osobinu specifičnu za Allāhovo Gospodarstvo. Čovjek kaže: ''Imam pravo na zakonodavstvo mimo Gospodara svjetova, da propisujem

zakone kako hoću'', postao je tāgūt zato što je pripisao sebi od Allāhovog Gospodarstva.

Čovjek kaže: ''Imam pravo da budem slijeđen neovisno od Allāhovog zakona u zakonu kojeg propišem'', Tāgūt je zbog toga što je uzeo pravo od Allāhovog Božanstva.

Čovjek kaže: ''Zaslužujem da me se ljudi boje kao što se Allāha boje'', uzeo je pravo

Allāhovog Božanstva. Čovjek kaže: ''Zaslužujem da mi se ljudi klanjaju kao što se Allāhu klanjaju i da mi

prinose žrtve kao što Allāhu prinose žrtve'', uzeo je pravo od Allāhovih pravā u tewhīdu Božanstva...

Znači, svako ko pređe granicu robovanja i sebi pripiše, ili mu neko drugi pripiše a

on ćuti, neko od Allāhovih prava bilo da se tiče tewhīda Gospodarstva (tj. rububijeta), tewhīda Božanstva (tj. uluhijjeta) ili tewhīda Allāhovih imenā i svojstavā (el-esmā'i wes-sifāt).

Čovjek dođe i kaže: ''Ja se zovem Allāh'', taj je čovjek tāgūt (i kāfir), ali kod ovih

luđaka taj čovjek ne bi trebao da bude kāfir ako bi rekao: ''Ja sam to rekao želeći da odagnam manju od dvije štete'' i to je njihovo pravilo.

Zamislite da čovjek mora da uđe u parlament i prije toga mora da se potpiše i da

kaže da mu je ime Allāh i parlament od svakoga traži da to kaže... Po njihovim pravilima, on nije kāfir, kao ni onaj koji mu je to dozvolio, jer hoće manju štetu, tjerajući veću.

Nema razlike; kufr je kufr, samo može biti žešći i nisu svi isti već variraju u žestini

i u ružnoći. Ovu definiciju je lahko zapamtiti. Zbog čega su zakonodavci u parlamentu tāgūti? Zato što propisuju zakone mimo

Allāha i zato što poslije sude tim zakonima. Zbog čega je predsjednik države tāgūt? Priznaje ustav i te zakone i sudi sa njima i

sve što je tu nevjerstvo kod njega nikakav problem ne predstavlja. A šta ako predsjednik ne želi da bude nevjernik, već želi da uradi neki hajr za

muslimane? To je nevjernik. Kada bude uradio hajr – nije problem: Ako se vrati u islām – biće musliman, a ako se ne vrati u islām – uradio je hajr, a postao je kāfir.

Kada bi oni koji sebe smatraju muslimanima znali da parlamentarac, zakonodavac,

prije nego što uđe u parlament, morao da uradi blud sa djetetom od sedam godina, da uradi pedofiliju ili da mora da spava sa muškarcem, da li bi mu dali glas?

Šta je kod Allāha gore: Ovo što sam sada spomenuo ili širk Allāhu, dželle we ‘alā?

Kod Allāha, dželle we ‘alā, je gore da Mu se drug učini i da Mu se neko pridruži. Gore, gore, gore!

Međutim, problem je što se narod nije napio Qur’āna i sunneta Allāhovog

Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, nije se narod napio šerī'ata.

Duduk sjedi deset godina, dvanaest godina u ''islamskom'' svijetu, u Medīni, gradu

Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i još se nije napio šerī'atske mudrosti, još u njemu nije šerī'at, još on ne vaga vagom šerī'ata. Ne bi, bolan, dao glas kada bi znao da će tamo onaj parlamentarac da čini blud, da pije alkohol, da će da jede jabuku u svinjskoj glavi,... Ne bi mu dali glas, već bi rekli: ''Bježi, onaj jede krmetinu.'' Gore je kod naroda postalo jedenje svinjskog mesa nego činjenje širka.

Kod našeg naroda, kada neko hoće da ti dokaže da je musliman, on kaže: ''Ne

jedem ja svinjsko meso, kod mene u zamrzivaču nikad nema svinjskog mesa.'' Znači, najveći vrhunac islāma je da u zamrzivaču nema svinjskog mesa. Musībet je to.

Reći će neko: ''Dobro, ali ni u prinudi nije dozvoljeno da se radi blud i da se radi

homoseksualizam.'' Kažem: Jeste. I nije ni kufr i širk dozvoljen u darūri (prinudi, nuždi), ali jeste u ikrāhu

(prisili). Ali, pazite Allāhovu mudrost: ni u prisili čovjek ne smije da učini blud... Ne smije.


Obzirom da je se stvar vezala i veže za aktuelnu situaciju, za nas je veoma bila interesantna prošlog puta fetwa šejha Sulejmāna bin Sahmāna, u kojoj kaže: ''Kada bi stanovnici gradova i pustinje zaratili i svi izginuli, kod Allāha bi to bilo lakše nego da na Zemlji postave tāgūta, koji će suditi zakonom suprotnim zakonu Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem.''

Također je bilo zanimljivo i ono što je objasnio pod brojem tri, rekavši da, kada bi neko čovjeku ponudio dvije opcije, da bira između toga da učini nevjerstvo Allāhu, dželle we ‘alā, ili da dā sav svoj svijet (dunjāluk), da bi mu, kaže šejh, obaveza bila da da sav svoj dunjāluk.

Iz ovoga posebno razumijemo da je najveća korist – īmān u Allāha, dželle we ‘alā,

čuvanje principa Njegovog tewhīda i vjerovanje u Njegovu jednoću sa njenom praktičnom dimenzijom, a da je najveća šteta – nevjerstvo u Allāha, dželle we ‘alā, odnosno pridruživanje nekog Allāhu ili poistovjećivanje bilo koga sa Allāhom, tebāreke we te’ālā, i da je svaka korist koju neko smatra iznad koristi tewhīda ili svaka šteta koju neko smatra iznad koristi širka – izmišljena i da ne postoji. To trebamo naučiti i to nam je važno pravilo na koje ukazuje Allāhova, dželle we ‘alā, Knjiga – tako mi Allāha, dželle we ‘alā – od sūre el-Fātiha do sūre en-Nās.

èπ uΖ ÷F Ïÿø9 $#uρ ‘‰x© r& z ÏΒ È≅÷G s) ø9$#

''A fitna je žešća od ubijanja.'' 1

A u drugom ājetu:

èπ uΖ÷GÏÿ ø9$# uρ ç� t9 ò2 r& z ÏΒ È≅÷F s) ø9 $#

''A fitna je veća od ubijanja.'' 2

A mi znamo da značenje riječi fitna koja je spomenuta u ājetu jeste širk i kufr. Znači, širk i kufr su kod Allāha, tebāreke we te’ālā, veći od pogibije i od ubijanja. U prethodnim predavanjima je bilo spomenuto značenje pojma tāgūt u jeziku i u šerī'atu. Naveli smo citat Ebū Batīna, naveli smo citat Sulejmāna bin Sahmāna, pa smo naveli definiciju Ibnul-Qajjima, a onda sam vam ja spomenuo treću definiciju, kao što smo spomenuli od prilike 10–11 primjerā jedinki za tāgūta, da bismo skratili ono što se spomenulo na prošlim predavanjima.

Posebno vam skrećem pažnju da treba stalno da imamo na umu da, kao što se pod

pojmom tāgūt može misliti na živo biće, isto tako se može misliti i na predmet, bez obzira da li se radi o kipu, o kamenu, drvetu ili o zakonu mimo Allāhovog zakona; i sve se te stvari nazivaju tāgūtom.

1 sūra el-Beqare, 191. ājet 2 sūra el-Beqare, 217. ājet

Kada bih te ja sada pitao da mi navedeš primjer za tāgūta, ti bi mogao da mi kažeš neki kamen kojeg ljudi obožavaju mimo Allāha, neko drvo koje ljudi obožavaju mimo Allāha ili da mi spomeneš neki zakon koji ljudi slijede mimo Allāha, dželle we ‘alā,... i to su sve ispravni primjeri za značenje ili ono što ulazi u opće značenje pojma tāgūt.

Citirali smo dijelom riječi Sulejmāna bin Sahmāna, a ima ovdje nešto što se tiče

jedne stvari koja je danas u svijetu aktuelna, a koja predstavlja jednog od najvećih tāgūta ovoga vremena. Jer, mnogi od onih koji se pripisuju islāmu počeli su da sude i da se sude (pred) zakonima ili (pred) običajima svojih predaka i drugim stvarima mimo njih, od zakonā i propisā iz džāhilijjeta, poput laičkih zakona.

Šta su to laički zakoni? To su zakoni koje su postavili ljudi, neovisno od Allāhovih,

dželle we ‘alā, zakonā, poput laičkih (ljudskih, uvedenih) zakonā i poput međunarodnih normi, a koji se također ubrajaju u tāgūte. I to je upravo onaj tāgūt, kojeg je Allāh, dželle we ‘alā, naredio da se klonimo i da ga se odreknemo, njega i onih koji ga obožavaju, onih koji ga slijede, tj. njegovih sljedbenika. Ovo znači da međunarodne norme, međunarodni zakonici, itd., sve te stvari ulaze u značenje pojma tāgūt.

Zbog čega sam, braćo, ovo istakao i zbog čega je ovo tako važno? Zbog čega je

važno da stavimo akcenat na pitanje međunarodnih zakona, normi, rezolucija i slično? Zato što danas skoro da nema ni jedne zemlje i nijedne vlade, a da ne mora da se sudi pred međunarodnim zakonima, mimo Allāhovog zakona, pogotovo zemlje koje su članice Ujedinjenih Nacija. Članice ujedinjenih nacija, organizacije koja postoji nekih 60 godina, svojim članstvom u Ujedinjenim Nacijama su se obavezale da se sude pred međunarodnim zakonikom. To znači da je svaka zemlja koja je članica UN – pristala na kufr u Allāha, dželle we ‘alā, uopšteno, a ova stvar uopšteno u sebi ima, obuhvata i podrazumijeva mnogo, nebrojeno puno detalja, koji također, svaki za sebe, izvodi iz vjere Allāha, dželle we ‘alā.

Saudijska Arabija je članica Ujedinjenih Nacija još od nakon Drugog svjetskog rata,

što znači da je ona, bez ikakve sumnje, sebe obavezala na to i da je zadovoljna da to radi, da svoje sporove u vanjskoj politici ne rješava pred Allāhovim zakonom, već pred zakonom šejtāna, u ovom slučaju na međunarodnom nivou, a također obzirom da su oni članovi mnogih institucijā i organizacijā na regionalnom nivou, zaljevskom i arapskom nivou; ni u jednoj od tih institucija nije zakon Allāha, dželle we ‘alā, tj. Qur'ān i sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, već bilo šta mimo Allāhovog, tebāreke we te’ālā, zakona.

Onaj koji to radi, a zna se ko to radi, nije se klonio onog tāgūta kojeg je Allāh, dželle

we ‘alā, naredio da moramo napustiti, već vjeruje u njega, nije ostvario rukn negacije i nije ostvario vjeru u Allāha, dželle we ‘alā. Pa, ako je prije toga bio musliman teoretski, znači da je vjerovanjem u tāgūta i slijeđenjem međunarodnog tāgūta postao otpadnik od Allāhove, tebāreke we te’ālā, vjere.

Čuo sam i pročitao u sredstvima informisanja da je ova stvar – prkošenje

međunarodnim zakonima i normama – postala jedan od zločinā, čijim spomenom će različite stranke na istoku i na zapadu opravdati sebi neumorno i neograničeno

progonjenje muslimanā. Danas kada neko hoće da upozori svijet na Islām i na muslimane govori: ''Oni ne poštuju međunarodni zakonik''. To znači: ''Oni su opasnost ovom svijetu koji se organizovao članstvom u ovoj instituciji, tj. opasnost 'miru' u kojem smo mi danas. Oni su neprijatelji cijelog svijeta... Nās, modernog, civilizovanog svijeta koji je u ovoj instituciji i koji ne vjeruju u Allāha i Njegovog Poslanika sallallāhu ‘alejhi we sellem i koji sudi po tāgūtu''

Ti glasovi se mogu čuti po Zapadu, pogotovo u Americi, a mi svima jasno i glasno

kažemo: ''Mi ne možemo, niti smijemo, niti imamo pravo da volimo, niti volimo, naprotiv mrzimo svaki zakon mimo Allāhovog, dželle we ‘alā, zakona. Ne smijemo da se sudimo, da se vraćamo na njih, da rješavamo sporove među njima.''

Može se desiti da živimo u nevjerničkoj sredini, tamo gdje su nevjernički zakoni,

ali islām – Allāhova, dželle we ‘alā, vjera reguliše naš život u takvoj sredini i naš odnos prema njoj i njegovim institucijama, a naš boravak u tim sredinama već toliko godina, neki od nas i po 10 godina, dokazuje da nemamo problema što se tiče života ovdje.

Zato ćete često čuti da nam ljudi govore:

''Pa dobro, ako vi ne prihvatate demokratiju i ne prihvatate zakon mimo šerī'ata, kako vi onda možete da živite, kako treba da se ponašate?''

Ponašamo se normalno, samo ne radimo ono što nam je Allāh, dželle we ‘alā, zabranio i ponašamo se normalno. Idemo na posao, radimo ono što nam nije haram, vraćamo se kući, idemo u mesdžide, živimo kao Allāhovi, dželle we ‘alā, robovi, muslimani, ali ono što nam je Allāh, dželle we ‘alā, zabranio – mi to ne možemo prihvatiti.

Da li ja sada, ako već živim na zapadu, moram da vjerujem – ne dao Allāh, dželle

we ‘alā – da je prostitucija dozvoljena, a to je u njihovim zakonima dozvoljeno? Smijem li ja to uraditi? Ima li pravo neko od njih da me natjera na to? Ima li pravo iko na ovom svijetu da mi postavi uslov da ja, da bih živio ovdje. Moram biti uvjeren da je pijenje vina i alkohola dozvoljeno? Nema, niti iko to od njih govori. Ali treba da znate da je ovo naše ''buntovništvo'' jedna od stvari koje su te određene stranke okarakterisale jednim od zločinā koji, po njihovom shvatanju, zaslužuje da se sav svijet digne protiv islāma i muslimana.

Zato kažemo: Svi Allāhovi poslanici, 'alejhimus-salātu wes-selām, a i Muhammed, sallallāhu ‘alejhi

we sellem, nije došao da se pomiri sa šejtānom i sa njegovim zakonom i njegovim putem, već je poslat i borio se da bude Allāhova, dželle we ‘alā, Riječ gornja i Allāhov zakon gornji. I kada dođe 'Isā, 'alejhis-selām, i to stalno govorimo, koji neće suditi po Indžīlu već će doći da sudi po posljednjoj objavi Allāha, dželle we ‘alā, Qur'ānu i sunnetu Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, on neće doći da se pomiri sa njima. Naprotiv, sada je muslimanima, prije njegovog dolaska, dozvoljeno da puste Židove i kršćane da žive u islamskoj državi i da imaju ugovor sa muslimanima. Kada 'Isā, 'alejhis-selām, dođe – samo će postojati jedna vjera na ovome svijetu; kada 'Isā, 'alejhis-selām, dođe, on neće dozvoliti (i to je Allāhov propis) da se ispovijeda ni jedna vjera mimo islāma!

Pa da vidimo kako će biti iznenađenje Allāhovim, dželle we ‘alā, neprijateljima, koji

kažu da vjeruju u 'Isā, 'alejhis-salātu wes-selām, kada on dođe i porekne im širk na kojem se nalaze i spriječi (zabrani) im Alllahovim, dželle we ‘alā, zakonom ono što će im biti dozvoljeno do toga dana.

Sada, kada ste ovo čuli, možete da shvatite šta poziv u tewhīd u ovom smislu sa

sobom nosi i za sobom povlači. Mi sada nemamo državu, a na neke smo upozorili; jer je posebno važno da znamo propis državā koje ovo rade, kako nas ne bi varali određeni ljudi, nazivajući šejtāna muslimanom, a muslimana teroristom i fundamentalistom.

Sada ćemo spomenuti najveće glavešine tāgūtā i tri njihove glavne

(fundamentalne) grupe. Šta mislimo ovdje kada kažemo ''spomen glavnih (najvećih) glavešina tāgūta?'' Šta mislimo time? Mislimo na onih pet stvari koje stalno spominjemo na predavanjima. I u tom smislu ću vam ja od početka do kraja navesti citat šejha Muhammeda bin 'AbdulWehhāba, kraja koji se nalazi u ''Fetwama 'uleme Nedžda'', u 1. tomu, na 334. strani, gdje kaže šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb, rahmetullāhi te’ālā alejh: ''Znaj, Allāh ti se Uzvišeni smilovao, da je prva stvar koju je Allāh propisao čovjeku – kufr u tāgūta i īmān u Allāha.''

Koja je prva stvar koju je Allāh propisao? Kufr u tāgūta i īmān u Allāha, a to je, u stvari, ''Lā ilāhe illAllāh''. Zato kažemo:

Prvi wādžib u islāmu je osnova islāma, a osnova islāma je ''Lā ilāhe illAllāh, Muhammedun resūlullah''; to je prvi wādžib i prva osnova. Dokaz za to su riječi Uzvišenog Allāha:


''Mi smo svakom narodu poslali poslanika: 'Samo Allāhu 'ibādet činite, a klonite se tāgūta'.'' 3

Pa dalje kaže šejh: ''Što se tiče kakvoće (načina) činjenja kufra u tāgūta, pa (to je) da si uvjeren u neispravnost obožavanja nekog drugog mimo Allāha, dželle we ‘alā, i da ostaviš taj 'ibādet (tj. nekom drugom mimo Allāha) i da mrziš taj ‘ibādet i da proglasiš one koji to čine nevjernicima i da si im neprijatelj (da im se suprotstavljaš).''

Ovo su onih pet stvari koje smo spominjali na prošlim predavanjima, gdje smo posebno stavili akcenat na činjenicu da nisu sve ove stvari istoga stepena. A što se tiče značenja vjerovanja u Allāha, prvo je objasnio šta je kufr u tāgūta, a sada objašnjava šta je vjerovanje u Allāha, pa kaže: ''Prva stvar: da si čvrsto uvjeren da je Allāh jedini obožavani bog (jedini bog koji ima pravo da bude obožavan), jedini mimo svakog uz njega...''

3 sūra en-Nahl, 36. ājet

Znači, prije praktičnog 'ibādeta dolazi 'aqīda; prvo mora da vjerujemo da je Allāh jedini bog koji zaslužuje da bude obožavan mimo svega što ljudi obožavaju uz Njega, tebāreke we te’ālā, a zatim: ''...i da čisto usmjeriš sve vrste ‘ibādeta samo Allāhu...''

Koju sam riječ preveo kao ovo ''čisto usmjeriš''? Ihlās. ''...i da čisto usmjeriš sve vrste 'ibādeta samo Allāhu, dželle we ‘alā, a da taj 'ibādet negiraš svakom obožavanom mimo Njega...''

Kažem: Ovo ulazi u prvi rukn.

''...i da voliš sljedbenike ihlāsa...''

Ko su, braćo, sljedbenici ihlāsa? To su oni koji čisto obožavaju samo Allāha, dželle we 'alā. Da voliš sljedbenike ihlāsa i da prijateljuješ sa njima. Ovo je šerī'atski pojam. Rekao je prvo ''da ih voliš'', pa ''da prijateljuješ''. Znači, kada sada kaže ''prijateljuješ'' nakon ''voliš'', znači da misli nešto mimo ljubavi, misli na vanjštinu, jer je ljubav u srcu. Spomenuo je prijateljevanje, znači pomaganje vjernika u svim situacijama kada im je to potrebno. ''...i da mrziš sljedbenike širka i da im se suprotstavljaš...''

Kažem: Ovo ulazi u rukn negacije. Ovo je vjera i millet Ibrāhīma, 'alejhis-salātu wes-selām,

koju neće ostaviti (drugi), osim ludak, bezumnik i to je onaj uzor o kojem nam je Allāh, dželle we ‘alā, u Svojim riječima, ājet u sūri el-Mumtehana, kaže Allāh, dželle we ‘alā:

ô‰s% ôM tΡ% x. öΝ ä3 s9 îοuθ ó™ é& ×π uΖ |¡ ym þ’ Îû zΟŠÏδ≡t� ö/Î) tÏ% ©!$# uρ ÿ… çµ yè tΒ

''Vi imate lijep uzor u Ibrāhīmu i onima koji su sa njim...''

Ko su ti koji su sa Ibrāhimom? Vjerovjesnici i vjernici u vjerovjesnike, oni su tī sa Ibrāhīmom, 'alejhis-salātu wes-selām.

øŒÎ) (#θ ä9$s% öΝ Íη ÏΒöθ s) Ï9 $Ρ Î) (# äτℜ u t� ç/ öΝ ä3ΖÏΒ

''...kada rekoše narodu svome Mi se odričemo od vas...''

ô$Ρ Î) (# äτℜ u t� ç/ öΝ ä3Ζ ÏΒ $ £ϑ ÏΒuρ tβρ ß‰ç7 ÷ès? ÏΒ ÈβρßŠ «! $#

''...mi smo čisti od vas, mi smo nevini od vas i od svega onoga što obožavate mimo Allāha...''

$ tΡ ö� xÿx. ö/ä3 Î/

''...zanevjerovali smo u vas...''

Znači sve.

ôöö# y‰t/uρ $ uΖ oΨ÷�t/ ãΝ ä3 uΖ÷�t/uρ äο uρ≡y‰yè ø9$# â !$ ŸÒøó t7 ø9$# uρ # ´‰ t/ r& 4 ®Lym (#θ ãΖ ÏΒ÷σ è? «! $$Î/ ÿ… çνy‰ôm uρ

''...između nas i vas očigledno će biti neprijateljstvo i mržnja zauvijek dok ne povjerujete u Allāha jedinog...'' 4

Kakav je ovaj uzor Ibrāhīma, 'alejhis-salātu wes-selām, o kojem nam Allāh, dželle we ‘alā, govori? Šta se spominje? Javno su On i Vjerovjesnici i sljedbenici Vjerovjesnika rekli, i to je pravi put, javno su govorili mušricima iz svog naroda. Šta? Javno odricanje.

ô$Ρ Î) (# äτℜ u t� ç/ öΝ ä3ΖÏΒ $£ϑ ÏΒ uρ tβρ ß‰ç7 ÷è s? ÏΒ Èβρ ßŠ «! $# $tΡ ö�xÿ x. ö/ ä3 Î/ # y‰t/uρ $uΖ oΨ÷�t/ ãΝ ä3 uΖ ÷�t/uρ äοuρ≡y‰yè ø9 $#

â !$ŸÒ øó t7 ø9$# uρ # ´‰t/r& 4®L ym (#θ ãΖ ÏΒ ÷σ è? «!$$ Î/ ÿ… çν y‰ôm uρ

''Mi smo čisti od vas i odričemo se od vas i od svega onoga što obožavate mimo Allāha, nevjernici smo u vas i sve ono što obožavate mimo Allāha i očigledno će biti neprijateljstvo i mržnja između nas i vas sve dok ne budete povjerovali u Allāha jedinog.''

Šta znači: ''...u Allāha jedinog?'' Dok ne budete negirali sva lažna božanstva, ostavili njihovo obožavanje i dok ne budete obožavali samo Allāha, dželle we ‘alā, Jednog i Jedinog i dok ne budete samo slijedili i priznavali samo zakon Allāha, tebāreke we te’ālā.

Ali, kažem: Sve ove stvari koje su spomenute u ovom ājet u sūri el-Mumtehana, u kome se

navodi primjer i uzor Ibrāhīma, 'alejhis-salātu wes-selām, nisu sve na istom stepenu. Ovo jeste uzor i primjer Ibrāhīma, 'alejhis-salātu wes-selām, ovako treba da se radi i to je naređeno, ali nisu sve ove stvari na istom stepenu, u smislu da je čovjek, ako ih sve ne uradi – nevjernik, jer nije na milletu (vjeri) Ibrāhīma.

Ovo će nam pomoći da shvatimo ono što smo isticali i objašnjavali na prošlim

predavanjima, ali ako smo u mogućnosti – onda ćemo se javno odricati. Ako smo u mogućnosti, ako imamo qudret (snagu i sposobnost), ne plašimo se da će nas neko ubiti, da će nas zatvoriti, da će nam neko ukaljati čast, oteti imetak, da će nas maltretirati – onda ćemo ovo javno ispoljiti i reći ove stvari, kao što je, između ostalog, u ājetu išāret (ukazivaje) da je osnova između vjernika i nevjernika neprijateljstvo u vanjštini i osnova je da se ono pokazuje (osim kada se nema snage i kada smo potlačeni), sve dok se oni ne vrate i ne počnu obožavati Allāha, tebāreke we te’ālā, jednog i jedinog.

Kada čujemo ovaj ājet i razmislimo o njemu, vidimo da je neispravan put onih koji

žele da se pomire i da zakopaju princip odricanja i neprijateljstva od (prema) raznim mušricima kojih se pripisuju islāmu ili onih koji se ne pripisuju islāmu, praveći sa njima koalicije, ulazeći sa njima u partije, itd. Ovdje posebno mislimo na nacionaliste,

4 sūra el-Mumtehana, 4. ājet

sekulariste, demokrate i sl., pogotovo u našim zemljama, pa čujemo da je ovaj ušao u SDA, onaj ušao u SDP, onaj ušao sa demokratama, sa sekularistima i smatra da će kroz tu koaliciju da dođe do cilja i traži korist vjere... Ali, to nije pravi put i nije millet Ibrāhīma, 'alejhis-salātu wes-selām, i ovaj se princip nikada ne smije zakopati.

Dalje kaže šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb:

''Tāgūt je opći pojam. Sve što se obožava mimo Allāha i zadovoljno je tim 'ibādetom od obožavanih, slijeđenih i onima koji se pokorava u nečem drugom mimo pokornosti Allāhu i Njegovom Poslaniku sallallāhu ‘alejhi we sellem – on je tāgūt.''

Šta ovdje radi šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb? Ponovo nam citira definiciju tāgūta, pa kaže: ''Tāgūtā ima puno, a glavešina tāgūtā je pet. Pod broj jedan...''

A to je glavni i najveći tāgūt, braćo, među Allāhovim robovima... ''...je šejtān, koji poziva da se obožava neko drugi mimo Allāha.''

Znači, šejtān je najveći tāgūt. ''Dokaz za to su riječi Allāha, dželle we ‘alā...''

Pa šejh citira ājet u kojem se navodi da će Allāh, dželle we ‘alā, ljudima na Sudnjem Danu reći:

óΟ s9r& ô‰yγ ôã r& öΝ ä3 ö‹ s9Î) ûÍ_ t6≈tƒ tΠyŠ# u χ r& �ω (#ρ ß‰ç7 ÷è s? z≈sÜ ø‹ ¤±9 $# ( … çµ ¯Ρ Î) ö/ ä3 s9 Aρ ß‰tã ×Î7 •Β

''Zar vam nisam naredio i od vas ugovor i obećanje uzeo, o sinovi Ādemovi (o ljudi), da nećete obožavati šejtāna? On vam je, uistinu, otvoreni neprijatelj.'' 5

Zašto je šejtān prvi među glavešinama tāgūtā? Njega je spomenuo šejh Muhammed pod brojem jedan. Zašto? Zato što se na ovom svijetu neće desiti ni jedan širk – koje god vrste da bude i kojeg god oblika bio, bez obzira da narod mislio da obožava vjerovjesnike, poput 'Isā'a, 'alejhis-selām, ili njegove majke Merjem, radijallāhu 'anhā, ili Muhammeda, sallallāhu ‘alejhi we sellem, ili obožavali dobre ljude, poput Wedda ili Suwā'a ili Jegūtha ili Je'ūqa ili Nesra, ili nekog od ashābā, ili slijedili neki drugi zakon mimo šerī'ata, ili obožavali kamen ili kipove, ili bilo koji oblik širka na ovom svijetu, a da iza toga ne stoji šejtān. Oni koji misle da obožavaju vjerovjesnike ne obožavaju vjerovjesnike nego šejtāna, jer im je šejtān naredio da obožavaju vjerovjesnike mimo Allāha, dželle we ‘alā. Kaže Allāh, dželle we ‘alā, govoreći o Vjerovjesnicima i njihovom putu, objašnjavajući da je njihov put tewhīd i da je nemoguće da oni naređuju da neko obožava nekog drugog mimo Allāha, dželle we ‘alā:

Ÿω uρ öΝ ä. t�ãΒ ù'tƒ β r& (#ρ ä‹Ï‚ −Gs? sπ s3 Í× ¯≈n=pR ùQ $# z↵ Íh‹ Î; ¨Ζ9 $#uρ $¹/$t/ö‘ r&

5 sūra Jā-Sīn, 60. ājet

''I Vjerovjesnik (tj. onaj kome Allāh dā Knjigu i sud i mudrost) vam neće narediti da uzmete meleke i vjerovjesnike za gospodare (božanstva).'' 6

To ne naređuju vjerovjesnici... To naređuju Būda, Krišna i šejtān, ali vjerovjesnici Allāha, dželle we ‘alā, ne naređuju obožavanje nekog drugog mimo Allāha, dželle we ‘alā. I znate li koji je najveći znak vjerovjesništva? Najveći znak vjerovjesništva je da vidiš čovjeka da poziva u ''Lā ilāhe illAllāh'', i ne treba čovjeku veći dokaz nego da vidi da'wu i prirodu da'we.

Da li je Allāh, dželle we ‘alā, za Hūda, 'alejhis-salātu wes-selām, naveo i jedan dokaz u

Knjizi? Nije spomenuo, ali je dokaz bila njegova da'wa, njegovo vjerovanje u Allāha, dželle we ‘alā, njegov oslonac na Allāha, dželle we ‘alā, i njegovo izazivanje svog naroda i svih njihovih lažnih božanstava i to što se nije nikoga plašio:

’ÎΤρ ß‰‹ Å3 sù $ YèŠÏΗ sd ¢ΟèO Ÿω Èβρã� ÏàΖè? ∩∈∈∪ ’ÎoΤ Î) àM ù=©. uθ s? ’n?tã «!$# ’În1 u‘ Ο ä3 În/u‘ uρ 4 $Β ÏΒ >π −/!# yŠ �ω Î) uθ èδ

8‹Ï{# u !$ pκÉJ uŠÏ¹$ uΖ Î/

''Svi mi spletke napravite i nemojte me pustiti da čekam. Ja sam se oslonio na Allāha mog i vašeg Gospodara (tj. boga), nema ni jednog živog bića a da ga Allāh ne kontroliše (da ga ne drži za njegovu kiku).'' 7

To je znak... Kada vidiš vjerovjesnika Allāha, dželle we ‘alā, poziv i vjerovanje, put, 'ibādet i osobine – to je znak onome koji zna Allāha, dželle we ‘alā, i ko zna vjerovjesnike. Dakle:

Ÿω uρ öΝ ä. t�ãΒ ù'tƒ β r& (#ρ ä‹Ï‚ −Gs? sπ s3 Í× ¯≈n=pR ùQ $# z↵ Íh‹ Î; ¨Ζ9 $#uρ $¹/$t/ö‘ r&

''Neće vam narediti da uzmete meleke i Vjerovjesnike za erbabe (bogove i gospodare).'' 8

Kaže Allāh, dželle we ‘alā, u sūri Sebe':

tΠöθ tƒuρ öΝ èδ ç�à³ øt s† $YèŠÏΗ sd §Ν èO ãΑθ à) tƒ Ïπ s3 Í× ¯≈n=yϑ ù= Ï9 Ï Iω àσ ¯≈yδ r& ö/ä.$ −ƒÎ) (#θ çΡ$Ÿ2 tβρ ß‰ç7 ÷ètƒ ∩⊆⊃∪ (#θ ä9$ s%

y7oΨ≈ys ö6ß™ |MΡ r& $ uΖ –Š Ï9uρ ÏΒ Ν Îγ ÏΡρ ßŠ ( ö≅t/ (#θ çΡ% x. tβρ ß‰ç7 ÷ètƒ £ Éfø9 $# ( Ν èδç� sY ò2 r& Ν ÍκÍ5 tβθ ãΖÏΒ÷σ •Β

''Na dan kada ih sve oživi, a zatim kaže melekima: 'Jesu li ovi ovdje vās obožavali?' Reći će (meleki): 'Slavljen neka si Ti, Ti si naš zaštitnik mimo njih, oni su bili obožavali džinne. Većina njih u njih (džinne) vjeruje'.'' 9

6 sura Ālu ’Imrān, 80. ājet 7 sūra Hūd, 55. i 56. ājet 8 sura Ālu ’Imrān, 80. ājet 9 sūra Sebe’, 40. i 41. ājet

Dakle, ljudi misle da su obožavali mimo Allāha, dželle we ‘alā, meleke, a sve vrijeme su obožavali džinne. I zato ćemo često čuti da neko od nevjernikā kaže kako mu se obraćaju meleki i kako mu meleki govore ili mu prenose poruke od Allāha, dželle we ‘alā. Nema sumnje da poslije Muhammeda, sallallāhu ‘alejhi we sellem, nema vjerovjesništva i da je takav lažov. I takav najčešće kaže da oni koji mu se obraćaju i koji mu navodno prenose poruke od Allāha, dželle we ‘alā, traže od njega da njih obožava. Koga on, ustvari, obožava kada to radi? Obožava šejtāna ili džinne, kao što kaže Allāh, tebāreke we te’ālā.

U svakom slučaju, nema ni jednog 'ibādeta, upućenog nekom drugom mimo

Allāha, dželle we ‘alā, a da iza njega ne stoji šejtān. Zato nam je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, između ostalog, zabranio da klanjamo u vremenu kada Sunce izlazi, jer se tada obožavaoci Sunca klanjaju Suncu; obožavaju Sunce i padaju na sedždu Suncu mimo Allāha, dželle we ‘alā. Ko tada koristi priliku da stane ispred njih i da njemu ode ta sedžda, upućena Suncu mimo Allāha, dželle we ‘alā? To je šejtān, kao što kaže Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem. Molim Allāha, dželle we ‘alā, da nas zaštiti od šejtāna i njegovih vojski.

óΟ s9 r& ô‰yγôã r& öΝ ä3 ö‹ s9 Î) û Í_t6≈tƒ tΠ yŠ#u χ r& �ω (#ρ ß‰ç7 ÷è s? z≈sÜ ø‹ ¤±9$#

''Zar vam nisam naredio i od vas ugovor i obećanje uzeo, o sinovi Ādemovi (o ljudi), da nećete obožavati šejtāna?!''

Šta su uradili ti ljudi? Mi znamo da danas ima ljudi koji se zovu ''satanisti'' i koji zaista obožavaju šejtāna. Ima takvih ljudi u Kurdistānu, današnjem 'Irāqu, koji obožavaju šejtāna, Jezidijje; međutim, tih ljudi je malo. Pa šta znači ovo:

χ r& �ω (#ρ ß‰ç7 ÷è s? z≈ sÜ ø‹ ¤±9 $#

''...da ne obožavate šejtana?''?

Da li se to ovaj ājet tiče samo satanistā i jezidijjā, ili se tiče nečeg drugog? Znači, upravo ono o čemu smo mi govorili, a to je da je svaki širk koji je učinjen, tj. da je svaki 'ibādet koji je usmjeren bilo kome mimo Allāha, dželle we ‘alā, ustvari, otišao šejtānu i oni su obožavali šejtāna mimo Allāha, dželle we ‘alā, što znači da ove riječi Allāha, dželle we ‘alā, njih obuhvataju.

Dakle, ove riječi koje će Allāh dželle we ‘alā, na Sudnjem Danu uputiti ljudima koji

su radili širk, obuhvatiće svakog mušrika. Onaj koji bude slijedio nacionalizam mimo islāma, za njega važe riječi Allāha, dželle

we ‘alā: ''...da ne obožavate šejtāna''. Onaj koji bude slijedio demokratiju mimo islāma, za njega važe riječi Gospodara,

Živog i Vječnog: ''...da ne obožavate šejtāna''. Onaj koji bude slijedio sekularizam, za njega važe riječi Allāha, dželle we ‘alā: ''...da

ne obožavate šejtāna''.

Onaj koji bude obožavao, za njega važe riječi Allāha, dželle we ‘alā: ''...da ne

obožavate šejtāna''. Onaj koji bude učini bilo koju vrstu kufra ili velikog širka, za njega važe riječi

Allāha, dželle we ‘alā: ''...da ne obožavate šejtāna''. Onaj koji dozvoljava glasanje ili obavezuje ljude na glasanje (nakon što zna šta

tamo radi onaj zakonodavac, parlamentarac) i onaj koji ih bira, a zatim umre i ne pokaje se od toga, također za njega važe riječi Allāha, dželle we ‘alā: ''...da ne obožavate šejtāna'', jer je sve spomenuto, ustvari, obožavanje šejtāna.

Nema sumnje, braćo, da ovakvo shvatanje tewhīda čovjeku otvara druge vidike i

posebne horizonte kad je u pitanju vjera u Allāha, dželle we ‘alā, i borba protiv šejtāna i njegovoga puta, jer, na osnovu svega ovoga, kada ovo sve naučimo, mi vidimo da je prisutnost njegove spletke česta i raznovrsna pojava u čitavom svijetu.

Sljedbenici vjerovjesnikā treba da se bore protiv obožavanja šejtāna i da pozivaju

samo u obožavanje Jedinog Allāha, tebāreke we te’ālā. I ne može se nikada zamisliti da čovjek vjeruje u Allāha, dželle we ‘alā, a da kod sebe nema ovaj princip, čist i ostvaren.

Pravi vjernik treba stalno da ima osjećaj da u ime Gospodara svjetova stalno ratuje

protiv šejtāna. Pravi vjernik u Allāha, dželle we ‘alā, stalno ima osjećaj da mu je šejtān najveći neprijatelj; i nisu uzalud ājeti u Allāhovoj, dželle we ‘alā, Knjizi, koji nas upozoravaju na šejtāna:

¨β Î) z≈sÜ ø‹ ¤±9$# ö/ä3 s9 Aρß‰tã çνρ ä‹ÏƒªB $$ sù # ‡ρ ß‰tã

''Šejtan vam je neprijatelj pa ga uzmite za neprijatelja.'' 10

… çµ ¯Ρ Î) ö/ä3 s9 Aρ ß‰tã ×Î7 •Β

''On vam je uistinu otvoreni neprijatelj.'' 11

I upozoravam vas, braćo, da vam ovaj neprijatelj ne bude neprijatelj ''iz fusnote'', već da stalno imamo na umu da ga je Gospodar svjetova prokleo i odbacio zbog toga što je odbio da poštuje čovjeka vjernika, Ādema, 'alejhis-salātu ves-selām, i da je Allāh, dželle we ‘alā, Iblīsu objavio neprijateljstvo zbog njegovog neprijateljstva tebi i da čovjek ne može u isto vrijeme biti Allāhov prijatelj i prijatelj Allāhovog neprijatelja (šejtāna). I zato ne smijemo slijediti šejtānove stope. Trebamo se pomoći Allāhom, dželle we ‘alā, pa da ne slijedimo šejtānove stope, a Muhammed, sallallāhu ‘alejhi we sellem, je došao i objasnio, jednog dana nacrtao put, liniju, a mimo nje puno malih, kratkih puteva, pa je pokazao, sallallāhu ‘alejhi we sellem, na onu veliku liniju i rekao:

10 sūra Fātir, 6. ājet 11 sūra el-Beqare, 168. ājet, sūra el-Beqare, 208. ājet, sūra Jā-Sīn, 60. ājet i sūra ez-Zuhruf, 62. ājet

''Ovo je Allāhov put, a mimo njega (velike linije, puta) su šejtānski putevi i nema ni jednog od tih puteva, a da na njemu nije šejtān, koji poziva njemu''

I ovaj ćemo hadis naći kod riječi Allāha, dželle we ‘alā:

ö≅è% Íν É‹≈yδ þ’Í?ŠÎ6y™ (# þθ ãã ÷Š r& ’n< Î) «! $# 4 4’n?tã >οu�� ÅÁ t/ O$tΡ r& Ç tΒ uρ Í_ yè t6? $# ( z≈ys ö6ß™uρ «!$# !$tΒ uρ O$tΡ r& z ÏΒ

šÏ. Î�ô³ ßϑ ø9 $#

''Reci: 'Ovo je moj put, pozivam samo Allāhu, sa dokazom i na jasnoj predodžbi, ja i onaj koji me slijedi; i neka je slavljen Allāh, ja nisam od mušrikā'.'' 12

Ne može se doći do Allāha, dželle we ‘alā, širkom nikada. To nije put Muhammeda, sallallāhu ‘alejhi we sellem. Do Allāha, dželle we ‘alā, se ne dolazi širkom, do islamske države se ne dolazi širkom, vjerovanjem u šejtāna i prijateljevanjem sa šejtānom.

z≈ys ö6ß™ uρ «!$# !$tΒ uρ O$tΡ r& z ÏΒ šÏ. Î� ô³ ßϑ ø9$#

''I neka je slavljen Allāh, ja nisam od mušrikā.'' 13

I onda se čudimo kako neko ima hrabrosti i smjelosti da se uputi putem širka nakon toga što je spoznao Allāha, dželle we ‘alā, nakon što je spoznao Muhammeda, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i nakon što zna kolika je bila borba Muhammeda, sallallāhu ‘alejhi we sellem, protiv ovoga puta, protiv ovoga širka. I nema sumnje da je to velika nesreća čovjeka, a onaj koji umre ne čineći Allāhu, dželle we ‘alā, drūga, slijedi Muhammeda, sallallāhu ‘alejhi we sellem, obožavajući time Allāha, dželle we ‘alā – taj je uspio kod Allāha, dželle we ‘alā, i taj je bio na islāmu s kojim je došao Muhammed, sallallāhu ‘alejhi we sellem.

Nadam se da sam rekao najvažnije stvari koje su vezane za tāgūta broj jedan. Ne

mogu da shvatim da neko mrzi šejtāna, a da ga zatim oponaša. Je li moguće to? Zamisli da si išao putem, snijeg na ulici i vidiš ispred sebe rupe i neko ti kaže da je tuda šejtān prošao. Bi li ti bilo drago da zgaziš tu? A te rupe možda neće odvesti u džehennem. Kako bi ti bilo da zgaziš tim putem? U najmanju ruku, ljudi bi se nadali zlu zato što je proklet i neće da gaze na ono mjesto gdje je on gazio zato što je proklet, strah ih da ih ne pogodi nešto od Allāhove srdžbe.

Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, je za ona mjesta na koja je Allāh, dželle

we ‘alā spustio svoju kaznu, rekao da kroz njih čovjek treba proći brzo i plačući, bježući odatle.

Kako da čovjek slijedi šejtanske stope sad, u ovom svijetu, pogotovo one koji ga

vode u vatru? Kako to može uraditi, a govori da mrzi šejtāna? Zato, svako ko je izišao iz vjere Allāha, dželle we ‘alā, pogotovu onaj koji misli da je u vjeri, neka zna da je on

12 sūra Jūsuf, 108. ājet 13 sūra Jūsuf, 108. ājet

šejtānov prijatelj, iako je šejtān njemu neprijatelj. I onoga momenta kada učini nevjerstvo Allāhu, dželle we ‘alā , desi se sljedeće:

È≅sV yϑ x. Ç≈sÜ ø‹ ¤±9$# øŒÎ) tΑ$s% Ç≈|¡Σ M∼ Ï9 ö� àÿ ò2 $#

''(Njihov primjer je) kao primjer šejtāna, kada kaže čovjeku: 'Budi nevjernik!'...''

Navodi ga na nevjerstvo, na bilo šta od nevjerstva...

$£ϑ n= sù t� xÿ x. tΑ$s% ’ ÎoΤÎ) Ö ü“ Ì�t/ y7Ζ ÏiΒ þ† ÎoΤ Î) ß∃% s{ r& ©! $# ¡> u‘ tÏΗ s>≈yè ø9 $#

''...a kada ovaj zanevjeruje on mu kaže ja sam čist od tebe, odričem se, ja se bojim Allāha Gospodara svjetova.'' 14

Normalno, ovaj šejtānov strah od Gospodara svjetova je kao strah svih nevjernika od Njega... Kao strah nevjernika koji govori: ''Ja se bojim Gospodara svjetova, samo se Allāha bojim'', a čitav život je nevjernik Allāhu, dželle we ‘alā. Molim Allāha dželle we ‘alā da nam pomogne, da nas učvrsti i da budemo samo Njegovi robovi.

Znate li protiv koga je šejtān nemoćan? Znate koga šejtān ne može da otjera u širk i

kufr?

¨β Î) “ ÏŠ$ t6Ïã }§ øŠs9 y7s9 öΝ Íκ ö� n= tã í≈sÜ ù= ß™ �ω Î) Ç tΒ y7 yè t7 ¨? $# z ÏΒ tÍρ$tó ø9 $#

''Uistinu Moji robovi (tj. oni koji obožavaju samo Allāha dželle we ‘alā), nad njima nemaš nikakve moći (njih ne možeš zavoditi), osim onih koji te budu slijedili od zabludjelih.'' 15

On ima moći samo nad onima koji ga za prijatelja uzimaju i koji ga Allāhu pridružuju. Znači da čovjeka koji zaista pazi da ne učini širk Allāhu, dželle we ‘alā, svojim srcem, djelima svoga srca, svojim govorom i svojim vanjštinskim 'ibādetom, njega šejtān ne može nikada otjerati u kufr. Ako hoćeš da se od njega sačuvaš – stalno se trudi da budeš Allāhov, dželle we ‘alā, rob. Koga može šejtan odvoditi sa pravoga puta? Onoga koji vjeruje u šejtāna, koji je njega uzeo za prijatelja mimo Allāha, dželle we ‘alā, i koji ga pridružuje Allāhu, dželle we ‘alā. Sa takvim se šejtan može igrati i može ga izvoditi iz zablude u zabludu.

Sjetih se Jūsufa, 'alejhis-salātu wes-selām, kojega je Allāh, dželle we ‘alā, spasio od

iskušenja u kojem nijedan od nas ne bi mogao da izdrži, u kojem nijedan od nas ne bi mogao da uspije; da ne upadne u razvrat, da ne upadne u blud sa najljepšom ženom u najtežoj situaciji. Zbog čega ga je Allāh, dželle we ‘alā, spasio?

y7Ï9≡x‹Ÿ2 t∃ Î� óÇuΖ Ï9 çµ÷Ζ tã uþθ �¡9 $# u !$ t± ósxÿ ø9 $# uρ 4 … çµ ¯Ρ Î) ô ÏΒ $tΡ ÏŠ$t6Ïã šÅÁn= ø⇐ ßϑ ø9$#

14 sūra el-Hašr, 16. ājet 15 sūra el-Hidžr, 42. ājet

''Tako je to bilo da bismo od njega odvratili zlo i razvrat; on je bio od naših iskrenih (odabranih) robova.''

A u jednom qirā'etu: ''...od naših robova koji su nam iskreno i čisto 'ibādet činili.'' 16

Tj. Allāh, dželle we ‘alā, je spasio Jūsufa njegovim tewhīdom. Normalno, kada o ovome pričam, stalno mi pada na pamet naš odnos prema

da'wi, prema islāmu, naš odnos prema Allāhovim neprijateljima,... Ja kao pojedinac ne mogu uraditi ono što mogu uraditi sa zajednicom, niti ti kao pojedinac možeš uraditi ono što možeš uraditi sa zajednicom. Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, kaže: ''Vuk iz stada trgne (ukrade, ščepa) onu ovcu koja se udaljila.''

Ne može čovjek opstati sām, a da ima zdravu zajednicu, a da ga šejtān ne prevari (otrgne). I zato, ko hoće da se spasi od šejtāna i da mu lakše bude da bude musliman, mora da ima dobro društvo. Mora da se druži sa muslimanima, sa dobrim Allāhovim, dželle we ‘alā, robovima i bogobojaznim ljudima. Ako ne bude imao dobro društvo ili, što je još gore, ako bude imao loše društvo, ne može se prihvatiti vjere i to je tajna onoga što osjeća pojedinac od nepostojanja snage u njegovom srcu da bude pokoran Allāhu, dželle we ‘alā, zato što živi u takvoj sredini i zato što je atmosfera u kojoj se kreće takva. Ne podsjeća ga na Allāha, dželle we ‘alā, niti ga podstiče na pokornost Allāhu, dželle we ‘alā, a nadam se, braćo, da znate o čemu govorim.

Poželim ponekad da sjednem sa čovjekom koji ima ogromno znanje ili da ima

znanje sa bogobojaznošću. Štaviše, kada se čujem sa nekim preko telefona ili interneta, vjerujte mi braćo da osjetim da Allāh, dželle we ‘alā, u tome ogromni berićet daje. Čovjek se osjeća dobro možda dva-tri dana, kada se čuje sa čovjekom za koga zna da poštuje Allāhov zakon i da je bogobojazan a kamoli da sjedneš sa njim i da se družiš, bez obzira da li se radilo o 'ālimu ili se radilo o dā'iji, i zato čovjek treba uvjek da traži da se sruži sa boljim od njega u vjeri.

''Broj dva: Sudija, vladar, nepravedni vladar koji mijenja propise i zakone Uzvišenog Allāha.''

Znači, on je broj dva. Šta mu je dokaz? Šejh Muhammed bin 'Abdulwehhāb kao dokaz za ovo navodi riječi Uzvišenog Allāha:

öΝ s9r& t�s? ’n< Î) šÏ% ©! $# tβθ ßϑ ãã ÷“ tƒ öΝ ßγΡ r& (#θ ãΨ tΒ# u !$yϑ Î/ tΑ Ì“Ρ é& y7ø‹ s9Î) !$ tΒuρ tΑ Ì“Ρ é& ÏΒ y7 Î=ö6s% tβρ ß‰ƒÌ� ãƒ β r&

(# þθ ßϑ x.$ y⇔ tF tƒ ’n< Î) ÏNθ äó≈©Ü9 $# ô‰s% uρ (# ÿρ â�É∆ é& β r& (#ρ ã� àÿ õ3 tƒ Ïµ Î/

''Zar nisi vidio (tj. O Muhammede) one koji tvrde da vjeruju u ono što ti se objavljuje i ono što je prije tebe objavljivano, žele (hoće) da im se sudi pred tāgūtom (traže sud od tāgūta), a naređeno im je da zanevjeruju u njega...''

16 sūra Jūsuf, 24. ājet

Tj. naređeno im je da ne traže, da ne žele sud od njega i da se ne sude pred njim.

ß‰ƒÌ� ãƒuρ ß≈sÜ ø‹ ¤±9$# β r& öΝ ßγ= ÅÒãƒ Kξ≈ n=|Ê # Y‰‹ Ïè t/

''...a šejtān želi da ih odvede u veliku (daleku) zabludu.'' 17

Ko poziva u ove stvari? Ko poziva u ove stvari po Qur anskom ājetu? Šejtān. Osim toga Allāh, dželle we ‘alā, ovu zabludu naziva velikom (dalekom) zabludom:

ö‰ƒÌ� ãƒuρ ß≈sÜ ø‹ ¤±9$# β r& öΝ ßγ= ÅÒãƒ Kξ≈ n=|Ê #Y‰‹ Ïè t/

''...a šejtan želi da ih otjera u veliku zabludu.'' U drugom ājetu u sūri en-Nisā':

tΒuρ õ8 Î� ô³ ç„ «!$$ Î/ ô‰s) sù ¨≅|Ê Kξ≈n= |Ê #‰‹ Ïè t/

''A ko učini širk Allāhu otišao je u daleku zabludu.'' 18

Naređeno im je da učine kufr u tāgūta, tj. da im on ne pada na pamet, da njega i njegov sud ne traže, da ga ne žele, da vjeruju da je to neispravno i da to ne urade nikad.

O ovom smo ājetu govorili na prethodnim predavanjima, a učenjaci su spominjali

povod njegove objave, a to je da se radilo o parnici koja je izbila između čovjeka koji se pripisivao islāmu a ustvari je bio munāfiq ili se pripisivao islāmu do tog vremena u vanjštini. Imao je parnicu sa Židovom; Židov je htio da se sudi pred Allāhovim Poslanikom, sallallāhu ‘alejhi we sellem, jer je znao da on sudi pravedno, a ovaj koji je bio munāfiq nije htio. Bio je munāfiq u srcu, a u vanjštini musliman jer nema za njega dokaza. On je htio da se sudi pred Ka'bom ibn el-Ešrefom ili pred nekim drugim džāhilijjetskim sudom. Allāh, dželle we ‘alā, je taj drugi, džāhilijjetski zakon kojim se sudi nazvao u Qur'ānu tāgūtom, kao što je onome čovjeku koji je htio da se pred njim sudi Allāh negirao īmān.

Iz ovoga zaključujemo da je čvrsta odluka ili samo htijenje da uradi čovjek – kufr,

pa makar ga ne uradio. Sāma želja da uradiš kufr je – kufr. Sāma odluka da uradiš kufr je kufr. Sāmo dvoumljenje da li ćeš uraditi kufr ili nećeš je kufr u Allāha, dželle we ‘alā.

U vezi ovog ājeta, kojeg je spomenuo šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb, kao

dokaz za drugog glavešinu tāgūta, imaju se reći neke stvari, jer su ih mnogi ljudi pogrešno shvatili, a pogotovo ājete koji dolaze nakon njega.

Radi se o ljudima koji dozvoljavaju da se traži sud od tāgūta i da se parniči pred

njim u vremenu kada nema islamskih (šerī'atskih) sudnica, pogotovo kada se živi u nevjerničkim državama; oni ājete sasvim pogrešno razumiju, upadajući u veliki širk i

17 sūra en-Nisā’, 6o. ājet 18 sūra en-Nisā’, 116. ājet

dozvoljavajući veliki širk, a da toga nisu ni svjesni, da nas Allāh, dželle we ‘alā, sačuva od toga.

Allāh, dželle we ‘alā, je rekao:

tΒuρ õ8 Î� ô³ ç„ «!$$ Î/ ô‰s) sù ¨≅|Ê Kξ≈n= |Ê #‰‹ Ïè t/

''A šejtān želi da ih odvede u veliku zabludu.'' 19

A danas ti dođe čovjek koji je studirao u Medīni i poziva te da se sudiš pred tāgūtom! Poistovjetio se sa tāgūtom broj jedan, a to je šejtān koji poziva da se obožava neko drugi mimo Allāha. Dokle se strovalilo ovo islamsko znanje i o kakvoj se ovdje Krizi radi?

÷ tΒuρ óΟ©9 È≅yè øg s† ª! $# … çµ s9 #Y‘θ çΡ $ yϑ sù … çµ s9 ÏΒ A‘θœΡ

''Kome Allāh svjetla ne bude dao – nikada ga neće naći.'' 20

Da nas Allāh, dželle we ‘alā, sačuva od zablude. Ibrāhīm, 'alejhis-salātu ves-selām, je govorio, moleći se Allāhu Gospodaru svjetova:

Í_ ö7 ãΨô_$# uρ ¢Í_t/uρ β r& y‰ç7 ÷èΡ tΠ$oΨô¹ F{$#

''(Gospodaru moj) sačuvaj mene i udalji mene i moju djecu od toga da obožavamo kipove.'' 21

Ovaj ājet spominje i šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb u ''Poglavlju o strahu od širka'' u ''Knjizi tewhīda''.

Ako je ovako dovio Ibrāhīm, 'alejhis-salātu wes-selām, šta mislite braćo o širku, koji se danas dešava i jede se kao halva?

Zato upitaj sebe: Kada si zadnji put zamolio Allāha da Mu ne učiniš širk? Kada si

zadnji put zamolio: ''Gospodaru moj, sačuvaj me da Ti ne učinim širk''?

Molim Allāha da nam oprosti, da nam prihvati djela i riječi, da upiše u hasenāte (dobra djela), molim Ga da bude sa nama zadovoljan, da nam podari Svoj džennet, a da nas sačuva Svoje srdžbe i Svoje kazne.

Molim Ga da nam poveća i omili znanje i rad po njemu i poziv u Allāhov dīn i

borbu u ime Allāha, dželle we ‘alā, da nam uljepša završetak, da nas uputi, da preko nas uputi, da uputi naše žene i našu djecu i da nas učini, inšā’Allāhu te’ālā, upućenim i onima koji upućuju, svjetiljkama koje svijetle ljudima i osvjetljavaju Allāhov, dželle we ‘alā, put,

19 sūra en-Nisā’, 60. ājet 20 sūra en-Nūr, 40. ājet 21 sūra Ibrāhīm, 35. ājet

da nas sačuva od svakog zla i od svega onoga od čega je zaštitu tražio Muhammed, sallallāhu ‘alejhi we sellem.

Odgovor na pitanje o traženju pomoći od policije: Postoji razlika između traženja pomoći od kāfirā i suđenja pred nevjerničkim

zakonom. Traženje pomoći od policije nije kufr u Allāha, dželle we ‘alā, to nije traženje suda od njih i nije parničenje pred njima. Na primjer, neko te tuče, ti vidiš dva policajca i pozoveš ih da ti pomognu – to je dozvoljeno. Ako nas sad neko prebije, mi nećemo podići tužbu. A ako on podigne tužbu – to nas ne interesuje, to nije naša stvar,... Ali, imaš pravo da tražiš od njega pomoć.

Odgovor na pitanje: Da li je dozvoljeno uzeti odštetu od države u slučaju

saobraćajne nesreće muslimana, koju kāfiri plaćaju novcem? Država je podigla tužbu i presudila i na kraju presudila tebi u korist. Prije svega,

treba da budeš svo vrijeme nevjernik u taj zakon i da budeš nezadovoljan njihovom presudom, jer ti oni ne sude po šerī'atu, da ne budeš zadovoljan time i da ne tražiš da ti sude, zato što ti ne sude šerī'atom. Ali, kada ti daju novac – da novac uzimaš zato što je novac nevjernika stvar koja sada treba islāmu i muslimanima.

Kaže Allāh, dželle we ‘alā, u sūri el-Mā'ide, gdje Allāh, dželle we ‘alā, govori o

munāficima koji su uzimali Židove i hrišćane za prijatelje:

tΒuρ Ν çλ°; uθ tGtƒ öΝ ä3Ζ ÏiΒ … çµ ¯ΡÎ* sù öΝ åκ ÷]ÏΒ

''Ko ih od vas za prijatelje uzme on je od njih.'' 22

Onda Allāh, dželle we ‘alā, objašnjava razlog zbog koga su to uradili:

tβθ ä9θ à) tƒ # y øƒ wΥ β r& $ oΨt7�ÅÁ è? ×ο t� Í← !#yŠ

''Govore: 'Strah nas da nas kakva nevolja zadesi'.'' 23

Tj. zbog toga rade taj kufr. Allāh im nije rekao da su slagali (govoreći da ih je strah), već je njih zaista strah da ih ne pogodi neka nevolja. To je zaista tako bilo, ali ih Allāh nije opravdao zbog toga, jer to kod Njega nikada nije opravdanje.

Šta je sa onima koji danas opravdavaju glasanje, činjenje kufra i širka? Činjenje

kufra i širka spada i u prijateljevanje sa nevjernicima, jer si uzeo njihov put; čak spada u najposebniji način prijateljevanja sa nevjernicima. Ako za oponašanje nevjernika u oblačenju odjeće koja je karakteristična za nevjernike kažemo da je to prijeteljevanje sa nevjernicima, kakvo je tek onda oponašanje nevjernika i prijateljevanje sa njima ako ih slijediš u kufru i širku?

22 sūra el-Mā’ide, 51. ājet 23 sūra el-Mā’ide, 52. ājet

Ako vidimo nekog čovjeka da oponaša nevjernike u nekoj stvari, mi ćemo mu reći: ''Ti oponašaš nevjernike, to je zabranjeno...'' I to je stvarno tako, to ulazi u opći pojam prijateljevanja sa nevjernicima, ali je to vid prijateljevanja koje ne izvodi iz vjere. Kada neko čini kufr i širk, onda ima prijateljevanje sa njima, koje ga izvodi iz vjere.

Munāfici su govorili:

#y øƒ wΥ β r& $ oΨt7�ÅÁ è? ×ο t� Í← !#yŠ

''Strah nas je da nas ne zadesi neka nevolja.'' 24

Allāh nije rekao za njih da su slagali; njih je zaista toga strah, ali ih nije opravdao Allāh, dželle we ‘alā. Oni koji ti danas govore da činiš širk i kufr, zbog čega to oni govore? Boje se ovoga, boje se onoga, boje se štetā, ali nema sumnje da je ovim ājetom Qur'āna koji smo naveli pobijen taj strah od štete kao opravdanje ili kao put koji treba da dozvoli neprijateljstvo i suprotstavljanje Allāhu, tebāreke we te’ālā, činjenjem velikog kufra i činjenjem velikog širka Allāhu, dželle we ‘alā.

24 sūra el-Mā’ide, 52. ājet

MES'ELE VEZANE ZA KUFR U TĀGŪTA 7. DIO

Da bismo se nadovezali i nastavili predavanja na započetu temu, a koja je vama dobro

poznata, podsjećam vas da se prvo poglavlje sastoji od četiri podnaslova, a svaki podnaslov tretira određenu temu.

Prvi podnaslov je govorio o definiciji tāgūta, što smo mi spomenuli i objasnili. Drugi podnaslov nosi naziv: ''Spomen najvećih glavešina tāgūta''. Znači, nakon što smo u

prvom podnaslovu sa nazivom ''definicija tāgūta'' objasnili njegovo značenje u jeziku i šerī'atu, u drugom dijelu, tj. kod drugog podnaslova navodimo i spominjemo najveće glavešine tāgūtā. Naveli smo riječi šejha Muhammeda bin 'AbdulWehhāba, rahmetullāhi te'ālā alejh, gdje između ostalog kaţe: ''Tāgūtā ima puno, a glavešina tāgūtā je pet''.

Pa spominje: 1. Šejtān koji poziva da se čini 'ibādet nekom drugom mimo Allāha, dželle we 'alā. Dokaz su Allāhove riječi iz sūre Jā-Sīn:

''Zar vam nisam naredio, o sinovi Ādemovi (o ljudi), da ne činite 'ibādet šejtānu? On vam je

uistinu otvoreni neprijatelj''. 1 ''

Da li su riječi Allāha, dželle we 'alā: ''Da ne obožavate šejtāna'', da ne robujete šejtānu, dovoljne za ostvarenje tewhīda? Je li to negacija ili potvrda? Da li one u sebi nose smisao potvrde ili negacije? Svakako da nose smisao negacije – prvi dio šehādeta, da ne činite 'ibādet šejtānu. Je li dovoljna negacija za ostvarenje tewhīda? Nije i zato je tu drugi dio ājeta nakon ovoga i treba obratiti paţnju na taj drugi dio ajeta. U prvom, spomenutom dijelu ājeta stoji: ''...da ne činite 'ibādet šejtānu, jer on vam je uistinu otvoreni neprijatelj.'' Dakle, to je rukn negacije, koji je Allāh, dželle we 'alā, naredio ljudima, a u drugom dijelu ājeta stoji:

''I da samo Meni 'ibādet činite''.

Ovo je rukn potvrde, a tewhīd se sastoji od dva rukna: Rukna negacije i rukna potvrde i to je sve Allāh, dželle we 'alā, nazvao jednim imenom: ''Ovo je pravi put'', 2 što znači da je pravi put, za koga svaki dan molimo Allāha, dželle we 'alā, da nas na njega uputi govoreći:

''Uputi nas na pravi put...''.

1 sūra Jā-Sīn, 60. ajet. 2 sūra Jā-Sīn, 61. ajet.

Na koji put? ''Lā ilāhe illAllāh, Muhammedun resūlullāh'', ili ''Ijjāke na'budu we ijjāke

neste'īn'' (''Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo''). Pa je zato čudno kada vidiš čovjeka koji svaki dan govori: ''Uputi nas na pravi put...'' i koji svaki dan govori: ''Samo Tebi

robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo'', a zatim vidiš da on nije na pravom putu, već je na jednom od puteva mimo puta Allāha, dželle we 'alā, ili da oboţava nekog drugog mimo Allāha, dželle we 'alā, što znači da on laţe Allāha, dželle we 'alā.

Kada on kaţe: ''Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo'', on laţe Allāha,

dželle we 'alā, jer on ne oboţava samo Allāha, dželle we 'alā. I mi često, braćo, moramo – kada izgovaramo ''Ijjāke na'budu we ijjāke neste'īn'' – da sebe preispitujemo, da mi moţda nismo od onih koji nisu iskreni u onome što kaţu, u pogledu dvije stvari koje sačinjavaju suštinu 'ibādeta Allāhu, dželle we 'alā, a to je maksimalna ljubav i vrhunac potčinjenosti Allāhu, vrhunac ljubavi sa vrhuncem poniznosti prema Allāhu, dželle we 'alā, što znači da kada kaţeš: ''Ijjāke

na'budu'' (''Samo Tebi 'ibādet činimo'', ''Samo Tebi robujemo''), kao da si rekao: ''Naša ljubav prema Tebi je najveća'' i ''Naša poniznost prema Tebi je najveća''. U tome čovjek treba stalno da se ispituje i da se provjerava, da li je on od onih koji zaista Allāha, dželle we 'alā, oboţavaju, pokoravaju Mu se 'ibadetom koji se sastoji od vrhunca ljubavi i od maksimalne poniznosti, potčinjenosti Allāhu, dželle we 'alā, a ljubav prema Allāhu, dželle we 'alā, ima svoje znakove (obiljeţja) koja ukazuju da je čovjek istinski od tih ljudi.

''Elhamdu lillāhi rabbil-'alemīn'' (''Hvala Allāhu, Gospodaru svjetova'') – tu je ljubav

prema Allāhu, dželle we 'alā, ''Er-Rahmānir-Rahīm'' (''Milostivom, Samilosnom'') – tu je nada u Allāhovu, tebāreke we te'ālā, milost, ''Māliki Jewmid-Dīn'' (''Gospodaru Sudnjeg Dana'') – tu je strah od Allāha, dželle we 'alā, ''Ijjāke na'budu we ijjāke neste'īn'' (''Samo Tebi robujemo i

samo od Tebe pomoć tražimo'') – tu je potčinjenost i ljubav i odricanje od sopstvene snage i traţenje pomoći samo od Allāha, tebāreke we te'ālā. Zaista, iako ovo malo predstavlja odstupanje od teme, reći ću da, kada bi sada čovjek počeo da govori o sūri el-Fātiha, čini mi se da bi mogao da počne da priča, a da nikada ne završi i da ne iscrpi sva značenja koja su u suri el-Fātiha. I zaista je sūra el-Fātiha jedna od najvećih sūrā u Allāhovoj Knjizi i Allāh, dželle we 'alā, je nju učinio ''majkom Knjige''. Sūra el-Fātiha je ''majka Qur'āna'', ona kojom je Qur'ān otpočet, kojom je Qur'ān otvoren i Allāh, dželle we 'alā, ju je učinio ruknom namāza, koji je stub vjere.

Da nam Allāh, dželle we 'alā, oprosti i da nas učini od iskrenih i od onih koji Njega

najviše vole, koji su potčinjeni i kojima su Allāh, dželle we 'alā, Njegov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, i Allāhova vjera najdraţi.

Spomenuo je šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb, rahmetullāhi te'ālā 'alejhi, pod brojem

dva iduću vrstu (glavešinu) tāgūtā, rekavši: ''2. Vladar, sudija, nasilnik, nepravednik koji mijenja propise, odnosno zakon Uzvišenog Allāha.''

Tāgūt broj dva jeste vladar, sudija, moţemo reći predsjednik, nepravednik, nasilnik koji

mijenja zakon Uzvišenog Allāha, tebāreke we te'ālā. Dokaz za to su riječi Uzvišenog Allāha, pa je naveo 60. ājet sūre en-Nisā, kojeg smo pomenuli prošlog puta. Allāh, dželle we 'alā, kaţe Svom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem:

''Zar ne vidiš one koji tvrde da su povjerovali u ono što je objavljeno tebi i što se objavljivalo prije tebe...''.

''...koji tvrde (smatraju)...'' – što znači da im je Allāh, dželle we 'alā, negirao īmān. Znači,

oni govore da vjeruju, ali oni ne vjeruju, jer je rekao da smatraju (da vjeruju). Čim oni smatraju (da vjeruju) znači da kod njih nije ostvarena suština īmāna, osnova īmāna. Koja je to stvar, koja je poništila osnovu īmāna koja mora postojati kod svakog čovjeka, da bi bio musliman? Kaţe Allāh, dželle we 'alā:

''Hoće da im se pred tāgūtom sudi (traţe sud od tāgūta, hoće sud od tāgūta).''

To je stvar koja ih je izvela iz vjere. ''Hoće'', jer je ''irāda'' htijenje.

''A naređeno im je da budu nevjernici u njega'',

...tj. da učine u njega kufr tj. u ruknu negacije ''Lā ilāhe''. Ko je taj koji ţeli da ih odvede u zabludu?

''A šejtan želi da ih odvede u daleku zabludu''. 3

Šejh Muhammed se ovdje zaustavio i nije dalje spominjao. Međutim, ja ću spomenuti ājete koji dolaze iza ovog ājeta zato što će nam biti potrebni kasnije, kako bismo ukazali na ispravno shvatanje ovih ājeta i na jednu grešku u koju su zapali mnogi ljudi danas. Zaista mes'ela o kojoj ćemo govoriti i na koju ćemo se osvrnuti jeste jedno pitanje u kojem je danas ogroman broj učenih ljudi pogriješio. Ne kaţem samo običnih muslimana, već učenih ljudi i to je mes'ela u kojoj je Allāh, dželle we 'alā, htio fitnu, da budu ljudi iskušani.

Dalje kaţe Allāh o ljudima kojima je negirao īmān:

''A kada im se kaže: 'Dođite onome što je Allāh objavio i Njegovom Poslaniku'...'', ...tj. Qur'ānu i sunnetu da im se presudi...

''...ti vidiš kako se munafici od tebe okreću.''

Pa onda Allāh, dželle we 'alā, prijeti da će ih pogoditi musībet zato što su odbili sud Allāha i Njegovog Poslanika, a traţili sud tāgūta. Pazite: samo su traţili, a nisu otišli, već su samo htjeli.

3 sūra en-Nisā', 60. ajet.

''A kako će tek biti kada ih zadesi nevolja (nesreća, musībet) zbog onoga što su njihove ruke prethodno učinile a zatim ti dođu nakon toga kunući se Allāhom: 'Nismo ništa drugo htjeli osim da učinimo dobro i da sastave oni'', 4 da nađu oni svoj neki haqq.

Allāh, dželle we 'alā, im prijeti da će ih pogoditi musībet zbog toga što su se okrenuli i nisu

otišli Qur’anu i sunneta Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, a htjeli su da se sude kod tāgūta. Međutim, znamo iz objave ājeta – a na to ukazuje i vanjština ājeta – da oni nisu otišli kod tāgūta, već su samo htjeli.

Sjetih se riječi Sulejmāna bin Sahmāna, kada je pričao o slučaju 'Umera u riwājetu u

kojem se prenosi da je 'Umer ubio onog čovjeka koji je došao kod njega zbog spora sa Ţidovom, kada kaţe Sulejmān bin Sahmān: ''I tako treba da se uradi sa svakim onim koji traži presudu od tāgūta (tj. da se ubije)''.

Ova druga vrsta tāgūta, drugi od glavešina tāgūtā i njegovo djelo sačinjava jednu od

karakteristika ili osobina za koje je Allāh, tebāreke we te'ālā, vezao propis tekfīra u svojoj Knjizi, a i Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, u svom sunnetu, što znači da je ova karakteristika, ovo djelo i ovaj grijeh od takozvanih grijehova koji se nazivaju mukeffirāt – oni grijesi koji izvode iz vjere, sāmi po sebi. Grijesi koji, sāmi po sebi, izvode iz vjere, a koji mogu biti sagledani u riječima srca i djelima srca, govoru jezika i radu tijelom ili djelima tijela. Ove stvari se nazivaju negatori islāma. Koji īmān one negiraju? Negiraju osnovu īmāna. Šta znači da negiraju osnovu īmāna? Znači da nema više īmāna kada nešto čovjek od njih uradi ili kaţe ili nešto od njih vjeruje, dok grijesi koji su manji od ovih, odnosno veliki grijesi čije činjenje i izgovor ne izvodi iz vjere, ne ruše osnovu īmāna, već ruše obaveznu potpunost. Kada ruše osnovu īmāna? Onda kada se njihovo činjenje ili izgovaranje ohalāli ili kada ih insān učini odbijajući Allāhov, dželle we 'alā, propis, pa makar vjerovao da su oni zabranjeni – odbijanje i kibr – ili, ne dao Allāh, kada ih insān čini da bi se suprotstavio Allāhu, pa makar vjerovao da su zabranjeni u osnovi.

Postoji u arapskom jeziku riječ i pojam koji se zove ''el-menāt'', a dolazi od glagola

''nāta, jenūtu'', što znači ''okačiti, objesiti'' i u tom smislu su mušrici nazvali drvo na koje su vješali svoje sablje ''Dhātu Enwāt'' (Ona na koju se vješa), tj. drvo na koje se vješa nešto. El-menāt u šerī'atu znači neku osobinu, karakteristiku ili stanje za koje je Allāh, dželle we 'alā, vezao, okačio neki propis pa se ta osobina naziva el-menāt. Zato kaţemo: Ova osobina i karakteristika ovdje jeste jedan od menāta tekfīra i od menata tāgūtijjeta, kao što je pijenje vina jedan od menāta tefsīqa i činjenje bluda od menāta tefsīqa, činjenje novotarija od menāta tebdī'a, itd. Dakle, ova se stvar naziva el-menāt.

Šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb je rekao:

''Vladar, nepravedni vladar, nasilni vladar ili sudija koji mijenja Allāhove, dželle we 'alā, propise''.

4 sūra en-Nisā', 61. i 62. ajet.

Međutim, šejh Muhammed ţeli da ukaţe na onoga koji propisuje propise mimo Allāha, dželle we 'alā, na onoga koji propisuje propise neovisno od Allāha, dželle we 'alā, na šta ukazuje veliki broj ājeta u Allāhovoj, dželle we 'alā, Knjizi, kao i u sunnetu Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, kao i idţmā' svih muslimana. Od ājeta koji ukazuju da je propisivanje zakona mimo Allāha menāt za koji je Allāh vezao propis tekfīra je ājet: ''Zar oni imaju partnere (šurekā')...''

''Šurakā' '' je mnoţina od riječi ''šerīk'', partner, sudrug, tj. laţna boţanstva koja se

pripisuju Allāhu, koja se izjednačavaju sa Allāhom, koja se stavljaju na stepen Uzvišenog Allāha, dželle we 'alā. Šta je to što ih je učinilo ili čime su ih ljudi učinili laţnim boţanstvima? Allāh, dželle we 'alā, kaţe:

''Zar oni imaju božanstva koja im propisuju od zakona (od vjere)...''

...jer dīn znači zakon, put, sistem ţivota.

''Zar oni imaju božanstva (šurakā', partnere, sudruge) koji im od vjere propisuju ono što Allāh

nije dozvolio?'' 5

Iz ājeta se jasno razumije da je propisivanje zakona mimo Allāha, dželle we 'alā, osobina kojom čovjek – ne dao Allāh, dželle we 'alā – ako vjeruje u dozvoljenost toga ili uradi to ili dā nekome pravo na to, kojom čovjek ili sebe ili drugoga čini šerīkom Allāhu, tebāreke we te'ālā, odnosno onim koji je sebi dao nešto od prava Allāha, dželle we 'alā, odnosno postaje onaj koji izlazi iz vjere, mušrik ili tāgūtom.

Kada čovjek postaje tāgūt? Kada sebi pripiše nešto od prava Allāha, dželle we 'alā, ili kada neko drugi to njemu pripiše, a on je time zadovoljan. Međutim, ako on to nekom drugom pripiše ali on to ne radi, onda je on mušrik, a onaj drugi kome se to pripisalo i time je zadovoljan – on je tāgūt. Kaţe Allāh, dželle we 'alā, u suri el-Kehf:

''I On nikoga ne uzima za sudruga u svome sudu (zakonu).'' A po drugom kirā'etu:

''I nemoj da Mu pridružuješ u Njegovom sudu i u Njegovom zakonu nikoga.'' 6

...i mnogo drugih ājeta u Allāhovoj, tebāreke we te'ālā, Knjizi, a od tih ājeta je ājet u sūri et-

Tewbe koji nam otkriva da je to bio grijeh svećenika i monaha, Ţidova i kršćana koji su sebi dali apsolutno pravo na zakonodavstvo mimo Allāha, dželle we 'alā, pa im se narod u tome pokorio.

5 sūra eš-Šūra, 21. ajet. 6 sūra el-Kehf, 26. ajet.

Znači, njihovi svećenici i monasi su sebi dali apsolutno pravo na zakonodavstvo mimo Allāha prije dolaska Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, njihov narod im se u tome pokorio, a mnogi od njih i ne znajući da je pokornost njima u tome i davanja njima prava na to zapravo 'ibādet njima, mimo Allāha, dželle we 'alā. Zaista neki to nisu znali. Međutim, to njihovo neznanje nije ih spriječilo od toga da time izađu iz vjere, tj. iz islāma, da izgube ime islāma i da dobiju ime širka, pa ako budu od onih nad kojima se uspostavio argument u tom pitanju – bilo da je došao do njih ili da su bili u mogućnosti da ga saznaju, pa nisu – onda zarađuju ime kufra sa svim njegovim propisima, što znači da zasluţuju kaznu na dunjāluku i na āhiretu. Kaţe Allāh, dželle we 'alā:

''Uzeli su svoje svećenike i monahe za erbābe (mnoţina od rabb, tj. za gospodare mimo Allāha)''.

Hadīth Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, nam objašnjava kako su ih uzeli za gospodare mimo Allāha.

''...a nije im bilo naređeno (ništa drugo) osim da čine 'ibādet jednom bogu, nema boga osim Njega, slavljen neka je On, šta mu oni pridružuju.'' 7

Pa je Allāh njih nazvao onima koji uzimaju druge bogove mimo Allāha i nazvao ih mušricima.

Muhammed bin 'AbdulWehhāb, rahmetullāhi 'alejh, objašnjava jednu od vrsta širka u jednoj od svojih poslanica pa kaţe: ''Pokornost učenjacima u griješenju prema Allāhu, dželle we 'alā'',

...ne misleći time na bilo koje griješenje, već na ovu vrstu griješenja, znači slijeđenje i pokornost 'ulemi u nevjerstvu Allāhu i u širku Allāhu, dželle we 'alā. Ako bi neko od 'uleme rekao nekom muslimanu: ''Hajde da popiješ vino'' i on popio vino, vjerujući da je pijenje vina zabranjeno (harām), time ne bi bio od onih koji je toga 'ālima uzeo za boga mimo Allāha, dželle we 'alā, već bi imao propis grješnika koji piju vino. Ali, ako bi popio vino vjerujući da je pijenje vina dozvoljeno (halāl) zbog toga što mu je rekao njegov šejh, a on zna ili je bio u stanju da sazna da je pijenje vina zabranjeno, onda je uzeo svoga šejha za boga mimo Allāha, tebāreke we te'ālā.

U Allāhovoj, tebāreke we te'ālā, Knjizi ima puno ājeta koji na ovo ukazuju, a ako je to tako,

zbog čega je šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb uzeo samo ovaj ājet iz sūre en-Nisā', a nije spomenuo druge ājete? Mislim da je izabrao ovaj ājet iz sūre en-Nisā' zato što se u tom ājetu spominje pojam tāgūt:

7 sūra et-Tewbe, 31. ajet.

''Hoće da im se sudi pred tāgūtom (hoće presudu od tāgūta)'',

...tako da se ājetom okoristio direktno za naslov o kojem on govori.

Šta znači propisivanje zakona mimo Allāha, tebāreke we te'ālā je kufr sāmo po sebi. Šta to znači? To znači da je ono kufr i da nije potrebno da čovjek koji je ovo uradio (propisao zakon mimo Allāha) to ohalāli, ili da ga smatra lijepim, da ga smatra boljim od šerī'ata ili jednakim (ravnim) šerī'atu, ili da ga voli više nego što voli šerī'at ili da mrzi šerī'at, ništa od ovoga spomenutog nije potrebno da se desi da bi čovjek postao nevjernik. Tj. on postaje nevjernik sāmim djelom propisivanja zakona, jer su Allāh, dželle we 'alā, i Njegov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, propis tekfīra vezao za osobinu koja je menāt ove presude, ovoga zakona, ovoga hukma, a to je propisivanje zakona mimo Allāha, tebāreke we te'ālā, bez obzira da li čovjek vjeruje da je to zabranjeno ili da je dozvoljeno, da li on mrziš ili ne mrziš ili smatra da je to ravno Allāhovom zakonu ili bolje od Allāhovog zakona. Kasnije će vam postati jasna vaţnost ovoga našega uvoda u ovu temu, a to je da bi se sačuvali od šejtānske zablude u koju pozivaju mnogi ljudi danas.

Propisivanje zakona mimo Allāha, tebāreke we te'ālā, kao menāt za koga je Allāh, dželle we

'alā, vezao propis tekfīra ili tāgūtijjeta moţe biti na više načina i ima više vidova ili stepena s obzirom na dobijanje imena širka (mušrika) i opravdanja neznanjem u tom pitanju.

Pa je pod broj jedan osoba koja vjeruje u dozvoljenost apsolutne neovisnosti u

propisivanju zakona mimo Allāha, dželle we 'alā, ili koja sebi dā pravo na to ili koja drugom dā pravo na to ili je zadovoljna time. Apsolutno, u osnovi taj čovjek vjeruje da nema smetnje i dozvoljeno je da se propisuju zakoni mimo Allāha, dželle we 'alā, apsolutno, ne u nekoliko pitanja nego apsolutno. Onaj koji ima ovo pri sebi (koji ovako vjeruje) automatski gubi ime islāma i nema opravdanja u neznanju da je Allāh, dželle we 'alā, Jedini Zakonodavac, odnosno nema opravdanja u neznanju ako čovjek sebi ili drugom dā ili prizna pravo na apsolutno propisivanje zakona mimo Allāha, dželle we 'alā, što znači da takav čovjek nije musliman već je mušrik, jer nije ostvario ''Lā ilāhe...'', nije učinio kufr u tāgūta i nije ostavio veliki širk.

Ovaj grijeh je bio grijeh svećenika i monaha i to je bio grijeh Dţingis Khāna i faraona.

Zar Dţingis Khān nije sebi u potpunosti dao pravo propisivanja zakona mimo Allāha, dželle we 'alā? Zar faraon nije sebi u potpunosti dao pravo na propisivanje zakona mimo Allāha, dželle we 'alā? Zar narod svojim slijepim slijeđenjem nije svećenicima i monasima priznao pravo na propisivanje zakona mimo Allāha, dželle we 'alā, u potpunopsti? Onaj koji to uradi ili vjeruje da je to dozvoljeno, pripiše ga sebi ili drugom – nema sumnje da se u tome ne opravdava neznanjem, zato što je kategorički u sveobuhvatnom smislu negirao jednoću Allāha, dželle we 'alā, u zakonodavstvu, pripisujući to pravo nekom drugom mimo Allāha, dželle we 'alā.

Zar današnje sekularističke vlade u svijetu, bilo da su demokratske, socijalističke ili bilo

koje druge, zar one nisu sebi pripisale ovo pravo u svojim ustavima? Zar to nije njihovo temeljno pravo koje sebi pripisuju u svojim ustavima? Ustav svake drţave daje toj drţavi i njenim zakonodavnim institucijama i organima pravo na apsolutno zakonodavstvo i neovisnost propisivanja zakona mimo Allāha, dželle we 'alā, što predstavlja ostvarenje ovoga vida tāgūtijjeta, širka i nevjerstva Allāhu, dželle we 'alā, i u to ne sumja (niko drugi) osim nesrećnik, onaj koji je daleko od Allāha i kuće vjernikā, bez ikakve sumnje.

Ova karakteristika i ovaj menāt vaţi za predsjednike drţava koji njima vladaju i rukovode, zato što je predsjednik obavezan na poštovanje ustava i na rukovođenje i upravljanje drţavom upravo zakonom i ustavom koji u sebi obuhvata, između ostalog, i ovu nevjerničku tačku, ovu nevjerničku normu, što znači da je sām predsjednik drţave jedan od onih koji je ovim zadovoljan i jedan od onih koji time sudi, što znači da nema nikakve sumnje da je on pod brojem dva, drugi od pet glavešina tāgūtā koje je spomenuo šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb. Rekli smo da se za njegovo nevjerstvo ne uslovljava da on ohalāli to što je uradio. Dakle, ne mora reći: ''Ja vjerujem da je halāl da se propisuju zakoni mimo Allāha'', da bi bio nevjernik. Ne, već je dovoljno samo da kaţe da je sebi ovo pripisao, da je drugom ovo pripisao, da je ovo priznao ili da on to radi... I takvo je stanje svih mukeffirāta i svih grijeha koji izvode iz vjere Allāha, dželle we 'alā, sāmi po sebi, i koji, kao što smo rekli, poništavaju osnovu īmāna.

U ovakve ljude, u njihov kufr, u njihov širk i tāgūtijjet niko ne smije da sumnja, a

pogotovo ne onaj do koga je došao razjašnjen i objašnjen i objelodanjen Allāhov, dželle we 'alā, propis i dīn Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, po ovom pitanju. To znači da je svaki musliman duţan da vjeruje u Qur'ān i u sunnet i da onoga koji je ovo uradio nazove imenom kojim ga je Allāh nazvao, a te osobe su tāgūti, kāfiri zbog toga što su to uradili, bez obzira na njihov namāz i na njihov post, na njihov hadţdţ, na njihov dţihād. Zbog čega? Zato što Allāh, dželle we 'alā, uz veliki širk, uz veliki kufr i uz tāgūtijjet ne prima nijedno djelo. Jesmo li to naučili ili nismo?

Onaj ko bi posumnjao da je takva osoba nevjernik ili ako bi je nazvao muslimanom –

takav više ne bi bio musliman i počinio bi jedno od vrsta nevjerstva, tj. nevjerstvo poricanja, jer bi porekao Allāhovu Knjigu i sunnet Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, koji su počinioca tog djela nazvali nevjernikom. Pa takav ne vjeruje u Qur'ān, odnosno on se usprotivio Qur'ānu i sunnetu Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i to je treća tačka koju je spomenuo šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb od deset negatora islāma koje je spomenuo, odnosno ''onaj koji sumnja u nevjerstvo nevjernika i oklijeva ili smatra ispravnim njegov put''. Ovakvi ljudi nemaju opravdanja u svojoj namjeri, da kaţu: ''Mi smo željeli dobro, mi želimo ovo, mi želimo ono,...'' To su šejtānska, odnosno munāfička opravdanja. Mi znamo iz Allāhove Knjige i iz sunneta Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, da to nije opravdanje i da time Allāh, dželle we 'alā, nije opravdao one koji su mu se suprotstavili.

Mi znamo da su munāfici govorili:

''Samo smo željeli dobro.'' 8 Allāh im nije porekao da su oni ţeljeli neko dobro. Kada su mušrici oboţavali kipove

mimo Allāha, govorili su:

''Mi ih ne obožavamo (ne činimo im 'ibādet), osim da bi nas približili Allāhu.'' 9

8 sūra en-Nisā', 62. ājet

Tako ovaj čovjek koji ovo radi (propisuje zakone mimo Allāha), ako se pripisuje islāmu, tvrdi da on to radi da bi podigao islāmsku drţavu, što je 'ibādet kojim se pribliţava Allāhu, dželle we 'alā. Tako su riječi onih koji rade veliki širk i veliki kufr i koji ga dozvoljavaju i koji u to pozivaju, pravdajući to sa ispravnosti cilja, u potpunosti identične riječima mušrika koji su govorili: ''Mi ih ne obožavamo (ne činimo im 'ibādet), osim da bi nas približili Allāhu.''

Međutim, onog momenta kada je učinio 'ibādet nekom drugom mimo Allāha, ili je sebi

činio 'ibādet mimo Allāha ili je traţio od ljudi da njemu čine 'ibādet mimo Allāha, dželle we 'alā, on je postao ono čime ga je Allāh nazvao, bez obzira na njegovu namjeru.

Jer, i oni koji su rekli da Allāh ima dijete, i oni koji su rekli da je Allāh jedan od trojice,...

– teško da je neko od njih time htio da bude nevjernik, jer je mali broj ljudi koji onime što vjeruje, kaţe ili uradi ţeli da bude nevjernik; naprotiv, većina njih misli da ih to vodi ka Allāhu i da ih to vodi u dţennetsku kuću.

Zato Allāh, dželle we 'alā, o njima kaţe:

''Reci:“Hoćete li da vas obavjestim o onima čija će djela najviše propasti, o onima čiji će trud propasti na ovome svijetu a oni misle da nešto dobro rade.'' 10

A u drugom ājetu u sūri el-E'rāf:

''...i misle da su na pravom putu''.

Qur'ān o tome jasno govori. Govori da ogromna većina nevjernika i većina mušrika, da svi oni misle da su na pravom putu i da svi oni misle da idu pravom cilju; međutim, to nije opravdanje kod Allāha, dželle we 'alā. Zato ih mi ne smijemo opravdavati onim čime nije opravdao Allāh. U protivnom, onaj ko bude znao da Allāh to nije propisao kao opravdanje, a i dalje ga bude zagovarao – onda će biti od onih koji su propisali zakone mimo Allāha, dželle we 'alā.

Dakle, kako rekosmo, pod brojem jedan je slučaj čovjeka koji vjeruje da je to apsolutno dozvoljeno ili koji to kaţe ili koji to drugom pripiše djelom ili kome se pripiše, a on ga, zadovoljan time, prećuti – takav gubi ime islāma, a dobija ime mušrika, a ako se nad njim uspostavi argument – onda dobija ime kāfira sa svim propisima pojma i imena kufra, i tu nema opravdanja neznanjem u pogledu imena.

2. Da vjeruje da je samo Allāh, dželle we 'alā, Zakonodavac i da nema niko prava da

propisuje zakone neovisno mimo Allāha, dželle we 'alā, ali u opšte poznatom pitanju propiše zakon suprotan Allāhovom, tebāreke we te'ālā, zakonu u jednoj mes'eli na sveobuhvatan

9 sūra ez-Zumer, 3. ājet 10 sūra el-Kehf, 103. i 104. ājet.

način. Shvatate li braćo ovo? Ovo je drugi menāt. Drugi menāt kod tāgūta broj dva. Prvi menāt smo vidjeli. Drugi menāt: Čovjek vjeruje da je Allāh Jedini Zakonodavac, da samo On ima pravo da propisuje zakone i da ne smiju da se propisuju zakoni mimo Qur'āna i sunneta, ali u opšte poznatom pitanju na sveobuhvatan način propiše zakon suprotan Allāhovom. Kakav je njegov propis, kakav je njegov hukm? Navodimo primjer: Zamislimo da se pojavio čovjek koji kaţe da je Allāh zabranio da se jede hljeb. Dozvola jedenja hljeba jeste opšte poznata stvar među muslimanima. A pojavi se čovjek i vjeruje da je uopšte zakon da je zabranjeno da se jede hljeb u sveobuhvatnom smislu. Ako takva osoba zna ili je bila u mogućnosti da sazna da je dozvoljeno jesti hljeb – jeste, bez ikakve sumnje, mušrik u Allāha, dželle we 'alā, odnosno tāgūt, nevjernik i nismo ga opravdali neznanjem ako je u mogućnosti da sazna, odnosno ako su ljudi slični njemu, opisani njegovim intelektualnim sposobnostima u njegovom društvu, to znali, a on to nije znao mi ga nismo opravdali. Međutim, ako se radi o onima koji nisu bili u mogućnosti spoznati da je to dozvoljeno, radi nepostojanja mogućnosti sticanja znanja zaista, kao da je čovjek odrastao negdje na nekom mjestu gdje nikako nema hljeba, gdje ljudi samo ribu jedu – eto, teoretska mogućnost – takav čovjek je još uvijek musliman i opravdava se neznanjem zbog toga što je propisao zakon o ovoj opšte poznatoj mes'eli, jer nije imao mogućnost da stekne znanje o dozvoljenosti jedenja hljeba.

Isto tako ovdje moţemo staviti zabranu pijenja vina, zabranu laganja, zabranu činjenja

bluda, obaveznost govorenja istine, obaveznost pravde, itd. Vaţno je da se radi o opšte poznatom pitanju koje 'ulema naziva ''Mes'ela dhāhira'' (opšte poznato pitanje). Kada smo ga opravdali neznanjem? U kojem smo ga momentu opravdali neznanjem? Samo ako nije imao mogućnosti da stekne znanje. I onda 'ulema navodi primjere za moguće situacije i mjesta u kojima nema mogućnosti sticanja znanja, čovjek koji je odrastao negdje daleko u planini, koji je odrastao u pustinji, koji je odrastao u darul-harbu sa nevjernicima, čovjek koji je tek primio islām, ali je ovdje vaţno da zaista nije imao mogućnosti da nauči.

Za ovakvog čovjeka kaţemo da je musliman zato što kod sebe ima aslul-islām, u ovoj

mes'eli se opravdava zato što je bio neznalica koji nije bio u stanju da od sebe odagna neznanje, a opšte pravilo u islamskom pravu je da je svako ono neznanje koje se zaista ne moţe odagnati od sebe – čovjeku opravdanje. Kaţem, Allāhu moj, osim u imenu širka u osnovi islāma, kao što smo naučili da neznanje, idţtihād, te'wīl i slijepo slijeđenje nisu opravdanje u velikom širku i da se onaj koji to kaţe suprotstavio Qur'ānu, sunnetu i idţmā'u muslimana. Dţehmu ibn Safwānu, Allāhovom neprijatelju, moţda nije ni na um palo da će se pojaviti grupa ljudi koji će danas ovo govoriti. Kod Dţehma ibn Safwāna je nevjerstvo bilo samo jedno, kod njega je nevjerstvo bilo – neznanje, a za njega je īmān predstavljala spoznaja, što znači da je onaj ko zna ''Lā ilāhe illAllāh, Muhammedun resūlullāh'' i osnove vjere, kod njega bio mu'min, a ko ne zna ''Lā ilāhe illAllāh, Muhammedun resūlullāh'' i osnove vjere, on je kod njega bio nevjernik. Kod današnjih dţehmijjā ovaj čovjek (neznalica) je musliman, pa smo rekli da je njihova riječ, sa onim što iz nje rezultira, gora od mišljenja i 'aqīde Dţehma ibn Safwāna, a najgore je mišljenje onoga čovjeka koji je opravdao psovača Allāha sa neznanjem.

El-Albānī je opravdavao psovača Allāha neznanjem, opravdavajući ga nemarom i lošim

odgojem. Odrastao u familiji i nemaru, pa ne zna, loše odgojen, pa ga opravdava neznanjem. Šta je to što ne zna psovač Allāha? Je l' on to nezna da je zabranjeno psovati Allāha na ovom svijetu?

Ima li nekoga ko ne zna da je obaveza Allāha poštovati i veličati? Kaţem: Ako psovača Allāha, dželle we 'alā, nazivaju muslimanom, to znači da kod njih islām nema kao uslov čak ni veličanje Allāha, jer onaj koji psuje Allāha – on ga ne veliča. Tako su pripisali islām i dali ime islāma onome koji Allāha ne veliča, nego koji Ga psuje, onome koji skrnavi Allāhovo veličanstvo, što znači da je kod njih pojam islām lišen svih njegovih šerī'atskih značenja i vjerskih značenja, čak i ovog osnovnog značenja koji priznaju i Ţidovi, i kršćani, i hindusi, svi... a to je: da se veliča Gospodar svih stvorenja.

Zato kaţemo: Ko psuje Allāha, dželle we 'alā, je nevjernik. Onaj ko sumja u njegovo

nevjerstvo je nevjernik. I u to moramo da vjerujemo, zato što je nevjerstvo psovača opšte poznata stvar u vjeri Allāha, dželle we 'alā. U jednom od brojeva medīnskog biltena kojeg su izdali studenti u Medīni, izašao je članak koji je aludirao na opravdanje psovača neznanjem, čiji tekst nije bio poreknut ni popraćen poricanjem zla. Naprotiv, umalo da se nije proširila ova 'aqīda.

Pogledajte kako se ta 'aqīda murdţiluka i izbacivanja stvari i osobina iz pojma īmāna

razvijala i mijenjala od svojih prvih dana, pa do dan-danas. Na početku su izbacili djela i neka djela srca, pa su poslije izbacili sva djela i sva djela srca i ostavili samo na jeziku, pa su poslije izbacili jezik i ostavili 'aqīdu srca i neka djela srca, pa su neki došli i izbacili i govor jezikom i sva djela srca i djela tijela, a ostavili samo spoznaju, da bi došla jedna grupa i izbacila sve, ostavljajući samo govor, a danas je došla grupa i ostavila samo govor, ali i izbacila osnovu djela srca i mnogo toga od riječi srca... Musībet, i još uvijek ima naţalost veliki broj mladića muslimana i muslimanki koji nisu spremni i ne shvataju ove stvari, zato što postoji grupa ljudi koja neprestano upozorava radi razloga koji su nama poznati, a neki su poznati samo Allāhu, tebāreke we te'ālā.

Kada se načnu ova pitanja, vidi se kako se ljudi boje i kako ne smije o njima da se priča,

da bi muslimani tapkali, Allāh zna još koliko dugo vremena, u istom mjestu, ne znajući da krenu zbog toga što ne gledaju ovaj svijet očima Qur'āna i sunneta. Mi ovaj svijet gledamo kroz Qur'ān i sunnet. Allāh je objavio ovaj Qur'ān i sunnet da gledamo svijet kroz njih i da shvatimo svijet kroz njih i da nazremo svijet i ono što se dešava u njemu Qur'ānom i sunnetom Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Ako se u tome pogriješi – imamo pogrešno sprovođenje šerī'ata Allāha, dželle we 'alā, i zbog toga nam se dešava ono što nam se dešava.

Dakle, kao što rekosmo, pod brojem dva je slučaj da čovjek propiše zakon u opšte

poznatoj mes'eli na sveobuhvatan način. Opravdava se osoba koja zaista nije mogla da stekne znanje, poput onih koje smo naveli.

3. Da propiše zakon u opšte poznatoj mes'eli, ali ne sveobuhvatno, već posebno. Šta

znači posebno? Nekom čovjeku ili maloj grupi ljudi. Opet ćemo se vratiti dozvoljenosti jedenja hljeba. Dođe čovjek i kaţe ti: ''Tebi je zabranjeno da jedeš hljeb'', ili: ''Tebi i dvojici trojici'', samo da ne bude sveobuhvatno. Ovdje pitanje opravdavanja neznanjem treba da bude malo šire nego u prvom pitanju. Zbog čega? Jer imamo događaj koji se desio za vrijeme 'Umera, radijallāhu 'anhu, nakon smrti Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, kada je ashāb Qudāme ibn Mez'ūn sa jednim brojem njegovih prijatelja ohalālio pijenje vina i njegov slučaj mnogi ljudi pogrešno razumiju.

Qudāme ibn Mez'ūn, koga je 'Umer postavio za namjesnika i koji je, bez sumnje, znao da je vino zabranjeno piti, ohalālio je pijenje vina, ali ne u sveobuhvatnom smislu i ne u svakoj situaciji, već je ohalalio pijenje vina sebi i grupi koja je bila sa njim, ''ako budu vjerovali i Allāha se bojali, i vjerovali i dobra djela radili i dobro činili'', kao što se kaţe u suri el-Mā'ide. Pa je 'Umer ibnul-Hattāb sastavio sve učesnike Bedra da bi razgovarali o slučaju Qudāme ibn Mez'ūna a mnogi od nas ili vas bi se zaletili da donesu Allāhov propis. Međutim, 'Umer je sakupio učesnike Bedra, poznavaoce Qur'āna i sunneta i duha šerī'ata, da razgovaraju o slučaju Qudāme ibn Mez'ūna, pa obzirom da nije ohalālio pijenje vina u sveobuhvatnom smislu, već na ovakav način, sloţili su se da je imao te'wīl (pogrešno shvatanje) ājeta, što znači neznanje Allāhovog propisa, pogrešno shvatanje ājeta. Sloţili su se da se od njega traţi da se pokaje, a ako se ne pokaje, tj. nastavi u svom vjerovanju, da će biti ubijen kao nevjernik.

Kada je Qudāme ibn Mez'ūn 'Umeru spomenuo ājet, 'Umer mu je rekao: ''Pogrešno si ga

protumačio, jer, da si se Allāha bojao, ne bi ga pio'', pa su zatim nad njim izvršili sankciju propisanu od Allāha, dželle we 'alā, za onoga koji pije vino, što znači da ga je te'wīl spriječio u ovoj mes'eli od dobijanja imena kufra, ali ga nije spriječio da nad njim bude izvršena had (sankcija) Allāha, tebāreke we te'ālā. Moţda ovu stvar moţemo staviti na granicu sa četvrtim pitanjem koje dolazi.

4. Da propiše zakon suprotan Allāhovom zakonu u manje poznatoj mes'eli, na

sveobuhvatan način. Ovaj slučaj broj četiri i slučaj broj tri su puno blizu. Razlika je između opšte poznatih mes'ela i manje poznatih mes'ela sa više aspekata, prije svega sa aspekta poznavanja iste i sa aspekta opravdavanja onoga koji je počinio nešto u te dvije mes'ele ili u tim dvijema kategorijama mes'ela, bilo da se radi o neznanju, te'wīla (pogrešnom shvatanju), idţtihadu ili taqlīdu, itd., kao što se krug onih koji se opravdavaju širi ovdje. Manje poznata mes'ela je ono, sa punom sviješću kaţem, u šta je upao Qudāme ibn Mez'ūn, u dozvoljenost pijenja vina pod određenim uslovom za određenu grupu ljudi. To je manje poznata mes'ela i zbog toga ga 'Umer i ashābi nisu protekfirli.

Ibn Tejmijje, braćo, manje poznate mes'ele naziva ''One čiji dokaz može biti nepoznat nekim

ljudima''. 'Ulema, između ostalog, spominje i navodi čovjekovo nepoznavanje ili pogrešno shvatanje određenih tekstova ili hadītha Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, koji govore o nekim Allāhovim svojstvima, kao što je slučaj čovjeka koji alegorično tumači osobinu Ruke ili neku drugu osobinu Allāha, dželle we 'alā, kao što su uradile eš'arije, maturīdije i slični. 'Ulema ehlis-sunneta wel-dţemā'ata njih, čim to urade, nazivaju eš'arī, maturīdī, tako ih zovu i kaţu: ''Može se za njega reći da je možda pogriješio i da je u zabludi.'' Nad njim nije uspostavljen onaj argument čiji ostavljač postaje nevjernik, pa ga nazivaju dāl i mubted'i.

Međutim, ponekad ovaj mudţtehid moţe da bude opravdan kod Allāha, dželle we 'alā,

ako se bude Allāha, dželle we 'alā, bojao koliko moţe i zaista ne bude mogao da dođe do haqqa, kao velika imena ovoga ummeta, ummeta Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, koji su pogrešno shvatili neke ājete. Naprotiv, mnogi od njih ne zasluţuju čak ni ime fāsiq, već trebaju kasnije biti nazvani fasicima ako ne uloţe maksimalan trud u traţenju istine i ako slijede strasti, a neki od njh će biti nazvani kāfirima a to su oni nad kojima će biti uspostavljen argument, a uspostava argumenta u ovim manje poznatim pitanjima za te ljude biva sa dijalogom od strane čovjeka koji će moći da im ukloni šubhe na način koji je shvatljiv za ljude poput njih, pa makar oni i ne shvatili.

Primjer za to jeste čovjek koga Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, spominje u hadīthu. El-Buhārī je zabiljeţio od Ebū Hurejre da je jedan čovjek pitao svoje sinove: ''Kakav sam vam babo bio?'' Pa mu kažu sinovi: 'Bio si nam dobar babo''. Pa im on onda kaže: ''Kada budem umro zapalite me, a onda jedan dio moga pepela prospite u more, a jedan na kopno'',

...a onda se spominje jedna rečenica za koju 'ulema ima pet mišljenja, a ja ću vam navesti shvatanje Ibn Tejmijje, što ne znači da smatram da je to jedino ispravno. Kaţe se da je ovaj čovjek rekao: ''Jer kada bi Allāh bio kadar da me oživi – kaznio bi me kaznom kakvom nikada nikog nije kaznio.'' Pa će ga Allāh oživjeti i pitati: ''Zbog čega si to uradio?'' A on će Mu reći – ''Bojao sam Te se.'' Tada će mu Allāh oprostiti i uvesti ga u džennet.''

Dolaze na scenu murdţije i dţehmije i lupaju ulijevo i udesno. Kaţu:

''Ovaj čovjek je sumnjao u Allāhov qudret, u Njegovu moć, a to je od tewhīda Allāha, dželle we 'alā, od vjerovanja u imena i svojstva. Vidimo da ga Allāh, dželle we 'alā, uveo u džennet i oprostio mu. Vidimo da je on bio musliman, što znači da ima opravdanje neznanjem u osnovama vjere...''

...i zatim spominju riječi Ibn Tejmijje i lupaju sa ovakvim shvatanjem hadītha i obaraju sav Qur'ān i sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i idţmā' 'uleme. Da li je ovaj čovjek sumnjao u osnovu osobine qudreta Allāha, dželle we 'alā, osnovu osobine moći? Kakav je to ilāh (bog) u kojeg čovjek vjeruje, a za kojeg sumnja da on ima osobinu moći? Ima li tako nešto, da neko vjeruje u boţanstvo nekoga, a da sumnja u osobinu njegovog qudreta (moći), da vjeruju da je slab, da je nemoćan? Nema sumnje da je ova osoba vjerovala u osnovu osobine qudreta (moći) Allāha, dželle we 'alā, da je Allāh Moćni – Qādir.

Međutim, po shvatanju Ibn Tejmijje, šubha se kod njega pojavila u djeliću ove osobine;

ne u osnovi osobine, već u jednom njenom djeliću, u jednom njenom vidu, a to je moć Stvoritelja, kada se razaspe pepeo čovjeka na kopnu i na moru, da ga ponovo sastavi i da ga oţivi; s tim što kaţe ulema da nije vjerovao sto posto da ga neće moći oţiviti, već je sumnjao. Vjerovao je u osnovu osobine, a sumnjao u njen djelić, i Allāh, dželle we 'alā, mu prašta i uvodi ga u dţennet, što znači da je zaista bio musliman, jer da nije bio musliman, obzirom da je bio neznalica, ne bi ušao u dţennet, već bi ga Allāh ispitao na Sudnjem danu. Činjenica da mu Allāh oprašta i da ga uvodi u dţennet jeste dokaz da je čovjek kod sebe imao osnovu islāma.

Zato Ibn Tejmijje kaţe:

''Ako Allāh, dželle we 'alā, opravdava ljude poput ovoga u ovoj stvari, onda je jedan mudžtehid ili onaj koji je pogrešno shvatio ājete, ulažući trud da stekne Allāhovo zadovoljstvo ili čak onaj koji ga slijedi još i preči da mu bude oprošteno...''

I spominje da su pogriješili oni koji se pripisuju ehlis-sunnetu, a koji su protekfīrili ljude

i 'ulemu koja je pogriješila u manje poznatim mes'elama koje se tiču 'aqīde, poput nekih ljudi iz medhheba imāma Ahmeda, i kaţe da je to u stvari sramota za njih i da to nije mišljenje ehlis-suneta wel-dţemā'ata, da se tekfīri u tim mes'elama.

Zato trebaš znati da učenjaci ehlis-sunneta wel-dţemā'ata u ovim manje poznatim

mes'elama 'aqīde imaju jedno manje mišljenje, ali ono nije ispravno; ispravno je ono što smo mi sada spomenuli. Ibn Tejmijje govori da je to jedan vid pretjerivanja u tekfīru u tim mes'elama.

Jedno od mišljenja i tumačenja 'uleme po pitanju riječi ''Le in qaderAllāhu 'alejje'', koje Ibn Tejmijje shvata u značenju: ''Kada bi Allāh bio kadar...'', a one se mogu prevesti i kao: ''Kada bi Allāh bio prema meni strog...'', jer Allāh, dželle we 'alā, kaţe u suri et-Talāq:

''A onaj kome je rizq smanjen (stegnut) neka udjeljuje od onoga koliko je u stanju'' 11

Pa se upotrebljava glagol ''qadere'' u smislu ''smanjiti nešto'', a ovaj čovjek kaţe: ''Ako bi Allāh bio prema meni strog'' ili, ako bismo mogli reći: ''Ako bi mu smanjio mogućnost opravdanja zbog grijeha koje je u svom životu uradio – onda bi ga kaznio kaznom kakvom nikoga nije kaznio'', a to djelo koje je uradio je u osnovi bilo da kaţe: ''Gospodaru moj, ja se Tebe plašim i ja želim da me Ti ne kazniš. Evo da vidiš šta ću ja sebi uraditi, jer ja znam ako budeš prema meni bio strog da ćeš me kazniti kako nikad nikog nisi kaznio''. Pa mu onda Allāh, dželle we 'alā, oprašta.

Što se mene tiče, ja dajem ovom tumačenju isti stepen kao što dajem mišljenju Ibn Tejmijje, jer postoji pravilo u vjeri Allāha, dželle we 'alā, da se ''majka Knjige'' (muhkem, ono što je jasno) ne smije obarati pojedinačnim tekstovima, pogotovo kada njihovo shvatanje moţe biti za neke ljude dvosmisleno ili imaju dvosmisleno značenje naizgled, već se mora traţiti značenje u dvosmislenim i višesmislenim stvarima, značenje koje se slaţe sa glavnicom Knjige, a glavnica Knjiga nam kaţe da se mora vjerovati u Svemoć Allāha, dželle we 'alā.

Mi se u svemu ovome okorištavamo da vidimo da su mnogi ljudi uzeli ovaj hadīth i

zaletili se da njime sruše muhkemul-kitab (glavnicu Knjige koja je jasna) – da bi bili od onih koje je Allāh opisao:

''Onima u čijim srcima je bolest, oni slijede ono što je (tj. za njih) manje jasno, želeći fitnu i

da ga protumače kako oni hoće.'' 12

I kada njih vidite, morate ih se čuvati. Međutim, pravi poznavalac Qur'āna i sunneta, zna kako se tumači Qur'ān i kako se tumači sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. On zna, jer zna pravila, jer je to naučio između ostalog i od drugova Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem.

Ovaj hadīth Ebū Hurejre je dokaz za opravdanje neznanjem, po jednom mišljenju, u manje poznatim mes'elama, bez obzira da li one bile teoretske, 'aqīdetske prirode ili praktične prirode, nasuprot onima koji su ograničili opravdanje neznanjem na pitanja praktične prirode, ali nema opravdanja neznanjem u pitanjima širka, vjerovjesništva, Sudnjega dana itd.

Rekosmo da je pod brojem četiri slučaj da čovjek propiše zakon u manje poznatoj mes'eli

na sveobuhvatan način.

11 sūra et-Talaq, 7. ājet. 12 sūra Ālu 'Imrān, 7. ājet.

5. Da propiše zakon suprotan Allāhovom, dželle we 'alā, u manje poznatoj mes'eli na poseban način, jednom čovjeku ili jednoj grupi ljudi. Normalno, ovdje treba još više otvoriti vrata opravdanju neznanjem i vidite u broju četiri i broju pet koga smo čak opravdavali. Opravdavali smo 'ulemu i mudţtehide i one koji su pogrešno shvatili ājete, opravdavamo one koji ne znaju, koji su odrasli u gradu i u pustinji i koji slijepo slijede. Broju četiri i pet smo otvorili i raširili vrata opravdanja, to je Allāhov sud, ali u broju jedan nikako, u broju dva i tri malo više.

6. Da propiše suprotan zakon u mes'elama u kojima postoji idžmā'. Znate riječi Ibn

Tejmijje kada prenosi: ''Složili su se pravnici da je onaj koji ohalāli harām po pitanju kojeg postoji idžmā' ili oharāmi halāl po pitanju kojeg postoji idžmā' ili promijeni dīn (zakon, tj. Allāhov po pitanju kojeg postoji idžmā) – kāfir u Allāha, dželle we 'alā.''

Tako su mes'ele oko kojih postoji idţmā' (konsenzus) na većem stepenu nego mes'ele

oko kojih postoji razilaţenje. 7. Da propiše zakon u mes'eli o kojoj postoji razilaženje. Vidjeli smo kako je bilo opasno

kad bi se pojavio čovjek u Bosni ili Sandţaku u bilo kojem dijelu gdje mi ţivimo, da kaţe: ''Harām je jesti hljeb.'' Bio bi kāfir na licu mjesta i ja ga uopšte ne opravdavam neznanjem, zato što niko od muslimana ne vjeruje da je to harām, a kamoli, ne dao Allāh, dželle we 'alā, da ne zna da mu je Allāh propisao da klanja pet vakata namāza.

Kao što neki danas opravadavaju ljude u Bosni zato što ne znaju da je Allāh propisao pet

vakata namāza. Ispade ono, ko što kaţe 'ulema, da (bi ispalo da) Allāh nema protiv nikog dokaz na Sudnjem danu... ''Jadni'' poslanici... Šta su poslanici radili čitavog ţivota? Dođu ljudi na Sudnji dan, a Allāh protiv nikog nema dokaz, svi imaju opravdanje. Zna l' se ko će biti kaţnjen? Ja i ti što smo sjedili ovdje i ovo naučili. A ovi drugi, svi su bolji i bolje je njima nego nama. Čije je ovo shvatanje? Ovo je dţāhilsko shvatanje, shvatanje ljudi koji kaţu: ''Bolje je nama da ne znamo'', a ovi ih pomaţu i kaţu im (tim neznalicama): ''Vi ste opravdani, a mi nismo opravdani.''

Zaista je, braćo, ovaj fiqh čudan i smiješan. Kaţu: ''Bolje mi da ne znam, ne mogu ja to da

slušam'', a ovi im kaţu: ''Jes', jes', ti si taj (tj. onaj koji je opravdan jer ne zna). A Ebū Muhammed i svi ovdje što sjede će biti kažnjeni.''

Molim Allāha da nam oprosti grijehe i da nas uputi na pravi put. Zbog čega smo prošli kroz ovih sedam tačaka? Da ne bi neko uzeo slučaj broj dva i da ga

ne bi primjenjivao na svaku od ovih sedam situacija. U nekim stvarima ima opravdanja neznanjem, a u nekima nema, ali čak i tamo gdje ima opravdanja neznanjem, kada ima mogućnost saznanja, a u manje poznatim mes’elama nije čak dovoljna ni mogućnost saznanja već je potreban dijalog i kada se ukloni šubha na način koji sam spomenuo – e, tada čovjek postaje od tāgūtā, onih koji propisuju nešto što je suprotno onome što je Allāh, dželle we 'alā, objavio i propisao. Allāh, tebāreke we te'ālā, najbolje zna. Moţda bi bilo dobro da kaţemo da u svim ovim tačkama koje smo naveli nikada ne uslovljavamo da li ga je ohalālio ili ga nije ohalālio, samo dolazi u obzir: ''zna – ne zna'', mogućnost saznanja, otklanjanje šubhe. Nema

''ohalālio – nije ohalalio'', zato što je djelo i riječ i čin nevjerstvo sāmo po sebi, kufr koji sām po sebi izvodi iz vjere.

Ovaj grijeh u svim njegovim tačkama, čak i pod brojem jedan, neki ljudi danas nazivaju

''kufr dūne kufr'' (kufr ispod kufra ili mali kufr). Ono što je radio Dţingis Khān, to je kod njih mali kufr ili, ako je kufr, to je zbog toga što ga je ohalālio ili zbog toga što smatra da je bolji nego šerī'at ili da je njegov sud isti kao sud šerī'ata i to zagovaraju ''selefije'' iz Jordāna, iz Kuwajta, iz Saudijje, nazivaju se selefijama, a u stvari su to kāfiri, jer tāgūte nazivaju muslimanima. Od njih je bio i el-Albānī, jer je sve vladare nazivao muslimanima. On je zagovarao ovu stvar, tako da moţemo reći da je el-Albānī u ovim stvarima uništio sav dunjāluk, uništio omladinu i sve što je mogao da učini u ovoj mes'eli. A gori su od njega bili drugi ljudi u Arabiji; oni su bili bolji u teoriji, a on u djelima.

Sumnjanje u predsjednike koji su bili kod nas je musībet. Da neko sumnja u njihov

tagutijjet i njihovo nevjerstvo, ja ne znam u šta taj čovjek vjeruje, ne znam kakav dīn taj čovjek ima. Moj dīn i dīn tih ljudi nije isti. Ja imam sasvim drugačiji dīn od takvih ljudi. Moj dīn je da su takvi ljudi šurakā' Allāhu, dželle we 'alā, da su nevjernici u Allāha, dželle we 'alā.

'Ulema ehlis-sunneta je definisala da je za vrijeme 'ubejdijske fātimijske okupacije Misra

u svim mesdţidima koji su izjavljivali lojalnost drţavi u svim mesdţidima, čak i u onima gdje su klanjali sunnije, osnova širk, otpadništvo i kufr, zato što je kufr 'ubejdijjā, fātimijjā ljudima poput njih tada trebao da bude jasan. Međutim, ja ponekad mogu nekoga nazvati muslimanom a da on kod Allāha bude munāfiq, nekoga mogu nazvati murteddom, mušrikom, a da on kod Allāha bude musliman. Suština je u tome da mi ljudima sudimo po vanjštini, a Allāh sudi po srcima.


Nastavićemo, inšā'Allāh, sa lancem naših predavanja koja smo otpočeli prije nekoliko hefti

na vama već poznatu temu.

Znate da smo došli do glavešinā tāgūtā. Mi smo u proteklim predavanjima spomenuli,

navodeći citat šejha Muhammeda bin 'AbdulWehhāba, rahmetullāhi te'ālā 'alejhi, dvojicu prvih

od glavešinā tāgūtā koje je spomenuo šejh Muhammed.

Pred nama je treća vrsta tāgūta, a govor o trećoj vrsti tāgūta zahtijeva veliku preciznost od

strane onoga koji govori i veliku paţnju, čistoću srca i nezapošljenost misli i prsa od strane

onoga koji sluša; ne zbog toga što je tema teška, jer u Allāhovoj, dželle we 'alā, vjeri nema ništa

što je teško, što je komplikovano, već se teškoća javlja samo u čovjekovoj (ne)spremnosti da

razumije i njegovoj (ne)sposobnosti ili (ne)spremnosti da nešto shvati. Za onoga koji pomno

sluša i koji pomno prati – sve u Allāhovoj, dželle we 'alā, Knjizi je jasno.

Govor o ovoj temi u sebi sadrţi jedan određeni broj preciznih pitanja i mes'elā, koje

moramo poređati da ne bismo upali u probleme i imali problema sa njima.

Značaj ovih mes'elā se posebno ističe kroz njihovu aktuelnost i, obzirom na to, vaţnost

njihove primjene danas, iz čega rezultira da će onaj koji ih pogrešno shvati, bilo u smislu

pretjerivanja ili nedotjerivanja – pogrešno ih sprovoditi u praksi. To znači da će onaj koji ih

ispravno shvati time povećati īmān u Allāha, Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i

īmān u Allāhovu, dželle we 'alā, Objavu i da će se sačuvati od mnogih dilema i sukoba u sāmom

sebi i od zabludā, šubuhātā i nejasnoćā koje se šire u pogledu ovih tema.

Kaţe šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb, rahmetullāhi te'ālā 'alejhi:

''Treći od glavešina tāgūta je onaj koji sudi, tj. presuđuje suprotnim onome što je Allāh objavio tj.

zakonom suprotnim zakonu koji je Allāh, tebāreke we te'ālā, objavio.''

Kaţe šejh Muhammed:

''A dokaz za to su riječi Uzvišenog...''

...pa navodi ājet ili dio ājeta iz sūre el-Mā'ide, 44. ājet:

''I ko god ne bude sudio onim što je Allāh objavio, takvi – oni su pravi (istinski) kāfiri.''

Prva mes'ela i prva stvar na koju trebamo da se osvrnemo jeste: Koja je to osobina ili opis

(menāt) koji čini ovu treću vrstu tāgūta najvećim neprijateljem ili jednim od najvećih neprijatelja

Allāha, dželle we 'alā? Onaj koji sudi suprotnim onome što je Allāh objavio. Koji je menāt (opis)

ovdje spomenut? Suđenje suprotnim onome što je Allāh objavio.

Dakle, sāmo suđenje ili suđenje sāmo po sebi. Je li šejh rekao:

''Onaj koji sudi suprotnim onome što je Allāh objavio i vjeruje da je to dozvoljeno''?

Nije rekao.

Je li rekao:

''...i vjeruje da je to (čime sudi) bolje od Allāhovog šerī'ata''?

Nije rekao.

Je li rekao:

''...i vjeruje da je to isto kao Allāhov šerī'at''?

Nije.

Je li rekao:

''...osim da taj koji sudi tvrdi da je Allāhov šerī'at bolji, ali da sada nije vrijeme za Allāhov šerī'at nego je

vrijeme za ovo'' (tj. da, ako tako tvrdi, on nije tāgūt)?

Nije.

Ništa od ovih dodataka i uslova šejh Muhammed nije spomenuo. Je li on to zaboravio?

Nije on to zaboravio i ovo je konsenzus učenjaka islāma, zato što ovim dodacima koje smo mi

spomenuli nije mjesto u ovim stvarima, u stvarima čije činjenje i izgovaranje čine čovjeka

tāgūtom ili kāfirom u Allāha, dželle we 'alā.

Kod kojih se grijeha, kao dokaz ili kao uslov za tekfīr, spominje ohalaljivanje nečega? Kod

velikih grijeha, koji sāmi po sebi ne izvode iz vjere. Međutim, ovdje se govori o grijesima koji

izvode iz vjere; štaviše, o najvećim grijesima – mukeffirātima ili o kategoriji (vrsti) najvećih grijeha

koji čovjeka čine kāfirom u Allāha, dželle we 'alā.

Odgovor je da je sām menāt koji ovu treću vrstu čini tāgūtom – sāmo suđenje ili suđenje

sāmo po sebi zakonom suprotnim onome što je Allāh, dželle we 'alā, objavio.

Koja je razlika između vrste tāgūta broja dva i tāgūta broj tri? Koja je razlika između

menāta koji predstavlja tāgūta broj dva i menāta kojeg spominjemo ovdje?

Kaţemo: Tāgūt pod brojem dva, on propisuje zakon, odnosno njegov menāt je –

propisivanje zakona suprotnog Allāhovom zakonu. Znači, menāt tāgūta broj dva je propisivanje

zakona suprotnog Allāhovom zakonu, dželle we 'alā, bez suđenja. Prvi od ove dvojice, tj. tāgūt

broj dva je postao tāgūt zbog propisivanja. I pazite, kao da je broj dva gori od broja tri, mada

ponekada moţe biti čovjek i broj dva i broj tri. Broj dva i menāt njegovog tāgūtijjeta, odnosno

osobina koja je njega učinila tāgūtom ili ona osobina za koju je Allāh, dželle we 'alā, vezao ime

tāgūt je – propisivanje zakona suprotnih zakonima Allāha, tebāreke we te'ālā.

Mi smo ovaj menāt pod brojem dva proveli kroz jednu tabelu pitanja, odnosno mogućih

slučajeva u kojima se moţe desiti propisivanje zakona suprotnim Allāhovim u kojima je broj

jedan bio najgori, pa broj dva, pa broj tri, pa broj četiri, pa broj pet, pa broj šest, pa broj sedam.

Pod broj jedan:

Čovjek koji apsolutno, neovisno, uopšteno od Qur'āna i sunneta propisuje zakone, bez

obzira da li on to smatra dozvoljenim ili to jezikom govori, dajući pravo na to sebi ili drugom,

pa makar to i ne smatrao dozvoljenim, ili to radi svojim djelima, pripisujući to sebi ili drugom,

pa makar on to ne smatrao dozvoljenim. Znači, propisivanje zakona mimo Allāha, dželle we 'alā,

suprotnih Allāhovim zakonima uopšteno, sveobuhvatno, apsolutno.

Pod broj dva:

Govorili smo o čovjeku koji ima kod sebe 'aslul-islām, osnovu islāma. Ima kod sebe

tewhīd – vjerovanje u Allāha, dželle we 'alā, ima ostvaren tewhīd Allāha, dželle we 'alā, i tewhīd

Vjerovjesnika, sallallāhu 'alejhi we sellem, odnosno vjeruje u Allāha, dželle we 'alā, i vjeruje u

Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i čuva taj svoj īmān, 'aqidetski i riječima i

djelima; znači, ima 'aslul-islām. Dakle, imamo čovjeka koji je muwehhid, ali pod broj dva

propisuje, mada smo govorili o opravdanju neznanjem u kojem se od ovih slučajeva opravdava

neznanjem. Čovjek koji propisuje zakon suprotan Allāhovom u opštepoznatom pitanju, na

sveobuhvatan način. Pa smo spomenuli primjer čovjeka koji kaţe da je jedenje hljeba harām.

Iako svi muslimani znaju da je jedenje hljeba halāl, on kaţe da je svim ljudima zabranjeno da

jedu hljeb.

Pa smo rekli pod brojem tri:

Čovjek koji propisuje zakon mimo Allāhovog zakona u opšte poznatom pitanju na

poseban način, što znači da jednom čovjeku ili jednoj grupi ljudi da kaţe: ''Vama nije dozvoljeno

da jedete hljeb.''

Pod broj četiri smo rekli:

Da čovjek propisuje zakon suprotan Allāhovom u manje poznatoj mes'eli, na

sveobuhvatan način.

Pod broj pet smo rekli:

Da čovjek propisuje zakon suprotan Allāhovom u manje poznatoj mes'eli, na poseban

način.

Pod broj šest smo rekli:

Da čovjek propisuje zakon suprotan Allāhovom u mes'eli u kojoj ima idţmā', koja je

priroda konsenzusa, po pitanju koje se sloţila 'ulema.

Pod broj sedam:

Da propiše zakon suprotan Allāhovom zakonu u pitanju u kojem ima razilaţenje među

islamskim pravnicima. Zbog čega je bilo vaţno ovo? Da ne bi svakog od ovih ljudi strpali i rekli:

''Ti si tāgūt!'', zato što se, obzirom na raznolikost ili prirodu samog pitanja kojim je upao u ovaj

menāt i ovaj grijeh, čovjek moţe opravdati neznanjem, a neznanje je prisutno i u te'wīlu

(pogrešnom shvatanju ājeta ili dokaza) i u slijepom slijeđenju i u idţtihādu učenjaka; i obzirom

na prirodu samog pitanja ovaj prostor opravdanja neznanjem u odnosu na pitanje se povećava

ili smanjuje.

Nećemo svakom koga vidimo da je upao u propisivanje zakona suprotnom Allāhovom

zakonu reći: ''Ti si tāgūt broj dva!'', već moramo da znamo o kojem se pitanju radi, u koju se

kategoriju svrstava, šta je rekao i ne smije se čovjek zaletati. Međutim, ako je pod brojem jedan,

od onih koji propisuju zakone neovisno od Qur'āna i sunneta, poput onih koji propisuju, tj. pišu

ustave, koji pišu laičke zakone predsjednika drţava, Dţingis Khāna, faraona – nema sumnje da

su takvi ljudi mušrici, nevjernici u Allāha, dželle we 'alā, i da im ne koristi ako bi pri sebi imali

dva šehādeta, namāz ili slično.

Ima li sumnje da je čovjek koji izgovara dva šehādeta i koji klanja namāz, a čini sedţdu

kipu – mušrik? Ima li sumnje u to? Zašto je on mušrik, a klanja i izgovara dva šehādeta? Zato

što čini sedţdu kipu, zato što oboţava kipa.

Dakle, ne moţe čovjek biti musliman, a da oboţava nekog drugog mimo Allāha. Isto tako,

ne moţe čovjek biti musliman, a da propisuje zakone suprotne Allāhovim u apsolutnom smislu

ili daje pravo na to sebi ili ga daje nekom drugom, ili vjeruje da nema nikakve smetnje... To je

bio grijeh svećenika i monaha. Ovo je kraj govora o propisivaču zakona mimo Allāha.

Prelazimo na govor o trećem glavešini tāgūta.

Dakle, tāgūt broj tri:

I ovu treću osobinu (menāt) kojim je opisan onaj koji sudi onime što je suprotno Allāhovoj

objavi (Allāhovom zakonu) moţemo da provučemo kroz ovu tabelu. Njegove slučajeve isto

treba da provučemo kroz ovu tabelu, što će za sobom povući uzimanje u obzir njegove greške,

njenog obima, u kojoj je oblasti bila, u kategoriji kojeg pitanja je bila, što znači uzimanja u obzir

njegovo opravdanje neznanjem, činjenicom da li je novonastali musliman ili nije, slijepim

slijeđenjem, idţtihādom, greškom, itd.

Pa kaţemo: Ovdje govorimo najprije o onome koji sudi zakonom suprotnim Allāhovom

zakonu, uopšteno, sveobuhvatno, znači nije se desilo to kod njega u nekoliko pitanja, nego

čovjek paralelno sa tāgūtom broj dva (koji propisuje zakon) uopšteno sudi zakonom suprotnim

Allāhovom, dželle we 'alā, zakonu, neovisno od Qur'āna i sunneta.

Bīt šerī'atskog znanja je povezivanje znanja sa stvarnošću; ako ne poveţemo znanje sa

stvarnošću onda smo slijepi, onda nam ne koristi to znanje. Većina kāfirā, tāgūtā i murteddā u

arapskim zemljama danas kao da govori: ''Malo Allāhu, dželle we 'alā, a malo našim kipovima,

ustavima i onima koji donose ustave'', jer u nekim domenima i oblastima sude šerī'atom, a u

nekima sude laičkim zakonima. A i one oblasti u kojima sude šerī'atom oni podređuju i

potčinjavaju ustavu i njihovim strastima; i da ne odgovara njihovim strastima – nikada ne bi

njima sudili. Kaţemo: Ovo su predsjednici drţava. I često se moţe desiti da predsjednik drţave

bude onaj koji propisuje zakone i onaj koji njima sudi.

Drugi stepen onih koji sude laičkim zakonom su sudije u nevjerničkim drţavama. Oni su

bez ikakve sumnje tāgūti broj dva, jer oni sude apsolutno laičkim zakonima mimo Allāhovih,

dželle we 'alā, zakona, što znači da je takva osoba, osoba koja sudi laičkim zakonima tāgūt i nema

opravdanja u neznanju. Ne moţe se desiti da čovjek koji ţeli da bude musliman ne zna da mu

nije dozvoljeno da uopšteno, u sveobuhvatnom smislu – sudi nečim drugim suprotnim onome

što je Allāh objavio, tj. da to smatra dozvoljenim. To ne moţe da bude musliman i ovu činjenicu

on mora zabraniti sebi i drugom, kada je rekao ''Lā ilāhe...'', a pripisati je Allāhu, odnosno

Qur'ānu i sunnetu, kada je rekao: ''...illAllāh''. Šta mislite, ako ovaj sudija bude klanjao namaz i

išao na hadţdţ, je li on musliman? Nije musliman, zato što to radi i zato što je podigao sebe na

stepen Allāha, dželle we 'alā, zato što je uradio veliki širk i veliki kufr, tj. zato što je tāgūt.

Allāh, dželle we 'alā, će na Sudnjem danu stvorenjima suditi Njegovim zakonom; svakom

poslije Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, sudiće Allāh Qur'ānom i sunnetom, a onima koji

su umrli prije Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, sudiće Allāh, dželle we 'alā,

šerī'atima i zakonima koje je objavio njihovim vjerovjesnicima. Tako je Allāh, dželle we 'alā,

objavio ovaj Svoj zakon, da se po njemu sudi među stvorenjima, a ovaj čovjek je došao i rekao:

''Ja sudim apsolutno zakonom suprotnim Tvojem zakonu.''

Takav čovjek je, kao što vidite, veliki neprijatelj Allāha, dželle we 'alā, i skoro da nema

razlike između njega i onoga koji kaţe: ''Ja čujem kao što Allāh čuje'' i ''Ja vidim kao što Allāh vidi'',

zato što je ovaj još i opasniji, tj. zato što će se ovom ljudi najčešće pokoriti i najprije će on uzeti

Allāhova stvorenja sebi, mada je on postao tāgūt samim suđenjem, a ne nametanjem zakona,

kao što je broj dva postao tāgūt samim propisivanjem, a ne nametanjem zakona. Šta mislite

kada još uz to dođe propisivanje tih zakona, suđenje njima i nasilno nametanje njih ljudima, te

kaţnjavanje svakog onoga koji to ne poštuje i koji to ne priznaje, optuţivanjem istoga da radi

protiv drţave i da ruši ustav ili ubijanjem? Ima li sumnje da je ovo ogroman dhulm, jedan od

najvećih dhulma koji moţe biti? Nema nikakve sumnje.

Sve opisano je bio slučaj broj jedan.

Pod broj dva imamo čovjeka sudiju, koji u jednom pitanju ili dva-tri pitanja (samo da nije

sveobuhvatno!) presudi u opšte poznatoj mes'eli, na sveobuhvatan način, da presudi zakonom

suprotnim Allāhovom zakonu. Ovaj pod brojem dva: je li musliman ili nije? Broj dva je kod nas

čovjek musliman, ali u jednom pitanju, opšte poznatom pitanju na sveobuhvatan način presudi

zakonom suprotnim Allāhovom zakonu. On je musliman. Je li ovaj čovjek tāgūt ili nije? Kaţemo

za njega kao što smo rekli za propisivača zakona suprotnog Allāhovom pod brojem dva: Ako je

bio od onih koji su stekli znanje ili imali mogućnost da steknu znanje, a to nisu uradili, obzirom

da se radi o opšte poznatoj mes'eli – onda nema opravdanja u neznanju, pa kaţemo za njega da

je tāgūt. Međutim, ako je bio od osoba do koje nije došlo znanje o dotičnom pitanju ili nije imao

mogućnosti sticanja znanja o dotičnom pitanju, poput osobe koja je tek primila islām i tewhīd ili

osobe koja je odrasla daleko u pustinji ili u brdima, ili koja je odrasla među nevjernicima, na

teritoriji ili području rata – takva osoba se opravdava neznanjem, ostavlja joj se osnova islāma

dok joj se ne pokaţe dokaz ili dok do nje ne dođe dokaz.

Dolazak dokaza do takve osobe moţe biti ostvaren bilo kojim sredstvom koje ona

razumije i bilo kojim putem, moţe biti preko tvojih riječi, moţe biti putem qur'ānskog ājeta ili

hadīthom Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Štaviše, dovoljna je sama mogućnost

da on to sazna. I kao što smo rekli ranije: Ne opravdava se čovjek koji ţivi u muslimanskoj

sredini, gdje su muslimani, da ne zna da je Allāh propisao pet vakata namāza i da ne zna da je

zabranjena kocka, da je zabranjeno laganje i da je zabranjen blud. Ako bude govorio da je to

dozvoljeno – njegovo neznanje se ne prihvata (kao opravdanje njemu), zato što ljudi poput

njega to znaju, što znači da je on sam kriv za to svoje neznanje. Jer, naprotiv, ako bismo

opravdali njega i slične – to bi značilo zatvaranje puta sprovođenja islamskog zakona i

Allāhovih propisa, jer će svi da se pravdaju govoreći: ''Nisam znao''.

Ko će mi navesti primjer opšte poznate mes'ele u kojoj kadija presudi zakonom suprotnim

Allāhovom zakonu, na sveobuhvatan način? Npr. čovjek je tek primio islām i kaţe da je vino

dozvoljeno. Je li ispravna ova formulacija: ''...da je vino dozvoljeno?'' Nije ispravna, već treba

reći: ''...i kaţe da je pijenje vina dozvoljeno'', jer se šerī'atski propisi ne veţu za ličnost nekog

predmeta, već se veţu za djela mukellefā u odnosu na njega. Djelo mukellefā (šerī'atskih

obveznika) u odnosu na vino je pijenje, pa šerī'at veţe propis, pa kaţe: ''Pijenje vina je zabranjeno,

a vino može biti prljavo ili čisto, obzirom na mišljenje 'uleme o vinu.'' Zato je ispravno da se kaţe, ako

bi govorili stručno i precizno: ''...kaţe da je pijenje vina halāl.'' Isto tako, kada te čovjek pita: ''Je

li televizor halāl ili harām?'' Je li ispravno ovo pitanje? Kaţemo: ''Šerī'atski propis se ne veţe za

pojam televizora (predmet), već se veţe za ličnost mukelefā i čovjek treba pitati: ''Je li gledanje

televizije (TV programa) halāl ili harām?'' Npr. čovjek je primio islām, ima kod sebe osnovu

tewhīda i islāma i sudi da je pijenje vina (alkohola) svakome halāl, a to (zabrana pijenja vina) je

u osnovi opšte poznata mes'ela. Ako pri sebi ima one karakteristike koje smo spomenuli, tj. tek

je primio islām, odnosno do njega nije došao dokaz zabrane, niti je imao mogućnosti saznanja o

zabrani vina, kao da je, npr., od onih koje smo spomenuli, ovaj čovjek još uvijek ima opis islāma

i ne dobija opis tāgūta i mušrika, dok se ne ostvari ono što smo mi objasnili.

Treći slučaj: Da čovjek presudi zakonom suprotnim Allāhovom u opšte poznatoj mes'eli,

na poseban način. Ko će mi navesti primjer za ovo? Qudāme ibn Mez'ūn je sebi i jednoj grupi

vjernika dozvolio da piju vino pod određenim uslovima, s određenim karakteristikama koje je

uzeo iz ājeta u sūri el-Mā'ide. On je znao da je Allāh u osnovi zabranio pijenje vina, ali je

pogrešno shvatio ājet, pa je sebi i maloj grupi ljudi dozvolio pijenje vina, ne na sveobuhvatan

već na poseban način, pa su ga 'Umer i ashābi opravdali u tome i nisu ga nazvali nevjernikom,

ali su traţili od njega da se pokaje. Šta znači ovo da su traţili od njega da se pokaje? Traţenje

pokajanja od njega ovdje znači objašnjavanje da je pogriješio, tj. obaranje njegovog te'wīla, a

onda da se, nakon toga, vrati i da ostavi to što je govorio. U protivnom bi on bio nevjernik zato

što je porekao qur'ānski ājet. Pa se Qudāme ibn Mez'ūn vratio istini, a 'Umer ibnul-Hattāb je

nad njim izvršio kaznu za pijenje vina. Nije ga protekfirio zato što je imao te'wīl.

Šta je opasno ovdje, u opšte poznatoj mes'eli koja je došla u kontekstu posebnog, odnosno

suđenja posebnoj grupi ljudi? Opasno je pomiješati nju sa brojem dva. Ako pogriješimo u

slučaju Qudāme ibn Mez'ūna, čiji slučaj spada u mes'elu broj tri, i stavimo ga u broj dva – to će

od nas povući da mi lično spriječimo sprovođenje Allāhovih propisa i da danas na našim

prostorima opravdavamo one koji, npr., kaţu: ''Pijenje vina je dozvoljeno svakom'', ili one koji

kaţu: ''Muslimanka ne mora da nosi mahramu'', kao što je rekao čovjek koga narod zove ''reis'',

koji otvoreno kaţe: ''Muslimanka ne mora da nosi mahramu, već je to njen lični odabir.'' To je u isto

vrijeme propisivanje zakona; ako to niko prije njega nije uradio – onda ga je on propisao, a ako

je to neko prije njega uradio – onda ga on slijedi. Slijedi zakon suprotan Allāhovom ili sudi

zakonom suprotnim Allāhovim u opšte poznatoj mes'eli na sveobuhvatan način, pa kaţe:

''Nijednoj muslimanki nije obaveza da nosi mahramu'', što znači da je čovjek izašao iz vjere zbog

toga. Zato ne smijemo da miješamo ove stvari kao što rade neki ljudi, jer ako budemo pomiješali

ove stvari i ne budemo znali da ih sprovodimo – imaćemo probleme i glavobolju.

Pod broj četiri: Da čovjek sudi zakonom suprotnim Allāhovom zakonu u manje poznatoj

mes'eli na sveobuhvatan način. Kazaću vam manje poznatu mes'elu na našim prostorima: Da

čovjek kaţe: ''Nikom nije sunnet da koristi misvak.'' Mi znamo da je korištenje misvaka sunnet

Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Korištenje misvaka, obzirom da je sunnet

Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, je kod nas opšte poznata mes'ela, dok je u nekim

društvima zaista to manje poznata mes'ela. I dođe čovjek, pa kaţe: ''Nikom nije sunnet da koristi

misvak'', time negirajući sunnet (korištenje misvaka) na sveobuhvatan način, ili da kaţe:

''Zabranjeno je korištenje misvaka'' na sveobuhvatan način (uopšte zabranjeno, svakome), ili da

kaţe nešto slično, mada je zabrana gora nego negiranje sunneta. Je li ovaj čovjek tāgūt? Nije

tāgūt, odnosno neće odmah biti, dok mu se ne objasni. Obzirom da se radi o ovakvoj prirodi

pitanja, ovdje je opravdanje neznanjem puno veće nego u broju dva i broju tri, i ovdje se čak

moţda moţe opravdavati i onaj koji ţivi u gradu, koji je mogao da pita itd., ako je ispravan ovaj

moj primjer, mada 'ulema često spominje dozvoljenost jedenja hljeba i sunnet korištenja

misvaka zajedno, zato što su kod muslimana to opšte poznate stvari, ali mi znamo kakav je naš

narod. Za ovakvog čovjeka nećemo reći da je tāgūt broj tri zato što je presudio zakonom

suprotnim Allāhovom zakonu, obzirom da se radi o mes'eli koja je manje poznata i koju je rekao

na sveobuhvatan način.

Pod broj pet: Da čovjek presudi zakonom suprotnim Allāhovom, dželle we 'alā, zakonu u

manje poznatoj mes'eli, na poseban način. Šta ovo znači? To znači da čovjek kaţe: ''Tebi i tome i

tome nije sunnet da koristite misvak'', ali pod uslovom da je tu stvarno pogriješio.

Pod broj šest: Da to uradi u mes'eli u kojoj postoji idţmā' (oko koje su se učenjaci usaglasili).

Pod broj sedam: Da to bude mes'ela u kojoj se 'ulema razišla. Zbog čega stalno potenciramo

mes'elu u kojoj postoji idţmā'? Zato što su takve mes'ele poznatije ljudima nego mes'ele u

kojima se 'ulema razišla. Mes'ele u kojima se ulema razišla mogu biti podijeljene na: One u

kojima je razlaz prihvatljiv (opravdan) i One u kojima razlaz nije prihvatljiv (opravdan), obzirom na

jasnoću dokaza i mogućnost dolaţenja do istine u njima. Uzmimo primjer dizanja ruku u

namāzu: Nema nikakve sumnje da je dizanje ruku u namāzu sunnet Allāhovog Poslanika,

sallallāhu 'alejhi we sellem, a to je mes'ela u kojoj se 'ulema razišla. Ima jedan dio 'uleme koji kaţe

da dizanje ruku u namāzu nije sunnet zato što hadīthi koji o tome govore kod tih učenjaka nisu

bili vjerodostojni zbog jednog ili drugog razloga. Iako te hadīthe prenose i el-Buhārī i Muslim,

kod ovih učenjaka je postojao neki drugi dokaz, te su smatrali da taj njihov tekst oponira tim

hadīthima pa je njihova pravna islamska metodologija zahtijevala od njih da zagovaraju

mišljenje da dizati ruke u namāzu nije sunnet. Kada ovakav čovjek negira sunnet dizanja ruku u

namāzu – obzirom da je mudţtehid, opravdan je time zato što je ovo mes'ela u kojoj je mogao

doći idţtihād. Pa ako je to mes'ela u kojoj je Allāh opravdao učenjaka mudţtehida, odnosno

mute'ewila (koji je pogrešno protumačio), jer su to dvije povezane stvari – biće opravdan i on i

onaj koji ga slijepo slijedi.

Međutim, ona osoba koja je zaista ubijeđena i Allāh zna da je ubijeđena i da on ne vidi

nikakvu kontradikciju između dokaza koji govore o podizanju ruku u namāzu i dokaza u

kojima se ne diţu ruke u namāzu, što je jedan hadīth od Abdullāha ibn Mes'ūda za kojega oni

opet kaţu da je slabiji, a prenosi ga et-Tirmidhī, a da su ovi o dizanju ruku jači zato što ih

prenose el-Buhārī i Muslim... Zamislimo da postoji takav učenjak, čiji su učitelji i učenjaci prije

njega zagovarali mišljenje da nije sunnet, ali su opravdani, a on je shvatio da je to stvarno

sunnet (da su oni pogriješili), a sada negira sunnijet dizanja ruku u namāzu. Ovo je mes'ela u

kojoj se 'ulema razišla, mada ovu mes'elu učenjaci spominju u mes'elama u kojima nije

dozvoljeno razilaţenje, ali se u njoj opravdavaju mudţtehid, mute'ewil i muqallid (slijepi

sljedbenik), s tim što je ovo pitanje sunneta, a ne pitanje obaveze. Ovo znači da onaj koji ne

podigne ruke u namāzu, a vjeruje da je ovo sunnet i voli taj sunnet – nema grijeha za to. Onaj

koji ne podigne ruke u namāzu nema grijeha, ali je uradio nešto pokuđeno, tj. za njegovo se

djelo veţe propis pokuđenosti zato što je ostavio sunnet-mustehab. Ali, ako bude mrzio ovaj

propis – onda je nevjernik, a ako bude vjerovao da ovo djelo nije sunnet, nakon što mu je

postalo jasno da je to sunnet – nevjernik je u Allāha, dželle we 'alā. Kada bi se pojavio neko ko bi

(u ovoj mes'eli u kojoj ima razilaţenje) zastupao mišljenje da dizanje ruku u namāzu nije sunnet,

a postalo mu je jasno da je sunnet, izvagao je između dokaza, provjerio je njihove lance

prenosioca, Uzvišeni Allāh mu je otvorio put i dao mu svjetlo, a onda poslije svega toga on ipak

govori da to nije sunnet – onda je izašao iz vjere Allāha, dželle we 'alā.

Da li mi zaista znamo da je on izašao iz vjere Uzvišenog Allāha, ako on u vanjštini još

uvijek koristi dokaze tog učenjaka i pravi se da nije shvatio? Ne znamo i to znači da je on kod

nas u vanjštini musliman, a da je kod Allāha nevjernik; ustvari, on je munāfiq i ovo je kufr

nifāqa; čovjek koji krije kufr u srcu, a krije ga islāmom (tj. laţno prikazujući islām). Njegov

slučaj bi bio sličan čovjeku koji zakolje ţivotinju kao ţrtvu i u vanjštini kaţe ''Bismillāhi, Allāhu

Ekber'', a ima nijjet da zakolje ovu ţivotinju Lātu i 'Uzzātu, znači djelo srca namijenio je nekom

drugom mimo Allāha, dželle we 'alā, pa je u vanjštini musliman, a u srcu nevjernik u Allāha,

dželle we 'alā.

Za onoga pod brojem jedan svaki musliman mora da vjeruje da je on tāgūt i da nema

opravdanja neznanjem i to su kadije u laičkim drţavama koji sude apsolutno laičkim zakonima

i veće instance od njih, bez ikakve sumnje.

Da li moţe da se dogodi i da se sastavi pa da čovjek bude i broj dva i broj tri? Moţe se

dogoditi: Da čovjek propiše zakon mimo Allāhovog i da sudi njime i ova podjela koju smo

spomenuli ne znači da je to nemoguće, već navodi njihove primjere.

Podjela pod brojem tri mora biti ista kao podjela pod brojem dva.

Ţelim da vam skrenem paţnju na određene tradicije u narodu koje se često mogu

suprotstavljati, odnosno suprotstavljaju se Allāhovom, dželle we 'alā, zakonu, bilo da je u pitanju

ţenidba ili neke druge stvari.

Ovdje je potrebno upozoriti na one koji odmah tekfīre slične ljude (koji zagovaraju ili

propisuju ovakve tradicije) i one koji takve ne tekfire. Često se desi da ima tradicija u narodu

koja je vezana za svadbu ili za pripremu svadbe, gdje ljudi, na primjer, obavezuju nekog

muslimana da on mora, da mu je obaveza, da mu je wādţib da mu trošak za svadbu ne bude,

recimo, ispod deset hiljada eura. To je tradicija, obavezuju čovjeka. Je li ovo suprotno

Allāhovom zakonu ili je u skladu sa Allāhovim, dželle we 'alā, zakonom? Ovo je suprotno

Allāhovom zakonu, Allāh to nije obavezao i to nikada ne moţe biti zakon. Ovdje je riječ o

onome ko je propisao ovu tradiciju i onome koji sudi s time i ovo moţemo svrstati u one

primjere koje je navodio šejh Sulejmān bin Sahmān, prije njega učenjaci Nedţda, kao i učenjaci

prije koji su govorili o tradiciji beduinā, jer se tradicija zapekla kod ljudi i ljudi najteţe ostavljaju

tradiciju, pogotovo ţene i djeca jer to je stvar u kojima je čovjek odrastao, pogotovo ako se te

tradicije tiču veselja i svadbi, igri, pjevanja i plesanja, itd.

Iz svega ovoga vidimo vaţnost i mjesto tewhīda Allāha, dželle we 'alā, u ţivotu jednog

čovjeka i u ţivotu jednoga naroda i kako je poznavanje ovih stvari najbolji put u poziv Allāhu,

dželle we 'alā. Ovo znači da narod koji je spoznao tewhīd nikada neće raspirivati onu staru priču

oko svoje tradicije i ţeljeti je, zato što će se bojati da ne izađe iz vjere Gospodara svjetova,

propisujući zakon i sudeći zakonom suprotnim Allāhovom, dželle we 'alā, zakonu, već će naučiti

ovaj princip, a zatim će sve stvari iz svoje tradicije podrediti Allāhovoj, dželle we 'alā, vjeri, što će

ga natjerati da se veţe i da se ukroti i da svoj ţivot oblikuje i podređuje propisima Allāha, dželle

we 'alā. To znači da je on sada zaista 'abd (rob), onaj koji je ukroćen, koji je pokoran isto kao put

kada se gazi, ona prtina kada se isprti kroz snijeg, kada se ugazi dobro, da se ljudi ne klizaju

kada prolaze; takav put se zove tarīq muabbed – izgaţen, pokoren, utaban put. Kao što su ga

ljudi izgazili nogama da mogu preko njega hodati drugi, tako je on sebe pokorio i isklesao

pridrţavanjem Allāhovih, dželle we 'alā, propisa, tako da je on sada pravi rob Uzvišenog Allāha.

Iz ovoga se, također, vidi opasnost za nas, da za nešto ne govorimo: ''Ovo je halāl'', ''Ovo

je harām'', ili ''Ovako je u Allāhovoj vjeri'' i ''Ovako nije u Allāhovoj vjeri.'' Taj grijeh je spomenuo

Allāh, dželle we 'alā, poslije širka:

''...i da govorite o Allāhu ono što ne znate.'' 1

Zato se moţe desiti da čovjek ne pije vino, da nije bludnik, da ne krade i da se ne kocka,

ali da svaki dan upada u ovaj grijeh, tj. govori o vjeri Allāha, dželle we 'alā, bez znanja, pa stalno

laţe na Allāha i govori: ''Ovako je u Allāhovoj vjeri'', ''Ovako nije u Allāhovoj vjeri'', ''Ovako je

sunnet'', ''Ovako je wādžib'', ''Ovako je harām.'' Šta on radi? Propisuje zakon mimo Allāha, dželle

we 'alā, ako pogriješ. Čak i ako bude iz neznanja govorio pa pogodi – opet je pogriješio zato što

je učinio zabranjeno, jer niko ne smije o islāmu govoriti bez znanja. Zlatan odgovor onoga koji

ne zna je: ''Ne znam.'' Upravo je šejtānu veliki cilj da vjernika navede na ovaj grijeh, pogotovo

onoga koji se stidi da kaţe da ne zna. Ako ga bude naveo da govori o Allāhu ono što ne zna –

moţe ga uvesti u kufr, a da čovjek nije ni svjestan, kao da, na primjer, govori o nekom pitanju, a

da zaista kod Allāha nema opravdanja u neznanju, i da upadne u propisivanje zakona mimo

Allāha, dželle we 'alā, ili suđenje zakonom suprotnim Allāhovom, dželle we 'alā, zakonu, a da on

nije toga svjestan. Ali, Allāh zna da je on – da je htio – to mogao saznati, a nije od mudţtehidā,

niti će ga Allāh opravdati. Kada mudţtehid (učenjak koji ima kod sebe kvalifikacije i posjeduje

znanstvena sredstva kojima će doći do cilja) uloţi sav trud i kada pogriješi – Allāh ga

opravdava, ali ne opravdava druge koji nisu mudţtehidi.

Koji je ājet spomenuo šejh Muhammed bin AbdulWehhāb, rahmetullāhi te'ālā, 'alejh?

Rekli smo da je spomenuo dio 44. ājeta iz sūre el-Mā'ide:

1 sūra el-E'rāf, 33. ājet.

''I ko god ne bude sudio onim što je Allāh objavio, ti – oni su uistinu nevjernici.''

Onaj koji ne bude sudio, tj. svaki onaj koji ne bude sudio onim što je Allāh objavio, ti –

oni su uistinu nevjernici. Ovaj ājet ima svoj povod objave, razlog i događaj zbog kojeg ga je

Uzvišeni Allāh objavio Svom Poslaniku Muhammedu, sallallāhu 'alejhi we sellem, i ako čovjek ne

bude uzimao u obzir sve šerī'atske dokaze ili tekstove koji govore o toj temi, bilo da su to ājeti ili

hadīthi – nikada ne moţe doći do Allāhovog propisa. U protivnom će za njega šerī'atski tekst

postati mutešābih (nejasan). Ali, ako ovaj ājet bude tumačio drugim ājetom i pogledao njegov

povod objave i sve hadīthe Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i idţmā' 'uleme o

dotičnom pitanju, onda će doći do Allāhovog, dželle we 'alā, propisa, tj. do onoga što je Allāh

htio određenim ājetom. U protivnom, skrenuće sa pravog puta.

U tom smislu je ovaj ājet postao mutešābih dvijema grupacijama; prva grupacija su

murdžije, a druga grupacija su haridžije. Za šta je i za koju osobinu Allāh vezao propis tekfīra u

ovom ājetu? Prije svega, ovaj ājet svojom vanjštinom, bez ikakve sumnje, ukazuje na veliki kufr,

jer je Allāh rekao: ''Tī...'', pa je upotrijebio ličnu zamjenicu kojom se u arapskom jeziku ukazuje

na nekog ko je daleko, pa je onda predikat za ovu imenicu sačinio opet od lične zamjenice i

imenice. ''Tī – oni su...'', pa je rekao: ''...el-kāfirūn'', sa određenim članom (''el'') i upotrijebio

imenicu. Nije rekao: ''...oni su zanevjerovali (keferū)'', nego je rekao: ''...humul-kāfirūn'', kao

što se kaţe u sūri: ''Qul: Jā ejjuhel-kāfirūn.''

Učenjaci jezika, učenjaci tefsīra i svi učenjaci islāma kaţu da je ovaj ājet potvrđen sa

toliko potvrda koji čovjeku ne ostavljaju sumnje da je kufr koji se spominje u ājetu – veliki kufr,

te da to nije mali kufr upravo zbog ovih potvrda koje su u ājetu:

''Tī – oni su pravi nevjernici.''

Prije ovoga dijela ājeta se nalazi propis i opis za kojeg je Allāh, dželle we 'alā, vezao

propis tekfīra u ovom slučaju. Koji je to opis, koji je to menāt?

Ja to prevodim: ''Ko god ne sudi onim što je Allāh objavio...'' zato što je ''men''

sveobuhvatan. Šta je ovdje menāt? Allāh nije rekao: ''Oni koji sude suprotnim onome što je Allāh

objavio...'', nego je Allāh rekao na arapskom, a prevod značenja na naš jezik je: ''Oni koji ne

sude (ne budu sudili) onim što je Allāh objavio.'' Pa je taj menāt (opis stanja, a koji je kufr) –

ostavljanje suđenja Allāhovim zakonom. Menāt je nesuđenje Allāhovim zakonom.

Dakle, mora se praviti razlika između ostavljanja suđenja Allāhovim zakonom

(nesuđenja Allāhovim zakonom) i suđenja zakonom suprotnim Allāhovom zakonu. Je li ikome

do sada pala na pamet razlika između ove dvije stvari? To nama nalaţe precizno razmišljanje o

Qur'ānu, jer u Allāhovoj Knjizi nema ništa čime Allāh nije htio da ukaţe na stvar. Allāh nam

objašnjava propis. Propis tekfīra je ovdje vezan za ostavljanje suđenja po Allāhovom zakonu,

odnosno za nesuđenje Allāhovim zakonom.

Postavlja se pitanje: ''Da li je svako ostavljanje suđenja po Allāhovom zakonu veliko nevjerstvo

koje izvodi iz vjere'', a na tu mes'elu ćemo se osvrnuti i objasniti je kasnije, gdje ćete vidjeti koliko

su ljudi pogriješili, pogotovo kada je u pitanju naša situacija danas.

Da bi se ovaj ājet shvatio – jer ga je Uzvišeni Allāh objavio sa povodom i mora se uzeti u

obzir i dobro pogledati i prostudirati povod njegove objave. Šta je bio povod objave ovog ājeta

od strane Uzvišenog Allāha? Povod objave ovog ājeta je bio blud koji su počinili mladić i

djevojka među Ţidovima. Ţidovi su bili promijenili propis Uzvišenog Allāha u Tewrātu Musā'a,

'alejhis-salātu wes-selam. Propis prije njihove izmjene je bio da se oţenjeni bludnik kamenuje, kao

i kod nas. Oni su taj propis kasnije promijenili, pa su umjesto kamenovanja kao sankciju Allāha,

dželle we 'alā, za oţenjenog bludnika odredili bičevanje bludnika, da se cio ocrni ugljem i da ga

provedu kroz mjesto, da mu to bude kao jedan čin sramoćenja zbog toga što je uradio. O tome

Allāh, dželle we 'alā, govori u sūri el-Mā'ide od 40. ājeta; dvije stranice o tome govore.

Allāh, dželle we 'alā, kaţe o Ţidovima:

''Izvrću riječi sa njihovog mjesta, govore: 'Ako vam bude ovim presudio (Ako vam bude ovo

dato) – uzmite (prihvatite to)...'' Tj. ''Odite kod Muhammeda, pa ako vam ovako presudi – prihvatite

njegov sud.'' ''A ako vam ne bude ovo dato – čuvajte se.'' 2 Tj. ''Ako vam ne bude ovako presuđeno

(kako mi hoćemo) – čuvajte se (ne prihvatajte taj sud)''.

Kaţe Allāh, dželle we 'alā:

''A kome Allāh bude želio smutnju – ti ništa ne posjeduješ u pogledu njega. To su oni čija

srca nije htio da očisti. Njih čeka sramota na ovome svijetu, a na āhiretu ih čeka ogromna

kazna.'' 3

2 sūra el-Mā'ide, 41. ājet. 3 sūra el-Mā'ide, 41. ājet.

''Oni koji se odazivaju lažima i koji jedu mito. Pa ako ti dođu – ti im ili presudi, ili ih se

kloni.'' 4

U ājetu se poslije kaţe:

'' Ako ih se kloniš (ne budeš htio da im sudiš) neće ti ništa nauditi. Aako im budeš sudio –

presudi među njima pravdom.''

Pa se onda kaţe u ājetu nakon toga:

''Kako da tebe uzimaju za sudiju, a eno ga Tewrāt kod njih'', Tj. ''...kao da ne znaju propis...'' ''U

njemu je Allāhov propis, a zatim odbijaju (okreću se, tj. odbijaju pokornost). Takvi nisu

vjernici. Mi smo spustili Tewrāt u kojem je uputa i svjetlo; po njemu su vjerovjesnici koji su

se pokorili (koji su bili muslimani) sudili Židovima, kao i učenjaci i ahbāri, obzirom da su bili

uzeti kao čuvari nad Allāhovom Knjigom. Zato se nemojte bojati ljudi, već se bojte Mene, i

nemojte Moje ājete prodavati za nešto što malo vrijedi. A ko god ne bude sudio onim što je

Allāh objavio, tī – oni su pravi nevjernici.'' 5

Ovi ājeti govore o povodu objave i u njima se nalaze riječi Allāha, dželle we 'alā, koje

imaju uticaj na shvatanje ovih ājeta, kao što ovi ājeti tretiraju poloţaj dhimmijā u islamskoj

drţavi, da li će oni otići da im se sudi kod islamskog kadije ili će, u slučaju da je propis njihov u

skladu sa islāmom, ostati da se sude pred svojim instancama, jer je Allāh, dželle we 'alā, dao

Svom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, da bira između dvije stvari. Nas interesuje povod

objave, a povod je da su mladić i djevojka od Ţidovā učinili blud, a bili su od oţenjenih (udatih).

Razgovarali su međusobno, pa je rečeno: ''Otiđite kod Muhammeda, pa ako vam presudi ovako...'',

tj. kako njima paše, ''...uzmite presudu'', tj. prihvatite presudu, ''...a ako vam presudi drugačije...'',

tj. ako presudi kamenovanje ''...čuvajte ga se.''

4 sūra el-Mā'ide, 42. ājet. 5 sūra el-Mā'ide, 43. i 44. ājet.

Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, je razgovarao sa jednim od njihovih

učenjaka, pa ga je zakleo Allāhom, rekavši: ''Kunem te Allāhom, Onim Koji je dao Tewrāt Musā'u,

šta nalazite u Allāhovoj, dželle we 'alā, Knjizi?'', tj. u Tewrātu. Kakav vam je propis u Tewrātu? Pa

mu je ovaj njihov učenjak – koji nije bio dobar čovjek, bio je tāgūt i nije vjerovao u Allāhovog

Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem – rekao: ''Da me nisi tom zakletvom zakleo, nikada ti to ne bih

rekao, ali mi u Tewrātu Musā'ovom nalazimo kamenovanje, ali je zināluk (blud) bio učestao među našim

uglednim ljudima, pa kada bi ugledni učinio blud, mi bismo ga ostavljali...'', tj. bukvalno se takav

čovjek dovede do kadije i kadija mu samo kaţe: ''Vrati se kući.'' ''...A kada bi slabašan uradio

blud...'', tj. onaj koji nema ugled, nije sin vladara, nema familije da ga štiti, ''...mi bismo nad njim

izvršili hadd, pa nakon toga rekosmo: ''Dođite da se okupimo oko jednog propisa...'', tj. zajedničkog

kojeg ćemo izvršavati i nad uglednim i nad slabašnim, ''...pa smo umjesto kamenovanja uveli

bičevanje i ovo farbanje, odnosno crnjenje ugljem.'' 6

Ovaj događaj je bio povod objave riječi Allāha, dželle we 'alā:

''Ko god ne bude sudio onim što je Allāh objavio – t ī, oni su pravi nevjernici.'' 7

Znači da je Allāh, dželle we 'alā, njima presudio kufrom zbog djela koje su uradili. Djelo

koje su oni uradili je bilo slijeđenje zakona suprotnog Allāhovom, odnosno suđenje zakonom

suprotnim Allāhovom zakonu. Koji je to zakon bio? Sprovođenje bičevanja i crnjenja ugljem nad

onim nad kojim je obaveza, po Allāhovom zakonu, da se kamenuje. Moguće je da je prvo jedan

dio njihovih predakā njima propisao taj zakon. Dakle, ne mora značiti da su ga oni propisali već

neko od njihovih predaka, ali su oni sada time sudili. Kao što su prvi od njihovih predakā bili

od onih koji su nekada sprovodili hadd za blud nad slabašnim, a ostavljali sprovođenje hadda za

blud nad uglednim. To znači da ovdje imamo tri faze kroz koje su prošli ljudi o kojima se govori

u hadīthu, odnosno potomci sinova Isrā'īlovih. Prva faza je kada su prihvatali Allāhov propis,

ali ga nisu izvršavali nad jednom grupom ljudi. Izvršavali su ga nad slabašnim, a nad uglednim

nisu. Druga faza je propisivanje zakona suprotnog Allāhovom zakonu. Treća faza je suđenje tim

zakonom. Nema nikakve sumnje da su ovi Ţidovi i ovaj čovjek tačno znali šta je Allāhov zakon

i koji je Allāhov propis po tom pitanju (pitanju bluda), te da oni nisu govorili da je to halāl (to

njihovo mijenjanje propisa), već su ga ''samo'' sprovodili (taj izmišljeni propis, bičevanje umjesto

kamenovanje). Znali su šta je Allāhov sud, znali su da je Allāhov sud (za blud oţenjenog ili

udate) kamenovanje i znali su da je kamenovanje obaveza, ali su oni, kao što kaţe Qur'an:

''A zatim se okreću...'' 8

6 Prenosi Muslim od Berā' ibn Āziba, radijallāhu anhu. 7 sūra el-Mā'ide, 44. ājet. 8 sūra el-Mā'ide, 43. ājet.

Riječ ''tewelli'' je suprotna riječi ''el-istislām'' (pokornost, predanost), a istislām je osnova

riječi islām. Pa je tewelli odbijanje pokornosti koje izvodi iz vjere. Ovi su ljudi odbili suđenje

Allāhovim zakonom i pokornost Allāhu u tom zakonu na način koji ih izvodi iz vjere i to je kufr

tevelli (kufr odbijanja) i kufr i'rād (kufr okretanja), kao što se kaţe u drugim qur'ānskim ājetima o

njima sličnim:

''Kada ono grupa od njih odbija...'',

...tj. odbija pokornost Allāhu, dželle we 'alā. Za nas je veoma vaţno da znamo kakva je

priroda ovog okretanja, ovog odbijanja pokornosti, da bismo znali šta je od toga kufr, a šta nije

kufr. Do sada smo spomenuli dva menāta u pogledu sudstva koja izvode iz vjere, a to su

propisivanje zakona i suđenje tim zakonima, a spomenućemo i treći menāt, a to je ostavljanje

suđenja po Allāhovom zakonu i objasnićemo šta od toga biva velikim kufrom, a šta od toga biva

malim kufrom, da ne bismo bili murdžije i da ne bismo bili od sekte haridžijā. Uvijek postoji

jedan logički redosljed, prvo će doći do ostavljanja suđenja Allāhovim zakonom na kāfirski

način, kāfirsko ostavljanje, jer svako ostavljanje suda Allāhovim zakonom nije nevjerstvo.

Stepeni ostavljanja suđenja Allāhovim zakonom su:

Pod jedan: Da se čovjek odluči i da u potpunosti ostavi suđenje šerī'atom ili u nekoliko

poznatih propisa.

Pod dva: Da ostavi suđenje šerī'atom samo u jednom propisu, u jednoj sankciji, suđenje

time u potpunosti. Da kaţe: ''Neću nikako da sprovodim sankciju kamenovanja ni nad kim, neću to da

radim''. To je kufr. Onda poslije moţe doći situacija kada sprovodi tu sankciju ali ne svugdje,

kad mu dođe slabašni – on je sprovede, a kada dođe neko ko je dao para – on je ne sprovede,

nego mu kaţe: ''Idi kući, ovaj svjedok nije dobro vidio, ovaj je lud,...'' Logički rečeno, taj redosljed

postoji i on je spomenut u ovome hadīthu koji govori o Benu Isrā'īlu, jer logički ide ostavljanje

suđenje Allāhovim zakonom, pa onda propisivanje, pa onda suđenje tim zakonom suprotnog

Allāhovom zakonu.

Treba praviti razliku između ostavljanja namāza u potpunosti i ostavljanja nekih namāza iz

lijenosti, te praviti razliku između ostavljanja jednog namāza iz lijenosti i ostavljanja jednog namāza u

potpunosti. Čovjek kaţe: ''Ja ne klanjam ikindiju-namāz nikako''. Klanja četiri namāza, ali čitavu

kategoriju ikindije-namāza ne klanja. Selefi se nisu razišli oko toga da je ovakva osoba kāfir, ali

su se selefi razišli po pitanju osobe koja ostavi jedan namāz iz lijenosti. Također, ashābi su se

sloţili da je ona osoba koja u potpunosti ostavi sve namāze – kāfir, a razišli su se po pitanju

osobe koja ostavi jedan namāz iz lijenosti, a po pitanju osobe koja u potpunosti ostavi jedan

namāz su se sloţili da je on kāfir tevelli – kāfir (nevjernik) okretanja, odbijanja.

Tako pitanje sudstva ima kategoriju, cjelinu zakonodavstva, jedan propis ili jednu

sankciju u zakonodavstvu, ostavljanje toga zbog mita, strasti, rodbine, ugleda ili zbog toga što

čovjek odbija u potpunosti taj jedan propis, tu jednu sankciju. U šerī'atskom smislu je menāt:

opis za koga je Allāh vezao određeni propis.

Kada postaje wādžib (obaveza) da klanjamo podne-namāz? Kada nastupi vrijeme podne-

namāza. Nastup vremena podne-namāza je jedan od menātā obaveznosti klanjanja podne-

namāza.

Propisivanje zakona mimo Allāha jeste jedan od menātā postajanja čovjeka tāgūtom. Da

čovjek ubije svoga oca kojega nasljeđuje kada su iste vjere jeste menāt koji za sobom povlači

zabranu međusobnog naslijeđivanja, zato što je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem,

rekao: ''Ubica ne nasljeđuje'', pa je propis nenasljeđivanja vezao za njegovu osobinu, za njegov

menāt, a to je ubistvo. I tako svaki propis ima svoj menāt.

ODGOVORI NA PITANJA:

Riječ ''murdžije'' potiče od glagola ''erdža'' (oni koji su izbacili nešto od īmāna). Na

početku su izbacili djela, kasnije su izbacili riječi, pa su poslije izbacili i djela, i riječi, i neka djela

srca, dok na kraju nisu ostali samo na znanju srca. Sve su ovo murdţije i, obzirom na ono što su

izbacili, dijele se na ekstremne murdţije i na murdţije pravnike.

Haridžije su nazvane ''hawāridž'' od glagola ''haredže'' što znači ''izaći'', zato što su izašli

iz dţemā'ata, protiv dţemā'ata i njegovog vladara, zato što su izašli protiv Alije, radijallāhu anhu,

i protiv bilo kojega vladara, a Allāh najbolje zna.

Tzv. ''Islamska zajednica'' ima i gorih stvari od toga... ''Islamska zajednica'' vjeruje u

demokratiju, sekularizam, ona poziva na glasanje, ima lojalnost prema drţavi, prema reţimu,

prema vojsci, prema policiji i pomaţe sve njih, poziva ih protiv muslimana i huška ih. Oni su

kāfiri i ne sumnja u njihov kufr (niko drugi), osim velika neznalica, idiot ili plaćenik. ''Islamska

zajednica'' je izašla iz vjere još davnih dana.


U prošlom predavanju smo priveli kraju mes'elu malog kufra u pitanjima sudstva, na

arapskom kufrun dune kufr ili kufrun asgar, odnosno mali kufr ispod velikoga kufra. Neki ljudi govore o riwājetu Ibn 'Abbāsa, radijallāhu anhumā, kao da je to idžmā' ashābā. Doduše, ja jesam rekao da je to prećutni konsenzus. Šta to znači? Prećutni konsenzus u smislu da je to Ibn 'Abbās rekao u svoje vrijeme i nije se našao niko od ashābā ko mu se u tome usprotivio. Ovo znači da nisu svi mudžtehidi od ashābā sjeli pa se dogovorili, što je klasični idžmā' (konsenzus), već je neko rekao, a drugi prećutali. Zato se to zove prećutni konsenzus, ali on nema snagu onog klasičnog konsenzusa gdje se svi dogovaraju, ali se još uvijek ubraja u jedan vid konsenzusa s tim što se u pitanju argumentacije ovim zadnjim 'ulema razilazi, ali vam, radi emāneta, kažem da postoji sahīh riwājet od Ibn Mes'ūda, radijallāhu te'ālā 'anhu, da je kod istih ājeta upitan o čovjeku kome se dā mito, pa pogrešno presudi; kakav je njegov propis u kome, na što je Ibn Mes'ūd rekao da je on nevjernik u Allāha, tebāreke we te'ālā.

Na osnovu ovog riwājeta neki učenjaci kažu (i smatram da je to ispravnije) da ne postoji

prećutni konsenzus, nego da u toj mes'eli postoji razilaženje između Ibn Mes'ūda i Ibn 'Abbāsa, pa u tom smislu ni jedna od ova dva mišljenja ashābā, sāmo po sebi, neće imati pravnu težinu, već se haqq mora tražiti u Qur'ānu i sunnetu Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, jer mišljenje ashāba ima pravnu težinu i služi kao argument pod određenim uslovima, ali ovdje imamo dvojicu ashābā sa dva različita mišljenja. Zbog toga kažemo da postoji razilaženje između Ibn Mes'ūda i Ibn 'Abbāsa i možemo reći da je ovo razilaženje u ehlis-sunnetu, ali je većina na mišljenju Ibn 'Abbāsa i smatram da je to mišljenje ispravnije; a znam učenjake iz ovog vremena koji se pripisuju borbi na Allāhovom putu, koji su dali prednost mišljenju Ibn Mes'ūda. Ponekad se pitam da li je moguće da riječi Ibn Mes'ūda spustimo na jedan menāt ili na jednu sliku, na neku mes'elu u kojoj svakako nema razilaženja između njega i Ibn 'Abbāsa.

Pitanje kufra dūne kufra, iako je interesantno u pitanjima tekfīra, nije puno zanimljivo zato

što samo po sebi ne izvodi iz vjere, a danas je aktuelno da imamo slučajeve da se čini jasni veliki kufr i otvoreni veliki širk, a i zbog postojanja grupacija koje žele da spasu te ljude od Allāhovog, dţelle we 'alā, propisa. Sve ove stvari radimo i u ime Allāha, dţelle we 'alā, objašnjavamo Njegovu Knjigu i sunnet Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem.

Završavamo sa mes'elom kufr dūne kufr. U idućim predavanjima se više neću detaljno

vraćati na ove stvari, već ću vam govoriti terminima koje vi sada znate; zbog toga sada ulažemo ovoliko vrijeme.

Moja sljedeća namjera je bila da – nakon što smo progovorili o tāgūtu hukma broj dva i

broj tri i spomenuli te slike i sliku kufra dūne kufra – spomenem fetwe 'uleme Saudijske Arabije u kojima se nalazi istina. Zbog čega spominjemo njihove fetwe? Da dokažemo da je njihova 'aqīda i njihovo mišljenje isto kao ono o čemu mi govorimo i da citati te 'uleme budu dokaz protiv onih koji se lažno pozivaju na njih i koji govore da njih slijede, kao što smo uradili po pitanju opravdavanja neznanjem u pitanju velikog širka. Tamo smo naveli i nekoliko fetwi od Ibn Džibrīna i Bin Bāza, ali i pored svega i dan-danas ima dā'ijā koje sam spominjao na predavanjima ''Mu'ādh ibn Džebel'', koji kažu: ''Sulejman Bugari će biti pitan, a njegovi sljedbenici koji oboţavaju mrtvace neće biti pitani.''

Dan-danas ima ljudi koji opravdavaju sljedbenike Sulejmana Bugarija... Opravdavaju ih

džehlom i taqlīdom, opravdavaju ih u obožavanju drugoga mimo Allāha, dţelle we 'alā, i nazivaju ih muslimanima. Znači, nisu se još opametili, a sigurno nisu ni preslušali ona predavanja, zato što su ta predavanjha od mene, a da ih je neko drugi održao – možda bi ih preslušali. Međutim, kada čuju da je predavanje od mene, neće da slušaju, a ja smatram da je ono predavanje (nakon što je adresirano njima) uspostava argumenta nad njima.

'AbdurRahmān bin Nāsir es-Sa'dī, jedan od poznatih učenjaka, od učiteljā Ibn

'Uthejmīna u svom tefsīru pod nazivom ''Tejsīrul-Kerīm er-Rahmān'' kaže: ''Svako ko sudi suprotnim Allāhovom šerī'atu – on je tāgūt.'' 1 Svako ko sudi nečim suprotnim Allāhovom šerī'jatu – on je tāgūt. Koju ovdje vrstu tāgūta on spominje: vrstu broj dva ili broj tri? Ovo je precizno rečeno broj tri, ali možemo da kažemo da se pod ovo podrazumijeva i broj dva – onaj koji propisuje, jer on, bez ikakve sumnje, ne želi da ograniči tāgūta samo na tāgūta broj tri, a rekli smo da pojam suđenje nečim drugim ili suprotnim onome što je Allāh objavio obuhvata sve one vidove koje smo spomenuli, koji ulaze ili pod veliki kufr ili pod mali kufr.

Ovdje je jedna fetwa od Ibn 'Uthejmīna, u kojoj kaže:

''Tāgūt je sve ono što se suprotstavlja Allāhovom zakonu'', odnosno: ''Tāgūt je sve ono što je suprotno Allāhovom zakonu, odnosno sudu Uzvišenog Allāha i Njegovog Poslanika sallallāhu 'alejhi we sellem...''

Zašto? Kaže dalje: ''...jer je ono što se suprotstavlja sudu Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem – prelaţenje granice i nasilništvo prema sudu Onoga Koji Jedini posjeduje pravo na sudstvo i Kome se sva stvar i naredba vraća, a to je Allāh, dţelle we 'alā.'' 2

Ibni Uthejmīn ovdje, ovom definicijom, naziva tāgūtom sām zakon koji je suprotan Allāhovom zakonu. Sām zakon suprotan Allāhovom zakonu je, bez ikakve sumnje, tāgūt, pa i on to ovdje navodi.

Znate li koji ājet navodi? Ājet koji smo mi stalno navodili i kojeg navodimo, ājet u kome

Allāh, dţelle we 'alā, kaže:

''Uistinu samo Njemu pripada stvaranje i naredba.'' A onda se u ājetu kaže:

''Neka je uzvišen Allāh Gospodara svjetova.'' 3

Šta je dokaz u ovom ājetu? Dokaz je to što Allāh kaže ''Samo Njemu...'', pa je spomenuo ovu zamjenicu prije imenice i glagola: ''Samo Njemu pripada stvaranje...'', da ograniči osobinu stvaranja samo na Njega, što znači niko ne stvara osim Allāh, dţelle we 'alā, ni iz čega. Također, kao što je stvaranje samo Njegovo, tako je samo Njegova naredba, odredba. Pa ono što je On

1 ''Tejsīrul-Kerim er-Rahmān'', 1. tom, 363. str. 2 ''Zbirka fetwi i poslanica Ibn 'Uthejmīna'', 1. tom, 39. str. 3 sūra el-E'rāf, 54. ājet.

stvorio – On vlada njime Svojom odredbom, a Njegova odredba se dijeli na dvije vrste: na kosmičko-qadersku i na šerī'atsku.

Tako je On stvorio Sunce i Mjesec, i planete i nebesa i zvijezde, i brda i drveće, pa naređuje Suncu i Mjesecu kako će se kretati, a kosmičko-qaderskom odredbom naređuje i svim Svojim stvorenjima, i džinnima i ljudima koje je stvorio, život im određuje i sve ostalo On im naređuje i šerī'atskom odredbom, u kojoj nema sudruga kao što nema sudruga ni u kosmičko kaderskoj odredbi, s tim što je šerī'atska naredba i odredba predmet iskušenja ljudī i džinnā, odnosno tu je Allāh, dţelle we 'alā, dao čovjeku da izabere da li će ići pravim putem ili će biti sa onima koji su nevjernici.

Tzv. ''Stalnoj komisiji za fetwe'' je postavljeno sledeće pitanje: ''Šta znači pojam tāgūt

uopšteno, uz išāret na Ibn Kethīrov komentar ājeta:

“Zar ne vidiš one koji tvrde da su povjerovali u ono što je objavljeno tebi i ono što je objavljeno prije tebe. Žele da se sude pred tāgūtom (Žele sud tāgūta), a naređeno im je da budu nevjernici u njega? A šejtān želi da ih odvede u daleku zabludu.'' 4

Kažu oni koji su pitali: ''Ţelimo da nam se objasne dvije stvari: Šta je značenje tāgūta

uopšteno? 14:50 Da li u to ulazi ono što je rekao Ibn Kethīr da je tāgūt svaki narod pred kim se sude mimo Allāha, sa ciljem dokučivanja tekfīra sudca i onih koji se pred njim sude, odnosno njihovog propisa u situaciji kada on ne sudi po šerī'atu Allāha, dţelle we 'alā. Šta znače Allāhove riječi:

''Žele da se sude'' ili ''Žele sud''? Šta znače ove riječi, jer neki kaţu: ''Ovo htijenje, spomenuto u ājetu, se dešava samo u bātinu, odnosno u srcu čovjeka, a niko ne moţe znati šta je u srcu čovjeka.''

Zbog čega je Allāh ove ljude (iz ājeta) proglasio nevjernicima? Zbog toga što su htjeli da se sude pred tāgūtom, a ovaj čovjek koji pita kaže: ''Htijenje je u srcu, a niko ne zna šta je u srcu, osim Allāha, dţelle we 'alā.

Pa nastavljaju sa pitanjem: ''Shodno tome, ispada da nije moguće da se presudi nevjerstvom onome koji traţi sud i koji se sudi, osim nakon što se ostvari šart poznavanja i znanja o njegovom unutrašnjem htijenju, a to je nemoguće...''

Hoće da kažu: Obzirom da je htijenje u srcu, a propis kufra u ājetu je vezan za htijenje – nemoguće je da se onaj koji se sudi pred tāgutom proglasi nevjernikom, zbog toga što ne možeš da znaš da li je on u srcu htio ili nije htio da se sudi. E, ovo je pitanje... Ili se irāda (htijenje) ovdje tumači u nekom vanjštinskom značenju. Šta ovo znači? To znači neko htijenje koje se vidi u djelu čovjeka, a ne nešto što može saznati samo Allāh, dţelle we 'alā.

4 sūra en-Nisā', 60. ājet.

Također, kada je riječ o dokazivanju hadīthom Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, gdje se spominje zadovoljstvo i slijeđenje? Koji hadīth Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, koriste u svojoj argumentaciji? To je hadīth u kome Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, nagovještava dolazak vladarā – doduše, tu se govori o muslimanima – koji će praviti mnoge prestupe, pa Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, na kraju hadītha kaže: ''Ali ko bude zadovoljan i ko bude slijedio (tj. te vladare muslimane u griješenju)...''

Pa kako da znamo da je neko zadovoljan s nekim zlom, kada je zadovoljstvo u srcu

čovjeka? Ājet veže propis kufra za htijenje. Međutim, ako je htijenje je u srcu, za njega niko ne može znati osim Allāha, jer niko ne zna šta je u srcu, osim Allāha, dţelle we 'alā. Na ovaj način bi ispalo da je nama nemoguće protekfīriti (proglasiti nevjernikom) mutehākima, tj. onoga koji se parniči, koji traži sud, osim nakon što saznamo da je on htio svojim srcem, a to je nama nemoguće. Da li je to ispravno, ili je ovdje htijenje nešto što je vanjštinsko, nešto što čovjek može da shvati, da zaključi iz vanjštine čovjeka. Isto tako zadovoljstvo i slijeđenje koje se spominje u hadīthu Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, šta je istina?

Kažu (članovi ''Stalne komisije za fetwe'' u svom odgovoru na ovo pitanje): ''Odgovor: Opće značenje tāgūta jeste da je on (tāgūt) sve ono što se oboţava mimo Allāha, dţelle we 'alā...''

Da je tāgūt sve ono što se obožava mimo Allāha – tako stoji u fetwi. Znači, tāgūt je sve čemu se čini (upućuje) 'ibadet mimo Allāha, dţelle we 'alā, pa onda spominje neke vidove obožavanja ('ibādeta): ''...pribliţavajući se njemu mimo Allāha – da neko klanja nekom mimo Allāha, posta – da neko posti radi nekog mimo Allāha, ili zavjetom – tj. da se zavjetuje nekom mimo Allāha, dţelle we 'alā.''

Kako da se zavjetuje? Ode kod nekog mrtvog čovjeka, bilo da se radi o Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, ili o nekom dobrom vjerniku, ili o bilo kom čovjeku koji je mrtav, pa mu kaže: ''Ako mi izliječiš bolesnika – zavjetujem ti se da ću postiti toliko i toliko'' ili: ''...da ću da uradim to i to'', dakle poklonio je 'ibādet zavjetovanja nekom drugom mimo Allāha, dţelle we 'alā, u ovom slučaju: mrtvom insānu.

Pa spominje zavjet, žrtvu,... – znači da dođe čovjek da zakolje kurban nekom drugom

mimo Allāha, tebāreke we te'ālā, ili da mu pribjegne, traži da mu otkloni štetu u stvarima koje ne može učiniti niko osim Allāha, a to se traži samo od Allāha, dţelle we 'alā. Međutim, u stvarima koje može uraditi čovjek – nema smetnje da tražiš pomoć od čovjeka. Kao, na primjer, da se čovjek počne daviti u rijeci i pozove po imenu brata sa obale i kaže mu: ''Pomozi mi, pomozi mi! Spasi me!'' To nije širk zato što te on može spasiti. Ali da si ti u Beču, a da zoveš nekoga ko je u Istanbulu ili nekom drugom gradu, u situaciji u kojoj ti može pomoći samo Allāh, dţelle we 'alā, a insān ti ne može pomoći – to je širk, jer je to 'ibādet nekome drugom mimo Allāha.

Kažu dalje:

''Od stvari koje su samo Allāhova specifika za odagnavanje štete ili dobavljanje koristi ili uzimanjem njega za sudiju, ovdje ovo uzimanje njega moţe biti ili čovjeka ili zakona. Uzimanjem njega, tj. čovjek moţe uzeti nekog čovjeka ili zakon sam umjesto Allāhove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika sallallāhu 'alejhi we sellem i slično.''

To je njihov komentar i njihova definicija opšteg značenja tāgūta.

''A sa tāgūtom u ājetu 5 se ţeli (cilja ili misli na) sve ono čemu se odstupi (prema čemu se okrene odstupanjem) od Allāhove Knjige i sunneta Vjerovjesnika, sallallāhu 'alejhi we sellem, da bi ti to čemu si se okrenuo presudilo, od laičkih zakona ili tradicije, kao što je spomenula 'ulema, ili tradicija, ili običaji koji su naslijeđeni sa koljena na koljeno, ili poglavara plemena da bi ti oni presudili u tome.''

Znači, spominje zakon i osobe ili mišljenje sāmog glavešine skupine, ili vračara. Nakon

ovoga postaje jasno da su zakoni koji su postavljeni da se ljudi parniče pred njima oponašajući Allāhov zakon – obuhvaćeni pojmom tāgūt. Razlikuje li se 'ulema Saudijske Arabije od nas kada mi kažemo da su laički zakoni i međunarodni zakoni i sve ono što je u suprotnosti sa Allāhovim zakonom u Allāhovoj Knjizi i u sunnetu Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem – da je sve to tāgūt? Razlikuju li se od nas u tome? Ne razlikuju se. Kako da se razlikuju, kada na to jasno upućuje ājet u sūri en-Nisā'?

Kažu poslije toga:

''Međutim, oni koji se oboţavaju mimo Allāha, ali oni time nisu zadovoljni, poput vjerovjesnikā i dobrih ljudi...''

A nijedan vjerovjesnik nije zadovoljan da bude obožavan mimo Allāha, dţelle we 'alā, ni

za vrijeme života, ni poslije smrti, kao i niko od vjernikā. ''...zbog toga što nisu time zadovoljni – tāgūti. Već je tāgūt šejtān, onaj koji ih je pozvao da to urade i koji im je to uljepšao od dţinnā i ljudī.'

Tj. onaj koji ih je pozvao da obožavaju vjerovjesnike i meleke i dobre ljude – on je tāgūt, bilo da je taj šejtān od ljudi ili od džinnā.

''Htijenjem u riječima Uzvišenog:

''Žele (hoće) da im se sudi pred tāgūtom'' ili: ''Žele sud od tāgūta'' se ţeli (cilja ili misli na) ono što je propraćeno djelom ili indicijama i znakovima koji ukazuju na namjeru ili na htijenje. Dokaz tome je ono što se spominje u ājetu koji je došao nakon toga:

''A kada im se kaže: ''Dođite onome što je Allāh objavio, i Poslaniku'' – vidiš munāfike kako se od tebe okreću.'' 6

Kažu dalje: ''Na to također ukazuje povod objave koji je spomenuo Ibn Kethir i drugi u tefsiru ovoga ājeta.''

5 sūra en-Nisā', 60. ājet. 6 sūra en-Nisā', 61. ājet.

Dakle, htijenjem koje je spomenuto u ājetu se želi ono htijenje koje je ili povezano ili propraćeno djelom, ili jedan manji stepen - indicijama i znakovima, koji ukazuju na namjeru i na postojanje toga htijenja u srcu. Allāh, dţelle we 'alā, je u ovom ājetu, bez sumnje, vezao propis za htijenje. Znači, ājet je objavljen povodom čovjeka koji je to htio uraditi, ali nije uradio, pa je zato Allāh, dţelle we 'alā, rekao: ''Hoće...'' ili: ''Žele...''.

Zato kažemo: Ko god to uradi – u njegovom srcu postoji htijenje, jer da nije postojalo htijenje i volja – on to nikada ne bi uradio. Ko je onaj koji radi stvari bez htijenja i bez svoje volje? Čovjek koji je lišen svoje volje u potpunosti. To možda može biti čovjek koji nikako nije pri svijesti, koji je možda poludio ili potpuno pijan ili prisiljen čovjek... Takvom je Allāh, dţelle we 'alā, prešao preko toga. Ali onaj koji nije prisiljen, koji je pri svijesti, koji je zdravog razuma, čim nešto uradi – znamo da je on, ustvari, to htio, jer je htijenje uvod u djelo i neće čovjek ništa uraditi a da nije to htio. Tako, kada čovjek to jasno uradi, kažemo: Sāmo njegovo djelo je nevjerstvo u Allāha, dţelle we 'alā. Odnosno, sāmo parničenje pred tāgūtom i sāmo traženje suda i presude od tāgūta je kufr, sāmo po sebi, a obzirom da on to nije mogao uraditi osim htijenjem – znamo da je on to i htio.

Pa takav čovjek radi dva nevjerstva: Prvo nevjerstvo mu je htijenje koje je bilo uvod u djelo, a drugo nevjerstvo mu je sāmo

djelo. Tu su i indicije i znakovi koji ukazuju na to htijenje i na tu namjeru, a to objašnjava ājet

nakon toga. Pa spominje ājet o ljudima koji su bili povod objave, u njihovom postupku su bile indicije iz kojih se dalo zaključiti da ti ljudi žele da se sude pred drugim zakonom, da žele da se sude pred tāgūtom. Koje su bile te indicije? Nije htio da se sudi pred Allāhovom, dţelle we 'alā, Knjigom i pred sunnetom Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Nije htio, izbjegavao je i to je bila indicija da on želi presudu od tāgūta i kada je Allāh, dţelle we 'alā, ovaj propis vezao za htijenje – to znači da je to ono htijenje koje je zaključeno u njihovoj vanjštini. Odnosno, ponekad djelo čovjeka i njegove riječi mogu biti opisane i propraćene određenim indicijama iz kojih se može jasno shvatiti da taj čovjek želi da se sudi pred tāgūtom. To znači da nije potrebno i da Allāh nije od nas tražio da kopamo ljudima po njihovim srcima.

Pa imamo dvije situacije: Prvu situaciju kada je to potpuno jasno, odnosno kada to uradi i drugu situaciju kada

čovjek hoće, kada ima tu namjeru, pa je i taj nevjernik kod Allāha, tebāreke we te'ālā. Samo je pitanje kada i u kojem momentu i ko ima pravo da te indicije pročita i da ih zaključi.

Kažu:

''Na to, također, ukazuje povod objave kojeg je spomenuo Ibn Kethīr i drugi, a koji smo spomenuli.''

Vidio sam da neki ljudi prevode šubhe kao insinuacije, ali šubhe su nejasnoće. Isto tako je slijeđenje nečega dokaz zadovoljstva, jer Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, kaže u hadīthu: ''Ali onaj koji bude zadovoljan i koji bude slijedio...'' Pa je spomenuo zadovoljstvo i slijeđenje. Zadovoljstvo nečim je stvar koja je u srcu, kao što je htijenje nečega, pa ako čovjek uradi nešto, a nije prisiljen, nije lud i nije pijan i uradi nešto – znamo da je on zadovoljan time. Pa ako uradi nevjerstvo – zadovoljan je nevjerstvom, pa ima dva nevjerstva: zadovoljstvo

nevjerstvom i izgovor ili činjenje nevjerstva. Ako uradi veliki grijeh, zadovoljan je velikim grijehom.

Isto tako drugi stepen ovdje može biti kada čovjek ne uradi direktno tu stvar, nego u

njegovom ponašanju, riječima i djelima postoje indicije i dokazi koji pokazuju na njegovo zadovoljstvo onim što njega okružuje, što se nalazi u njegovoj blizini. Primjer za ovo je čovjek koji se zvao Mudža'a, kome Hālid ibn Welīd nije htio da primi tewbu. Mudža'a je bio musliman, ostao je u narodu Musejleme Lažova. Nije vjerovao Musejlemi, niti je slijedio Musejlemu, niti je pomagao Musejlemi protiv muslimana. Počeo je rat između muslimana i između sljedbenika lažnog poslanika Musejleme Lažova. Svo to vrijeme je Mudža'a sjedio u tom svom narodu, neki su iz njegovog naroda otišli među ashābe, a neki su poslali pisma u kojima obavještavaju ashābe da su u Musejleminom narodu, ali da nisu na onome na čemu je Musejlema. Obavještavaju ashābe da su se odrekli njega, da se zna, ali da nisu mogli doći ka ashābima. Mudža'a to nije uradio i rekao je Hālidu: ''Ja nisam slijedio Musejlemu, niti sam mu vjerovao'', tj. nisam kufr uradio, niti sam mu povjerovao, niti sam ga slijedio, niti sam ga pomagao protiv muslimana i nisam promijenio svoju vjeru. Hālid mu je rekao: ''Ne, promijenio si svoju vjeru.'' Na osnovu čega je to Hālid zaključio? Na osnovu samih indicija, ''ti sjediš tu i živiš tu''. Pa mu je onda Hālid rekao: ''Što nisi meni poslao pismo, kao što je uradio taj i taj, pa da mi kaţeš: 'Ne mogu ja stići do tebe i tvoje vojske, ali da znaš kakvo je moje stanje'?''

Pa mu je onda Hālid, poslije razgovora sa njim halālio, prihvatio mu tu tewbu i nije htio

da ga ubije, ali mu je rekao: ''Ne mogu te pustiti sve dok te ne dovedem kod Ebū Bekra. Imam nešto u srcu, ne mogu da te pustim da ideš.'' Neće da ga ubije, ali ga odvodi kod Ebū Bekra, pa neka Ebū Bekr vidi šta će sa njim.

Hālid je na osnovu indicija zaključio da je moguće da je Mudža'a – iako on lično to nije uradio – zadovoljan onim što je bilo u njegovom društvu. Iz toga se zaključuje da se stvari koje su u osnovi u srcu, kao što su zadovoljstvo i htijenje, mogu zaključiti u dva slučaja:

Prvi slučaj – Kada se jasno desi djelo i riječ, i Drugi slučaj – Na osnovu indicija i na osnovu znakova i zato se trebamo mi bojati, ako

ne damo sve od sebe kada je u pitanju život i budući planovi života u nevjerničkim sredinama i ostavljanje islāma i muslimana na cjedilu i izgradnje islamskog društva, pogotovu oni koji sjede u parlamentima ili oni koji sjede po nacionalnim, demokratskim i sličnim partijama i na tim sjelima gdje se čini nevjerstvo Allāhu, dţelle we 'alā.

Mi znamo ājete iz sūre en-Nisā' u kojima Allāh, tebāreke we te'ālā, proglašava

nevjernicima one koji sjede sa onima koji se rugaju Allāhu i Njegovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, tj. da su učinili nevjerstvo u Allāha, dţelle we 'alā, u kojima se vidi da su oni nevjernici, jer je njihovo sjedenje sa njima – a kadri su bili da ustanu i da odu – zapravo dokaz da su oni time zadovoljni. Kada šerī'at spominje zadovoljstvo i htijenje, nije tačno da mi nemamo puta do njega. Ovim objašnjenjem nestaje problematika koja se ogledala u mišljenju koje govori da je htijenje ''tajna stvar'', pa se zbog toga ne može presuditi onome koji to hoće, osim nakon znanja o tom htijenju, što je nemoguće. To nije ispravno.

Neki su ljudi pročitali ovo i vidjeli također od ''učenih dā'aijā'' (za naš narod su ti ljudi učenjaci, ali su za učenjake u arapskom svijetu to dā'ije). Oni su iz Allāhovih riječi ''Žele da se

sude pred tāgūtom...'', ovu riječ jurīdūne (htijenje, željenje nečega) shvatili u smislu ''ţeljenja toga sa ljubavlju'', odnosno da neko to voli.

Ti možeš reći nekome: ''Ţelim te'' ili ''Hoću te''. To u našem jeziku može doći kao

izražavanje doze ljubavi prema nekome. Međutim, ove riječi ponekada mogu doći i u onom drugom smislu, koje je uvod u djelo, npr. ''Pridrţi ovaj sat, hoće da padne.'' (U smislu: ''Ţelim te, tj. ţelim tvoju pomoć, ţelim da mi pomogneš,...'')

Kaže Allāh, dţelle we 'alā, u sūri el-Kehf o onome zidu koji je podigao Hidr:

''Hoće (Želi) da padne...'' 7 Po ovom njihovom pogrešnom shvatanju, neki ljudi bi trebali zaključiti da se ovdje

izrazom ''jurīd'' cilja na htijenje, onu dozu ljubavi, ţeljenja nečeg, da se nekome to sviđa. Onda oni na to nadovezuju: ''Ako odeš kod tāgūta da se pred njim sudiš i da traţiš sud od

njega, a ti to ne voliš, ne sviđa ti se – tebe ne obuhvata (na tebe se ne odnosi) ovaj ājet.'' Onda je tu i treći korak: Preciziraju neke situacije u kojima nema ljubavi i sviđanja. Znali

su da to čovjek ne može uraditi svaki čas kada mu to padne na pamet, pa su razmišljali o situacijama i malo dodali tu šubhu argumentiranja šerī'atom, kada čovjek ima neku šerī'atsku potrebu, odnosno ubacili u poglavlje darūre (nužde, prinude), a ne ikrāha (prisile).

Pa kažu: (Opravdan si i nisi nevjernik tražeći presudu od tāgūta) ako je pitanje para, pitanje stana,

pitanje ovoga, onoga, uopšteno rečeno – vraćanje sopstvenih prava koja su ti izgubljena, ukradena i oteta u društvima u kojim živiš.

Hoće da kažu: ''Ja sam otišao na taj sud da vratim svoje pravo, a nisam otišao zato što se to meni sviđa'', i vi

ćete to čuti. Kažu: ''Meni se to ne sviđa, ja sam samo otišao da vratim svoje pravo.'' Hoće da kaže: ''Da nije moje pravo u pitanju, ja nikada kod njega ne bih otišao.''

Pa ja takve pitam: Pa zar ljudi uopšte idu tamo po presudu, osim kada im nešto treba? Pa onda u

takozvanoj darūri, mimo ikrāha (prisile), dozvoljavaju traženje suda i parničenje pred tāgūtom zbog ove šubhe koje imaju u ājetu, tj. jer smatraju da ovo ''jurīdūne'' znači – vole, sviđa im se. Pa kažu: ''Ja to neću, meni se to ne sviđa'', pa dozvoljavaju kufr u darūri, a Allāh ga dozvolio samo u prisili u vanjštini, samo riječima i djelima, mimo srca.

7 sūra el-Kehf, 77. ājet.

Pa tako oni time čine nevjerstvo Allāhu, dţelle we 'alā, jer su dozvolili veliki širk i danas je ogroman broj dā'ijā i učenih ljudi upalo u ovu vrstu nevjerstva Allāhu, dţelle we 'alā, da su dozvolili veliki širk zbog ove šubhe, jer im je šejtān prišao sa ove strane. Pa kažu: ''Ājet je objavljen zbog ljudi koji su ţivjeli u vrijeme Qur'āna i sunneta i imali su šerī'atske sudnice'', tj. govore u smislu: ''Kada bi bilo suda Qur'āna i sunneta ovdje, a neko ode tamo (pred tāgūta) – nema sumnje da je on nevjernik'' i sav ājet se kod njih ograničava na to, u smislu: ''Ako nema suda Qur'āna i sunneta i šerī'atskih sudnica, a ti odeš tamo (pred tāgūta da pokreneš parnicu), pod uslovom da ti to ne voliš i da ti se to ne sviđa – ti nisi nevjernik''.

To nije ispravno, jer je Allāh, dţelle we 'alā, vezao propis za htijenje rekavši:

''Hoće da im se sudi.'' 8 A ājet koji dolazi nakon toga glasi:

''A kada im se kaže: ''Dođite onome što je Allāh objavio i Poslaniku'' – vidiš munāfiqe kako se od tebe sasvim okreću.'' 9

Ovo je indicija, išāret na to htijenje, što znači: Kada se pojavi djelo – sa sigurnošću se zna da je tu htijenje i djelo je gore nego htijenje i u to nema nikakve sumnje.

Zato onaj koji ode i traži sud od tāgūta i parniči se pred tāgūtom, da bi po njegovom shvatanju smatrao da ''vraća svoje pravo'', iako on to ne voli i ne sviđa mu se, iako on smatra da on nikada - kada bi postojala islamska država, sud Qur'āna i sunneta i šerī'atske sudnice – nikad ne bi uradio (tj. ne bi se okrenuo od Allāhovog suda ka sudu tāgūta) – takav čovjek je nevjernik u Allāha, tebāreke we te'ālā, on time čini nevjerstvo Allāhu, dţelle we 'alā.

Ova šubha je obuzela mnoge ljude, da bi joj neki poslije toga (ovoj šubhi) dali još veće

dimenzije, pa za bilo koju vrstu kufra kažu: ''Ako to uradiš, a ako ti se to ne sviđa i ako ti u to ne vjeruješ, ne voliš to – onda se za tebe ne veţe propis, ako ima tu neka šerī'atska zamišljena korist.''

'Ulema Ehlis-Sunneta, ulema Nedžda govori o ovim stvarima, pa kažu:

''Pa zar je dozvoljavanje kufra u prinudi, mimo prisile, qijāsom (analogijom) na dozvoljavanje jedenja zabranjenog mesa u prinudi, (zar je to) išta drugo osim kao dozvoljavanje da čovjek oţeni svoju rođenu sestru analogijom ţenjenja robinje kada se čovjek boji za sebe bluda?''

Allāh, dţelle we 'alā, je dozvolio da čovjek oženi robinju, ali pod određenim uslovima,

spomenutim u sūri en-Nisā'a. Da li ja mogu sada, s obzirom da je Allāh, dţelle we 'alā, dozvolio


ženjenje robinje (može biti robinja muslimanka, primila islām nakon zarobljavanja), qijāsom (analogijom) na to da oženim rođenu sestru, ćerku ili majku?

Naša 'ulema kaže:

''Vaš qijās (analogija) kojim dozvoljavate činjenje kufra u prinudi, mimo prisile, u potpunosti je isti kao ovaj qijas''

Nikakve razlike nema, taj qijās je bātil u potpunosti.

Ali ovi opet imaju šubhu i govore: ''To nije kufr, ja to ne volim, ja to neću, ja to ne radim drage volje''. Ima u sebi ukorijenjeno murdţijsko shvatanje, misli da kufr samo biva u srcu, da bi na kraju došao u situaciju da sasvim izbaci kufr iz djela i riječi, tako da kod njega riječ ne može biti kufr ili djelo biti kufr, sve dok u srcu, u govoru srca ili djelima srca ne bude nešto što ga penje na nevjerstvo.

Mi treba da znamo da je Allāh, dţelle we 'alā, propis vezao za htijenje, a djelo je gore od

toga. Pa kada nam je Allāh objasnio da je propis htijenja takav, mi znamo da je djelo gore od toga i onaj koji to uradi – mi znamo da je on to neminovno htio. Zato vas, braćo, upozoravam na ovo mišljenje i na ovu zabludu zato što ona danas postoji i dozvoljava se ljudima u ovoj zemlji u kojoj živimo, a i većina onih koji se bave da'wom i islamskim znanjem danas dozvoljava ovu stvar (pokretanje parnice pred tāgūtom), ne dao Allāh, dţelle we 'alā, i ušla im je šubha murdţijā, a da nisu oni toga ni svjesni.

Također, nikada ne smijete doći u dilemu, da se dvoumite: da li ćete ići da se sudite ili

nećete. Ne smije šejtān da nas prevari da se dvoumimo u tome, u tom pitanju ne smije biti popuštanja pitanju i onog momenta kada se počneš dvoumiti hoćeš li se suditi ili nećeš – to je nevjerstvo u Allāha, dţelle we 'alā. Šejtān prevari čovjeka i onoga trenutka kada se čovjek na to odluči – on postaje nevjernik. Ovo znači da bi on, ako bi on tog momenta poludio, izgubio razum i umro, umro bez tewbe. A da je poludio dok je bio musliman – gotovo, biće proživljen na onome na čemu je bio prije nego je poludio (na islāmu).

Odluka da poželiš da si član u ''Ujedinjenim Nacijama'' je nevjerstvo u Allāha, dţelle we

'alā, i neki su ljudi protekfīrili Talibāne, jer su se prije rata dvoumili da li će se ući u članstvo u ''Ujedinjenim Nacijama'' ili neće. Ako je tako bilo – to je istina i oni taj propis zaslužuju, a ako nije tako – onda nije istina, a ako su se pokajali – pa, elhamdulillāhi rabbil-'ālemin.

Na sljedeću fetwu je odgovorila stalna komisija za naučna istraživanja i fetve članovi

'Abdullāh ibn Qu'ūd, 'Abdullāh ibn Gudejān, 'AbdurRezāq el-'Afīfī i 'Abdul'Azīz bin 'Abdullāh ibn Bāz. 10

Čovjek pita:

''Kada ćemo čovjeka naimenično nazvati tāgūtom, po imenu, lično (poimenice)?'' Odgovor:

10 ''Stalna komisija za naučna istraţivanja i fetwe u Saudijskoj Arabiji'', br. 8008.

''Kada čovjek poziva u širk ili poziva da se njemu čini 'ibādet ili se poziva na nešto od poznavanja skrivenog (da zna nešto od skrivenog), tj. gajba, ili namjerno presudi suprotnim onome što je Allāh objavio.'' 11

Šta znači ovdje ovo ''namjerno''? Zbog čega je došla ova riječ ''namjerno''? Na šta nam

ova riječ ukazuje? Šta stoji nasuprot ove riječi? Nasuprot riječi ''namjerno'' stoji riječ ''nenamjerno'', ''pogriješio je''.

Ovdje se govori o čovjeku koji kod sebe ima 'aslul-islām (osnovu islāma). Ovo je jedna

mes'ela. Ako je pogriješio čovjek koji ima kod sebe osnovu islāma, ako on pogriješi i bude opravdan u toj svojoj grešci – onda on ima propis onih koji su pogriješili. Ali, ako to uradi namjerno, tj. sa znanjem ili nakon mogućnosti saznanja, a on nije saznao – onda je on tāgūt.

I kažem: Ovo ''namjerno'' je dokaz da čovjek postaje tāgūt u samo jednom pitanju i to je

haqq. Nastavljam, ponavljam:

''Ili namjerno presudi suprotnim onome što je Allāh objavio i slično tome. Ibnul-Qajjim, rahmetullāhi 'alejh, je rekao: ''Tāgūt je sve ono u čemu rob pređe svoju granicu od oboţavanog ili slijeđenog ili nečega čemu se pokorava''.''

Na ovo pitanje su odgovorili isti članovi komisije koje smo prije spomenuli. Ovim ćemo završiti govor o glavešinama tāgūta broj dva i broj tri. Spomenuli smo fetwe 'uleme i spomenuli ovaj važan propis parničenja pred tāgūtom i

traženja suda od njega. Ponekad u nevjerničkom zakonu može biti nešto što ima osnovu u šerī'atu, za što ima

dokaz u šerī'atu, bilo tekstom ili zaključivanjem iz teksta ili na osnovu koristi i šteta. Kao pitanje semafora i saobraćajnih znakova. Saobraćajni znaci imaju osnovu u šerī'atu. Iako oni, naravno, nisu direktno spomenuti u šerī'atskim tekstovima, oni se mogu zaključiti iz opštih pravila šerī'ata, jer nema nijedne stvari koja će se desiti do Sudnjeg dana, a da šerī'atski tekstovi nisu išāretili (ukazali) na to. Nema stvari, a da Qur'an i sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, na nju nisu išāretili.

Onaj koji stane pred semaforom znajući ovo, ili iako ne može ovu stvar zaključiti ali zna

da je islām došao sa odagnavanjem štete i pribavljanjem koristi i zbog tog pravila stane pred semaforom, rekavši (misleći): ''Neću da pređem, udariće me čovjek, platiću kaznu, udariću čovjeka itd.'' – takav čovjek nema grijeha.

Ali onaj čovjek koji stane na semaforu, sām polazeći od poštovanja osnove saobraćajnog

zakna, koji je tāgūtski – onda je izašao iz vjere i ovo se vraća nijjetu, onome što je u srcu. Ako staneš pred semaforom, poštujući osnovu njihovog zakona iz kojeg je proistekla saobraćajna regulativa – to je nevjerstvo u Allāha, dţelle we 'alā, a ako staneš pred semaforom, slijedeći

11 ''Stalna komisija za naučna istraţivanja i fetwe u Saudijskoj Arabiji'', br. 5966.

Allāhov zakon i princip koristi i štetā u Allāhovom šerī'atu, neovisno od tāgūtskog zakona – onda za to stajanje nemaš nikakav grijeh.

Nama šerī'at, kada napravimo ugovor sa nekim, zabranjuje da mu činimo određene

stvari, i mi ih nećemo činiti, ali ne zato što to njihov, tāgūtski zakon zabranjuje, već zato što to zabranjuje Allāhov, dţelle we 'alā, zakon koji mi slijedimo. Onaj koji to uradi na način koji sam ja spomenuo – on je Allāhov rob, a onaj koji to uradi poštujući njihov zakon – on je rob tāgūta.

Zato vidite koliko je važno poznavanje tewhīda. Ja se mogu izvući iz kufra i ja znam

kako ću se izvući iz kufra i onaj koji je naučio tewhīd on se može izvući iz kufra, a onaj koji ne zna tewhīd, on ne zna kako će se izvući iz kufra, što znači da je vrijednost znanja koja je u osnovi islāma najvažnija i ogromna vrijednost i da je navrijednije znati kako doći do Allāha.


Prošlog puta smo stali kod propisa Allāha, dželle we 'alā, o pitanju tehākuma pred

tāgūtom, odnosno parničenja pred tāgūtom, bilo da se radi o čovjeku tāgūtu ili da se radi o tāgūtu manifestovanom kroz tāgūtski zakon. Objasnili smo značenje riječi Allāha, dželle we 'alā, i o kakvom se htijenju radi u 60. ājetu sūre en-Nisā' i da je Allāh, dželle we 'alā, njih proglasio nevjernicima na osnovu htijenja i ukazali na činjenicu da se njihovo htijenje manifestovalo kroz neke indicije od kojih su bile: činjenica da su odbili da odu kod Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, pa je njihovo okretanje leđa od Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, bila jasna indicija da oni u stvari ţele da se sude pred tāgūtom, odnosno pred zakonom suprotnim zakonu Allāha, tebāreke we te'ālā, ili pred nekim drugim zakonom, a ne pred zakonom Allāha, tebāreke we te'ālā.

Svako ko se sudi pred tāgūtom – on je neminovno htio da se pred tāgūtom sudi, jer je

htijenje uvod u djelo i kada se djelo uradi, tj. pojavi, ne moţe a da ne bude prisutno i htijenje i volja, jer nema djela bez volje, tako da onaj koji to praktično uradi – uradio je dva nevjerstva u Allāha, tebāreke we te'ālā. Prvo nevjerstvo mu je sāmo htijenje i sāma volja, a drugo nevjerstvo mu je praktični tehākum, praktično parničenje i traţenje rješavanja spora pred tāgūtom, neprijateljem Allāha, dželle we 'alā. Ukazali smo na grešku ljudi vezanu za ovaj ājet, a koja će se, inšā'Allāhu te'ālā, još malo objasniti u primjerima koje ćemo sada navesti.

Zašto oni koji dozvoljavaju tehākum i parničenje pred tāgūtom i njegovim zakonom u

situaciji mimo prisile, a u svom argumentiranju dozvoljenosti traţenja rešavanja sudova pred tāgūtom nemaju čak ni šubhu prisile, odnosno ne vidimo da oni to smatraju prisilom, već oni otvoreno kaţu da je to darūra (nuţda, prinuda), a nije ikrāh (prisila). Ta nuţda se ogleda ili u novcu ili u nečem od vrijednosti koje čuva ovaj šerī'at, dīn Allāha, tebāreke we te'ālā.

Zato kaţemo tim ljudima: Kad ste dozvolili tehākum u darūri, a tehākum je 'ibādet poput činjenja sedţde, poput

posta, poput svakog drugog 'ibādeta, zašto vi ne dozvoljavate da čovjek presudi tāgūtom u određenom momentu? Recimo, našao se čovjek u nekoj prinudi – u situaciji koju oni svrstavaju u kategoriju mes'elā koje potpadaju pod prinudu ili situaciju prinude – i ne moţe dobiti svoje pravo, osim da kaţe: ''Moj sud je da je pijenje vina halāl''. Što ne dozvole to? Suđenje nečim suprotnim onome što je Allāh, dželle we 'alā, objavio. Ovo je tehākum, ovo je hukm.

Da li isti ti dozvoljavaju da čovjek – sa nijjetom da vrati neko pravo koje mu je nasilnički

oteto – učini sedţdu kipu ili neki drugi jasan 'ibādet za koji znamo da je 'ibādet? Čak i kada se radi o ovim 'ibādetima koji su se kod muslimana ustalili kao 'ibādeti, u shvatanju svih njih ćemo naći da kaţu: ''Ko dozvoli činjenje sedžde kipu je mušrik, odnosno kāfir, zato što je dozvolio usmjeravanje 'ibādeta nekom drugom mimo Allāha.''

A kada dođe do pitanja hukma Allāha, tebāreke we te'ālā – a u dīnu Uzvišenog

Gospodara svjetova nema razlike između 'ibādeta hukma i 'ibādeta sedţde, klanja kurbana – isti taj, kada se radi o tehākumu i traţenju rješavanja sporova i vraćanja prava, dozvoljava da čovjek to uradi mimo prisile, a kao što rekoh, po argumentaciji čak vidimo da on tu situaciju i ne smatra prisilom. Dakle, nema nikakvu šubhu da se radi o prisili. Pa u pitanju hukma dozvoljava usmjeravanje jedne od vrsta 'ibādeta nekom drugom mimo Allāha, tebāreke we te'ālā, a isti taj ne

bi ni u darūri dozvolio da čovjek presudi tāgūtom. Pitaj ga da li dozvoljava da čovjek u darūri presudi tāgūtom, da bi tako vrati svoje pravo, tj. da izrekne sud suprotan Allāhovom, dželle we 'alā, na način koji izvodi iz vjere.

Zato shvatamo da se ovdje radi o otvorenoj protivrječnosti u samoj argumentaciji insāna

koji pravi razliku između 'ibādeta tehākuma, traţenja suda i parničenja, 'ibādeta suđenja Allāhovim, tebāreke we te'ālā, zakonom i drugih 'ibādeta, poput činjenja sedţde i prinošenja ţrtve, u isto se vrijeme suprotstavljajući i rušeći konsenzus 'uleme, kojeg je naša 'ulema posebno potencirala i oţivjela, da bi mušricima dokazala da se ne smije činiti širk, osim u stanju prisile, kao što na to jasno ukazuje knjiga Allāha, tebāreke we te'ālā.


''Ko zanevjeruje u Allāha nakon svog īmāna (vjerovanja), osim onaj ko je prisiljen, pod

uslovom da mu je srce smireno u īmānu...'' 1 Pa je Uzvišeni Allāh, tebāreke we te'ālā, izuzeo samo čovjeka koji je pod ikrāhom

(prisilom), a prisila ima svoje osobine, svoje uslove. Ova osoba koja je, mimo prisile, dozvolila tehākum – koji je 'ibādet i usmjeravanje tog 'ibādeta tāgūtu, bilo da je taj tāgūt čovjek ili zakon – bez ikakve sumnje poriče ove qur'ānske ājete i dozvoljava činjenje 'ibādeta nekom drugom mimo Allāha, tebāreke we te'ālā, a nema razlike između tehākuma i hukma (na jednoj strani) i između sedţde, posta i klanja ţrtve (na drugoj strani).

Ispravno je – a to bez sumnje za sobom povlače šerī'atska pravila i konsenzus

muslimana – da je svaki onaj koji ti dozvoli da traţiš sud od tāgūta i da se parničiš pred njim da bi vratio neko svoje pravo – nevjernik u Gospodara svjetova i da je izašao iz vjere, zato što je dozvolio širk u stanju u kojem ga Allāh, tebāreke we te'ālā, nije dozvolio.

Međutim, kada Allāh, dželle we 'alā, nekome ţeli fitnu – niko ga ne moţe sačuvati:

''Koga Allāh želi da stavi na fitnu (iskušenje, smutnju) – ti ga od toga ne možeš nimalo

sačuvati.'' 2

Zato je naša duţnost da čuvamo Allāhovu vjeru, da čuvamo tewhīd Allāha, dželle we

'alā, jer je to najveća spona između čovjeka i Allāha, i kada čovjek prekine ovu sponu sa Allāhom, tebāreke we te'ālā – vjerovanje u Njega, u Njegovu jednoću i praktično čuvanje vjerovanja u Allāhovu jednoću – onda je on u potpunosti prekinuo vezu sa Gospodarom svjetova.

1 sūra en-Nahl, 106. ājet. 2 sūra el-Mā'ide, 41. ājet.

Ako čovjek bude očuvao tewhīd, ovu najveću sponu, wAllāhi će on biti uvijek predmet Allāhove, dželle we 'alā, pomoći i predmet Allāhove brige. Allāh će se o njemu brinuti i nikada ga neće ostaviti.

Ko god ovo dozvoli – izašao je iz vjere Allāha, dželle we 'alā. A to što danas u ''islāmskom

svijetu'' ima puno onih koji dozvoljavaju tehākum pred tāgūtom, mimo prisile i bez ikakve šubhe prisile u svojoj argumentaciji – to nas ništa ne interesuje. Ne moţemo mi da napustimo vjeru našeg Gospodara i slijeđenje našeg Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, zbog ičije riječi. Ne moţemo da promijenimo dīn Ţivoga i Vječnoga, Koji ne umire, zbog ljudi. Pa ako neko upadne u kufr, uradi nevjerstvo i dozvoli širk u momentu i situaciji kada ga Allāh, dželle we 'alā, nije dozvolio – ja neću mijenjati Allāhov zakon, k'o što neki kaţu: ''Ovo je mes'ela u kojoj se ummet razišao''. Ne interesuje to nas ništa.

Kad neko dozvoli širk u situaciji u kojoj ga Allāh, dželle we 'alā, nije dozvolio – a po

idžmā'u (konsenzusu) je jasno kada ga je dozvoljeno činiti i u kojim uslovima – Allāhov zakon zahtijeva da je on nevjernik u Allāha, dželle we 'alā. Ne smije se desiti da ti, koji si saznao znanje i kojem je Allāh, dželle we 'alā, otkrio propis, napuštaš vjerovanje u Allāhovu Knjigu i Njegov zakon zbog ljudi, njihovih imena i njihovog broja, tj. zbog onih koji su skrenuli. Nisu ti oni poslanici, već ti je poslanik Muhammed, sallallāhu 'alejhi we sellem, a rabb i ilāh ti je Allāh, dželle we 'alā.

Da su oni voljeli Rabbul-'ālemina i da su voljeli Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem –

nikada to ne bi dozvolili, pogotovu kada im je hudždže (argument) došao. A to što je šejtān nekog preko džehmijskih zabluda prevario da pravi razliku između djela i srca, pa da uslovljava nevjerstvo srca u stvarima od djela tijela koje sāme po sebi izvode iz vjere – to nije naša, već njegova krivica.

Zato, nemoj da se ovdje dogodi, da se nekom desi da kaţe: ''Ovo je mes'ela razilaženja

ummeta'', kao što neki ludaci i neznalice kaţu kada je u pitanju glasanje. SubhānAllāh... Nema problema sa glasanjem i biranjem čovjeka čije djelo ne povlači jasan kufr i otvoreni širk. Ne bunim se ja za to, ako ima neko opštinsko glasanje, da biraš nekog čovjeka koji neće raditi kufr i širk, moţda imaju neki harāmi, nema smetnje da stavimo stvar na vagu koristi i štete. Ali da dozvoliš glasanje i biranje ljudi za koje znaš da će odmah na početku da se zakune da će da poštuje tāgūta i koji od početka na sebe preuzima pravo zakonodavca mimo Allāha, dželle we 'alā, ili da dozvoliš glasanje u kome se biraju predsjednici, da dozvoliš izbore za predsjedništvo, da učiniš Allāhu nidda (tj. sudruga, da učiniš Njemu nekoga ravnim). Pojavio se neki ''Abdullāh'' i kaţe: ''Dozvoljeno vam je da učinite Allāhu nidda, da uzmete Allāhu druga, da postavite nekog Allāhu ravnog''. Čudan li je ovo fiqh...

Allāh, dželle we 'alā, nas sve vrijeme uči da ne smijemo da Mu učinimo nidda. Nikad,

osim u prisili:

''Nemojte Allāhu endāde (druge ravnim) činiti, a vi to znate (svjesno).'' 3

3 sūra el-Beqare 22. ājet.

Šta mu je dokaz? Kaţe: ''Egzistencija...'', a zatim kaţe: ''Ovo je mes'ela ummeta''. Pozivam te ljude, koji kaţu da je ovo ''mes'ela ummeta'', da mi pošalju, da mi u pisanoj formi dostave tekst fetwi 'uleme koju, navodno, slijede, da ih pročitamo naglas, da vidimo taj tekst. Gdje su te fetwe već jednom? Hoćemo da vidimo te fetwe od ovoga i od onoga, ko god da je bio, da vidimo šta je rekao, u kojem je slučaju dozvolio glasanje.

Kada bi čovjek trebao da dozvoli blud i jedenje svinjskog mesa, tako mi Allāha, to ne bi

uradili, zato što je ruţnoća toga utemeljena u srcu skoro svakog muslimana. Donesi mi fetwu od Bin Bāza i Ibn 'Uthejmīna, donesi mi tekst, hoću da je pročitam naglas, hoću da vidim tu fetwu, šta je rekao, u kojoj situaciji...? Da li kada ima zakletva sa kufrom i širkom? Je li dozvolio ljudima da biraju predsjednika ili je zamislio postojanje situacije gdje kandidat neće morati da radi kufr Allāhu, dželle we 'alā, ako tako nešto postoji? Kaţe: ''Ja sam čuo od ovoga''. Od koga si čuo? ''Od toga''. A taj isto ''od nekoga čuo''. Da vidimo tu fetwu.

Neki ljudi, kada su u pitanju i najmanji sunneti, da ih vidiš kako traţe... Traţe po

sunnetu Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, traţe, traţe, da vidiš kako traţe hadīthe, pa traţe lance prenosioca i drţi ti pedeset minuta ders oko stvari koja je sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, vidi se argumentacija. Međutim, kada je pitanje širka, kaţu da postoji nečija fetwa, a od fetwe ni traga ni glasa, navodno je neko pitao telefonom, nije se sjetio ni diktafon da uključi, da se snimi, pa da makar preko tog snimka čovjek vidi šta su oni rekli, već treba da mom Gospodaru, Ţivom i Vječnom, učinim nidda zato što je ''neko rek'o da je neko nešto rek'o''. Donesi da pročitamo, da vidimo o čemu se radi. A ako nemaš, teško tebi. Ako si čuo, teško tebi, kako si se samo lahko upustio u činjenje širka Allāhu, tebāreke we te'ālā! Idi, najedi se svinje u prinudi, u toj tvojoj prinudi... Ili učini blud, idi čini blud u prinudi... Shvatate li, braćo, o čemu se radi?

Nije to ''mes'ela ummeta''. Pitanje otvorenog širka i jasnog kufra nije ''mes'ela ummeta''.

Ko god dozvoli ovu stvar – izašao je iz vjere Gospodara svjetova, bez obzira ko taj čovjek bio i koje god ime nosio. To je tewhīd i tvoja vjera se ogleda u tvom vjerovanju u Qur'ān, u tvom vjerovanju u sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, a od našeg ukorijenjenog vjerovanja jeste da nema razlike između tehākuma i hukma (na jednoj strani) i između sedţde, posta, zavjeta i bilo koje druge vrste 'ibādeta (na drugoj strani).

Bilo koju vrstu 'ibādeta da usmjeriš nekom drugom mimo Allāha, mimo prisile – izašao

si iz vjere Allāha, dželle we 'alā, i ko to dozvoli (činjenje 'ibādeta nekom drugom mimo Allāha) – izašao je iz Allāhove vjere. Nema tu dva mišljenja, mi traţimo pisani tekst. Neka nam se ''smiluju'', neka nam olakšaju, neka budu pravedni kada hoće da dozvole da se Allāhu čini šerīk (drug, ortak, suparnik) radi parčeta hljeba, radi neke umišljene koristi, radi svojih dţemā'ata i radi nekih svojih umišljenih ciljeva, molim ih da mi u pisanoj formi donesu fetwu tih kojima su to stavili u usta, da je zajedno čitamo, da vidimo šta su rekli. Da vidimo jesu li oni dozvolili da se čini širk i kufr. Da vidimo... Ja tu fetwu nikada nisam svojim očima vidio, znate li to?

Pročitao sam jednom u jednoj knjizi od jednog od kuwajtskih ''selefijā'' koji je u

parlamentu, profesor njihov, kako kaţe: ''Nazvao sam jednog šejha, pa sam ga ja to pitao.'' Daj mi pisani tekst, nemoj ti meni ''nazvao sam...''. Postoje knjige fetwi te ''velike'' 'uleme sa Arapskog poluostva. Obzirom da se radi o toliko velikom pitanju, zašto ovu fetwu niko nije zabiljeţio u tim knjigama? To nije fetwa za preko telefona... Ta stvar se tiče miliona i miliona onih koji se

pripisuju islāmu i ''islamskom svijetu''. To nije fetwa za preko telefona. Imamo fetwe o manjim stvarima, koje nisu na stepenu širka i tewhīda, koje su zabiljeţene u tim knjigama, a da ovako vaţna fetwa ide ''preko telefona''? Ovaj prenosi od ovoga, a onaj je ''čuo da je ovaj čuo da ga je onaj pitao preko telefona''.

Ko tako postupa prema Qur'ānu i prema Allāhovoj vjeri – taj vjere više nema. A ti

naćulji uši i, ako hoćeš da provjeriš, pitaj da ti bude jasno ko je na Allāhovom, dželle we 'alā, dīnu, a ko nije na njemu. Nekim ljudima nije više preostalo ništa drugo, osim da kaţu: ''To su tekfīrovci'', ili da kaţu: ''Oni su tvrdoglavi'', a nije niko ni probao da vidi kakvi smo. Nama nije cilj da budemo vođe, nama nije cilj da preuzmemo stvar u naše ruke i to se vidi iz našeg rada. Nama je cilj da vratimo ljude Uzvišenom Allāhu i da vratimo ljude njihovom vođi Muhammedu, sallallāhu 'alejhi we sellem, a ne vraćamo ljude našem dţemā'atu.

Nama je cilj da vratimo ljude njihovom Gospodaru, a zatim da ih vratimo njihovom

vođi, Allāhovom Poslaniku Muhammedu, sallallāhu 'alejhi we sellem. Zato je naša stalna ''deviza'', i to se dokazuje: Kada uzmeš haqq od nas i od mene, onda idi gdje god hoćeš i radi šta god hoćeš; mi te ne veţemo za sebe. Svaki musliman neka ţivi po haqqu, neka ţivi po tewhīdu i neka ostvaruje tewhīdsko bratstvo gdje god se nađe, pa ćeš da vidiš šta će da bude sa ovim ummetom.

Mnogi ljudi me pogrešno shvataju i mnogi ljudi oboţavaju prošle dane, a da ne osjećaju.

Imalo je ljudi koji su imali ponos i sada hoće da se vrate starom ponosu, ali preko širka i preko kufra, što znači da on oboţava stari ponos mimo Allāha, dželle we 'alā. On svoj ponos oboţava, hoće da se vrati po bilo koju cijenu.

Ko prekine vezu sa Allāhom, dželle we 'alā, On će ga prekinuti i kazniti. I neka se ti ljudi

upitaju da nije njihov širk i kufr kojeg su uradili moţda razlog što ih je Allāh, dželle we 'alā, prekinuo, što ih je kaznio. Nisam im ja razbio dţemā'at. Jesam li im ja razbio dţemā'at? Jesam li ja razbio ''AIO'' (tzv. ''Aktivnu Islamsku Omladinu'')? Jesam li ja izmislio ''SAFF''? Jesam li ja izmislio onu ideologiju koja je u ''SAFF''-u? Nisam ja, veze ja sa tim nemam...

Nismo im mi razbili AIO, nisam im ja razbio SAFF, nisam im ja razbio situaciju ni u

Bosni ni na bilo kojem mjestu ali kada je došao din Allāha, tebāreke we te'ālā, kaţu: ''Tekfirovci iz Beča'', bune se i brane širk, govoreći to je mes'ela ummeta.

Neka urade ono što sam ja uradio, ono što sam ja rekao, neka donesu pisane tekstove a

mi imamo Qur'an i sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i konsenzus 'uleme i fetwe, pa ćemo dalje razgovarati. Ko god dozvoli širk mimo prisile – jasan je njegov propis u Allāhovoj, dželle we 'alā, vjeri, a najteţe je objasniti ono što je najlakše, ono što je jasno. Ja ne mogu tebi da objasnim da je dva i dva četri ako ti to nisi shvatio, ne mogu...

Nama nije cilj da se ljudi veţu za nas, neka se rašire naše riječi, naši dersovi, neka ljudi

ţive po tewhīdu Allāha, dželle we 'alā, a Allāh će im Svojim sunnetom izbrati vođu. Jer će Allāh kušati ljude. Kušaće ljude sve dok ne ostanu najjači, a onda će im Allāh izabrati vođu, nije to nama cilj inšaAllāhu teala i nadamo se sa Allāhovom dozvolom da je upravo, inšā'Allāhu te'ālā, taj nijjet koji je kod nas (sa dozvolom Uzvišenog, Mudrog i Silnog) razlog što Allāh, dželle we 'alā, daje ovoj da'wi bereket.

O tome se radi: Kada nam bude jedna 'aqīda, i jedan tewhīd, isti tewhīd i isti način shvatanja, jedan menhedţ – nećemo se razilaziti. Ako se i budemo razišli, razići ćemo se jedino u pitanjima u kojima se 'ulema razišla, u pitanjima u kojima moţe biti razilaţenja, u nekim novonastalim pitanjima, u pitanjima fiqha u kojima moţe imati dva mišljenja.

Nema razlike između tehākuma, hukma i sedţde. Ovim bi riječima bio završen naš

govor o trećem od glavešina tāgūta, prelazimo i dolazimo do broja četiri, do glavešine tāgūta pod brojem četiri.

Prije nego što nastavimo, treba da spomenemo i da probamo da dokučimo zbog čega je

šejh Muhammed njih nazvao glavešine. Rekao je: ''Tāgūtā ima puno, a ovo su njihovih pet glavešina...'' Šta to znači? Ovo su pet njihovih najčešćih i najgorih, najopasnijih i ovi su ljudi gori od

mušrika od Ţidova, kršćana i hindusa, jer je kufr tāgūta gori nego kufr čovjeka koji samo čini širk. Jer, mušrik oboţava tāgūta, a tāgūt je oboţavan mimo Allāha, dželle we 'alā, i zadovoljan je time; tako da je tāgūt gori nego kršćanin, Ţidov ili hindus. I onda se čudiš kada neko tāgūta naziva muslimanom.

Kaţe šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb:

''Broj četiri: ''Onaj koji se poziva ili koji tvrdi da zna skriveno (gajb) mimo Allāha, tebāreke we te'ālā. Dokaz za to su riječi Allāha, tebāreke we te'ālā:

''Znalac (Poznavalac) skrivenog, pa ne otkriva svoje skriveno (gajb) nikome...'' 4

Allāh, dželle we 'alā, Svoj gajb ne otkriva nikome, osim onoga koga izabere i s kojim je zadovoljan da bude Njegov poslanik. Znači da ima nešto od stvari koje zna samo Allāh, dželle we 'alā, i onaj koga Allāh obavijesti od poslanikā, među melecima i među ljudima.

Također, šejh spominje riječi Allāha, dželle we 'alā:

''I kod Njega su samo ključevi skrivenog, ne zna ih niko mimo Njega. I On zna sve što je na kopnu i što je na moru, i ne padne ni jedan list, a da On ne zna za njega. Niti ima jednog zrna u tminama zemlje niti svježeg niti truhlog (suhog), a da nije u Jasnoj Knjizi.''

Dakle, od osobina Allāha, tebāreke we te'ālā, je i osobina da On jedini zna skriveno (gajb). O kom se gajbu ovdje radi? Ovdje se radi o el-gajbul-mutlaq (apsolutnom gajbu). Koji je to el-gajbul-mutlaq (apsolutni gajb)? To je gajb koji ne zna niko osim Allāha, dželle we 'alā, i onaj koga je

4 sūra el-Dţinn, 26. ājet.

On obavijestio od Njegovih Poslanikā među melekima i među ljudima, što znači da osoba koja ti govori o tzv. relativnom gajbu ne spada pod ovu definiciju.

Šta je to relativni gajb (relativno skriveno)? Relativni gajb je ono što ja mogu da ne

poznajem, a ti moţeš da ga poznaješ. Na primjer, ja moţda znam da se ti zoveš Haris, ali ne znam kada si se ti rodio, ali ima neko ko i to zna. Za mene je taj gajb bio relativan. Informaciju o Harisu neko moţe dobiti putem čovjeka ili putem dţinna, pa ako se pojavi neki čovjek koji je dobio informaciju o Harisu putem dţinna – nećemo reći da je taj čovjek tāgūt zato što taj čovjek nije tvrdio poznavanje apsolutnog gajba. Moţe se raditi o sihirbazu, ali ne mora, moţe se raditi o nekom gataru, a moţe se raditi o nekom griješniku, laţovčini na koga se spuštaju šejtāni, a Allāh, dželle we 'alā, nas je u Qur'anu obavijestio na koga se spuštaju šejtāni.

''Hoćete li da vas obavijestim na koga se spuštaju šejtāni? Spuštaju se na svakog lažovčinu griješnog.'' 5

Tako ima ljudi koji su jednostavno ogrezli u nevjerstvu prema Allāhu, dželle we 'alā, i svim ruţnim stvarima, pa su postali šejtānovi prijatelji i ponekad mogu dobijati nešto u vidu intuicije od strane šejtana, kao što je to dobijao Dţingis Khān, Dţordţ Buš ili bilo koji tāgūt u današnjem vremenu koji tvrdi da je sanjao nešto po noći, ili da je imao viziju, ili da mu se stvari prikazuju u vidu glasova, da čuje stvari, da osjeti misao u svojim prsima, to mu šejtān nešto prikaţe i takvih ljudi ima, koji su u stvari šejtānovi prijatelji, qātelehumullāhu te'ālā. 6

Za takve ljude koji znaju relativni gajb ne kaţemo da su tāgūti, ali moţe biti sāhir

(sihirbaz), a sāhir je tāgūt, sihirbaz je tāgūt zato što je glava u zabludi, glava u nevjerstvu, onaj koji čini kufr, koji oboţava šejtāna i koji radi mnogo ruţnih stvari. Također se ponekad moţe desiti da musliman moţe imati prijatelja dţinna, kao što se desilo za vrijeme 'Umer ibnul-Hattāba da je bila jedna muslimanka koja je imala prijatelja, osobu među dţinnima, koja ju je ponekad obavještavala o nekim stvarima. Pa ako bi neko od 'Umerovih namjesnika odnekud zakasnio ili se nešto desilo, a 'Umer htio da sazna šta je bilo – znao je da ode kod nje, pa da ona pošalje njenog prijatelja dabi im rekao o čemu se radi. Jednom prilikom je zakasnio jedan od njegovih namjesnika, (mislim da je to bio Ebū Mūsa el-Eš'arī), pa se dţinn odmah vratio i obavijestio ga da je Ebū Mūsa na određenom mjestu i da radi nešto oko stoke koja je određena za zekāt. Upravo ova ţena je znala ponešto što ne zna 'Umer ibnul-Hattāb. Za 'Umera je to bilo skriveno, za nju nije bilo skriveno, ali je tu informaciju dobila od dţinna. Da li je ona tāgūt ako za sebe tvrdi da zna skriveno? Nije tāgūt.

Dakle, pod ovu definiciju (tāgūta) ulazi onaj ko tvrdi da zna el-gajbul-mutlaq (apsolutno

skriveno). Zato je ono znanje koje je dobio Allāhov Poslanik sallallāhu ‘alejhi we sellem, od gajba to u isto vrijeme Allāhov, dželle we 'alā, znak ispravnosti vjerovjesništva Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, jer je znanje koje je on dobio od Allāha, dželle we 'alā, nemoguće da je bilo dostupno nekom od ljudi ili dţinnā.

5 sūra eš-Šu'arā' 221. i 222. ājet. 6 Ubio ih Uzvišeni Allāh

Znanje Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, koje mu je Allāh, dželle we 'alā, dao o prošlosti, o stvaranju nebesa i Zemlje, o stanju nebesa i Zemlje, o budućnosti, šta će biti pred Sudnji dan, predznaci Sudnjeg dana, o dţennetu i dţehennemu, priče i detalji o vjerovjesnicima, sve su te stvari bile u osnovi nedostupne i dţinnima i ljudima, i zato je znanje Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, njegov govor o budućnosti i njegov govor o prošlosti – jedan od znakova njegovog vjerovjesništva.

Dakle, onaj koji se poziva da zna gajb (skriveno) i koji je time tāgūt jeste, ustvari, onaj

koji tvrdi da zna el-gajb el-mutlaq (apsolutno skriveno) i ovo smo objasnili da ne bi neko proglašavao ljude tāgūtima zbog stvari zbog kojih ne zasluţuju da budu nazvani tāgūtima. Ode čovjek u bolnicu, ţena mu trudna, povede ţenu na ultrazvučni pregled nakon što je dijete napunilo nekoliko mjeseci, tako da je dovoljno da se prepozna je li muško ili ţensko, i doktor mu kaţe kojeg je dijete pola. Je li taj doktor tāgūt zato što tvrdi nešto što je skriveno? Nije tāgūt, već čovjek ima sredstvo koje mu omogućava da sazna relativno realno, da sazna da li se radi o muškom ili ţenskom plodu.

Međutim, ako bi neko rekao da će dijete umrijeti toga i toga dana, ili da tvrdi da je dijete

dţennetlija ili dţehennemlija, ili stvari koje ne zna niko osim Allāha – nema sumnje da se radi o tāgūtu.

Tāgūt broj pet – Onaj koji se obožava mimo Allāha, dželle we 'alā, a zadovoljan je tim

'ibādetom. Šta znači ovo: ''Onaj koji se oboţava mimo Allāha, dţelle we 'alā, a zadovoljan je tim 'ibadetom''? 'Ibādet je opšti pojam i moje shvatanje zahtijeva da ovaj pojam 'ibādeta ovdje obuhvata sve što je prije toga spomenuo, ali činjenica da ga je sada spomenuo nakon svega ovoga pod brojem pet, kao da ţeli reći da su stvari mimo ovoga, znači mimo hukma, sedţde, klanje ţrtve, zavjet, hukm, tehākum, sve su te stvari 'ibadet.

Kada čovjek vjeruje nekom da on zna apsolutni gajb mimo Allāha – on ga time oboţava

(čini mu 'ibādet). Kada čovjek nekome daje pravo na zakonodavstvo mimo Allāha – time ga oboţava (upućuje mu 'ibādet). Kada čovjek nekoga postavi za zakonodavca mimo Allāha – on ga oboţava (usmjerava mu 'ibādet). Kada čovjek slijedi nekoga mimo Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, mimo Allāhovog šerī'ata, u kufru i širku – on ga time oboţava (čini mu 'ibādet). Ljudi koji danas rade ove stvari koje smo spomenuli – nema sumnje da su svi oni tāgūti sa opšte strane značenja 'ibadeta, jer se oboţavaju mimo Allāha, dželle we 'alā, i time su zadovoljni, jer, da time nisu zadovoljni, oni to ne bi radili i oni bi rekli ljudima: ''Nemojte me slijediti u tome''.

Zato se svaki predsjednik sekularističkih i demokratskih drţava oboţava (čini mu se

'ibādet) mimo Allāha, dželle we 'alā, i time je zadovoljan. On sve vrijeme gleda da ga Allāhovi robovi oboţavaju (čine mu 'ibādet). Zamislite to: Allāhov rob, pada na sedţdu Allāhu, a čitav ţivot ga oboţavaju Allāhovi robovi. Kakva je to duša? To je tāgūt... Čitav ţivot ga oboţavaju, on ih vidi dođu mu desetine hiljada na miting i oboţavaju njega mimo Allāha, dželle we 'alā, slijede njega, mimo šerī'ata slijede njegov zakon, uzimaju ga za zakonodavca. WAllāhi, ovo su šejtāni... Tāgūti, to su šejtāni. Kada je Mudţāhid definisao pojam ''tāgūt'', rekao je da su to šejtāni u ljudskom obliku. Oni su svi, ustvari, pravi šejtāni. Kako vjernik moţe da dopusti da ga neko oboţava mimo Allāha, dželle we 'alā? Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, je ponekad čuo

da ljudi urade za njega ili kaţu za njega ono što je mali širk, spominju njega, ali mogu biti opravdani u neznanju, i jesu bili opravdani u neznanju.

Pa mu kaţe čovjek: ''Šta Allāh hoće i Ti.'' Taj čovjek nije mislio na veliki širk u smislu da izjednači htijenje Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, sa Allāhovim htijenjem, nego ono ljudsko htijenje Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, koje je svakako podređeno Allāhovom htijenju, ali je ipak napravio grešku jer nije odvojio sa ''thumme'' (''a zatim''), tj. trebao je reći: ''Što Allāh hoće, a zatim (pa tek onda) ti'', dakle to je bio širk u govoru, u riječima. Pa mu je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, rekao: ''Zar si me učinio niddom Allāhu (ravnim, ortakom)?''

Odmah mu Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, zabranjuje: ''Nemoj to raditi'',

iako to nije veliki, već mali širk. A sjećate se da smo spominjali da ima nekih ljudi, magistara, koji još uvijek ne znaju da je ovo mali širk. Deset godina je bio u Medīni i nije naučio da je ovo mali širk i onda da ti ovim primjerom ţeli dokazati da je čovjek opravdan neznanjem u velikom širku. On ovo uzima kao dokaz... Pa takav kaţe da Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, nije protekfīrio ovog čovjeka koji je uradio (po njemu) veliki širk zato što je bio neznalica, a jadnik ne zna da ovo nije ni bio veliki, već mali širk.

Zato se postavlja pitanje (i mogućnosti):

On ili ne zna razliku između malog širka i velikog širka,

ili namjerno petlja šerī'atskim dokazima da bi pomogao svoj bātil,

ili je čovjek haridžija, ima haridžijske temelje. Jer, kod haridžijā činjenje velikih grijeha izvodi iz vjere. Ali, da bi se izvukao, opravdao je neznanjem u tome, pa napravio miks. Miks haridžijā i

miks malo nekih sunnetskih stvari, ali istina je da će biti da on ne zna razliku između malog i velikog širka.

Jedne prilike je jedan čovjek rekao drugom čovjeku: ''Dođi da se pomognemo Allāhovim

Poslanikom, sallallāhu 'alejhi we sellem, da tražimo pomoć od Allāhovog Poslanika sallallāhu 'alejhi we sellem.'' Kada je čuo za ovo, Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, je rekao: ''Ne pomaže se mnome'', podučavajući i učeći ljude da se vjeţbaju prvo na riječima i da se vjeţbaju na principu vezanja za Allāha u svim stvarima.

U svakom slučaju, kada čovjek hoće da kaţe: ''Što je Allāh htio'', treba da kaţe: ''Što je

Allāh htio, Jedini'', ili da kaţe: ''Što Allāh htio, a zatim ti''. Od ovog malog širka je i slučaj da čovjek kaţe: ''Da nije bilo Allāha i moga komšije – vuk bi mi pojeo sve ovce''. Ovo je klasični mali širk i to je gori grijeh nego blud, kada čovjek zna da je to zabranjeno. Čovjek treba da kaţe: ''Da nije bilo Allāha, pa zatim moga komšije – vuk bi mi pojeo sve ovce''. Recimo, ako bi čovjek rekao: ''Da nije bilo Allāha i doktora – umrlo bi mi dijete'', to bi opet bio mali širk. Treba da kaţeš: ''Da mi nije bilo Allāha (Jedinog)...'', ili da kaţeš: ''Da mi nije bilo Allāha, a zatim tog doktora – umrlo bi mi dijete'', dakle da razdvojiš između Stvoritelja i stvorenja.

Tako je činio i govorio najbolji i najodabraniji Allāhov rob, najpošteniji, najsvjetliji i

najiskreniji, poslat da po ovoj zemlji hoda ponizno i ponosno, da podučava Allāhove robove da se vrate svome Rabbu.

Dolazi čovjek i kaţe: ''Ja sam Allāhov 'abd (rob) i slijedim Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem'', a desetine ili stotine hiljada ljudi ga oboţavaju mimo Allāha, dželle we 'alā. I najgore je što imamo ljude koji za tog čovjeka kaţu da je on musliman. Postavlja se pitanje: ''Da li onaj koji ga nazove muslimanom uopšte zna šta je to islām, čim ga naziva takvim imenom?'' Da li on uopšte zna šta je to islām kada njega naziva takvim imenom?

U šta se vjera danas pretvorila kod nekih ljudi... Tako je pojam islām kod njih izgubio i

lišen je onih svojih originalnih, temeljnih značenja, da bi ostao samo na riječi, na tvrdnji i na nečem vanjštinskom, dok on u isto vrijeme taj isti islām ruši dan i noć.

Zato vidi koliko je opasna ova 'aqīda murdžijā, a selefi (ispravni prethodnici) su govorili:

''WAllāhi se više plašim za islām kada su u pitanju murdžije, nego haridžije.'' Jer, haridţije jesu sekta koja zasluţuje da se protiv njih borimo kada se pojave i ako neće da ostave svoje učenje, ali oni barem neće da olakšavaju pitanje vjere i pitanja grijeha, kod njih je šerī'at svetinja, ali imaju greške. Međutim, kod murdžijā je svako musliman. I kada čini kufr, i kada čini grijehe, i kada ne čini naređena dobra djela... Daju čovjeku nadu, kao da ga time podstiču da olahko ostavlja dobra djela i kada čini grijehe da se ne plaši puno za sebe.

Pa su govorili selefi: ''Wallāhi, više nas je strah za islām od murdžijā, nego od haridžija'', jer su

murdžije u vrijeme selefā ostavile vjeru tanju nego papir. Eh, da su danas selefi ovdje, pa da vide u šta se pretvorio ovaj irdžā' (murdžiluk), u šta se pretvorilo izbacivanje djela iz īmāna, izbacivanje riječi iz īmāna, izbacivanje (čak i) tewhīda iz īmāna. 7

Kada on naziva tāgūta i mušrika muslimanom – onda je on izbacio iz īmāna tewhīd, i

khalās (gotovo). Kada je on nazvao tāgūta muslimanom – izbacio je islām iz islāma, izbacio je tewhīd iz islāma i khalās. Šta je islām? Islām je po njima da si tāgūt. Bukvalno, tako ispadne.

Šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb je naveo riječi Uzvišenog Allāha iz sūre el-Enbijā'.

Kaţe Uzvišeni Gospodar, tebāreke we te'ālā, govoreći o melecima i o Njegovim vjerovjesnicima:

''A ako bi neki od njih rekao: ''Ja sam bog (ma'būd, obožavani) mimo Njega – takvog bismo kaznili džehennemom. Tako mi kažnjavamo dhulumćare.'' 8

Allāh, tebāreke we te'ālā, nam objašnjava da bi onoga od melekā ili Allāhovih poslanikā

koji bi za sebe rekao da je on ma'būd (da je on ilāh, da je on bog mimo Allāha, da on zasluţuje da bude oboţavan mimo Allāha, dželle we 'alā) – On odmah kaznio dţehennemom i tako On kaţnjava dhulumćare, tj. one koji čine i upućuju 'ibādet nekom drugom mimo Allāha, dželle we 'alā.

7 Tj. neuslovljavanje da čovjek izvršava naređena djela, pa čak i neuslovljavanje da čovjek posjeduje i ostvari tewhīd da bi ga oni nazvali muslimanom. I zaista takvi to ne uslovljavaju, čim vidimo da muslimanima nazivaju mnoge koji pokazuju da ne čine djela īmāna, a čine djela kufra 8 sūra el-Enbijā', 29. ājet.

To je nemoguće, pa zato Allāh, dželle we 'alā, kaţe:

''Ne priliči ni jednom čovjeku kojem je Allāh dao Knjigu i sud i vjerovjesništvo, da (nakon toga) kaže ljudima: ''Budite moji robovi mimo Allāha''.'' 9

Nemoguće... Nemoguće je da čovjek kome je Allāh dao knjigu i sud i vjerovjesništvo, nakon toga kaţe ljudima: ''Budite moji robovi mimo Allāha'', nemoguće.

Ne, već su (vjerovjesnici) govorili:

''Budite Allāhovi robovi...'' 10

Tj. pokorite se i ponizite, i neka vam Allāh bude jedini rabb, jedini ilāh. Ovime mislim na sve tāgūte, a najgori su oni tāgūti koji imaju za sobom ogroman broj ljudi. Ne moţe biti isti sihirbaz kojemu dođe do sto ljudi i onaj kome dođe od trista do petsto hiljada; i zato neka oni koji su iskreni u ubijanju sihirbaza neka ubiju faraone koji plaćaju sihirbaze. A šejtānu je draţi onaj koji ima više snage i koji ima više para.

Ova peta kategorija tāgūta obuhvata situacije onoga kome se čine sedţde mimo Allāha, a on je zadovoljan, kome se čini zavjet i druge vrste 'ibādeta.

ODGOVORI NA PITANJA:

Pitanje: Neki ljudi koriste riječi Ebū Basīra et-Tartūsija: ''Dozvoljavanje kufra radi vraćanja

svog prava''. Ebū Basīr et-Tartūsi je u toj svojoj knjizi i njome se suprotstavio idžmā'u muslimanā. Ebū

Basīr je u toj knjizi učinio kufr u Allāha, dţelle we 'alā, jer Ebū Basīr dozvoljava suđenje pred tāgūtom radi para i vraćanja svojih prava. Ebū Basīr je tu izletio iz Allāhove vjere i zato se ja bunim kad je u pitanju serviranje imena. Ne trebaju se ljudi navikavati na imena, nego se trebaju navikavati na Qur'ān i sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Ebū Basīr je pogriješio i molim Allāha da ga uputi na pravi put. Kod nas nema imena – dok si na haqqu, na haqqu si, kada izađeš iz haqqa – izašao si iz haqqa. Ne smijemo da kritikujemo nekog zbog slijepog slijeđenja, pa da se mi uvalimo u isto to. Ljudi su kritikovali ''hanefije'' što slijepo slijede Ebū Hanīfu, pa oni uzeli za boga Ibn Bāza, Ibn 'Uthejmīna i el-Albānija.

Moţda će reći: ''Vidi ovoga šta kaže: ''Uzeo njega za boga''?'' Pa, kada slijepo slijediš u

svemu njega, a ne slijediš Allāhov šerī'at – onda si ga uzeo za boga.

9 sūra Ālu 'Imrān, 79. ājet. 10 sūra Ālu 'Imrān, 79. ājet.


Molim Allāha, tebāreke we te'ālā, da nas ojača, da nam ukabuli i da nam podari ihlās

(iskrenost) u svemu što radimo vidljivo i da nam prvi nijjet bude zadovoljstvo Allāha, dţelle we 'alā, a drugi prenošenje Allāhove, dţelle we 'alā, vjere od strane mene, što će zahtijevati od mene da zaista ţelim da vam objasnim, da probam i da se trudim da vam objasnim, a od vas da me slušate da biste shvatili, a da ono što ne shvatate – pitate, pa da onda zajedno razgovaramo o tim pitanjima, jer se ovdje radi o temeljima vjere koje ne smijemo preskočiti i na koje ćemo nadovezivati ostale propise.

Ovdje se radi, braćo, o ţivotnim pitanjima, tako mi Allāha, dţelle we 'alā, o stvarima koje

su toliko jasne prirode, ali je Iblīs uspio da ljude prevari u njima, one ljude koji klanjaju, a kaţu za sebe da su na tewhīdu. Ako se upitaš: ''Pa gdje su im razumi i gdje im je fitra?'', ja te pitam: ''Pa gdje su razumi i gdje je fitra onih koji su oboţavali bogove od halve, pa kada ogladne – pojedu ih?''

Hoću da kaţem: Kao što je šejtān neke ljude prevario kada je u pitanju oboţavanje nekog

mimo Allāha, dţelle we 'alā – a koje je ruţno i odvratno sāmom fitrom i sāmim razumom insāna – isto tako je šejtān mnoge ljude prevario, a neke je i u kufr odveo onoga momenta kada su u svojim srcima izgubili mrţnju prema tāgūtu, kojeg vide u svakodnevnom ţivotu, bilo da se radi o tāgūtu u formi ideologije ili tāgūtu u formi osobe, onu mrţnju koja je prirodna stvar u čovjeku, poput oboţavanja Allāha, dţelle we 'alā, ili ljubavi prema Njemu.

Isto tako, prirodno je svjedočenje jednog čovjeka da tāgūt ne moţe biti iste vjere kao

muwehhid, kao musliman, i to je prirodna stvar svakom onom koji je ostao u toj zdravoj prirodi, koji ima zdrav razum i koji je shvatio srţ vjere Allāha, tebāreke we te'ālā.

Znate li koje je najveće nevjerstvo? Najveće nevjerstvo, najočiglednije, najraznovrsnije i

najkvantitativnije nevjerstvo jeste nevjerstvo tāgūta! Pa ako čovjek ne zna za nevjerstvo tāgūta, za koje onda nevjerstvo on zna?

Sve ovo je priroda u čovjeku i Allāh, dţelle we 'alā, nas tome poučava kada kaţe Svome

Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, a time i svim vjernicima, da kaţu onima koji uz Uzvišenog Allāha oboţavaju druge mimo Njega:

''Vama vaša vjera, a nama naša vjera.'' Ne moţemo biti iste vjere... Ne mogu biti iste vjere onaj koji oboţava samo Allāha, dţelle

we 'alā, Jednog i Jedinog i onaj koji oboţava druge mimo Allāha, dţelle we 'alā, tj. mušrik. Zato smo rekli da se ime širka (obzirom na sposobnost zaključivanja njegove ruţnoće na osnovu razuma i fitre) dobiva i prije poslanice. Mušrik se zove mušrikom i prije poslanice, zato što je širk i njegova ruţnoća vezana za ukazivanje fitre i razuma na to. Isto tako, tekfīr i negacija tāgūtu da je hanīf.

Šta mislite: Da li je neko od hunefā' (pravovjernih), među kojima je bio i Muhammed

sallallāhu 'alejhi we sellem, prije poslanice, da li je neko od njih u vremenu mrklog neznanja sebe

izjednačavao sa nekim od tāgūtā Mekke ili sa nekim od mušrikā Mekke, s tim što je tāgūt gori od mušrika u kufru?

Da li su sebe sa tāgūtima izjednačavali u vjeri 'Amr ibn 'Abese i drugi hanīfī, koji su u

Mekki prije poslanstva bili na milletu Ibrahima u tewhīdu i nisu činili širk, ni širk Ţidovā ni širk kršćanā? Neki od njih su govorili: ''Allāhu moj, ovako Te oboţavam'', pa bi spustili glavu i ruke na sedţdu, ali ne bi znali detaljan propis, pa su opravdani u tome, ali Mu nisu htjeli nikoga ravnim (širk) činiti.

Šta mislite, da je neko od tih ljudi otišao Ebū Dţehlu i rekao mu: ''Ja i ti smo iste vjere'',

ili: ''Ja ne smijem da kaţem za tebe da nismo iste vjere zbog ovoga ili onoga?'' Šta mislite, da je neko od tih ljudi za 'Amra ibni Luhajja (koji je uveo propise o stoci o kojima Qur'ān govori i koji je donio kipove u Mekku) rekao da je on iste vjere kao i on? Ili da je neko od ovih pravovjernih tako sebe izjednačio u vjeri sa vračarima i sihribazima Qurejšijā? Tako vam Uzvišenog Allāha, moga i vašeg Gospodara, da li biste se tom čovjeku, hanīfu (pravovjernom) naljutili da je on izjednačio svoju vjeru i vjeru onih koje smo spomenuli? Da li biste mu se naljutili? Iako su ti hanīfi bili u vremenu neznanja i fetre (bez Objave i poslaničkog znanja), da su oni izjednačili Ebū Dţehla sa sobom, da su rekli da oni i Ebū Dţehl imaju istu vjeru, ili da oni i 'Amr ibn Luhajj imaju istu vjeru – siguran sam da biste rekli da ti ljudi (koji su nazvani hanīf, tj. oni koji su napustili svaku laţ) nisu shvatili šta znači vjerovanje u Allāha i tewhīd Allāha, dţelle we 'alā. Zar nije tako?

Međutim, ovi ljudi su bili iznad ovoga, zato što su bili prirodni i iskreni, zato što ih Iblīs

nije prevario u njihovoj prirodi. Nije ih prevario. I zato su svi oni govorili Qurejšijama: ''Vi niste na vjeri Ibrāhīma.'' Nemaju Objavu, nemaju nijednog ājeta, ni jednoga hadītha Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, ali ipak znaju šta je tewhīd, šta je širk koji je suprotan tewhīdu i jasno kaţu Qurejšijama: ''Vi niste na vjeri Ibrahima'', tj. u smislu: ''Ja sam na vjeri Ibrāhīma. Iako ne znam detaljne propise njegovog šerī'ata, ja sam opravdan neznanjem u tome, ali vi niste na vjeri Ibrāhīma, a kamoli vaši tāgūti.''

Moj voljeni brate, danas se nalaziš u vremenu u kojem još uvijek postoji ista fitra, isti

razum, ista priroda, imaš Qur'ān i sunnet i ţivio je Allāhov Poslanik, Muhammed, sallallāhu 'alejhi we sellem, pozivao i dostavio. A imaš Iblīsa u obliku ljudi, u obliku onih koji se pripisuju islāmskom znanju, koji od tebe traţe da kaţeš da ste ti i 'Amr ibn Luhajj iste vjere, da ste ti i tāgūti iste vjere, da ste ti i mušrici iste vjere. Ovo nije mala greška, uopšte nije mala greška... Naprotiv, ovi koji su ovo uradili u osnovi su na startu pokazali i dokazali da nisu posvjedočili ''Lā ilāhe illAllāh'', jer tāgūt ne moţe musliman, vas dvojica (ti i tāgūt) ne moţete biti iste vjere. Ti se ''slomi'' (trudiš, mučiš, nastojiš) da oboţavaš Allāha, dţelle we 'alā, i da Mu širka ne učiniš, a taj ''učenjak'' ti govori da si ti musliman i da je onaj tamo tāgūt musliman, samo da je onaj tamo ''malo pogriješio''. Da li ste vi, braćo, svjesni šta se ovdje radi? To će vam, inšā'Allāhu te'ālā, postati sve jasnije tokom ovih predavanja, koja su mubārek zato što govore o Gospodaru svjetova i ovo je istina. Mubārek su zato što je ovo dīn Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, kakav treba da bude stav i ţivot muslimana.

A ovdje, tako mi Allāha, dţelle we 'alā, imaju očiglednija boţanstva nego što su bili Lāt i

'Uzzāt, očiglednija boţanstva i onda taj ''musliman'' ne zna da oni nisu njegove vjere i ne zna da njihov put nije pogrešan, ne zna da ne smije da ih voli i da ih pomaţe i da im stavlja srce u ruku.

Kada shvatimo osnove vjere i shvatimo ukorijenjenost ovih stvari u razumu i prirodi – shvatićemo ko su pozivači u to da se tāgūt izjednači u vjeri sa muslimanom i da su oni u stvari ewlijā'u tāgūt (štićenici tāgūta) i njegovi glasnogovornici, oni koji pozivaju da se oboţavaju tāgūt i šejtān, a tako mi Allāha, tebāreke we te'ālā, veliki broj od njih su 'ulema tāgūta.

Moţe se desiti da se čovjek umanjene intelektualne sposobnosti nađe u situaciji kada mu

se desi neka nejasnoća i nedostatak u razmišljanju... Ali da ljudi koji se bave islāmskim znanjem koje je potvrdilo ljudsku prirodu i ljudski razum, da oni nakon toga za tāgūta kaţu da je musliman, da ti i taj tāgūt imate istu vjeru, uprkos očiglednosti njegovog kufra i omraţenosti njegovog kufra u njihovim razumima, a da te zatim oni pozivaju da mu (tāgūtu) daš bej'u (prisegu na vjernost, tj. da priznaš njegovu vlast), pa onda još i da oni stanu na stranu tāgūta i da se bore protiv onih kojima je Allāh jedini bog? E, to su učenjaci tāgūta. Ovdje je najopasnije što to se lahko moţe desiti da ovaj insān – ţiveći ovaj ţivot, ako ne zna Allāhovu, dţelle we 'alā, vjeru i nije mu se srce napunilo snagom ove vjere – padne i poklekne upravo kada su u pitanju pozivi koji stiţu sa ove strane.

Zašto dţihād protiv indijske okupacije, a ne protiv pakistanske vlade? Zašto dţihād

protiv američke okupacije (ne protivim se protiv toga), a ne protiv Sadama? Zašto dţihād protiv Rusa, a ne protiv murteddā prijašnjih? Zašto dţihād protiv Hrvata i Srba, a ne protiv domaćeg kāfira? Zašto dţihād protiv Ţidovā, a ne protiv Jāsera Arafata i Mahmūd 'Abbāsa? Hoću da kaţem da je na globalnom nivou kod velikog broja ljudi upravo došlo do iskrivljivanja onoga što je u vjeri (a prije toga u ljudskoj prirodi i ljudskom razumu) omraţeno i poznato kao put koji u potpunosti kida vezu između čovjeka i između Allāha, tebāreke we te'ālā.

Tako mi Allāha, dţelle we 'alā, ubijeđen sam da je danas osnova vjere garīb (čudna,

otuđena, nepoznata, usamljena) i da, koliko god da čovjek priča o osnovi vjere, nema vaţnije teme od toga, kao što sam ubijeđen da oni koji ''pozivaju Allāhu'', dţelle we 'alā, i koji govore da su na ovom menhedţu a koji još uvijek spominju 'ulemu tāgūta i prave im reklamu, zapravo potkopavaju put oboţavanja Allāha, dţelle we 'alā, Jedinog. Tāgūtskoj 'ulemi se ne treba dizati autoritet, kao da nema druge 'uleme. To je 'ulema tāgūta i ona se ne moţe opravdavati neznanjem. Kako se 'ulema moţe opravdavati neznanjem? 'Ulema se u pitanju tāgūtijjeta i najočiglednijeg kufra ne opravdava neznanjem i sličnim stvarima. Onaj koji (tvrdi da) poziva u tewhīd Allāha, dţelle we 'alā, a svaka druga riječ mu je: ''Rekao je taj i taj'' od uleme tāgūta ''tako i tako'' i onda: ''rahimehullāh'' (Allāh mu se smilovao), ''hafidhehullāh'' (Allāh ga sačuvao), itd. sām sebi time skače u stomak.

Da je čovjekova ljubav prema Uzvišenom Gospodaru ispravna i potpuna i da su mu

temelji u vjeri potpuni – mrzio bi glasnogovornike šejtāna. To su oni koji govore u ime kipova, da bi ljudi oboţavali kipove, da bi ljudi imali el-welā' (odanost, privrţenost) prema njima. Koliko bi mi samo lakše bilo kada bi svi ljudi bili na mojoj ''frekvenciji''. Štaviše, ima stvari koje, kada bih ih rekao, mnogi ih ljudi ne bi shvatili zbog toga što su poklonili svoju vjeru.

Ako su učenjaci govorili: ''Sened (lanac prenosilaca) je od dīna, pa pazite od koga uzimate

svoju vjeru'', ja kaţem da je ''Lā ilāhe illAllāh'' ''majka'' vjere i duh vjere, te da je ''kufr bit-tāgūt'' (nevjerstvo u tāgūta) i ''tekfīr bit-tawāgīt'' (proglašavanje tāgūtā nevjernicima) ''majka vjere'', zato neka svako od vas pazi od koga uzima ono bez čega se ne moţe ući u dţennet. Neka dobro pazi... A da je čovjek bio iskren i pametan i čista srca, tako mi Allāha, dţelle we 'alā, dovoljan bi

mu bio Qur'ān, jer je Qur'ān toliko jasan, ali ljudi ne znaju šta piše u Qur'ānu zato što ga ne čitaju, ili kada ga čitaju, uopšte ga ne razumiju. Zato, sa Allāhovom dozvolom, smatram da je najispravnije i najbereketnije (a nema drugoga puta od ovoga što, inšā'Allāh, mi radimo, a to je) vezanje ljudi za: ''Rekao je Allāh, dţelle we 'alā'', a zatim: ''Rekao je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem''. Jeste li ikada čuli da smo spomenuli ime i da smo ovdje pravili sjaj 'ulemi tāgūta? Jeste li ikada čuli? Ne.

Zna se od koga smo prenosili, od učenjaka rabbanijjūna, koji su ţivjeli i umrli na ovoj

'aqīdi i koji su svoj ţivot zaloţili na onom putu na kome je bio Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, ali smo i njih navodili tek nakon navođenja Qur'āna i sunneta Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Zato nam ne trebaju generacije koje će više voljeti i više slijediti ljude od onih koji se pripisuju znanju nego što će vjerovati i slijediti ono što su naučili i shvatili iz jasnog govora u Allāhovoj, dţelle we 'alā, Knjizi i u sunnetu Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem.

Nastavljamo... Došli smo do sljedećeg naslova koji bi glasio: ''Čovjek neće biti musliman, osim kufrom (nevjerstvom) u dţins (kategoriju) tāgūta uopšteno i svakog tāgūta za čije stanje (i tāgūtijjet) zna.'' Ovdje je spomenut samo jedan od ruknova ''Lā ilāhe illAllāh'', rukn negacije, a to je kufr u tāgūta koji u sebi itekako podrazumijeva ostavljanje velikoga širka i odricanje od njega i od onoga koji ga radi, a drugi rukn potvrde je oboţavanje samo Allāha, dţelle we 'alā.

Što se tiče rukna negacije, spomenuto je ono bez čega ta negacija ne postoji, a to je kufr u

kategoriju tāgūta uopšteno, u smislu da čovjek mora učiniti kufr u sve ono što se oboţava mimo Allāha, dţelle we 'alā, ili se slijedi neovisno od pokornosti Njemu, tome se pokorava poput zakonodavaca mimo Allāha, dţelle we 'alā, ili se neovisno slijedi njegov zakon i uređenje mimo Allāhovog zakona uopšteno. Naravno, pod pojmom ''kategorija'' postoje vrste i jedinka, i ima dosta jedinki za koje čovjek nije čuo, ili te jedinke ne postoje u njegovoj okolini. Takav tāgūt oko njega ne postoji ili, ako postoji, čovjek ne zna njegovo stanje, pa ne zna da je on tāgūt. Da bi takva osoba bila musliman, da bi se računalo da je ostvarila rukn negacije, odnosno kufr u tāgūta – mora da ispuni (ostvari) kufr u kategoriju tāgūta uopšteno, ali i kufr u svakog tāgūta pojedinačno, čije stanje tāgūtijjeta zna, iako ne zna za neke njegove jedinke, iako nije vidio neke njegove primjere u stvarnosti oko njega, zbog jednog ili drugog razloga, a posebno zbog nepoznavanja stanja te jedinke tāgūta koji je u njegovoj blizini.

Ovdje imamo opći temelj na kojeg moramo da obratimo paţnju, a to je da je čovjeku

obaveza da učini kufr u kategoriju tāgūta uopšteno i i kufr u svakog tāgūta pojedinačno, čije stanje tāgūtijjeta zna, te da čovjek neće dobiti ime islāma, niti će mu ţivot i čast i imetak biti zaštićeni, osim time (tj. osim kufrom u kategoriju tāgūta uopšteno i kufrom u svakog tāgūta pojedinačno, čije stanje tāgūtijjeta zna).

Pa kada se čovjek dvoumi, ili ne zna, ili sumnja da je zabranjeno i da je neispravno da se

oboţava neko drugi mimo Allāha, ne napusti to ili to voli i ne mrzi, i ne osjeća neprijateljstvo prema tome 1 – takav čovjek nije uradio kufr u tāgūta i nije ostvario (nije došao sa) ''Lā ilāhe illAllāh''. Da bi došao sa ''Lā ilāhe illAllāh'', mora doći sa kufrom u kategoriju tāgūta uopšteno.

1 Kao što ćemo kasnije spomenuti način kufra u tāgūta i deredţe svakog tog detalja, odnosno

mjesto svakog tog detalja u cjelini koju nazivamo ''kufr u tāgūta''.

Dakle, čovjeku je obaveza da učini kufr u kategoriju tāgūta uopšteno i kufr u svakog tāgūta pojedinačno, čije stanje tāgūtijjeta zna, i on neće biti musliman, osim time, iako ne zna neke njegove jedinke (tj. jedinke tāgūta) ili ne vidi njegove persone, ličnosti (tj. ne vidi ih u svom ţivotu). Ono što ne zna – ili ga ne zna ili ga nije vidio. Ako vjeruje u kufr u sve što se oboţava mimo Allāha, dţelle we 'alā. Mi smo za kategorije ţivih bića navodili primjer konja, pa onda lipicanera ili arapskog konja. Pa smo rekli: ''Kategorija: ţivo biće, vrsta: konj, jedinka: lipicaner ili arapski konj. Čovjek kaţe da voli konje, ti ga pitaš: ''Voliš li lipicanera?'', a on nikada u ţivotu nije čuo za lipicanera, niti ga je vidio u svom ţivotu. Pa kaţe da ne voli lipicanera, ili jer ga nije nikada vidio ili jer ne zna šta je to lipicaner. Zar ćemo takvom čovjeku reći: ''A, pa ti ne voliš konje, ti laţeš da voliš konje, čim ne voliš lipicanera!'' Je li ispravno da mu se tako kaţe? Nije. Zbog čega? Zato što on uopšte nije čuo za njega, niti ga je ikada vidio. Ali kada bi ga vidio, šta bi rekao za njega? Rekao bi (jer voli konje): ''Što je lijep ovaj konj!''. Odmah bi znao da je to konj, iako moţda ne zna da je to lipicaner, iako taj lipicaner svojim vanjskim opisom (tj. konj) ulazi u opšte značenje kategorije ţivoga bića, odnosno vrste konja. Dakle,, takav čovjek voli konja, ali nikada nije čuo za lipicanera.

I ovdje je to isto tako: Imaš tāgūta: tāgūta suda, tāgūta pokornosti, tāgūta 'ibādeta,... i

onda svaki poslije ovih ima jedinki. Danas kada bi htjeli da govorimo – imali bismo na hiljade jedinki tāgūtā, počevši od ''Ujedinjenih Nacija'', ''Arapske Lige'',... na hiljade institucija kojih ima po svijetu, a da ne govorimo o tāgūtima sāmih ideologija i o tāgūtima osoba, sitnih i manje poznatih, itd., a ovo je upravo ta razlika.

Da bi čovjek ostvario šehādet i da bi postao musliman i da bi mu ljudi posvjedočili da je

on musliman – taj mora u osnovi ostvariti kufr u kategoriju tāgūta uopšteno i kufr u pojedinačne tāgūte, za čije stanje zna, iako ponekada nije čuo za neke jedinke tāgūta i ne zna za te pojedince.

Šejh Muhammed ibn 'AbdulWehhāb je rekao: ''Znaj, Allāh ti se smilovao, da je prvo što je

Allāh naredio čovjeku – kufr u tāgūta i vjerovanje u Uzvišenog Allāha'', i poslije toga je spomenuo pet glavešina tāgūta.

Ovdje je nama vaţno da se ovaj citat šejha Muhammeda bin 'AbdulWehhāba i drugih

učenjaka poput njega, koji su se slično izrazili, mora shvatiti u svjetlu ovoga naslova, odnosno da se shvati da šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb govori o kufru u kategoriju tāgūta uopšteno i kufru u pojedince tāgūte, čije je stanje poznato.

Ovo znači da nije ispravno da čovjek koji je pročitao ove riječi ili njihov prevod dođe i

pita drugog čovjeka: ''Tekfīriš li ti ovoga i onoga?'' i spomene mu nekog čovjeka po imenu i prezimenu. Upitani čovjek kaţe: ''Ja njega ne znam'', a ovaj koji ga je pitao zaključuje: ''Aaa, ti ne znaš tog čovjeka? Gotovo, čim ne znaš tog tāgūta i ne tekfīriš ga – ti nisi učinio kufr u tāgūta i nisi musliman''. A čovjek nije čuo za tog tāgūta imenom i prezimenom.

Ili mu spomene pitanje čovjeka čiji je slučaj za njega zamršen i ovaj ne zna za njegov

tāgūtijjet, ne zna način po čemu je taj postao tāgūt, jer mu je zamršeno, naravno: pod uslovom da je skriveno i da nije opće poznato. Jer, zamršenost slučaja tāgūta i njegovog tāgūtijjeta je veoma relativna stvar, koja se razlikuje od čovjeka do čovjeka. Ponekada njegov tāgūtijjet moţe da bude očigledan svima, kao što je tāgūtijjet predsjednika drţava i tu se (onaj ko ne tekfīri

predsjednika sekularne, komunističke, demokratske,...drţave) ne smije opravdavati nepoznavanjem stanja tog predsjednika. To je vrlo slično Arapima, među kojima je svako znao za Lāta, 'Uzāta i Menāta, itd. Riječi Muhammeda bin 'AbdulWehhāba govore o kufru u kategoriju tāgūta uopšteno i o kufru u pojedince tāgūte čije je stanje poznato.

A rekao je unuk Muhammeda bin 'AbdulWehhāba, 'AbdurRahmān ibn Hasan:

''Postoji idţmā' (konsenzus) 'uleme, kako 'uleme selefā, tako i 'uleme khalefā...'' Ko su 'ulema khalefa? 'Ulema kasnijih generacija.

''...od ashābā i tabi'īnā i od prvaka učenjaka i čitavog ehlis-sunneta da čovjek ne postaje musliman osim napuštanjem velikog širka, berā'etom (odricanjem) od njega i od onih koji ga čine (mušrikā) i mrţnjom prema njima i suprotstavljanjem njima, prema mogućnosti i qudretu (snazi i sposobnosti) i ikhlāsom (čistim i iskrenim upućivanjem) svih djela samo Allāhu, dţelle we 'alā.'' 2

Šejh 'AbdurRahmān ibn Hasan ovdje spominje definiciju islāma, odnosno kada to čovjek

postaje musliman, kada dobija ime islāma sa kojim će ući u dţennet, za koje je vezan uspjeh. Pa je spomenuo rukn negacije i rukn potvrde. Rukn negacije nalazimo u njegovim riječima: ''... osim napuštanjem velikog širka, berā'etom (odricanjem) od njega i od onih koji ga čine (mušrikā) i mrţnjom prema njima i suprotstavljanjem njima, prema mogućnosti i qudretu (snazi i sposobnosti)...''

To je rukn negacije. Zatim drugi rukn: rukn potvrde:

''...i ikhlāsom (čistim i iskrenim upućivanjem) svih djela samo Allāhu, dţelle we 'alā.''

Da zastanemo kod ove definicije, jer ovdje ima nekih stvari koje mnogi ljudi mogu pogrešno shvatiti. Obzirom da smo napravili spomenutu podjelu po pitanju kufra u tāgūta, da smo napravili razliku u pogledu opravdanja neznanjem između nečinjenja kufra u kategoriju tāgūta uopšteno i između nekih njenih vrsta, jedinki ili pojedinaca, moramo da napravimo razliku također između kategorije velikoga širka uopšteno, nekih vrsta velikoga širka i nekih primjera velikoga širka.

Npr. čovjek je ostvario osnovu islāma, odrekao se velikoga širka, ne čini nikoga ravnim

Allāhu u 'ibādetu i oboţava samo Allāha, dţelle we 'alā. Međutim, on nikada u ţivotu nije čuo da postoji 'ibādet koji se zove zavjet, kao što to mnogi od vas nisu znali, sve dok nisu pročitali ''Kitābut-Tewhīd'' i dok nisu vidjeli da u širk spada i davanje zavjeta nekome drugom, mimo Allāha. Dakle, došao je čovjek koji je pročitao da je zavjetovanje 'ibādet. Šta je zavjetovanje? Da se čovjek zavjetuje Allāhu, dţelle we 'alā, riječima: ''Gospodaru moj, ako mi daš to i to, ja ću uraditi to i to.'' Npr. riječi: ''Ako mi izliječiš bolesnika, ja ću postiti određeni dan'', spadaju u zavjet. Nećeš otići kod nekog mrtvaca, pa da – ne dao Allāh – mrtvacu kaţeš: ''O 'AbdulQādir...'', ''O Hasan...'', ''O Husejn...'', ili da kaţeš: ''O Muhammed, ako mi ti izliječiš toga i toga – ja ću to i to uraditi''. Pa imaš čovjeka koji nikada nije čuo za zavjet i nikada nije vidio u svom društvu i svojoj okolini nekoga ko čini zavjet, i dođe čovjek koji zna za zavjet i hoće da ga provjeri da li je on musliman. Svi su učenjaci saglasni da čovjek, da bi postao musliman, mora ostvariti i rukn

2 ''Ed-Durerus-Senijje'', 11. tom, 545. str.

negacije i rukn potvrde, pa ga ovaj pita: ''Kada si ti izgovarao ''Ešhedu en Lā ilāhe illAllāh'', jesi li ti tu (time) negirao 'ibādet zavjeta (nekom drugom, mimo Allāha)?'' Ovaj mu odgovori: ''Šta ti je to? Ja nikada nisam čuo za zavjet'', a ovaj koji pita zaključuje: ''Nisi čuo za zavjet!? Gotovo, ti nisi negirao sve vrste 'ibādeta laţnim boţanstvima mimo Allāha i nisi ispunio rukn negacije (tj. nisi ostvario šehādet niti postao musliman)''. Da li je ovo ispravno? Nije ispravno. Da li bi se nekome mogla pojaviti ova šubha, da mi nismo spomenuli ovaj temelj? Itekako bi mu se mogla pojaviti, a da nije ni svjestan, pogotovo kada čita riječi 'uleme: ''...dok ne negira sve vrste 'ibadeta svakom drugom mimo Allāhu, i dok ih (tj. sve te vrste 'ibādeta) ne pripiše i usmjeri samo Allāhu, dţelle we 'alā.''

Međutim, ovdje se riječ ''sve ('ibādete)'', i kod negacije i kod potvrde, tiče kategorije

uopšteno, u smislu da je taj čovjek opravdan ako nikada nije čuo za tu jedinku 'ibādeta od vrstā 'ibādetā, pod uslovom da Allāhu, dţelle we 'alā, ne čini širka i da samo Njega, Jednog Jedinog, oboţava.

Da bi čovjek bio musliman, mora vjerovati da niko nema pravo da naredi osim Allāha,

dţelle we 'alā, odnosno da niko ne smije da bude neovisan, i bez toga nema islāa. Znači, on mora to da negira, kada kaţe: ''Lā ilāhe...'' on kao da je rekao (a to je unutra, u fitri, prirodi čovjeka): ''Nema ni jednog naredbodavca, nijednog kome se pokorava, nijednog ko se oboţava, nema neovisnog naredbodavca mimo Allāha, dţelle we 'alā''. To je osnova dīna.

Kod Arapā i kod svakog naroda osnova značenja riječi '' 'ibādet'' je ''robovanje'' i ona

obuhvata ovo o čemu govorimo. Zar fir'aun (faraon) nije govorio Musā'u, alejhis-salātu wes-selām:

''Ako bi ti uzeo drugog boga mimo mene – ja bih te učinio od onih koji će biti bačeni u tamnicu.'' 3

Znači da je sebe nazivao bogom kod svoga naroda, ne u stvaranju i slično, već u naređivanju, tako da pojam 'ibādet u prirodi jednog čovjeka, a pogotovo u prirodi jednog Arapa, znači upravo slijeđenje i pokoravanje. I onaj koji ovo ne zna, ustvari, ne zna šta znače riječi ''Lā ilāhe illAllāh'' i šta se njima negira.

Kada mi kaţemo ''Lā ilāhe illAllāh'' (''Nema nikoga ko zasluţuje da bude oboţavan mimo

Allāha, dţelle we 'alā'') u prirodi jednog Arapa prije dolaska ovog šerī'ata bile su upravo ove stvari – pokornost, povinovanje i vezanost za Allāha, tebāreke we te'ālā. Međutim, da je neko tadašnjeg Arapa pitao o predsjedniku drţave, tj. da li teoretski zna za taj pojam, a on rekao da ne zna šta je to, bilo bi neispravno da mu se kaţe: ''Ti nisi učinio kufr u tāgūta, jer ne znaš za predsjednika drţave (i ne tekfīriš ga, a on je tāgūt)''. Jer, kada bi taj Arap čuo šta radi predsjednik drţave, rekao bi: ''To je tāgūt, Allāhov neprijatelj. To je moj neprijatelj.'' Moţe da se radi ili o nepoznavanju značenja pojma ili o zamršenosti djela tog čovjeka, u smislu da te čovjek pita: ''Jesi li učinio kufr u tog i tog tāgūta?'', a da ti moţda nikada nisi čuo za tog čovjeka.

Mi ovdje govorimo o čovjeku koji je negirao veliki širk uopšteno i negirao usmjeravanje

'ibādeta svakom mimo Allāha, dţelle we 'alā, uopšteno, ali nije čuo da postoji 'ibādet koji se zove

3 sūra eš-Šu'arā', 29. ājet.

zavjet. Ponekad zavjet ima šerī'atsko značenje i jezičko značenje. Mogu tebi da kaţem da ću da uradim to i to, i to nije 'ibādet, nisam te time oboţavao, ali kada zavjet dođe u šerī'atu u ovom smislu – onda se radi o zavjetu koji je 'ibādet. I ovdje govorimo o jedinki zavjeta koji je 'ibādet, u smislu da onaj čovjek koji nije nikada za njega (za zavjet) čuo, niti ima svijesti o njemu – da se ne računa da je takav čovjek od onih koji nisu ispunili rukn negacije (negiranja 'ibādeta svemu mimo Allāha), zbog toga što on za taj pojedinačni 'ibādet ne zna.

Međutim, ako bi se u njegovoj okolini pojavilo to djelo (zavjetovanje nekome mimo

Allāha) i ako bi on vidio ljude da to rade, a on još uvijek ne zna kako se to zove, da bi taj čovjek ostao musliman potrebno je da se u njemu pojavi vjerovanje da je to (činjenje zavjeta nekome mimo Allāha) neispravno, da to djelo mrzi, da osjeća neprijateljstvo prema njemu i suprotstavljanje njemu, da mrzi one koji to rade, pa makar ne znao kako se to zove, jer vidi da je to 'ibādet nekome drugom, mimo Allāha, dţelle we 'alā.

To ga razum i fitra (i prije svega opšta pravila i uopšteno značenje negiranja one

kategorije koju je negirao) uči da je to 'ibādet koji se mora i smije uputiti samo Allāhu, dţelle we 'alā. Zato, kada se pojavi taj zavjet (nekome drugom, mimo Allāha) – on mora da prema njemu ima stav i mora da ga mrzi. Ako ga ne bude mrzio – on nije musliman. Ako ne bude osjećao 'adāwet (neprijateljstvo) prema njemu – nije musliman, ako se ne bude odrekao činjenja tog djela – nije musliman. Ako ne bude mrzio njegove počinioce – nije musliman, ako se tome ne bude suprotstavio srcem – nije musliman, ako bude volio to djelo – nije musliman, ako bude volio te ljude – nije musliman.

Naţalost, ima ljudi koji rijetko čine dovu Allāhu, dţelle we 'alā. Takav klanja sve namāze,

ali jednostavno ne umije, ne zna da čini dovu Allāhu, dţelle ša'nuhu. Međutim, i pored toga što se on nije navikao da dovi Allāhu, ono što je bitno ovdje je to da se on ne moli mrtvacu, ne čini dovu mrtvacu. Sada mu dođe čovjek koji zna da je dova srţ 'ibādeta i glavni 'ibādet i pita ga: ''Smije li se činiti dova nekom drugom mimo Allāha?'' A ovaj ga čovjek, koji ne zna doviti Allāhu, pita: ''Šta ti je to dova?'' Bilo bi pogrešno ako bi mu ovaj kji pita rekao: ''Ti ne znaš šta je to dova? Gotovo. Ne znaš šta je to dova, kada si izgovorio ''Lā ilāhe illAllāh'', ti to nisi negirao (činjenje dove drugima mimo Allāha), ti nisi musliman.'' To nije tako, jer on ni ne zna šta je to, nikada o tome nije čuo, ne zna jedinku toga. Allāhul-Muste'ān...

Narod, uopšteno, ne zna taj 'ibādet, ali ako bi vidio nekoga da se moli vjerovjesniku, ili

meleku, ili nekom drugom mimo Allāha, dţelle we 'alā, on mora – da bi bio musliman – da čvrsto vjeruje da je to neispravno, i da ga ostavi, i da ga mrzi, i da osjeća neprijateljstvo i suprotstavljanje prema tome, da je čist od toga i onoga ko to čini, da se odrekne toga i onoga koji ga radi, i da mrzi onoga koji to radi i da smatra da oni nisu njegove vjere, kao opšte pravilo. Međutim, ovom pitanju tekfīra pojedinca ćemo dati posebno mjesto, ako čovjek ostvari prijašnje stvari.

Isto tako, ako bi čovjek osjetio ljubav i simpatije prema ovom djelu (širka) – nije

musliman, ako bi osjetio ljubav prema tim ljudima zbog tog djela – nije musliman, pod uslovom da to nije prirodna ljubav (da je onaj koji čini to djelo npr. njegov babo). Ako bi osjetio ljubav prema njima zbog toga djela – on nije musliman.

Hoću da kaţem da ponekad moţe da postoji vrsta 'ibādeta ili vrsta velikog širka u čovjekovom okruţenju, a da on prema njemu ne osjeća mrţnju, a što je još gore ponekad, naprotiv, moţda čak osjeća simpatiju i ljubav i prema njemu i prema počiniocu upravo zbog toga djela. Zar ne vidiš na ovome primjeru? To je najopasnije kada su u pitanju najočigledniji primjeri tāgūtijjeta i velikog širka danas, a to je upravo ono o čemu govorimo: tāgūt zakonodavstva.

Pokret ''Hamas'' izađe na glasanje i poštuje zakon i ustav Jasera Arafata kojeg je

postavio ''Feth'', sudi tāgūtom i stavlja se na stepen najvećih neprijatelja Allāha, dţelle we 'alā, i najvećih prijatelja Iblīsa i, kada su oni došli na vlast, čovjek osjeća simpatije prema onome što su uradili.

U ovom slučaju, obzirom da nije zamrzio njihovo djelo i da nije zamrzio njih – naprotiv,

zavolio ih je i osjeća simpatije prema njima zbog njihovog djela i to je, ako je tako, popraćeno osjećajima da to djelo nije neispravno – takav čovjek nije musliman, već je kāfir u Allāha, dţelle we 'alā. E, to je tewhīd. Zbog toga kaţem, kada o ovim stvarima govorim: Kakav je to dţihād protiv hindusa, a nije protiv Pakistanaca? Kakva je to mrţnja prema hindusima i zakonu Indije, a nije mrţnja protiv ustava Pakistana? Kakva je to mrţnja prema zakonu Tita, a nije prema zakonu Izetbegovića, Sulejmana Tihića i sličnih? Hoću da kaţem da ovdje, u osnovi, kao pravilo imamo jasan primjer za nevjerovanje u Allāha, dţelle we 'alā, odnosno vjerovanje u tāgūta i neostvarivanje tewhīda. Nakon svega ovoga, najvaţnije je da čovjek dokuči opasnost onoga u šta su se uvalili neke dā'ije, i ja otvoreno kaţem da ti ljudi vjeruju u tāgūta i da nisu učinili kufr u tāgūta, kao što ni njihova 'ulema nije učinila kufr u tāgūta. Naprotiv, svo vrijeme su stavili srce u ruku tāgūta, a znali su mu hāl (stanje), jer njegovo stanje nije bilo zamršeno.

Ako je već Fahd za njih (naţalost) musliman, zašto da i Jāser Arafat bude musliman?

Zašto da vladari arapskog zaljeva budu muslimani? Zašto da komunisti Jemena budu muslimani? Zato uzimamo Allāha, Ţivog i Vječnog, Jedinoga Boga, Rabba Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, za svjedoka da mrzimo ulemu tāgūta kao što mrzimo tāgūte i svakog ko oboţava nekog drugog mimo Allāha, dţelle we 'alā, i njih smatramo neprijateljima Allāha, neprijateljima Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i neprijateljima islāma. Međutim, čovjek neće imati ovu smjelost sve dok ne bude imao ispravne temelje. Nije problem u tome da ljudi ne vjeruju u Qur'ān i sunnet, već što ne znaju šta znači, a također uzimaju nejasne riječi i izreke 'uleme, poturene od strane drugih, uzimaju ih za putokaz u vjeri i odnose se prema događajima u svijetu i prema ljudima, ne prema Allāhovom temelju, nego prema svom temelju, bilo da su dţehmijje, murdţije ili haridţije.

Rijetko ko danas gleda ljude kroz Allāhov temelj, kroz tewhīd, da kaţe: ''Ovo je

musliman, ovo nije musliman'', ali po Allāhovoj vjeri. U kufr u tāgūta spada pet stvari:

ubijeđenost u neispravnost 'ibādeta tāgūtu,

napuštanje tāgūta u onome u čemu je postao tāgūt srcem, jezikom i djelima,

mrţnja tāgūta,

suprotstavljanje tāgūtu (neprijateljstvo prema njemu), i

tekfir tāgūta.

Svaka od ovih stvari ima suprotnu stvar:

smatranje oboţavanja tāgūta dozvoljenim, ili čak smatranje da je oboţavanje tāgūta mali kufr,

sāmo oboţavanje tāgūta,

ljubav prema oboţavanju tāgūta ('ibādeta tāgūtu), sāma ljubav prema tāgūtu, ubjeđenje da to nije zabranjeno,

ubjeđenje neobaveznosti suprotstavljanja prema tāgūtu,

netekfirenje tāgūta,...

S tim što pravimo razliku između opšteg pravila i pravila koje se tiče pojedinca, ovdje braćo morate da pazite i da saburite. Kao što smo kod kufra u tāgūta napravili pravilo ''uopštenost kategorije'', odnosno kod kufra u tāgūta u pogledu kategorije uopšteno, pa vrste, pa jedinke, isto tako, braćo, pravimo kod velikog širka, ali pod spomenutim uslovima. Moguće je da čovjek nikada nije čuo za određeni 'ibādet ili ga nikada nije vidio, ali kada čuje ili vidi (da se taj 'ibādet upućuje nekom mimo Allāha) – mora da prema tome ima stav, i to islāmski stav, koji je svakako prirodan i razumski stav, i to je naučio i potvrdio mu šerī'at, zbog kojeg je u stvari uradio i sproveo rukn negacije u opštenom smislu kada je kategorija u pitanju.

Pa je onda šejh 'Abdurrahmān ibn Hasan rekao:

''...i odricanjem od njega (širka) i od onih koji ga rade (mušrikā) i mrţnjom prema njima.'' To je jasno kao opšte pravilo. Musliman mora da ima, a na to ukazuje razum, fitra i

šerī'at, a ovdje isto i idţmā', koji je jedan od dokaza i izvora šerī'ata. Od prirodnih stvari je da se čovjek odrekne od velikog širka, da mrzi širk i da smatra da je on neispravan.

Qur'ān kaţe, pa onda naša 'ulema, da je razum i zdrava fitra (priroda) dokaz za

neispravnost širka, ali da nije dokaz za kaznu (zbog širka) na Sudnjem danu, već je dokaz za kaznu – šerī'at, odnosno uspostava argumenta. 4

Zato vas pozivam i traţim od vas da se koncentrišete, da pravimo razliku između stvari

koje su prije šerī'ata, prije argumenta i stvari koje su poslije argumenta. Prije argumenta su ljepota islāma i ruţnoća širka, ljubav prema islāmu i mrţnja prema širku, svjedočenje da je onaj koji je na islāmu tvoj brat, a da je onaj koji je na širku tvoj neprijatelj, i odricanje od njega i

4 Tj. ruţnoća i neispravnost širka su fitri (nezaprljanoj ljudskoj prirodi) poznate i prije dolaska Allāhove Objave, pa je tako čovjek koji čini širk – mušrik i prije dolaska poslanice (Objave i argumenta o zabrani širka) do njega. Međutim, takav počinilac širka će biti kaţnjen samo nakon uspostave argumenta nad njim. Do te uspostave argumenta dolazi na dva načina: 1) da argument do njega dođe i bude mu predočen na način razumljiv ljudima poput njega (makar on govorio da to ne razumije), a on ga odbije, pa bude kāfir kufrom prkosa, ili 2) da on bude u stanju da dođe do znanja o zabrani širka, ali bude lijen pa ne sazna, kao plod svoje nezainteresovanosti, pa bude kāfir kufrom okretanja i odbijanja. A ako na dunjāluku nad njim nije uspostavljen argument (do čovjeka nije došlo znanje, niti je bio u mogućnosti da sazna), onda on (po mišljenju većine 'uleme), iako je na dunjāluku imao ime i propis mušrika, neće na āhiretu biti kaţnjen sve dok ne bude kušan, pa ako posluša – ući će u dţennet, a ako odbije pokornost – ući će u vatru. (napomena izdavača)

njegovog djela. Sve je to prije dolaska poslanice (Objave), a Objava je samo došla i to potvrdila, pa kazna dolazi nakon spoznaje ili mogućnosti spoznaje.

Ovo je, braćo, opšte pravilo:

''...i suprotstavljanjem prema njima prema mogućnosti i kudretu.'' Kada je u pitanju mu'ādāt (neprijateljstvo, suprotstavljanje), dijelimo ga na dvije vrste:

1. Na ono koje je u srcu. To je prirodno, a šerī'at ga je potvrdio i bez njega nema islāma. Ako čovjek ne osjeća neprijateljstvo prema velikom širku i prema tāgūtima – on nije musliman. Bez ovoga nema islāma...

2. Vanjštinsko neprijateljevanje i suprotstavljanje, čije detalje čovjek ne moţe spoznati u dosta stvari prije dolaska šerī'ata. Primjer toga je dţihād na Allāhovom putu, dţihāda jezikom, dţihāda imetkom, itd. Ova stvar je wādţib i ako ostaviš ovo suprotstavljanje u vanjštini (a bio si u stanju da je uradiš) – nisi kāfir, ali si fāsiq (veliki griješnik). Zato trebamo znati da ove riječi 'AbdurRahmāna ibn Hasana itekako obuhvataju i stvari koje nisu od osnove islāma, već su preduslov za ispravnost njegove obavezne potpunosti. Ove stvari treba da shvatite, da ne bi neko došao i vidio čovjeka koji se nije suprotstavio velikom širku i tāgūtu dţihādom i riječju i da mu kaţe: ''Ti nisi musliman, jer je rekao šejh 'AbdurRahmān ibn Hasan da čovjek nije musliman bez suprotstavljanja tāgūtu''. Njegove riječi itekako obuhvataju osnovu i ono što je ispod osnove, a to je obavezna potpunost.

Onda je šejh 'AbdurRahmān ibn Hasan spomenuo da čovjek, da bi bio musliman, mora

sva djela usmjeriti čisto Allāhu, dţelle we 'alā. Spomenuo je, dakle, rukn negacije i rukn potvrde, koje sačinjavaju ''Lā ilāhe illAllāh'', odnosno da je to tewhīd i rekao je da je to definicija islāma.

Iz ovoga razumijemo da je idţmā' (konsenzus) 'uleme ehlis-sunneta i ashābā i tabi'īna i

onih nakon njih da onaj koji uradi veliki širk nije musliman, pa makar bio i dţāhil (neznalica) i makar pogrešno protumačio i shvatio Qur'ān i sunnet, makar nekog slijepo slijedio, makar bio mudţtehid (onaj koji je uloţio trud da dođe do dokaza), pa upao u veliki širk. Sve one stvari koje uradi, a koje ruše osnovu islāma, tu se ne opravdava neznanjem, ni te'wīlom (pogrešnim tumačenjem), ni taqlīdom (slijepim slijeđenjem), ni idţtihādom (), kao što smo spomenuli u predavanjima ''Mu'ādh ibn Dţebel'', zato što se ime islāma i ime širka ne tiče argumenta, već se argumenta tiče kazna.

Kada nekome kaţeš da je mušrik, ako nad njim nije uspostavljen argument, teoretski

recimo, ti mu time nisi rekao da će on sigurno biti u dţehennemu, jer će Allāh takve da kuša na Sudnjem danu.

Isto tako, ako mu kaţeš da je kāfir u smislu pojma značenja i pojma kufra prije uspostave

argumenta, nisi mu rekao da će vječno biti u dţehennemu, jer takvi se kušaju na Sudnjem danu. Njima Allāh, dţelle we 'alā, šalje poslanika na Sudnjem danu, kuša ih i uspostavlja nad njima argument, zato što na ovom svijetu nad njima teoretski nije uspostavljen argument.

Imamo pravilo da šerī'atska imena, poput imena mušrik i slično, nisu vezana za

argument, nego su vezana za samo djelo, 'aqīdu i riječi. Pa onaj koji vjeruje u širk – on je mušrik,

onaj koji govori širk – on je mušrik, onaj ko uradi širk – on je mušrik. Štaviše, pravljenje razlike između počinioca i djela, onoga koji vjeruje i njegove 'aqīde, onoga koji govori i njegovih riječi, suprotno je razumu, jeziku i suprotno je šerī'atu i idţmā'u (konsenzusu) muslimana, ali on biva kaţnjavan tek nakon uspostave argumenta, a uspostava argumenta biva u osnovama vjere dolaskom Qur'āna do njega ili sunneta Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, ili postojanjem mogućnosti da čovjek sazna, pa on to ne uradi. Prvo je kufr prkosa a drugo kufr neznanja i okretanja ili odbijanja. Iz ovoga shvatate da su se oni koji nazivaju i opravdavaju mušrika i tāgūta dţehlom (neznanjem) i svim spomenutim stvarima, suprotstavili idţmā'u, svim spomenutim učenjacima, ashābima, tabi'īnima i čak sektama. Suprotstavili su se čak i sektama. Njihovo mišljenje je prvi put izrekao onaj ludi nakšibendija, koji nije znao šta je ''Lā ilāhe illAllāh'', a podrobno smo o ovome govorili na predavanjima ''Mu'ādh ibn Dţebel''. 5

Nijedan mušrik ne radi širk, osim misleći da ga taj širk dovodi do Allāha. Oni se onako

ponizno mole zato što misle da je to ispravno. Na to ih je navelo neznanje i slijepo slijeđenje popova i monaha, svećenika i pape, te pogrešno shvatanje Objave, tj. ostataka Objave koje imaju, ali ih sve to nije opravdalo da budu mušrici. Međutim, kada će biti kāfiri? Kada se nad njima uspostavi argument. Zato kaţemo: ''Ime i sud su rastavljeni prije uspostave argumenta, a sastavljeni su poslije argumenta.''. Jedno je ime, a drugo je kazna, i ovu mes'elu morate naučiti, jer ovu mes'elu rijetko ko zna i jer su zbog nepoznavanja ove mes'ele mnogi ljudi uradili kufr. Kako? Vratite se na početak, kada smo govorili o ukorijenjenosti islāma i tewhīda u prirodi čovjeka i njegovoj fitri.

Svi znaju da je određeni čovjek tāgūt, samo dā'ije ne znaju da je on tāgūt; dā'ije koje su

deset godina čitali Qur'ān i sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Oni još uvijek to nisu naučili, pa nisu shvatili ovu mes'elu i opravdavaju neznanjem i te'wilom, mada nakon Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, nema neznanja. pogotovo u Mekki i Medini, na Arapskom poluostrvu i arapskom svijetu. Ipak, ovi smatraju da su neznanje i te'wīl prepreke za dobijanje imena, a mi smo rekli da čak i ime tāgūt postoji i dobija se prije poslanice i prije saznanja argumenta u osnovi. Tāgūt i mušrik, Ţidov i kršćanin – sve su to imena koja se dobijaju i prije argumenta. Prije argumenta su bili Ţidovi, kršćani, hindusi i medţūsije, tāgūti i fir'aun,... sva ta imena postoje. Međutim, pitanje kaţnjavanja i svih propisa kufra koji se veţu za kufr nakon uspostave argumenta – to je druga stvar.

Kaţu te dā'ije: ''Te'wīil (pogrešno tumačenje), dţehl (neznanje) i slične stvari sprečavaju da čovjek dobije ime

tāgūta i mušrika, a kada on nema ime tāgūta i mušrika – onda ima ime muslimana''. Onda na to nadovezuju temelj obaveznosti wilājeta (odanosti, privrţenosti) prema

njemu.

5 Transkript vrijednih audio predavanja ovog serijala brata Ebū Muhammeda (njih deset) su objedinjena u jednu knjigu pod naslovom ''Moţe li se opravdavati neznanjem u djelima velikog širka i jasnog kufra?'', a koju moţete downloadovati sa internet-stranice www.kelimetul-haqq.org (napomena izdavača)

Kaţu: ''Rekao je Ibn Tejmijje: ''Sam grijeh (sve dok čovjeka ne izvede iz vjere) ne prekida obaveznost

wilājeta (el-welā') prema tom čovjeku'', pa ga onda vole i stanu na njegovu stranu, pa čine kufr i izlaze iz vjere.

Zato morate da shvatite kolika je greška i koliki je grijeh 'uleme tāgūta, Allāh ih pobio

sve do jednog. U ovoj rečenici je dokaz da nema islāma onaj ko kod sebe ima veliki širk, bez obzira da li je bio dţāhil (neznalica) ili mute'ewwil (onaj koji je pogrešno protumačio), odnosno da kod sebe nema islāma onaj koji nema one stvari koje smo spomenuli, a koje su obavezne za ostvarenje osnove islāma. To je pravilo i ne bi trebalo da ikada imamo problema u vezi ove stvari. A koliko smo se namučili i koliko samo danas imamo fitni (iskušenja) zbog neznanja ovih stvari? Kako će čovjek biti musliman, a politički je aktivan i nigdje nema tewhīda u vanjštini? Moramo da se pazimo kada nazivamo nekoga muslimanom i kāfirom, zato što su islām i kufr Allāhovi zakoni, Njegove pojmovi i Njegove granice.

Izbaciti čovjeka iz islāma je isto kao ubaciti čovjeka u islām, odnosno nazvati čovjeka

kāfirom isto je kao i nazvati čovjeka muslimanom, to su Allāhovi zakoni. Pa kada kāfira nazoveš muslimanom – slagao si na Allāha, nazvao njegov kufr islāmom i nisi musliman. Isto tako, nazvati muslimana kāfirom znači laţ na Allāha, dţelle we 'alā, pa ako si nazvao njegov islām kufrom – moţeš izaći iz vjere. Treba da se pazimo kada govorimo o milijardi muslimana. Ko kaţe da danas ima milijardu muslimana – slagao je na Allāha, dţelle we 'alā, pa ko god to bio.

Ko kaţe da ima toliko muslimana – slagao je na Allāha, dţelle we 'alā. Nema milijardu

muslimana i mislim da se onaj koji kaţe da ima milijardu muslimana – moţda i nesvjesno ruga Allāhovoj vjeri i muslimanima. Jer, tako mi Uzvišenog Gospodara, Ţivog i Vječnog, kada bi imalo milijardu muslimana, znate li šta bi bilo sa kāafirima? To je poniţavanje... Čuj: ''Milijardu muslimana''? Trista je bilo dovoljno na Bedru da se unište nevjernici. Da ima muslimana toliko, kako oni kaţu, ne bi danas bilo ovako... To je izrugivanje Allāhovoj vjeri i imam osjećaj da kāfiri, kada kaţu da ima milijardu muslimana, kao da nam se rugaju: ''Gledaj koliki ste vi, koliko vas ima, a niste u stanju da se oduprete šačici Ţidovā''. Međutim, to nisu muslimani, ali ja molim Allāha, dţelle we 'alā, da nās učvrsti u Njegovoj vjeri i da nas usmrti na islāmu.

Istina je da svi od te ''milijarde muslimana'' nisu muslimani. Hajde pusti grupu

muwehhida koji su zaista shvatili tewhīd, a čovjek neće tako mi Allāha shvatiti tewhīd sve dok se ne vrati svojoj pravoj prirodi, dok se ne ujedine njegova fitra (priroda) i ispravno shvatanje vjere. Kada se čovjek vrati svojoj prirodi, osjetiće u sebi ogromnu snagu... Tek kada se vrati svojoj prirodi. Kada se dvojica ljudi posvađaju i jedan osjeća da je na haqqu i taj se haqq tiče stvari koja narušava, vrijeđa njegovu humanost, vidiš da je taj čovjek spreman da ti dā glavu, ali neće da popusti u tim stvarima. Da su ta milijarda ljudi muslimani, Allāh, dţelle we 'alā, bi sa njima drugačije uradio... Nije istina da ima milijardu muslimana, već ima više od milijarde onih koji se pripisuju muslimanima, a velika je razlika između toga dvoga. Wallāhi, da kod nas ima više muslimana (a kamoli u milionima), sasvim drugačije bi bilo. Da ima muwehhidā – vidjeli biste vi šta bi bilo, jer Allāh, dţelle we 'alā, voli muwehhide. Sada kada sam išao u Bosnu, vidio sam da rijetko da među onima koji klanjaju i nose brade ima onih koji nisu bili na glasanju. Osnova je da i bradonje idu na glasanje i da smatraju da treba ići i glasati, pa je osnova da su oni kāfiri i sve dok nam neki iz te skupine ne pokaţe da je musliman (da nije na vjeri svoje zajednice) – mora se smatrati kāfirom, sve dok kod njega ne vidimo kufr u tāgūta.

Ovdje, braćo, treba da uzmete pravilo o Bosni i mnogim sličnim zemljama danas, u kojima stanovnici već sto ili i sto pedeset godina ţive pod jarmom tāgūta i tāgūtskog zakona, preko sto godina se nad njima sprovode tāgūtski zakoni. Dvije, tri generacije koje se rađaju i ţive u sjenci tāgūta, a znamo također i odnos naroda prema tome. U tom smislu kaţemo da je u tim zemljama osnova kufr i širk. Onaj koji je otišao da dā svoj glas – ja ne znam šta je on uradio i za koga je glasao, tako ja, da bih protekfirio glasača, moram da znam šta je on uradio. Ali, kao pravilo, mogu da kaţem: Ko god glasa za predsjednika – on nije musliman zato što tu nema opravdanja neznajem, tj. nepoznavanjem šerī'atskog propisa, a kamoli nepoznavanjem stanja predsjednika drţave. Tu niko nije opravdan neznanjem, zato što stanje predsjednika drţave nije nimalo zamršeno niti nejasno.

Muwehhidu koji je došao sa ruknom negacije i potvrde ne smije da bude nepoznat

šerī'atski propis po pitanju sličnog. Tu nema opravdanja neznanjem, jer ko tu opravda neznanjem – on je pogriješio. Nama je cilj Allāhov haqq, i nama je cilj – obzirom da se putem glasanja i postavljanja tāgūtā krši Allāhovo – da na sav glas ljudima objašnjavamo da je to širk i kufr.

Zamislite sljedeći slučaj: Dođe čovjek i drugom čovjeku kaţe da kaţe neku riječ na

arapskom, i kaţe mu da je dobro, a on, ustvari, cijelo vrijeme govori kufr, ali ne zna šta to znači i šta govori. Mi kaţemo: ''On ne zna šta to znači i zbog toga nije kāfir, jer nije ni htio da uradi djelo kufra'', ali to ne znači da mu mi nećemo skrenuti paţnji i objasniti da ga je taj čovjek prevario.

Moţda neko ko bira kandidata ima šubhu i neznanje stanja. Zamišljam situaciju da neki

čovjek sa sela nema pojma da će Halil Mehtić da bude tāgūt unutra. Halil Mehtić mu obećao da će da mu asfaltira put do kuće, da će da mu napravi bunar i slično. Čovjek ode tamo, ne zna da čini djelo kufra, ne zna da postavlja tāgūta,... Iako ga neću protekfiriti na početku, jer on ne zna šta radi, Allāhov je haqq da mu objasnim da je taj čovjek tāgūt i da je neprijatelj Allāha, dţelle we 'alā, i da će on da se zakune da će da poštuje ustav i da će na sebe da prihvati pravo zakonodavstva mimo Allāha, dţelle we 'alā. U pogledu biranja predsjednika nema opravdanja, a po pitanju kandidata (parlamentaraca) moţe imati opravdanja, pogotovo kada narod ne zna da će oni tamo da se zaklinju na poštovanje ustava. Ako postoji šubha da će taj čovjek na licu mjesta početi da sprovodi šerī'atski zakon, a što je malo vjerovatno, jer za sprovođenje šerijata od strane predsjednika odjednom treba snaga i ne moţe parlamentom.

Uslovljavamo da će predsjednik, čim bude izglasan, početi sa sprovođenjem šerī'ata i da

zna da prije predsjedništva nema zakletve da će da poštuje ustav, ako ima šubha da taj određeni čovjek ne zna da će ovaj da se zakune da će da poštuje ustav i da će odmah kada postane predsjednik da sprovodi šerī'at – teoretski rečeno, opravdavam ga u tome. To je samo teoretska zamisao.


Nalazimo se na trećem naslovu prvog poglavlja, o kome smo već govorili, ali radi

podsjećanja kaţem: Treći naslov glasi: Čovjek neće biti musliman, osim kufrom u kategoriju tāgūta uopšteno i kufrom u svakog tāgūta čije stanje (tāgūtijjeta) zna.

To znači da, ako ne bude znao neke njegove jedinke ili ne bude poznavao njihovo stanje oko sebe, bilo da se radi o tāgūtu ideologije ili o tāgūtu osoba, bilo da se radi o tāgūtu kipova, drveća, kamenja ili ljudi – za takvog čovjeka nećemo reći da nije uradio kufr u tāgūta zbog toga što on te jedinke ili ne zna i nikada nije čuo za njih (u smislu značenja kojeg smo prethodno spomenuli) ili zbog toga što ne zna hāl (stanje) određenih tāgūta. Ovdje posebno mislim na osobe, odnosno da čovjek ne zna da je ta i ta osoba uradila nešto što je čini tāgūtom. Čovjek ne zna da je određena osoba uradila nešto što je čini tāgūtom, pod uslovom da je ova osoba o kojoj govorimo opravdana nepoznavanjem toga stanja, tj. stanja toga pojedinca. Kako ćemo to odrediti? Odredićemo to na osnovu osoba sličnih njoj ili poput nje, pa ako se ispostavi da osobi koja je poput nje u intelektualnim sposobnostima nije bilo teško da zna hāl određenog tāgūta – onda tog čovjeka nećemo opravdavati nepoznavanjem stanja tog pojedinca tāgūta. Da Allāh, tebāreke we te'ālā, pomogne kada je u pitanju gurbet (usamljenost, otuđenost) ove vjere…

Ponekada se desi da čovjek čita Allāhovu, tebāreke we te'ālā, Knjigu, ali kao da nikada u ţivotu te ājete pročitao nije… I kada bi neko od vas mogao da dokuči ono što sam ja dokučio – Allāhovom Dobrotom i Njegovom Milošću, bilo srcem nakon znanja ili samo razumom – ne bi mu bilo teško reći da se ovdje radi o ludilu, da je ovaj svijet poludio. Ne govorim o Ţidovima i kršćanima, govorim prije svega o onima koji se pripisuju islāmskom znanju i radu za islām, a ponašaju se kao da im je glava i srce puno košmara, kojeg nikako od sebe da odagnaju. Čudim se, tako mi Allāha, tebāreke we te'ālā. Nakon svega ovoga, jasno je koliko je vaţno naučiti ove stvari i koliko je opasno pogriješiti u ovim stvarima, jer, tako mi Uzvišenog Allāha, ubijeđen sam i svjedok sam da ljudi po deset godina i po dvanaest godina, ne da su u islāmu, već da se bave islāmskim znanjem, a još uvijek ne znaju šta znači ''Lā ilāhe illAllāh'', bilo da se radi o značenju na koje one direktno ukazuju ili na značenje koje ove riječi za sobom povlače.

Maloprije sam čitao nekoliko stranica sūre et-Tewbe i čudio se gdje su mozgovi ljudi. Kaţe Uzvišeni Gospodar, Allāh, dželle we alā, u prvom ājetu:

''Berā'et (odricanje) od Allāha i od Njegovog Poslanika od onih mušrikā s kojima ste imali ugovor.''

Šta je berā'aet? Značenje riječi berā'aet u arapskom jeziku dolazi od glagola berā, što znači qata'a – nešto

presjeći, prekinuti, prekinuti vezu sa njim, odvojiti se od njega, prekinuti odnos sa njim. ''Berā'et

(odricanje) od Allāha i od Njegovog Poslanika od onih mušrikā s kojima ste imali ugovor.'' ili odvajanje i prekidanje svake veze sa njima. Pa onaj koji se oboţava mimo Allāha, tebāreke we te'ālā, i time je zadovoljan (tj. tāgūt) je prvak onih koji nemaju nikakve veze sa Allāhom, tebāreke we te'ālā. Ono čime se tāgūt oboţava mimo Allāha, dželle we 'alā, je od najruţnijih stvari na ovom svijetu. Ovim se riječima Allāh, dželle we'alā, odrekao od onoga koji oboţava tāgūta mimo Allāha, prekinuo je odnos i vezu sa njim On i Njegov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem.

Pa kaţe Allāh, dželle we 'alā:

''I oglas ljudima od Allāha i Njegovoga Poslanika na dan velikog hadždža da je Allāh berī od mušrikā (čist od njih, odrekao ih se, nema nikakve veze sa njima, prekinuo je sve odnose, svu vezu sa njima), a i Njegov Poslanik.'' 1

Allāh je berī, tj. prekinuo svu vezu, svaki odnos sa njima. Zašto? Zato što su mušrici. Šta su i ko su mušrici? To su oni koji su neko od Njegovih stvorenja ili nešto od Njegovih stvorenja izjednačili sa Allāhom, dželle we 'alā, bilo srcem kroz vjerovanje i njegova djela, bilo riječima ili djelima tijela.

Da li su i kome su do srca došle riječi Allāha, dželle we 'alā:

''Allāh i Njegov Poslanik su berī od mušrikā (odreknuti su od mušrikā, čisti od mušrikā, nemaju nikakve veze sa mušricima) sa kojima ste imali ugovor.'' 2

Pa će tako Uzvišeni Allāh svakoga ko bude umro na širku – a bude od onih nad kojima je uspostavljen argument – smjestiti u dţehennem vječno, zato što je prekinuo vezu sa Njim i zaboraviće ga kao što je on zaboravio Allāha i Njegovo pravo. Na dunjāluku ga je On ponizio propisima koje je On objavio, sa detaljnim pojašnjenjem između mušrikā koji nemaju knjigu i kitābijā – mušrikā koji imaju Knjigu.

Poslije toga Allāh, dželle we 'alā, naređuje borbu:

''Pa kada prođu sveti mjeseci (u kojima ste se dogovorili da se nećete boriti jedan protiv drugog), borite se protiv mušrikā gdje god ih nađete. Zarobljavajte ih, opkoljavajte ih i pravite im zasjede na svakom mjestu.'' 3

Tako je Allāh prekinuo vezu sa njima… Takav je Njegov odnos prema njima. Do kada? Kada će ta veza ponovo da se uspostavi?

''Pa ako se pokaju…''

Od čega? Od širka! Ako se pokaju od širka, ako prestanu da ga rade srcem, jezikom ili djelima…

''...i uspostave namāz i daju zekāt (tj. prihvatajući se šerī'atskih vanjskih propisa, počnu da se pridrţavaju šerī'ata) – pustite ih (ostavite ih, tj. nemojte ih više ubijati).'' 4

1 sūra et-Tewbe, 3. ājet. 2 sūra et-Tewbe, 1. ājet. 3 sūra et-Tewbe, 5. ājet.

Allāh je Milostiv, Allāh je Onaj koji prašta, Samilosni. Oprostio im je ono što su prije toga uradili i ukazao im Svoju Milost islāmom i propisima koji se nadovezuju na ''Lā ilāhe illAllāh, Muhammedun Resūlullāh''. Pa je Uzvišeni Allāh napravio razliku između onoga koji je ovo rekao, povjerovao i ostvario, onoga koji nije rekao i onoga koji je rekao ali nije ostvario.

Pa onda Milostivi kaţe:

''Ako neko od mušrikā bude od tebe tražio zaštitu (čak i za vrijeme borbe) – daj mu zaštitu da bi čuo Allāhov govor…''

Pa ako povjeruje – elhamdulillah (hvala Allāhu), a ako ne povjeruje: ''…vrati ga na njegovo mjesto…''

Zbog čega? ''Zbog toga što su oni narod koji ne zna.'' 5

Oni su narod koji, po Allāhovom ājetu, ne znaju, ali se nad njima uopšteno, globalno uspostavio argument. Šta je dokaz? To što je naredio da se protiv njih bori, to znači da je nad Arapima bio uspostavljen argument, a sūra et-Tewbe je jedna od posljednjih sūrā koje su spuštene (objavljene).

Oni zaista ne znaju, ali u tom neznanju nisu opravdani, pa ako među njima ima

pojedinaca koji su zaista opravdani neznanjem – Allāh ih neće kazniti prije kušnje na Sudnjem danu, ali im Allāh, dželle we 'alā, otvara vrata (daje mu šansu) da se vrati.

Usāmi ibn Zejdu je u borbi došao mušrik, jedan od najţešćih u borbi protiv muslimana i

prije nego što ga se Usāme ibn Zejd domogao – mušrik je rekao: ''Lā ilāhe illAllāh''. Stanje u kojem se nalazio Usāme ibn Zejd i ovaj čovjek i okolne indicije (pokazatelji) ukazuju na to da je taj čovjek to rekao samo da bi sačuvao ţivot, ali riječi ''Lā ilāhe illAllāh'' su vanjština, po kojoj se treba suditi. Usāme ibn Zejd griješi i daje prednost stanju nad dokazom vanjštine, a to nije smio uraditi, pa ga je ubio, a kasnije je došao kod Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, nakon toga što mu je ubistvo tog čovjeka bilo šubheli i ispričao mu šta je uradio, pa da je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, rekao: ''Zar si ga ubio nakon što je rekao Lā ilāhe illAllāh?''

Dakle – gotovo... Rekao je ''Lā ilāhe illAllāh'' u vanjštini, a obzirom da su Arapi znali šta to znači (i šta time prihvata kada ga kaţe) i obzirom da prije toga to nisu govorili – ne smije se davati prednost dokazu stanja nad dokazom vanjštine. Takve je Allāh zabranio ubijati.

Pa je rekao Usāme: ''Allāhov Poslaniče, on je to rekao samo da se bi se od mene zaštitio'', ali mu je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, odgovorio: ''Takve mi je Allāh zabranio da ubijam.''

4 sūra et-Tewbe, 5. ājet. 5 sūra et-Tewbe, 6. ājet.

Oni koji se odazovu islāmu u vanjštini, ostaviš ga da vidiš šta će raditi. Pa ako uradi širk i jasan kufr – imaš vanjštinu koja više nije islām, to je jasna stvar, kao u slučaju da, recimo, ne obavlja namāz i ne daje zekāt. Za svaki islāmski propis ima propis, a ako se bude radilo o grupi koja se opire – protiv njih se je obaveza boriti, sve dok ne bude sav dīn za Allāha, kao što se Ebū Bekr borio protiv ostavljača zekāta.

Pa ga je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, pitao: ''Šta ćeš ti raditi s tim ''Lā ilāhe illAllāh'' na Sudnjem danu?''

U smislu: Šta ćeš raditi s tim, tj. sa tewhīdom, ubio si čovjeka čija je vanjština islām? To

više nije bio mušrik vanjštinom, a šta mu je u srcu – to je između njega i Allāha, dželle we 'alā. A vanjština je da je izgovorio riječi kojima se prihvata islām. ''Šta ćeš ti raditi sa ''Lā ilāhe illAllāh'' na Sudnjem danu?'' Pa je govorio Usāme ibn Zejd kasnije: ''Tako mi Allāha, poželio sam da nisam primio islām prije toga'', tj. da sam tek nakon tog djela postao musliman, tj. da nemam taj grijeh kod sebe. To je širk kod Allāha i islām kod Allāha.

Pa nakon toga kaţe dalje Uzvišeni Gospodar:

''Kako da mušrici imaju ugovor kod Allāha i Njegovog Poslanika?'' 6, pa izuzima neke.

Čitam ove ājete… Allāhu dragi… Allāh je ove riječi izrekao u kontekstu čuđenja, prekinuo sve ugovore sa njima, pa se upitah: ''Allāhu moj pa kako da imaju vezu s Tobom uopšte? Kako da neko tvrdi da se mušrik koji se pripisuje islamu, ako je neznalica, zove muslimanom na ovome svijetu, a da će na āhiretu ući u džennet zato što nije znao?! On kod Tebe, Gospodaru moj, nema ugovora, od njega si se Ti odrekao i prekinuo vezu sa njim, i to traje i važi za sve u ovom užem značenju koje se tiče povoda objave i ugovora s mušricima. Kako je tek onome koji tog mušrika naziva muslimanom, a kada ga nazove muslimanom, onda kaže da si mu (tom mušriku) Ti prijatelj i da je on Tvoj prijatelj i da si mu pripremio mjesto kod Tebe, Gospodaru moj, i da smo mi prijatelji, da nas veže bratstvo…''

Kaţe takav za tog mušrika: ''Mi smo braća, samo što on ne zna, a ja znam.'' Shvatate li ove stvari?

Pa kaţe Gospodar naš:

''Pa ako se pokaju...'' 7

Od čega? Od širka, pa uđu u tewhīd i islām i uspostave namāz i daju zekāt – onda su vam braća u vjeri. Kada su vam braća u vjeri? Kada ostave širk i kada uzmu islām, kada ostave tāgūtijjet i uzmu islām, onda su vam braća u vjeri, u dīnu. Koji je vaš dīn? Vaš dīn je:

6 sūra el-Mā'ide, 7. ājet. 7 sūra et-Tewbe, 11. ājet.

“Reci: On je Allāh, Jedan je. Allāh je utočište svakom. Nije rodio i rođen nije i niko Mu ravan nije.“ 8 Ovo je vaš dīn.

I vaš je dīn:

''Ne obožavam ono što obožavate, niti ste vi obožavaoci Onoga Kog ja obožavam, niti sam ja obožavalac onoga što vi obožavate, niti ste vi obožavaoci Onoga Kog ja obožavam. Vama vaš dīn, a meni moj dīn.'' 9

Ovo je vaš dīn. Ovo je dīn Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i Ibrāhīma i vjernikā.

Kaţe Uzvišeni Gospodar:

''Braća su vam po vjeri''.

Odnosno: Između vas i njih postoji bratstvo. Vas veţe bratstvo. Koje je to bratstvo? Bratstvo koje je poteklo iz ''Lā ilāhe illAllāh, Muhammedun Resūlullāh''. Tewhīd, poslanstvo i zakon. Čiji zakon? Allāhov. Koji zakon? Šerī'at, el-islām, zakon koji je uzet iz Qur'āna i sunneta Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem.

A dolazi ti čovjek, čiji je vrhunac znanja da kaţe: ''Onaj koji se pripisuje islāmu i koji radi širk (bilo da se radi o 'aqīdi ili djelima srca ili govorom jezika i djelima tijela), on je još uvijek musliman, još nije mušrik, što znači da smo mi braća u dīnu.''

Deset godina, dvanaest godina je taj ''bubao'' (učio), da bi ti ovo rekao. Ja takvom kaţem: ''Tako mi Allāha, dželle we 'alā porekao si Allāhovu Knjigu, koja je jasna od početka do kraja. Porekao si sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, idžmā' muslimana, porekao si idžmā' svih vjerovjesnikā, idžmā' svih sljedbenika vjerovjesnika i sve nebeske Knjige. Nisu braća onaj koji obožava samo Allāha i onaj koji ne obožava samo Allāha, već uz Njega obožava druge ili se opire da samo Njega obožava ili ne želi da Ga obožava. Slagao si i porekao qur'anske ājete i rekao si istinu. Koja je to istina? Da ste (vi) braća u vjeri. A ja i ti nismo braća u vjeri, tvoj dīn nije moj dīn. Ako je ovaj tebi brat, meni nije. Biće da ste vi braća, a ja i ti više nismo braća jer je ovo jasno u Allāhovoj, tebāreke we te'ālā Knjizi.''

Ājeti i ājeti, kada čitaš od početka Qur'āna, pa do kraja… I pomagači tāgūtā i mušrikā (tj. 'ulema tāgūtā) se sa nama slaţu da se svi ājeti Knjige o mušricima, Ţidovima ili kršćanima, tiču i onih koji to (širk) urade, od onih koji se pripisuju muslimanima, jer se sud vadi iz općenitosti

8 sūra el-Ihlās. 9 sūra el-Kāfirūn.

značenja, a ne samo iz posebnosti povoda objave. Pa i ako je objavljeno u vezi onih koji se nisu pripisivali islāmu – to ne znači da ne vaţi za onoga koji se pripisuje islāmu. 10

To je značenje trećeg poništivača islāma (stvari koja izvodi iz vjere), kojeg spominje šejh

Muhammed bin 'AbdulWehhāb: ''(Nevjernik je) Onaj koji sumnja u nevjerstvo mušrikā, ne smatra ih nevjernicima ili smatra njihov put ispravnim.''

I šejh ovdje nije rekao: ''...osim mušrikā koji se pripisuju islāmu.'' 11 Allāh, tebāreke we te'ālā, spominje jednu grupu mušrikā, pa kaţe:

''Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allāha niti u Sudnji dan, niti zabranjuju ono što Allāh zabanjuje i Njegov Poslanik… (tj. nije im zakon šerī'at, nije im zakon islām) …niti se pokoravaju dīnom istine, od onih kojima je data Knjiga, sve dok ne budu dali džizju iz svoje ruke, bivši poniženi.'' 12

Uzvišeni Gospodar svjetova, koji je sa mušricima prekinuo svaku vezu, naredio je da nad

njima bude poniţenje, zato što su učinili Njemu druga, drugog Mu učinili ravnim.

''Židovi su rekli: ''Uzejr je Allāhov sin'', a kršćani su rekli: ''Mesīh ('Isā) je Allāhov sin''. To su njihove riječi, samo oponašaju riječi nevjernika prije njih. Allāh ih ubio, kuda se odmeću?'' 13

''Uzeli su svoje svećenike (tj. svoje učenjake) i pobožnjake za bogove (gospodare) mimo Allāha, i Mesīha (Isā'a) sina Merjeminog. A nije im naređeno bilo (drugo), osim da obožavaju samo jednoga Boga, nema boga osim Njega. Neka je slavljen On i uzvišen od onoga što Mu oni ravnim smatraju.''

14

10 Tj. onaj koji učini širk je mušrik, bez obzira pripisivao se on hinduizmu, kršćanstvu ili islāmu, jer je širk – širk i uz njega nema islāma (napomena izdavača). 11 Tj. šejh je protekfīrio svakog ko sumnja u kufr mušrikā i koji njih smatra muslimanima, i tu nije napravio razliku. Tj. nije protekfirio samo onoga ko sumnja u kufr mušrikā koji se pripisuju drugim vjerama (kršćana, budista, hinduista,…), već je protekfirio svakog ko sumnja u kufr počinilaca širka (mušrikā) i onoga ko takve nazove (i smatra) muslimanima, čemu god se ti mušrici pripisivali. Tako je u riječima šejha Muhammeda bin 'AbdulWehhāba itekako dokaz za tekfīr svakoga ko tāgūte i mušrike koji se pripisuju islāmu naziva muslimanima i sumnja u njihov kufr (napomena izdavača). 12 sūra et-Tewbe, 29. ājet. 13 sūra et-Tewbe, 30. ājet. 14 sūra et-Tewbe, 31. ājet.

Jesu li Ţidovi i kršćani, koji su bili u vrijeme Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, vjerovali u Sudnji dan? Šta kaţu oni? Kaţu da vjeruju u Sudnji dan. Međutim, zbog čega je Allāh rekao da ne vjeruju u Njega i u Sudnji dan? Zato što su uradili širk i zato što imaju drugi zakon, pa im nije ispravno vjerovanje; drugi zakon, a ne Allāhov zakon i zato što su za bogove i zakonodavce uzeli svoje monahe i svećenike, mimo Njega, i zato što vjeruju da su 'Uzejr ili 'Isā Allāhov sin, ili vjeruju u Allāhovo utjelovljenje u njima ili sjedinjenje Allāha sa njima.

Isto tako vjeruju i neke ekstremne sūfijske sekte, da se Allāh ujedinio sa njihovim

''šejhovima'' (kao što vjeruje Sulejman Bugari za svog Ali Dedu) ili kaţu da se Allāh utjelovio u njima, a sve te sekte (koje se pripisuju islāmu) su itihādijūn i hulūlijūn, a taj itihād i hulūl moţe biti djelimični ili cjelokupni. Tj. neki od njih kaţu Allāh se sjedinio sa čitavim ovim svetom, a neki kaţu da se Allāh utjelovio u čitavom ovom svijetu. 'Ulema se sloţila da ovo nisu muslimani, a dokaz za ovo su Allāhove riječi o Ţidovima i kršćanima.

Šta je sa zakonom ovdje?

''Oni koji ne smatraju harāmom ono što je oharāmio Allāh i Njegov Poslanik'', 15 sallallāhu 'alejhi we sellem.

Tj. učenjaci i poboţnjaci koji su uzeti za bogove i za zakonodavce mimo Allāha, zadovoljni su time, pa makar i ne znali da je to širk. Jesu li ovo naša braća u vjeri? Je li ovo nejasno u Qur'ānu? Jesu li ovi propisi nejasni u Qur'ānu? Oni nisu nejasni, ali nekom jesu. Ove stvari nisu nejasne, toliko su jasne. Ne mogu nam oni biti braća i shvatate li koliki je grijeh i zločin i koliko je neprijateljstvo, laganje i poricanje tewhīda i islāma nazvati mušrike i tāgūte muslimanima, smatrajući da ih je Allāh opravdao neznanjem ili pogrešnim shvatanjem Qur'ana i sunneta Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Shvatate li, braćo, o čemu se ovdje radi?

Zato takvome kaţemo: ''Porekao si ono što sam spomenuo da si porekao (Qur'ān, sunnet, idžmā' muslimana i sve nebeske Knjige), a rekao si istinu da ste vi braća. A ako su ti oni (ti mušrici) braća – nisi brat sa mnom zato što se nisi odrekao njih, kao što su se njih odrekli Allāh i Njegov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem. Što se nisi odrekao? Što nisi prekinuo vezu? Što nisi ti bio u jednoj dolini a oni u drugoj dolini?''

''Kada ste vi bili u bližoj udwi (dolini), a oni u daljoj udwi (dolini).'' 16

Od ove riječi ('udwa, dolina) dolazi riječ ''adāwet'' (neprijateljstvo), koje ima osnovu u srcu i bez toga (neprijateljstva u srcu) nema islāma.

15 sūra et-Tewbe, 29. ājet. 16 sūra el-Enfāl, 42. ājet.

''Kako je moguće da si se ti odrekao od širka i mušrika srcem i da u srcu imaš neprijateljstvo prema njima, a da nisi stao u jednu dolinu nasuprot njih, pa da se sukobiš sa njima (u prenešenom smislu ovdje). Ne, već si sebe i njih ne samo stavio u jednu dolinu, nego ruku pod ruku i srce u srce.''

Ovakav čovjek, braćo, nije musliman. Ti ljudi nisu muslimani. Da li zbog toga što ne znaju šta je dīn Uzvišenog Gospodara ili znaju, pa to namjerno rade, ali: Oni nisu muslimani.

Stvari u Allāhovoj Knjizi su toliko jasne, da pred njima neće zaslijepljen, slijep ostati (niko drugi), osim onaj koga je Allāh, dželle we 'alā, od Sebe odbacio, sa njim vezu prekinuo i ne ţeli da ga uputi Sebi. Tako mi Allāha, dželle we 'alā, nismo ni svjesni koliko je velik gurbet (usamljeništvo, čudaštvo, otuđenost) u ovoj vjeri i koliko su opasne greške ljudi. Mi smo se ovdje sastali, ja pričam, vi me slušate i otići ćete svi odavde kućama svojim. Mnogi se moţda neće odazvati i povjerovat ovome što ja pričam. Međutim, ako čovjek ne bude shvatio da je ovo Allāhov propis, da mu od ovoga zavisi vjerovanje u Allāha, u Poslanika i u Sudnji dan i ulazak u dţennet – teško njemu. Ja znam da nije isti onaj koji sluša i onaj koji priča; to sam osjetio na sebi. Onaj koji priča osjeća više vaţnost onoga o čemu priča nego onaj koji sluša, jer se onaj koji priča pripremio, razmišljao, shvatio, obuhvatio, ţeli da prenese, shvata vaţnost ovih stvari i opasnost suprotstavljanja njima, dok onaj koji sluša ništa od tih stvari nije uradio i došao je na predavanje sa drugim mislima, pa mu treba 20 minuta da mu dođe milost i sekīnet (smirenost) od Allāha, dželle we 'alā, da mu otjera šejtāna iz srca i iz razuma, i onda zakači nekoliko kapljica, a ako Allāh bude htio moţda i više, pa onda procvjeta ili uvehne, a to je zato što ljudi imaju vaţnijih stvari od Allāha, vaţnijih stvari od tewhīda, a nema i ne smije biti ništa vaţnije od toga.

Nema ništa vaţnije od ovoga dīna, od ove vjere i njene osnove. Greška ovdje nije kao

greška u ograncima. Greška u osnovi vjere nije kao greška u njenim ograncima i Allāhova Knjiga je toliko jasna, pa se ja zato stalno pitam ko je ovim ljudima bog, ko im je poslanik, koja im je to Knjiga, koji im je zakon... Zbog čega to rade, iz koje su to knjige naučili, uz kojeg su to poslanika i iz kojeg su to zakona naučili, a da ne govorim da su sve te riječi dokaz Allāhu protiv njih, jer su time posvjedočili da ne znaju šta znači ''Lā ilāhe illAllāh'', ili znaju pa prkose… Molim Allāha, dţelle we 'alā, da uputi i mene i njih i da nas učvrsti.

Rekao je šejh 'AbdurRahmān ibn Hasan, rahmetullāhi te'ālā 'alejh:

''Ājet ukazuje…''

Šejh cilja na riječi Allāha, dželle we 'alā:

''Ko ne vjeruje u tāgūta, a vjeruje u Allāha – prihvatio se za najčvršću vezu…''

''Ājet ukazuje da rob neće biti od onih koji se drže za ''Lā ilāhe illAllāh'', osim kada učini kufr u tāgūta. I to je ona ''najčvršća veza koja se ne kida'', a onaj koji u ovo ne vjeruje nije musliman zbog toga što se nije prihvatio za ''Lā ilāhe illAllāh''. Zato razmisli i vjeruj u ono što će te spasiti od Allāhovog adhāba (kazne), a to je ostvarenje značenja ''Lā ilāhe illAllāh'', u smislu negacije i potvrde, tj. kufr u tāgūta i vjerovanje u Allāha.''

Ovo je bio citat 'AbdurRahmāna ibn Hasana Ālu šejha.

Čovjek ne moţe biti musliman sve dok ne bude imao kufr u kategoriju tāgūta uopšteno i kufr u svakog pojedinačnog tāgūta za čije stanje zna, te dok se ne bude odrekao velikog širka, dok ne bude mrzio i veliki širk i onoga koji ga radi, dok ne bude prekinuo vezu (berā'et) i sa širkom i sa onim koji ga radi i dok ne bude imao neprijateljstvo u srcu i prema širku i prema onome koji ga radi, ne bude to smatrao širkom i zabludom i onoga koji to radi smatrao mušrikom, odnosno nemuslimanom, a zatim sav 'ibādet usmjerio samo Uzvišenom Allāhu, čisto sa ikhlāsom, slijedeći Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, u njegovom zakonu i voleći u ime toga. To je, braćo, cilj citata 'AbdurRahmāna ibn Hasana.

Ovaj koga Allāh, dželle we 'alā, naziva tāgūtom; koje je on vjere? Koja je ovom tāgūtu

vjera? Islām? Kako onda ljudi za tāgūta kaţu da je musliman? Kako za njega kaţu da je musliman? Zato što je suština da se nisu vezali za Allāha i nisu zavoljeli Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Jer, da su zavoljeli Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, a to sve radi tewhīda kojeg Allāh zasluţuje zbog Svog Savršenstva, na što ukazuje razum i fitra i potvrđuje ga šerī'at – oni bi zamrzili sve suprotno. Zamrzili bi širk zato što vole tewhīd, jer znaju da je širk neispravan zato što je jedino tewhīd ispravan… Zamrzili bi šejtāna i svakog ko se oboţava mimo Allāha, koji to traţi i time je zadovoljan, te onoga koji njega oboţava uz Allāha i mimo Allāha.

Zašto je njih prevario šejtān? Zato što ne znaju ove stvari koje sam spomenuo. Jer, da su

znali ove stvari – nikad to ne bi rekli. Prevario ih je šejtān rekavši (a to je saţetak njihovih riječi): ''Ako musliman nešto od stvari koje ga čine tāgūtom i mušrikom, ako nije znao (džāhil) ili je pogrešno protumačio ājete (mute'ewwil) ili je slijedio nekog od učenjaka (muqallid) – za njega ne smiješ reći da je tāgūt ili mušrik.''

Pa nazivaju mušrika i tāgūta muslimanom, pa poriču svoj tewhīd, svoju fitru i razum,

donose dokaz protiv sebe i poriču Qur'ān i sunnet, sve nebeske Knjige, sve poslanike i sve sljedbenike vjerovjesnikā koji znaju da tāgūt nije i ne moţe biti musliman.

A rekao je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem:

''Ko kaže ''Lā ilāhe illAllāh'' i zaniječe sve (učini kufr u sve) što se obožava mimo Allāha – zaštitio je svoj život i svoj imetak, a polagaće obračun pred Allāhom.'' 17

To znači: ''Ko kaže La ilahe illAllāh…''? Ovo se, prije svega, tiče onih koji nisu govorili ''Lā ilāhe illAllāh'' kod Arapā. Kada je u pitanju ''Lā ilāhe illAllāh'', da je došao Ţidov ili kršćanin kod Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i da je rekao: ''Lā ilāhe illAllāh'' – to nije dovoljno, jer su oni i prije govorili ''Lā ilāhe illAllāh''. Čak i kada bi takvi Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, rekli: ''Svjedočimo da nema boga osim Allāha i svjedočimo da si ti Allāhov Poslanik'', ali ne u smislu obavezivanja sebe na pridrţavanje njegovog zakona, već u smislu pūke potvrde – to nisu muslimani.

Dokaz za to su Ţidovi, koji su mu govorili: ''Svjedočimo da si ti Vjerovjesnik.'' Pa kada bi

ih Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, pitao: ''Šta vas sprečava da me slijedite?'', neki bi odgovarali da se boje ostalih Ţidovā, a neki su govorili: ''Ništa, osim što čekamo da nam dođe vjerovjesnik od potomstva Dāwūda.'' Pa tako njihov šehādet nije bio znak islāma, jer nije bio

17 Hadīth biljeţi Muslim.

šehādet obavezivanja sebe na pokornost u kojoj je i kufr u tāgūta, već je to bio samo šehādet iskazivanja potvrde istinitosti onoga na čemu je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem. Ali, u osnovi, svako ko kaţe ''Lā ilāhe illAllāh'' mora da ga ostvari, odnosno da ostvari njegove preduslove prihvatanja i ruknove (negaciju i potvrdu), koji su ruknovi njegove ispravnosti, bez kojih nema ''Lā ilāhe illAllāh''. I ovdje moramo praviti razliku između pravno-formalnog (vanjštinskog) islāma i (sa druge strane) suštinskog islāma.

Šta je razlika između vanjštinskog i suštinskog islāma? Pravno-formalni islām jeste vanjštinski islām, onaj islām za kog se veţu propisi na

ovome svijetu. Tj., kada ti čovjek dođe sa ovim riječima, poput onoga mušrika koji je to rekao pred Usāmom ibn Zejdom, obaveza je da mu potvrdiš vanjštinski, pravni, formalni islām za kog se veţu propisi islāma na ovome svijetu (dunjāluku), ali to ne mora značiti da je taj čovjek ušao u suštinski islām, jer moţda on to govori iz licemjerstva, tj. ne ostvarivši jedan od uslova ''Lā ilāhe illAllāh'' (sidq) ili neki od njegovih ruknova bilo da se radi o negaciji ili potvrdi svojim srcem, 'aqīdom svoga srca ili djelima svoga srca. Ako je čovjek ostvario spomenuto – to je suštinski, istinski, pravi islam i njega se tiču propisi na āhiretu.

Munāfici u vanjštini imaju pravni, formalni islām i zato se Allāhov Poslanik, sallallāhu

'alejhi we sellem, prema njima odnosio kao prema muslimanima, zato što nije imao pravnog dokaza protiv njih; međutim, oni pri sebi nemaju suštinski islām, pa im takav islām koristi samo na dunjāluku, ali ne i na āhiretu. Zato kada slušamo hadīthe Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, stalno moramo na umu imati razliku između formalnog islāma i suštinskog islāma. Mi smo rekli da ne pozivamo ljude u formalni islām. Mi nismo bezdušnici, jer onaj koji poziva ljude samo u formalni islām, a ne brine se da ih izvede iz širka, da ih izvede iz prijateljevanja sa Allāhovim neprijateljima i iz toga da nazivaju tāgūte i mušrike muslimanima – taj nema duše. Ne, već je nama cilj da vadimo ljude iz Allāhove srdţbe, da ih upućujemo i da ponesemo breme da'we. Zato sve ove stvari koje ovdje radimo i učimo, mi ih radimo da se spasimo od dţehennemske vatre i da uđemo u dţennet, a inače smo mogli da kaţemo samo malo o ''Lā ilāhe illAllāh'', tj. ''Nemoj da činiš širk u vanjštini, klanjaj, posti i to je to…''.

O stvarima mrţnje, neprijateljstva, tekfīra, o tome osoba koja poziva u formalno-pravni

islam ne govori. Zato moramo da pravimo razliku između formalno-pravnog islāma i suštinskog islāma, onog islāma za kog se veţu āhiretski propisi.

''Ko kaže: ''Lā ilāhe illAllāh'' i učini kufr u (zaniječe) sve ono što se obožava mimo Allāha – zaštićen mu je imetak i život, a obračun će polagati kod Allāha.''

Šta znači ''...zaštićen mu je imetak i život, a obračun će polagati kod Allāha.''? To znači da je u vanjštini musliman, jer je došao sa formalno-pravnim islāmom, ne

smiješ ga ubii,t niti mu smiješ uzeti imetak, niti mu zarobiti ţenu i djecu, i muslimani to ne smiju uraditi jer je to musliman u vanjštini.

A šta znači: ''...a obračun će polagati kod Allāha.''? Za šta? Za suštinski islām, tj. ako

bude svojim srcem ostvario (kao što je vanjštinom pokazao) ''Lā ilāhe illAllāh'' i kufr u sve što se

oboţava mimo Allāha – takav će ući u dţennet, a ako to ne bude ostvario – na dunjāluku će biti jedan od muslimana, a na āhiretu če biti jedan od kāfirā, jer je to munāfiq.

Ovdje je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, nakon što je spomenuo šehadet ''Lā

ilāhe illAllāh'', potvrdio rukn negacije: ''...i učini kufr u sve što se obožava mimo Allāha''. Ovo je rukn negacije, pa ga je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, posebno

izdvojio zbog njegove vaţnosti i zavisnosti ispravnosti islāma i īmāna od njega, zar ne? Kufr (nevjerstvo) u sve što se oboţava mimo Allāha, dželle we 'alā, ima pravno-formalnu

dimenziju i suštinsku dimenziju; od jedne ovisi ispravnost pravnog islāma, a od druge zavisi ispravnost suštinskog islāma.

Pravni islām se zove el-islāmul-hukmī (onaj islām za kog se veţu prava i propisi) ili el-islāmudh-dhāhir (vanjštinski islām), a

suštinski islam se zove el-islāmul-haqiqī (pravi, istinski islām) ili el-islāmul-bātin (tajni, unutrašnji islām, odnosno īmān). Isto tako, kufr u sve što se oboţava mimo Uzvišenog Allāha, ono što se oboţava mimo

Allāha, dželle we 'alā, ili je time zadovoljno ili time nije zadovoljno (poput vjerovjesnika i dobrih ljudi, dobrih muslimana), a oni koji su zadovoljni time su tāgūti, bilo da se radi o Ţidovima i kršćanima ili onima koji se pripisuju muslimanima, ili se radi o predmetima poput kipova, kamenjima, drvećima i slično, ili se radi o sāmim ideologijama, poput vjerovanja u to da Allāh ima sinove, da se Allāh utjelovio, da se Allāh sjedinio sa stvorenjima, demokratija, sekularizam, kapitalizam, nacionalizam, moderni patriotizam, laičke sudnice, laički zakoni, drţavni ustavi, međunarodni zakoni, međunarodne sudske i nepravne institucije i svakog tāgūta i svaku tāgūtsku ideološku instituciju koju insan zna i čiji hāl (stanje) zna, čiju suštinu zna.

Ako se ovdje ne radi o vjerovjesnicima i dobrim ljudima, da bi čovjek bio od onih koji su

učinili kufr u ono što se oboţava mimo Allāha, tj. od onih koji su iskreno rekli ''Lā ilāhe illAllāh'', zaista mora da kod sebe ima sljedeće stvari:

1) Da čvrsto vjeruje da je oboţavanje svakog mimo Allāha – bilo pokornošću, slijeđenjem,

sudom ili zakonom – neispravno, te da je to širk i da to ne smije da se radi.

2) Da to ne uradi, da ga se kloni srcem, govorom i djelima.

3) Da ga mrzi, tj. sāmu tu ideologiju. Tako mora da mrzi sekularizam, demokratiju, nacionalizam, itihād (vjerovanje u utjelovljenje Gospodara u stvorenja), u sjedinjenje Gospodara u stvorenja i sve vrste širka koje su poznate u njegovom društvu… sve, da mrzi onoga koji u to vjeruje, govori i radi, da se odrekne i prekine vezu srcem i vanjštinom od toga širka i od toga koji ga radi, da ima u srcu osnovu neprijateljstva prema tome, da on bude u jednoj dolini, a u drugoj oni i njihove ideologije. A u vanjštini potpunost i na kraju da to smatra kufrom i širkom a ako se radi o ţivim bićima da one koji to rade i kojima se to radi da ih smatra nevjernicima, pa će oboţavaoce smatrati nevjernicima a one koji se oboţavaju a s time su zadovoljni smatraće tāgūtima.

Ono što je u srcu od ovih stvari su ruknovi suštinskog islāma, bez kojih nema islāma niti ulaska u dţennet, a ono što je u vanjštini od ovih stvari su ruknovi ispravnosti vanjštinskog islāma, bez kojih nema islāma u pravnom smislu. Ali, kada ona osoba kojoj smo u vanjštini pripisali pravni islām zbog (toga što je izgovorila šehādet i što smo vidjeli obiljeţja muslimana koja su posebna za muslimane i za islam, u kojima ne učestvuju drugi nevjernici) ispolji nešto od širka, bilo da ga kaţe ili da ga uradi, ili da sebi pripiše neki Allāhov haqq, pa postane tāgūt, ili vidiš u njegovoj vanjštini da on ne mrzi ni 'aqidu, ideologiju tāgūtijjeta i širka, niti tāgūta i mušrika, ili vidiš da ih voli, a ne radi se o prirodnoj ljubavi (kao npr. prema roditelju, iako je mušrik, jer je roditelj), ili vidiš da nije neprijatelj prema njima.

U čemu se ogleda ljubav prema ideologiji tāgūtijjeta, tāgūtima i mušricima? U tome da ih

pomaţe i da ih brani, da poziva ljude da mu daju bej'u (prisegu) i da uđu njemu u pokornost, da podrţavaju njegov sistem i na njihovoj strani se bore protiv vjernikā, i naziva vjernike muwehhide haridţijama i tekfirovcima zato što su za te tāgūte i mišrike rekli da su nevjernici, ili nazove vladare u vanjštini muslimanima, pa makar i rekao za njih da su griješnici. Takav čovjek gubi vanjštinski, pravni islām. Međutim, kao što smo rekli, većina ljudi ništi svoj vanjštinski, formalno-pravni islām, čak i mnogi od onih koji uče godinama, zato što ne znaju suštinski islām i nisu ga ostvarili. I ovo nije samo pitanje netekfirenja mušrika i tāgūta i nazivanja njih muslimanima, već je ovo mnogo veće pitanje.

Ovo je pitanje nepoznavanja osnove vjere i to što nisu zavoljeli Allāha, dželle we 'alā,

Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i tewhīd, a nisu zamrzili širk i mušrike i nisu se odrekli njih i prekinuli vezu sa širkom i mušricima.

Pa takva osoba nije musliman; ali, da li je kāfir (mimo širka i mimo tāgūtijjeta, zato što se

u tim stvarima ostvario argument Allāha, dželle we 'alā) u drugim stvarima, poput nazivanja tāgūta i mušrika koji se pripisuju islāmu muslimanima – e, to je između njega i Allāha, dželle we 'alā. Allāh će mu presuditi, da li će ga kazniti ili ne. Mi, kao dā'ije, takvu osobu moramo podučiti, pa ako vidimo da lupa i da griješi, pošto smo sljedbenici Vjerovjesnika, sallallāhu 'alejhi we sellem, toj osobi moramo objasniti tewhīd. Objasniti joj da mora da voli Allāha, tebāreke we te'ālā, Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i tewhīd, a da mrzi šejtāna, širk, mušrike i tāgūte, koji su Iblīsovi prijatelji i koji se oboţavaju mimo Allāha, te da ne smiju da ih vole i pomaţu ih protiv muwehhidā i da to (obzirom da su takvi i da su im takva djela) zahtijeva da im kaţu: ''Vama vaša vjera, a nama naša vjera.''

Pa ako odbiju kaţemo im: ''Nevjernici ste'', a prije toga im kaţemo: ''Niste muslimani'',

zato što pravimo razliku između imena i propisa koji dolaze prije argumenta i imena i propisa koji dolaze nakon uspostave argumenta. Navešću vam primjer, nakon kojeg ćete shvatiti ove stvari.

Kako da čovjek koji se nalazi u našim društvima, koga hoćeš da pozoveš u islam,

postane suštinski musliman, a ne pravni musliman? Čovjek koji je odrastao u tom društvu prvo treba da ima na umu da u tom društvu

postoji judeizam, kršćanstvo, demokratija, kapitalizam, socijalizam, nacionalizam, patriotizam, postoje tāgūti u obliku predmeta i u obliku ljudi, iako sam ja vjerovatno neke zaboravio. Ako bi taj čovjek ţeljeo da bude od onih koji su na milletu Ibrāhīma i na vjeri Muhammeda, sallallāhu

'alejhi we sellem, mora da vjeruje u neispravnost i kufr svih ovih spomenutih stvari, da ih ne uradi ni srcem ni jezikom ni tijelom, da mrzi njih i onoga ko ih radi, da ima neprijateljstvo u srcu prema tome i prema onome ko ih radi.

Vanjštinsko neprijateljstvo se tiče obavezne potpunosti, pa čovjek treba da se odrekne toga

i srcem i vanjštinom, a vanjština se tiče potpunosti. Nakon što je saznao hāl (stanje) onih koji se oboţavaju mimo Allāha, bilo to putem

'ibādeta pokornosti, putem slijeđenja ili putem zakona, čovjek mora smatrati da on sa onima koji to rade nije istoga dīna (vjere), tj. da oni imaju jedan dīn, a da je njegov dīn drugi, odnosno da oni nisu muslimani. To znači da između njih i njega nema nikakva veza i ovako se postaje od ehlul-dženneh, a zatim da voli u ime Allāha, Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, da voli tewhīd i one koji su na njemu, a potpunost je da ih pomaţe, da ih brani i da se opire tāgūtskim zakonima i nevjerničkim invazijama na islāmsku drţavu koja sudi Qur'ānom i sunnetom (a ne kaţem na tāgūtske drţave, čije se mušričko stanovništvo pripisuje islāmu).

Nemoguće je u fitri i u zdravom razumu da čovjek ima vjerovanje u Allāha, u Njegovog

Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i u tewhīd, a zatim da pušta da ulaze kojekakvi kāfiri Tatari i i murteddi, otpadnici i domaći tāgūti i mušrici, i pušta da, kako god koji dođe, sprovodi svoj zakon, a da on ćuti. Ne, ne, ne… Kada bi se ispostavilo da je jedna pokrajina dārul-islāma pustila Tatare da uđu, ne pokušavajući nikako da im se odupru, a znajući da će oni donijeti svoj zakon i izbaciti šerī'at – sloţili bi se muslimani da ti ljudi (koji su to dozvolili) nisu muslimani, zato što je to od vidova ostavljanja dţihāda koji izvodi iz vjere. Zašto ćutiš na tu paščad, tāgūtsku i mušričku od Allāhovih neprijatelja, a buniš se kada ti upadne Ţidov, Hrvat, četnik, Rus, itd.?

Da ti je bio čist tewhīd – pobunio bi se prije. Ali, kada si se pobunio protiv spomenutih

koji se ne pripisuju islāmu – onda si se malo pobunio radi Allāha, a malo radi svojih laţnih boţanstava, zbog tvog nezanja o Allāhu, tebāreke we te'ālā, i to je danas stanje svijeta koji se pripisuje islāmu. Zato, recimo, kršćanin, kada hoće da uđe u islām, mora da se odrekne vjerovanja da je 'Isa boţji sin i ideologije upućivanja 'ibādeta 'Isau i njegovoj majci, mora da učini kufr u svoje učenjake i poboţnjake koji se oboţavaju mimo Allāha, dželle we 'alā. Ako ne bude to uradio suštinski (zaista) – neće mu biti ispravan suštinski islām, a ako to bude krio – onda će imati pravni, ali neće imati suštinski islām. Kada ovo radimo, neka se svako od nas preispita od kojeg je dana musliman? Kada si se povezao sa Gospodarom svjetova i koliko znaš ljudi da su na milletu Ibrāhīma?

Kunem se Allāhom, dželle we 'alā, da ljudi koji su 15 godina bubali (učili) ne znaju šta

znači šehādet ''Lā ilāhe illAllāh'' i da ga nisu ostvarili i molim Uzvišenog Allāha, dželle we 'alā, Ţivog i Vječnog, Gospodara vjerovjesnika i njihovih sljedbenika, da nam oprosti, da nas uputi, da nas učvrsti, da nas poduči i da nas usmrti na vjeri vjerovjesnika, a ne na vjeri Ebū Dţehla i 'Amra ibn Luhajja.

Prethodni hadīth Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, morate shvatiti na

način na koji sam objasnio i napraviti razliku između pravnog i suštinskog islama da ne biste bili kāfiri. Zbog čega da ne biste bili kāfiri? Zbog toga da ne ostvarite nešto od suštinskog islāma.

Nakon što ste čuli sve ovo, šta mislite o onima koji nas napadaju i govore: ''Vi tekfirite''? Oni se nama nisu pobunili kada smo rekli da smo tekfirovci u metodi, mada je njihova

metoda – metoda šejtāna, a ne vjerovjesnika. Oni su se nama pobunili u osnovi propisa i rekli da ti ljudi ne zasluţuju tekfīr, pa je naš dīn kod njih bātil (neispravan), kao što su se kaburije (oboţavaoci grobova) pobunili muwehhidima, šejhu Muhammedu bin 'AbdulWehhābu, rekavši: ''Zbog čega ti tekfiriš muslimane (odnosno obožavaoce kaburova)?'' Zbog toga su ga nazvali haridžijom, pa je dīn šejha Muhammeda kod njih ispao bātil (neispravan), a njihov dīn ispravan, pa ih je 'ulema tewhīda izbacila iz vjere, jer se ovdje radi o našem dīnu, a to je odricanje.

Zar nam Allāh nije, kao primjer, naveo Ibrāhīma, 'alejhis-salātu wes-selām? I tek kada

shvatiš ove stvari, shvatićeš riječi Allāha, dželle we 'alā, u sūri Mumtehana, tek tada...

''Imate divan primjer u Ibrāhīmu i onima koji su bili s njim...''

Ko je sa njim? Svaki onaj koji ima istu vjeru kao on: vjerovjesnici i sljedbenici vjerovjesnikā.

''…kada su rekli svom narodu...''

Šta su rekli svom narodu? Da vidimo šta je tewhīd. Šta su rekli? Ovo je vanjština.

''Mi smo čisti od vas (tj. odričemo se od vas, tj. presjekli smo vezu sa vama) i od onoga što

obožavate mimo Allāha.'' 18

El-berā'et (odricanje) moţe biti srcem, a moţe biti i vanjštinsko. Odricanje u srcu je ono odricanje bez kog nema islāma, a odricanje u vanjštini je ono koje, ako si u stanju da ga uradiš, obaveza ti je (dag a uradiš), a ako ga ostaviš zbog ovosvjetske koristi – imaš propis sebi sličnih griješnikā, ali je osnova da ga ispoljiš, jer je Allāh, dželle we 'alā, poslao Svog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, sa istinskom uputom i pravom vjerom da je uzdigne, da je ispolji, da je pokaţe iznad svake vjere, da bude gore i osnova je da ove stvari govorimo glasno, svima u svakom društvu u kome se nađemo, to je put vjerovjesnika.

''Mi se odričemo od vas i od onoga što obožavate mimo Allāha…''

Pa je Allāh, dželle we 'alā, prvo spomenuo odricanje od oboţavaoca, a zatim od onoga što oboţavaju. Zbog čega? Zato što moţda neko kaţe, kao što danas kaţu mnogi ljudi: ''Odričemo se od njegovog kufra i širka, mi kažemo da je njegovo djelo kufr i širk i da je to jedno od onih djela koje čovjeka čine tāgūtom…''

…ali ga ipak naziva muslimanom i kaţe da mu je brat u vjeri.

18 sūra el-Mumtehana, 4. ājet.

Pa je Allāh otpočeo sa: ''…od vas...'', tj. od mušrika i od tāgūta, od vas se odričemo. Osnova odricanja mora biti u srcu i bez nje nema islāma, a obaveza vanjštine je vezana za sposobnost, pa ako je ostaviš radi dunjāluka – onda imaš grijeh, što znači da onaj ko ih (tāgūte i mušrike) nazove muslimanima nije na vjeri Ibrāhīma ili ko bude ćutao i ne bude ništa govorio, a svojim srcem bude vjerovao da su oni muslimani – on nije na vjeri Ibrāhīma.

Naprotiv, kada bi rekao da su oni kāfiri i tāgūti, a svojim srcem vjerovao da su

muslimani – on ne bi bio na vjeri Ibrāhīma, tj. ne bi bio musliman.

''...i jasno (očigledno) će između nas i vas biti neprijateljstvo i mržnja…''

Riječ el-'adāweh (neprijateljstvo) potiče od riječi el-'udwa (dolina), a smisao toga je da ti budeš u jednoj dolini a oni u drugoj, kako smo objasnili, a ne ruka u ruku i srce u srce. Osnova neprijateljstva je u srcu i bez nje nema islāma. Čovjek mora da osjeća neprijateljstvo prema širku i prema mušricima. Ako ne bude osjećao neprijateljstvo prema širku, prema mušricima i prema tāgūtima – nije musliman, a neprijateljstvo u vanjštini i obaveza ispoljavanja njega se tiče sposobnosti, pa ako si u stanju da to uradiš (da prema njima neprijateljstvo ispoljiš) – obavezan si, ako nisi – nemaš grijeha, a ako to ostaviš (napustiš i ne uradiš) zbog dunjāluka – onda si griješnik.

Ali, ako ovaj princip neprijateljstva prema mušricima, kāfirima i tāgūtima poništiš

ljubavlju prema njima i pomaganjem njih protiv muwehhidā i pozivanjem ljudi da im (tāgūtima i mušricima) daju bej'u (prisegu, zakletvu vjernosti i priznavanja legitimnosti njihove vlasti), kao što radi 'ulema tāgūta na Arapskom poluostrvu – onda nisi musliman i nisi na vjeri Ibrāhīma, zato što sada imaš suprotno od 'adāweta (neprijateljstva) prema mušricima, a to je muwālāt (prijateljevanje) s njima.


''Nevjernici smo u vas...'' Šta znači ovo: ''Nevjernici smo u vas''? Znači li to: Vi ste muslimani i mi smo braća? Ne, to

znači: Mi smo nevjernici u vas. Šta bi bio kufr u Allāha? Poricanje Allāha, mrţnja Allāha, vrijeđanje Allāhove vjere,

borba protiv Allāhove vjere. Qurejšije su muslimane nazivali sabia, pa im je to isto bio kufr u Allāha. Ţidovi i kršćani nas nazivaju nevjernicima, rāfidije nas nazivaju nevjernicima, ekstremne sūfije nas nazivaju nevjernicima, naš narod nas naziva nevjernicima; kaţu: ''vehābije''. A mi njima kaţemo: ''Mi smo nevjernici u vas'', tj. poričemo vas, mrzimo vas, smatramo da ste nevjernici, da niste muslimani, pomaţemo vjernike protiv vas, branimo vjernike od vas, sve to mi smatramo.

Ājet u sūri el-Mumtehana i riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem: ''...i

učini kufr u sve što se obožava mimo Allāha…'', tj. onaj koji se oboţava mimo Allāha, dželle we 'alā, a zadovoljan je – on je nevjernik, kāfir.

Iz qur'ānskog ājeta:

''Ko učini nevjerstvo u tāgūta…''

…podrazumijeva se da je tāgūt kāfir, pa je osnova, o Allāhu moj, Gospodaru svjetova, da nema razlike između mušrika i tāgūta koji se pripisuju muslimanima i onima koji se ne pripisuju muslimanima već se pripisuju drugim vjerama, kada im je stanje poznato. Nema tu razlike, a ko napravi razliku izaći će iz vjere zato što će ih nazvati muslimanima. Ovo je tewhīd i poslije toga dolazi el-'adāwetu wel-bagdā (neprijateljstvo i mrţnja). Pa je Allāh, dželle we 'alā, prvo spomenuo 'adāwet (neprijateljstvo) prije mrţnje, iako je neprijateljstvo plod mrţnje, a mrţnja je u srcu; što znači da, ako ti nestane mrţnje prema širku, mušricima i tāgūtima, ti nisi musliman.

Kaţe 'AbdurRahmān ibn Hasan: ''Složila se 'ulema od selefā i halefā i svi, da čovjek neće biti musliman sve dok ne napusti veliki širk i dok ne zamrzi veliki širk i one koji ga čine…''

…pa do kraja definicije. Do kada sve ovo traje?

''Dok ne budete vjerovali u Allāha Jedinog''.

Tj. dok ne dođete sa tewhīdom kao i mi, tj. dok ne ostvarite ''Lā ilāhe illAllāh'' i dok se ne odreknete onoga što se oboţava mimo Allāha, dželle we 'alā. Ovo je shvatanje ājeta iz sūre Mumtehana, sa pravljenjem razlike između suštinskog islāma i pravnog islāma i sa uzimanjem u obzir stvari koje u vanjštini kvare suštinski islām, kao što je pomaganje nevjernika, mušrika i tāgūta protiv muslimana i ljubav prema njima sa različitim formama koje to pomaganje i ljubav moţe uzeti, a jedna od najvećih i najopasnijih formi jeste nazivanje njih muslimanima, jer to znači nadovezivanje svih Allāhovih propisa koje je vezao za svoje prijatelje i miljenike – za njih, a poslije toga dolazi da obavezuješ ljude da ga brane, njega i njegov sistem i da mu se pokoravaju.

To je, braćo, vjera Ibrāhīma i vjera Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, i na ovo ukazuje Qur'ān i sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i ovo je idţmā' muslimana, idţmā' svih vjerovjesnika, idţmā' sljedbenika Knjige i idţmā' svih sljedbenika vjerovjesnika.

Allāh, dželle we 'alā, kaţe:

''Ko ih od vas uzme za prijatelja – on je od njih.'' 19

19 sūra el-Mā'ide, 51. ājet.


''Nećeš naći narod koji vjeruje u Allāha i Sudnji dan, a da je u ljubavi sa onima koji se suprotstavljaju Allāhu i Njegovom Poslaniku…'' 20

Tj. sa onima koji im se suprotstavljaju širkom ili tāgūtijjetom.

Pa svaka od ovih stvari: 'adāwet, berā'et,… ima osnovu u srcu i obaveznu potpunost u vanjštini, sa detaljima i objašnjenjima koja smo naveli.

Šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb, rahmetullāhi te'ālā 'alejh, komentarišući ovaj hadīth

kojeg smo mi svo ovo vrijeme objašnjavali, kaţe: ''Ovaj hadīth je od najuzvišenijih stvari koje objašnjavaju značenje ''Lā ilāhe illAllāh'', jer on nije izgovaranje šehādeta učinio onime što štiti život i imetak. Naprotiv, čak ni spoznaju značenja La ilahe illAllāh…''

A neki ljudi nam se ovdje suprotstavljaju, opravdavajući ljude neznanjem, a ovdje se govori čak ni spoznajom značenja uz izgovaranje, naprotiv: ''...čak niti potvrdu toga…''

Kaţem: Kao što su potvrđivali Ţidovi i kršćani, ali ne na način koji ih obavezuje da se odreknu. ''Čak ni činjenicu da se on ne moli nikom osim Allāhu Jedinom koji nema sudruga.''

Hoće da kaţe: Čak i kada bi čovjek oboţavao Allāha i ne bi mu činio širk – to ne bi bilo

dovoljno za islām. Šta je još potrebno? ''Naprotiv, neće mu biti zaštićen život i njegova krv, sve dok tome ne doda kufr u sve što se obožava mimo Allāha, dželle we 'alā.''

Tj. mrţnjom prema njima, odricanjem od njih, neprijateljstvom prema njima, nema

islāma bez toga. Tj. ovdje sve spada u srce. Tj. sve dok to ne poništi svojom vanjštinom. Shvatate li, braćo?

Pa kaţe:

''Pa ako bude sumnjao…'' Tj. po pitanju ovih stvari koje mi spominjemo o milletu Ibrāhīma.

''...ako bude sumnjao ili se bude suzdržavao…''

Tj. u smislu: ''Ne znam je li ispravno ili nije, moram da provjerim…''

20 sūra el-Mudţādele, 22. ājet.

''...neće mu biti sačuvan njegov imetak niti njegov život.'' Pa kaţe:

''Kako je samo jasna i divna (veličanstvena) ova mes'ela i kako je samo jasno ovo objašnjenje i jasan li je ovaj dokaz svakom onom koji hoće da se raspravlja.''

Tj. svakom onom koji hoće da se raspravlja po pitanju kufra u tāgūta i kufra u sve što se oboţava mimo Allāha, dželle we 'alā, i milletu Ibrāhīma.

Qur'ān je jasan, sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, je jasan i sve su

ove stvari jasne. Neće čovjek sačuvati ţivot, imetak i čast i biti jedan od muslimana u vanjštini ako pokaţe īmān u tāgūta u vanjštini, odnosno ako svojom vanjštinom porekne kufr u sve što se obožava mimo Allāha, dželle we 'alā.

U budućnosti treba da znamo da ćemo da pravimo razliku i da treba da pravimo razliku na ovom temelju. Ko bude bio na ovom temelju on je Allāhov prijatelj i naš prijatelj, naš brat, ko ne bude bio na ovome temelju on je mušrik i kāfir i nije musliman i na tome će biti ljubav i mrţnja.

Naprotiv, upozoravam vas da ako se pored nekog od vas govori širk i kufr, a on ga

prećuti, čak i na ulici među Ţidovima, kršćanima, hindusima,… bilo koga da čuješ da govori ili uradi kufr i širk – to se ne smije prećutat, a kada čuješ u mesdţidu da neko govori o suđenju pred tāgūtom i traţenju prava – duţnost ti je da na najljepši mogući način tom čovjeku objasniš da je to kufr i širk. I mnoge druge stvari, kao npr. da čuješ da neko voli tāgūte i mušrike i da ih brani, da ih naziva ''muslimanima tāgūtima''. Duţnost ti je da, kao Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, njegovom metodom, nad tim čovjekom uspostaviš argument, pa ako ne zna stanje tog tāgūta, da mu kaţeš: ''Taj čovjek je (bio) predsjednik te i te države'', ''Taj čovjek radi to i to'', pa ako se ne odrekne od njega – nije musliman.

Jedna od kćerki ashābā je bila udata za čovjeka koji je sebe proglasio vjerovjesnikom, El-

Muhtar ibn Ebī 'Ubejde eth-Theqafī, pa su ga ashābi ubili i nju zarobili, a potom od nje traţili da ga proglasi nevjernikom pa nije htjela. Pa su razgovarali međusobno i odlučili da su je – ako ga ne protekfīri – ubiju, zato što je ona murtedd, jer je laţnog vjerovjesnika nazvala muslimanom.

Ovo je naš temelj kojeg ćemo se drţati i ovo je milletu Ibrāhim i ovo je Allāhov dīn. I ne

dao Allāh da se nađe srce u koje ovo nije ušlo i u koje ne moţe da uđe. A ko god hoće da se raspravlja – ehlen we sehlen (bujrum).

Ovdje gdje smo stali, tj. kod komentara hadītha Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we

sellem: ''…i učini kufr u sve što se obožava mimo Allāha'', nastavićemo iduće hefte, ako nam bude Uzvišeni Gospodar dao ţivota, pa ćemo još govoriti o ovim stvarima, da potvrdimo sve ove stvari sa svake strane, fetwama 'uleme, da nema nigdje rupe, kao što nebo nema pukotine, kao što nema pukotine u onome bez čega nebo ne moţe opstati, a to je tewhīd. Zato čuvajte svoj dīn i vjerovanje u Allāha, dželle we 'alā, čuvajte se da ne umrete kao mušrici i nemojte ostaviti dīn koji vam je postao jasan radi ljudi, titula, domovine ili nekih drugih stvari.


Molim Allāha, tebāreke we te'ālā, nakon zahvale Njemu na Njegovim blagodatima, na

Njegovoj uputi, na slanju Njegovog Poslanika Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, da nam podari iskrenost u riječima i djelima, čvrstu odluku i ustrajnost na Njegovom putu, tebāreke we te'ālā, a i mudrost u govoru i biranju riječi. Molim Allāha, dţelle we 'alā, da nas Njegovo zadovoljstvo i Njegova zaštita stalno prati sve dok Ga ne sretnemo.

Ovdje smo se skupili da pričamo o Allāhovoj, tebāreke we te'ālā, vjeri. Svako ko je

spoznao Allāha, dţelle we ‘alā, zna da u Allāhovoj, dţelle we 'alā, vjeri nema šale i da mi naš dīn ne uzimamo za šalu, zabavu i igru. Ponekad se moţe desiti da odrţimo predavanje u kome često otvorimo vrata osmjehu koji odmara srce, ali kada pričamo o tewhīdu Allāha, dţelle we 'alā, o stvari zbog koje je sve stvorio, zbog koje je vjerovjesnicima ţivot promijenio, zbog koje je ljude na kāfire i na muslimane podijelio, zbog koje je dţennet i dţehennnem stvorio, da'wu, ispoljavanje vjere, naređivanje dobra i odvraćanje od zla i borbu na Njegovom putu propisao... obzirom na sve spomenuto i opasnost greške u spomenutom i obzirom na ono što se nadovezuje na ovu grešku – neozbiljnost u ovim predavanjima nema nikakvog mjesta, a šta će biti ljudima na Sudnjem danu to ćemo vidjeti. O mnogim među njima kaţe Allāh, dţelle we ‘alā: ''I od Allāha im se pokaza ono čemu se nisu bili nadali.''

Kaţe Allāh, dţelle we 'alā:

''Posvetite se i predajte se (tj. u potpunosti, bićem i tijelom) u svakom mesdžidu (tj. Allāhu, dţelle we 'alā, na tewhīdu) i dovite Ga (tj. dovom 'ibādeta i dovom traţenja), samo Njemu čisto vjeru ispovijedajući.''

Ispoljavajući, tj. ikhlāsom i bez širka.

''Onako kako je vaše stvaranje otpočeo, on će vas ponovo stvoriti; jednu je grupu uputio, a nad drugom se obistinila zabluda. Oni su uzimali šejtāne za zaštitnike i za prijatelje mimo Allāha...''

...odnosno radili su širk, slušali šejtānski govor od šejtāna ljudī i dţinnā, nisu ostvarili aslud-dīn, nisu bili na tewhīdu, jer svaki onaj koji nije bio na tewhīdu, sa onim što znači tewhīd kod vjerovjesnika – njemu nisu prijatelji Allāh i Njegov Poslanik i vjernici, već su njemu prijatelji šejtāni, tāgūti i mušrici.

''Oni su uzeli šejtāne za prijatelje i zaštitnike mimo Allāha i mislili su da su na pravom putu.'' 1

1 sūra el-E’rāf, 29. i 30. ājet

...čitav svoj ţivot. Takav čovjek umire sa ubjeđenjem da će da bude od stanovnika dţenneta. Međutim, kada umire – pokaţe mu se drugo.

''Da ti je vidjeti kada one koji nevjeruju usmrćuju meleki, kada im meleki uzimaju dušu, udarajući ih po licima i po leđima:“Kušajte kaznu u Džehennemu“. To je zbog onoga što su vaše ruke učinile a Allāh ne čini nepravdu Njegovim robovima.'' 2

Pa čovjek misli da je na pravom putu, međutim umre i pokaţe mu se od Allāha, dţelle we 'alā, nešto sasvim drugo.

Ako se nađe neka budala ili neznalica, nesrećnik i neprijatelj svoje vjere, pa mi kaţe: ''O Ebū Muhammede, ovi ājeti se tiču nevjernika u osnovi, a ne onih koji su muslimani, a uradili

su širk.'' Kaţem: ''Neznalico jedna i neprijatelju svoje vjere i neprijatelju Allāha i Njegovog Poslanika, pouka je u

općenitosti ājeta i 'ulema se sloţila da kada Allāh, dţelle we 'alā, govori o nevjernicima ili o mušricima u Qur'ānu to vaţi za sve, bilo da su Ţidovi ili kršćani ili su oni koji se pripisuju muslimanima i to je toliko jasno u Allāhovoj, dţelle we 'alā, vjeri i u knjigama učenjaka.''

Naprotiv, da li se poglavlje u knjigama pravnika koje govori o otpadništvu u pitanjima

širka Allāhu, dţelle we 'alā, gradi (na ičemu drugom), osim na ājetima koji govore o Ţidovima i kršćanima i mušricima?

Zato ćete naći čak i njihovu 'ulemu (koja je bolja od njih u teoriji, a koja nije smjela

skrenuti u tim pitanjima, zato što ima Allāh na zemlji još učenih, a za ovo je svaki musliman učen), kada nekog od njih pitaju: ''Čovjek od onih koji se pripisuju islāmu se moli nekom mrtvacu mimo Allāha. Da li mi je dozvoljeno da mu dam svoju ćerku?''

Vidjećete da im taj učenjak odgovara ājetom koji govori o mušricima koji se ne pripisuju islamu. Pa će reći:

''Nemojte udavati vaše za mušrike dok ne budu povjerovali.'' 3

Tako se qur'ānski ājeti o širku i kufru tiču svakog onoga ko ih uradi. Međutim, neki nesrećnici iz loze Dāwūda ibn Dţirdţīsa, neprijatelja dawe tewhīda, još uvijek nisu shvatili ono što je shvatio Zejd ibn 'Amr ibn Nufejl i 'Amr ibn 'Abase i ono što zna svaki vjernik koji čita: ''Qul: Jā ejjuhel-kāfirūn'' (''Reci: O nevjernici...'') i ''Qul: Huwallāhu ehad'' (''Reci: On je

Allāh, Jedan''). Zato je nama cilj da se stalno pregledavamo, da se stalno čistimo i provjeravamo

2 sūra el-Enfāl, 50. i 51. ājet. 3 sūra el-Beqare, 221. ājet.

i da probamo da budemo od onih koji su muslimani Allāhu, dţelle we 'alā, bojeći se da ne umremo kao kāfiri, jer mnogi oni koji su kāfiri ne znaju da su kāfiri, ne znaju.

Kaţe Allāh, dţelle we 'alā:

''O vi koji ste povjerovali, bojte se Allāha istinskom bogobojaznošću i nemojte umirati (drugačije), osim kao muslimani.'' 4

Međutim, vječita bitka i stalna diskusija i razlaz između mušrikā i muslimanā od nakon

Ādema i Nūha, 'alejhis-selām, pa do Allāhovog Poslanika Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, je to što mušrici svoj širk nazivaju islāmom, a islam vjerovjesnika nazivaju širkom. Kada se mole mrtvacima kaţu: ''Mi ih samo poštujemo, ukazujemo im počast time.''

Kada su kršćani rekli da je 'Isa Allāhov sin, rekli su: ''Pa to je počast''. Mi kaţemo da je to

širk, a oni tvrde da je to počast. Učenjaci kaţu onima koji oboţavaju mrtvace: ''To je širk'', a ti mušrici kaţu: ''Mi samo

poštujemo dobre ljude, a vi (tj. oni koji im zabranjuju širk) to zabranjujete, pa ste vi neprijatelji Allāha i vjerovjesnika, jer zabranjujete poštovanje dobrih ljudi.''

Pa je naš islām (po njima) širk i kufr, a njihov širk je (po njima) islām, iako oni oboţavaju

svećenike i poboţnjake, sihirbaze i vračare, tāgūte i kisre i kajsare i faraone. Kada im kaţemo: ''Nemojte ih oboţavati'', oni kaţu: ''Nismo ih oboţavali'', kao što je rekao

'Adijj ibn Hātim et-Tā'i. Mi im kaţemo: ''Nemojte ih oboţavati'', oni kaţu: ''To nije oboţavanje'', pa smo mi njihovo djelo nazvali širkom, zato što ga Allāh nazvao širkom i njih nazvao mušricima, a oni još uvijek ne znaju da je to tako, pa govore: ''Mi njima ne činimo 'ibādet'', kao što je rekao 'Adijj ibn Hātim Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem. To nije ništa drugo do dţehl (neznanje) o islāmu i širku, o īmānu i kufru. Pa mu kaţe plemeniti Poslanik, Muhammed, sallallāhu 'alejhi we sellem: ''Zar ne biste vi, kada vam oni ohalāle harām i oharāme halāl slijedili njih u tome?'' Tj. zar niste njima davali apsolutno pravo na zakonodavstvo, na propisivanje zakona mimo Allāha? ''Jesmo, Allāhov Poslaniče.'' Kaţe Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem: ''E to je vaš 'ibādet njima'', tj. pa makar ti to i ne znao.

Onaj ko oboţava nekog mimo Allāha, dţelle we 'alā, nikada ne moţe biti musliman,

kakav mu god nijjet bio. Ne moţe čovjek činiti sedţdu kipu, pa da bude opravdan zbog toga što ima ''dobar nijjet'', tj. da, recimo, kaţe: ''Ja ne oboţavam ovaj kip mimo Allāha''. To je najgluplja stvar koja se ikada pojavila na ovome svijetu.

WAllāhi, da je šejtān znao da će to kod muslimana ''proći'' prije (vremena) Dāwūda bin

Dţirdţīsa, moţda bi to lupio. Ali, ponekad mogu biti gori šejtāni od ljudī nego šejtāni od dţinnā. Zašto je toliko šejtān čekao i nije ubacio ove šubhe, osim u vrijeme šejha Muhammeda bin 'AbdulWehhāba, rahmetullāhi te'ālā 'alejh? Da bi kasnije preuzeli neprijatelji vjerovjesnikā:

4 sūra Ālu 'Imrān, 102. ājet.

''Tako smo dali da svaki vjerovjesnik ima neprijatelje, šejtāne od ljudī i od džinnā. Jedan su drugom objavljivali krasnorječje, da bi se obmanjivali.'' 5

Tj. nemojte miješati haqq sa bātilom. Kada ti dođe neko i kaţe ti: ''Hajde da radimo širk'' – niko mu se neće odazvati, a kada kaţe: ''Hajde da glasamo, u tome je manja od dvije štete, i da postavljamo laţna boţanstva mimo Allāha i predsjednike drţava i tāgūte i erbābe, laţna boţanstva, da ih mi postavimo našim glasovima i da mi budemo zadovoljni time što se oni oboţavaju, sa stotinama hiljada ljudi koji ih oboţavaju, i da nas u tim fetwama slijede hiljade ljudi, pa da nas oboţavaju mimo Allāha u tim fetwama'' – tada će mu se svako odazvatii i taj lopovluk su znali šejtāni od ljudī i dţinnā.

Zato nikada nisu govorili ljudima: ''Hajde da činite širk''. Je li to šejtān govori ljudima:

''Hajde uradi širk?'' Ne, ne, ne. Šejtan govori ljudima: ''Hajde da malo poštuješ Wedda i Suwa'a i Jegūtha i Je'ūqa i Nesra, hajde malo da se moliš 'Isā'u, on je kod Allāha na dobrom stepenu, on i njegova majka, pa će moţda kod Allāha uloţiti koju dobru riječ za tebe''. Tako su radili učenaci od Ţidovā isto, pa im je Allāh zaprijetio:

''Nemojte miješati haqq sa laži, pa da krijete haqq, a vi znate.'' 6

Pa ti se niko neće odazvati kada mu kaţeš: ''Hajde da budemo kāfiri'', ali će ti se odazvati kada obučeš bātil u islāmsko odijelo. Kada je u pitanju širk, Allāha ne interesuje i muslimane je li on to znao ili nije znao, jer ga većina radi zato što ga ne zna i što ga je šejtān prevario, ali Sudnji dan je drugo pitanje i kazna u dţehennemu je skroz drugo pitanje. Kada se kaţe za nekoga da je musliman, nisi rekao da je u dţennetu, ili kada se kaţe za nekog da je mušrik – ne zna se hoće li taj musliman biti ili neće, ili kada se kaţe za nekoga da je kāfir ili mušrik – ne znamo hoće li biti u dţehennemu. Allāh zna šta će sa njim biti, ali je sada kāfir u vanjštini; radi djela kufra i djela širka, oboţava nekog drugog mimo Allāha, dţelle we 'alā.

Problem je miješanje haqqa i bātila i to je ta zabluda koja se danas dešava. Kaţu: ''Hajde, to je manje od dvije štete... Samo ti nazivaj tako, i prije tebe su to drugi nazivali tako, haj

to je korist za da'wu, nema veze, samo ti mijenjaj imena.'' Moţeš ti nama donijeti sto imena, ali vino ostaje vino, pa ga ti nazvao vodom, ''seven

up'', ''coca colom'',... dţaba ti to, radi šta god hoćeš. Haj' da se malo napiju vina, pa da se opuste fino, da im bude bolje, pa da poprave odnose među sobom. Jesi li popio vino ili nisi popio, u situaciji kada ti nije dozvoljeno? Popio si, pa ti samo mijenjaj imena. Osim ko bude bio prisiljen, a srce mu smireno u īmānu. Ovo su riječi Gospodara i Boga Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, Boga svih vjerovjesnikā:

''Osim ko bude bio prisiljen, a srce mu bude bilo u īmānu.'' 7

5 sūra el-En'ām 112 ājet. 6 sūra el-Beqare, 42. ājet. 7 sūra en-Nahl, 106. ājet.

Zato, kada mi kaţemo: Onaj koji dozvoljava ili obavezuje (što je još gore) na glasanje, pogotovo biranje predsjednika, koga on postavlja svojim glasom, šta on to radi u stvari? Znate li koga je on postavio, koga je pomogao i kime je on zadovoljan? Jer to je zadovoljstvo, ko uradi kufr on je s tim zadovoljan; osim u prisili? Znate li koga je on postavio? Šejtāna u obliku čovjeka, kao što kaţe Mudţāhid, da ga oboţavaju stotine hiljada ljudi. Pa taj predsjednik oboţava parlalment, a parlament je uzeo Allāhovo pravo da propisuje zakone, to kada se radi o predsjedniku. Pa je taj dā'ija koji je to rekao, a zna da je to kufr – jer on sam govori da je to djelo kufr, ali ''mi hoćemo manju od dvije štete'' – postavio tog Allāhovog neprijatelja koji će oboţavati parlament, a i parlament će oboţavati njega, pa ga oboţavaju stotine hiljada ljudi, pa ovaj dā'ija ima na teretu sve one hiljade ljudi koji ga slijede u tome i zadovoljan je svim time, pa on ima isti hukm (propis) kao onaj predsjednik parlamenta. Isti hukm imaju i to je u šerī'atu opšte poznato, osim kada se srca ljudima napoje i nadoje teletom.

''O Mūsa, daj i nama da imamo boga kao što oni imaju boga.'' 8

Nadojila se srca teladima, nadojila se srca sekularizmom, bošnjaštvom, nacionalizmom, sandţaklizmom i ostalim glupostima... A optuţuju me da sam neprijatelj Bošnjakā. Ja jesam neprijatelj svakog mušrika i kāfira, kao što kaţe Allāh, dţelle we 'alā:

''...pa makar vam bili očevi vaši i vaša braća i sinovi vaši.'' 9

I onda se neko čudi, ne moţe da shvati da ova osoba (koja je dozvolila glasanje) ne moţe da bude musliman, a on u stvari moţe da ima hukm gori nego onaj predsjednik zato što uljepšava to djelo i poziva u njega i ljudi ga u tome slijede. Onaj tāgūt ne moţe odvratiti muslimane od Istine, ali ovaj sa bradom, što radi ko što rade Ţidovi koji su miješali haqq sa bātilom, on moţe da odvede bradonje u dţehennem.

Kao što je rekao Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem: ''Dā'ije na vratima

džehennema, ko im se odazove – baciće ga u džehennem.'' Oni nama kaţu: ''Vi ćete završiti u zatvorima''. Mi kaţemo: ''Elhamdullillāh, a vi ćete završiti u dţehennemu'', i to je zaista tako.

Oni kaţu: ''Ti si kriv što su oni poginuli'', a ja kaţem: ''Ti si kriv što će oni u dţehennem

vječno.'' Šta je problem? Je li Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, kriv što je ubijena

'Ammārova majka i njegov babo? Je li 'Abdullāh ibn Mes'ūd kriv što nije mogao da pomogne Allāhovom Poslaniku,

sallallāhu 'alejhi we sellem, kada su bacali crijeva od ovce na njega? Je li Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, kriv što su nejač, ljudi, ţene i djeca

morali da idu kroz pustinju do Crvenog mora, pa u Abesiniju, i za Medīnu, pa da hidţra

8 sūra el-E'rāf, 138. ājet. 9 sūra el-Mudţādela, 22. ājet.

postane obaveza svakom, pa makar ţena sama išla, sama 400 milja kroz pustinju? Je li za to kriv Muhammed, sallallāhu 'alejhi we sellem? Odakle je ovaj fikq došao? Nego, znate li šta je problem?

''Kome Allāh ne da nūra – on nema nūra.'' 10

''Ima onih koji te slušaju šta pričaš. Zar ćeš ti učiniti da čuju gluhi, pa makar oni ne razumjeli?'' 11

''Ima ih koji te slušaju. Mi smo dali da im na srcima bude koprena i da budu gluhi.'' 12

Da ne čuju, ne razumiju ga, kao što se u puno ājeta u Allāhovoj, dţelle we 'alā, Knjizi

govori. Oni slušaju, ali ne razumiju. To su oni za koje Allāh, dţelle we 'alā, kaţe:

''Da je Allāh znao da ima dobra u njima, On bi dao da oni čuju (tj. da shvataju). A i da je dao

da shvate – oni bi opet odbili pokornost, ne mareći.'' 13

Međutim, svi smo mi naučili da je Allāhova pravda da onaj koji je to zasluţio ostane u zabludi, a da onaj koji je to zasluţio bude na uputi. Pa u čemu je onda problem? Samo se potrudimo da budemo od onih koji traţe Allāha, dţelle we 'alā, koji traţe Gospodara svjetova i put do Njega.

Znamo da je Allāh zabranio određene stvari, a na prvom mjestu je zabranio širk. Ne zbog njegovog imena, već zbog njegove suštine i zbog njegove štetnosti. Pa ako čovjek promijeni ime širka, širk time ne mijenja svoju suštinu, pa se ne mijenja ni Allāhov propis o njemu. 14 Pa ako čovjek širk nazove manjom od dvije štete ili korišću za islam i muslimane, tj. (recimo) Bošnjake – ne mijenja se suština širka i Allāhov propis o njemu, i to je alfabet (tj. osnovna stvar).

Tako mi Allāha, dţelle we 'alā, mislim da bi neki ljudi, kada bi uslov za ulazak u

parlament bio da se napravi mevlūd 15 ili tehvīd 16 – to zabranili, zato što je kod njih, u njihovoj

10 sūra en-Nūr, 40. ājet. 11 sūra Jūnus, 42. ājet. 12 sūra el-En'ām, 25. ājet 13 sūra el-Enfāl, 23. ājet. 14 Hukm širka, tj. propis da onaj koji ga učini nije opravdan, osim u prisili, da je svako ko ga učini mimo prisile – mušrik, da ga Allāh ne prašta nikome, da će svako ko ga učini i od toga se ne pokaje (tj. umre kao mušrik) – vječito boraviti u dţehennemu,… (napomena izdavača) 15 Mevlūd: novotarsko obiljeţavanje datuma kog se rodio Allāhov Poslanik Muhammed, sallallāhu 'alejhi we sellem (napomena izdavača) 16 Tehvid: Novotarski skup, propraćen raznoraznim (često novotarskim) dhikrovima, kojima je cilj pridobiti Allāhovu milost za umrloga. Valja spomenuti da ovu ''ceremoniju'' bosanski mušrici koji se

''selefističkoj'' da'wi mevlūd puno odvratniji nego širk, i to su usadili i ustalili. Mada je mevlud novotarija i mi to odbacujemo – ne prihvatamo da kod ljudi mevlūd bude omraţeniji i odvratniji od širka. Pa vidiš čovjeka kako se čudi kada neko radi mevlūd, a širk prolazi ''kao halva''. To je nepoznavanje šta znače riječi ''Lā ilāhe illAllāh'' (''Nema niko ko zasluţuje 'ibādet, osim Allāh''). Mi ćemo se sresti kod Allāha, svi...

Prošli put smo stali kod hadītha Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem: ''Ko

kaže ''Lā ilāhe illAllāh'' i učini kufr u sve što se obožava mimo Allāha – sačuvao je svoj (biće mu zaštićen) život i imetak, a obračun će polagati kod Allāha.''

Podrobno smo objasnili značenje ovog hadītha, napravili smo razliku između:

formalno-pravnog, tj. vanjštinskog islāma, koji je potreban da bi čovjek bio musliman u propisima ovoga svijeta, i

suštinskog islāma, tajnog kod Allāha, tebāreke we te'ālā. I ustanovili smo da su moţda mnogi ljudi kod nas zaista formalno-pravno muslimani,

kao munāfici u doba Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, ali da su oni kod Allāha kāfiri u suštini. Takav je sličaj onda kada ne vidimo njihovu kāfirsku vanjštinu, nego nam on pokazuje islām. I ustanovili smo i konstatovali (i u tome se ne razilaze dva pametna čovjeka) da trebamo ostvariti suštinski islām, a ne samo vanjštinski, da bi se spasili od dţehennemske vatre. Pa smo tu spominjali ono što ulazi u šart negacije, a ovdje ga Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, naziva kufrom u sve što se oboţava mimo Allāha, dţelle we 'alā.

Mrţnja prema širku i mušricima, mrţnja prema tāgūtijjetu i prema tāgūtima, odricanje

od širka i od mušrikā, odricanje od tāgūtijjeta i od tāgūtā, neprijateljstvo srcem prema svim spomenutim, i tekfīr i mušrikā i tāgūtā. To je osnova dīna, bez koje nema dīna kod Allāha, dţelle we 'alā. Šta ovdje znači tekfīr? To znači: ''Lekum dīnukum we lije dīn'' (''Vama vaša, a meni

moja vjera''). Ti imaš svoj dīn, a ja imam svoj din, što znači da mi nismo na istoj vjeri. Zbog čega? Zato što ja ne činim 'ibādet onome kome vi činite 'ibādet, niti vi činite 'ibādet samo onome kojem ja jedinom činim 'ibadet.

Pa ne moţe biti musliman onaj koji oboţava tāgūta i koji je zadovoljan oboţavanjem

tāgūta. I mi ne moţemo imati isti dīn (vjeru) sa takvim, jer smo mi muslimani, a kamoli da imamo isti dīn sa tāgūtom kog oboţavaju stotine hiljada ljudi, a da on nikada nije rekao: ''Ljudi, nemojte me oboţavati.''. Nikada nije rekao: ''Bošnjaštvo je pogrešan put, nacionalizam je pogrešan put, demokratija je pogrešan put, sekularizam je pogrešan put i laički zakoni su pogrešan put''. Naprotiv, bio je zadovoljan da bude oboţavan mimo Allāha, dţelle we 'alā.

Obzirom da smo govorili o tom hadīthu i naveli riječi šejha Muhammeda bin

'AbdulWehhāba, rahmetullāhi te'ālā 'alejh, u komentaru ovoga hadītha, sada ćemo spomenuti citate i fetwe nekih od učenjakā Nedţda, da potvrdimo ovaj hadīth i ovu temu radi Allāha, Gospodara vjerovjesnikā, Gospodara Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, kako bismo zatvorili vrata svakom prezrenom, prkosnom šejtānu i tāgūtima od ''svećenika i monaha'' (tj. 'uleme tāgūtā), koji su postali jedni od najvećih neprijatelja ove da'we.

pripisuju islāmu nazivaju ''tevhidom'', iako ona nema nikakve veze sa Allāhovom jednoćom, ali je sandţački Bošnjaci, usljed svoje neukosti, najčešće zovu ''tehvid''. (napomena izdavača)

Kaţemo njima:

''Umrite od muke! Allāh doista zna šta je u prsima ljudi.'' 17

Allāh, dţelle we 'alā, je rekao Svom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, nakon što ga je obavijestio o tome da mnogi Ţidovi, iz zavisti, ţele da se muslimani odvrate od tewhīda u širk, pa da ne budu muslimani:

''Oprostite i pređite preko toga dok Allāh ne odredi.'' 18

Pošto situacija tako zahtijeva – obzirom na stanje i naše neposjedovanje snage, da ne moţemo da im zavrnemo šiju jer neće da se vrate dokazima Qur'āna i sunneta – mi ćemo probati i duţnost nam je da radimo kao što je radio Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, u Mekki u vremenu kada nije imao snage ili u početku u Medīni i na borbi na Tebūku, kada još nije bila objavljena sūra et-Tewbe. Tada ćemo mi raditi kao što je radio Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, izbjegavati ih na najbolji mogući način, i: ''Istupi s onim što ti se naredilo jasno i pozivaj i kloni se mušrika''

Pusti ih neka pričaju šta hoće. Mi samo radimo svoj posao.

Šejh 'AbdurRahmān ibn Hasan, unuk šejha Muhammeda bin 'AbdulWehhāba, pisac knjige ''Fethul-Medţīd'', komentara ''Kitābut-Tewhīd'' (''Knjige Tewhīda''), u knjizi ''Fetwe 'uleme Nedţda'', u 1. tomu, na 436. strani kaţe: ''Što se tiče njegovih, sallallāhu 'alejhi we sellem, riječi u vjerodostojnom hadithu...''

Pa tu navodi riječi (tekst) hadītha: ''...i učini kufr u sve što se obožava mimo Allāha...'', a

mi pravimo razliku između onih koji su tim ('ibādetom njima) zadovoljni i onih koji time nisu zadovoljni, kao što su vjerovjesnici i dobri ljudi. ''Ovo je ogroman (veliki) šart i riječi ''Lā ilāhe illAllāh'' nisu ispravne (drukčije), osim uz postojanje njega (tj. ovoga šarta), a ako on (tj. taj šart) ne postoji, onaj koji je rekao ''Lā ilāhe illAllāh'' neće biti zaštićenog ţivota i imetka, zbog toga što je to (tj. činjenje kufra u tāgūta) značenje ''Lā ilāhe illAllāh'', pa mu nije od koristi sām izgovor (tih riječi) bez ostvarivanja značenja na koje (te riječi, tj. šehādet) ukazuju.''

Pa onda šejh 'AbdurRahmān ibn Hasan spominje značenja na koja ukazuju ovaj šehādet

i kufr u sve ono što se oboţava mimo Allāha od ostavljanja širka, pa kaţe: ''Onaj ko ne ostavi širk – ne koristi mu ''Lā ilāhe illAllāh''. Onaj koji ne ostavi širk nije kāfir u tāgūta.''

Kaţem: ''Onaj koji se ne odrekne širka nije ostvario ''Lā ilāhe illAllāh'' i nije učnio kufr u tāgūta.'' Međutim, šta znači riječ berā'a? Allāh nas je obavijestio da je milet Ibrahima: ''Mi smo bura'ā (odreknuti, čisti, nevini, prekinute veze) sa vama i sa svim onim što oboţavate mimo Allāha.'' Šta znači berā'a i od kojeg je glagola?

17 sūra Ālu 'Imrān, 119. ājet. 18 sūra el-Beqara, 109. ājet.

Riječ berā'a u jeziku potiče od glagola bera, što znači ''nešto presjeći'', pa kada u šerī'atu kaţete berā'a misli se na ''kidanje (prekidanje) svake veze''. Koje veze? Veze u vjeri.

Pa ćeš im prvo reći: ''Lekum dīnukum we lije dīn'' (''Vama vaša, a meni moja vjera''), tj. mi i vi nemamo istu vjeru.

Zatim prekidanje veze u ljubavi: ''Ne volim te, osim ako si mi babo ili amidţa, pa te volim prirodnom ljubavlju'' i to nije zabranjeno.

I prekidanje veze međusobnog pomaganja, pogotovo protiv muslimana i pomaganja tih saveza. To je berā'a i bez toga nema ''Lā ilāhe illAllāh''. Berā'et (odricanje) se dijeli na dva dijela:

Prvi dio je osnova. Osnova berā'eta je u srcu i bez toga nema islāma kod Allāha.

Drugi dio berā'eta je obavezna potpunost. Potpunost berā'eta je objavljivanje berā'eta i ona je vezana za snagu, što znači da si, ako moţeš, obavezan, a ako ne moţeš – nemaš grijeha, tj. ako to ostaviš radi dunjaluka – griješnik si (tj. nisi kāfir, jer imaš osnovu tog odricanja od širka i mušrika u srcu).

''...i odricanjem od njega i od onoga ko ga uradi...'' Pa nije spomenuo samo odricanje od širka, nego i odricanje od onoga ko ga (širk) uradi.

Odricanje od svakoga ko uradi širk, pa makar bio dţāhil (neznalica) i makar bio mute'ewwil (onaj koji je pogrešno shvatio šerī'atske tekstove).

Neki ljudi prave razliku između 'ibādeta sedţde kipu i 'ibādeta suda, pa ispade da je

Qur'ān nejasan po pitanju širka suda. Naprotiv, ja mislim da su ājeti o širku suda u Allāhovoj, dţelle we 'alā, Knjizi istaknutiji ili bar u istom su broju kao i ājeti o širku sedţde (tj. nekom drugom mimo Allāha). Na isti način Allāh, dţelle we 'alā, govori o obje stvari i obje stvari naziva širkom. Pa zar ja trebam promjeniti dīn zbog nekog čovjeka koji radi ove stvari, ne dao Allāh? A i kada bih ja promijenio Allāhov dīn – ja ne bih bio Allāhov rob, jer bih promijenio ono što znam da je istina.

''...ostavljanje širka i berā'et (odricanja) od njega i od onoga koji ga je uradio...''

Šta znači berā'et od onoga koji ga je uradio? Da mu kaţeš: ''Lekum dīnukum we lije

dīn'' (''Vama vaša, a meni moja vjera''), da prekineš svaku vezu sa njim na način koji smo spomenuli. Pa kada porekne 'ibādet svemu onome što se oboţava mimo Allāha (bez obzira da li je to kip, tāgūt 'ibādeta, tāgūt suda,... bilo šta, čak i ako se radi o vjerovjesnicima, melekima i dobrim ljudima, koji se oboţavaju)... ''...i odrekne se njega...''

Tj. ovoga djela i onoga koji to radi. ''...i bude pokazivao neprijateljstvo i suprotstavljao se onome koji to uradi – postaje musliman sačuvanog ţivota i imetka i to je značenje riječi Allāha Uzvišenog:

''Ko učini kufr u tāgūta i vjeruje u Allāha – za najčvršću se vezu prihvatio, koja se neće prekinuti. A Allāh je Onaj Koji sve čuje i sve zna.'' 19

Pa je u kufr u tāgūta, mimo berā'eta (odricanja), spomenuo i 'adāweh (suprotstavljanje i neprijateljstvo). Kao što kaţe Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem: ''Najčvršće veze īmāna su ljubav u ime Allāha i mržnja u ime Allāha.''

Međutim, i el-'adāweh (neprijateljstvo i suprotstavljanje) se dijeli na:

osnovu koja je u srcu i

vanjštinu koja se tiče potpune obaveznosti.

To znači da, ako u srcu nemaš osnovu 'adāweta prema širku i mušricima – nisi musliman kod Allāha, dţelle we 'alā.

Riječ 'adāweh (neprijateljstvo) vodi porijeklo od riječi el-'udwe (dolina). Zbog čega ih je

Allāh, dţelle we 'alā, tako nazvao? Zato što prije nego što se dvije vojske sukobe, jedna stane sa jedne strane i tu zauzme poloţaj, a druga stane sa druge strane i tu zauzme poloţaj, pa nisu na istom mjestu, nisu u istoj dolini. Pa kaţe Allāh, dţelle we 'alā:

''Kada ste vi bili u dolini nižoj, a oni u dolini daljoj.'' 20

Tako su muslimani, učesnici Bedra bili u jednoj dolini, a mušrici su bili u drugoj dolini. To znači da šerī'atski 'adāwet i njegova osnova zahtijeva da širk bude ''tamo'', a da ti budeš ''ovamo''. Da ti budeš na jednoj strani, da se skloniš od tāgūtā i mušrikā, a da oni budu na drugoj strani. Kako on moţe, ako je na drugoj strani, da bude musliman?

Ovdje (u vezi riječi ''dolina'' i ''neprijateljstvo'') je išāret (ukazivanje) da osnova 'adāweta

(neprijateljstva) znači spremanje muslimana za ono što mu je Allāh, dţelle we 'alā, osobno naredio. Pa onaj koji ne osjeća suprotstavljanje prema širku, mušricima i tāgūtima – taj nije musliman kod Allāha, dţelle we 'alā, pa makar Mu ne činio širka, makar volio tewhīd a mrzio širk,... nije musliman. Ako čovjek moţe ispoljiti vanjštinski 'adāwet (koji je vezan za obaveznu potpunost) – mora ga ispoljiti, a on se ogleda i u riječima. I sve ovo što mi radimo je ispoljavanje 'adāweta (neprijateljstva) prema širku i mušricima i 'ibādet Allāhu, dţelle we 'alā, i uzima razne forme, da bi se završilo dţihādom koji ima svoje propise i svoje uslove. A tewhīd dolazi prije dţihāda.

Međutim, ako čovjek nije u stanju da ispolji neprijateljstvo – nema mu grijeha, a primjer za to su:

potlačeni koji su bili u Mekki,

vjernik iz faraonove porodice, koji se krio sve vrijeme, sve dok Musa nije progovorio,

ţena faraonova,... Postoje ljudi koji ne mogu ispoljiti neprijateljstvo, strah ih je... Ali, ako takvi napuste

ispoljavanje 'adāweta zbog dunjāluka – imaju propis njima sličnih griješnikā. Međutim, ako

19 sūra el-Beqare, 256. ājet. 20 sūra el-Enfal, 42. ājet.

čovjek poništi princip osnove 'adāweta u svom srcu – stavljanjem svoga srca u ruke tāgūta, sklapanjem saveza potpomaganja sa tāgūtimna i mušricima, a posebno pomaganja protiv vjernika ili ulaţenjem u njegovu vojsku ili policiju, branjenjem njega, napadanjem muwehhidā zbog njega, traţenjem od naroda da se tim tāgūtima daje bej'a (prisega) i da ih vojska i narod pomaţe u njihovom bātilu i tāgūtijjetu – takva osoba svojim vanjštinskim djelima krši i poništava osnovu 'adāweta bez koje nema islāma kod Allāha, tebāreke we te'ālā.

To su oni koji su svoj ţivot uloţili u pomaganje Allāhovih, tebāreke we te'ālā, neprijatelja i

koji su skršili princip neprijateljevanja prema njima. Šta čovjeka navodi na ovakve stvari? Bojazan od tih Allāhovih neprijatelja, da oni neće uzeti nešto da naškode ovoj da'wi.

Ţelim da vam objasnim da je u ovoj fetwi 21 dokaz da 'ulema shvata i ukazuje na

činjenicu da je 'adāwet stvar bez koje nema rukna negacije, stvar bez koje nema kufra u tāgūta, a time i stvar bez koje nema islāma.

Zato znamo da čovjek koji je u vojsci tāgūta nije musliman, zato što je srušio princip

'adāweta (neprijateljstva) prema tāgūtu i prema širku i mušricima. Kaţu šejh Husejn i šejh Abdullāh, sinovi šejha Muhammeda bin 'AbdulWehhāba, rahmetullāhi te'ālā 'alejhim edţme'īn, u jednom svom odgovoru nekim ljudima koji su im postavili pitanje: ''Čovjek je ušao u dīn (vjeru) i zavolio ga, ali nema 'adāweh prema (tj. ne suprotstavlja se) mušricima, ili im se suprotstavlja ali ih nije protekfīrio (smatra ih muslimanima), ili kaţe: ''Ja sam musliman, ali ne mogu da tekfīrim one koji govore ''Lā ilāhe illAllāh'' pa makar oni i ne znali značenje ''Lā ilāhe illAllāh''. Ili, čovjek je ušao u ovu vjeru i zavolio je, ali govori: ''Ja neću da se petljam oko turbeta. Ja znam da oni niti mogu naškoditi, niti mogu koristiti, ali neću ja da se petljam s time''.''

Odgovor:

''Čovjek neće biti musliman osim kada spozna tewhīd i postupi prema onome što on za sobom povlači, vjeruje Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, u onome što je on obavijestio i pokori mu se u onome što je zabranio i što je naredio (tj. tewhīd i poslanstvo, vjerovanje u njega i u sve ono s čime je došao)...''

Pa su ovdje spomenuli da je ovo osnova islāma, tewhīd i poslanstvo, ''Lā ilāhe illAllāh,

Muhammedun resūlullāh'', 'aslud-dīn. Nastavljaju, pa kaţu: ''Pa ko kaţe: ''Neću se suprotstavljati mušricima'' ili im se suprotstavi, ali ih ne protekfiri, ili kaţe: ''Neću da se petljam sa onima koji govore ''Lā ilāhe illAllāh'', pa makar radili širk i suprotstavljali se Allāhovom dīnu'', ili kaţe: ''Neću se ja petljati sa turbetima'' – takav nije musliman.''

Zašto takav nije musliman? Zato što nema 'adāwet i nema tekfīr, odnosno zato što kod

njega nema: ''Vama vaša, a meni moja vjera'', pa ili ne zna ''Lā ilāhe illAllāh'' ili poriče ''Lā ilāhe illAllāh''. ''Takav nije musliman. Naprotiv, on je (jedan) od onih o kojima je Allāh rekao:

21 Tj. u fetwi 'AbdurRahmāna bihn Hasana, rahimehullāh

''...i govore: ''U neke (tj. poslanike) vjerujemo, a u neke smo nevjernici'' i žele da uzmu put

između toga. To su oni koji su istinski nevjernici.'' 22

Tj. hoće jedan dio vjere, a neće drugi dio. Pa čak i čovjeka koji bi ovakav bio prije dolaska poslanstva (u vremenu neznanja) mi smatramo mušrikom. Međutim, poslanstvo, dolazak znanja i mogućnost sticanja znanja se ne tiču imena, već se tiču kazne. 23 Zato moramo praviti razliku između činjenja širka i mes'elā koje se tiču ovih stvari, mrţnje prema širku i prema mušricima, tekfīra širka i mušrikā, itd. Pa moţda je u nekim djelićima osnove vjere uspostavljen argument nad čovjekom, a u nekim nije; pogotovo kada je u pitanju teoretski tekfīr nekog mušrika koji se pripisuje muslimanima, odnosno netekfirenje takvog.

Mušrik koji se pripisuje muslimanima ne moţe biti musliman, ali ne mora da znači da će ga Allāh kazniti na Sudnjem danu ako on nije uradio širk i ako je mrzio njegov širk ali mu je šejtan od ljudi napravio šubhu, šejtan od ljudi mu je napravio šubhu. Šejtan od ljudi mu je napravio šubhu govoreći mu nemoj tekfiriti, nemoj tekfiriti!

I ja govorim: ''Nemojte tekfīriti na neispravan način'' i ''Nemojte tekfīriti kada vidite da tekfir

ima veću štetu od koristi'', 24 jer trebamo praviti razliku između da'we i tekfīra. Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, nije govorio onome koga je htio pozivati: ''Hej kāfire, dođi da te pozovem u islām!'', već da'wa ima svoju metodu, a vi znate da ni mi ne govorimo: ''Hej, kāfire, dođi da ti nešto kaţem.'' Ovi dersovi većinom dolaze u kontekstu objašnjavanja sāme materije i objašnjavanja prirode osnove vjere, da ne bi skrenuli sa Allāhovog, tebāreke we te'ālā, puta. Tako da'wa zahtijeva milost i sabur, i jaku ţelju da čovjek onoga koji je u širku i u pratiljama širka koje ruše osnovu vjere spasi od Allāhove, dţelle we 'alā, srdţbe i dţehennemske kazne. Treba da pravimo razliku između onoga što je prije dokaza i što je poslije dokaza, odnosno prije poslanice i onoga što je poslije poslanice.

Tako mi Allāha, ova dva šejha, čiju fetwu navodimo i komentarišemo 25 bolje znaju svoga baba nego ''dr...'' i ''mr...''. Naprotiv, ''dr...'' i ''mr...'' su pokazali da nemaju pojma o 'aqīdi tewhīda. Našli su tekst da šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb kaţe: ''Mi ne tekfīrimo onoga koji oboţava to i to turbe i onoga koji oboţava 'AbdulQādira...'', pa kaţu: ''Vidiš ti, šejh Muhammed je njih (čim ih nije tekfīrio) nazvao muslimanima'', a siromasi ne znaju da 'ulema pravi razliku između širka i kufra, tj. da čovjek nekada moţe biti mušrik, ali da ne znači da je kāfir, ili da moţe biti kāfir (prije uspostave argumenta), ali da ne znači da će biti u dţehennemu (jer na

22 sūra en-Nisā', 150. i 151. ājet. 23 Tj. ko god (makar i u vremenu neznanja i nepostojanja mogućnosti da sazna Istinu) učini širk Allāhu, ili ispolji da nema mrţnje prema širku i mušricima, da nema odricanje od njih i neprijateljstva prema njima, da ih smatra muslimanima – takav nije musliman. Tako nepostojanje znanja nije opravdanje da se on ne nazove mušrikom, ali jeste prepreka za sprovođenje kazne nad njim. Tj., iako je mušrik, nad njim se neće sprovesti kazna sve dok se nad njim ne uspostavi argument. Kad do njega dođe znanje (dokaz), a on ga odbije, ili se ukaţe mogućnost da on sazna, a on se okrene i ne potrudi da sazna – tada se nad njim uspostavio argument, pa on, nakon imena širka (mušrik), dobija ime kufra (kāfir, nevjernik) i nad njim se od tada moţe primjeniti dunjālučka kazna (recimo, kazna ubistva zbog riddeta, tj. otpadništva) ili āhiretska kazna (vječnog boravka u dţehennemu, ako je umro kao mušrik). (napomena izdavača) 24 Tj. ponekad je da'wetska mudrost ne nazivati ljude kāfirima. Međutim, prećutkivanje njihovog kufra i širka nikako ne znači da ih smijemo smatrati ili nazvati muslimanima, vjernicima. (napomena izdavača) 25 Tj. Husejn i Abdullāh, sinovi šejha Muhammeda bin 'AbdulWehhāba, Allāh im se svima smilovao

dunjāluku nad njim nije uspostavljen argument). Oni koji su oboţavali turbeta, mušrici ili kāfiri, međutim ako nad njima nije uspostavljen Allāhov argument – neće biti kaţnjeni na Sudnjem danu sve dok ih Allāh ne iskuša i dok im ne pošalje poslanika i tako nad njima uspostavi argument. Pa tekfīr koga je negirao šejh Muhammed nije tekfir imena već tekfir kaţnjavanja, ubijanja i dţehennemske kazne i onaj tekfir koji za sobom povlači sve propise i sudove kufra. Ovo mnogi nisu shvatili pa su izašli iz vjere Allāha, dţelle we 'alā, misleći da su na pravom putu.

Allāh je naredio neprijateljstvo prema mušricima, suprotstavljanje njima i tekfir mušrika,

pa ako čovjek sazna za tekfīr mušrika, a ne tekfiri ih i na tome umre – umire kao nevjernik i biće u dţehennemu, a ako ne tekfīri mušrike, već govori da su muslimani, a opravdan je u tom neznanju – onda (opet) nije musliman, ali da li će biti kaţnjen – to je kod Allāha, dţelle we 'alā. Isto tako, onaj koji ima šubhu po pitanju onih mušrika koji se pripisuju muslimanima – u osnovi je pravilo da takav nije musliman, a da li će ga Allāh kazniti – to je između njega i Gospodara svjetova.

Pa onda navodi ājet i kaţe: Allāh je rekao:

''Nećeš naći narod koji vjeruje u Allāha i Sudnji dan, da su u ljubavi sa onima koji se suprotstavljaju Allāhu i Njegovom Poslaniku.'' 26

Rekao je Uzvišeni:

''O vi koji ste povjerovali ne uzimajte Moga neprijatelja i vašeg neprijatelja za prijatelje...''

Tj. nemojte Mome neprijatelju i vašem neprijatelju govoriti da je on vaše vjere i da je on Moje vjere, nemojte voljeti Mog neprijatelja i vašeg neprijatelja, nemojte pomagati Mog neprijatelja i vašeg neprijatelja protiv muslimana. To znači ovo.

''O vi koji ste povjerovali, ne uzimajte Mog neprijatelja i vašeg neprijatelja za prijatelje, ukazujući im ljubav, a oni su zanevjerovali u istinu koja vam je došla, izbacuju Poslanika i vas zbog toga što ste povjerovali u Allāha, vašeg Gospodara.'' 27

Pa nam šejh spominje ājete koji govore o el-welā' wel-berā' i koristi ih za mes'elu tekfīra, a rekao sam da se mes'ela tekfīra mušrika ne tiče samo poznavanja šerī'atskog teksta kojeg ćeš ti ili vjerovati ili poreći (netekfirenjem mušrika), već se mes'ela tekfīra mušrika u smislu ''Lekum

dīnukum we lije dīn'' (''Vama vaša, a meni moja vjera'') veţe za el-welā' wel-berā' i zato su sve ovo ājeti o el-welā' wel-berā'. Tako je onaj koji mušrika i tāgūta nazove muslimanom (iako za

26 sūra el-Mudţādela, 22. ājet. 27 sūra el-Mumtehana, 1. ājet.

njega tvrdi da je griješnik) time tom mušriku dao osnovu Allāhovog wilājeta, pa kao da time kaţe: ''O ti tāgūtu, o ti mušriče, o ti koji oboţavaš drugog mimo Allāha, Allāh je isto i tvoj prijatelj, samo je tvoj wilājet malo umanjen. E pošto je Allāh tvoj prijatelj, a ti si musliman, onda smo ja i ti prijatelji. Ti kod mene imaš haqqove (prava) koje imaju muslimani.''

Je li ovo aslud-dīn? Je li ovo Allāhova vjera? Završio se citat sinova šejha Muhammeda, a u osnovi se on nalazi u knjizi ''Ed-Durerus-

Senijje'', 10. tom, 139. i 140. strana. Često ćete naći da ''svećenici'', ''poboţnjaci'' i ''monasi'' (tj. učenjaci tāgūtā) u svojim

knjigama u fusnoti kaţu: ''Piše u ''Ed-Durerus-Senijje'' '', pa ispade da oni uzimaju od učenjaka tewhīda, a oni, ustvari, ne samo da nemaju pojma o učenjacima i da'wi tewhīda, nego nemaju pojma ni o ''Lā ilāhe illAllāh''. A ako kaţu da imaju pojma i da znaju – onda im kaţemo da su prkosnici.

Šejh 'AbdulLatīf ibn 'AbdurRahmān, sin unuka Muhammeda bin 'AbdulWehhāba,

('AbdurRahmāna ibn Hasana), kaţe, objašnjavajući riječi Allāha, dţelle we 'alā:

''Vi ste najbolji ummet koji je izveden za ljude; naređujete dobro, a zabranjujete zlo, i vjerujete u Allāha'' 28 : ''Pa je prvo spomenuo naređivanje dobra i odvraćanje od zla, pa (tek) onda īmān u Allāha, jer nema īmāna u srcu onoga koji ne mrzi širk i mušrike. I to je jasno u hadīthima Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, kada kaţe: ''...Nakon toga nema īmāna ni koliko je zrno gorušice''.''

Pa shvati riječi Gospodara, Ţivog i Vječnog, i riječi Njegovog Poslanika Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, sa kojim su, tako mi Allāha, mnogi prekinuli vezu. Prekinuli su vezu sa svojim Rabbom (Gospodarom), pa onda prekinuli vezu sa Njegovim Resūlom (Poslanikom), a vezu sa Allāhom i Njegovim Poslanikom imaš kroz ispravno ''Lā ilāhe illAllāh, Muhammedun Resūlullāh'', pa gdje god se nađeš na ovom svijetu i budeš na 'aqīdi tewhīda – bićeš u dţennetu kod Allāha, sa Njegovim Resūlom, sallallāhu 'alejhi we sellem. A ako budeš bio nesretnik, od onih koji čine širk Allāhu, dţelle we 'alā, i u to pozivaju – nisi od Allāha, niti od Njegovog Poslanika, niti ćeš biti kod Allāha i Njegovog Poslanika, ako se ne pokaješ. Šejh 'AbdulLatīf, rahmetullāhi te'ālā 'alejh, kaţe: ''Najpreči ljudi za ovaj opis su oni koji pozivaju u tewhīdullah (tewhīd Allāha, tj. Allāhovu jednoću)...''

Spadamo li mi u ove, koji naređuju dobro i odvraćaju od zla? Spadamo, inšā'Allāh.

''...i koji poriču sve mimo Njega, od laţnih boţanstava i endādā, onih koji su Njemu učinjeni ravnim...''

Pozivamo li mi u to, da se učini kufr u endāde i laţna boţanstva, u tāgūte i erbābe, zato što

to spada u ''Lā ilāhe...'' (u negaciju 'ibādeta bilo čemu, mimo Allāha)? Pozivamo.


''...i koji konstatuju da je činjenje dove 'AbdulQādiru i drugima poput njega – veliki širk koji se isprečava između roba i islāma i īmāna...''

Jesmo li to uradili? Jesmo li rekli da ko god uradi veliki širk, bilo u sudu ili bilo čemu

drugom, nije musliman, niti je mu'min, niti ima veze sa Allāhom? Jesmo. ''...i (koji konstatuju) da su oni koji to urade od onih koji druge izjednačavaju sa Allāhom i stavljaju druge sa Gospodarom svjetova na isti stepen (tj. mušrici). Naprotiv, oni su u svom 'ibādetu ''šejhovima'' i ''ewlijama'' došli do onog stepena do kog su došli mušrici Arapā, kao što to zna onaj koji zna islām i ono na čemu je bio dţāhilijjet prije pojave islāma i njegove snage.''

O kojim mušricima govori? O onima koji oboţavaju 'AbdulQādira. Govori o onim

mušricima koji se pripisuju muslimanima. ''Pa je mrţnja i odvratnost prema tim mušricima, njihovo vrijeđanje i otkrivanje njihovih mahanā, njihov tekfīr i odricanje od njih – suština ovog dīna i najuzvišenije sredstvo i put do Gospodara svjetova.''

Pa šta je ubrojao u najuzvišenije sredstvo do Gospodara svjetova? Između ostalog i tekfīr mušrikā. To Allāh voli i to je jedan od najdraţih 'ibādeta Allāhu, dţelle we 'alā, s tim što se mora paziti da se ne tekfīre muslimani i da tekfīr ne izaziva višu štetu nego korist, tj. da se ne dā prednost tekfīru nad da'wom (pozivanjem u islām). Ovdje se kroz ovo vidi greška onih ljudi koji nam se rugaju i koji nas napadaju zbog ove vjere i zbog njene suštine i koji se izigravaju sa propisima Allāhovog tewhīda i tekfīru mušrikā, a nije davno bilo kada su neki ljudi govorili: ''Ovaj samo tekfīri.''

Neće ţivot muslimana biti sladak i ugodan, osim dţihādom protiv njih, dţihādom koji

moţe biti srcem, riječima, perom, imetkom i ţivotom, a mi ne smijemo otpočeti sa dţihādom onda kada nema uslova za njega. Ja ne pozivam ljude da se bore, već pozivam ljude da rade ono što je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, radio u Mekki i da trpe sa mnom ono što su trpjeli ashābi, ali ne da napravimo problem za da'wu i za muwehhide, pa da muwehhide pobiju, ne dao Allāh, dţelle we 'alā. Ţivot nije lijep, osim dţihādom protiv njih i prkošenjem njima, srđenjem njih i tekfīrom njih. Tada je ţivot lijep, tako mi Allāha, jeste, ako taj tekfir radiš iz ljubavi prema Allāhu i mrţnje prema njima. Pribliţavanjem Allāhu time i nadom da ćeš naći nagradu kod Njega zbog toga, što znači da ove stvari koje radimo ne smijemo raditi zbog nas, nego zbog Allāha, kao i svaki drugi 'ibādet, i da nastojimo da on bude izgrađen na šerī'atskim temeljima i da dođe u vrijeme i na mjesto koje odgovara, da bi bili nagrađeni za njega.

Pa šejh navodi ājet:

''Na dan kada ne bude koristio imetak niti sinovi, osim onome ko je došao Allāhu sa zdravim (čistim) srcem-'' 29

29 sūra eš-Šu'arā', 88. i 89. ājet.

Tj. osim onome koji je Allāhu došao sa muslimanskim srcem, sa tewhīdskim srcem, samo će taj uspjeti, a koji dođe, a volio je mušrike i tāgūte – taj nema zdravo srce, već je njegovo srce mušričko srce, a ne zdravo.

Šejh 'AbdulLatīf se obraća jednom čovjeku koji mu se suprotstavljao u ovim stvarima koje je spomenuo: ''Ovo uzvišeno mjesto i zadatak i ovaj plemeniti opis – to je onaj koji ste vi porekli.''

Obraća se onima koji su moţda bili 'ulema i dā'ije, a koji su branili mušrike i bunili se protiv ove da'we. ''Ovo je ono što ste vi nama porekli, i čime ste vi ohalālili čast muslimana (tj. muwehhidā), ogovarajući ih itd., a ovi su slali vojsku protiv muwehhidā, pa su ubili šejha Sulejmana ibn 'Abdullāha i zarobljavali ţene ljudī koji su klanjali namāz.''

Tj. Turska vojska je ubijala muwehhide i uzimala ţene muslimanā kao robinje. ''Zbog toga ste ih optuţili ogromnim stvarima, a Allāhu ćemo svi otići i kod Njega će se otkriti tajne i stvari skrivene u svijesti, i znaće se ko se suprotstavljao Njegovoj partiji, Njegovim prijateljima, a prijateljevao sa onima koji ratuju protiv Njega sa Njegovim neprijateljima. Saznaće čovjek šta je uradio od nasilja prema sebi i koja je od ove dvije grupe preča za Allāha i koja je od dvije kuće zasluţnija za njega. Čovjek će biti sa onim koga je zavolio, koga je pomagao i s kim je prijateljevao, htio ili ne htio. Rekao je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem: ''Čovjek će biti s onim koga je zavolio''.''

Zašto nas onako mrze? U redu je da mrze mene, ali što mrze muwehhide? Zašto mrze

ovu da'wu? Zašto ne mrze mušrike i tāgūte i pomagače tāgūta? Ja njih sve mrzim u ime Allāha, dţelle we 'alā, i svaki muwehhid ih mrzi u ime Allāha. Nisam ih zamrzio zato što mi se ne sviđaju njihove face, nego zato što su mušrici. Tako mi Allāha, dţelle we 'alā, neka dođe Dţulejbīb muwehhid, a vi znate kakav je hāl (stanje) Dţulejbība, a tewhīd čini čovjeka lijepim, tewhīd daje čovjeku sjaj.

''Kada ga one vidješe one se zadiviše njegovom ljepotom i porezaše svoje ruke i rekoše da Allāh sačuva ovo nije čovjek ovo je melek plemeniti.'' 30

I tako je Muhammed, sallallāhu 'alejhi we sellem, imao ljepotu zbog tewhīda vjerovjesnika, a ljepota se dijeli na dvije vrste: vanjsku i unutrašnju ljepota. Sredi se, namiriši se, dotjeraj se, našminkaj se,... ali, ako si mušrik – uzeo ti je Allāh, dţelle we 'alā, dostojanstvo i nūr (svjetlost) i od tebe nema ništa; i to je Allāhova pravda. Budi muwehhid, budi prašnjav, raščupane kose, pa da vidiš kako te vole ljudi. Zašto? Zato što je rekao Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem: ''Kada Allāh kada zavoli roba...'' Kog roba? Muwehhida. ''..On kaţe: ''O Dţibrīlu, Ja sam zavolio ovoga čovjeka, pa ga i ti zavoli''. Zatim Dţibrīl pozove stanovnike nebesā (meleke) i kaţe im: ''O stanovnici nebesā, Allāh je zavolio ovoga čovjeka, pa ga i vi zavolite'', pa mu se stavi kabūl i na Zemlji.''

30 sūra Jūsuf, 31. ājet.

Pa svaki muwehhid koji je tewhidom povezan sa Allāhom i koji je povezan sa melekima, a nakon Allāha je tewhīdom povezan vezom Allāha sa vjernicima. I ova ljubav među nama nije stvar koja se uključuje ''na dugme'', već je to stvar koju On stvara i to je ono što je On stvorio kod ashābā. Kada je nema – nema tewhīda kod jednog od dvojice, a kada je ima – elhamdulillāh, ali nemoj da pukne, pa da ispadne da nije bila radi Allāha. Jer kada pukne (veza i ljubav između dva brata muslimana), ona nije bila radi Allāha, osim ako je jedan od dva muslimana pogriješio u tumačenju, pa se obojica posvađali u ime Allāha. Takvi su super, takvi su pravi... Iščupaćemo ono što je u njihovim srcima, prsima od mrţnje i pakosti, kao braća sjedeće na mimberima, jedan prema drugom okrenuti. Posvađali se muwehhidi u ime Allāha, ovaj kaţe: ''Ovo je haqq'', onaj kaţe: ''Ovo nije haqq''. I posvađaju se, obojica, ali je jedan pogriješio i Allāh obojicu stavi u dţennet. Samo nemoj da se volimo i svađamo zbog dunjāluka, to će se obrukati, a Allāh je rekao:

“Pa ko učini kufr u tāgūta, a povjeruje u Allāha – za najčvršću se vezu uhvatio, koja se ne kida.'' 31

Dakle, veza tewhīda, veza kufra u tāgūta i īmāna u Allāha, ona se ne kida. A njihova mrţnja prema nama, njihovo neprijateljstvo prema nama i otrov na njihovim

jezicima prema nama je samo zbog ove vjere, samo zbog ovoga što mi pričamo, zato što im se ne sviđa. A niko od njih nije postao ''mudţāhid u ime Allāha'', pa da dođe i da objasni ove naše ''greške'', da dođe i da kaţe šta ima. Nema ovdje sultāna koji će te ubiti, bolan, uzmeš fino, pričaš i objasniš haqq.

Nego se to nijemi šejtān zabio, poniţen, tamo u rupu i kuha i muti, a ne zna, miskīn (siromah, jadnik) da je neprijatelj sebe i svoje vjere. Najteţa je stvar objasniti ono što je jasno i mi smo u problemima zato što to radimo. Kaţu za nas: ''Ovi tekfīrovci napraviše fitnu i rastaviše saff''. Koji to saff? Pa ako je na tewhīdu bio, kako se (od govora o tewhīdu) mogao raspasti? Tewhīd ne moţe puć,i kao i sve ono što je povezano na tewhīdu, pa ili smo mi ispravni a oni neispravni, ili smo mi neispravni a oni ispravni. A da mi mislimo da nismo u pravu – ne bismo ovo radili.

Naslov ovoga poglavlja je:

BERĀ'ET (ODRICANJE) OD MUŠRIKA JE ŠART ZA ISPRAVNOST TEWHĪDA I NJEGOVOG PRIHVATANJA KOD ALLĀHA

Otuda je prijateljevanje sa njima jedna od stvari koja negira tewhīd i otpadništvo od

milleta muslimana, a 'ulema je ubrojala pomaganje mušrika (ovo obuhvata svakog, i onog koji kaţe za sebe da je musliman i druge) u najopasnije vrste izlaska iz vjere, one koje za sobom povlače borbu protiv onoga koji to uradi, odnosno dţihād.

Upitan je šejh 'AbdulLatīf bin 'AbdurRahmān bin Hasan, rahimehumullāhu te'ālā:

''...o onome koji je pod vlašću mušrikā, u je njihovoj zemlji, spoznao je tewhīd i radi po njemu, ali se ne suprotstavlja njima, niti je napustio njihove zemlje.''


Pa je odgovorio: ''Ovo je pitanje poteklo iz nepostojanja pravog razumijevanja suštine stvari i značenja ţeljenog značenja tewhīda i onoga što se radi po njemu (tj. rada po tewhīdu...''

Tj. ovaj koji je postavio ovo pitanje ne zna šta je tewhīd, on ne zna (značenje) ''Lā ilāhe

illAllāh''. Zato se mnogi ljudi, kada pričaju, obrukaju i svakoga dana pokazuju i dokazuju da ne znaju (značenje) ''Lā ilāhe illAllāh'', a kada raspravljaju sa nama – opet pokazuju da ne znaju ''Lā ilāhe illAllāh''... Samo se brukaju, isto kao ovaj koji je postavio ovo pitanje.

''...zato što nije shvatljivo i teoretski je neprihvatljivo da čovjek zna tewhīd i da radi po njemu, ali da se ne suprotstavlja mušricima...''

Nije shvatljivo. Kaţem: Također, nije shvatljivo da čovjek zna tewhīd i da radi po njemu,

a da ne mrzi širk. Nije shvatljivo da čovjek zna tewhīd i da radi po njemu, a da ne mrzi mušrike, isto kao i neprijateljstvo. Nije shvatljivo da čovjek zna tewhīd i da radi po njemu, a da kaţe da su oni (on i mušrici) istoga dīna. Ništa od spomenutog nije razumljivo i ovo je nemoguće. To radi samo onaj ko ne zna ''Lā ilāhe illAllāh''. Zato se moramo naučiti da za ovakve ljude odmah kaţemo da ne znaju ''Lā ilāhe illAllāh'', tj. da im kaţemo: ''Nisi još naučio, uđi u islām. Poţuri, poţuri prije nego što bude kasno.''

''A onaj ko se njima ne suprotstavlja...''

Ovdje šejh misli na osnovu suprotstavljanja.

''A onaj ko se njima ne suprotstavlja – za njega se ne kaţe da zna tewhīd i da radi po njemu.''

Za toga se ne kaţe da zna tewhid i da radi po tewhīdu, a kamoli - Allāhu moj! – da se tako kaţe za onoga koji je uradio ono što su uradili oni koje znate i 'ulema tāgūta po čitavom ovom svijetu, a posebno na Arapskom poluostrvu. Da li oni ne znaju tewhīd ili znaju, a prkose? Jedno od tog dvoga jeste.

''A ispravno pitanje je ključ znanja.''

Tj. ispravno, lijepo postavljanje pitanja je ključ znanja. Ako hoćeš da saznaš – postavi

pitanje, pa će ti se lakše odgovoriti.

''Ali ja mislim da je tvoj cilj nešto drugo: da ti mene pitaš o onome koji ne iskazuje (ispoljava) taj 'adāwet (suprotstavljanje, neprijateljstvo) i koji ih nije napustio...''

Tj. nemoguće je da misliš da čovjek moţe biti na tewhīdu i raditi po njemu, a da u srcu

nema 'adāwet.

''...ali ja mislim da ti nisi od tih, nego ti misliš: Kakav je propis onoga koji nije ispoljio taj 'adāwet, za koji smo mi rekli da spada u potpunu obaveznost, koja je vezana za moć (snagu).''

On njemu kaţe: ''Ja mislim da ti misliš na pitanje ispoljavanja 'adāweta i nenapuštanje njihovih zemalja, odnosno to znači: ostavljanje hidţre.''

Pitanje ispoljavanja 'adāweta, tj. vanjštinsko ispoljavanje 'adāweta je različito od pitanja postojanja 'adāweta (u srcu) su dvije različite stvari. Bez postojanja 'adāweta u srcu nema islāma, ali je ispoljavanje toga u vanjštini nešto sasvim drugo; to su dvije različite mes'ele. Kod ispoljavanja 'adāweta se čovjek opravdava ako to ostavi, ako nije u stanju i ako ga je strah, i to je zbog riječi Allāha, dţelle we 'alā:

''...osim ako ih se plašite.'' 32

Onda kada vidiš da se dešavaju neke stvari, a da to nije kufr i širk. Kod kufra i širka se ne ćuti nigdje; vidiš kufr i širk – moraš odmah da odeš i, ako je pored tebe bio, da kaţeš: ''To je kufr i širk Gospodaru svjetova''. Ali ako su stvari mimo toga i ako čuješ da se nešto šuška i petlja – tako nešto čovjek moţe i da prećuti, ali kufr ne smije da prećuti; kod kufra mora da bjeţi sa lica mjesta, mora da se kupi i da ide odatle. A drugo, to je neophodno, tj. ono što je u srcu neophodno za islām, za tewhīd. Slušajte zbog čega je to neophodno: ''...zato što spada u kufr u tāgūta.''

Postojanje 'adāweta prema njima spada u kufr u tāgūta. Nestanak 'adāweta prema njima znači da je čovjek mu'min u tāgūta, a kāfir u Allāha, a vanjštinsko prijateljevanje sa tāgūtima je jasna stvar svakom muwehhidu. ''I između njega (tj. osnove neprijateljstva u srcu) i ljubavi prema Allāhu i Njegovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, ima potpuna uzajamna, uzročna povezanost.''

Šta to znači? Ko voli Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i dīn tewhīda, zna ga i

radi po njemu, ne mora da ''uključi dugme'', niti da čuje ders, pa da zamrzi širk i mušrike. Tako je i sa posjedovanjem neprijateljstva u srcu; ni to nije ''za dugme'', a danas većini ljudi treba ''dugme''. Kada čovjek osjeti da mu treba ''dugme'' – to znači da on nije musliman.

Zato kaţem: Molim vas, ljudi, pustite me da ispoljavam mrţnju prema mušricima. Pustite me,

nemojte me napadati, a da li ja volim Allāha – ostavite mene Njemu, On će presuditi jesam li Ga volio ili nisam. Ali pusti me da mrzim tāgūte i mušrike, pusti me da ih napadam, pusti me da im diram put, pusti me da pozivam u ono u što su pozivali vjerovjesnici. Pusti me, a ostavi me Allāhu, neka mi presudi da li sam bio iskren ili nisam.

Mrţnja prema njima i ljubav prema Allāhu – to je povezano. Ko voli Allāha i Njegovog

Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, on mrzi neprijatelje Allāha i Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Ovo je u Qur'ānu jasno i ne zna ga samo nesrećnik.

''Da su oni vjerovali u Allāha i u vjerovjesnika i u ono što mu je objavljeno – ne bi ih uzeli za prijatelje.'' 33


''Ko od vas ih uzme za prijatelje – on je od njih.'' 34

Ko voli Allāha, on ne moţe Njegovog neprijatelja uzeti za prijatelja, on ne moţe Njegovog neprijatelja zvati muslimanom; a kako tek da ga brani protiv nas i da stane u njegov saff (red) i da uđe u obavještajnu sluţbu i da se uhvati sa ''Sipom'' (bosanskom obavještajnom sluţbom) ruku u ruku, i da radi sa Seferom Halilovićem kao onih dvadeset dā'ijā, kako mi je rekao čovjek koji je zbrisao nakon što ga je Allāh otkrio, dvadeset njih je sjedilo u mesdţidu sa Seferom Halilovićem i petljalo nešto oko nekakve ''Bošnjačke Patriotske Stranke'' i sada imaju turneju po Evropi, neko im dao vizu, a prije toga je jedan od njih pozivao da se sarađuje sa ''Sipom''.

Ja ne pozivam u ubijanje. Ja od vas traţim da budemo kao u Mekki, jer je naša situacija

najsličnija situaciji u Mekki, zato što su ''bradonje'' u širku i nakon deset godina da'we, i ja pozivam vas da budete sa ovim dokazima, a kada dođe drugi da u ovo poziva – odite kod njega; ja ću biti rahat, neće me ljudi spominjat i mogu poslije da se posvetim drugim stvarima. Ovo su, braćo, prirodne stvari. Ne moţe čovjek da nema ove stvari, osim ako nema tewhīda, i zato mi je čudno bilo kada razgovaraju dvojica, čovjek koji poziva u tewhīd i čovjek koji za sebe kaţe da je muwehhid, a zatim taj čovjek otvara mogućnost da čovjek moţe da bude muwehhid i ako ne mrzi širk, a oni dvojica pričaju između sebe, provjeravaju se. Pa ga jedan pita: ''Dobro, a šta ako ne voli tewhīd, je li tada muwehhid?'' Ovaj kaţe: ''Kako moţe da bude muwehhid, a da ne voli tewhīd?'' A jedan mu kaţe: ''A kako moţe da bude muwehhid, a da ne mrzi širk?'', pa ispade da je neznanje o ''Lā ilāhe illAllāh'' kod onih koji pozivaju u ''Lā ilāhe illAllāh.''

Koliko su samo ove stvari jednostavne, ali šejtān poziva na jeziku svojih štićenika. To su

njegovi prijatelji koji ljude odvraćaju od tewhīda. Između njega i između ljubavi prema Allāhu i Njegovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, je međusobna, potpuna, uzročna, uzajamna povezanost. Šta znači to?

Uzrok: ''Ljubav prema Allāhu''.

Rezultat: ''Mrţnja prema širku i prema mušricima, tekfir, neprijateljstvo, odricanje.'' To se ne odvaja od mu'mina i ne mora se mu'min na to upozoravati i drţati predavanja o

tome da moramo mrzjeti mušrike i da ''stiskamo na dugme''. Ne, ne, ne. To ne ide ''na dugme'', to si ti morao ostvariti kada si rekao ''Lā ilāhe illAllāh, Muhammedun Resūlullāh'', i to nije ušlo u tebe. Naprotiv, ti si sa tim stvoren. Ovo se tiče kufra u tāgūta, ali kufr u tāgūta i neprijateljstvo prema njemu u srcu je šart za suštinski islām kod Allāha, a mi ne znamo u vanjštini, sve dok ne vidimo (ono što to poništava). Zapamtite razliku.

Pa ko se suprotstavi Allāhu, ogriješi se prema Njemu ostavljanjem ispoljavanja 'adāweta

(neprijateljstva), to je ona mes'ela ispoljavanja 'adāweta – takav je griješnik kod Allāha. Ako takav ima osnovu 'adāweta u srcu – on ima propis njemu sličnih griješnikā, a ako se tome još pridruţi ostavljanje hidţre, kada nije u stanju da ispoljava dīn, a moţe da napusti to mjesto i zna put – onda ima udio u riječima Allāha:

33 sūra el-Mā'ide, 81. ājet. 34 sūra el-Mā'ide, 51. ājet.

''Oni koje su meleki usmrtili, koji su sebi nepravdu činili...'' 35 ''Ako umre u tom hālu (stanju) – biće mu tako, ali nije nevjernik jer ima 'aslut-tewhīd i aslud-din, ali je ostavio obaveznu potpunost ispoljavanja neprijateljstva i ostavljanja hidţre koju je mogao učiniti, a ako nije mogao učiniti nije imao opravdanja.''

Pa kaţe: ''Zato što je u ājetu prijetnja (tj. takvome), a nije tekfīr (tj. njega).''

Ovi citati i fetwe ukazuju šta kod 'uleme znači kufr u tāgūta, tj. šta kod 'uleme znači kufr u sve što se oboţava mimo Allāha, tebāreke we te'ālā.

35 sūra en-Nisā', 97. ājet.


Molim Allāha, tebāreke we te'ālā, da nam oprosti prijestupe i grijehe koje smo činili, da

nam podari iskrenost u govoru i djelu, da od nas prihvati i da naš rad bude zaista u cilju da Allāhova riječ bude gornja, a ne dao Allāh, dželle we 'alā, da se neko ispriječi ispred Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, pa umjesto da ljudi slijede Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, da se čovjek ispriječi, pa da on bude slijeđen i da on bude taj u kog treba oči da da budu uperene.

Zato molimo Allāha da nas učini pokornim robovima, ispravnim sljedbenicima i nismo

ništa drugo osim mimber kojeg je Allāh, dželle we 'alā, iskoristio, sa kojeg će se govoriti haqq. Ako budemo od iskrenih – Allāh će nas nagraditi, a molimo Allāha da ne budemo od neiskrenih. A često čovjek bude neiskren, a da on sām toga nije ni svjestan. Zato molimo Allāha da nas učvrsti, da nam oprosti, da nas uputi.

Kufr u tāgūta je prirodna stvar, koja se ne uključuje ''na dugme'', već je samo potrebno

da uradiš jednu stvar, a to je da zavoliš Allāha, Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i islām. A kada zavoliš Allāha, Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i islām – sve to ''sāmo od sebe'' ide. Međutim, problem je kada zavoliš Allāha, a ne znaš kojeg si zavolio, jednog ili onoga uz kojega ima i drugi. Ili kada zavoliš Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, a ne znaš kog si zavolio i kakvog si zavolio. Ili, kada zavoliš islām, a on kod tebe nije ono što je i onakav kakav je kod Allāha, tebāreke we te'ālā. Kad to nije u redu, ništa drugo nije u redu...

Međutim, ako zavoliš onoga Allāha koji je objavio Qur'ān i koji je Muhammeda,

sallallāhu 'alejhi we sellem, uzeo za vjerovjesnika i zavoliš Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem – zavoljećeš ovaj dīn, a zatim sve dolazi ''sāmo od sebe'', kao prirodna reakcija: mrţnja prema svakom onom koji uzima Allāhovo pravo (a to su tāgūti), mrţnja prema svakom onom koji oboţava drugog mimo Allāha, dželle we 'alā (to su mušrici), mrţnja prema svakom onom koji otima pravo Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem (to su tāgūti i mušrici u vjerovjesništvu), mrţnja prema svakom oholniku koji odbija da se pokori Allāhu i Njegovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, odricanje od njih i njihovih djela, mrţnja njihovih djela zato što volimo tewhīd, mrţnja njih zato što nisu na tewhīdu, tekfīr njih i njihovih djelā,...

Sāmim detaljnim objašnjenjem razlike između onoga što sačinjava suštinski islām i onoga

što sačinjava pravno-formalni, vanjštinski islām i onoga što ulazi u kakvoću, suštinu i karakter suštinskog islāma, kao i razlike onoga što spada u 'aslud-dīn (osnovu dīna) i onoga što spada u njegovu potpunu obaveznost. Samo je potrebno da čovjek zavoli Allāha, kao što kaţe šejh 'AbdulLatīf u prošloj fetwi: ''Između neprijateljstva prema mušricima, bez čije osnove nema osnove kufra u tāgūta, i ljubavi prema Allāhu i Njegovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, jeste jedna potpuna uzročna, uzajamna povezanost.''

Šta hoće da kaţe? Kad čovjek zavoli Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i tewhīd – automatski, sāma dolazi mrţnja prema svemu suprotnom i odricanje od svega suprotnog. Ovo znači da onaj koji se nije odrekao od mušrika, koji nije posvjedočio da oni nisu nemuslimani – taj ili nije spoznao Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i dīn, a to su tri 'asla (osnove), ili je spoznao Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i

dīn, ali prkosi. Preda mnom su fetwe učenjaka Nedţda, molim Allāha, dželle we 'alā, da im se smiluje i da od njih ukabūli.

Poglavlje koje govori o tāgūtu i kakvoći kufra u tāgūta pa kaţe treće poglavlje:

TEKFĪR TĀGŪTA I NJEGOVE PARTIJE I ODRICANJE OD NJIH JE ŠART ZA ISPRAVNOST ISLĀMA

Ovo znači da onaj ko nema tekfīr tāgūta i tekfīr oboţavalaca tāgūta i ko nema odricanje

od tāgūta i onih koji ga oboţavaju – taj nema 'aslud-dīn (osnovu islāma) zato što je ostavio kufr u tāgūta od kojeg je, između ostalog i mimo onoga što smo spomenuli, i tekfīr tāgūta i njegove partije, kao i odricanje od njih. Mi ćemo navesti nekoliko fetwi od učenjaka Nedţda, u kojima su ogromne koristi.

Rekao je šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb, rahmetullāhi te'ālā 'alejh:

''Značenje kufra u tāgūta jeste: Da se odrekneš svega onoga u što ljudi vjeruju mimo Allāha.'' Ovaj izraz (''...u što ljudi vjeruju mimo Allāha'') su za vrijeme šejha Muhammeda bin

'AbdulWehhāba, rahmetullāhi te'ālā 'alejh, ljudi koristili da ukaţu na nekog kome se čini 'ibādet, sedţda, dova i slično. Tako su govorili: ''Taj čovjek ima tajnu u sebi'', takve su nazivali sejjid i taj izraz je u vrijeme šejha Muhammeda bin 'AbdulWehhāba bio pojam za osobu koja se oboţava mimo Allāha, dželle we 'alā.

Pa kaţe šejh Muhammed:

''...da se odrekneš svakog u kojeg se vjeruje mimo Allāha, bilo da je džinn ili je čovjek, kamen, drvo ili nešto drugo...''

I ovo je, braćo, berā'a. Pa dalje kaţe:

''...i da posvjedočiš da je on nevjernik i da je u zabludi...'' Ovo dijelimo na dvije vrste:

1. To je da svojim srcima vjerujemo da su oboţavaoci tāgūta i sām tāgūt kāfiri, da nisu muslimani i bez tog (vjerovanja) nema islāma,

2. Obavezna potpunost tewhīda, a to je kada smo u stanju da nevjernikom proglasimo određenu osobu od tāgūta i oboţavalaca tāgūta, da ih spomenemo i da ih ocijenimo onako kako ih je Allāh ocijenio. To spada u obaveznu potpunost ako smo u stanju, ali ako nismo u stanju da to uradimo – onda sa nas spada obaveza. Svaki 'ibādet koji je Allāh naredio od čijih šartova (preduvjeta) je el-qudre (sposobnost),

ali iako bi ovo ostavili, iako smo u stanju ali zbog dunjalučkih koristi – onda smo griješni kod Allāha, dželle we 'alā, ako nas je na to dunjāluk natjerao. Ali, ako smo to uradili zbog šerī'atske koristi, zato što moţda još nije došlo vrijeme da se određena osoba nazove nekim imenom – onda to ima smisla, zato što smo ostavili jedan wādžib zbog drugog wādžiba, kojeg vidimo prečim, kao neke stvari koje se mogu desiti od strane određenog dā'ije, da se pročuje da on određene ljude smatra nemuslimanima i da će to biti razlog da ljudi nepravedno pokrenu kampanju protiv njega, čime će zatvoriti vrata da'we. U tom slučaju je prihvatljivo i šerī'atski logično i osnovano da dā'ija prećuti mnoge stvari, mnoga imena, iako bi moţda u osnovi bila obaveza te stvari izreći, ali zbog neke druge koristi koja je u tom naređenju.

''...i da ga mrziš, pa makar ti bio babo ili brat...''

Ovo znači: Ako ti je babo, brat ili bilo ko iz familije tāgūt, ili ti je neko iz porodice oboţavalac tāgūta – moraš ga mrziti. Koja je ovo mrţnja? Ovo je šerī'atska mrţnja. Moţe li se sastaviti šerī'atska mrţnja i prirodna ljubav? Mogu se sastaviti, zato što nisu iste prirode i iste kategorije, pa da se međusobno sukobe. Međutim, šerī'atska ljubav prema babi i šerī'atska mrţnja prema babi se ne mogu sastaviti, jer su iste kategorije. Ako je babo ili brat tāgūt ili ako je neko iz familije od oboţavalaca tāgūta – mora se prema njima ovako postupiti, i sve ovo ne znači da on neće biti predmet tvog dobročinstva u onome čime je Allāh zadovoljan i da neće biti predmet tvoje da'we; i ako imaš prema njemu prirodnu ljubav, to nije problem jer je to stvar koju čovjek ne moţe da izbaci iz svoje duše.

Postoji puno qur'ānskih ājetā i hadīthā Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i

onaj koji je čitao Allāhovu Knjigu zna da Allāh, dželle we 'alā, naređuje vjernicima i opisuje vjernike kao one koji se odriču od mušrikā, tj. onih koji su u neprijateljstvu sa Allāhom i Njegovim Poslanikom, sallallāhu 'alejhi we sellem, putem širka, pa makar im bili očevi, sinovi, braća ili pleme, njihov narod, i tu spada odricanje... Ovo je od el-berā'a.

Pa vidimo da je el-berā' itekako suštinski dio kakvoće kufra u tāgūta, bez kojeg nema kufra

u tāgūta i zato znamo da bez el-welā' wel-berā' nema ''Lā ilāhe illAllāh''. Naprotiv, ako zavoliš Allāha, Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i islām – el-berā' dolazi sāmo. Zato kada ljudi čine el-welā' prema tāgūtima i prema mušricima, musliman iz toga zna da oni ili ne vole Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, ili vole Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, ali na način kao što mušrici vole: malo Allāha, a malo kumire.

Mušrici su voljeli Allāha, ali su voljeli i endāde (laţna boţanstva) kao što vole Allāha, pa

ako je te ljude (za koje ovo znamo) ljubav prema njihovim glupostima navela da upadnu u el-welā' prema mušricima na način koji izvodi iz vjere – onda su oni te stvari koje su ih na to navele uzeli za boţanstva u 'ibādetu ljubavi; učinili su širk u ljubavi zato što ih je ljubav prema njima, mimo Allāha, navela da prijateljuju sa Allāhovim neprijateljima, i to se posebno ogleda u onima koji brane tāgūte i njihove vojske, policije, a dosta je čovjeku nesreće da Allāh prekine vezu sa njim.

''Zar su oni sigurni Allāhove spletke? A neće biti siguran Allāhove spletke osim narod gubitnički.'' 1

Pa su ljudi sigurni Allāhove spletke, a čućete šta govori šejh Muhammed. Dalje kaţe šejh:

''A što se tiče onoga koji kaže: ''Ja neću činiti 'ibādet (drugome), osim Allāhu...'' '' ...a ovo je ''Lā ilāhe illAllāh'' u osnovi.

''Što se tiče onoga koji kaže: ''Ja neću činiti 'ibādet (drugome) osim Allāhu i neću da se kačim (petljam) sa sejjidima (tj. onima koji se obožavaju mimo Allāha) i turbetima (na kaburovima)...'' ''

1 sūra el-E'rāf, 99. ājet.

Znači, hoće samo da ostvari ono: ''Ne obožavam (drugoga) osim Allāha'', ali neće da se kači i petlja sa turbetima, niti sa onima koji se oboţavaju, a zakopani su ili koji su ţivi i slično tome. ''Takav je lažov u riječima ''Lā ilāhe illAllāh'' i nije učinio kufr u tāgūta.''

Zbog čega? Zato što je nemoguće da čovjek kaţe: ''Ja ne činim 'ibādet nikome osim

Allāhu'', smatrajući da je na tewhīdu, a da kaţe ove stvari (da se neće suprotstavljati mušricima); to je nemoguće. Isto kao munāfici koji su dolazili Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, i koji su mu svjedočili, a nisu svojim srcem vjerovali u ono što pričaju, pa ih je Allāh, dželle we 'alā, nazvao laţovima u ''Lā ilāhe illAllāh'' i to njihovo ''Lā ilāhe illAllāh'' nije iskreno, nema šart (preduslov) iskrenosti. Isto tako je i ''Lā ilāhe illAllāh'' ovih i ovaj njihov navodni 'ibādet Allāhu jedinome laţan i nije ispravan. Njjihove riječi ''Lā ilāhe illAllāh'' nisu ispravne zato što nisu došli sa šartom ''Lā ilāhe illAllāh'', a to je kufr u tāgūta.

Neka 'ulema staje kod el-mehabbe (ljubavi) kao šarta šehādeta, a neka 'ulema dodaje kufr

u tāgūta kao šart koji za sobom povlači upravo ovo. Ako je čovjek stvarno povjerovao u tewhīd i ostvario tewhīd, da mrzi one koji se oboţavaju mimo Allāha, da mrzi turbeta i takav ne traţi dozvolu da to kritikuje i da se bori protiv toga. Ko traţi dozvolu u pitanju dţihāda?

''Od tebe će tražiti dozvolu samo oni koji ne vjeruju u Allāha i Sudnji dan i čija srca su u sumnji, pa zbog svoje sumnje oklijevaju.'' 2

Pa ko traţi dozvolu, čak u pitanju dţihāda? Oni koje je Allāh nazvao nevjernicima u Allāha i Sudnji dan.

Zato neka 'ulema kaţe: Kada bi nevjernička vojska ušla u jedan dio dārul-islāma (zemlje kojom vladaju muslimani i islāmski zakon) i ti ljudi koji ţive tu (a koji su u stanju da se suprotstave nevjernicima) odbiju da se suprotstave nevjernicima, oni su (po mišljenju tog dijela 'uleme) nevjernici. Taj propis spominju učenjaci da'we i kod ājeta u sūri Muhammed o onima koji su se otkinuli iz islāma u kufr, a koji su onima koji mrze ono što je Allāh objavio rekli: ''Pokorićemo vam se u nekim stvarima''. Kaţu ti učenjaci da su ovi izašli iz islāma:

ili zbog toga što ne smatraju obaveznim borbu protiv njih, pa su ostavili borbu a imali su snagu,

ili zbog toga što nemaju kufr u tāgūta, jer je nemoguće da grupa muslimana ima dārul-islām, ima snagu, ima moć, a da zatim pusti nevjernike da uđu i da nametnu svoj zakon, da nametnu svoju vojsku i policiju, pa da te natjeraju da uđeš njima u pokornost i da ulaziš u njihovu vojsku i policiju, to je nemoguće i 'ulema, rahmetullāhi te'ālā 'alejhim, kaţe da nisu to muslimani. Zato vidimo da kufr u tāgūta obuhvata itekako ova praktična značenja, s tim što treba da

pazimo u pitanjima dţihāda. Zato pazite svi koje sam vam spomenuo da uđu u drţavu i taj se narod nikako ne opire, niko, nastavili ljudi da ţive i niko se nije pobunio.

2 sūra et-Tewbe, 45. ājet.

''On je slagao u riječima ''Lā ilāhe illAllāh'' zato što mu nisu ispravne i nije došao sa kufrom u tāgūta, pa zato nije musliman.''

Osnova sljedeće fetwe je u knjizi ''Ed-Durerus-Senijje'', 10. tom, 52. strana. Kaţe šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb: ''Neće biti ispravan...''

Nije sahīh (ispravan), pa je negirao ispravnost, što znači da se radi o negaciji osnove

tewhīda, a ne samo negacije njegove potpunosti, jer nije rekao: ''Neće biti potpun dīni islām''.

''Neće biti ispravan dīni islām (drukčije), osim odricanjem od tāgūta i tekfīrom njih.'' Pa je šejh Muhammed za ispravnost dīni islāma uslovio odricanje od tāgūta (naravno i od

mušrika, ali ovdje govori o tāgūtima posebno) i tekfīr tāgūta. Šta mu je dokaz? Dokaz su mu riječi Uzvišenog Allāha:

''Ko učini kufr u tāgūta (što povlači za sobom mržnju, odricanje, tekfīr, neprijateljstvo itd.), a

vjeruje u Allāha – on se prihvatio za najčvršću vezu.'' 3

Šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb u ovom citatu konstatuje i ustanovljava tekfīr određenih tāgūtā na poluostrvu, koji su bili poznati kod opšteg dijela naroda – i kod 'uleme i kod običnih ljudi – tāgutā koji su se oboţavali mimo Allāha, dželle we 'alā, i pozivali ljude u to. Pa kaţe šejh Muhammed: ''Obzirom da ste sada to saznali: ti tāgūti u koje ljudi vjeruju (tj. vjeruju da oni zaslužuju 'ibādet), od stanovnika Hardža i drugih, poznati su po tome i kod posebnih i kod običnih...''

Ovo je slučaj tāgūta čije je stanje opšte poznato, a govoriti ćemo o tāgūtu čije je stanje

skriveno i koji je zamrsio svoje stanje i tāgūta čije je stanje opšte poznato kod svih ljudi i to nije isto. Osoba moţe biti opravdana ako osoba poput nje ne poznaje stanje određenog tāgūta, već mu je stanje zamršeno. Međutim, kada je tāgūt opšte poznatog hāla (stanja) – onda nema opravdanja u nepoznavanju njegovog hāla. ''I da oni sebe kandiduju za to (to naređuju ljudima)...'',

E sada dolazi propis (o njima). Kaţe šejh Muhammed: ''...svi su oni nevjernici, otpadnici od islāma.'' 4

Pa je sada, pored propisa riddeta (otpadništva), spomenuo propis tekfīra, što znači da se

radi o tāgūtima nad kojima se argument uspostavio, pa je razlika između tekfīra i tešrīka. Ovdje se radi o ljudima nad kojima je argument uspostavljen.

3 sūra el-Beqare, 256. ājet. 4 ''Durerus-Senijje'', 10. tom, 52. str.

''Ko se raspravlja u njihovu korist, ili porekne onome ko ih je protekfīrio, ili tvrdi da njih ovo njihovo djelo, iako je bātil (neispravno) ne izvodi u kufr – najmanje stanje i najmanje što se može reći za njega (za ovoga koji se raspravlja u njihovu korist) jeste da je on fāsiq (veliki griješnik); ne prihvata se ono što je napisao, niti svjedočenje, niti se klanja iza njega.''

Ovdje je za čovjeka koji brani tāgūte čije je stanje opšte poznato, raspravlja se u njihovu

korist ili onoga koji poriče onome koji ih tekfiri šejh Muhammed rekao: ''Najmanje što se za njega može reći je da je fasiq...'', a zatim je na ime fisqa (velikog grijeha) nadovezao ove propise (tj. neprihvatanje njegovog svjedočenja, neklanjanje za njim,...).

Ali šejh Muhammed se nadopunjava, sam sebe ispravlja i kaţe:

''Naprotiv...'' ...kao da se ispravlja, kao da se dopunjuje: ''Naprotiv, nije sahīh (ispravan) islām, osim odricanjem od njih i tekfīrom njih, kao što je rekao

Allāh, dželle we 'alā:

''Ko ne vjeruje u tāgūta, a vjeruje u Allāha – drži se za najcvršću vezu, koja se nece prekinuti. A Allāh sve čuje i zna. '' 5

Ovaj prethodni pasus, prije ove dopune sebe, su iskoristili neki od učenjakā potonjih generacija. Uzeli su ovaj pasus i postavili ga kao temelj u pitanju onoga koji sumnja u kufr tāgūta opštepoznatog stanja ili koji ga brani.

Međutim, istina je, braćo, da to nije temelj, jer je šejh Muhammed ovdje sebe upotpunio i

ispravio se. Zato ćemo o tome razgovarati kada budemo došli do pravila: ''Onaj koji sumnja u kufr mušrikā'', tj. onih mušrikā koji se pripisuju muslimanima; govorićemo, inšā'Allāh, o tom pravilu i na kojim se stubovima ovo pravilo gradi i spomenućemo neke problematične stvari.

Jasno je da je sām mušrik i sām tāgūt kāfir, ali je pitanje u drugoj osobi koja sumnja u

njegov kufr, raspravlja se u njegovu korist i koja poriče onima koji tekfīre takvog. Ovi savremeni učenjaci takvog (sumnjača) nazivaju fāsiqom, tj. to je najmanje što se za njega moţe reći, dakle koriste ovaj pasus.

Međutim, istina je da se šejh Muhammed ispravio, pa je rekao: ''Naprotiv, nije ispravan dinīl-islām...'' ...pa do kraja citata, pa je spomenuo ājet, ali naš dīn ne smije da se veţe za izreke

učenjakā, nego moramo uzeti propis iz Allāhove, dželle we 'alā, Knjige, i iz sunneta Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Ono što je, od govora učenjakā, u skladu sa Allāhovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i u skladu sa onim na čemu su bile prve generacije – to je haqq, a ono što je suprotno i za što nema dokaza – to ćemo ostaviti po strani.

5 sūra el-Beqare, 256. ājet.

Naprotiv, šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb nije pravio detaljiranje koje pravi 'ulema danas, a od njih su 'Alī bin Hudajr, Nāsir el-Fahd, Ahmed el-Hālidī, a također i takozvana ''Stalna komisija za fetwe''. Svi oni imaju isto ili skoro isto utemeljenje ovog pitanja. 6

Međutim, tako nešto nije bilo kod šejha Muhammeda. On je ovdje promijenio mišljenje i

ovo je osnova, iako ovaj prethodni pasus izaziva određenu problematiku, ali se on ispravio. Uz to, njegov govor nije Qur'ān, njegov govor nije Objava niti je njegov govor osnova. Osnova je ono što je jasno u Allāhovoj, dželle we 'alā, Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i niko to nema prava preskočiti, već, kao što rekoh, šejh Muhammed i njegova škola i prije njega muslimani i učenjaci ehlis-sunneta wel-džemā'ata nisu imali slično detaljiranje u pogledu tāgūtijjeta i velikog širka u pogledu onoga pravila. 7 Ako bih sada uzeo onu fetwu šejha Muhammeda i ovu fetwu izgradio na rečenici kojom se ispravio i dopunio u pogledu prijestupa koji rade određene osobe: ''Onaj koji se raspravlja u njihovu korist'' (ovdje se misli na čovjeka koji brani i zagovara islām tog tāgūta ili mušrika) – takav nije musliman, ''onaj koji poriče onome ko ih tekfīri (a opštepoznat im je tāgūtijet) – takav nije musliman i ''onaj koji kaže: ''Njihovo djelo je bātil, ali nije veliki kufr i širk'' – takav nije musliman.

A vidjeli smo iz fetwe Ahmeda eš-Šākira da kaţe:

''Niko od sljedbenika qible (muslimana) se ne razilazi kada je u pitanju kufr ovih ljudi; štaviše, Džehm ibn Safwān i sljedbenici Džehmove škole u svojim knjigama prenose idžmā' o kufru onoga koji učini vanjski širk i veliki širk.''

Ali, rekli smo da je razlika između murdžijā ehlis-sunneta i džehmijjā – šta? To što murdžije,

bilo da su ekstremne ili one manje ekstremne, kaţu: ''On je kāfir, ali ne sāmim djelom, već je njegovo djelo dokaz da mu je nestalo īmāna u srcu'', a džehmije kaţu da mu je nestalo znanja u srcu, a oni malo bolji među džehmijjamā kaţu da je takvom čovjeku u srcu nestalo tasdīqa (vjerovanja u ispravno i potvrđivanja toga), ali se svi oni slaţu da je takav čovjek kāfir.

Danas imamo ljude koji se pripisuju islāmskom znanju, koji za djela današnjih tāgūtā

(koji su donijeli laičke zakone i ne samo da su rekli ljudima: ''Mi ćemo to među nama...'', već su ohalālili harām, što je opšte poznato, što njihovi ustavi u sebi podrazumijevaju) kaţu: ''To je (samo) kufr dūne kufr i oni su muslimani''. I zbog toga nam je ova fetwa potrebna, da znamo šta se danas dešava i na čemu se temelji koje pitanje.

''Naprotiv, nije ispravan dīni islām, osim sa odricanjem od tāgūta i tekfīrom tāgūta.''

Jer je Allāh, dželle we 'alā, rekao:

6 Tj. netekfīrenje onoga koji sumnja u kufr mušrika ili tāguta koji se pripisuje islāmu (netekfīrenje osobe broj dva u lancu tekfīra). (napomena izdavača) 7 Tj. nisu detaljisali i pravili razliku između sumnje u kufr tāgūta ili mušrika koji se pripisuje islāmu (gdje spomenuti danas ne tekfīre onoga koji sumnja u njihov kufr) i sumnje u kufr tāgūta i mušrika koji se ne pripisuje islāmu (gdje ovi tekfīre ovoga koji sumnja u njihov kufr), već je pravilo općenito: Svako ko sumnja u kufr tāgūta ili mušrika (a poznato mu je njegovo stanje, tj. njegovo djelo tāgūtijjeta ili širka) i sām nije musliman. (napomena izdavača)

''Ko zaniječe, ko učini kufr u tāgūta...'' 8 – do kraja ājeta.

Ovo je posebno problematično kada se na netekfirenje tāgūta nadoveţe prijateljevanje sa tāgūtom. Moţemo naći osobu koja ne tekfiri određenog tāgūta (nekog siromaha koji ne zna za jasno djelo tāgutijjeta tog tāgūta). Ali je problem sa onima koji se bore na putu tāgūta, koji i pored toga što ih nisu protekfīrili, rade el-welā' prema njima, pa poništavaju kufr u tāgūta koji zahtijeva neprijateljstvo.

Ima li jačeg el-welā' od toga da pozivaš ljude da daju prisegu tāgūtu, da mu uđu u

pokornost, da uđu u policiju i vojsku i da pomaţu njegov sistem. Šta je najuzvišenija tačka dīna islāma? Dţihād na Allāhovom putu. Koja je najuzvišenija tačka dīna tāgūta? Dţihad na putu tāgūta.

''Oni koji vjeruju bore se na Allāhovom putu, a oni koji ne vjeruju bore se na putu tāgūta.'' 9

Radi se o ljudima koji se na putu tāgūta bore imetkom, riječima, fetwama, djelima, svim što mogu i čija je borba u korist tāgūta veća nego borba vojske na putu tāgūta? Kako neko ko zna ''Lā ilāhe illAllāh'' i tewhīd o kome mi govorimo moţe za njih da kaţe da su muslimani? Pa se vjernici bore na Allāhovom putu, a oni koji ne vjeruju se, po Allāhovom ājetu, bore na putu tāgūta.

Navešćemo, također, riječi šejha Muhammeda, rahmetullāhi 'alejh, u kojima je objasnio

razliku između velikog i malog dhulma (nasilja, nepravde). Neka budala mu se javila i navela mu primjere grijehā koje je Allāh nazvao dhulmom, a ne izvode iz vjere, kao što nama navode grijehe koje su Allāh i Njegov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, nazvao kufrom a koji ne izvode iz vjere, pa hoće time da odbrane tāgūte i mušrike. Pa mu kaţe šejh Muhammed: ''Gdje je dhulm koji, kada čovjek prozbori riječju od njega ili pohvali tāgūta...''

...ali ovdje se ne misli na bilo koje hvaljenje, već na hvaljenje njegovog dīna i djela

tāgūtijjeta na način koji izvodi iz vjere. Moramo na to paziti, da ne upadnemo u zabranjeni tekfīr.

''...ili se raspravlja u korist njih...''

Sada spominje da se raspravljanjem u korist njih izlazi iz islāma, pa makar čovjek koji ih

hvali bio i postač i klanjač. Gdje je taj dhulm u odnosu na dhulm koji ne izvodi iz islāma, ima li razlike između ovo dvoje? Kaţe: ''...i mali dhulm, koji će biti razlog da se nad čovjek izvrši odmazda ili će mu ga Allāh, dželle we 'alā, oprostiti''.

Dakle, između ove dvije vrste postoji velika razlika. Pa je šejh Muhammed ovdje

hvaljenje tāgūta makar jednom riječju (ali se ne misli na svako hvaljenje) nazvao ili

8 sūra el-Beqare, 256. ājet. 9 sūra en-Nisā', 76. ājet.

okarakterisao kao stvar koja izvodi iz islāma, kao što je raspravljanje čovjeka u korist tāgūta nazvao stvari koja čovjeka izbacuje iz islāma, i to nije onaj mali dhulm.

Onaj koji se raspravlja u korist tāgūta je šejtān; to je opšte poznato i on je gori od čovjeka

koji dođe, udari te i raskrvari (što je mali dhulm), pa čak i ako te ubije, ali ne zbog islāma već zbog strasti; prijetnja mu je, po Allāhovom ājetu, ogromna, ali je ovaj koji se raspravlja u korist tāgūta gori od njega, zato što je izišao iz islama, a ovaj koji učini dhulm nije izašao iz islāma. Kako onda neko moţe, ako je muwehhid, da hvali branioce tāgūta? Gori su neki učenjaci nego vojske, jer vojska ne ide u srce, vojska vanjštinu tjera, goni, ali učenjaci laţu i Allāhovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, brane tāgūta. Ja ne sumnjam da su takvi nevjernici u Allāha, tebāreke we te'ālā, a čudim se svakom ko zna njihov hāl, a koji ih i pored svega toga ''kuje u zvijezde''; čudim mu se što, u najmanju ruku, ne kaţe, kao što kaţe šejh Muhammed: ''Najmanje što se može reći za njih, to je da su fāsici.''

Također je rekao, rahimehullāhu te'ālā, nakon što je govorio o tewhīdu, njegovim vrstama

i njegovim dokazima, a to su poznate riječi šejha Muhammeda bin 'AbdulWehhāba, koje je uputio svojoj braći muwehhidima: ''Bojte se Allāha, bojte se Allāha, braćo moja... Držite se čvrsto osnove vašeg dīna, njegovog prvog i njegovog zadnjeg (početka i kraja), osnove i glave, a to je šehādet ''Lā ilāhe illAllāh''...''

Kaţem: Svaki muwehhid zna da šejh ne misli samo na riječi tog šehādeta, već da misli na

ovo što mi sve vrijeme govorimo. ''Naučite njegovo značenje (šehādeta) i zavolite one koji ga sprovode. Učinite ih svojom braćom, pa makar bili daleko. Učinite kufr u tāgūte, suprotstavljajte im se, zamrzite onoga koji ih je zavolio ili se raspravlja u njihovu korist, ili ih nije proglasio nevjernicima, ili kaže: ''Ne moram ja ništa u pogledu njih petljati.''...''

Kao što kaţu neke budale: ''Nije meni Allāh naredio da o njima ja nešto petljam.'' Ima puno ljudi koji kaţu: ''Neće tebe Allāh pitati.'' SubhānAllāh, koja je to glupost, to neći reći osim onaj ko ne zna ''Lā ilāhe illAllāh''.

Kako te Allāh neće pitati, kada ti je to naredio?! Uzmimo, na primjer, faraona ili bilo kojeg tāgūta o kojem si čuo ranije, a čije je stanje općepoznato, hoće li te Allāh pitati ako umreš, a njega smatraš muslimanom? Isto tako će te pitati Allāh ako umreš, a tāgūta opštepoznatog stanja smatraš muslimanom. A što je još gore, šta će s tobom biti ako si mu ukazao ljubav, stavio mu srce u ruku i sav svoj ţivot uloţio da ga braniš? Šta će onda s tobom biti? Mi ovakve budale koje ovo tvrde mrzimo. Takvi mi nisu ništa i ne volim da ih vidim, da ih čujem, niti da ulazim na njihove stranice na internetu. Gade mi se, ne ţelim da mi čitaju Qur'ān i sunnet, jer kada ga od njih čujem, čudno mi zvuči. Ne ţelim da ga čujem od njih, bojim se da me Allāh ne stavi na fitnu u vjeri kada vidim čovjeka koji čita Qur'ān, a ne zna šta znači. Pogled u ta lica mi je dosadio. Ne treba mi pogled u glupaka koji čita Qur'ān i ruši osnovu vjere, pogled u čovjeka koji još uvijek nije svario 'aslud-dīn, a čita Qur'ān i sunnet godinama, u to lice ja neću da gledam.

Rekao je Ibnul-Qajjim, rahmetullāhi te'ālā 'alejh:

''Uistinu pogled u kāfira kameni srce, a pogled u vjernika ga oživljava.''

Ovo je tako zato što te vjernik podsjeća na Qur'ān i na sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, podsjeća te na tewhīd i na kufr u tāgūta, podsjeća te na islām i na bogobojaznost, podsjeća te na dţennet i dţehennem, a kada ovom drugom citiraš ājet, on se smije i govori: ''Hoće li to Allāh pitat ljude ako ne budu znali i ne budu rekli za nekoga to i to?'' Ako je njihovo stanje opštepoznato, a oni nemaju šerī'atski stav prema njima – pitaće ih. ''...ili kaže: ''Nije me Allāh o njima zadužio.'' Slagao je na Allāha i izmislio. Onaj ko to kaže – slagao je na Allāha i izmislio. Naprotiv, Allāh ga je zadužio njima i naredio mu je da uradi kufr u njih i da se odrekne od njih, pa makar mu bili braća i sestre. Bojte se Allāha, bojte se Allāha, držite se 'asla vašeg dīna; za nadati se je da ćete sresti vašeg Gospodara ne čineći Mu ništa ravnim (ne pridružujući Mu nikoga). Allāhu naš, usmrti nas kao muslimane i pridruži nas dobrima.''

Šejh Muhammed kaţe svojoj braći muwehhidima da ostvare ove stvari, jer je za bojati se –

makar čovjek i ne uradio vanjštinski širk i ne vjerovao u njega – da ne bude od onih koji nisu na tewhīdu, a svako ko nije na tewhīdu – sigurno je na širku ili na pratiljama širka koje izvode iz vjere. Na primjer: Čovjek nije na širku, oboţava samo Allāha, dželle we 'alā, ali se nije odrekao od mušrikā. Takav nije musliman, pa makar on sām ne radio taj širk i mrzio širk, ali se nije odrekao njih i naziva ih muslimanima. Takav nije musliman, pa makar za sebe mislio da je muwehhid.

Ova prethodna da'wa, koja traje deset godina, je mušrička da'wa zbog neodricanja od

tāgūtā čije je stanje opštepoznato, zbog neodricanja od njihovih vojski, zbog postavljanja tih tāgūtā putem biranja, glasanja, zbog nazivanja njih muslimanima, zbog prozivanja muwehhidā zbog njihovog tekfīra i tewhīda. Ta da'wa – iako u nekim situacijama njeni sljedbenici nisu bili na velikom širku ali jesu na pratiljama širka koje izvode iz vjere, a sve što nije tewhīd je širk – je deset godina bila takva da'wa, osim kome se Allāh, tebāreke we te'ālā, smilovao.

Kakva je to da'wa? A također je rekao šejh Muhammed, Allāh mu se smilovao:

''O ti kome je Allāh dao blagodat islāma i koji je naučio da nema ilāha osim Allāha, nemoj misliti, ako kažeš: ''Ovo je istina, a ja ću ostaviti sve mimo nje ali neću da se kačim sa mušricima''...''

O kojim ovdje mušricima govori šejh Muhammed? Govori li o Ţidovima, o kršćanima?

Ne, već on govori o mušricima koji se pripisuju islāmu.

''Nemoj misliti, ako kažeš: ''Ovo je haqq i ja ću ostaviti sve mimo njega, ali neću da se kačim sa mušricima, niti ću išta o njima da govorim'' nemoj misliti da se time ostvaruje ulazak u islām.''

Čovjek, recimo, kaţe: ''To je haqq, ja ću ostaviti širk i raditi po haqqu, ali samo neću da se ''kačim'' sa mušricima.'' Znači nema mrţnju, odricanje, neprijateljstvo i tekfir mušrikā. ''Nemoj misliti da se time ostvaruje ulazak u islām. Naprotiv, njihova mržnja je nama poznata i mržnja onih koji ih voli i njihovo vrijeđanje i neprijateljstvo prema njima, kao što je rekao tvoj otac Ibrāhīm i oni koji su sa njim na vjeri:

''Mi smo se odrekli (tj. učinili smo berā'et) od vas i od onoga što oboţavate mimo Allāha (berā'et u vjeri, u ljubavi, u pomoći, u svemu), nevjernici smo u vas, (tj. vi ste kod nas nevjernici, a ne muslimani) i očigledno će biti, između nas i vas, neprijateljstvo i mržnja zauvijek; sve dok ne

povjerujete u Allāha Jedinog'' 10, tj. sve dok ne dođete sa tewhīdom. I rekao je Uzvišeni:

''Ko učini kufr u tāgūta i vjeruje u Allāha – on se prihvatio za najčvršću vezu.'' 11 I rekao je Uzvišeni:

''Mi smo svakom ummetu poslanika poslali: ''Činite 'ibādet (samo) Allāhu, a klonite se tāgūta.'' 12 ''

Hoće da mu kaţe šejh Muhammed: ''Kufr u tāgūta podrazumijeva sve ove stvari: i mržnju, i berā'et, i neprijateljstvo, i tekfīr, i vrijeđanje,...''

Pa onda kaţe šejh:

''I kada bi čovjek rekao: ''Ja ću slijediti Vjerovjesnika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i on je na istini, ali neću da se petljam oko Lāta i 'Uzāta, i neću da se petljam oko Ebū Džehla i sl., nemam ja ništa sa njima'' – ne bi mu islām bio sahīh.''

Pa je šejh ovakvom čovjeku negirao ispravnost osnove islāma i njegovu potpunost.

Dakle, nema tewhīda bez kufra u tāgūta, a kufr u tāgūta zahtijeva da imaš stav prema Lātu, prema 'Uzāu, prema Ebū Dţehlu i prema svakom tāgūtu čije je stanje opštepoznato.

Kaţe šejh 'AbdurRahmān ibn Hasan, rahmetullāhi te'ālā 'alejh:

''Ko je spoznao značenje ''Lā ilāhe illAllāh'' saznao je (tj. naučio je) da onaj koji sumnja ili oklijeva u pogledu nevjerstva onoga koji je Allāhu nekog drugog pridružio...''

Tj. u pogledu kufra onoga ko je učinio širk. Šejh AbdurRahman govori o mušricima koji

su predmet njihove da'we i protivnici ove da'we (tj. mušrici koji se pripisuju islāmu).

''...saznao je da onaj koji sumnja ili oklijeva u pogledu kufra onoga koji Allāhu čini širk – (da on) nije učinio kufr u tāgūta.''

Pa je šejh 'AbdurRahmān prirodni osjećaj i vjerovanje da je mušrik nemusliman ubrojao u neophodnosti kufra u tāgūta, neophodnosti tewhīda i upravo to stoji nasuprot one treće stvari koja izvodi čovjeka iz vjere, a koju je spomenuo šejh Muhammed: ''Onaj koji sumnja i oklijeva u pogledu nevjerstva mušrikā ili smatra njihov put ispravnim.''

10 sūra el-Mumtehana, 4. ājet. 11 sūra el-Beqare, 256. ājet. 12 sūra en-Nahl, 36. ājet.

Kada je šejh Muhammed spomenuo opis ''broj tri'' od stvari koje izvode iz vjere, on je posebno govorio o mušricima koji se pripisuju islāmu i o onima koji njih nazivaju muslimanima.

Zato mi kaţemo: One koji se suprotstavljaju šejhu Muhammedu i učenjacima da'we Nedţda u pogledu

tekfīra mušrikā moţemo podijeliti u dvije glupe vrste: 1. Ona vrsta koja kaţe da čovjek koji je rekao ''Lā ilāhe illAllāh, Muhamedun Resūlullāh''

nikada ne moţe postati nevjernik, da takvoga nikada ga ne moţete protekfīriti, i to je najgluplja vrsta. Njima se obraća 'ulema kada kaţe: ''Zar ne vidite da kod pravnikā postoji poglavlje o riddetu (otpadništvu), a zar to govori i o kom drugom, osim o onima koji se pripisuju islāmu, a zatim se otkinu od vjere?''

2. Vrsta ljudi koja je postavila neispravne, novotarske temelje s kojima su izašli iz vjere, a čiji je sadrţaj da ako čovjek učini veliki širk ili stvar koja ga čini tāgūtom, ali je to uradio iz neznanja ili pogrešnog shvatanja tekstova, slijepog slijeđenja ili idţtihada – ne smiješ za njega reći da je mušrik sve dok nad njim ne uspostaviš argument, kao što je to govorio Dāwūd bin Dţirdţīs, kojem je odgovorila 'ulema. A onoj ''šesnaestorici ţigosanih'' 13 je bolje da se pokaju prije nego izađe ţivotinja iz zemlje. Jer kada izađe ţivotinja iz zemlje, ona će ljude obavještavati da nisu čvrsto vjerovali u Allāhove ājete i opečatiće svakog na čelu, pa će se znati ko je kāfir, a ko musliman. Tako su ovi postavili opšti temelj kojim u osnovi sprečavaju nazivanje čovjeka koji radi širk i tāgūtijjet mušrikom i tāgūtom sve dok mu se ne uspostavi dokaz. O takvima govori šejh Ishāq bin 'AbdurRahmān u knjizi ''Tekfirul-Mu'ajjen'' i ta knjiga je

odgovor upravo onom čovjeku koji se pripisivao školi šejha Muhammeda, gdje je sjedila grupa ljudi i neko traţio od Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, da mu pomogne, pa mu je neko od braće muwehhidā rekao: ''Nemoj to raditi, inače si mušrik zbog toga što radiš'', na što mu je drugi, koji je također smatrao da je na putu ove škole, rekao: ''Nemoj mu govoriti da je mušrik dok nad njim ne uspostaviš argument.''

Pa je onda šejh Ishāq bin 'AbdurRahmān odgovorio ovakvima i čitavu knjigu je nazvao ''Tekfīrul-Mu'ajjen (Tekfīr pojedinca, određene osobe)'' i govori da je njihova šubha da, kada čovjek uradi nešto što ga čini tāgūtom ili jasan kufr, za djelo treba reći da je kufr, ali da za počinioca ne treba reći da je kāfir.

Ovdje se radi o osobama koje nisu pri sebi, malodobne, lude, maloljetne, itd., pa

objašnjava da je to zabluda koju nije rekao niko, čak ni od sekti koje se pripisuju islāmu, to nsu govorile čak ni džehmijje. Pa su oni postavili temelj koji zahtijeva da svakom ovakvom čovjeku presuđuju da je musliman, kao što su postavili lude, bātil i novotarske uslove za pitanje uspostavljanja argumenta: da mora da dođe neki doktor ili magistar, vrsni poznavalac šerī'ata, pa da onda sjedne i da objasni šta je širk, a šta je tewhīd, šta je kufr, a šta islām čovjeku koji je (po njima) ''musliman'', a koji ne zna šta je širk, a šta īmān u Allāha, tebāreke we te'ālā. Kako je čovjek postao musliman, a ne zna šta je širk? Kako je to postao? Moţe li čovjek postati

13 Aludira (cilja) na šesnaestoricu ’’dā’ijā’’, potpisnika famoznog i sramotnog ’’Proglasa o tekfīru’’, u kojem su potpisnici pokazali svoje veliko neznanje i u kojem je iznijet niz laţi na Allāhovu vjeru (napomena izdavača)

Austrijanac, a da nije uzeo drţavljanstvo Austrije? Oni tvrde za čovjeka da je musliman, a on niti je ušao u islām, niti zna šta je islam, niti ima (ostvaren) ijedan šart (preduslov) šehādeta, od kojih je dovoljno da nema (šart) znanje, jer se na znanje nadovezuje sve. Zato kod učenjaka postoji poglavlje da znanje dolazi prije djela. Ovo su dvije lude kategorije, dvije kategorije koje rade otvoreno nevjerstvo. Ovoj drugoj kategoriji neki otvaraju vrata opravdanja i u ovom pitanju, međutim tu se vrata opravdanja ne mogu otvarati zato što se ruši temelj.

I treći: neki miskīn (jadnik, siromah) koji nema ovaj temelj, ali se u nekoj stvari zbuni, taj

je u najmanje opasnom halu ali ako ne posvjedoči da tāgūti i mušrici nisu muslimani taj je u opasnom halu kod Allāha, dželle we 'alā.

Molim Allāha, tebāreke we te'ālā, nakon zahvale Njemu na Njegovim blagodatima, na

Njegovoj uputi, na Njegovom Poslaniku Muhammedu, sallallāhu 'alejhi we sellem, da nam podari iskrenost u riječima i djelima, čvrstu odluku i ustrajnost na Njegovom putu, a i mudrost u govoru i biranju riječi. Molim Allāha, dželle we 'alā, da nas Njegovo zadovoljsto i Njegova zaštita stalno prate, sve dok ga ne sretnemo.


Poštovana braćo, ostala je da se spomene samo još jedna fetwa, a poslije slijedi četvrti

podnaslov. Ostala je da se spomene još fetwa Ebū Batīna, rahimehullāhu te'ālā, čiji ćete sadrţaj, inšā'Allāhu te'ālā, čuti, a cilj te fetve je bio da objasni kako se ostvaruje kufr u sve čemu se čini 'ibādet mimo Allāha, dželle we 'alā, od strane neukog čovjeka. Odnosno, kufr u tāgūta i sve što se oboţava mimo Allāha, dželle we 'alā, od strane onoga koji ne moţe da zapamti dokaz ili njegovo značenje. On to ne moţe, već je jednostavno čovjek povjerovao na način kako je Allāh, dželle we 'alā, htio: fitrom, razumom, čuo je Qur'ān, čuo je sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i nakon toga ima ispravnu 'aqīdu. Moţda on ne zna da spomene hadīthe, ājete, ali se zna izraziti. Najprije zna da vjeruje, a zna i da ostvari ono što je u stanju.

Prije toga, ţelim da pročitam tri fetwe od uleme tewhīda, čiji je cilj objašnjenje kakvoće kufra u tāgūta, kufra u sve čemu se čini 'ibādet mimo Allāha, tebāreke we te'ālā, a cilj svega toga znate li šta je? Cilj svega toga je, braćo, da vidimo kako 'ulema sve to razumije. S tim što napominjem da nama riječi 'uleme nisu Objava, niti njih uzimamo kao dokaz; naprotiv, riječi 'uleme su potrebne dokaza, pa ako one (te riječi) nemaju dokaz od Allāha, dželle we 'alā, i Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, onda ćemo ih odbaciti, a ako imaju dokaz, tj. izgrađene su na Qur'ānu i sunnetu – onda ćemo ih prenijeti, ali samo kao tumačenje Qur'āna i sunneta, a ne kao neovisan dokaz, jer mi ne oboţavamo nikog osim Allāha, tebāreke we te'ālā, i ne slijedimo nikog osim Allāhovog Poslanika Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, ne samo riječima, već suštinski. I ovo je, ukratko rečeno, sadrţaj 'aqīde tewhīda i sadrţaj dva šehādeta.

Pred nama je opet knjiga ''Fetwe 'uleme Nedžda'' koju sam vam spominjao. Nalazimo se u poglavlju koje govori o pravilu ''Ko sumnja u kufr kāfira'', tj. ko sumnja u nevjerstvo nevjernika. Na kojeg se ovdje nevjernika misli? Misli se na čovjeka koji radi veliki širk, na tāgūta ili onoga koji oboţava tāgūta, a to je onaj koji radi veliki širk. Ko sumnja u kufr ovoga (tāgūta ili mušrika) – taj nije musliman. Ili, preciznije rečeno, ko ovakvog naziva muslimanom – on nije musliman. Naprotiv, da bi on bio musliman, da bi bio muwehhid, mora da za ovog čovjeka (tāgūta ili mušrika) vjeruje da nije musliman.

Naslov četvrtog poglavlja: NETEKFIRENJE MUŠRIKA, TJ. NEPROGLAŠAVANJE NJIH

NEMUSLIMANIMA, ILI SUMNJA U NJIHOV KUFR ZA SOBOM POVLAČI OBAVEZNOST DŢIHĀDA PROTIV ONOGA KO TO RADI.

Dakle, nenazivanje, neproglašavanje njih nemuslimanima ili neubijeđenost u to da su

mušrici nemuslimani jeste razlog koji za sobom povlači borbu, tj. obavezuje na borbu, na dţihād protiv onoga ko to radi.

Pa kaţe autor: ''Od stvari koje za sobom povlače obavezu džihāda protiv onoga koji je opisan

njima (tim stvarima) jeste netekfīrenje mušrikā ili sumnja u njihov kufr, jer je to od poništivača islāma (od stvari koje negiraju islām. ''

Mi znamo da šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb, rahimehullāhu te'ālā, ima jedno svoje djelo koje je nazvao ''Deset stvari koje negiraju islām'', u kojem kaţe:

''Od stvari koje nište islām i koje ga poništavaju i od stvari koje za sobom povlače nezaštićenost života i imetka...''

Šta to znači? Izlazak iz vjere. Ako neko nekada dobije u vanjštini ime i propis islāma

zbog vanjštinskog ulaska u islām, pa se kasnije vidi u vanjštini da on mušrike ne naziva nemuslimanima (odnosno da ne tekfiri mušrike) – takav time djelom gubi zaštitu koju je dobio islāmom, gubi zaštitu ţivota i zaštitu imetka. Pa se takav u osnovi, kada postoji dārul-islam, treba prvo savjetovati, treba da se podsjeti i da mu se stvar objasni, da mu se Allāhom zaprijeti i da mu se spomene Qur'ān i sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Ako on to bude pred kadijom priznao ili pred kadijom posvjedoče dvojica pravednih svjedoka posvjedoče da on to zaista tako radi, ili to je opće poznata stvar čime izlazi iz islāma – onda će od takvog kadija traţiti da se od tog djela pokaje, odnosno da ponovo tekfīri mušrike. Ako to ne bude uradio – kadija će narediti da bude ubijen kao murtedd (otpadnik). Međutim, kaţemo da se sve ove stvari odnose na stanje kada postoji dārul-islām i dţihād protiv takvih ljudi je propisan za vrijeme kada postoji dārul-islām, a nije danas.

Kaţe: ''Otuda u najveća prava muslimana kod njihovih vladara spada...''

O kojim se vladarima govori? O muslimanima, muwehhidima, vladarima islāmske

drţave, braćo. Ti vladari u islāmskoj drţavi imaju haqqove (prava) nad muslimanima na poslušnost i na pokornost u svemu što je dozvoljeno, a i muslimani kod vladara i vladareve muslimanske vojske imaju haqq, a to je da im čuva onih pet univerzalnih vrijednosti, pet neminovnosti za ţivot čovjeka na ovome svijetu: da im čuva dīn, (vjeru, tewhīd, islām, za to postoji hilāfet, da čuva i brani dīn), a potom da im čuva ţivote, razum, porod, imetak i čast.

Šejh spominje da je od najvećih prava muslimana kod vladara da sam taj vladar preuzme i da se pobrine o sputavanju, zaustavljanju i presijecanju fitne onih koji zabranjuju da se tekfīre mušrici. Zbog čega? Zbog čuvanja 'aqīde običnih muslimana od sumnje i od riddeta od temelja njihovoga dīna. Zbog čega je rekao šejh ''običnih muslimana''? Zato što podvale Dāwūda bin Dţirdţīsa el-'Irāqija i drugih zabludjelih koji se bune protiv tekfīra mušrikā, a danas je takvih puno (a tāgūt je gori od mušrika) neće moći da prođu kod učenih muwehhid, kod muslimana koji imaju 'ilm (znanje). Kod koga će proći? Kod običnih ljudi, ne dao Allāh, pa će im te stvari biti razlog da upadnu u sumnju, da sumnjaju u osnovu svoje vjere i da se otkinu, da upadnu u riddet (otpadništvo). Zato je duţnost vladara da pazi islāmsku drţavu od ovakvih smradova, neprijatelja Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, koji su svoj ţivot zaloţili za zabranu tekfīra mušrikā; i ne samo to, već sa njima prijateljuju, vole ih, štite ih i brane.

Sličnu stvar spominje i šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb u knjizi ''O okorištavanju

onoga koji traži korist u pogledu onoga koji ostavi tewhīd''. On spominje da su ovakvi ljudi počeli da se pojavljuju, pa postoji opasnost da prevare nekog od običnih muslimana. Ovdje govori samo o ovom propisu. U istoj knjizi šejh spominje riječi šejhul-islāma Ibn Tejmijje gdje kaţe da se 'ulema sloţila da je onaj ko čini dovu 'Aliji kāfir, a da je i onaj koji sumnja u kufr ovoga koji čini dovu 'Aliji – kāfir, tj. da nije musliman, pa makar mrzio ovo njegovo dijelo i suprotstavljao mu se; nije musliman zbog sāme sumnje u njegovo nevjerstvo. Pa onda kaţe: ''A šta tek ako ga smatra muslimanom?''

Pa iz govora šejha Muhammeda vidimo, i ovdje će nam to postati jasno, da je 'ulema precizna kad su u pitanju šerī'atska imena. Ponekad oni za osobu kaţu da nije kāfir, ali to ne znači da je ta osoba musliman, jer ime kāfir u određenoj terminološkoj upotrebi moţe da ima posebno značenje, tj. onaj nad kojim je uspostavljen argument, što ne znači da je on prije te uspostave argumenta musliman, i pored kufra ili širka koji čini, ne dao Allāh, dželle we 'alā. Zato kaţe: ''A šta (kako) tek ako ga smatra muslimanom?'', što znači da negacija da je neko kāfir nije povezana sa činjenicom da je on musliman. Naprotiv, u govoru učenjaka tewhīda ćete naći da za kršćane i Ţidove koji su mušrici govore da su oni, kada do njih dođe ono sa čime je poslat Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem – kāfiri. Postavlja se pitanje da li su oni prije toga bili kāfiri? Jesu bili kāfiri, ali sad su postali kāfiri nad kojim je uspostavljen argument. Zato sam ja rekao da bez netekfīrenja mušrikā (tj. bez smatranja tih mušrika nemuslimanima) nema islāma, zato što je to osnova vjere; bez toga nema vjere. Međutim, ponekad čovjek moţe da upadne u šubhu pa da ne zna kako se uspostavlja argument u osnovama vjere, pa da misli da je – da bi se uspostavio argument u osnovama vjere – potrebno da taj čovjek shvati, da mora da sjedne sa njim pa da mu otkloni sve šubhe, kao što se desilo sa nekim učenicima šejha Muhammeda – sjećate se – kad ih je pitao: ''Kako sumnjate u kufr tih tāgūtā, a ja sam vam to objasnio više puta?'' Oni su ih nazivali tāgūtima i mušricima, ali su sumnjali da li su oni kāfiri ili nisu, jer nisu shvatili pitanje uspostave argumenta, nisu shvatili razliku između uspostave argumenta i shvatanja argumenta.

Šejh im objašnjava da su pogriješili, pa ih upozorava Uzvišenim Allāhom da je to na

čemu su – kufr, zato što tim svojim shvatanjem skoro da su porekli Allāhovu Knjigu u pogledu toga da se argument u osnovama vjere uspostavlja mogućnosti saznanja ili dolaskom znanja do nekog. Pa kaţe: ''To je kufr, a kamoli da su ih nazvali muslimanima. Da su ih nazvali muslimanima – ne bi imali od svoje vjere ništa. ''

Ovdje vidite da je od najvećih haqqova muslimana kod vladara da vladar guši svaku fitnu

koja se nađe u muslimanskim društvima, a najgora je ona fitna koja se tiče sumnje o osnovi vjere, ne dao Allāh, a tekfīr mušrikā ulazi u osnovu vjere; bez toga nema tewhīda kao što nema tewhīda bez mrţnje prema mušricima i bez odricanja od mušrikā. Bez svega toga nema tewhīda...

Čuli smo sve što spominje šejh Muhammed, a svaki onaj koji se suprotstavlja tewhīdu

kod sebe nema osnovu tewhīda (pa makar i ne uradio širk) zato što je ostavio ili mrţnju ili neprijateljstvo ili tekfīr, da Allāh sačuva od zablude i da uputi svakog.

A rekao je šejh 'AbdurRahmān ibn Hasan u pismu koje je poslao vladaru svog vremena,

koji se zvao Fejsal ibn Turkī, od porodice Ālu Sa'uda prije nego što su vladari te porodice (kao današnji vladari Saudije) postali kāfiri, u kojem ga on podsjeća na neke obaveze imāmeta (vladavine): ''Isto tako je vladaru obaveza da se pozabavi sa svakim od koga se prenosi vrijeđanje bilo čega od dīna Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, ili ubacivanje šubhi muslimanima u 'aqīdi njihovog dīna, poput onih koji zabranjuju tekfīr mušrikā…''

O tekfīru kojih mušrikā govori 'AbdurRahmān ibn Hasan? O tekfīru kojih? Ţidova i

kršćana? Ne, već on govori o onima koji se pripisuju islāmu.

''...poput onih koji zabranjuju tekfīr mušrikā i smatraju ih najboljim ummetom koji je za ljude izveden.''

…tj. smatraju ih muslimanima. A kaţem ja, Ebū Muhammed: Svaki onaj koji mušrike smatra muslimanima smatra das u oni pripadnici najboljeg

ummeta koji je izveden za ljude (koji se pojavio, tj. muslimana), smatra da su oni Allāhovi prijatelji iako im je prijateljstvo tim ''grijehom'' malo okrnjeno, i smatra da se svi ājeti i pohvale koje su vezane za muslimane odnose in a njih (jer su oni, po njemu, muslimani), ''...poput onoga koji ne tekfīri mušrike i svrstava ih u najbolji ummet koji je izveden za ljude, zbog toga što oni (sebi) tvrde islām (pozivaju se na islām, pripisuju se islāmu) i zbog toga što izgovaraju dva šehadeta.''

Čija je ovo 'aqīda danas? ''Sve dok čovjek za sebe kaže da je musliman i sve dok izgovara dva

šehādeta – on je musliman.'' Čija je ovo 'aqīda? Ovo je 'aqīda neprijatelja Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, neprijatelja tewhīda koji nose brade, za koje šejh Muhammed kaţe da su najopasniji neprijatelji tewhīda. Zbog čega? To su oni koji čine 'ibādet samo Allāhu (mada oni o kojima ja govorim ne čine više 'ibādet samo Allāhu), a šejh Muhammed kaţe ovako: ''Ima onih koji čine 'ibādet samo Allāhu, Jednome Koji nema sudruga, ostavili su širk i zamrzili ga, ali se ne suprotstavljaju mušricima niti su ih protekfirili. Ovo je najgora, najopasnija vrsta od neprijatelja tewhīda.''

Šejh 'AbdurRahmān ibn Hasan poslije sve ovo tumači i kaţe:

''...zbog toga što će oni biti razlog obmane ljudi…''

Tj. zato što, kad ih ljudi vide sa nekim od obiljeţja ehlis-sunneta wel džemā'ata, kaţu: ''Mašā'Allāh, imaju brade, skratili su pantalone, koriste misvake... Puna Saudija, Kuvajt i zemlje zaljeva, čine 'ibādet Allāhu, nisu širk uradili.''

Baš je to fitna, to što ne rade širk, ali nemaju neprijateljstvo prema mušricima i tekfīr njih,

pa nisu muslimani, a svi ljudi se povedu za njima trkom. Pogotovo ako se radi o tzv. 'ulemi. Shvatate li, braćo? Kaţem: Allāhu moj, pa gdje su oči ljudi koji za sebe kaţu da su muslimani kada vide te iste da rade širk? Za njih šejh kaţe:

''Među njih spadaju oni, i oni predstavljaju najopasniju vrstu od svih…'', Tj. relativno najopasniji zbog ove osobine. I upravo je ovo problem od kojega mi patimo,

je li tako? Narod ne zna svoj dīn na način ''rekao je Allāh i rekao je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem'', već narod samo prati, isto kao što ovce slijede, sve dok ne umre. A ako umre u širku, ako mu nije dovoljno ovo što mi govorimo – biće mu dovoljno ono što bude vidio poslije smrti od Allāhove kazne. Šteta koju ova kategorija ljudi prouzrokuje islāmu, a posebno običnim ljudima, tj. neukima, je ogromna. Za bojati se je od fitne zbog toga jer većina ljudi nema znanja o dokazima, ne zna dokaze kojima će pobiti šubhe onih koji bacaju šubhe i skretanje onih koji skreću.

Naherenost, bolest, ne znaju da se brane. Pa kad neki od onih koji stalno sjede u

mesdţidu i stalno slušaju dersove o tewhīdu ne znaju da se brane kad im neko dođe sa šubhama, šta reći o običnom čovjeku koji je na fitri i u tewhīdu, nije se uprljao, a onda dođe čovjek da ga uništi, a još je ''mr.'' i ''dr.'' i ''prof.'', šta reći za njega? Naprotiv, nalaziš ga (da

Allāh sačuva) slobodnih uzdā za svakog ko ga zovne i ko ga vuče; ko ga god zovne – on za njim, kao što je o njima rekao emīrul-muminīn 'Alī ibn Ebī Tālib, radijallāhu 'ahnu, o takvoj kategoriji ljudī: neznalicā, neukih, koji sebi nisu uzeli svjetlo, odnosno nisu sebi osvijetlili put nūrom (svjetlošću) znanja, niti su pribegli najvećem utočištu, sigurnom utočištu, skloništu, to jest znanju o Allāhu i Njegovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem. Vjeruj, ono što znaš to ti je najbolje utočište; nema ti ništa bolje osim da si na (ispravnoj) 'aqīdi, da si čvrst, da te niko ne moţe pokolebati, moţe sav dunjāluk da se polomi, a da se ti ne pokolebaš nikad. Pa kaţe 'Alī, radijallāhu 'ahn: ''Najsličnija im je puštena stoka.''

Tj. ko god ih zovne – oni za njim. Jedino što razlikuju, kao se što kaţe u qur'ānskom

ājetu, jeste to da li je neko povisio ton ili im se obratio tišim glasom. Tu je i fetwa jednog 'ālima da'we Nedţda iz knjige ''Durerus-Senije'', 9. tom, 291. i 292.

str. Jedan od 'ālima Nedţda, govoreći o stvarima od kojih svaka za sobom povlači obaveznost borbe protiv onoga koji je to uradio, spominje: ''Druga stvar od stvari koje za sobom povlače obaveznost džihāda protiv onoga koji je njima opisan jeste netekfīrenje mušrikā ili sumnja u njihov kufr, jer je to od stvari koje nište islām i koje ga poništavaju. Ko je time opisan – nevjernik je i halāl mu je i krv i imetak i obavezna je borba protiv njega, sve dok ne bude tekfīrio mušrike.''

Komentarišem riječi ovoga šejha pa objašnjavam: Ko mušrike naziva muslimanima – taj

nije musliman i ta stvar, sāma po sebi, jeste uzrok koji mu ohalaljuje imetak i krv, uzrok. Međutim, neće mu imetak i krv biti halāl sve dok se nad njim u ovom pitanju ne uspostavi argument. Tako da je ovo generalna izreka šejha koju treba objasniti. Ko upadne u ovo nije musliman i ima pri sebi uzrok kazne i uzrok borbe, ali neće biti kaţnjen i neće se protiv njega boriti sve dok se nad njim ne uspostavi argument, je li tako? Neki ljudi isto tako rade širk Allāhu i umru, pa ako su bili od ehlul-fetre oni pri sebi imaju uzrok kazne. Allāh o tome govori u Qur'ānu i On ih zbog toga mrzi, ali se On obavezao da ih neće kazniti prije uspostave argument. Također kaţemo: Onaj koji upadne u ovo (tj. u netekfīrenje mušrikā i smatranje njih muslimanima) nije musliman, pa se gleda je li nad njim u tom pitanju uspostavljen argument ili nije. Ako je nad njim uspostavljen argument – onda je on, mimo toga što nije musliman, tada kāfir i dozvoljene su ove stvari koje se spominju (tj. borba protiv njega, uzimanje njegovog imetka, njegovo ubijanje).

Međutim, dţihād protiv ovakvih ne biva osim kad postoji dārul-islām, a ne kad

muslimani ţive potlačeni u dijārul-kufr (zemljama, teritorijama kufra). Opšti džihād se vodi, bilo da je dţihād traţenja i otpočinjanja ili dţihād odbrane, samo kad postoji dārul-islām, a svaka situacija mimo ove situacije nije opšti džihād, niti dţihād odbrane niti dţihād otpočinjanja, već prosto odbrana ţivota, časti i imetka.

Razlika između ove dvije borbe je i u imenu i u propisima na dunjāluku i na āhiretu. Onaj

koji bude poginuo radi časti, imetka i ţivota, probajući da spriječi nasrtnika – takav se gasuli (kupa) i klanja mu se dţenāza-namāz, zato što to nije opšti dţihād odbrane, niti opšti dţihād napada, i nije mu ista nagrada kao šehīdu koji pogine u opštem dţihādu napada ili odbrane, ali je isto šehīd, ali od druge vrste šehīda, u kategoriji onih koji su umrli od kuge, stomačne bolesti, itd., koje je spomenuo Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem.

Ove stvari danas mnogi ne shvataju zato što ne znaju tewhīd, ne znaju ''Lā ilāhe

illAllāh'', pa ne znaju propise područja, ne znaju vezu propisa područja i stanovnika, a onda lupaju po šerī'atskim propisima, Allāhul-Muste'ān. Ovo je uzrok za dozvoljenost njegove krvi i imetka, međutim, nakon uspostave argumenta. Ali, kao pravilo, ovo vaţi u smislu uopštenosti; generalno pravilo, shvatate li? Obaveza je protiv takvog se boriti se sve dok ne bude tekfīrio mušrike. Kada bi mi sad imali dārul-islām i pojavi se u toj islāmskoj drţavi grupa koja se povukla i koja neće da tekfīri mušrike koji se pripisuju muslimanima i nazivaju se muslimanima, a nama kaţu: ''Vi ste tekfīrovci ili haridžije'' ili, u najmanju ruku, kaţu: ''Vi ste pogriješili''. Sa njima treba prvo da se fino razgovara kao što je Ibn 'Abbās razgovarao sa haridžijama, treba da se pozovu da se vrate nazad. Pa ako vođa muslimana bude vidio da muslimani mogu da uđu u borbu sa njima i da je korist od te borbe veća nego šteta (jer se ovde radi o osnovi dīna, za bojati se da ljudi ne pođu u kufr za njima), onda će se islāmska drţava boriti protiv tih ljudi sve dok ne počnu da čine tekfīr mušrika i ti su ljudi tada murteddūn (otpadnici od vjere) i njihov propis je takav da su oni gori od onih koji su odbili da daju zekāt, znate to? Oni su gori nego murteddi poslije smrti Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, koji su odbili da daju zekāt. Zato što se ovo tiče srţi ''Lā ilāhe illAllāh'', a zekat je jedno od pravā ''Lā ilāhe illAllāh'', pa su ovi gori murteddi nego odbijači zekata, da Allāh sačuva od zabluda. Šta je dokaz ove fetwe? Dokaz za ovo su riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem: ''Ko kaže ''Lā ilāhe illAllāh'' i učini kufr u sve čemu se čini 'ibādet mimo Allāha – sačuvaće svoj imetak i svoj život…'', tj. takav je musliman u vanjštini, pa je ovdje završio hadīth, a ovaj hadīth ima još tekstova: ''...a obračun će polagati pred Allāhom'', tj. ako je bio iskren u srcu da je musliman – ući će u dţennet, a ako nije – on je munāfiq.

Pa je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, vezao zaštićenost imetka i ţivota za

dvije stvari: Prva stvar: Izgovaranje ''Lā ilāhe ilAllāh''. Znači, kad čovjek izgovori dva šehādeta na način koji za sobom povlači da mu pripišemo islām u vanjštini – ima to ime, a druga stvar je kufr u sve čemu se čini 'ibādet mimo Allāha.

Prva stvar za koju su vezane zaštićenost imetka i ţivota jeste izgovaranje riječi ''Lā ilāhe illAllāh'', a druga stvar koju je spomenuo Allāhov Poslanik sallallāhu 'alejhi we sellem, vođa svih muwehhidā, najbolji od svih vjerovjesnikā je da učini kufr u sve čemu se čini 'ibādet mimo Allāha, tebāreke we te'ālā.

Neće ţivot i imetak nijednog roba biti sačuvan sve dok ne dođe sa ove dvije stvari:

Prva stvar je da kaţe ''Lā ilāhe illAllāh''. Ali se, naravno, od ovih riječi ţeli (i podrazumijeva, cilja na) njeno značenje, a ne samo izgovor. A značenje ovih riječi je tewhīd Allāhu, dželle we 'alā, sa svim vrstama 'ibādeta. Znači, nije dovoljno da kaţe ''Lā ilāhe illAllāh'', a on još uvijek radi onaj svoj stari širk, jer kad kaţe ''Lā ilāhe illAllāh'' mora imati značenje ''Lā ilāhe illAllāh'' u vanjštini za formalni, pravni, vanjštinski islām, a u suštini za suštinski islām kod Allāha, dželle we 'alā.

Druga stvar: Kufr u sve čemu se čini 'ibādet mimo Allāha, a mi smo u prošlim predavanjima naveli fetwu od 'AbdulLatīfa bin 'AbdurRahmāna gdje se objašnjava kufr u tāgūta.

Šta znači kufr u sve čemu se čini 'ibādet mimo Allāha, tebāreke we te'ālā? Time se ţeli (cilja na) tekfīr mušrikā, odnosno smatranje mušrikā nemuslimanima i odricanje od njih i odricanje od onoga čemu čine 'ibādet uz Allāha, tebāreke we te'ālā.

Pa kaţe šejh 'AbdulLatīf bin 'AbdurRahmān, rahimehullāh: ''Ko god ne tekfīri mušrike iz turske države i obožavaoce kaburova, poput stanovnika Mekke i drugih, od onih koji obožavaju dobre ljude, i napusti tewhīdullāh i ode u širk i promijeni sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, sa novotarijama – takav je kāfir poput njih, iako mrzi njihov dīn…''

Znači, čovjek koji sumnja u njihov tekfīr, tj. u njihov kufr, ali mrzi njihov dīn i mrzi njih, a voli islām i muslimane – ipak nije učinio kufr u tāgūta, niti je došao sa onim što mu štiti ţivot i imetak. Pa kaţe: ''...jer onaj koji ne tekfīri mušrike ne vjeruje u Qur'ān, jer je Qur'ān protekfīrio mušrike i naredio da se oni tekfīre i da se prema njima ima 'adāwet i da se protiv njih bori.''

A već smo rekli da je i šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāba, rahimehullāh, spomenuo

ovo o čemu govorimo, rekavši u knjizi ''Djela koja poništavaju vjeru'': ''Treće djelo: Onaj koji ne tekfīri mušrike ili koji sumnja u njihov kufr ili koji smatra njihov put ispravnim – nevjernik je ''

I rekli smo da je šejhul-islām Ibn Tejmijje rekao:

''Ko bude činio dovu 'Aliji ibn Ebī Tāliba – nevjernik je. A onaj koji sumnja u njegovo nevjerstvo također je nevjernik.''

Kaţem: Pravilo ''Ko sumnja u kufr kāfira – i sām je kāfir'' gradi se na dvije stvari. Gradi se na vjerovanju u šerī'atske tekstove, kao in a 'aqīdi odricanja od njih. Tj. ako neki

čovjek zaista ne zna šerī'atske tekstove (nisu došli do nje), on je kāfir zbog netekfīrenja mušrikā, ali se ipak nad njim nije uspostavio argument po pitanju toga (pa nije kāfir tekfīrom kaţnjavanja). Dakle, ako se ne odrekne od mušrika i ne prekine svaku vezu sa njima u dīnu, takva osoba nije musliman, nije muwehhid. A pitanje toga da li vjeruje u qur'ānske tekstove koji do njega nisu došli, da li će zbog toga biti kaţnjen, tj. da li on u to ne vjeruje, da li on to poriče, to se tiče kazne uspostave argumenta.

Ako se nađe čovje koji zaista realno nikad nije mogao da sazna, u Qur'ānu i sunnetu Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, da je Allāh mušrike nazvao kāfirima, ili ako ima šubhe koje su mu ubacili ovi ljudi o kojima govori šejh 'AbdurRahmān, kaţemo da takav čovjek, ako mušrike naziva muslimanima – nije musliman. Nije musliman zato što nije ostvario princip el-berā' (odricanja) od mušrikā; onaj el-berā' sadrţan u sūri el-Kāfirūn u riječima Allāha, tebāreke we te'ālā:

''Vama vaš dīn, a meni mojh dīn.'' 1

1 sūra el-Kāfirūn, 6. ājet.

A cilj sūre el-Kāfirūn je odricanje i bez toga nema islāma. Onaj čovjek koji nazove

mušrika muslimanom: je li on ostvario odricanje od njega? Da li se on odrekao mušrik? Kako se mogao odreći od njega (tog mušrika), kada je on (za njega) musliman i kada musliman zasluţuje wilājet (odanost, privrţenost, prijateljevanje)? On njemu daje suprotno od berā'a, daje mu wilājet. Ove stvari navodim sada samo ovako generalno, uopšteno, a inšā'Allāhu te'ālā, one zahtevaju objašnjenje i treba da se postave na prave temelje. Tako da kaţem: Ko sumnja u kufr kāfira je kāfir. Zbog čega? Zbog toga što: ili što (pod broj jedan) poriče qur'ānske tekstove ili zbog toga (pod broj dva) što se nije odrekao od njih.

Odricanje od mušrikā je prije njihovog tekfīra, izgrađenog na vjerovanju u Qur'ān i sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, zato što svako ko zna tewhīd i ko zna svoj dīn - zna da dīn mušrikā nije njegov dīn. Ali ako je džāhil (neznalica), da li je musliman? Nije musliman (pa makar i bio neznalica), zato što nije ostvario odricanje. Kako ne zna ko je ko u dīnu? ''Vi imate svoj dīn, a ja imam moj dīn.''

Već smo navodili primjere onih muwehhidā prije poslanstva našeg Vjerovjesnika, sallallāhu 'alejhi we sellem, koji su to znali, pa su svojom fitrom i onim znanjem koje su imali odgovorili Qurejšijama da niko od njih, mušrikā, nije na vjeri Ibrāhīma, jer su Arapi sebe nazivali muslimanima. Arapi koji su bili djeca Ismā'īla i Ibrāhīma su sebe nazivali muslimanima, a muwehhide su nazivali nevjernicima. Nazivali su Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, novotarcem, onim koji je promijenio vjeru. Nazivali su ih nevjernicima, ali su ti muwehhidi znali da on ii mušrici nisu istoga dīna. Također, 'Amr ibn 'Abese govori o svom primanju islāma, pa kaţe: ''Bio sam u džāhilijjetu, živio sam u tom vremenu i vjerovao sam da su ljudi u dalaletu…'', tj. da nisu na pravom putu, da su svi u zabludi.

Dakle, rekosmo da se ovo pravilo: ''Ko sumnja u kufr kāfira je kāfir'' gradi na dvije stvari:

1) Kāfir je zbog toga što poriče tekstove Qur'āna i sunneta, 2) Kāfir je zbog toga što nije ostvario bera'et (odricanje) od njih.

Pa kaţemo: Broj dva: Ako nije ostvario odricanje od njih, a do njega je došlo naređenje

Allāha, dželle we 'alā, i Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, o obaveznosti odricanja ili je mogao da to sazna i nauči, a nije – nad njim se ostvario argument po pitanju odricanja, što znači da će ga Allāh kazniti na Sudnjem Danu.

Broj jedan: Ako je do njega došao Qur'ān i sunnet Allāhov Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, u pogledu tekfīra mušrikā ili ako je imao mogućnost da to sazna, a to nije uradio – nad njim se ostvario argument Uzvišenog Allāha u tom pogledu. Oni će biti od onih koji će – mimo toga što nisu muslimani na ovome svijetu – na Sudnjem danu biti kaţnjeni od Gospodara svijetova.

Govor o ovom pravilu nije glavni cilj, već je ovo pravilo došlo kao jedan djelić kojeg za sobom povlači rukn negacije, a koji sačinjava osnovu kufra u tāgūta, bez kog nema dīna.

Upitan je šejh 'Abdullāh bin 'AbdulLatīf, unuk 'AbdurRahmāna ibn Hasana (unuk unuka Muhammeda bin 'AbdulWehhāba), o onome koji nije protekfīrio drţavu. Na koju drţavu ovde misle? Tursku drţavu. A zbog čega da protekfīri Tursku drţavu? Zbog toga što je sudila

tāgūtom, što je uvela evropske zakone, zbog toga što ne sprečava, a moţe da spriječi, oboţavanje mrtvih i druge stvari od 'aqīde, koje su kufr i širk. Upitan je o onome koji nije protekfīrio drţavu i koji njih navlači, huška ih protiv muslimana i koji je izabrao njihov wilājet, da bude pod njihovom vlašću, da priznaje njih za vladare, kao što danas neki priznaju da im Fahd ili onaj drugi bude welijul-emr. Štaviše, neki kaţu da je Jaser Arafat welijul-emr muslimana u Palestīni. I opet ima nekih kojima su ove stvari nejasne.

Znači, šejh 'Abdullāh bin 'AbdulLatīf je upitan o stanju dvojice ljudi: O prvome koji je odabrao je njihov wilājet i to da mu je obaveza da se bori sa njima, uz

njih. I o drugome koji ne vjeruje u to nešto, nije takav, već za tursku drţavu i za one koji njih

huškaju protiv muslimana (muwehhida) kaţe: ''Oni nisu nevjernici, ali su bugāt (nasilnici)'', kategorija ljudi koja se pobuni protiv legitimne islāmske vlasti. Pa ovaj drugi naziva tursku drţavu i one koji je pomaţu protiv muwehhidā samo bugāt (nasilnicima). Taj drugi kaţe: ''Nije halāl (uzeti) sebi od njih (ništa drugo), osim ono što se ohalaljuje od nasilnika'', jer ima razlike između borbe protiv grupe bugāt (nasilnikā) koji su se digli protiv islāmske drţave i vladara i (sa druge strane) borbe protiv murteddā. I on smatra da je ono što je uzeto od beduina kao ratni plijen harām. Tj. turska vojska upadne na poluostrvo, nađe muwehhide i uzme od beduinā muwehhidā sve stvari i oni smatraju to ratnim plijenom, jer su protekfīrili muwehhide. I on (ovaj drugi) tvrdi da je to harām, da se to ne smije, tj. on smatra da se stvari koje se zaplijene od onih beduinā koji su se pridruţili turskoj vojsci ne smiju uzeti, da je to harām, zato što su to za njega muslimani, iako su nasilnici, jer se od muslimanskih nasilnika ne uzima imetak.

Pa šejh odgovara, a ova fetwa je izgrađena na ispravnim šerī'atskim temeljima, a mi ovu

fetwu spuštamo, znate li na šta? Na današnju situaciju. Zato što nas ne interesuje sāma fetwa, koliko nas zanima ono na čemu je izgrađena, jer fetwa nije dokaz, već njoj treba dokaz.

Šejh je odgovorio: ''Ko ne zna za kufr države i nije napravio razliku između njih i bugāta…''

Tj. nasilnika od muslimana, a bugāti su muwehhidi, ljudi koji su na tewhīdu, muslimani

koji ne čine širk. ''Ko ne zna kufr države i nije napravio razliku između njih i muslimanskih bugāta (nasilnika) – taj ne zna značenje ''Lā ilāhe illAllāh.''

A znajte da, u govoru ovih učenjaka, onaj koji ne zna značenje ''Lā ilāhe illAllāh'' nije

musliman. ''Ako uz to još misli da je država muslimanska…''

Pazite, šejh pravi razliku. U smislu: ''Dobro, sumnjaš da su kāfiri, ali ako uz to još misliš da

su muslimani...'', pa koristi upravo onu terminologiju koju sam ja spomenuo. ''Dobro, ne smatraš ih kāfirima, ali ako si uz to uvjeren da su oni muslimani…'', tj. ponekad se moţe desiti da neko od nas nekog mušrika ne smatra kāfirom, pogriješi oko nekog argumenta,… ali ga ne smije smatrati muslimanom. Kaţe šejh:

''...ako uz to još vjeruje da su oni muslimani – pa to je žešće i još više.'' Znači: Prva stvar je da sumnjaš da su kuffār, da sumnjaš da se nad njima uspostavio

argument. To je opasna stvar, ali: ''...ako ih uz to smatraš još muslimanima, to ti je još žešće i još više. ''

I ovo je upravo sumnja u kufr u onoga ko je učinio kufr u Allāha i koji Mu je širk učinio. Koji je

ovo poništivač islāma? Treći poništivač, treće djelo koje poništava vjeru. Ovo je upravo sumnja u kufr kāfira i upravo ono što izvodi iz vjere.

Kaţe:

''A onaj koji ih navuče (nahuška ih, pomogne ih) protiv muslimana na bilo koji način – to je jasni riddet (otpadništvo).''

Tj., iako taj ne misli da su oni nevjernici ili iako taj misli da su oni muslimani, a zatim na tu svoju grešku nadoveţe propis pomaganja njih protiv muslimana, muwehhida, i ako smatra njih nasilnicima, haqq (istina) je da je on – uprkos svog pogrešnog temelja i pogrešnog mišljenja – ako je na to izgradio pomaganje njih protiv muwehhidā, učinio je stvar koja se tretira kao jasni riddet (otpadništvo), izlazak iz Allāhove vjere. Ispao je iz vjere zato što pomaţe mušrike i kāfire protiv muslimana.

Allāhov propis se ne veţe za nijjet čovjeka i za njegove misli, ono što je on mislio, u

smislu: ''Sačekajte ljudi, pa on nije mislio da pomaže mušrike protiv muslimana.'' Ne, ne, ne. I još jedna stvar: Tj. obzirom da je nevjerstvo i širk ove drţave bio opštepoznat svakom, pa si ti pogriješio u osnovi nazivajući njih muslimanima, pa si na to nadovezao još potpomaganje njih protiv muslimana. Ti si izašao iz vjere, ti si uradio stvar koja te izvodi iz vjere: pomaganje mušrika protiv muslimana. WAllāhi, kada je to šejh Muhammed spominjao u djelu ''Deset stvari koje izvode iz vjere'', mislio je upravo je na ove stvari (na mušrike koji se pripisuju islāmu), mimo Ţidova i kršćana, jer je probleme imao sa ovima.

Podsjećam vas na riječi onih koji, kada mi za neke od učenjakā kaţemo da su uradili

riddet, da su otpali od vjere zbog toga što su pomagali tāgūte skoro čitav svoj ţivot i borili se na njihovom putu riječju, i fetwom, i imetkom, izdavali fetwe za ubijanje muwehhidā – kaţu: ''Pa kako to, bolan, za njih (učenjake) kažeš, kad su oni mislili da su oni (ti tāgūti) muslimani? '' Kaţu: ''On je mislio da je on (tāgūt) musliman i on ne misli da je on murtedd.''

Kaţemo: Obzirom da je stanje tih tāgūtā i murteddā opštepoznato svakom čovjeku na ovome svijetu. Uzmimo primjer Saudijske Arabije. Ima li neka budala da ne zna da je Saudijska Arabija već 50-60 godina članica ''Ujedinjenih Nacija''? Pogotovo neko od onih koji se bave znanjem, bilo kojim znanjem. Ima li neko od njih da ne zna da je Saudijska Arabija članica ''Arapske lige'', ''Zaljevskog savjeta međusobnog pomaganja i saradnje'' i desetina drugih nevjerničkih institucija u svijetu, a članstvo u tim institucijama za sobom povlači otvoreno nevjerstvo? To je opštepoznato svakom. Ovaj ga smatra muslimanom, pogriješio je, izašao iz vjere zbog toga što ga smatra muslimanom, a on je tāgūt (to je prvi razlog), a zatim posebno još nadovezuje sebi druge kufrove - što ga ne mrzi, daje mu wilājet, pomaţe ga, nema protiv njega 'adāwet, odnosno pomaţe njega protiv muslimana. Pa muslimane svojim fetwama poziva da mu

uđu u pokornost, da uđu u njegovu vojsku i policiju, da odrţavaju njegov mušričko-tāgūtski sistem; daje fetwe kojima će policija te drţave da skida glave muwehhidima i fetwe zbog kojih će muwehhidi da budu stavljani u zatvor zbog svoga tewhīda.

Zato u kufr tih murteddā ne sumnja (niko drugi), osim čovjek koji nije osjetio sjetvu

tewhīda i osnove ovoga dīna. Ili ne zna stanje, recimo. Ali onaj ko zna stanje ovih ljudi – neminovno mora da osjeti upravo ovo: da su ti ljudi Allāhovi neprijatelji, jer tewhīd nije stvar koja se stiska ''na dugme'', tewhīd je stvar koja se osjeća. Kad zavoliš Allāha – osjećaš mrţnju prema šejtānu i prema tāgūtima. Kad zavoliš tewhīd – osjećaš mrţnju prema širku; ne moraš ništa ''pritisnuti'', kad voliš vjerovjesnike – mrziš mušrike, kad zbog tewhīda voliš vjernike – mrziš mušrike, prijateljuješ sa muslimanima, neprijateljuješ protiv mušrikā, itd.

Ako neko nekome (mušriku) koga smatra muslimanom pomogne protiv muslimana,

neće biti opravdan time što će reći: ''Smatrao sam ga muslimanom.''

Pravilo na koje smo izgradili ovu mes'elu jeste da se Allāhov propis veţe za suštinu, a ne za ubjeđenje pojedinca. Isto poput onih koji nekome čine 'ibādet, ali to ne nazivaju 'ibādetom, kao što je govorio 'Adijj ibn Hātim: ''Mi ga ne obožavamo''. Ljudi ovdje idu u laičke sudnice da se ţale i tuţe oko penzija, razvoda braka i kaţu: ''Mi njima ne činimo 'ibādet.''

Mi kaţemo: Zovi ti to kako god hoćeš, ali se Allāhov propis veţe za suštinu: Ti im činiš 'ibādet, ti nisi

musliman, ti si mušrik. I onaj koji ti je to dozvolio – nije musliman, on je mušrik, zato što je dozvolio da se čini 'ibādet nekom drugom mimo Allāha, dželle we 'alā.

Ovo nam je pravilo vaţno, pogotovo kad govorimo o osnovi dīna i osnovi tewhīda i mi

moramo da znamo ovu vjeru i njene temelje s dokazima, da je branimo. Jer ovdje ne smiješ da se poljuljaš, inače ćeš biti od onih neukih za koje je 'Alija, radijallāhu 'anhu, rekao da su kao puštena stoka na livadi; ko god zovne, on ne moţe da napravi razliku između jednog i drugog pastira, između jednog i drugog čobanina. I vidite, braćo, kolika je opasnost onih koji su pokrenuli kampanju protiv nas zbog stvari u koje pozivamo i podučavamo ljude. Oni se bore protiv nas i protiv ovog dīna.

Znajte, braćo, da cilj sūre el-Kāfirūn, koja je počela tekfīrom, nije tekfīr sām po sebi, nije cilj

sām on (tekfīr), već je cilj te sūre izraţavanje berā'eta (odricanja) i neprijateljstva. Neprijateljstvo prema tom putu i prema onima koji su na tom putu, a tekfīr dolazi nakon toga. Glavna stvar u svemu ovome jeste: ''Ne činim ja 'ibādet onome čemu vi činite 'ibādet, niti ste vi obožavaoci Onoga što ja obožavam, niti sam ja obožavalac onoga što ste vi obožavali, vi imate vaš dīn, a ja imamo ovaj moj dīn.''

Tj. odričemo se, neprijatelji smo vam. To je dīn, to je ispoljavanje vjere i zbog toga je

Allāh, tebāreke we te'ālā, poslao Svog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, da podigne tewhīd iznad svakog dīna. A ovaj tewhīd, sa svim svojim djelićima, u cjelokupnosti neće biti iznad svakog dīna (drugačije), osim na koji način?

Hoće li tewhīd biti iznad svakog dīna ako se mi budemo povukli, ako mi budemo ćutali? Hoće li biti?

Hoće li tewhīd biti iznad svakog drugog dīna ako se mi budemo povukli u podrume i

šume i krili se radi neke borbe, a istina je da ta borba ima parčad širka u sebi.

Osnova i početak je tewhīd, a sve stvari dolaze poslije tewhīda i mora se on podići, tj. mora se ispoljiti. Naprotiv, Allāh, tebāreke we te'ālā, je muslimanima zabranio da ţive u dārul-kufru ako ne mogu da ispolje dīn. Pa tvoj komšija mora da zna da si se ti odrekao kufra i širka i da ti tekfīriš i da si se odrekao od tāgūta i da kaţeš da ti oni i njihova vojska i policija nisu braća. On to mora znati, ti moraš da ispoljavaš svoj dīn zato što je to osnova. Tvoj komšija treba da zna da ti svakog ko nije na tewhīdu smatraš mušrikom i Allāhovim neprijateljem i onim koji ne ide u dţennet. To mora da se ispovijeda i zbog toga se trpe batine, braćo.

Ashābi nisu prestali da govore, zbog bilo kojeg straha. Bile su batine i batine, pa su tek

onda prestali. Nije bilo koji strah. Tako da ova stvar mora da bude glavna i kaţem: Allāhu moj, onaj koji nam se u tome suprotstavi – suprotstavio se srţi i duhu vjerovjesničke da'we i za njega kaţem: Mrzim ga u ime Gospodara svjetova. Mrzim ga, neprijatelj mi je i smatram ga nevjernikom. Kad se bude vratio – biće moj brat u islāmu, a ovako: nemam nikakve veze sa njim, prekinuo sam vezu. To mora svaki muwehhid da radi, to je osnova vjerovanja u Allāha, tebāreke we te'ālā, bilo prema njima i bilo prema kome drugom koji je poništio ''Lā ilāhe illAllāh, Muhamedun Resūlullāh''. Na tome se gradi dţema'āt, drţava i zbog toga se sve radi, odnosno zbog toga je Allāh stvorio nebesa i zemlju, dţennet i dţehennem.

Ne smije da borba bude osnova na kojoj su izgrađeni naši dţemā'ti. Ne znaš ni kakva, ni

s kim, ni po čemu,… borba. Za širk, radi mušrikā, radi ovoga, radi onoga. Ne, nego tewhīd. Nebesa i zemlja su se podigla na tewhīdu; da nema tewhīda – srušila bi se. I niko neće uspjeti, osim ako bude bio na tewhīdu, pa makar ih bilo malo. Naprotiv, broj kod Allāha, tebāreke we te'ālā, ništa ne koristi. Naša da'wa je takva da mi ne gledamo na broj. A ko god neće ovoga da se drţi – on nema mjesta među sljedbenicima vjerovjesnikā.

Treba da nosimo ovu da'wu na leđima, pa makar nas ostalo pet-šest, ali ova da'wa mora

da ostane ovakva i zbog toga trpe vjerovjesnici i sljedbenici vjerovjesnikā.

Molim Allāha, tebāreke we te'ālā, da oprosti meni i vama, da nam podari ispravno shvatanje, inšā'Allāhu te'ālā, da nas uputi, da preko nas uputi, da nam uputi ţene i djecu, da oprosti svim muslimanima i muslimankama, ţivim i mrtvim, i da pomogne muwehhidima kojima se čini dhulum, da ih učvrsti i da im nađe iz svakog tjesnaca izlaz. Molim Allāha, tebāreke we te'ālā, da nam ukabūli i da nam oprosti grijehe.


Nalazimo se u trećem podnaslovu prvog poglavlja, a nagovijestio sam vam da nam je

ostala samo još jedna fetwa za taj treći podnaslov, fetwa šejha 'Abdullāha bin 'AbdurRahmāna Ebū Batīna. Naslov trećeg podnaslova u prvom poglavlju glasi: NEĆE ĈOVJEK BITI MUSLIMAN (drukčije), OSIM KUFROM U KATEGORIJU TĀGŪTA I TEKFĪROM SVAKOG POJEDINCA TĀGŪTA, ĈIJE STANJE POZNAJE.

Upitan je Ebū Batīn, rahimehullāhu te'ālā, o onome koji ne zna īmān u Allāha, niti značenje

kufra u tāgūta; a ovo je stanje svih onih koji kod nas pozivaju na islām (pripisuju se islāmu) ili se pridrţavaju njegovih vanjštinskih propisa i tvrde da vole sljedbenike Istine i njima se pripisuju uopšteno. Znači, takva osoba govori da je na Istini i da voli one koji su na Istini uopšteno, međutim kada ispitaš – vidiš da on mrzi one koji su na tewhīdu, odvratni su mu, prema njima ima i osjeća ono što je više od mrţnje, smatra da su pogriješili u svim onim stvarima koje se suprotstavljaju njegovom običaju i onome što on zna i vjeruje da je sve što je suprotno onome što on zna, greška. Tj. kada sudi o postupcima drugih (da li su greška ili nisu), on ne uzima Qur'ān i sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, nego gleda u ādet (običaj) i u ono što on zna, pa makar bilo pogrešno i naslijeđeno od ''rekla – kazala''. Jer je po njegovoj pameti dīn ustvari ono na čemu je on upoznao ljude; niti zna dokaz kojim bi odgovorio ili kome bi se okrenuo, pa on dīnom smatra ono što u vanjštini pokazuju oni koji se pripisuju islāmu.

Kakav je hāl (stanje) onoga čiji je ovo opis? – to je prvo pitanje. A među njima ima

mnogih koji jasno izgovaraju i izriču mrţnju i neprijateljstvo prema sljedbenicima Istine i nastoje da slijede njihove sramote i da se kače za njihove greške. Samo traţe gdje su greške muwehhidima i kada nađe nešto od toga – prikači se i ne pušta, a mrzi ih i to radi ustvari zbog mrţnje i na bātilu je.

Sve ove spomenute (čije je stanje spomenuto prethodno, uz činjenicu da oni nemaju

spoznaju 'aslul-islāma mi smatramo kāfirima. Zbog čega?

1. Zato što ne znaju īmān u Allāha i značenja kufra u tāgūta. Zbog čega? Zbog toga što nisu upoznali islām iz početka, ili zbog toga što prvo nisu upoznali islām.

2. Zbog toga što se suprotstavljaju onima koji su na islamu, tj. muwehhidima, tewhīdu, i što ih mrze. I smatraju da je dīn ono na čemu je većina onih koji se pripisuju islāmu.

Pa da li je naše mišljenje o njima ispravno ili ne? Onda govori dalje: ''Također nam objasnite stanje prve kategorije: da li se oni nazivaju

nevjernicima ili ne, odnosno da li se njima sudi kufrom ili ne?'' Također ga pitaju o onome koji tvrdi da nifāq ne postoji u ovom ummetu nakon vremena

Vjerovjesnika, sallallāhu 'alejhi we sellem, ili malo nakon njega. 1 Znači, pitaju ga o ljudima koji smatraju da nifak ne postoji u ovom ummetu nakon smrti

Allāhovog Poslanika sallallāhu 'alejhi we sellem, ili malo nakon njega. Hoće da kaţu: ''Nifāq

1 Odgovor na ovo pitanje neće biti naveden.

postoji samo za njegovog života, a poslije: Ili si musliman ili si kāfir. Nakon toga ima samo čisti islām'' i za argument uzimaju predaju od 'Abdullaha ibni 'Ukbe ibni Mes'ūda da je rekao: ''Ĉuo sam 'Umer ibnul-Hattāba, radijallāhu 'anhu, da kaţe: ''Ljudi su (tj. u vremenu Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem), bili pozivani na odgovornost Objavom (bukvalno prevedeno: i objava je prestala). Pa ko nam u vanjštini pokaže dobro – daćemo mu bezbjednost i približićemo ga sebi i nećemo se petljati ništa s njegovom tajnom (tj. onim što je u srcu, Allāh će mu suditi prema onome što je u srcu). A ko nam pokaže zlo (tj. u vanjštini) – nećemo biti bezbjedni od njega, niti će on biti bezbjedan od nas, niti ćemo mu vjerovati i ako kaže da mu je srce ispravno.'' 2

Ove 'Umerove riječi trebamo shvatiti u svjetlu onoga što je prethodilo na ovim

predavanjima. Ĉak i za vrijeme Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, u slučaju munafiqā koje je Allāh, dželle we 'alā, otkrivao Objavom Svome Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, za njega to nije bio pravni dokaz; Objava o njemu nije bila dovoljna da se pravno kazni na ovome svijetu, ali je to bilo dovoljno da vjernici o njemu imaju određeno mišljenje pa makar tajno, ali pravno nije bilo dovoljno sve dok ne dođe do priznanja ili postojanja dva svjedoka. Kada bi se tim ljudima nešto potvrdilo putem dvojice svjedoka, oni bi govorili: ''Kajemo se, nismo htjeli, nećemo više nikada'', itd.

Osim toga, poslije smrti Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, nema objave, pa

jedini način da se nečija krivica ustanovi, u smislu nadovezivanja propisa koje je Allāh vezao za određene zločine, u pravnom smislu, jeste vanjština, a ta vanjština biva ili putem priznanja čovjeka ili putem svjedočenja dvojice svjedoka ili opšta poznatost nečijeg zločina. To ne znači da, ako ti sām budeš vidio nekog čovjeka da nešto uradi, nećeš imati pravo da misliš o njemu isto ono što je Allāhov Poslanik sallallāhu 'alejhi we sellem, mislio o određenim ljudima i što je Hudhejfe mislio o određenim ljudima, a na osnovu onoga što mu je povjerio Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem. Ako ti sada vidiš čovjeka da čini djelo velikog širka, a nemaš dvojicu svjedoka – on je kod tebe kāfir i ne znači da morate biti dvojica pa da on bude kāfir. Ne, već je potrebno da ga vide dvojica svjedoka i posvjedoče kod kadije, da bi ga kadija pravno pozvao na odgovornost. Znači, dvojica svjedoka su uslov za pravni dokaz i za pravni tekfīr, a za ovaj vjerski tekfīr (smatranje nekoga nemuslimanom) je dovoljno da ti vidiš čovjeka da je učinio djelo velikog širka ili da vrijeđa nešto od Allāhove vjere, pa da mu posvjedočiš shodno onome što je uradio, i to je značenje riječi 'Umera, radijallāhu 'anh: ''Poslije smrti Allāhovog Poslanika sallallāhu 'alejhi we sellem, ostaje samo vanjština.''

Od Hudhejfe, radijallāhu 'anhu, se prenosi da je rekao: ''Nifāq (tj. kao da kaže: pravi nifāq) je

bio samo za vrijeme Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, a danas (tj. u nešim danima) je to samo ili kufr ili īmān (tj. ili je kufr ili je īmān).'' 3

Dakle, šejh Ebū Batīn je upitan:

''Kakav je odgovor na riječi Hudhejfe i na riječi 'Umera i šta su znakovi nifāqa zbog kojeg čovjek postaje od onih koji će biti u najdubljim dubinama džehennema?''

2 Biljeţi ga el-Buhārī. 3 Biljeţi ga el-Buhārī.

Obzirom da je ovdje prenesen samo odgovor na prvi dio pitanja, mi ćemo prenijeti odgovor šejha Ebū Batīna na prvi dio pitanja, a on se veţe za naše poglavlje, a riječi Ebū Batīna se tiču običnih ljudi i toga šta je dovoljno da se kod njih ostvari da bi se nazvali muslimanima.

Kaţe šejh, rahimehullāhu te'ālā:

''Sud vezan za ove dvije kategorije (o kojima je postavljeno pitanje, čije je stanje opisano) vraća se jednom te istom. Ako čovjek potvrđuje da se ove stvari širka, koje se rade pored kabura i druge mimo njih, od upućivanja dove umrlima i odsutnima, traženja od njih da ispune želje i da odagnaju nevolje, približivanje njima zavjetima i žrtvama,... ko potvrđuje da je to širk i zabluda, i da je onaj koji to poriče Istini, a da je onaj koji to uljepšava i poziva tome gori od onoga koji to sām radi – takvom se presuđuje da je musliman, zato što je to značenje kufra u tāgūta i kufra u sve čemu se čini 'ibādet mimo Allāha, dželle we 'alā. Pa kada prizna da su te druge stvari, mimo njih, od vrsta 'ibādeta – čisto pravo Allāha, dželle we 'alā, i da ih ne zaslužuje niko mimo Njega: niti melek blizak Allāhu, niti poslati vjerovjesnik, ni neko drugi – to je suština īmāna u Allāha i kufra u sve čemu se čini 'ibādet mimo Allāha, dželle we 'alā. Rekao je Vjerovjesnik, sallallāhu 'alejhi we sellem: ''Ko kaže Lā ilāhe illAllāh'' i učini kufr u sve čemu se čini 'ibādet mimo Allāha, dželle we 'alā – zaštićen mu je imetak i život, a obračun će polagati pred Uzvišenim Allāhom''. ''

Ebū Batīnu je, dakle, postavljeno pitanje o ljudima za koje je dīn samo ono na čemu su

zatekli svoje pretke, i kojima neko dođe sa nečim iz Qur'āna i sunneta Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem; a ovdje se prije svega govori o širkovima, o usmjeravanju 'ibādeta nekom drugom mimo Allāha, dželle we 'alā, i podizanju principa ljubavi i mrţnje na osnovi tewhīda, a ne na osnovu običaja i na osnovu onoga na čemu je čovjek zatekao svoje pretke i svoje društvo. Šejh Ebū Batīn se ovdje nije upustio da govori o kategorijama ljudi, nego je spomenuo jedan temelj koji vaţi za sve ljude, jedan temelj bez kojeg nikako nema islāma. Tj. mora da se gleda ova vaţna stvar, koja je u stvari temelj kojim se reguliše i kojim se odgovara na ovo pitanje, a to je da taj čovjek – da bi mu se presudilo da je musliman – mora biti od onih koji potvrđuju da su ta djela širk i zabluda, kao što je dova mrtvacima, dova odsutnima, zavjet i prinošenje ţrtve njima ili ostale vrste 'ibādeta, kao što je spomenuo da su samo haqqovi (prava) Allāha, dželle we 'alā, i da ih ne zasluţuje ni bliski melek, niti poslani vjerovjesnik; to čovjek mora da prizna i da zna.

Šejh ovdje govori o širkovima koji su bili u to vrijeme, ali se ovo također tiče širka suda,

jer ga je Allāh, dželle we 'alā, tako nazvao, a pokornost stvorenjima mimo Njega u sudu (tj. tāgutima suda mimo Njega) nazvao 'ibādetom njima. Zato se od svakog čovjeka, da bi mu se presudilo u vanjštini da je musliman, traţi da bude od onih koji ovo nisu poništili. Naprotiv, šejh također dodaje da ta osoba, obzirom da ona zna da je to samo Allāhov haqq (jer je to fitra), mora da kaţe da je onaj koji to (te širkove) poriče – na haqqu.

Znači, onaj koji govori: ''Nemojte se moliti mrtvacima'' je na haqqu, onaj koji onome koji se

moli mrtvacima govori da on nije musliman je na haqqu, a onaj koji u to poziva i koji ga uljepšava je gori od onoga koji to radi. Znači, dā'ija i onaj koji to uljepšava je gori od onoga koji to radi. Ove stvari mora čovjek da ima kod sebe i takvom u vanjštini sudi da je musliman. Međutim, ako bi čovjek u vanjštini pobio i porekao ovaj temelj, govoreći da te stvari nisu širk (na primjer, kaţe da je to zabranjeno, ali da nije širk), njega se tiču riječi šejha Muhammeda: ''...ili smatra da ga ovo njegovo djelo, iako je bātil, ne izvodi iz vjere...'', da bi na kraju rekao: ''Naprotiv, neće (čovjekov) islām biti ispravan, osim sa odricanjem od tih tāgūta i njihovim tekfīrom.''

To znači da čovjek, kada vidi određeno djelo, odnosno 'ibādet upućen nekom drugom mimo Allāha, dželle we 'alā, da bi ostvario ''Lā ilāhe illAllāh'', mora da vjeruje da je to djelo širk.

Znači, čovjek u vanjštini ne smije poništiti srčano ubjeđenje i temelj vjere o tome da onaj

koji poriče širk da je na haqqu, a da je onaj koji ga radi na bātilu, da je na širku, da je mušrik, i ne smije imati sumnje da je onaj koji poziva u širk i uljepšava ga – gori od onoga koji ga radi. Mi smo naučili na koji način se to pobija: time što će mušrika, kada to uradi, nazvati muslimanom i onim koji je na pravom putu, što znači da on nije ostvario osnovu dīna u pogledu odricanja od mušrikā. Nije ostvario osnovu bera'eta (odricanja) od mušrikā ili da, ne dao Allāh, dželle we 'alā, nazove muslimanom onoga koji uljepšava širk i koji poziva u njega.

Što se tiče one srčane mrţnje i srčanog neprijateljstva: ako je ne pokaţe, imamo li mi puta

do nje? Ako te u srcu mrzi zbog tvog tewhīda, zbog menhedţa tewhīda i ako ima neprijateljstvo u srcu, imaš li ti puta do njega? Ali, ako ne vidiš to, već vidiš u vanjštini ove stvari koje je spomenuo šejh – presudit ćeš mu u vanjštini da je musliman. Međutim, ako u vanjštini pokaţe neprijateljstvo prema tewhīdu i prema sljedbenicima tewhīda radi tewhīda, a ne iz nekog ličnog, privatnog razloga 4 – taj čovjek nije musliman. Treba da kod njega bude prisutno neprijateljstvo prema tewhīdu i mrţnja prema tebi zbog tewhīda; kada čovjek to pokaţe u vanjštini – on nije musliman. To se moţe prepoznati na osnovu prirode samoga djela, karaktera onoga što pokazuje i na osnovu indicija i stanja tog čovjeka.

Znate li da su učenjaci hanefijske škole bili moţda ţešći u pogledu tekfīra pojedinca nego

Ibn Tejmijje i Muhammed bin 'AbdulWehhāb i ostali od kojih mi sada ovo prenosimo. Oni su nevjernikom smatrali i odmah proglašavali pojedinca koji bi za mushaf rekao ''mushafčić''; i u poglavljima o riddetu (otpadništvu) stoji da se od takvoga traţi da se pokaje; ako se ne pokaje – odmah se ubija. Ili ako bi rekao: ''Hajdemo u onu džamijicu'' ili ''Vidi onoga pravničića'', ''...hafidhića'' – automatski ga izbacuju iz vjere, zato što je to riječ, a riječ je kod njih od īmāna, pa je to za njih bez sumnje kufr i izigravanje sa Allāhovom, dželle we 'alā, vjerom.

Sličan je slučaj i ako bi neko opsovao Muhammeda, a nije rekao kojeg Muhammeda.

Moţda je opsovao nekog Muhammeda od vas i ima jedan vid dvosmislenosti u onome što je mislio riječju ''Muhammed'', koga je u stvari opsovao; a ne smiješ protekfiriti čovjeka ako je došao sa riječima ili djelima koje su dvosmislene u značenju. Učenjaci mālikijske škole nisu dozvoljavali da se neko tako olako poigrava sa vjerom, nego, ako su čuli da je neko opsovao Muhammeda, pogledali bi s kim se druţi; pa ako bi se druţio sa onima za koje se zna da su fāsici, da se izigravaju sa vjerom i da vrijeđaju vjeru – odmah bi ih ubili. Nisu ga pitali: ''Kakav ti je bio nijjet?'', nego su mu u tome sudili po indicijama.

Zato, kada vidimo neprijateljstvo prema nama i prema muwehhidima, ne smijemo da

zatvaramo vrata šerī'atu, nego ćemo pogledati indicije, čovjekovo stanje, s kim se druţi i s kim se uhvatio ''pod ruku'', pa ćemo onda lahko moći da procijenimo da li je on od onih koji to rade zbog privatne mrţnje ili je od onih koji nas mrze zbog tewhīda. Kada bi neki ljudi danas čuli pravnike hanefijske škole, vidjeli bi da su oni ţešći, jer smo mi još uvijek ostali na stvarima širka,

4 Ponekad se moţe desiti da nas čovjek mrzi, ne zbog tewhīda, nego iz privatnih razloga; takvog čovjeka ne smatramo nevjernikom, jer te mrzi, recimo, jer imaš kratku ili dugu kosu ili iz nekih drugih ličnih razloga, ili ti se suprotstavlja zbog toga što si mu nekada nešto lično rekao i slično.

tāgūtijjeta i psovanja Allāha, a nismo učili o ovome. Da ne govorimo o onima koji govore da prodaju ''dţepni Qur'an''; oni bi imali problema sa pravnicima zbog toga.

Ova fetwa Ebu Batina treba da se razloţi. Imamo osobu koja se našla u nekom mjestu

gdje se čini širk, a u vanjštini prikazuje islām, ima vanjštinska obiljeţja islāma. Iako vidimo tu njegovu ''islāmsku'' vanjštinu, obzirom da se on nalazi u zemlji kufra i širka, obaveza je da mu u vanjštini presudimo kufrom i da kaţemo da je kāfir, zbog preovladanosti kufra u tom dāru i zato što su ljudi (sa aspekta uopštenosti) kāfiri. Međutim, ako taj čovjek kaţe: ''Wallāhi, to je širk, to je zabluda i onaj koji to radi je mušrik, a onaj koji poziva u to je još gori. Oni koji su izašli protiv njih, oni su na haqqu, to je sve Allāhovo pravo i nikome se to ne smije dati, ni meleku, ni vjerovjesniku, a kamoli nekom čovjeku, tāgūtu. Ne smije se Allāhov zakon izbacivati, ne smije se suditi šejtānskim zakonima...'' i slično – taj ti je čovjek došao sa potvrdom; jezikom je potvrdio kufr u tāgūta, a īmān u Allāha.

U fetwi Ebū Batīna postoji dilema, jer on spominje: ''Ako potvrđuje''“, a ja iz govora

'uleme da'we znam da oni uslovljavaju vanjštinski ikrār (potvrđivanje) da bi čovjeku pripisali islām u vanjštini.

Dakle, ako naiđemo na čovjeka koji je u dārul-kufru u vanjštini pokazao islām, dva

šehādeta, pokazao namāz, edhān, iqāmet, bradu, selām, hidţāb – on je kāfir, o njemu ne znamo ništa, osim što u vanjštini vidimo neka islāmska obiljeţja, znakove. Ne znamo da je u vanjštini uradio širk, ne znamo da je u vanjštini poništio islām, ali kada u vanjštini potvrdi ove stvari – on je potvrdio i znamo da se on, pored toga što ima neke znakove islāma – odrekao dīna svoga dāra i da nisu na kufru svog područja.

A ako bi čovjek rekao: ''Ne, ti griješiš, ono djelo nije (veliki) širk, već je to djelo mali širk.'' Da čovjek kaţe: ''Dova mrtvacima ili suđenje tāgūtskim zakonima je mali širk'', ili da kaţe, ne dao Allāh, da je to mustehabd (pohvalno) ili da kaţe: ''Oni su muslimani i onaj koji u to poziva je musliman, a vi ste tekfīrovci i haridžije'', to je već od stvari koje krše osnovu islāma.

To je spomenuo šejh Muhammed u fetwi:

''A što se tiče onoga koji se raspravlja u njihovu korist, ili poriče onima koji ih tekfīre, ili kaže: ''To njihovo djelo, iako je bātil, ne izvodi ih iz vjere''...'',

...pa je zatim rekao:

''...najmanje što se za takvog može reći je ''to i to'', ...a poslije se ispravlja pa kaţe:

''Naprotiv, neće biti ispravan (čovjekov) dīni islām, osim tekfīrom svih tih i odricanjem od njih.'' Pa je šejh spomenuo raspravu u njihovu korist, tj. da oni koji se rasparavljaju u njihovu

korist govore: ''Kako ti možeš da kažeš da su oni Allāhovi neprijatelji, kada oni prave džamije, štampaju mushafe, udijeljuju pare'' i slične stvari, da im brani islām. (tj. da zagovara i zastupa tvrdnju da su oni muslimani).

Druga stvar koja je spomenuta u fetwi (nakon rasprave u njihovu korist) je da zabranjuje

muslimanima da ih nazivaju nemuslimanima (mušricima), a treća stvar, koja je spomenuta u

fetwi šejha Muhammeda bin 'AbdulWehhāba, rahimehullāhu te'ālā, jeste da za njihovo djelo ne kaţe da je veliki širk, već da je to djelo samo mali širk i mali kufr.

Ovdje moramo praviti razliku između formalno-pravnog islāma, koji se tiče vanjštine, i

suštinskog islāma, koji se tiče njega i Allāha, dželle we 'alā. Tj., ako on u vanjštini bude pokazivao tewhīd, a u srcu imao nešto što ga ruši – pa čak mrţnju prema muwehhidima radi tewhīda, neprijateljstvo prema muwehhidima radi tewhīda – onda je kod nas musliman, a kod Allāha je kāfir, a u šerī'atskoj terminologiji se naziva munāfiqom.

U nastavku fetwe Ebū Batīn, rahimehullāhu te'ālā, kaţe:

''Svakome je obaveza da spozna tewhīd i ruknove islāma sa dokazom...'' Tj. sa dokazima iz Qur'āna i sunneta Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem.

''Svako mora da nauči tewhīd sa dokazom i u tome nije dozvoljeno slijepo slijeđenje.''

Šta je slijepo slijeđenje? Slijepo slijeđenje je da čovjeku kaţeš: ''Šta je po tebi tewhīd?'' i on

ti odgovori, ali ti ne spominje dokaz; da ga pitaš o namāzu i on ti govori, ali ne zna dokaz. To je u osnovi zabranjeno u osnovi i ruknovima islāma, ali se neki ljudi izuzimaju iz ovog pravila. Ali običan čovjek, tj. neuki koji ne zna dokaze, ako vjeruje u jednoću Uzvišenog Gospodara i u poslanstvo Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, i ako vjeruje da su one stvari širka koje se rade pored turbeta i kaburova – bātil i da su zabluda, ako u to vjeruje čvrsto vjerom u koju nema sumnje – takav je musliman, pa makar i ne znao da ti to objasni sa dokazom.

Znači, našao si nekog običnog muslimana i on ti kaţe: ''Sve je to širk, sve je to zabluda i ko

to uradi nije musliman'', ali ti ne zna reći dokaz iz Qur'āna niti iz hadītha Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, takav čovjek, koji to nije u stanju uraditi, od njega je dovoljno da dođe sa vanjštinskim islāmom da bi mu se pripisao islām u vanjštini, zbog toga što većina muslimana, i kada bi bili podučeni dokazu (tj. kada bi im se nametnuo dokaz, kada bi se probalo da se oni nauče dokazu) – oni najčešće neće moći razumijeti značenje toga. Onda on spominje govor 'uleme, govor Newewija i drugih učenjaka koji komentarišu hadīthe Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, u kojima je dokaz da je Allāhovog Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, prihvatao od ljudi sāmi šehādet da bi im pripisao da su muslimani.

Kao na primjer: Dolazi čovjek Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, i kaţe

mu: ''Postaviću ti dosta pitanja, pa mi nemoj zamjeriti. Jesi li ti uistinu Poslanik?'' Kaţe Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem: ''Allāhu moj, jesam.'' Pita ga čovjek: ''A šta ti je Uzvišeni Allāh naredio?'' Kaţe Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem: ''Allāh mi je naredio da se Njemu 'ibādet čini i da Mu se niko drugi ravnim ne čini...'' i spominje mu namāz i zekāt, itd., prema različitosti hadīthā u tom poglavlju. Pa je rekao taj čovjek i ljudi slični njemu: ''Neću ovome ništa dodati, niti ću oduzeti.'' Pa kaţe Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem: ''Koga raduje da gleda u jednog od stanovnika dženneta, neka pogleda u ovoga'', a u drugom hadīthu: ''Uspjeće ako bude iskren'', tj. u srcu.

Došao je, čuo Istinu i u vanjštini je prihvatio. Ako srcem u ovo bude vjerovao (iako ne

zna dokaze, jer se vidi da ih nije naučio, već je samo pred Allāhovim Poslanikom, sallallāhu '‘alejhi we sellem, obznanio svoj īmān) – on je musliman. Obznanio je svoj īmān i Allāhov

Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, se time zadovoljio. Znači, došao je čovjek i u vanjštini rekao ''Ešhedu en Lā ilāhe illAllāh we ešhedu enne Muhammeden resūlullāh'', zna šta znače dva šehādeta i obavlja namāz – gotovo, on je musliman, obični, neuki čovjek.

Iako je svakom pojedincu, muslimanu i muslimanki koji su u stanju, obaveza da svoju vjeru nauče s dokazom u tewhīdu, ali se običnim ljudima (kao što su bili ovi beduini koji su dolazili Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, iz pustinje) na početku ''otvaraju ova vrata''. U ovim hadīthima i govoru 'uleme jeste odgovor mu'tezilama i različitim sektama koje su u islām ubacile jednu novotariju koja se tiče uvjeta koje su postavili, tj. novotarskih uvjeta koje su postavili da bi pojedincu posvjedočili u vanjštini da je musliman.

Radi se o tome da su te mu'tezile i slične grupacije uslovile da čovjek, da bi se nazvao

muslimanom, nauči njihova filozofska pravila i te stvari, čiji je cilj potvrđivanje postojanja Allāhove jednoće i poslanstva Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, a ta njihova filozofska pravila najčešće nemaju nikakve veze sa Qur'ānom i sunnetom Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, već se suprotstavljaju njegovom putu, jer on to od ljudi nije traţio. On od ljudi nije traţio, kao što kaţu mu'tezile, prvo da posumnjaju. Kaţu mu'tezile: ''Prva obaveza čovjeku je da posumnja, pa da onda svojim razumom i njihovim pravilima odagna sumnju'' i kada vide čovjeka da ne zna ta njihova pravila – oni neće da kaţu da je on musliman, nego je kod njih još uvijek kāfir, sve dok ne nauči ta pravila, što je neispravno po Qur'ānu i sunnetu Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i po idžma'u muslimana.

Ko nam dođe i pokaţe nam u vanjštini islām, ne pripisujemo mu u vanjštini islām sve

dok ne potvrdi suštinu īmāna i kufra u tāgūta riječima. Ko vanjštinski islām poništi vanjštinskim riječima i djelima širka i velikog kufra i stvarima koje ruše tewhīd i nestanu prepreke i ispune se uvjeti – takav čovjek je u vanjštini izašao iz islāma.

Ĉetvrti podnaslov glasi: ''SLOŢILI SU SE SVI ONI KOJI SE PRIPISUJU QIBLI DA

ĈOVJEK NEĆE BITI MUSLIMAN (SVE) DOK NE UĈINI KUFR U TĀGŪTA''. Ovdje se misli na sekte koje su u islāmu, a ne na one sekte koje su izašle iz islāma, kao

što su džehmije i rāfidije, jer ''sljedbenici (pripadnici) qible'' u terminologiji učenjaka znači: ''oni koji su na tewhīdu'', pa makar u nekim stvarima i bili u zabludi, ali nisu mušrici. Sve grupacije koje se pripisuju islāmu – pa makar bile i sekte zbog nekih stvari u kojima su skrenuli u pogledu 'aqīde i slično – slaţu se da nema islāma bez kufra u kategoriju tāgūta uopšteno i bez tekfīra svakog pojedinca tāgūta čije je stanje poznato, i zato su muslimani. Da su se ovome suprotstavili – ne bi bili pripadnici qible.

Po pitanju ovog temelja, ove osnove, tj. uslovljavanja kufra u tāgūta kao uvjet za ulazak

u islām, po pitanju toga se sa nama slaţu čak i novotari od murdžijā i haridžijā i mutekellimīnā (apologetā) i drugih, tj. svi se oni slaţu u pitanju uslovljavanja kufra u tāgūta kao uvjet za ulazak u islām. Imaju neke sekte koje kao da se suprotstavljaju nama, bilo da su haridžije ili murdžije (oni koji su pretjerali ili oni koji nisu dotjerali do sredine), koji se sa nama mogu prepirati po pitanju nekih jedinki i nekih persona pojedinačno, ulaze li u kategoriju tāgūta ili ne? To im je pogrešan temelj, pa kaţemo: Na tu tvrdnju su temeljili ostala pitanja i nadovezali ostale ogranke, što je poslije kod njih prouzrokovalo da neke ljude tjeraju u zabludu i nazivaju novotarima. Tako nisu našli pravog puta do puta istine, a mi smo stalno spominjali da je

neispravnost ogranaka čovjeka vezana za neispravnost njegove osnove i njegovog temelja. Zato se kaţe: ''Neispravnost ogranaka je neminovni rezultat neispravnosti temelja.'' Ko bude imao neispravne temelje, automatski će na to nadovezati druge neispravne temelje, pa će na te neispravne temelje nadovezati mnoge neispravne ogranke i na osnovu će toga suditi ljudima. Pa će neke nazivati zabludjelima, novotarima, tekfīrovcima, bez obzira da li se radilo o murdžijama, haridžijama ili o mu'tezilama.

Haridžije nazivaju ehlis-sunnet kāfirima, murdžije nazivaju ehlis-sunnet haridžijama, a

mu'tezile nazivaju ehlis-sunnet imenima posebnim za njih i svako naziva ehlis-sunnet onime po čemu smatra da ehlis-sunnet u tome nije na istini. Istina je da oni nisu pogodili haqq i da su zbog neispravnosti temelja napravili sasvim pogrešnu građevinu shvatanja.

Rekao je šejhul Islam Ibni Tejmijje:

''Nužno je poznato od vjere Resūla, sallallāhu 'alejhi we sellem, i po pitanju toga se ummet složio...'' Kaţem: Nuţno je poznato u dīnu Resūlullāha, sallallāhu 'alejhi we sellem, tj. svako ko se

pripisuje ovom dīnu, ko je musliman ovo nuţno zna i po pitanju toga se sloţio ummet, tj. ehlul-qibla (jer šejhul-islām Ibn Tejmijje ovdje ummetom naziva one koji su se odazvali; to su ehlul-qibla, a ne ummetu da'we; to su oni koji su ostali u širku, poput Ţidova i kršćana, a i drugih koji su ostali u širku a pripisuju se islāmu, koji se još nisu odazvali, iako ih ponekada moţemo nazvati munāficima, zindicima i mušricima itd). Ibn Tejmijje ovdje misli: ''Po pitanju toga se složio ummet...''

Ummet, tj. ehlul-qibla.

''...da je osnova islāma i da je prva stvar koja se naređuje stvorenjima šehādet ''Lā ilāhe illAllāh'' i šehādet da je Muhammed Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem. Time kāfir postaje muslimanom, neprijatelj postaje prijateljem, a onaj čije su krv i imetak bii halāl postaje zaštićenog života i zaštićenog imetka. Zatim, ako je to bilo iz njegovog srca – on je ušao u īmān (tj. u suštinski islām), a ako je to rekao svojim jezikom, mimo svog srca – onda je u vanjštinskom islāmu, mimo tajnog īmāna''.

Šta znači ovo? To znači: Dođeš ti i imaš vanjštinski islām, a ako si bio iskren kod Allāha,

dželle we 'alā – imaš suštinski islām, tj. mu'min si, imaš tajni īmān. Kada se islām i īmān spomenu zajedno, islām ide na vanjštinu, a īmān ide na unutrašnjost, na tajnu. Međutim, ako je to rekao u vanjštini, bez srca, onda je ušao u vanjštinski islām bez tajnog īmāna, što znači da je munāfiq kod Allāha, dželle we 'alā. Također je šejh 'AbdurRahmān ibn Hasana rekao: ''Tewhīd je kufr u svakog tāgūta kojeg obožavaju obožavaoci mimo Allāha, dželle we 'alā, zbog toga što je kufr u tāgūta rukn tewhīda, pa ako se ne ostvari ovaj rukn – (čovjek) neće biti muwehhid.''

Pa poslije toga kaţe:

''A tewhīd je osnova īmāna uz koju će sva djela biti ispravna i uz čije nepostojanje će propasti sva ostala djela...''

Tj. neće Allāh, dželle we 'alā, od čovjeka prihvatiti ni abdest, ni namāz, ni hadţdţ, ni

dţihād, ni post, ni zekāt,... ništa, sve dok mu ne bude ispravno ''Lā ilāhe illAllāh, Muhammedun resūlullāh'', 'aqīdom, znanjem i praksom.

Uzalud mu je što klanja namāz, dţaba mu je što posti, dţaba mu što je krvario deset godina ako ne bude imao ''Lā ilāhe illAllāh, Muhammedun resūlullāh'' ispravno, tewhīd srcem, znanjem i praksom, djelima srca i djelima tijela. Ako mu šehādet ne bude isšravan, takvom čovjeku sve spomenuto ništa ne koristi, a ako mu tewhīd bude ispravan, onda će mu biti ispravna sva ostala djela. Bojim se da mi tri hadţdţa, koja sam ranije obavio, neće biti primljena, jer tada nisam bio ostvario osnovu islāma, pa bih ponovo trebao obaviti hadţdţ. Tewhīd je osnova, a sve dolazi nakon toga.

Znate da se haridžije razlikuju od ehlis-sunneta wel-džemā'ata u jednoj stvari; haridžije

kaţu: ''Īmān se sastoji od 'aqīde, od riječi i djelā'', a to kaţe i ehlis-sunnet wel-džemā'at, ali ehlis-sunnet wel-džemā'at kaţe da se īmān povećava i smanjuje i rasparčava se. Znači, moguće je da čovjek ostane mu'min (vjernik), a da bude griješnik, tj. moguće je da čovjek ima osnovu islāma i da bude od onih koji će jednog dana ući u dţennet, ali da ima grijeha kod sebe, a kod haridžijā nije tako. Kod haridžijā je īmān jedna cjelina koja se ne moţe rasparčati, što znači da ako čovjek izgubi jedan dio īmāna – po njima je on izgubio čitav īmān i u tome se oni slaţu sa murdžijama. U tome da se īmān ne dijeli oni se slaţu sa sektom murdžijā. Tako kada čovjek učini veliki grijeh za kojeg Allāh i Njegov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, kaţu da je grijeh, ali ne kaţu da njegov počinioc izlazi iz vjere - haridžije takvog čovjeka nazivaju kāfirom.

Pa ako čovjek laţe – haridžije ga nazivaju kāfirom, ako čovjek pije alkohol, bez njegovog

ohalaljivanja i bez opiranja Allāhovom sudu – haridžije ga nazivaju kāfirom. Ako čovjek ostavi neki wādžib čije ostavljanje kod nas ne izvodi iz vjere – haridžije ga

nazivaju kāfirom. Ovi pogrešni temelji kod haridžijā će kod njih prouzrokovati nadovezivanje na njih definiciju tāgūta, koje nema kod ehlis-sunneta wel-džemā'ata, pa će kod haridžijā biti tāgūt onaj čovjek koji nije tāgūt kod ehlis-sunneta wel-džemā'ata. Tako je moguće da kod haridžijā bude tāgūt čovjek koji ti kaţe: ''Hajd', popij ovu čašu vina'', u smislu da te navodi na grijeh. Taj čovjek kod ehlis-sunneta nije kāfir, ali je fāsiq, ogroman griješnik kod Allāha, dželle we 'alā, kao što je zinālučar (bludnik) ogroman griješnik. Naprotiv, neće biti dţehennemskih vrata iz kojih će izlaziti veći smrad od smrada zinālučara (bludnik), kao što je u hadīthu Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem.

Za haridžije je bludnik ili čovjek koji navodi na blud – tāgūt, ili onaj koji ti naredi da

uradiš grijeh iz oholosti prema tebi, glupira se, nije ohalālio niti se opire Allāhu, dželle we 'alā, ili koji ti naredi da ostaviš wādžib, što je isto grijeh, ali pod uslovom da te ne izvodi iz vjere – takav je kod haridžijā tāgūt, pa će na to nadovezati ostale propise, a dovoljno je to što će on za njih biti kāfir. Haridžije će tebe ili nekog drugog od ehlis-sunneta pitati je li taj čovjek kāfir, a ti ćeš odgovoriti da ga ne smatraš kāfirom zato što ga Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, ne smatra kāfirom, a on će ti reći: ''Ti sumnjaš u kufr kāfira i u kufr tāgūta'', pa ćeš kod njega postati kāfir zato što nisi učinio kufr u tāgūta.

Moţe se desiti da neke grupacije nisu haridžije i da misle da su na pravcu ehlis-sunneta

wel-džemā'ata i uzimaju citate 'uleme da'we, ali su pogriješili u shvatanju nekih stvari, pogriješili su u pravljenju razlike između suštinskog islāma i vanjštinskog islāma ili oko pitanja koje su stvari uslov za ispravnost vanjštinskog islāma, a koje su stvari uslov za ispravnost suštinskog islāma. Tako mnogi od njih misle da je tekfīrenje tāgūta riječima uslov za ispravnost vanjštinskog islāma, pa ako vide čovjeka da ćuti, da nikada nije za nekog tāgūta rekao da je tāgūt i kāfir, oni

će reći: ''Ti za njega nisi rekao da je kāfir i ti nisi musliman zato što to nisi ispoljio''. Nisu vidjeli to, pa obzirom da oni nisu vidjeli ispoljavanje tekfira tog tāgūta, oni misle da taj čovjek nije musliman, a to je greška.

Greška haridžijā je bila jasna, a ove koji su zagazili u vode haridţluka moţemo nazvati

tekfīrovcima; a ovaj problem najčešće nastaje iz nepravljenja razlike između suštinskog islāma i pravnog islāma i neshvatanja onoga što je uslov za ispravnost osnove dīna, osnove tewhīda i onoga što je uslov za ispravnost potpune obaveznosti tewhīda, poput vanjštinskog bera'eta, vanjštinskog neprijateljstva, vanjštinskog tekfīra koji se veţe za qudret (moć, sposobnost): ako si u stanju – obaveza ti je, a ako nisi u stanju – ne moraš, s tim što ponekad situacija da'we od čovjeka zahtijeva da sa nekim sjedi i da ga poziva.

Neki govore: ''Vi samo tekfīrite!'', mada mi ne tekfirimo muslimane, a nikada sebe nisu

upitali da li oni kāfire nazivaju muslimanima, jer je to isto kod Allāha, dželle we 'alā. Štaviše, gore je kāfira i mušrika nazvati muslimanom, jer ponekada čovjek iz ljubomore i srdţbe radi Allāha, dželle we 'alā, moţe (pogrešno) muslimana nazvati munāfiqom i kāfirom, kao što je 'Umer ibnul-Hattab, radijallāhu 'anhu, Hātiba (pogrešno) nazvao munāfiqom, ili kao što je Usejd ibn Hudajr (pogrešno) nazvao Sa'da ibn 'Ubadu munāfiqom; takav čovjek ne izlazi iz īmāna. Naprotiv, ako je to uradio iz srdţbe radi Allāha i ljubomore radi vjere i ako je imao povod za tumačenje – takav čovjek ne zasluţuje kaznu, već će biti nagrađen. Ali ako mušrika čije je stanje jasno nazoveš muslimanom – izašao si iz vjere, nisi više musliman.

Rekao je jedan od šejhova danas, šaleći se: ''Bolje mi je da stanem pred Allāha, dželle we 'alā,

i da mi kaže: 'Ti si Haridžija' nego da mi kaže: 'Ti si kāfir', ili da mi kaže: 'Ti si tekfīrovac' nego da mi kaže: 'Ti si kāfir', jer će tekfīrovac jednog dana ući u džennet, a kāfir neće nikada.''

Pa ako je došlo do situacije da biram između toga da u nekim stvarima budem tekfīrovac

ili da budem kāfir, ja ću izabrati da budem tekfīrovac s te strane, ali nećemo da budemo ni jedno ni drugo, ne dao Allāh, dželle we 'alā, jer je ubacivanje, uvođenje čovjeka u islām i izvođenje čovjeka iz islāma u potpunosti isto, zato što je sud o nekome sa kufrom i sa islamom hadd od Allāhovih haddova, tj. granica od Allāhovih granicā i niko nema pravo da u tim stvarima sudi po svojim mislima i po svojoj strasti.

Znači, ti nemaš pravo da izmišljaš: ''Ovo je islām'' ili ''Ovo je kufr'', ''Ko ovo uradi – on je

musliman'' a ''Ko ovo uradi – on je kāfir'', jer je to Allāh, dželle we 'alā, već odredio, pa ko uradi islām – on je kod Allāha musliman, a ko uradi kufr – on je kod Allāha kāfir. Navešćemo jedan citat od šejha 'AbduLatīfa bin 'AbdurRahmāna bin Hasana Ālu šejha, u kojem je šejh 'AbdulLatīf odgovorio nekim momcima koji su tekfīrili ljude stvarima kojima se ne tekfīri, a pripisivali su se školi šejha Muhammeda.

Pa im šejh odgovara, govoreći im o nekim momcima koji su bili...:

''Vidio sam godine 64 (tj. 1264) dva čovjeka slična vama, one koji su napustili džemā'at...'' Znači opisuje ih kao haridžije; pripisuju se da'wi šejha Muhammeda, a nisu shvatili

'aqīdu. ''...u pokrajini el-Ahsa' koji su se odvojili od džume i napustili džumu i džemā'at...''

Naravno, govori se o dţumi i dţemā'atu gdje su imām i dţemā'at muslimani, koje su proglasili muslimani koji su u tim zemljama. Moţe se desiti da bude muslimana u dijārul-kufru. Bosna je dārul-kufr, Beč je dārul-kufr, a u njima ima muslimana. ''Njihov dokaz je bio u kategoriji od kategorijā vašeg dokaza, oni su govorili ovako.''

Znači, ti prijašnji, koji imaju dokaz kao vi, su ovako govorili. Stanovnici pokrajine el-Ahsa' su sjedeli zajedno sa čovjekom koji se zvao Ibn Fejruz,

druţe se sa njim i sa ljudima sličnim njemu, a on nije jasno izrekao tekfīr svog djeda koji je odbio da'wu šejha Muhammeda, nije je prihvatio i suprotstavljao joj se. Znači, kaţu da se druţe sa Ibn Fejruzom i ljudima sličnim njemu, a djed Ibn Fejruza je bio neprijatelj da'we šejha Muhammeda ibn 'AbdulWehhāba, nije ju prihvatio i suprotstavljao se, a Ibn Fejruz nikada nije rekao da mu je djed kāfir, niti su oni koji su sa Ibn Fejruzom rekli da mu je djed kāfir. Šta su uradili?

''Pa su rekli: 'A ko nije izjavio da je on kāfir, takav je kāfir u Allāha i nije učinio kufr u tāgūta', pa kažu: 'A ko sjedi sa njim – on je isti kao on', pa su na ova dva lažna, zabludjela uvoda nadovezali sve ono od propisā što se nadovezuje na jasno otpadništvo i mislili su da su na 'aqīdi šejha Muhammeda i ja sam otklonio njihove šubhe i objasnio sam im (obavijestio sam ih) o čistoći i nevinosti i odricanja šejha od ove 'aqīde, ovoga medhheba.''

Pa dalje kaţe:

''Što se tiče tekfīra ovim stvarima koje vi smatrate mukeffirātima sljedbenika islāma – to je medhheb harūrijā, jedne od grupacija haridžijā za vrijeme ashābā, el-Malikin, onih koji su napustili džemat.''

Pa ovdje imamo primjer ljudi koji imaju ispravno shvatanje pitanja ko je tāgūt i ostalih

stvari. Ovo je primjer koji je naveo šejh 'AbdulLatīf, ali nemaju ispravno shvatanje o tome kako se čini kufr u tāgūta, šta je uslov za kufr u tāgūta, ne prave razliku između vanjštinsko-formalnog islāma i suštinskog islāma, ne prave razliku između uvjerenja da je neko kāfir i da je to šart za osnovu vjere i toga da je izgovaranje toga (da je taj kāfir) šart za ispravnost obavezne potpunosti; u smislu: ako čovjek to ne kaţe, ne znači da je kāfir. Pa su uzeli Ibn Fejruza i rekli: ''Slušaj, ti nisi za svog djeda rekao da je kāfir.'' Ako Ibn Fejruz za svog djeda nije rekao da je kāfir, a u vanjštini pokazuje islām i nema širka, kakav je dokaz da Ibn Fejruz u svom srcu vjeruje da mu je djed musliman? Kakav je dokaz? Imaš li dokaz za to u vanjštini? Nemaš dokaz.

Ibn Fejruz u vanjštini pokazuje islām, a ako još uvijek nije rekao da mu je djed kāfir, to

ne znači da on vjeruje da mu je djed musliman. To je što se tiče samog Ibn Fejruza. A kako je tek sa onima koji sjede sa Ibn Fejruzom, koji mogu biti od muwehhidā koji su sjeli kod Ibn Fejruza da probaju da ga ''izvuku'', pa su i oni protekfīreni zbog Ibn Fejruza, koji je ovdje nepravilno protekfiren zbog toga što se kod njih nije mogao shvatiti kufr tāgūta osim izricanjem tekfīra pojedinaca tāgūta, a to mi nismo tako rekli. Mi smo rekli da je izricanje tekfīra tāgūta poimenično wādžib uz qudret (snagu i mogućnost); čak i ako čovjek, i ako je sposoban, ostavi taj poimenični tekfīr, nije kāfir već je griješnik, a oni to nisu shvatili i kod Ibn Fejruza su pogriješili i rekli su: ''Ti sumnjaš u kufr kāfira'', a nemaju dokaz za to i nadovezali su na to tekfīr onoga koji sjedi sa njim. Pa tako imaju ispravnu osnovu, djed mu jeste bio tāgūt, ali su pogriješili u kakvoći tekfīra tāgūta koji ulazi u osnovu dīni islāma, bez kojeg dīni islāma nema. Pa su ono što je

obaveza za ispravnost obavezne potpunosti tewhīda (tekfīr tāgūtā poimenice) ubacili i učinili ga šartom za ispravnost osnove tewhīda, a da ne govorimo o onima koji sjede sa njima.

Primjer: Kada bi te sad ovi ljudi vidjeli da sjediš sa nekim kāfirom i da ga pozivaš u

islām, pa makar bio mušrik koji se pripisuje muslimanima, oni bi vjerovatno rekli: ''Taj i taj iz ovog dţemā'ata sjedi sa onim; on je isto kao i on, kāfir.'' To je moglo da se kaţe samo za situaciju da je Ibn Fejruz pričao kufr, da je Ibn Fejruz pozivao u kufr i širk i da su ljudi sjedili sa njim i da mu nisu poricali; tada bi se moglo reći da su oni isti, ali ne u ovom bukvalnom smislu i na bilo koji način.

Ovo je primjer kojeg šejh navodi ovdje; primjer momaka koji imaju ispravnu osnovu po

pitanju definicije pojma ''tāgūt'', ali nemaju ispravne teoretske temelje po pitanju kakvoće kufra u tāgūta i da kufr u tāgūta ima stvari koje sačinjavaju ono bez čega nema osnove dīni islāma, odnosno nema osnove tewhīda i da kufr u tāgūta također ima stvari koje sačinjavaju njegovu obaveznu potpunost, u onome smislu koji sam spomenuo. Isto tako se moţe dogoditi da se pojave ljudi, kojih ima danas, koji kada vide čovjeka koji staje na crveno svjetlo na semaforu, kaţu: ''To je kāfir zato što poštuje tāgūtske zakone'', ili čovjek izvadi ličnu kartu kaţu: ''To je kāfir'', izvadi izvod iz matične knjige rođenih, kaţu: ''To je kāfir'', to su sve stvari tekfīrovske i haridžijske koje nemaju veze sa dīnom Allāha, dželle we 'alā.

Izvadi čovjek vozačku dozvolu, kupi čovjek tramvajsku ili autobusku kartu,... kaţu: ''To

je kāfir, jer je prihvatio tāgūtske zakone''. Takvih ima dosta danas koji čitaju knjige šejha Muhammeda, ali koji ne shvataju šta priča. Pročitaju dva-tri citata, a zatim na to nadoveţu neispravne stvari. Međutim, nama je Allāh, dželle we 'alā, dao da shvatimo dīn, da shvatimo razliku između vanjštinskog islāma i suštinskog islāma, kufra u tāgūta, īmāna u Allāha, dželle we 'alā, razliku između osnove toga i onoga što je mustehabb, tako da nemamo problema sa tekfīrovcima i haridžijama, a niti imamo problema sa murdžijama.

Ovaj primjer kojeg je naveo šejh više se tiče tekfīrovaca koji su zagazili u vode haridžizma.

Navešću vam primjer koji mi se desio prije neku noć na internetu. Javio mi se čovjek sa određenim imenom koji traţi od mene da provjerim imamo li ja i on ispravnu 'aqīdu. Pa mi kaţe da je on naučio da ponekad moţe ţena da bude tāgūt, a ponekada moţe dijete da bude tāgūt. Pitao sam ga kada ţena moţe da bude tāgūt. Kaţe on: ''Na primjer: Uči se edhān za namāz, a Allāh, dželle we 'alā, je čovjeku naredio da klanja namaz u džemā'atu, a žena mu kaže: ''Haj' nemoj otići na namāz, već ostani sa mnom'' i on iz ljubavi prema toj ženi ostane kod kuće, s tim što će kod kuće klanjati namaz. Je li ta žena sada tāgūt?'' Kaţe: ''Jeste''.

Rekao sam mu: ''To je haridžijska 'aqīda, to je haridžluk, zato što je odlazak na klanjanje

namāza wādžib, u smislu: ako si ostao da klanjaš kući – učinio si grijeh, a nisi kufr, a kod Ibn Hazma ti namāz neće biti ispravan kući.''

Kod Ibn Hazma ima jedno mišljenje, da li je ostavljanje jednog namāza kufr ili nije, zato

što nije klanjao jedan namāz, s tim što moramo da uzmemo u obzir da ovaj čovjek kojega je pozvala ţena da ostane tu, da ona traţi nešto od njega i da njemu nešto treba, jer je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, čovjeku zabranio da klanja dok mu je hrana na stolu i dok ima pritisak, tj. kada ima prirodnu potrebu. Pa ni po mišljenju Ibn Hazma ne moţeš da ga izvučeš, a po stavu jednog dijela učenjaka ehlis-sunneta on je ostavio wādžib (naređeno), a učinio

je grijeh. Ako nije imao potrebu za ţenom, ako je imao potrebu – nema grijeha, ali ako je ostao bukvalno zbog ljubavi prema ţeni, kaţemo: ''Njegova pokornost ženi iz ljubavi jeste grijeh sa primjesom širka ljubavi. To je put u mali širk, ima primjesa ljubavi, ali mu žena nije tāgūt, niti je on kāfir.''

Ovaj čovjek nije u osnovi shvatio šta znači tāgūt, već misli da si ti, ako se pokoriš bilo

kome mimo Allāha, dželle we 'alā, pa makar i u grijehu, time postao kāfir i učinio ga tāgūtom; u smislu da bi, ako bi ti neko sada rekao: ''Popij vino'' i ti popiješ vino, on bio tāgūt, a ti kāfir. Ne, on je griješnik i ti si griješnik, ali je on veći griješnik nego ti, jer on ima grijeh naredbe i zadovoljstva pijenjem, a ti imaš grijeh pijenja i ovo je primjer čovjeka koji nije naučio šta znači tāgūt u osnovi, pa je protekfirio ţenu i sebe, a djeca su bila maloljetna.

Pa onda ti momci koji imaju takvo shvatanje hoće da kaţu za nekoga da tekfīri i slično. Ovo je primjer za haridţije, a za njih kaţemo kao što je 'Alija ibn Ebī Tālib, kada su ga upitali: ''Jesu li oni kāfiri?'', odgovorio: ''Oni su od kufra pobjegli, nisu htjeli da budu kāfiri. To su naša braća koja se bore protiv nas, pa smo se mi borili protiv njih''. Zato mi one od tekfīrovacā koji nas danas tekfīre smatramo našom braćom, zato što su oni još uvijek muslimani i molimo Allāha, dželle we 'alā, da ih uputi.

Oni ljudi koji nazivaju mušrike (čije je stanje jasno) muslimanima – to nisu naša braća,

pa makar se borili ''na Allāhovom putu'', zato što je to sumnja u nevjerstvo mušrika i zato što to povlači neminovno neodricanje od mušrika, što je uslov za ispravnost osnove dīni islāma. Pa kaţemo: ''Oni tekfīrovci koji su nas proglasili kāfirima: molimo Allāha, dželle we 'alā, da ih uputi. To su naša braća.''

Bila je jedna grupa iz Linca tu prije nekoliko dana, proglasili su nas kāfirima i otišli, da ih

Allāh, tebāreke we te'ālā, sačuva i da ih uputi; ali su ljudi na tewhīdu, naša braća, ali imaju malo pretjerivanja. Rade ono: ''Ko sumnja, ko sumnja, ko sumnja,...'', nema kraja, ne znam gdje završavaju, a mi stajemo već kod trećeg, a ne kod drugog; zato što drugi (onaj koji sumnja) ispred sebe ima mušrika, a treći ispred sebe nema onoga koji radi širk.

Dok oni koji nazivaju tāgūte i mušrike muslimanima ili, što je još gore, brane ih i

prijateljuju, ratuju protiv tewhīda – to nisu muslimani.


Poznato vam je šta se jučer dogodilo u blizini Novog Pazara, tj. da su četnici i bošnjački

mušrici ubili jednog od naše braće, Ismā'īla Prentića, rahmetullāhi te'ālā 'alejh. Molim Allāha, dţelle we 'alā, da mu oprosti i da pređe preko njegovih loših postupaka, da ga nagradi po nijjetu i da ga uvede u Njegove džennete, da mu podari najveću nagradu kod Njega, Gospodara svjetova i da ublaži bol njegovoj familiji, njegovoj ženi i njegovoj braći. Kao što znate, ranjen je brat Senad Ramović-Becan, molim Allāha, tebāreke we te'ālā, da mu podari ono što je najbolje za njegov dunjāluk i āhiret.

Obzirom na ovaj događaj, moje je mišljenje da će, šta god kažem ovdje, biti pogrešno,

zato što su munāfici već pustili svoje jezike i počeli da bljuju svoj otrov po internetu i forumima. Ta braća nisu bila kukavice, a, inšā'Allāhu te'ālā, ni mi nismo kukavice; ali u isto vrijeme čovjek treba da se vježba i da zna da je haqq i da je Allāhovo pravo i istina na prvom mjestu u svemu ovome i da čovjek treba da sudi Qur'ānom i sunnetom, ali to mnogi ljudi ne razumiju. Zato, ako bi se ja upustio jednom stranom, bojim se da bih otjerao stvar ka onome čime Allāh nije zadovoljan, a ako bih rekao ono što mislim da je haqq – ljudi bi vrijeđali. Mnogi koji znaju šta sam ja govorio, na dersovima i na opštim predavanjima i šta je moje mišljenje uopšteno na tim predavanjima i ovako u privatnim razgovorima, biće u stanju da presude o ovome.

Allāh, dţelle we 'alā, nam je svjedok da mi to volimo, da nam je žao zbog ovoga, da smo

ogorčeni i ljuti i da nikada nećemo uraditi ono što govore munāfici po internetu, koji za nas govore da smo ''bečka ološ'', da smo munāfici i budale, da smo napravili fitnu, pa poručuju: ''Što sada ne odu u Sandţak da vode dţihād'', a neki čak govore: ''DaBogdā im se paščad po grobovima...'', pa govore to i to, i još mnoge druge bljuvotine, čak na stranicama koje su navodno muslimanske. Ja sam ubijeđen da onaj koji je to rekao – nije musliman. Međutim, onaj koji zna moja prošla opšta predavanja, predavanja koja sam nedavno održao i ovo što će ćuti u budućnosti od mene – on tačno zna kakav je moj sud i moje gledanje na situaciju muslimana u tim predjelima.

Allāh, tebāreke we te'ālā, je dao i otvorio neke nove vidike saznanja koje ću ja vama

obavezno prenijeti u nekim preciznim 'aqīdetskim pitanjima, koja za sobom povlače neke ispravke iz prošlosti koje su vezane za 'aqīdu. To se odražava na menhedž i na put. Šta god da kažem bilo bi pogrešno; međutim, kad situacija sazre, kada emocije splahnu i kada munāfici, koji liju krokodilske suze za islāmom i muslimanima, izgube nadu da će naći ono što traže, onda će haqq izaći na vidjelo. Mada, ja sam lično volio da ova braća nisu imala ovakav završetak, volio sam da drugačije završe, jer sam ubijeđen da je kap krvi muslimana kod Allāha, dţelle we 'alā, vrijednija nego Ka'ba, kao što kaže Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem; samo kap krvi vjernika, a kamoli njegov život.

Ubijeđen sam da u Sandžaku nema nikoga koga bi trebali braniti. Ubijeđen sam da u

Bosni, Sandžaku, na Kosovu, u Makedoniji, Albaniji uglavnom nema onih koje treba braniti, tj. nema muwehhidā, nema muslimanā. Tamo nema dārul-islāma i nema muslimanā, a ono što ima muwehhidā muslimanā koji su na pravom putu, oni su u malom broju. U tom smislu shvatate šta znače moje riječi da nisam volio da oni ovako završe, jer oni nisu imali koga da brane. Onaj koji psuje Allāha, dţelle we 'alā, ja njega nikada neću braniti, neka ga gazi četnik i murted, nemam ja šta njega da branim. Onaj koji čini širk Allāhu, dţelle we 'alā, koga je Allāh nazvao nedţesom

(prljavštinom); kako njega ja da branim? Onaj koji prijateljuje sa tāgūtima i mušricima; kako njega ja da branim? Onaj koji kaže da je tāgūtima i mušricima isti dīn kao i njegov; zar njega ja da branim? Zar je to ono što je Allāh naredio? Onaj koji mrzi muwehhide, a klanja i ima bradu i za sebe tvrdi da je selefija, a koji napada muwehhide zato što su se odrekli Allāhovih neprijatelja; zar njega ja da branim? Tewhīd je više nego što sam ja mislio da jeste, a kamoli drugi koji ne znaju šta je osnova tewhīda koje nemaju kod sebe. Na ovo će se nadovezati konstatacija i sud da ona stvar koju mnogi ljudi žele (tj. dţihād) nema svoje uslove, od kojih su dārul-islām, ili ako je osvojen dārul-islām od kāfirā i ostali su tu muslimani, da su tu muslimani muwehhidi koji se nisu pokorili širku i kāfirskim zakonima i koji su još uvijek u stanju da se bore i koji, ako ne mogu, dužnost je muslimanima da dođu da im pomognu.

Međutim, situacija nije takva, dārul-islāma nema već par stotina godina, eto kakav je hāl

(stanje). Zar se narod nije bacio na stomak kada je bila Kraljevina Srbija? A kad su vladali Turci, zar nije bilo obožavanja kaburova i evropskih zakonā i obožavana mrtvacā. Gdje je taj tewhīd i dārul-islām i gdje su ti muslimani? A kamoli danas, nakon što je protutnjala svaka zabluda, od komunizma, demokratije i nacionalizma po našim zemljama.

Hoću da kažem da su nama braća, oni koji su na tewhīdu, najdraža od svega na ovom

svijetu i to znače moje riječi: ''Volio sam njima nešto bolje.'' Nije Allāh, dţelle we 'alā, naredio da se po svaku cijenu izgubi život, već je Allāh naredio ono zbog čega te je stvorio, a stvorio te je da zaista proživiš i živiš i umreš sa značenjem ''Lā ilāhe illAllāh'', i da to ispoljavaš, da činiš idhhārud-dīn (da ispoljavaš vjeru).

Idhhārud-dīn je da si poznat kako pariraš (suprotstavljaš se) svakoj zabludi koja je u tvom

društvu, da ti niko ne smije to ometati i, kada si kadar, da činiš idhārud-dīn, da se odričeš širkova i kufrova i tāgūta i da se približavaš Allāhu, dţelle we 'alā, njihovim tekfīrom, što jeste način približavanja Allāhu; da te niko ne dira, iako je dārul-kufr. Onda ti je pohvalno da napustiš dārul-kufr, samo pohvalno, a ne wādţib (obaveza).

Međutim, šta raditi i šta reći kada uopšte nema dīna, kada nema tewhīda, a kamoli da

nema idhhārut-tewhīda? Ne može čovjek početi stvari od kraja, a ne iz početka i zato ja kažem: Molim Allāha, dţelle we 'alā, da se smiluje i da oprosti toj braći, i stalno smo uz njih, nikada ih ne bismo ostavili.

Munāfici su već pustili svoje jezike i već traže ''svoje krivce''. Već sam čuo da neki

govore: ''Za ovo su krivi Ebū Muhammed, srpska obavještajna sluţba i sandţački muftija.'' Slažem se da su krivi Srbi, i sandžački muftija, i tzv. ''islāmska zajednica'', i mušrici, i tāgūti, i murteddi, i svi lopovi i obavještajci, o čemu sam govorio i na hutbama i na predavanjima da je za očekivati da će neko probati da otjera stvar u pogrešnu stranu, da bi narodu stvar prikazao opasnom i strašnom, neprihvatljivom, a da bi zatim htio da skine autoritete svega ovoga. Iskreno to kažem, da čitav dunjāluk čuje, ne interesuje me niko od smradovā, murteddā, otpadnikā, niko od njih.

Međutim, nije isti onaj koji vidi i onaj koji čuje, kao što kaže Allāhov Poslanik, sallallāhu

'alejhi we sellem. Jedno je voljeti i priželjkivati, a drugo je gledati u čemu je hajr i u čemu je haqq. Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, je živio u Mekki, u najdražem mjestu Uzvišenom Gospodaru, među narodom koji se pripisivao vjeri Ibrāhīma, odnosno tewhīdu, ali koji je iz njega (tewhīda) izišao. Zbog čega su izišli iz tewhīda? Zbog neznanja, zbog pogrešnog

shvatanja i zbog slijepog slijeđenja. Pa je Mekka tada, nakon što je bila dārul-islām, postala dārul-kufr jer je nad njom vladao zakon 'Amra ibnu Luhajja a ne Uzvišenog Gospodara, onaj zakon kojeg je objavio Ibrāhīmu, 'alejhis-salātu wes-selām. Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, je bio u tom mjestu, u tom vremenu, dok su vjernici bili potlačeni, dok ih je bilo malo i dok je najvažniji 'ibādet bio tewhīd, ispoljavanje tewhīda i odricanje od mušrikā. Štaviše, mušrici su počeli da se suprotstavljaju Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, samo zbog i nakon ispoljavanja tewhīda, odricanja od njih i tekfīra njih.

Na početku da'we, dok je bilo malo muslimanā, Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we

sellem, nije radio javno odricanje, pa su ga ostavili na miru. Nakon toga mu je Allāh, dţelle we 'alā, naredio da se javno odrekne od njih, pa je on počeo da se odriče od njih i da im govori da su nevjernici, da je njihov put i put njihovih očeva pogrešan i da vodi u džehennem, pa su se oni (tek tad) uzbunili. Tako je tada to bio jedan od najvećih 'ibādetā, upravo ta da'wa u tewhīd, čak prije propisivanja namāza (namāz je kasnije propisan, pet vakata, a na početku su bila propisana samo dva vakta). Pa je ispoljavanje tewhīda, odricanje od mušrikā, tekfīr mušrikā i jasno pravljenje granice između muwehhidā i mušrikā bilo važnije od svega onoga što je došlo nakon toga. To je bio najveći 'ibādet, prije borbe na Allāhovom, dţelle we 'alā, putu, koju je Allāh propisao tek nakon osnivanja dārul-islāma i hidţre muslimanā u dārul-islām, ostvarivanja šarta (uslova) snage i koji je sredstvo za tewhīd, a ne cilj sām po sebi, i koji nije temelj na osnovu kojeg se ljudi ocjenjuju, u smislu: ''Ko je sa nama, ko je u dţihādu – on je od nas, pa makar bio i sekularista, i nacionalista, i demokrata, i mušrik, a ko je muwehhid, ako nije u dţihadu i ako ne smatra da je naš dţihād ispravan – on je munāfiq, a tewhīd mu je samo na riječima.'' Ne, ne, ne, to je bātil.

Prva osnova je tewhīd. Ako dođeš sa njim – musliman si, a ako ne dođeš sa njim –

mušrik si. Ako mušrike ne smatraš nevjernicima (nemuslimanima) – sa njima si, idi sa njima; kad naučiš ''Lā ilāhe illAllāh'' – naučićeš da oni nisu muslimani, a kada to naučiš onda se vrati u džemā'at muslimana.

Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, je prolazio pored Jāsira, 'Ammarovog oca i

njegove majke i vidio je da su mučeni... I šta im je govorio? Govorio im je: ''Strpite se, porodico Jāsirova, obećan vam je dţennet.''“

U vremenu mekkanske da'we je došao Habāb ibn el-Eret, radijallāhu 'anhu, Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, dok su muslimani trpili šta su trpili, pa mu je rekao: ''Zar nećeš činiti Allāhu dovu za nas? Zar nećeš traţiti pomoć za nas?'' Pa je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, naveo primjere kako su ranije ljudi saburili u takvim situacijama, primjer čovjeka koga bi zakopali u zemlju do vrata, a zatim bi se donijela pīla (testera), pa bi mu se glava raspolovila, te primjer čovjeka kome su meso sa ruku čeličnim četkama čupali do kostiju, ali ih to ne bi odvratilo od vjere, ''...ali vi požurujete''. Govorio je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem: ''Još mi nije naređeno da se borim. Još mi to nije naređeno.'' Kada mu je to bilo naređeno? Kada je imao dārul-islām i kada je imao snagu.

Šta su morali prvi muslimani da urade? Šta im je bio glavni 'ibādet? Najvažniji 'ibādet im

je bio tewhīd i ispoljavanje tewhīda, pa je i prije džihāda postojala hidţra, iako ne u Medinu, već u Abesīniju onima koji nisu mogli da ispoljavaju tewhīd, koji su bili potlačeni, koji u Mekki nisu imali zaštitu. Pa su otišli u Abesīniju da bi mogli ispoljavati tewhīd i da bi mogli jasno kazati šta misle i šta vjeruju, da bi mogli da pozivaju u dīn, a nije im naređeno da se (po svaku cijenu) bore

i tuku sa Qurejšijama, iako su mnogi od ashābā pitali Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, zašto da se ne bore.

Ja sam stalno govorio da nema snage i da će možda biti džihāda za deset, dvadeset, za

pedeset godina, kada se ljudi vrate tewhīdu i islāmu, i kada se ujedine muslimani iz Bosne, Sandžaka, Kosova, Makedonije, Albanije, ali sam u jednoj stvari pogriješio.

Naime, riječi učenjaka koji kažu: ''Kada neprijatelj uđe u zemlju muslimana...'' se ne

upotrebljavaju niti se odnose na naše zemlje, na zemlje u kojima mi živimo, jer to više nisu zemlje muslimanā, to više nisu dijārul-islām (a riječi učenjaka se odnose na dārul-islām i tiču se njega), niti su oni koji žive u ovim ''našim'' zemljama muslimani u onom broju u kojem sam ja mislio i greška koja se meni provukla u jednom 'aqīdetskom pitanju provukla se i onima od kojih sam ja to prenosio i koji još uvijek stoje na tome i koji ne dijele i ne klasificiraju ljude po tewhīdu, već preskaču tewhīd, ispoljavanje vjere, da'wu u tewhīd i el-welā' wel-berā' u ime Allāha, dţelle we 'alā, i uskaču u stvar za koju nije vrijeme (birbu), čineći to osnovom za pravljenje razlike među ljudima. Pa iako su mušrici iz Hamasa sekularisti – (prema ovim ljudima) nema problema što su ovi mušrici. Također, Izetbegović i bosanska vojska, koja se borila za demokratski poredak – (prema ovim ljudima) nema problema, sve dok se puca. Tako je i sa situacijom na svakom drugom mjestu u svijetu.

Međutim, stvar nije takva i to se neće desiti (drugome), osim čovjeku koji je ovima

(Hamasu, BiH vojsci i sličnima) posvjedočio da su muslimani. A ovdje imamo dvije deredţe (stepena):

Čovjeka koji tāgūta i mušrika naziva muslimanom, a tāgūt je gori od mušrika. Taj čovjek (koji ih naziva muslimanima) nije musliman. U tome nema opravdanja niko, osim onaj koji je prisiljen, pa tāgūta i mušrika opravdava, a prisiljen je, lud ili sl. Ali, ako on tāgūta i mušrika opravdava neznanjem, pogrešnim tumačenjem, slijeđenjem 'uleme, idžtihādom – takav čovjek nije musliman.

Čovjeka koji ne opravdava tāgūta i mušrika i tekfīri ih, ali je upao u drugu grešku, a to je da iz islāma ne izbacuje onog koji opštepoznate tāgūte i mušrike ne izbacuje iz islāma, opravdavajući ga (tog sumnjača) neznanjem, te'wilom i slično. Šta znače riječi Allāha, dţelle ša'nuhu:

''Ko zanevjeruje u tāgūta, a vjeruje u Allāha...'', 1 pa do kraja ājeta?

Šta znače te riječi, a taj tāgūt živi tu i očigledno je njegovo stanje (tāgūtijjeta)? Oteo je Gospodarstvo Uzvišenog Allāha, uzeo Mu potpuno Gospodarstvo u zakonodavstvu i (time kao da je) rekao: ''Ja sam gospodar sada''! Uzeo Mu je Božanstvo, naređujući ljudima da mu se pokore, pa nametnuo svoje zakone, pa Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, uzeo


njegovo vjerovjesništvo i (time kao da je) rekao: ''Ja sam slijeđeni (onaj koji se slijedi''! Uzeo je Allāhu dīn, pa je (time) rekao: ''Moj dīn nije islām, već je moj dīn laički zakon i demokratija''!

Onaj koji vjeruje da je ovakav čovjek musliman – taj nije učinio kufr u tāgūta (niti je

musliman).

Allāh, dţelle we 'alā, je dao da se objelodane mnoge stvari, da se kod nas poredaju. Kada ovo shvatiš i kada ovo vidiš – shvatićeš gdje je tewhīd i gdje su muslimani. Jedina stvar koja sprečava da onaj ko sumnja u kufr sumnjača (tj. ko sumnja u kufr osobe koja ne tekfiri mušrike) izađe iz vjere jeste uspostavljanje argumenta nad njim. Suština takve osobe je da sumnja u širk mušrika, a kamoli kada ga naziva muslimanom i to je treća stvar koja izvodi iz vjere, a koju spominje šejh Muhammed bin 'AbdulWehhāb. Kada 'ulema Nedžda govori o mušricima, o sumnji u kufr mušrikā, o prijateljevanju sa mušricima, o neodricanju od mušrikā i o pomaganju mušrikā protiv muslimana, (sve vrijeme) govori o mušricima na Arapskom poluostrvu, koji obožavaju Šemsāna, 'AbdulQādira Džejlānija, Hasana i Husejna i 'Aliju, radijallāhu 'anhu, i Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i ''ewlije'', i one koji imaju evropske zakone i koji se sude i pokoravaju tim zakonima, a svi spomenuti izgovaraju ''Lā ilāhe illAllāh'' i sebe smatraju muslimanima.

Zašto su beduine izbacili iz vjere? Zato što su se beduini sudili pred zakonima svojih

djedova, i sjećate se riječi šejha Muhammeda bin 'AbdulWehhāba, kada govori o onom beduinu koji je kod njega došao, pa mu je šejh Muhammed objasnio šta je to islām. Pa kaže šejh Muhammed: ''Kako je samo lijepo ono što je rekao onaj beduin: 'Svjedočim da su svi beduini kāfiri i da je onaj bradonja među vama koji ih naziva muslimanima, da je i on kāfir'.'' I ovo je naša osnova. Ovo je osnova i niko od prijašnjih učenjaka, od ashābā, tabi'inā i onih kasnijih velikih imena, kao što su Ibn Tejmijje i Ibnul-Qajjim, nije oklijevao po pitanju nevjerstva onoga koji sumnja u nevjerstvo mušrikā, opravdavajući ga – ne dao Allāh, dţelle we 'alā – neznanjem, te'wīlom, taqlīdom i slično.

Naprotiv, 'ulema se složila da je onaj koji obožava 'Aliju, radijallāhu 'anhu, kāfir i da je

onaj ko sumnja u njegovo nevjerstvo – kāfir. Detalje ovog pitanja danas ne shvataju mnogi, a Allāh je Svojom dobrotom dao da mi shvatimo. 'Ulema se složila da je onaj koji obožava 'Aliju kāfir i da je onaj ko sumnja u njegov kufr - kāfir.

Pa kaže šejh Muhammed:

''Pa kako onda treba da bude sa onim koji se raspravlja u korist mušrikā, koji ih brani?'' A tāgūt je gori od mušrika.

''Kakav onda treba da bude propis o onima koji se raspravljaju u korist mušrikā ili govori (tvrdi) da su oni muslimani?''

Zato ćemo ukazati na neke greške koje postoje, zato što smatramo da je to haqq i da je to Allāhovo pravo i osnova koja treba da se širi. Kada su u pitanju pitanja širka i tewhīda (sa izuzetkom imenā i svojstavā) tu nema detalja koje su ljudi umislili. Na to se nadovezuju mnoga pitanja koja se tiču menhedţa i globalnih problema muslimanā. Onaj koji neće da radi na širenju tewhīda nije iskren u svojoj želji, a ljudima je danas pola vjere dīni islām, a pola vjere mu je

njegova lična korist, pa rade širk iz svoje lične koristi. Nije to put ka Allāhu, dţelle we 'alā, niti je to put Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Stvari su toliko jasne, ali kada Allāh, dţelle we 'alā, hoće da nekog u zabludu odvede, niko ga od toga ne može sačuvati.

Kakva je fajda (korist) od kufra u tāgūta ako čovjek ne zna da je opšte poznati tāgūt kāfir? Allāh je u Qur'ānu rekao:

''Ko zanevjeruje u tāgūta...'' 2

A dođe ti dā'ija i 'ālim, pa kaže: ''Vidiš, ovaj tāgūt ovdje, on je musliman.'' Je li ovo pametno? Allāh je rekao: ''Ko učini kufr u tāgūta...'' Ko je tāgūt? Tāgūt je onaj

pri kome se ostvarila suština opisa tāgūt. I Allāh nije rekao: ''Ko učini kufr u tāgūta koji se ne pripisuje muslimanima...'', niti je Allāh

rekao: ''Ko učini kufr u tāgūta koji se pripisuje muslimanima pod uslovom da je argument nad njim uspostavio Bin Bāz ili Safet Kuduzović i slični'', niti je Allāh, dţelle we 'alā, u qur'ānskim ājetima, a ni Njegov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, u hadīthima iz ovoga izuzeo dţāhila (neznalicu) niti mute'ewwila (onoga koji je pogrešno protumačio). Narod, većina naroda ne skreće u širk (zbog nečega drugog), osim zbog neznanja. Ko su ''dāllūn'' u ājetu sūre el-Fātiha? To su neznalice koje su upale u širk, većina njih ne zna.

Zbog čega je Nūhov narod, prije nego što im je Nūh došao, upao u širk, zbog znanja ili zbog neznanja? Pa što se nisu zvali ljudi muslimani, neznalice koji čine širk?

Čovjek je ili mrtav ili živ, ili gladan ili sit, ili veliki ili mali. Može li čovjek da bude mrtav

i živ u isto vrijeme? Može li da bude gladan i sit u isto vrijeme? Može li da bude pametan i glup u isto vrijeme? Kod mozgovima naših ljudi (a pazite o kakvim mozgovima govorimo, ovo je abnormalan mozak) danas mogu da se sastave dvije suprotnosti, pa čovjek može da bude i živ i mrtav; odnosno, on je mušrik-musliman (!), tj. čovjek radi veliki širk, ali je musliman-neznalica. Ma, nemoj mi reći...

Ovo je manifestacija kulminacije i mutacije jedne novotarije nastale prije četiri stotine

godina; danas u ovom dobu je došlo do sastavljanja između dvije suprotnosti a 'ulema govori da su islām i širk dvije suprotnosti, ne mogu se sastaviti, i to su dvije stvari koja jedna drugu isključuju, pa jedna mora ostati. Tako, ko uradi veliki širk – ostavio je tewhīd, a ko ostvari tewhīd – ostavio je veliki širk. Allāh, dţelle we 'alā, je rekao: ''Ko učini kufr u tāgūta...'' i kad vidiš osobu koja takvog tāgūta naziva muslimanom, a njegovo stanje (tāgūtijjeta) je očito, onda ta osoba ne zna ''Lā ilāhe illAllāh'' pa ga naziva muslimanom i to je ono o čemu mi govorimo. Onaj koji tāgūta naziva muslimanom – taj ne zna ''Lā ilāhe illAllāh''.

Zato kaže šejh 'AbdurRahmān ibn Hasan:

''Ko zna značenje 'Lā ilāhe illAllāh' i nakon toga sumnja i oklijeva u pogledu nevjerstva onoga koji Allāhu učini druga – takav nije učinio kufr u tāgūta.''


U drugim tekstovima 'uleme Nedžda o onome koji naziva mušrike muslimanima se kaže da je...: ''...suština tog čovjeka takva da on ne zna suštinu onoga sa čime su poslati poslanici i spuštene Knjige, pa zato neka se takav preispita prije nego bude za to kasno, neka preispita svoj dīn.''

Kakva je korist ovih ājetā i hadīthā Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, kada

danas ne samo da se mušrik i tāgūt opravdava i da se naziva muslimanom, nego se on još i brani, ulazi se u njegovu vojsku, on se voli, njega pomažu protiv muslimana, daje mu se bej'a, njega (tāgūta) porede sa 'Alijom ibn Ebī Tālibom, a oni koji se protiv njega bune porede sa haridţijama koji su ubili 'Aliju ibn Ebī Tāliba. Kada ''učenjaka'' upitaš šta misli o onima koji vrijeđaju tog i tog kralja, kaže: ''O njima kaţemo kao što je rekao Uzvišeni Allāh:

''Ne govore ti (ništa drugo), osim ono što je govoreno poslanicima prije tebe.'' 3

Shvatićete da oni koji nisu došli da uče od 'uleme tewhīda nije shvatio i naučio tewhīd. Za vrijeme života 'uleme tewhīda, ko god nije čitao te knjige bio je u zabludi, kakvi su bili Dāwūd ibn Džirdžīs el 'Irāqī, čiji menhedž zastupaju danas vama poznati ljudi, potom 'Uthmān ibn Mensūr, nakšibendije i sūfije koji mušrike nisu proglašavali mušricima nego su ih proglašavali muslimanima, a kufr tāgūta je žešći nego kufr mušrika. Tāgūt je kod Allāha gori nego kršćanin.

Sljedbenici Vjerovjesnika, koji vjerujete u Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi

we sellem, i Njegov zakon i vjerujete da je Allāh, dţelle we 'alā, na to nadovezao džennet i spašavanje od džehennema, pitam: Zašto je gori tāgūt koji se pripisuje islāmu od bilo kog mušrika? Zato što mušrik nekom drugom daje Allāhovo pravo koje je posebno za Njega, izjednačuje drugog sa Allāhom, a tāgūt sebe izjednačuje sa Allāhom, sav taj narod ga obožava i on je time zadovoljan; i onda ga ti nazoveš muslimanom i treba da ja tebe nazovem muslimanom?

Ne znaš ''Lā ilāhe illAllāh'' i na ovu temu mogu donijeti stotine fetwi. To treba onima koji

ne vjeruju u Qur'ān i sunnet, već vjeruju u bogove sa titulama, u kumire i sl. Međutim, problem je šejtānska da'wa čiji naslov glasi:

''Naređivaću im, pa će mijenjati Allāhovo stvaranje.'' 4

Tj. Allāhovu fitru na kojoj je stvorio ljude, a koja se između ostalog manifestuje na riječima ''Lekum dīnukum we lije dīn'' (''Vama vaša, a meni moja vjera'').

Tj. ''Ti imaš svoj dīn, a ja imam svoj dīn. O tāgūtu, dīn nam nije isti, jer sam ja spoznao kobnost

i odvratnost širka i znam da ga je Allāh zbog toga zabranio i na to nadovezao vječnost u dţehennemu. Pa,

3 sūra Fussilet, 43. ājet. 4 sūra en-Nisā', 119. ājet.

obzirom da je širk ruţan i zabranjen – nikada ga ne bih uradio, gadi mi se i širk i onaj koji ga uradi, zato što je on izjednačio stvorenja sa Gospodarom, Ţivim i Vječnim, opisanim osobinama savršenstva. I znam šta znači ''...illAllāh'' (...osim Allāha) i to je najveći haqq, i da ga je (šehādet, odricanje i tekfīr) Allāh propisao zato što je lijepo, ispravno i najkorisnije i na to je nadovezao ulazak u dţennet, pa sam zavolio to i one koji su to ostvarili. Pa kada sam to naučio – shvatio sam da onaj koji radi širk ne zna ono što ja znam, pa nije mog dīna; nismo istog dīna.''

Međutim, problem je kada kažeš da ste ti i tāgūt istog dīna. Onda ti ne znaš ''Lā ilāhe illAllāh'', pa si zaista njegovog dīna. Hajde sada da prođeš ulicom i da vidiš čovjeka po vanjštini i da vidiš da nosi ''piroćanke'' (srpske opanke), šta misliš: je li Bošnjak ili je Srbijanac?

Npr. čovjek kolje žrtvu kipu, prinosi žrtvu, obožava kumire i uzima Allāhov rububijet i

uluhijet; je li on musliman ili nije? Vi znate šta je on (tj. da nije musliman već mušrik), ali zašto ga nisu mogli prepoznati drugi, ako su isti ti u stanju da naprave razliku između Piroćanca i Bošnjaka? Zato što ga nisu imali čime prepoznati. Oni ga nisu imali oni čime prepoznati, a to je najveći musībet. Zato kada je upitan šejh 'Abdullāh bin 'AbdulLatīf o grupi ljudi koji oklijevaju po pitanju tekfīra turske države; neki ih smatraju samo nasilnicima (i dalje muslimanima), ali ih nikada ne bi pomogli protiv muslimanā.

Pa kaže:

''Ko ne zna za nevjerstvo turske drţave – taj ne zna značenje 'Lā ilāhe illAllāh'...'' Puna država obožavalaca mrtvaca i kaburova, po 'Irāqu sve kuburije (obožavaoci

grobova), plus još evropski zakoni i niko to ne uklanja; i da čovjek ne zna da oni nisu muslimani? Pa, da su muslimani, makli bi sve te stvari, pa zbog toga kaže šejh: ''Ko ne zna za kufr te drţave – ne zna značenje ''Lā ilahe illAllāh'. A ko ih pomogne protiv muslimana, pa makar ih i ne smatrao nemuslimanima – to je jasno otpadništvo.''

Tewhīd, ''Lā ilāhe illAllāh'' i osnova vjere ispadoše (po njima) slova bez tačaka na sebi,

ime bez značenja, kao što kaže 'ulema: ''Ljudi su počeli da barataju imenima koja više nemaju nikakvog značenja i preskočili su ovo, a prešli su skroz u nešto drugo; nisu shvatili osnovu vjere. ''

Za Piroćanca kaže da nije njegov, a za tāgūta, Allāhovog neprijatelja koji je rekao: ''Ja

sam gospodar i bog'' kaže da je njegov. Ko sumnja u kufr mušrika, mimo prisile, a ako ima pri sebi još pravila koja su oni postavili – taj nije musliman. A kako je tek sa onim koji sumnja u kufr tāgūta čije je stanje opšte poznato? Kada u takvim državama vidimo osobu koju ne znamo, a na njoj vidimo neke znakove islāma, kakvi su edhān, namāz, islāmska brada – ne svjedočimo da je to musliman zbog nepoznavanja značenja riječi ''Lā ilāhe illAllāh'', a kada vidimo īmān u tāgūta, neodricanje od tāgūtā, nazivanje tāgūtā muslimanima, nazivanje mušrikā muslimanima, pomaganje i branjenje tāgūta, napadanje muwehhida zbog toga što se odriču od tāgūta – mi znamo da taj čovjek nije musliman, a kamoli kada bi on lično uradio veliki širk ili opsovao Uzvišenog Gospodara ili Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i dīn.

Kada se naljutiš nekome koji opsuje Allāha ili vjerovjesnika ili nešto od vjere, kada se

naljutiš i kada takvom nešto kažeš, narod kaže: ''Nemoj mu ti ništa govoriti. Šta mu imaš ti govoriti? Allāh je jak, ako On hoće – On će ga kazniti''. Znači, zadovoljan je sa psovkom; a da ne

govorimo o širku i o kufru, što više niko i ne zna. Kada vidimo pojedinca u tim područjima (dārovima kufra), ne svjedočimo mu da je musliman zato što je osnova u takvim područjima kufr i nepoznavanje tewhīda, nepoznavanje osnove vjere i značenja riječi ''Lā ilāhe illAllāh''. Da li se šerī'atski propis borbe na Allāhovom putu veže za vanjštinu ili za suštinu? Da li se šerī'atski propis veze za vanjštinu ili za suštinu? Veže se za suštinu. Čovjek, na primjer, nazove vino vodom; hoće li se tada propis vezati za vodu ili za osobinu opijanja? Neće.

Džihād na Allāhovom, tebāreke we te'ālā, putu nije propisan da bi se branili mušrici koji

se pripisuju islāmu. A naš cilj nije samo uspostava argumenta, što znači samo spuštanje imena i propisa – iako se time približavamo Allāhu, s tim što je to itekako bila misija Vjerovjesnika, sallallāhu 'alejhi we sellem – već je naš cilj, kao što je i njegov bio, da'wa ljudima i nakon što se nad njima uspostavio argument, i to je najveći cilj. Tewhīd, ispoljavanje vjere, el-welā' wel-berā' i pozivanje ljudi u to – to je 'ibādet Allāhu, dţelle we 'alā, i svaki vjerovjesnik je poslat sa ovim, ali nije svaki poslat sa detaljnim propisima; a tu, između ostalog, spada i borba na Allāhovom, dţelle we 'alā, putu.

Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, je otišao u Tāif nakon toga što je doživio da

mu se zatvore vrata da'we u Mekki, nakon što mu je umro amidža Ebu Tālib koji mu je pružao zaštitu i Hadīdža koja mu je također bila od pomoći i pomagala Allāhovu, dţelle we 'alā, vjeru. Otišao je kod stanovnika Tāifa iako se nad njima uspostavio argument. Zbog čega je otišao kod njih? Gdje je taj ahlāq? Otišao je kod njih da ih poziva u dīn, Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, je bilo naređeno da poziva u dīn i da traži ko će mu od ljudi prižiti zaštitu i ko će povjerovati u njega. Ko će povjerovati u njega, prihvatiti 'aslud-dīn i pružiti mu zaštitu?

To i tebi treba biti cilj: da pozivaš ljude, prije svega, da ih spasiš i da se spasu, da nađeš

grupu ljudi koji će ti dati utočište, a da zatim napraviš dārul-islām u kome će se sprovoditi 'aslud-dīn, u kome će moći da se ispoljava 'aslud-dīn, odricanje od širka i od mušrikā, u kome će moći da se tekfīre tāgūti i mušrici i sve ostalo; da se sprovodi šerī'at, haqq Allāha, dţelle we 'alā, i zbog toga mora da postoji dārul-islām. Šta je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, doživio u Tāifu? Znamo da su ga pljuvali radi Allāha, da su ga gađali kamenjem i vrijeđali ga, nazivali ga svakakvim imenima radi Allāha i da su mu bile pune papuče krvi radi Allāha. Nije mu se smilovao (drugi), osim dječak nasrānija (kršćanin), pa mu je donio jedan grozd, a Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, ga je upitao: ''Jesi li ti iz grada tog i tog vjerovjesnika?'', pa mu dječak poče ljubiti noge i govoriti: ''Tako mi Allāha, to ne zna (neko drugi), osim vjerovjesnik.''

Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, krvav, ispljuvan u ime Allāha, dţelle we 'alā,

nakon što je nad stanovnicima Tāifa već uspostavljen argument, ide da ih poziva u ''Lā ilāhe illAllāh'', da ih poziva da Allāha obožavaju, a da se klone tāgūta. Tada mu Allāh, dţelle we 'alā, šalje meleka brda, koji mu nudi da, ako on hoće, ovaj sruči dva brda na ehlu Tāif (stanovnike Tāifa). Uspostavio se argument, da su umrli – svi bi ušli u džehennem, jer oni više nisu ehlul-fetra (opravdani neznanjem, koji su živjeli u nedostatku znanja i nemogućnosti saznanja). Ali, šta kaže plemeniti Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem? Kaže: ''Ne, jer moţda Allāh iz njihovih kičmi (tj. iz njihovog potomstva) izvede narod koji će oboţavati samo Allāha i nikoga Mu neće ravnim činiti.''

Nad njima se uspostavio argument, ali gdje je ova milost, gdje je ova vjera i želja da se

ljudi upute?

''Umalo da sām sebe ne ubiješ zbog toga što ljudi neće da vjeruju u ovaj Govor...'' 5

To je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem. Nije samo pitanje uspostave argumenta i nije samo pitanje ubijanja, pogotovo kada ne treba, već je pitanje osnove vjere i širenje vjere i vjerovjesničkog ahlāqa i pozivanje u dīn, u vjeru.

A onaj džihād u kojem se ne smije pričati o tewhīdu – to nije džihād; onaj džihad u

kojem ima širka – to nije džihād; onaj džihād u kom se tāgūti nazivaju muslimanima – to nije džihād; onaj džihād u kome se prijateljuje sa tāgūtima protiv muslimanā – to nije džihād; onaj džihād u kome se muslimani po šest mjeseci kriju po sobama i po kućama da ih ne otkriju plemena u Pakistānu – to nije džihād, zato što tu nema ispoljavanja vjere, tu nema ništa...

Onaj džihād u kom se ne smije pričati o vjeri i krije se od naroda, kakav je to džihād i iz

čega je proizišlo sve ovo? Iz davanja prednosti ogranku nad osnovama, ili da preciznije kažem: Iz neznanja ''Lā ilāhe illAllāh'' i nepoznavanja osnove vjere. Kada se mi koji stalno govorimo o ovim stvarima, iz straha da ne budemo optuženi za pretjerivanje (jer su navalili na nas, ne možemo glavu podići) previše usiljeno moramo odnositi prema tekstovima Qur'āna, sunneta i govora 'uleme, a poslije toga i prijašnje 'uleme i 'uleme Nedžda posebno; šta mislite o ovim drugima koji nisu s ovim stvarima? Onaj koji danas živi i u tim društvima se tako ponaša i ne osjeća da tāgūt i mušrik koji se pripisuju vjeri nisu na njegovom dīnu – taj neće umrijeti kao musliman. Da li će ga Allāh kazniti za to smatranje mušrikā muslimanima – to ne znam, ali ako bude radio širk – hoće, u to sam ubijeđen, zato što se uspostavio argument.

Danas je osnova da se nad ljudima uspostavio argument u vjerovjesništvu i pitanjima

širka, ali da li će ga Allāh kazniti zbog toga što nije izbacio mušrika iz vjere, to ne znam. Naša dužnost je da uspostavimo argument i da pozivamo ljude u tewhīd, što znači da u svakom džemā'atu i na Zemljinoj kugli, i na nebesima i na Zemlji ne smije biti ova greška, ne smije da bude ova greška.

''Zar oni drugi dīn mimo Allāhovog žele?! A Njemu su se pokorili svi koji su na nebesima i koji su na Zemlji, milom ili silom.'' 6

''Kada bi na njima (tj. na nebesima i Zemlji) postojali drugi bogovi mimo Njega (ili se obožavali drugi mimo Njega), oni bi se pokvarili (propali bi, nered bi ih zahvatio).'' 7

Naprotiv, svaki džemā'at i svaka skupina koja bude radila širk i ne bude ostvarila 'aslud-dīn, ne bude se odrekla širka i mušrikā i ne bude izbacila mušrika i tāgūta iz vjere, koja ne bude ostvarila osnovu dīna prema njemu, tj. odricanje, neprijateljstvo, mržnju i tekfīr srcem, a po

5 sūra el-Kehf, 6. ājet. 6 sūra Ālu 'Imrān, 83. ājet. 7 sūra el-Enbijā', 22. ājet.

mogućnosti vanjštinsko neprijateljstvo, vanjštinski tekfīr, vanjštinsko odricanje i hidţru – takvima će se desiti ono što je Allāh rekao:

''Rekoše: 'Milostivi je Sebi uzeo dijete.' Doista ste nešto veliko uradili. Umalo da se nebesa ne rascijepe i Zemlja ne raspukne i da se planine u prah ne zdrobe zbog toga što govore da Milostivi ima dijete. Milostivom ne priliči da uzme dijete! Svi koji su na nebesima i na Zemlji doći će Milostivom kao robovi.'' 8

To bi se desilo svakom džemā'atu i zato je od znakova vjerovjesničke da'we da im Allāh, tebāreke we te'ālā, daje uspjeh i snagu, pa makar nakon izvjesnog vremena. Svaka da'wa koja nije izgrađena na tewhīdu i na odricanju od širka i od mušrikā – na način koji mi učimo za koji vjerujemo da je vjerovjesnički – osuđena je na ovo:

''Ono što koristi ljudima, to će ostati na Zemlji to je ispravna da'wa, a što se tiče prljavštine i pjene – to će otići i nestati.'' 9

Ja i ti, i ovaj džemā'at, svaki džemā'at i narod, sve će to propasti ako mu jedini bog ne bude Allāh; ako ne bude imao 'aslud-dīn – sve će propasti. ''Sve će propasti, osim ono čime se želilo Allāhovo lice.''

Sve će propasti na dunjāluku prije āhireta, i zato stalno treba da pazimo na ove stvari i da stalno učimo i da se stalno čistimo; i tako mi Uzvišenog Gospodara, mi nismo od onih koji ovo pričaju na ''labavim nogama''. Kada ove stvari čuješ, dobićeš basīret (viđenje i jasnu svijest) i nūr (svjetlost) i moći ćeš prepoznati ko ti je prijatelj, a ko ti je neprijatelj. Onaj primjer sa piroćanskim opancima je smiješan, banalan, sarkastičan i žalostan, ali otkriva suštinu i to da ljudi ne znaju šta im je dīn.

Znate li kako se ulazi u islām? U islām se ne ulazi samo da bi se čovjek sačuvao od velikih grijeha i da bi se ugledao na usklađenost životā onih koji klanjaju. Pametan čovjek dođe i sebi kaže: ''Ovi ljudi oko mene oboţavaju nekog drugog mimo Allāha Koji me je stvorio, savršenog Gospodara, izjednačavaju stvorenja sa Allāhom.'' Jedan obožava mrtvace, drugi kolje pijetla kipovima, onaj se moli Būdi, onaj propisuje zakone mimo Allāha, otima Mu Gospodarstvo i viče: ''Ljudi, dođite kod mene, a ne kod Allāha.''

Pa ovaj čovjek kaže: ''Wallāhi, sve je ovo pogrešno. Sve ovo je bātil i ruţno, izjednačavaju

Gospodara sa stvorenjima. Lā ilāhe illAllāh, Muhammedun resūlullāh – ovo je moj ţivot i ja ne idem do Allāha (drukčije), osim preko sunneta.''

8 sūra Merjem, 88.-93. ājet. 9 sūra er-Ra'd, 17. ājet.

Jesi li ti tako ušao u dīn? Ja sam ubijeđen da većina ljudi nije, već u smislu: ''Četnici i Hrvati nas stalno kolju i biju, a dedo mi je klanjao i nana mi je nosila feredţu, pa eto, moram i ja da pustim bradu i da klanjam.'' Dobro, a jesi li ti skontao šta o tewhīdu? Tvrdim ti da si ''ušao'', a da nisi ništa znao i zato je moguće da si tek prije neki dan postao musliman. Kome za to zahvaliti? Uzvišenom Gospodaru koji ti je omogućio da do tebe dođe haqq i koji te je uputio Sebi.

Tvrdim da je mali broj ljudi ušao u vjeru sa pameću. Pita Allāhov Poslanik, sallallāhu

'alejhi we sellem, čovjeka: ''Koliko oboţavaš bogova?'' Kaže mu ovaj: ''Wallāhi, oboţavam četvoricu na Zemlji i jednog iznad nebesā.''

Mušrici su otvoreno pričali. Znali su mušrici, mušrici su bili bolji nego komunisti-

negatori, zato što mušrik obožava Allāha i druge, nije mu teško da se kloni širka i onda obožava samo Allāha, dţelle we 'alā. Međutim, dok komunistu natjeraš da spusti kičmu pred Allāhom, dţelle we 'alā, nije se navikao da se ponižava, zato što je mu'atil (negator), negira Allāhovo postojanje, i Gospodarstvo, i Božanstvo, i vjerovjesništvo, sve, i neće da se spusti. Njemu treba da dođe munja, da mu ga slomi, da uđe u njega –

''Umalo da im munja vid ne uzme...'' 10 Kaže Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem: ''Hoćeš li da te naučim dovi kojom će te

Allāh pomoći?'' Mušrik mu kaže: ''Hoću.'' Pa kaže Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem: ''Reci: 'Gospodaru moj, nadahni me i uputi me pravom putu i sačuvaj me zla moje duše'.'' Reče mu na ovo mušrik: ''Dobro, Poslaniče, neispravno je da oboţavam nekog osim Stvoritelja. Samo ću Allāha oboţavati.''

Sa mušricima nije bilo problema; znali su šta znači ''Lā ilāhe illAllāh'' i nisu htjeli to reći,

ali kad bi ga mušrik rekao, ostvario bi ga i ušao bi time u islām zato što zna šta je to.

Kod nas i kod ljudi ''Lā ilāhe illAllāh'' je samo ovdje, a iza leđa četnici, ustaše, nigdje tewhīda nema. Ovaj ovdje grad je propao ako ne bude imao ovu da'wu, naše zemlje su propale ako ne budu imale ovo. Ko voli u ime ovoga i ko mrzi u ime ovoga? Jesi li ikada čuo za čovjeka kome je Allāh jedini bog, pa da ga sretneš, da ga voliš? Jesi li čuo za čovjeka koji neće da se sudi pred tāgūtom radi para? Jesi li čuo za čovjeka koji je spreman da učini hidžru zbog toga što ne može da uspostavi i ispoljava vjeru? Jesi li čuo za čovjeka koji se bori i poziva da Allāh bude jedini bog, a da ga ne znaš? Zahvaljujem Allāhu, jer sam ja čuo za takvog čovjeka i uzimam Allāha za svjedoka da ne volim (nikog drugog), osim Njegovog prijatelja, a da mrzim Njegovog neprijatelja, a onog muslimana koji kod sebe ima grijeha – mrzim ga prema grijehu, a volim ga prema pokornosti i prema īmānu.

Onaj ko je mušrik – gadi mi se i nimalo ga ne volim. I više mi se gade dţehmijje murdţije

nego ovi drugi, zato što su dţehmijje postale pomagači tāgūta. Nisu više dţehmijje sekta kojoj trebaš uspostaviti argument, već su oni postali pomagači tāgūtā, gade mi kada ih vidim, više oni nego bilo ko drugi. Zar te nije umorio onaj prizor: da vidiš prizor ashāba u vanjštini, a da vidiš rupu i da vidiš da je tu sve prazno, da tu nema ''Lā ilāhe illAllāh''? Zar te nije umorio taj


prizor, zato što je neispravan, ili se možda desilo ono što se desilo, pa nisi mogao prepoznati gdje je greška, jer sam ne znaš gdje je haqq i zato se kaže: ''Istina se ne prepoznaje po ljudima i ne saznaje na osnovu ljudi...'', tj. na osnovu njihovog broja, titulā i imenā, ''...već se ljudi prepoznaju prema Istini i kada znaš Istinu – znaš ko je na njoj, a ko nije na njoj.''

Gdje je taj tewhīd kod današnjih ''muslimanā''? Ashābi su se složili da je Musejlema el-

Kedhdhāb nevjernik i da je onaj koji sumnja u njegovo nevjerstvo i sām nevjernik, pa makar bio i neznalica. Složili su se (oko kufra ovog sumnjača u kufr Musejleme) iako je Musejlema slagao svom narodu, izmišljajući hadīth Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, a zatim zadužio dvojicu ljudi, naredio im da slažu na Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Tako su ova dvojica rekli da je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, Musejlemi dao učešće u vjerovjesništvu, rekavši: ''Musejlema ima udio u mom vjerovjesništvu (u vjerovjesništvu sa mnom)'' i narod je čuo taj hadīth. Pisar koji je bio kod Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, a koji se otkinuo, prenosi taj hadīth koji je izmišljen i ljudi su zbog pogrešnog dokaza činili kufr Allāhu, dželle we 'alā, i širk vjerovjesniku, pa uzeli drugog vjerovjesnika mimo Vjerovjesnika, a kod Musejleme se klanjalo i učio se edhān, samo što je imao dodatak: ''...we enne Musejlema resūlullāh''. Pa su se sashābi, i pored svega toga, složili da je Musejlema nevjernik i da je onaj ko je sa njim nevjernik. Naprotiv, bilo je ljudi koji uopšte nisu vjerovali u Musejlemino vjerovjesništvo, nego su govorili: ''Laţov iz plemena Rebī'a nam je draţi nego iskreni iz plemena Mudar'', dakle, plemenska pristrasnost. Hālid ibn Welīd je Mudžā'u koji je tu ostao i nije se bunio, rekao: ''Ti si promijenio svoju vjeru, ti nisi više musliman.'' Nakon što mu je Mudžā'a rekao: ''Ti znaš da sam ja musliman. Tako mi Allāha, ja nisam promijenio svoju vjeru'' Hālid mu je rekao: ''Promijenio si (vjeru). Promijenio si, jer se nisi bunio, nisi pričao, nisi mi poslao pismo kao što su drugi poslali, niti si došao kod mene, već si ostao tu sve vrijeme.''

Ne smijemo dozvoliti da se pokvari osnova vjere radi nečega što nije od vjere i ovo mora

da nam bude temelj i mora da se očisti šljam, a dā'ija i pripadnik ove da'we mora da je nosi, pa makar ostao sām. I molim Allāha, dţelle we 'alā, da nam pomogne, pa makar ostali sami, i ne planiramo, inšā'Allāhu te'ālā, da je pustimo nikada.

Sjetih se riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem:

''Vidio sam vjerovjesnika, a sa njim ne bijaše nikog...'' Ovo je haqq, istina i nikada je nećemo ostaviti, sviđalo se kome se sviđalo, a ne sviđalo se

kome se ne sviđalo. Ko hoće da se okupi oko ovoga, oko Allāhovog užeta – bujrum, a ko neće da se okupi oko ovoga – nema šta da traži, taj samo sebe muči. Cilj nam je da prenesemo Allāhovu riječ i da se svako vrati. Neće se vratiti tebi i meni već će se vratiti Allāhu Gospodaru svjetova, a u korist sebi, a nema puta do Allāha i spasa, osim preko Njegovog Vjerovjesnika, sallallāhu 'alejhi we sellem, tewhīdom i poslanistvom.

''Ko ti je Gospodar? Ko ti je vjerovjesnik? Koji ti je dīn?'' Tri fundamentalne (osnovne) stvari

oko kojih se okreće sva vjera i sav jeqīn i suština ove vjere, suština života, što je danas sve pokidano. Ljudi su ''pobrkali lončiće''. Tewhīd ne smijemo da preskočimo, pa makar nam glave popadale i u njemu moramo biti jasni, nema miješanja. Ponekad čovjek može da se skriva, da ne kaže haqq, ali ne smije da uradi i da pokaže kufr. Ashābi su bili u Mekki, Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, je došao da oslobodi Mekku u kojoj je bilo nekoliko muslimana, a niko

nije znao da su muslimani, ali oni nisu pokazivali širk. Nisu pokazivali širk, iako su krili svoj islām i zato naš put treba da se zna.


Molim Allāha, tebāreke we te'ālā, poštovana braćo, da nam podari iskrenost u riječima i

djelima, da nas učvrsti, da nas pomogne, a da onda iz Svoje dobrote uqabūli (primi) ono što je dao da uradimo od riječi i djela, jer govor o Allāhovoj, tebāreke we te'ālā, vjeri nije kao govor o biologiji, hemiji i geografiji. Zato se ja čudim mnogima koji, kada pričaju o Allāhovoj, tebāreke we te'ālā, vjeri, kao da pričaju o nekom predmetu, a Allāh, dţelle we 'alā, kaţe Svom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem:

''Mi ćemo ti spustiti teške riječi.'' 1 Ako je Allāh, dţelle we 'alā, spomenuo svako vjerničko srce:

''Kada se Allāh spomene da im se srca zatresu...'' 2

Šta onda mislite, kakav je govor sve vrijeme o Allāhovom propisu i Gospodaru svjetova, Ţivom i Vječnom, i o Njegovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem? Ne hvalimo sami sebe, naprotiv smatramo se uvijek slabim muslimanima, već nam je cilj da podsjetimo na ihlās i sidq, iskrenost, jer haqq ne ide (drukčije),osim s time. Haqq ne moţe doći (drukčije), osim vraćanjem Allāhu, dţelle we 'alā. Ne moţe reći haqq (neko drugi), osim onaj koji se bacio na prag pred Allāhom, dţelle we 'alā, i nema u svom govoru nūra (svjetlosti) onaj ko se osloni na sebe, takvog će Allāh prepustiti samom sebi, a ko se u potpunosti osloni na Allāha, dţelle we 'alā – On mu je dovoljan.

''O Vjerovjesniče, dosta ti je Allāh i onima koji te slijede od vjernika.'' 3

''Oni kojima su ljudi rekli: 'Radi vas su se mnogi ljudi okupili, pa ih se bojte', pa im je to povećalo īmān i rekli su: 'Dosta nam je Allāh i divan je On zaštitnik'.'' 4

Wekīl – Onaj na koga se oslanjaju, kome se stvari prepuštaju. Prepuštamo stvar Allāhu,

tebāreke we te'ālā.

Ibrāhīm, 'alejhis-salātu wes-selām, je bačen na lomaču, u vatru, došao mu je Dţibrīl, 'alejhis-selām, od Allāha, dţelle we 'alā, i pitao ga: ''Ibrāhīme, treba li ti nešto?'' Pa mu je rekao Ibrāhīm, 'alejhis-salātu wes-selām: ''Što se tiče tebe (od tebe), ne treba.'' Šta je rekao Ibrāhīm, 'alejhis-salātu wes-selām, kada su ga bacali u vatru? Rekao je: ''Dosta nam je Allāh i divan je On zaštitnik''.

1 sūra el-Muzzemmil, 5. ājet. 2 sūra el-Enfāl, 2. ājet. 3 sūra el-Enfāl, 64. ājet. 4 sūra Ālu 'Imrān, 173. ājet.

Rekao je samo ove riječi i dejstvo ovih riječi ne znaš, osim kada probaš, a onaj koji se nije dovodio u situaciju da dovede svoju dušu do onog svog golog ljudskog bītka nikada ne moţe osjetiti veličinu tih riječi. Zato je Allāhova mudrost bila da vjerovjesnike i vjernike u iskušenjima dovodi do situacije kada moraju to da kaţu, kada nemaju druge, jer sve dok čovjek osjeća da ima onog ljudskog razmišljanja nikada neće uključiti ono īmānsko, ono pravo muwehhidsko, već će koristiti ono svoje dunjālučko razmišljanje, koje ne uzima Uzvišenog Stvoritelja u obzir. Međutim, Allāh, dţelle we 'alā, dovodi vjerovjesnike i vjernike do te situacije da moraju uključiti to razmišljanje, čitav ţivot, u svemu; da'wa bez toga ne moţe nikako proći. Zato onome koji se osloni da će njegova da'wa proći zbog toga što on priča, Allāh, tebāreke we te'ālā, ne daje bereketa u tome.

''...dok ne bi Poslanici i oni koji su sa njima govorili: 'Kada će Allāhova pomoć?' ''

U drugom ājetu: ''Bili bi prodrmani, potrešeni. Uistinu Allāhova pomoć je blizu.'' 5

''A kada dvije vojske (skupine) ugledaše jedna drugu, rekoše sljedbenici Musāa: 'Opkoljeni (sustignuti) smo!'' 6

Ispred njih more, a iza njih fir'aun (faraon) i njegove vojske. Ljudsko razmišljanje i ljudski uzroci su prekinuti skroz, nemaju više mašte. Šta ostaje? ''Dosta nam je Allāh i divan je On zaštitnik.''

''Reče: 'Nismo! Sa mnom je moj Gospodar, On će me uputiti.'' 7

Tj. On će me naučiti šta da uradim, a onda će me podrţati i osnaţiti da uradim ono čemu me je podučio. Pa je Allāh, dţelle we 'alā, dao izlaz u onome u čemu čovjeku nikada ne bi palo na um.

Kada je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, bio sa Ebu Bekrom u pećini i kada je Ebū Bekr rekao Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem: ''Allāhov Poslaniče, evo ih. Samo da pogledaju pod svoje noge i vidjeće nas.'' Pa mu je rekao Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, poslaničkom smirenošću i poslaničkim, vjerovjesničkim ubjeđenjem: ''O Ebū Bekre, šta misliš o dvojici sa kojima je Allāh treći?''

''Drugog od dvojice, kada su bili u pećini, pa reče svom prijatelju: 'Nemoj tugovati...' '' 8

6 sūra eš-Šu'arā', 61. ājet. 7 sūra eš-Šu'arā', 62. ājet. 8 sūra et-Tewbe, 40. ājet.

Vjernik i prvaci vjernikā su najpotrebniji tewekkula, oslonca na Allāha, dţelle we 'alā, i ostavljanja svih stvari kod Allāha, dţelle we 'alā, i u tome je slast ţivota. A onaj koji se oslanja sām na sebe – to je bjegunac, koji se oslanja na ljude, na gluposti, na pare i slične stvari; to je bjegunac, siromah kome Allāh, dţelle we 'alā, na ovoj pijaci nije dao ništa osim tih sitnih stvari. Međutim, prava ljepota, pravo uţivanje i pravo blagostanje jeste tajna između roba i Allāha, dţelle we 'alā, a najčešće se ogleda u neovisnosti roba od svakog izuzev od Allāha, dţelle we 'alā, u najteţim situacijama kada kaţe: ''Dovoljan nam je Allāh i divan je On zaštitnik''. I to je tajna, ta tajna ima svoju manifestaciju u mnogim stvarima između roba i Allāha u shvatanju:

''Pa mi dadosmo da je shvati Sulejmān...''9

Tj. mes'elu, da zna odgovor na nju. Allāh, dţelle we 'alā, upućuje koga hoće i u mnogim

drugim stvarima. Nema veće stvari koja za sobom povlači bereket kao što je to ''Lā ilāhe illAllāh''. Ko ţivi sa ''Lā ilāhe illAllāh'' srcem, 'aqīdom, djelima srca, riječima, djelima tijela – taj je čovjek u berićetu, taj čovjek ima berićeta u svemu: u onome što radi, što razmišlja, što priča,... u svemu.

Zato kaţe Allāh, dţelle we 'alā:

''Neka je slavljen Onaj u Čijoj je Ruci vlast (Za Njega je bereket vezan, za Allāha, Onoga u čijoj je Ruci vlast).'' 10

Zato kāfir, kada hoće da jede, kaţe ''bismillāh'', ali on nije na tewhīdu. Kaţe ''bismillāh'' traţeći bereket. Kāfir, a šta misliš kad si muwehhid i kad ti Allāh, dţelle we 'alā, otvori vrata, pa makar da si fāsiq (griješnik) muwehhid, ali između Allāha i tebe nije prekinuta veza.

Navešću primjer kako je Allāh, dţelle we 'alā, oprostio ţeni koja je bila muwehhid, ali je naţalost radila neke ruţne stvari, pa je vidjela onog psa ţednog. Imala je 'aslut-tewhīd kod sebe, ali ju je šejtān naveo da uradi neke ruţne stvari, a zatim se u ime Allāha, dţelle we 'alā, spustila u bunar da napoji to Allāhovo stvorenje. Ali ne samo iz samilosti prema stvorenju, kao što neki pogrešno shvataju, već u ime Allāha, dţelle we 'alā. Ima i ćafira samilosnih, ali ništa od toga nemaju, nego u ime Allāha, tebāreke we te'ālā. Pa kada neko uradi nešto u ime Allāha, tebāreke we te'ālā, iskreno, iskreno, iskreno – a to je wAllāhi teško, to je puno teško – ono što on ne vidi da mu je Allāh dao je puno više od onoga što on vidi i zato šejtān pokušava da prevari čovjeka, da ga navede da ne pogleda duţe od onoga što mu oči vide i tu mu isto treba: ''Dovoljan nam je Allāh i divan je On zaštitnik.''

''Oni koji, kada ih pogodi kakav musībet, kažu: 'Mi smo Allāhovi i Njemu ćemo se vratiti' '' 11

9 sūra el-Enbijā', 79. ājet. 10 sūra el-Mulk, 1. ājet. 11 sūra el-Beqare, 156. ājet.

Tj. čekamo mi, nije problem. Sjetih se Ibn Tejmijje... Kada bi on drţao predavanja, ljudi bi se začudili kako on govori. Kaţu da bi spustio glavu, a onda bukvalno utonuo sām u sebe i zatvorio oči, a kada bi završio sa odgovorima na pitanja probudio bi se kao da nije nikako bio tu. I tako, wAllāhi, zasluţuje Allāhov govor. Nestao bi Ibn Tejmijje sasvim u onome što ga je Allāh, dţelle we 'alā, podučio, jer je to između njega i Allāha, dţelle we 'alā.

Naprotiv, da'wa je jedan od najvećih i najboljih 'ibādetā kod Allāha, dţelle we 'alā, da'wa

– pozivanje u ispravan tewhīd. Zato je svaki vjerovjesnik dā'ija, Allāhov dā'ija i nema ljepše stvari i bolje stvari od toga da budeš Allāhov dā'ija, onaj koji poziva Allāhu, dţelle we 'alā, ali na jasnoj predodţbi, sa dokazom.

Kad Ibn Tejmije ne bi mogao da shvati neko šerī'atsko pitanje, on bi pao Allāhu na

sedţdu i zabio bi glavu u zemlju da se ponizi pred Allāhom, dţelle we 'alā, jer zna da Allāh, dţelle we 'alā, ne spušta haqq na srce, osim kad se to srce rastopi pred Allāhom, kad se pokori, kad se otvori, kad se prsa otvore, a ono srce koje ne moţe da spozna haqq – to je zbog grijeha, pa je vrhunac tih grijeha koprena (zastor), koprena pa pečat, a onda manji stepeni od toga. Zato su nevjernici govorili vjerovjesnicima:

''Mi ne shvatamo mnogo toga što ti pričaš.'' 12

Zbog čega? Koprena (zastor). Ako ih budeš pozivao u uputu – oni se nje nikada neće prihvatiti, i zato je najpreče da se čovjek, kada ne shvati ono što je osnova dīna, zapita: ''Zašto ja ovo ne mogu da shvatim? Ne mogu da shvatim 'Lā ilāhe illAllāh.' Zbog čega je Allāh, Dţelle we 'alā, tako dao?''

''I znajte da se Allāh upliće između čovjeka i njegovog srca.'' 13

Zato smo svjesni i znamo da naš uspjeh u svim stvarima neće biti hairli, osim da dođemo na Allāhova vrata i na Njegov prag i da se prepustimo Njemu i uvjek kaţemo: ''Dovoljan nam

je Allāh i divan je On zaštitnik''. Ne bismo bili na pravom putu da nas Allāh nije uputio. A da Allāh, dţelle we 'alā, nije dao da radimo neke stvari i da ih govorimo, nikad ne bismo bili kadri (u stanju) da ih kaţemo, ni ja, a ni vi da ih shvatite. Vaše shvatanje je Allāhovo stvaranje i vaše drţanje istine je Allāhovo stvaranje, to je Njegova blagodat.

Zar niste čuli, kada čitate el-Fātihu:

''...na put onih kojima si dao svoju blagodat''. 14

12 sūra Hūd, 91. ājet. 13 sūra el-Enfāl, 24. ājet. 14 sūra el-Fātiha, 7. ājet.

Pa odakle im tā blagodat? Odakle im blagodat? Od Allāha, tebāreke we te'ālā. I ono što je

dato Musā'u i 'Isā'u i ono što je dato vjerovjesnicima od njihovog Gospodara, odakle im to? Od njihovog Gospodara! Odakle znanje?

''Allāh će na deredže podići one među vama koji su povjerovali i one kojima je dato znanje.'' 15

Međutim, wAllāhi, ovo ''...dato znanje...'' se ne moţe postići osim sa: ''Bojte se Allāha,

Allāh će vas podučiti''. Kada ostvariš taqwaluk (bogobojaznost), onda će te Allāh podučiti. A ne biva tako što legneš na krevet i ponašaš se aljkavo prema znanju, nije to to.

Imām el-Buhārī bi, prije nego bi upisao hadīth u svoj ''Sahīh'', zbirku hadīthā Allāhovog

Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, uzeo gusul, a zatim bi upisao hadīth. Zato kada čitaš ''Sahīhul-Buhārī'' osjećaš vjerovjesničko svjetlo, čak i kad pročitaš onaj sened – čudo i djelo svakog onog koji radi u ime Allāha, dţelle we 'alā.

Ne hvalimo sebe, nadamo se od Allāha, dţelle we 'alā, dobru, nismo sigurni od Njegove

kazne i traţimo od Njega da uqabūli. Prepuštamo svoje stvari Allāhu, dţelle we 'alā. Spomenuli smo primjer haridţijā i tekfīrovacā, koji su pogriješili u pitanju kufra u tāgūta sa

dva aspekta. Prvi aspekt je sāma definicija ko je to tāgūt i šta je to tāgūt, gdje oni u kategoriju tāgūta

stave mnoge jedinke koje nisu od tāgūtā. Obzirom da počinioca velikih grijeha smatraju nevjernikom, oni će tu sigurno ubrojati mnoge koji nisu tāgūti, pa će za čovjeka koji te nagovara da učiniš veliki grijeh reći da je tāgūt. Ovo je greška u sāmom utemeljenju definicije značenja tāgūta. Tekfīrovci, ljudi koji su učili haqq i koji su u mnogim stvarima u utemeljenju na haqqu i moţda nemaju problema s tim ko je tāgūt, oni znaju, naučili su od učenjakā ehlis-sunneta, ali imaju problema i pogriješili su u pitanju kako se čini kufr u tāgūta. Pa miješaju između pojmova. O čemu se radi?

Kaţemo: Kufr u tāgūta je jedna īmānska cjelina koja se povećava i smanjuje. Kao što se

īmān povećava i smanjuje, tako se i svaka stvar od īmāna povećava i smanjuje, uopšteno rečeno. Tako imamo:

osnovu kufra u tāgūta i bez te osnove nema islāma.

Imamo obaveznu potpunost kufra u tāgūta, što znači da će čovjek, ako to uradi, biti mu'min u tom pogledu, ali ako ostavi ovu obaveznu potpunost, onda je on griješnik (Allāhu moj, osim ako ima opravdanje). Ako ostavi obaveznu potpunost – onda je grešnik, osim ako to uradi iz straha ili je kod njega došlo do realne kolizije štete i koristi pa je vidio da mora da dā prednost jednom od dvoje.

A postoji i ona pohvalna potpunost kufra u tāgūta, koja ulazi u mustehabāte.

15 sūra el-Mudţādela, 11. ājet.

Znači, 'aslu kufr u tāgūta – bez toga nema īmāna, potom je tu obavezna potpunost kufra u

tāgūta – to je deredţa mu'minā i onda dolazi pohvalna potpunost kufra u tāgūta. U obaveznu potpunost često ulazi ono spoljašnje izricanje berā'ata (odricanja), da'wa, izraţavanje mrţnje kroz da'wu, to je odricanje kroz sadrţaj i to je obaveza i mnoge druge stvari koje spadaju u kategoriju obavezne potpunosti. Međutim, moguće je da se desi od momaka koji slušaju mene, ali me ne razumiju.

U osnovi, neprijatelji i oni koji se suprotstavljaju ovoj da'wi, oni ne znaju, pojma nemaju

o ovome. Oni ne prave razliku između osnove kufra u tāgūta i potpune obaveznosti u toj cjelini i zato ćeš ih naći da, kada o nama govore, navode neke stvari koje se mogu svrstati ili u pohvalnu potpunost ili u obaveznu potpunost, koja ako se ostavi, za sobom ne povlači vjerovanje u tāgūta ili ostavljanje osnove kufra u tāgūta ili navode neke riječi koje poništavaju samo obaveznu potpunost, pa hoće da time navedu da smo i mi kāfiri, ne dao Allāh, dţelle we 'alā. Kada takvi nešto spomenu, ti vidiš da se tu radi o stvarima koje ne znače īmān u tāgūta, ali mogu biti grijeh i krnjiti ili obaveznu ili pohvalnu potpunost kufra u tāgūta. Kao što nam kaţu: ''I vi ste uzeli vizu, a zar uzimanje vize nije vjerovanje u tāgūta?'' Uzimanje vize nije vjerovanje u tāgūta, ako ti ne vjeruješ u tāgūta i ako ti jasno ne izgovoriš ili napišeš vjerovanje u tāgūta. Sāmo potpisivanje nikako ne znači da ti prihvataš ili priznaješ zakon koji nije Allāhov.

Ima ljudi koji ne shvataju, koji su pobrkali. Primjer koji će ti objasniti vrste pokornosti je

sljedeći: Ako ti dođe neki tāgūt i kaţe ti: ''Učini kufr'', ili: ''Učini veliki širk'' i ti ga, mimo prisile,

učiniš – uradio si pokornost koja te izvodi iz vjere, i to je širk u pokornosti. A ako ti dođe ti tāgūt i kaţe ti: ''Popij čašu vina'' i ti mu se, mimo tjeranja i prisile,

pokoriš. Jesi li kāfir ili nisi? Nisi, ali si griješnik, jer mu se nisi pokorio u kufru, već si mu se pokorio u harāmu. Isto tako i kada bi ti rekao da uradiš neki mekrūh, ti ne bi bio kāfir ako uradiš mekrūh. A što se tiče mubahāta (dozvoljenih stvari) – sve je to jasno.

Tako nije svaka pokornost tāgūtu kufr. Zato ti profesori, praznoglavci, nacionalisti,

siromasi, dunjālučari, dţāhili, a naţalost često i kāfiri, nama često spominju stvari koje se tiču obavezne potpunosti i govore nam da smo i mi (zbog ostavljanja tog dobrog djela ili zbog činjenja tog lošeg djela) kāfiri, ne dao Allāh, dţelle we 'alā. Takav govori te stvari zbog toga što ne zna kufr u tāgūta, a bolje ti je da pretjeraš nego da ne dotjeraš, jer ko pretjera moţe biti tekfīrovac, ali ko ne dotjera nije musliman. Zato kaţemo: Ne dao Allāh, dţelle we 'alā, da smo tekfīrovci, al' nam je draţe da dođemo na Sudnji dan kod Allāha, dţelle we 'alā, i da nekom od nas kaţe: ''Ti si bio tekfirovac'', nego da kaţe: ''Ti si vjerovao u tāgūta i ti nisi bio musliman.''

''Šta vam je, pa se u pogledu munāfiqā, dijelite na dvije skupine?'' 16

16 sūra en- Nisā', . ājet.

Ājet je objavljen u pogledu skupine koja se pripisivala islāmu, ali čije je stanje bilo zamršeno, nije bilo jasno.

''Allāh ih je vratio u zabludu zbog onoga što su stekli. Zar želite da uputite onoga koga je Allāh u zabludu odveo?'' 17

Tj. zar vi ţelite da učinite muslimanom čovjeka koga je Allāh u Qur'ānu i sunnetu

nazvao mušrikom, kāfirom i munāfiqom? To ţelite? Zar ţelite da vi uputite onoga koga je Allāh u zabludu odveo? Nemaš ti pravo da onoga koga je Allāh u zabludu odveo vodiš u uputu, da kaţeš da je na pravom putu, a musliman je na pravom putu. Shvatite ovaj ājet. Zar ţelite da upućujete onoga koga je Allāh u zabludu odveo?! Ne moţe to tako. Kod Allāha je mušrik u zabludi, a ti ga ne moţeš a pravi put povesti nazivajući ga kako ti hoćeš. Ne moţe to tako, to je promjena Allāhovog suda i dokaz da ne znaš tewhīd.

''A koga Allāh u zabludu odvede nećeš mu naći puta.'' 18

''Oni bi voljeli da vi učinite nevjerstvo kao i oni, pa da budete isti.'' 19

Ali – Elhamdu lillāhi Rabbil 'ālemin – nismo isti. Mnogi od njih ne znaju šta je kufr u tāgūta, šta je osnova, šta je obavezna potpunost, šta je

pohvalna potpunost. Vidio sam jednog na forumu ''IslāmBosna'' kako ''melje'' po meni, kako kaţe da ja tekfīrim svakog ko izvadi izvod iz matične knjige rođenih (rodni list). Slušao je moja predavanja i navodno shvatio da ja tekfīrim svakog onog koji izvadi rodni list i spominje ono pitanje vjenčanja pred tāgūtom, o kom ja jesam govorio. Onog momenta kad postoji sudija i dvojica svjedoka i kada ti dođeš i kada se pročita ona presuda da moraš ustati – ta ceremonija je problematična, ali ako ima neka ceremonija sa drugim sadrţajem i drugim izgledom – da vidimo, razmislićemo. Pa onda kaţe kako sam i ja uradio taj īmān u tāgūta, pa navodi primjere i često navode socijalu. Socijala im je boljka, a ja ne primam socijalu. Pa kaţem tom čovjeku: ''Tako mi Allāha, ja ne primam socijalu, iako tvrdim da primanje socijale nije kufr u Allāha.'' Odakle mu dokaz da ja primam socijalu? Laţe. Nisam pričao ni sa jednim iz Bosne, a da mi nije spomenuo socijalu. Šta im je sa tim socijalama, kao da ovdje pare padaju sa neba. Ako hoće para, samo neka se vrate nazad u tewhīd i neka počnu da šire da'wu i mi ćemo skupiti naše socijale i slati njima, nije problem. Ali, ja ne primam socijalu, niti je primanje socijale kufr u Allāha, dţelle we 'alā.

A ja sam bio u Saudijskoj Arabiji i ja, tako mi Allāha, dţelle we 'alā, ne kaţem studentima

da ne idu u Medīnu, ali kaţem da se tamo uči kufr i ja ću to Semiru Imamoviću dokazati na

17 sūra en-Nisā', 88. ājet. 18 sura en-Nisā', 88. ājet. 19 sūra en-Nisā', 89. ājet.

predavanjima i odgovoriću mu na onaj njegov monolog ''biti ili ne biti'' iz ''Saffa''. Odgovoriću mu na onaj njegov monolog i dokazati da je tamo (u Medīni) kufr. Kako nije kufr, kad te tamo uče da je Jaser Arafat musliman? Zar to nije kufr? Kad te uče da je Mubarak musliman, zar to nije kufr? Kad te uče da su komunisti Jemena muslimani, zar to nije kufr? Kad te uče da je Fahd musliman i da mu se treba pokoriti, zar to nije kufr i širk? Kad te uče da je vjerovjesnik Jūsuf, 'alejhis-salātu wes-selām, sudio sa tāgūtom, zar to nije vrijeđanje vjerovjesnika? Kad te uče da je Muhammed, sallallāhu 'alejhi we sellem, prihvatio kāfirski zakon u darūri (prinudi), zar to nije kufr u Allāha, dţelle we 'alā? Kad te uče da ne tekfīriš mušrike, zar to nije kufr u Allāha, dţelle we 'alā? Međutim, problem je u onome što Allāh, dţelle we 'alā, spominje kada kaţe: ''Čovjek je najveći

dokaz protiv sebe''. Tako on sām dokazuje ono što meni pobija. Ja sam rekao da tamo nema znanja, a on hoće da dokaţe da tamo znanja ima, pa sām pobija sebe, a dokazuje mene (tj. ono što sam rekao). Kako? Time što prosipa i pokazuje neznanje, što znači da zaista tamo nije naučio, znači sām je protiv sebe dokaz. Oni tako podiţu tenzije i polariziraju narod i spominju nam te stvari. Od stvari koje sam čuo od profesora ''Ţalosne vrbe'' jeste da kaţe: ''Vi gradite tamo kāfirske zgrade i drţave i to je isto kufr.'' Uradili smo kufr time što ovdje radimo i što podiţemo ovo društvo?! To nije kufr. Naprotiv, moţe biti mubāh (dozvoljeno), moţe biti harām (zabranjeno), a moţe biti i kufr (nevjerstvo). Ako podigneš sudnicu – kufr, ako praviš crkvu – kufr, ako praviš bilo koje mjesto u kojem se radi širk, koje je namijenjeno za širk – kufr, ako praviš mjesto za harām – to je harām, ako praviš mjesto za mubāh – u osnovi je mubāh, s time što se situacija mora uzeti u obzir. Spominjem vam dokaz da ti ljudi navode primjere kojima dokazuju da nemaju pojma o ovoj temi. Iako je sigurno da oni sāmi nisu ostvarili kufr u tāgūta, oni nas redovno tekfīre, svjesno ili nesvjesno. To je tekfīr klasični. Kada ti čovjek kaţe: ''Ti si prihvatio kāfirski zakon'' – on te je time protekfīrio, jer je to isto kao da ti je rekao: ''Ti si učinio sedţdu kipu''. Onda kada ga ti pitaš: ''Šta to laţeš?'', on ti kaţe: ''Ih, jes' ti ruţan ahlāq! Moraš naučiti ahlāq...'', a on ti je rekao da si učinio sedţdu kipu. Kakav je ovo mizān (vaga i mjerilo), kakvo je ovo shvatanje? Veliki broj ljudi će napustiti ovaj svijet, a da nikada neće biti shvaćen od ljudi, ali će od strane nekih ljudi ipak biti shvaćen.

Allāhovi, dţelle we 'alā, poslanici, 'alejhimus-salātu wes-selām, su napustili ovaj svijet i

mnogi ih još nisu shvatili a kamoli da shvate obične ljude. A ako mi budemo probali da zadovoljavamo htijenja ljudi – mi ćemo nastradati jer je to nemoguće. Jer, milion ljudi ima milion htijenja, milion shvatanja, milion razuma, milion potreba, milion ambicija i slično. Ne moţeš zadovoljiti haridţije i murdţije u isto vrijeme, ne moţeš dvije strane zadovoljiti odjednom. Šta nam je cilj i šta nam je jedino rješenje? Samo po sredini, da gledamo zadovoljstvo Allāha, dţelle we 'alā, da idemo po Qur'ānu i sunnetu Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, pa nećemo pokušavati da zadovoljimo ni ovoga ni onoga, jer to je nemoguće. Zato ćemo se odlučiti da traţimo Allāhovo zadovoljstvo kroz dokaz, slijedeći Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, svjesni da je sunnet Allāha, dţelle we 'alā, da bude stalno ovo koškanje, da bude stalno ova rasprava kao što se kaţe u ājetu: ''Jedne smo drugim učinili fitnom (iskušenjem), hoćete li se strpiti.''

Ako je to stvar u oruţanoj borbi: ''Da je Allāh htio – On bi ih pobijedio, da iskuša jedne pomoću drugih.''

...zašto to ne bi bilo i u ovom vidu borbe, u ovom vidu dokazivanja i raspravljanja, a najgore je neznanje? Ako bi se čovjek pokorio tāgūtu u velikom grijehu, svojim srcem slijedeći ili svojim secem priznavajući zakon Buša u velikom grijehu – bio bi kāfir zbog toga što je svojim

srcem priznao i ohalālio. On bi bio kāfir čak i ako bi uradio stvar koja je samo mekrūh (pokuđena) ili da uradi stvar koja je mubāh (dozvoljeno), ali da mu polazište toga bude vezanje za zakon tog tāgūta, čak i u mubāhu, jer mu je tada polazište vjerovanje u tāgūta. Mnogi te stvari ne shvataju i govore: ''Kada si izvadio ličnu kartu ti si učinio īmān u tāgūta'', ne dao Allāh, dţelle we 'alā, i hoće da po svaku cijenu mi budemo isti sa njima (tj. kāfiri). Hoće da nas uvale, navlače, samo da bi i mi potonuli sa njima. Ili, staneš na semafor i kaţu ti: ''Ti si kāfir'', kao što to rade tekfīrovci. To su problemi neshvatanja kufra u tāgūta, obavezne potpunosti kufra u tāgūta, pohvalne potpunosti od strane haridţijā i tekfīrovaca, te neznanja čime se ruši koji dio kufra u tāgūta, kada si (zbog toga) kāfir, kada si fāsiq, a kada si opravdan.

Idući primjer koga ćemo, inšā'Allāhu, navesti zahtijeva koncentraciju jer je precizan i

mnogima će biti teţak. Nije toliko teţak, ali je problem što mnogi ljudi ove stvari ne mogu shvatiti zato što se nisu upoznali sa našom terminologijom i nemaju naše temelje. Ljudi ne znaju naše temelje i onda kada dođu kod nas i čuju ove stvari, osjećaju se kao student koji je mnogo vremena izostajao sa nastave i onda se osjeća kao da je na nekom pustom ostrvu, pa onda kada se vrati kući kaţe sebi: ''Hajde naučiću ja to'', ali padne na ispitu. Čovjek se ne osjeća fino kada nešto ne razumije, teško mu... To je onaj koga je sramota, a onaj koga nije sramota – njega baš briga. On dobija negativne ocjene, ukore i slično, ali njega baš briga.

Ove stvari vjere se ne mogu shvatiti samo razumom već i bogobojaznošću. WAllāhi, sa

ihlāsom i sa koncentracijom, osjećajući da se time čini 'ibādet Allāhu, dţelle we 'alā. Isto tako je i kada je u pitanju čitanje knjigā hadīthā Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Uzmi iskreno, u ime Allāha, dţelle we 'alā, i čitaj, riječ po riječ, polagano i razmišljaj o njoj, zatim se skloni i probaj da vidiš šta si ti shvatio a zatim skloni ruku sa knjige i vidi kako ti shvataš i kako do tebe dolaze riječi iz Kitaba i sunneta Poslanika sallallāhu 'alejhi we sellem.

Dajemo primjer: Primjer za to su murdţije. Ko su murdţije? Murdţije su uopšteni naziv za

sekte koje su iz īmāna izbacile nešto, neke riječi, neka djela, obzirom na različitosti i ekstremizam koji je među njima. Međutim, ovaj se govor tiče ljudi koji imaju šubhe najekstremnijih murdţijā i moţda bi neko od 'uleme rekao: ''Mi takve nećemo nazivati murdţijama. Takvi ne zasluţuju da se nazivaju murdţijama'', zato što su murdţije muslimani. Murdţi'atul-fuqahā' (pravnici od murdţijā) su muslimani, muwehhidi. Čak i za pojedinca, pripadnika mnogih sekti koje su upale u neki ekstremizam, kaţemo da je musliman, kao što su eš'arije i maturidīje u pitanju īmāna, ali su zato, sa druge strane, ekstremne dţehmijje kāfiri zbog definicije sāmog īmāna. Također, oni koji danas tāgūte i mušrike nazivaju muslimanima i koji prijateljuju sa njima – jer se na to smatranje i nazivanje tāgūtā i mušrikā muslimanima nadovezuje prijateljevanje, jer kada su oni ''na silu'' ''uputili onoga koga je Allāh odveo u zabludu'', oni se prema njima postavljaju kao prema muslimanima i daju im wilājet – ti ljudi se zovu prijatelji tāgūta i pomagači tāgūta.

Spominjemo primjer koji je spomenuo jedan od učenjakā današnjice, Ahmed el-Hālidī,

koji je u jednoj osnovnoj stvari ovdje pogriješio, a vidjećete o čemu se radi. Naime, radi se o njegovoj grešci opravdavanja mnogih koji ne tekfīre tāgūte i mušrike, te smatranja takvih muslimanima, a što je greška mnogih onih koji inače tekfīre tāgūte i mušrike, ali ne tekfīre onoga koji tāgūte i mušrike naziva muslimanima (tj. osobu broj dva u ''lancu tekfīra'', sumnjača u kufr tāgūta i mušrika).

Ahmed el-Hālidī kaţe:

''Primjer za to su murdţije, koje se nama ponekad suprotstavljaju u pogledu suda za neku ličnost (čovjeka pojedinačno, jedinku) da je on tāgūt, poput onoga koji sudi zakonom suprotnim Allāhovom ili suprotnim onome što je Allāh objavio, koji je promijenio Allāhov šerī'at i koji poziva da se čini 'ibādet drugom mimo Allāha i ne uvode ga u kategoriju tāgūta''.

Znači ovu osobu, ovoga tipa ovi ljudi ne uvode u kategoriju tāgūta (tj. i dalje ih smatraju

muslimanima). ''Poput hākima, onoga koji sudi zakonima suprotnim onome što je Allāh objavio, koji mijenja Allāhove zakone, koji poziva da se čini 'ibādet nekom drugom mimo Allāha, dţelle we 'alā.''

Tj. da se njemu čini 'ibādet slijeđenjem njegovog zakona. Kao što kaţe Ahmed el-Hālidī,

pitanje hākimijeta (osobine Allāhovog sudstva), pitanje svojstva hākimijeta Allāha, dţelle we 'alā, zbog mnoštva laţi i zabluda skoro da je kod ljudi postalo manje poznato. Ovdje se govori o osobi koja ne tekfīri hākima (sudiju), a ne o osobi koja ga je (svojim glasom) postavila i za to odabrala, jer kasnije, na kraju knjige, kada govori o onima koji daju glasove, kaţe: ''...ali, ako smatra da je djelo tog tāgūta mali kufr i ako mu dā glas i postavi ga – kāfir je, bez obzira na to. To je mes'ela čovjeka koji zna da je Allāh nešto zabranio, ali ne zna šta se na to nadovezuje, pa to uradi, poput onih koji su vrijeđali vjerovjesnika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i ashābe na Tebūku, koji su znali da je to gībet i da je to harām, ali nisu znali da je kufr. Međutim, njihovo neznanje u onome što se nadovezuje na taj grijeh – obzirom da su znali osnovu njegove zabranjenosti – ne sprečava dolazak Allāhovog propisa.''

Ahmed el-Hālidī govori samo o tekfīru: ''Osoba ne tekfiri ovoga...'', a mi kao da

zamišljamo tog: ne prijateljuje sa njim, ne oboţava ga, ne pokorava mu se, mrzi ga, ali ga ipak ne tekfīri. Ahmed el-Hālidī je spomenuo onoga koji mijenja Allāhov zakon, koji poziva da se čini 'ibādet drugome mimo Allāha, dţelle we 'alā. Ovo što kaţe: ''Onaj koji poziva da se čini 'ibādet drugom mimo Allāha, dţelle we 'alā'', iako misli o ovim vladarima današnjim, koji sude laičkim zakonima, čiji ustavi otvoreno ukazuju na neovisnost u propisivanju zakona mimo Allāha, dţelle we 'alā, i na dozvoljenost toga. Nema sumnje da mu se suprotstavljamo sa te strane, zato što je kufr tih ljudi poznata stvar, kao što kaţe Ahmed Šākir: ''Niko od sljedbenika Qible se ne razilazi u tome da je suđenje laičkim zakonima kufr.''

Ahmed el-Hālidī je od onih koji tekfīre tāgūte i mušrike, ali govori o osobi koja ne tekfīri ovu vrstu, ovu jedinku, pa kao da on ovo gradi na riječima šejha Muhammeda: ''Najmanje što se za njega (onoga ko ne tekfīri tāgūta) moţe reći je da je fāsiq...'' i slično. Međutim, mi tvrdimo da je to greška, tj. da se onaj koji sumnja u kufr tāgūta i mušrika šije je stanje (tāgūtijjeta i širka) poznato – da taj koji sumnja u kufr tog pojedinca tāgūta i mušrika i smatra ga muslimanom i sām kāfir (nevjernik) i vidimo da je na tome Qur'ān i sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, jer to znači da se nije odrekao od njega (tj. da se ovaj koji sumnja u njegov kufr nije odrekao mušrika, pa tako ne moţe biti musliman).

Sada ovdje el-Hālidī spominje šubhe tih koji ne tekfīre tāgūte i mušrike:

''I argumentiraju to brojnim šubhama, poput neznanja...'' Šta misli ovdje pod: ''...poput neznanja''? Tj. oni koji ne tekfīre ovu jedinku (pojedinca), a

problematično je da čitavu vrstu sudaca sa tāgūtskim zakonom i propisivača tāgūta, čitavu

vrstu u koju ulaze jedinke staviš pod ovo. Manje je problematično staviti pod ovo određenu jedinku. Pa im spominje šubhu koja se zove dţehl (neznanje). Šta je dţehl? Upravo ono što rade danas ljudi, a to je da kaţu: ''Kada čovjek uradi veliki širk ili stvar koja ga čini tāgūtom, ako je neznalica – još uvijek se naziva muslimanom, dok mu ne dođe neko, pod uslovom da je dobro ''potkovan'', pa da mu to dobro objasni''. Pa takvoga, uprkos velikog širka i tāgūtijeta kojeg je uradio, i dalje nazivaju muslimanom. Ahmed el-Hālidī takvoga naziva mušrikom i tāgūtom, međutim, vidite da je Ahmed el-Hālidī u ovom pitanju (ne znam kakav mu je menhedţ u pitanju ''ko sumnja u kufr mušrikā'', ostalih mušrikā i tāgūtā koji su jasni u njegovom shvatanju) za ovu drugu osobu postavio ovaj temelj. 20 Temelj opravdavanja onoga koji sumnja u kufr pojedinca tāgūta i mušrika dţehlom, a mi znamo da je idţmā' 'uleme da kada čovjek uradi djelo tāgūtijjeta, jasnog kufra ili velikog širka, tada dţehl (neznanje) i sve ono što proizilazi iz njega ili što je zajedničko sa njim, kao što je taqlīd (slijepo slijeđenje), te'wīl (pogrešno shvatanje) ili idţtihād (ulaganje truda od strane učenjaka) nije prepreka za dobijanje imena onoga što je uradio (tāgūt, kāfir, mušrik,...), jer ime dobija, htio ili ne htio, čim ga je uradio, ali da spomenute stvari (dţehl, taqlīd, te'wīl, idţtihād) mogu biti prepreka za kaznu nad njim. Kada bi on ovdje govorio o imenu kufra poslije argumenta, u smislu da ga ne naziva kāfirom nad kojim se uspostavio argument i koji zasluţuje kaznu, ali ga naziva nemuslimanom, imalo bi smisla, ne bi bilo loše.

''...i poput prisile (opravdavaju tāgūte prisilom)...''

Kaţu danas: ''Ne smijemo za njega reći da je mušrik i da je tāgūt, jer je prisiljen.'' Ako ih

pitaš: ''A ko ga je prisilio?'', kaţu: ''Amerika, Rusija i Evropa.'' To je zaista šubha, ali da li je ovo opravdanje kod pojedinca? Teško moţemo da opravdavamo čovjeka koji kaţe da su ovi prisiljeni, jer da bi takve opravdao prisilom mora donijeti dokaz iz Qur'āna i sunneta koji podrţavaju onaj opis prisile koji je on njima pripisao, da taj opis prisile u njegovom shvatanju dokaţe, a ne samo ''rekla-kazala''. Na kraju, moţe se teoretski zamisliti neki čovjek koji nema pojma o ţivotu, da mu padne na pamet da su prisiljeni, ali i to je nešto daleko, jer ne moţe biti čitava Zemlja prisiljena. A ako je on već i prisiljen, mogao je da se skloni sa stolice i da pusti da drugi bude prisiljen.

''...ili da se uslovljava ohalaljivanje ili nijjet (namjera)...''

Šta misli pod ovim? Ovo je zaista interesantno. Ekstremne dţehmijje, koji su kāfiri po

idţmā'u muslimana, su rekle: ''Kada čovjek učini vanjštinsko djelo velikog kufra, poput sedţde kipu, ne postaje nevjernik sve dok jezikom ne kaţe da je sedţda kipu halāl''. Tek kada to kaţe, on za njih postaje kāfir, a dok to nije rekao on za njih nije kāfir, jer je kod njih kufr poricanje srcem, pa mora da ti kaţe o svom īmānu, da saznaš, a saznat ćeš ga samo na osnovu onoga što čuješ s njegovog jezika. Ovo je prva šubha i ovu šubhu zagovaraju mnogi koji se danas pripisuju selefizmu, a koji su se nakotili kao vāši po Jordanu, Kuwajtu i po zemljama Zaliva, ko vašaka ih ima.

Ovdje Ahmed el-Hālidī govori o hākimijetu i kao da im je tu ''otvorio vrata'' (opravdanja),

zato što kaţe da je to opštepoznato, ali to ne radi u drugim stvarima. Druga šubha o nijjetu se zove ''a-lā Semir'' (tj. Imamović) i sve ovo postoji u njegovom (tj. Semirovom) predavanju o tekfīru, a na koji će uskoro dobiti odgovor. Kaţu: ''Ako čovjek uradi veliki vanjštinski jasni kufr, bez

20 Tj. on tāgūta i mušrika ne opravdava neznanjem i sl., ali griješi kada neznanjem i sl. opravdava onoga koji ne tekfīri tāgūta i mušrika (napomena izdavača)

ikakve dvosmislenosti, ne postaje kāfir ako nije htio (ako nije imao nijjet) da postane kāfir.'' Kako ćemo nazvati ovo? To su onih njihovih šesnaest ''imāmā''. Ši'ije imaju dvanaest imāmā, a ovi u Bosni sada imaju šesnaest ''imāmā'' ali nisu svi isti. Ima i onih koji su uvidjeli da su pogriješili i onih koji su prkosni i koji zaista nisu dobri, i molim Allāha, dţelle we 'alā, da uputi one u kojima ima imalo objektivnosti.

Kaţu: ''Namjera. Tj. ako nije imao namjeru da (tim djelom) postane kāfir, on nije kāfir''. Pa za

tāgūte kaţu da oni hoće da budu muslimani i da poprave stanje, a ne da budu kāfiri. Ahmed el-Hālidī kaţe:

''...i slično tome, pa svoje mišljenje argumentiraju govorom nekih učenjakā.'' Kaţem: ''Ibn 'Abbās... Jadni Ibn 'Abbās''. Kada za jednog od šesnaestorice ovih ''imāmā''

rekosmo da je dţāhil i kāfir, zaboravio je da je nekada tekfīrio Mu'ādha ibn Dţebela, zaboravio je da su protekfīrili Jūsufa, 'alejhis-salātu wes-selām, zaboravio je da su protekfīrili Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, kada su rekli da je on prihvatio kāfirski zakon, jer su sve te laţne optuţbe tekfīr.

Štaviše, wAllāhi, Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, su oni protekfīrili još i

prije nego što su ga optuţili da je prihvatio kāfirski zakon. Protekfīrili su ga još kad su protekfīrili Mu'ādha, jer iz tekfīra Mu'ādha proizilazi i tekfīr Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Naime, ako je Mu'ādh uradio otvoreni kufr i širk, a Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, ga nije protekfīrio, a poslat je sa tom vjerom od Allāha, dţelle we 'alā, onda to ima ruţno značenje. Međutim, Mu'ādh nema nikakvih problema, vjerovjesnici nemaju nikakvih problema, već to ove neznalice samo pričaju. Također, ''jadni'' Ibn 'Abbās... Optuţiše Ibn 'Abbāsa, radijallāhu 'anhumā, da nije učinio kufr u tāgūta, optuţiše Tāwūsa da nije učinio kufr u tāgūta. Kako su ih optuţili za to? Rekavši za njih dvojicu da su za ono što je veliki kufr i tāgūtijjet (suđenje zakonom mimo Allāhovog) rekli da je samo mali kufr.

Ibn 'Abbās je zaista govorio o malom kufru, kao i ostali koji su govorili o vladarima

muslimanima-griješnicima, koji su u pitanjima sudstva upadali u grijeh koji je u kategoriji malog kufra čiju smo granicu i prirodu podrobno objasnili. Ovi danas uzimaju riječi Ibn 'Abbāsa, a zatim spuštaju te riječi Ibn 'Abbāsa na sasvim drugu situacijum na pitanja velikog širka i tāgūtijjeta u sudstvu: na Dţingīs-khāna, na poglavice beduinskih plemena o kojima govori Sulejmān bin Sahmān i na tāgūte današnjice. Pa su oni time optuţili Ibni 'Abbāsa da nije uradio kufr u tāgūta, kao što o takvima kaţe šejh Muhammed: ''...ili da tvrdi da njih to njihovo djelo, iako priznaje da je griješno, neispravno, ne izvodi iz vjere...''

Mes'ela: Ako čovjek za 'ibādet usmjeren nekom drugom mimo Allāha, kaţe da to nije

veliki širk i veliki kufr, da li je on učinio kufr u tāgūta ili nije? Je li dovoljno da čovjek, kada vidi da se čini 'ibādet nekom drugom mimo Allāha, kaţe: ''Wallāhi, to jeste zabranjeno, ali ne znam je li to veliki širk?'' Ne mora znati ovaj termin, ali ne smije se dvoumiti, pa da kaţe: ''Wallāhi, ne znam da li ovo kida vezu između čovjeka i Allāha''. Nema tu dvoumljenja.

Zato poslije toga što je rekao šejh Muhammed, kaţe:

''Naprotiv, dīnil-islam nije ispravan (drukčije), osim tekfīrom tih tāgūtā i odricanjem od njih, a onaj koji ih brani na nevjernički način ili koji poriče onome koji ih tekfīri ili koji smatra da je svakako njihovo djelo bātil, ali da ih ne izvodi iz vjere – nije uradio kufr u tāgūta''.

Oni moraju uskladiti ovo sporno između riječi šejha Muhammeda i potvore koja

proizilazi neminovno na Ibn 'Abbāsa i Tāwūsa, sada radi njihovog shvatanja i njihovog natezanja i njihovog znanja, kojeg su kako kaţu skupljali godinama, tako da su im se dţilbābi pocijepali. Ova braća koja primaju socijalu bi trebalo da im pošalju dţilbābe, jer su im se pocijepali na koljenima od ''sjedenja pred 'ulemom''.

Prema njima, Ibn 'Abbās nije učinio kufr u tāgūta. Zar nije tako? Shvatate li šta rezultira iz

ovoga? Prema njima, da su Ibn 'Abbās i Tāwūs danas ovdje, rekli bi za Mubaraka i slične da nisu kāfiri i da im je to djelo (tāgūtijjeta) mali kufr. Nisu od njih mirni Allāhovi robovi. Onda čujem da čovjek za mene kaţe: ''Od njega su mirni svi, i Ţidovi i kršćani, samo nisu mirni muslimani''. A ja mu kaţem: ''Od tebe i tebi sličnih su mirni svi tāgūti, samo nisu mirni Ibn 'Abbās, Mu'ādh ibn Dţebel, Tāwūs, Muhammed, sallallāhu 'alejhi we sellem, i Jūsuf 'alejhis-selām.'' Pa optuţiše Ibni 'Abbasa da nije tekfīrio tāgūte, kao što su to uradili neki koji se pripisuju znanju, koji vaţe kao veliki učenjaci danas, itd. Neovisno od ispravnosti dokaza, ispravnosti značenja koje su shvatili iz njih, tj. neovisno da li ima ispravan dokaz obzirom na sened i neovisno od toga da li je ispravno ono što su oni shvatili iz tih riječi.

Kao što im kaţe Ahmed el-Hālidī:

''Ti riwājeti koje su uzeli: prvo, govor je oko njihovog lanca prenosilaca, a drugo je da ste vi to shvatili pogrešno''.

Ibn 'Abbās ne govori o tāgūtima, čovječe. Kada Ibn 'Abbās govori da je to mali kufr, on govori o muslimanima koji to rade, o vladarima u njegovom vremenu.

Ahmed el-Hālidī spominje njihove šubhe i kaţe:

''Jeste, uzeli su za dokaz ono što nije dokaz i shvatili su ono što se iz njih ne shvata, i ovo je sloţeno neznanje''.

Šta je ''sloţeno neznanje''? Sloţeno neznanje je da čovjek neistinu smatra istinom, a

obično neznanje je da čovjek ne zna istinu, da ne zna ništa. Dalje on govori:

''Pa oni ne znaju sud za ovu osobu, koja sudi suprotnim onome što je Allāh objavio''. Hoće da kaţe: Oni ne znaju Allāhov sud iz Qur'āna i sunneta Njegovog Poslanika,

sallallāhu 'alejhi we sellem, vezan za tāgūta suda. Međutim, opaska koja dolazi od druge 'uleme, a za koju smatramo da je ispravna, ne dozvoljava opravdavdanje nepoznavanjem suda iz Allāhove Knjige. Preciznije rečeno: Opravdavanje nepoznavanjem suda iz Allāhove Knjige uticaće na ime kufra koje za sobom povlači kaznu, tj. moţe se desiti da mu je određeno pitanje bilo zamršeno i da se osoba teoretski poput njega u sličnom pitanju opravdava u kazni, ali ne i u imenu (tj. mušrika, nemuslimana), jer on nije ostvario osnovu islāma koja podrazumijeva odricanje od tāgūta. Tako njegovo opravdanje neznanjem u pogledu suda za ovu osobu (obzirom da je šubha ovdje veća jer se ta osoba pripisuje islāmu) moţe imati vezu sa kaznom, a ne

sa imenom. Tj. ako umre u tom hālu, a nije uradio kufr na drugom mjestu, moţda Allāh, dţelle we 'alā, teoretski na Sudnjem danu prema njemu postupi kao što postupa prema ehlul-fetri, jer je on umro kao nemusliman, a nad njim nije uspostavljen argument.

On ne zna hukm za ovu osobu i ne zna da li ona ulazi u općenitost kategorije tāgūta ili ne,

ali nisu od onih kojima njegovo stanje nije nepoznato. Hoće da kaţu da oni znaju njegov hāl i tačno znaju šta radi, i ovo je problematično. Ako znaju njegov hal i ako znaju da je otvoreno ohalālio harām i da je oharāmio halāl, na šta ukazuje njegov ustav – to je problem, jer su to kufrovi i to svaki musliman zna. Ali, kaţem: Da li je moguće da Ahmed el-Hālidī govori o Saudijskoj Arabiji, jer se onaj tamo (vladar) krije iza šerī'ata? Da li je moguće da govori o njemu, to bih volio da pitam Ahmeda. Moţda je on čist od svega ovoga, ali govori uopšteno jer nisu zemlje: Tunis, Sirija, Jordan,... iste kao i neke druge zemlje koje se vješto kriju, munāfički. Hoće da kaţe: Oni znaju njihovo stanje, uz svoj īmān i znanje da je kufr u kategoriju tāgūta uopšteno šart za ispravnost islāma.

Ahmed el-Hālidī hoće da kaţe svoj temelj: ''Oni imaju osnovu kufra u kategoriju kufra

uopšteno, ali su ovu jedinku promašili.'' Pa je Ahmed el-Hālidī postavio temelj kojim kao da ih opravdava. Navodno, oni nisu od onih koji vjeruju u tāgūta jer imaju kufr u kategoriju tāgūta uopšteno, ali ih u jedinki opravdava. Ima jedna opaska koju ću spomenuti: ''...i rukn bez kog se īmān ne moţe ostvariti'', tj. u njegovom govoru oni imaju kufr u tāgūta u kategoriju uopšteno.

Pa kaţe:

''Dakle, postoji razlika između onoga koji ne zna hukm (propis ili sud, tj. iz Qur'āna i sunneta) za tu osobu i onoga koji ne zna hāl...''.

Kaţemo: Jeste, kao što ćemo kasnije vidjeti. Nema nikakve sumnje da se onaj koji ne zna

hāl (stanje) mušrika i stanje tāgūta, a osoba poput njega isto tako to ne zna, opravdava tim nepoznavanjem hāla.

I sve fetwe koje je on ovdje naveo od Ibn Tejmijje tiču se nepoznavanja hāla, a nijedna se

ne tiče nepoznavanja hukma. Znači razlika je između nepoznavanja hāla (stanja) i nepoznavanje hukma (suda, propisa) i zato smo mi, kada smo naveli onu fetwu od šejha Muhammeda, rekli da je šejh rekao: ''Ovi tāgūti koji su poznati kod svih ljudi...'', tj. govori o tāgūtima čije je stanje opšte poznato, a propis tāgūta čije je stanje manje poznato se razlikuje. ''...pa onaj koji mu zna stanje, a nije se od njega odrekao – on je od njega''. Znači, postoji razlika između nepoznavanja hāla (stanja) 21 i nepoznavanje hukma (suda, propisa). 22

21 Ovo nepoznavanje (stanja) jeste opravdanje onome ko ne tekfīri određenog (pojedinca) tāgūta ili mušrika, jer on ne zna njegovu stvarnost, njegovo djelo koje ga čini tāgutom ili mušrikom, pa ga baš zato i ne tekfīri (napomena izdavača) 22 Ovo nepoznavanje (propisa) nije opravdanje onome ko ne tekfīri određenog (pojedinca) tāgūta ili mušrika, jer je njemu obaveza da se, nakon što se uvjerio u stanje određenog tāgūta ili mušrika (njegovo stanje tāgūtijjeta ili velikog širka), njega odrekne i zanegira da su njih dvojica iste vjere. To je osnova vjere, a svako ko tāgūta i mušrika smatra ili nazove muslimanom, svojim bratom, umjesto da ga smatra Allāhovim i svojim neprijateljem, poništio je i skršio ovu osnovu, ma kakva šubha bila razlog tome. (napomena izdavača)

Pravilo: Mi opravdavamo nepoznavanjem stanja. 'Ali bin Hudajr ima jednu knjigu koja se zove ''Dţuz o neznanju i zamršenosti stanja'' i u njoj govori o ovim stvarima, mes'elama o zamršenosti hāla (stanja) i nepoznavanju nečijeg stanja, i ta knjiga vrijedi zlata, uz to što niko nije bezgriješan.

Ovdje je Ahmed el-Hālidī upao u jednu kontradiktornost. On se slaţe, i on to sve

vrijeme govori, da tekfīr tāgūta – u onom smislu kojeg sam spomenuo: odricanje od njega, što zna svaki musliman, tj. tekfīr u imenu – jeste stvar bez koje nema cjeline osnove kufra u tāgūta. Tekfīr tāgūta u onom značenju kojeg stalno objašnjavam, tekfīr u imenu, tj. negiranje imena islama njemu jeste stvar bez koje nema cjeline osnove kufra u tāgūta, tj. to je šart za ispravnost ili rukn ispravnosti kufra u tāguta, i to se vidi iz njegovog (el-Hālidijevog) govora. To znači da osoba koja nije učinila tekfīr tāgūta, tj. koja nije protekfīrila tāgūta kod Ahmed el Halidija neminovno s te strane ne bi bila musliman. Međutim, Ahmed el-Hālidī ovdje dolazi u sljedeću situaciju: Ima kategoriju tāgūta i ima jedinku tāgūta. Kada je došao kod jedinke tāgūta, a ima temelj, utemeljenje da je tekfīr tāgūta, odnosno negacija imena islāma mušriku i tāgūtu rukn u cjelini osnove kufra u tāgūta. Sad je došao u situaciju da pripiše islām, osnovu islama čovjeku koji zna hāl (stanje) tāgūta, a nije mu negirao ime islāma. Ovdje je el-Hālidī ovome pripisao islām, a fali mu stvar – rukn bez kojeg nema cjeline osnove kufra u tāgūta, pa je upao u protivrječnost: ovakvom čovjeku 23 je pripisao islām, a on nema ono što je kod njega (tj. el-Hālidija) rukn i zato kaţemo da je iz kategorije tāgūta izvukao tekfīr iz njegovog bītka ruknom u cjelini osnove kufra u tāgūta i problem je nastao kada je napravio razliku između kategorije i jedinke (tāgūta).

Njegovo pravilo glasi, tj. hoće da kaţe: ''On je učinio kufr u kategoriju tāgūta uopšteno, ali

nije u ovu jedinku tāgūta, pa tog tāgūta opravdava ovim šubhama u jedinki, ali je musliman zato što ima kufr u kategoriju tāgūta uopšteno.''

A to je proturječnost, to je dokaz greške čovjeka, kada njegovi temelji ne mogu da se

tjeraju do kraja. Kada ne uspiješ da ih otjeraš do kraja, da u svemu budu bez sukoba, kao što kaţe Allāh u Svojoj Knjizi:

''Da je on (Qur'ān) od nekog drugog, mimo Allāha – oni bi u njemu našli mnoge nesuglasice

(kontradiktornosti).'' 24

Zato ja kaţem, i ovo ne govorim od sebe već uz konsultaciju sa njegovim šejhom lično, da je Ahmed el-Hālidī govorio samo o opravdanju neznanjem u stanju. Zato kaţe njegov šejh: ''Ne znam zbog čega Ahmed izjednačava nepoznavanje hukma i nepoznavanje stanja, jer to nije isto'', odnosno: da je Ahmed govorio samo o nepoznavanju stanja, a ne hukma, ne bi bilo nikakvih problema. Tj. u smislu da čovjek ima ostvaren kufr u tāgūta uopšteno, ali ima jedna jedinka tāgūta kojoj je stanje zamršeno i osoba poput nje ne zna to stanje (tog tāgūta), dvosmisleno, kao što je stanje Ibn 'Arabija ili Sulejmana Bugarija nejasno nekim ljudima: dvosmislen čovjek, mnogi kod njega ne mogu da ''uhvate'' 'aqīdu utjelovljenja i inkarnacije. Pa nećemo reći: ''Ti si kāfir zbog toga što nisi učinio kufr u Ibni Arabija i Bugarija'', zato što on ima kufr u kategoriju tāgūta uopšteno, a ne

23 koji pojedinca tāgūta čije je stanje opštepoznato smatra muslimanom (napomena izdavača) 24 sūra en-Nisā', 82. ājet

zna stanje Ibn 'Arabija, recimo, ili je za njega to stanje zamršeno, još uvijek nije mogao da pronikne u njegovu suštinu, i tek onda vaţi pravilo: ''Razlika između kategorije i između jedinke (pojedinca)''.

Ovdje se također primjećuje jedan vid ''ljuljanja'' temeljā u izrazima Ahmeda el-Hālidija

kada je govorio o vrstama, jer je samo jednom spomenuo vrste i poslije ih nije više spomenuo, jer je problem spomenuti vrstu jer u vrstu ulaze u ovom smislu opravdanja hukma, neznanja hukma,..., jer je vrsta sastavljena od jedinkī, tj. kada nema vrste nema ni jedne jedinke, jer ne moţeš čitavu vrstu da makneš.

Teoretski temelj do kojeg smo mi došli i kojeg mi smatramo ispravnim je:

''Što se tiče tāgūta suda, čije je stanje opštepoznato i nije zamršeno, onaj koji njega ne smatra nemuslimanom (koji mu nije negirao ime islāma), on se nije odrekao od njega i nije musliman zato što nije došao sa osnovom dīna, bez obzira što on ne zna hukm iz Allāhove Knjige''.

Međutim, iako mi kaţemo da takva osoba nije musliman, ne znači da moramo za njega reći da je kāfir, u smislu kāfir kazne, 25 zbog šubhi koje ima, a koje mu teoretski mogu biti opravdanje da ga Allāh na Sudnjem danu ne kazni, već da ga iskuša, ali u tom stanju on ipak umire kao nemusliman, jer nema ostvaren kufr u tāgūta čije je stanje opštepoznato.

Nakon konsultacije sa njegovim šejhom 26 i čitanja fetwi 'uleme, u njihovoj upotrebi

termina se moţe vidjeti ovo pravljenje razlike između kāfira prije uspostave argumenta i kāfira poslije uspostave argumenta i mora da čovjek pazi o čemu govori i ovo su opaske na govor Ahmeda el Halidija po pitanju Murdţija i u ovom smislu bi rekli ne smijemo ih nazvati Murdţije ni Dţehmije već se slični nazivaju prijatelji i pomagači tāgūta s time što nije njihov kufr isti, tj. negacija islama koju je zasluţio.

Ima neko ko je upao samo u ovaj problem, a ima neko ko je upao u ovaj problem, pa

onda upao još i u ljubav prema njemu i prijateljevanje sa njim i branjenje njega. Nisu svi koji su izgubili īmān na jedinki tāgūta čije je stanje poznato isti u nevjerstvu. Naprotiv, moţe se desiti da među takvima postoji čovjek koji je pošten i da obavlja hadţdţ, ali nije ostvario ovu stvar i zato je nama vaţno da učimo ove stvari i da mi ostvarimo osnovu dīna Allāha, tebāreke we te'ālā.

25 Tj. ne mora nuţno značiti da je on kāfir kufrom za koji će sigurno biti kaţnjen ako na njemu umre (napomena izdavača) 26 Tj. sa šejhom Ahmed el-Hālidija, šejhom Ebū Merjemom 'AbdurRahmānom ibn Tilā'a el-Mihlifom (napomena izdavača)


Drugo poglavlje: ''SA ASPEKTA OPISA KAKVOĆE ĈINJENJA KUFRA U TĀGŪTA,

TĀGŪT SE DIJELI NA DVIJE VRSTE''. Šta ovo znači? Razuman, tj. prva vrsta, i nerazuman. Ili ista podjela, samo druga

formulacija: šerī'atski obveznik ili predmet teklīfa, zove se pravni subjekat – mukellef i drugi: onaj koji nije mukellef. Znači razuman, tj. ţivo biće, bilo da je insān ili je melek ili je dţinn, i nerazuman, tj. nije ţivo biće, kakav su kamen, drvo, kip, idoli, laički zakoni, laičke sudnice itd.

Znači, tāgūt sa aspekta opisa kakvoće činjenja kufra u njega dijeli se na dvije vrste:

Razuman tāgūt, poput ţivih bića, to je mukellef, i

Nerazuman tāgūt, poput predmeta, koji nije pravni subjekat.

Tj. način činjenja kufra u tāgūta, obzirom na prirodu tāgūta o kom se radi, će se razlikovati i neće biti uvijek isti i to je cilj ovog poglavlja, koje u sebi obuhvata nekoliko podnaslova.

Šta su uslovi teklīfa? Koji su to uslovi teklīfa (šerī'atske obaveznosti)? Ko je mukellef?

Punoljetan, razuman, to su osnovne stvari, a zatim da zna dotični propis ili da ima mogućnost da sazna, a zatim da je u stanju da sprovede ono što je saznao od naredbe i zabrane.

Osnova teklīfa je punoljetstvo i razum, i ovo je mukellef. On je predmet Allāhovih, tebāreke

we te'ālā, naredbi i zabrana, tj. od njega Allāh, dţelle we 'alā, traţi da uloţi trud u obavljanju onoga što je On, tebāreke we te'ālā, naredio. To je 'ubūdijet i to je robovanje Allāhu, dţelle we 'alā, a kamen, drvo, kip i razni idoli, u što ulaze laički zakoni ili tāgūtske ideologije, sāme po sebi, kao što je ''trojstvo'' ili bilo koja druga vrsta velikog širka: demokratija, kapitalizam, sekularizam, patriotizam, nacionalizam, globalizacija, vjera rāfidijā, qaburski sufizam,... sve te stvari spadaju u kategoriju tāgūta koji se ne moţe nazvati razumnim, pa će biti razlike sa aspekta načina i kakvoće činjenja kufra u njih, s obzirom na razliku koju smo spomenuli.

Ovdje ćemo se još jednom osvrnuti na grešku u koju je upao Ahmed el-Hālidī, a u kojoj

ga mnogi danas slijede i pozivaju se na njega. On po pitanju tekfīra tāgūta i načina kufra u njih, razumne tāgūte dijeli na dvije vrste, pa ne opravdava i tekfīri one koji ne tekfīre jednu vrstu razumnih tāgūtā, a opravdava i ne tekfīri one koji ne tekfīre drugu vrstu tāgūta, a što je, svakako, greška.

Pa kaţe Ahmed el-Hālidī:

''Prvi odjeljak (podnaslov): RAZUMNI TĀGŪT SE DIJELI NA DVIJE VRSTE. Prva vrsta: Prvaci (tj. kolovođe) kufra od tāgūtā koji se ne pripisuju dinil-islāmu, poput Ţidova, kršćana, medţusija, komunista, hindusa, budista i drugih sličnih njima. Po pitanju njihovog kufra nema nikog da se buni niti da se opire.''

To je prva grupa. Druga grupa:

''Kolovođe kufra od tāgūtā koji se pripisuju milletu islāma, od odpadnikā i munāfiqā (licemjera), ali ovdje se sada govori o onima koji su javno obznanili svoj tāgūtijet, ali još uvijek govore da su muslimani''.

Znači, javno su ispoljili svoj kufr i svoju ideologiju velikog širka, ali govore: ''Mi smo muslimani'', kao što su to radile bātinijje, qarāmiti ili bilo koja druga munāfička sekta, ali ne u onom smislu krivenja nifāqa u vremenu Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, već u smislu otvorenog propagiranja velikog širka, ali krivenja iza islāma, oni koji obavljaju neka od obiljeţja islāma, poput namāza, zekāta, hadţdţa, posta,... oponašajući glavešinu nifāqa 'Abdullāha ibn 'Ubejj ibn Selūla i mušrike koji se pripisuju islāmu, laţući poput rāfidijjā i sličnih njima, od onih koji su se rodili u kāfirskim familijama, odrasli na tome i ostarili na tome.

Zašto Ahmed el Halidi ovdje pravi ovu razliku između tāgūtā koji se pripisuju islāmu i

onih koji se ne pripisuju islāmu? Zašto spominje dvije grupe? Zato što je Ahmed el-Hālidī, kao što smo vidjeli na primjeru onih koje je nazvao murdţijama u pitanju tekfīra tāgūta hukma (zakonodavstva i suda) koji se pripisuje islāmu, napravio ili postavio je temelje za koje smo rekli da se sa njim ne slaţemo u tim temeljima i objasnili zbog čega.

Radi se ''samo'' o jednoj mes'eli i to o ''netekfirenju tāgūta koji se pripisuje islāmu''. Samo tu,

ali ne u prijateljevanju sa njim kada mu je poznat hāl (stanje), ne o pomaganju njega protiv muslimanā,... 1 Samo u tekfīru njega, što je greška.

A mi temelje vjere ne mijenjamo radi imena. Kod nas je glavna stvar dokaz i nikog

slijepo ne slijedimo, ali ćete uvijek naći da oni koji su na bātilu najčešće ono što drugom pripisuju sami rade, ali to kod sebe ne vide, a kod drugih vide.

Šejh Muhammed (bin 'AbdulWehhāb) u jednom obraćanju svojim učenicima,

prijateljima, objašnjavajući ove mes'ele, kaţe: ''Sjećam se, kada sam ja traţio znanje...''

...jer je on putovao po Irāqu i po svim zemljama koje je kasnije nazvao dārul-kufr, putovao po njima i učio arapski jezik, tefsīr, fiqh, 'aqīdu, bio je i u Medini i imao svoje učitelje. Pa kaţe svojim učenicima: ''Ja sam traţio znanje i ljudi koji su me sretali i vidjeli su smatrali da sam ja 'ālim (učenjak), a tako mi Allāha, ja nisam znao ovo o čemu sada vama pričam''.

Tj. ''Ovaj tewhīd i način njegovog predstavljanja kojeg vam ja objašnjavam, ja to nisam znao,

niti su to znali oni kod kojih sam učio''. Nisu ga ni oni znali, ali je čovjek čitao i na kraju postavio stvar na svoje temelje, a onda im kaţe: ''Nemojte se oholiti pred ovom Istinom koja vam je došla od Allāha, dţelle we 'alā, i pred dīnom Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem.''

Po shvatanju ovih koji nam prigovaraju, ako je neko postao profesor ili magistar, on

nikad u ţivotu ne smije ništa promijeniti, jer je to ''sramota''. Reći će mu ljudi: ''Šta si lupao? Šta si tamo sjedio četiri godine?''

1 Autor ovo spominje kao dokaz nedosljednosti mnogih koji se pozivaju na Ahmed el-Hālidija. Jer, iako u tome griješi, el-Hālidī opravdava i ne tekfīri samo onoga koji, uslijed određene šubhe, ne tekfīri tāgūta koji se pripisuje islāmu. Ovi koji se danas pozivaju na njega u Bosni opravdavaju i ne tekfīre čak ni one bradonje koji pozivaju na glasanje! (napomena izdavača)

Druga stvar koju nam prigovaraju i spominju jeste to da pitaju: ''Kod koga je on učio?'' Oni hvale ''šejha Envera'', a kod koga je on učio? Je li on profesor šerī'ata, hadītha? Svi ga nazivaju ''šejhom'' i bio je glavni za šerī'atska pitanja u ketībi... 'Imād isto... Kaţu: ''šejh 'Imād'', a kod koga je to 'Imād učio i mnogi drugi koje oni nazivaju ''šejhovima''? Šta je to 'AbdusSamed učio, šta on ima od znanja? Gdje je on učio, on i mnogi drugi?

Međutim, kada mi dođemo sa jasnim govorom iz Allāhove Knjige i sunneta Njegovog

Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i naš govor potkrijepimo stotinama fetwi, čak i fetwama njihove ''ulemom'', oni kaţu: ''Gdje si ti učio? Kod koga si ti učio? Vidi, opet nešto mijenjaju'' i druge gluposti koje valjaju, a najopasnije je to što oni koji vode te glasne monologe uz pljeskavicu i uz šniclu ne znaju da će time odvraćati od ovoga dīna i tewhīda, jer mnogi ljudi nisu otišli da čuju haqq upravo zbog mrţnje prema onome koji ga priča i zbog nekih ličnih nagona.

Šta je spriječilo Ţidove da uđu kod Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem?

Spriječio ih je hased (zavist), zato što od tada oni neće više biti glavni i najučeniji u Allāhovoj, Boţjoj vjeri, i zato što Arapi koji su nekada njih poštovali, nazivajući ih učenjacima, sada imaju objavu od Allāha, dţelle we 'alā. Isti slučaj je i sa mnogim drugima koji su se nadali da će biti vladari Arapā. Zašto su se suprotstavili Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem? Upravo zbog toga što su govorili: ''Evo uze mi vlast''. Zbog čega je 'Abdullāh ibn 'Ubejj ibn Selū00l radio sve stvari koje je radio? Zbog toga što je on trebao biti kralj Medīne. Kada je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, došao u Medīnu, ovome je propao plan. Zato ovi koji ove stvari ''vitlaju'' i pričaju, a koji mene ne znaju i nisu se sa mnom druţili, oni i ne znaju da će stvoriti određeni negativni dojam kod čovjeka koji nije imao kontakt sa ovom 'aqīdom. To i ne bi bio problem kada bi imalo više ljudi koji ovome poziva, pa da ljudi odu kod nekog drugog, ali je problem kada se stvar svela na jednog čovjeka, a ostatak čekamo, koji naţalost ne smiju da pričaju iz straha da ih ne istjeraju sa fakulteta, zato što u ''zemlji tewhīda'' u kojoj se nalaze ne smije da se ispolji dīn. 2

Kako moţe određena drţava da bude smatrana dārul-islāmom, ako u njoj ne smiješ da

ispoljiš dīn? Kako to moţe da bude dārul-islām, ako ne smiješ da protekfīriš kāfira i ako na hutbi ne smiješ da kaţeš: ''Arapski vladari su kāfiri i murteddi zato što sude tāgūtom''. Ne smije se to tamo reći. Štaviše, nakon potpisivanja primirja od strane kāfirā Palestinaca i kāfirā Ţidovā, te ''normalizacije odnosa'' između kāfirske Saudijske Arabije i njene 'uleme sa Ţidovima, sa vrha vlasti je stigla direktiva, potvrđena od strane 'uleme tāgūta, da se sa minbera ne smije doviti (Allāh za pomoć moliti) protiv Ţidovā. Hej, došla direktiva: ''Ne smiju hatibi u dţamijama da dove Allāhu protiv Ţidovā. Ne smiju hatibi u dţamijama da dove Allāhu protiv Amerikanaca u Afganistānu i u Irāqu''. Je li to tewhīd i dārul-islām?

Šejh Hamed bin Atiq u jednoj fetwi se obraća jednom od svojih prijatelja, koji je nekad

bio na ispravnoj 'aqīdi, ali je ţivio na istoku Arapskog poluotoka, u području el-Ahsā, a koje šejh Hamed i učenjaci da'we tewhīda nazivaju dārul-kufr, a svakog potlačenog pojedinca koji ne ispoljava tewhīd (tewhīd koji se suprotstavlja kufru u kom je to područje) nazivaju kāfirom, a šta će mu biti kod Allāha, to je druga stvar.

2 Autor ovime misli najprije na vladu Saudijske Arabije, koja predstavlja neprijatelja Allāha i Njegove vjere, koja progoni i hapsi one koji govore Istinu i njoj pozivaju, a istovremeno prijateljuje sa krstašima i cionistima, sve vrijeme se krijući iza navodnog ''vladanja šerī'atom''. (napomena izdavača)

Onda mu u razgovoru sa njim dokazuje da je el-Ahsā dārul-kufr i da su Misr, i Bagdād, i Irāq, i Mekka dārul-kufr i da su stanovnici (sa aspekta uopštenosti) na kufru, te da je potlačeni pojedinac koji ne ispoljava dīn tewhīda (koji se razlikuje od dīna onih koji su upali u širk) kod njega kāfir, ali kāfir u potpunosti u dunjālučkim propisima. Uzima mu se imetak na silu i ubija se zato što ima dārul-islam. Mogao je da učini hidţru kod muslimana, a on to nije uradio. A ako on nije učinio hidţru iz potlačenosti, pa Allāh, dţelle we 'alā, u slučaju onih koje će zemlja progutati pred Sudnji dan, nije napravio razliku između onih koji su prisiljeni i onih koji nisu. Sve će ih zemlja progutati kada krenu na K'abu, a onda će ih Allāh oţivjeti prema njihovim nijjetima. Pa su svi doţivjeli (dunjālučku) kaznu u vanjštini, a na āhiretu će imati drugačiji propis. 3 On mu objašnjava da je to njegovo shvatanje opasna stvar. Ovaj se bunio i poricao dozvoljenost kupovanja imetka koji je na silu otet od pojedinaca iz tih drţava. Pa mu kaţe šejh Hamed bin 'Atīq: ''Wallāhi, nikada ne bih pomislio da će to od tebe poteći. Šta se to s tobom desilo? Kod nas je ustaljeno da takvo nešto ne govore (drugi), osim oni koji imaju zabludjelu 'aqīdu koja zagovara da onaj koji kaţe ''Lā ilāhe illAllāh'' (nikako) ne postaje nevjernik''.

Samo iz ovoga (tj. iz činjenice da je on poricao dozvoljenost kupovine imetka koji je od

njih otet na silu) šejh shvata da je to 'aqīda onih koji ne tekfīre mušrike, a kod njih je pojedinac koji ne pokazuje dīn - mušrik. Koji dīn? Kaţe: dalje šejh: ''A do mene je došla vijest da ima nekih koji govore: ''Ali oni tamo nam ne sprečavaju da mi klanjamo i ne odvraćaju nas od mesdţida'' i to je kod njih ispoljavanje dīna.''

Kaţem ja: Tj. ono za šta se veţe ime islāma kada postoji dārul-islām. 4 Kaţe šejh Hamed:

''A ovo je razvratna, ogromna greška, jer krajnji ishod ove greške jeste da onaj koji klanja i ide u mesdţide i ne biva odvraćan od mesdţida u Bagdādu, u Membedţu i u drugim područjima, da takav ispoljava dīn, da je to dīn za koji se veţe ime islāma u tim mjestima.''

Pa kaţe:

''O Allāhovi robovi, gdje vam je pamet? Pa naš razlaz i spor sa njima nije u vezi namāza i mesdţida, već je naš razlaz i spor sa njima u vezi konstatacije i utemeljenja tewhīda, da'we u tewhīd, prikazivanja širka ruţnim i zabrane širka, kao što je rekao imām ove da'we Nedţda, šejh Muhammed...''

Pa citira:

''Osnovu dīni islāma i njen stub sačinjavaju dvije stvari: Prva stvar: Naredba činjenja 'ibādeta Allāhu, Jednom Jedinom, podsticanje na to, prijateljevanje u ime toga i tekfīr onoga koji ga ('ibādet jedino Allāhu) ostavi.''

3 Tj. Allāh će kazniti one koji se dobrovoljno krenuli, a oprostiće onome koji je bio prisiljen. (napomena izdavača) 4 Tj. u dārul-islāmu se svakom pojedincu kod koga se vidi neko od obiljeţja islāma (obavljanje namāza, davanje zekāta, post ramadāna, obavljanje hadţdţa) daje ime i propis islāma, a u srca se ne zadire. Međutim, u dārul-kufru se za davanje pojedincu imena i propisa islāma zahtijeva da se od tog pojedinca vidi ili čuje da on nije na dīnu tog dāra (predjela), tj. da im se on suprotstavlja u tom kufru na kome su, da on nije njihove vjere. Jer, kako bi u tom dāru znak za davanje imena i propisa islāma bio, recimo, namāz, kada smo svjedoci da u mnogim takvim predjelima kufra većinsko stanovništvo obavlja namāz, sve vrijeme čineći širk ili imajući ubjeđenja kufra? (napomena izdavača)

Kaţem ja: Tj. činjenjem širka. ''Druga stvar: Zabrana širka u 'ibādetu Allāhu, dţelle we 'alā, strogost u tome, neprijateljstvo na toj osnovi i tekfīr onoga koji ga (širk Allāhu) uradi.''

Pa kaţe:

''O 'Abdullāhu, sine Husejnov, ovo je ispoljavanje vjere''. Šta znači ovo? Hoće da mu kaţe: ''Ovo je onaj dīn na osnovu koga se – kada se pokaţe, bilo na

nivou naroda, zajednice, dāra ili na nivou pojedinca – pojedincu svjedoči da je musliman''. Pa zajednica, područje i grupa ne moţe da se nazove zemljom islama (dārul-islām), osim

ako ima ovu osnovu, ''Lā ilāhe illAllāh, Muhammedun resūlullāh'', 'alejhis-salātu wes-selām, i el-welā' wel-berā' (ljubav i mrţnju) na osnovu ovoga.

Pa kada je u pitanju zemlja, ko je na tewhīdu – to je prijatelj, a ko je na širku – to je

neprijatelj. A ako potlačeni pojedinac ne pokaţe ovo – on nije ispoljio dīn, pa šejh nema na osnovu čega da mu presudi da je on musliman, iako klanja u dţamiji. Takva situacija je bila često za vrijeme Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, kada su u pitanju potlačeni muslimani u Mekki. Zamisli da je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, došao u Mekku i vidio nekog od potlačenih muslimanā koji radi neku stvar koju su radili i mušrici Qurejšijā, na primjer tawāf. Mušrici čine tawāf, a i ovi potlačeni muslimani čine tawāf, ali kod sebe nemaju obiljeţje islāma na osnovu kojeg ih čovjek moţe razlikovati od mušrikā. Znači, nisu se posvađali i razišli u vezi tawāfa, ali su se razišli u vezi tewhīda.

Potlačeni musliman je sakrio tewhīd zbog kojeg su se posvađali, a obavlja tawāf zbog

koga se nisu posvađali, koji im je zajednički. I da je došao Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, i ashābi u Mekku ili u neko drugo mjesto, ne bi mu nikad presudili da je musliman u vanjštini, a u suštini je on bio musliman ako je bio potlačen (pa ne smio ispoljiti dīn). Nakon smrti Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, ashābi su isto radili kada je bila borba protiv murteddā: odbijača zekata, protiv Musejleme el-Kedhdhāba i ostalih murteddā. Svaki potlačeni među njima koji nije ispoljio svoj dīn (ispoljio ono čime im se suprotstavio i u čemu je spor da bi se razlučilo ko je ko) i koji se nije javio ashābima da im kaţe da je potlačen (tj. da nije na vjeri ovih murteddā) – on je za ashābe u vanjštini bio kāfir, iako ga vide da klanja.

Tako je postupio i Hālid ibn Welīd sa Mudţā'om, jer mu Mudţā' nije ni poslao pismo

niti ga obavijestio (o svojoj potlačenosti i islāmu), već je sjedio tamo i ćutio. Što je dokaz da takve osobe koje sjede tamo imaju vanjštinu kufra? Kaţe šejh Hamed bin 'Atīq: ''A svima je poznato da su stanovnici el-Ahsā', Misra, Bagdāda i Mekke danas ţešći u kufru i većeg, kvantitativnijeg kufra negoli Qurejšije i otpadnici od islāma poslije smrti Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem.''

Zato je puno vaţno da mi budemo poznati po ispoljavanju vjere i to je šart za dozvoljenost

boravka u nevjerničkim sredinama. Upravo ovo ispoljavanje vjere, a ono će se razlikovati obzirom na mnoštvo i raznolikost zabluda koje postoje u tom društvu. Pa mi moramo biti poznati da smo kāfiri u demokratiju, da smo kāfiri u laičke sudnice, da tekfīrimo sve koji to rade, da ih

mrzimo i da smo neprijatelji i da smo mi oni koji tvrdimo da taj put vodi u dţehennem. Tako za svaku vrstu širka ovdje, u Bosni, u Sandţaku, svugdje. To je ispoljavanje vjere.

Ljudi koji nas ne znaju imaju pravo da nas u vanjštini smatraju kāfirima sve dok ne vide

od nas dīn koji se suprotstavlja, na primjer, kufru koji ima u Sandţaku, Bosni, Kosovu, Misru i u drugim zemljama. Moraju da to znaju, vide, čuju od nas, jer se mi sa tāgūtima i mušricima nismo posvađali i razišli oko brade, namāza, selāma i posta, nego smo se posvađali oko laičkih zakona i oko mnogih drugih stvari, tako da je ispoljavanje vjere suprotstavljanje i objava onoga što ukazuje na tvoje suprotstavljanje njima u tom pogledu. Zamislite onda koliki je dţāhil (neznalica) i koliki je himār (magarac) onaj koji za zemlje koje su danas gore od tadašnjeg Bagdāda, Misra i el-Ahsā' kaţe da su to muslimanske drţave.

Ovakvom čovjeku poručuje šejh Hamed bin 'Atīq:

''Wallāhi, ko za njih kaţe da su dārul-islām – taj nije na tewhīdu. Tako mi Allāha, ovaj koji se raspravlja – on nije na Allāhovom tewhīdu.''

To je samo kada posvjedočiš da je to područje dārul-islām. A šta da kaţemo kad su ljudi

došli u situaciju da tāgūta i mušrika nazivaju muslimanom? I ne samo to, nego da prijateljuju sa njim na nevjernički način, da ga vole na nevjernički način i da ga brane, a da nas nazivaju tekfīrovcima, haridţijama i raznim drugim imenima? To su pravi kāfiri, tako mi Allāha... Tako mi Allāha, to su pravi neprijatelji Allāha, dţelle we 'alā.

Zato kaţe šejh Hamed bin 'Atīq u istoj fetwi:

''Moguće je da u toj zemlji, u tom području postoji onaj koji je potlačen, kome nećemo presuditi da je kāfir u suštini (tj. kod Allāha), a što se tiče vanjštinskog suda – to je kod nas, hvala Allāhu, u vanjštinskom sudu, jasno. A ako tebi nije jasno – vrati se Allāhovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i njegovim postupkom sa potlačenima u Mekki i postupkom ashābā nakon njegove smrti i govoru 'uleme i iskreno se obrati Allāhu da ti uputi srce i da ti ukloni šubhu.''

Pa mu spominje sūru el-Kāfirūn, a koju još nismo dobro razumjeli. Citira mu sūru el-Kāfirūn i govori o ispoljavanju vjere, pa mu kaţe: ''Zar nikad do tvog srca nije došlo da mu je Allāh naredio da im se obrati nazivajući ih kāfirima?''

Zar ti nikada to nije došlo do srca? Hoće da kaţe: ''To je ispoljavanje vjere''. To je vjerovjesnička da'wa, ono s čim su došli vjerovjesnici: da ispoljavaju odricanje od

drugih dīnova (vjerā) i drugih puteva, tj. neprijateljstvo, mrţnja, odricanje i tekfīr. A ovo ispoljavanje moţe da ima svoje stepene.

Nije osnova vjere kao što rade neki ljudi danas (kada bismo i rekli da oni znaju tewhīd):

prećutkivati tewhīd i ne ispoljavati ga da bi napredovala borba. Nije to tako, već osnovu predstavlja ispoljavanje tewhīda, a kada dođe do borbe – izgrađivanje borbe na tome. Šta onda reći za one koji ne znaju tewhīd i ne ispoljavaju ono što ni ne znaju, a kod sebe imaju osnovu na koju se nadovezuje ljubav i mrţnja, a koja je kod njih samo borba, pa makar ponekad bila i uz mušrike i za širk? Pa onaj ko se sa njima bori – on je (po njima) mu'min, a ko se njima suprotstavi i koji nije njihovog menhedţa – on je munāfiq, pa makar bio muwehhid na tewhīdu.

Kada bi se danas pojavio dārul-islām, zajednica ljudi koja je spremna da nam nam pruţi utočište, svi bismo morali da se kupimo i da idemo odavde. Wallāhi, to je propis. Onda je smiješno kada se neki bune i kada se desi neka vojna akcija, kaţu: ''Pa tu je bilo muslimana''. Pa šta ako je bilo muslimana? Ako su bili muslimani – biće nagrađeni po nijjetu, a ako nisu bili muslimani – zna se gdje će im biti mjesto.

Naš menhedţ i put jeste da ohalaljivanje imetka, ohalaljivanje ţivota i ratni plijen (iako

ima uzrok) ne ide (drukčije), osim kada postoji dārul-islām koji je napadnut, pa se brani ili koji napada da širi islām. A u ovakvoj situaciji sada, ne smatramo da postoji propisanost uzimanja kāfirskih imetaka, a kamoli ubijanje – Allāhu moj, osim u odbrani, u sprečavanju nasrtnika na imetak i na čast – zato što sada nemamo dārul-islām i nemamo snagu za to.

Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, i vjerovjesnici nisu slati samo da uzimaju

kāfirske imetke i da ih ubijaju. Nije to cilj da'we i poslanstva. Šta je cilj da'we i poslanstva? Cilj da'we i poslanstva je ispoljavanje vjere i pozivanje ljudi iz širka u tewhīd, pa kad sazru uslovi i kada nastane podjela između dārul-islāma i dārul-kufra i kada se bude imalo snage – onda se ponovo širi tewhīd i radi njega, radi darūre širenja vjere – nalaţe se i potrebno je ulaganje, odnosno ţrtvovanje ţivota i svog imetka, jer je vjera na većem stepenu od ţivota i imetka.

Zato kaţem: Tako mi Allāha, mi smo u tekfīru puno blagi, jer još uvijek govorimo samo

o širku i tāgūtijjetu. Mi nismo ni spomenuli sekte, eš'arije, maturīdije, čak i neke detaljne propise, već smo samo govorili o širku i tewhīdu, o tāgūtijjetu i o prijateljevanju, ljubavi i mrţnji. Uprkos tome javlja se sekta, oni miskīni (jadnici) koji se bore protiv nas i protiv ove da'we. Zato je znanje potrebno, vidite koliko je znanje potrebno.

Citiraćemo riječi jednog od učenjaka koji je nedavno preselio, a koji se zvao Hāfidh el-

Hakemī, iz njegove poznate knjige ''Me'āridţul-Kabul'': ''Znaj da ono čemu se čini 'ibādet mimo Allāha, dţelle we 'alā, moţe biti ili razumno ('āqil) ili nerazumno (gajri 'āqil). U kategoriju razumnih tāgūta spadaju ljudi, meleki i dţinni i oni se opet dijele na dvije vrste: oni koji su zadovoljni 'ibādetom i oni koji nisu zadovoljni tim 'ibādetom (upučenim njima)''.

Kaţe:

''U prvu kategoriju (tj. razumnih tāgūta), onih koji su zadovoljni da im se čini 'ibādet spada fir'aun (faraon), Iblīs i drugi od tāgūtā i oni će biti zajedno u vatri sa svojim oboţavaocima''.

Rekao je Allāh, dţelle we 'alā:

“Kada se oni koji su slijeđeni budu odricali od onih koji su slijedili, kad vide kaznu, kad se prekinu među njima veze i putevi spasa i kad oni koji su slijedili kažu: ''Da nam je da se vratimo, pa da se odreknemo njih...'' (tj. slijeđenja njih u kufru, što su radili na ovome svijetu)

''...kao što su se oni odrekli nas.'' (tj. na āhiretu). ''Tako će im Allāh njihova djela pokazati

bolnim za njih (da izazivaju tugu) i nikada neće izaći iz vatre''. 5

Iz ovoga trebamo naučiti jedan propis. Ovaj se propis tiče propisa čitave skupine i ovo je jedan od temelja ehlis-sunneta wel-dţemā'ata, koji danas ne znaju mnogi ljudi koji se pripisuju ehlis-sunnetu, a ehlis-sunnetu se pripisuju i nakšibendije. Nije sada to problem, svi kaţu da su ehlis-sunnet wel-dţemā'at, ali to treba dokazati teoretski i praktično.

Šta znači ovo ''jedna grupa''? Grupe čije vođe rade veliki kufr i veliki širk, ili se

oboţavaju mimo Allāha, dţelle we 'alā, i ovdje je kāfir svaki onaj koji se njima pripisuje i zna njihovo stanje, bilo da ih slijedi ili ih ne slijedi, ali nema druge stvari prema njima koje ulaze u kufr u tāgūta i osnovu odricanja, kao što su neprijateljstvo i mrţnja. Po Qur'ānu i sunnnetu Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, sljedbenici imaju isti propis kao slijeđeni. Ovaj ājet je jedan od dokaza za to, zato što Allāh, dţelle we 'alā, u dţehennem uvodi i vođe i one koji ih u tome slijede. Ima još takvih ājeta na tu temu, kao što je ājet:

''Kada se budu raspravljali u vatri i kad potlačeni (slabići) kažu onima koji su se oholili: ''Mi

smo bili vas slijedili''.'' 6

Pa je Allāh, dţelle we 'alā, sastavio vođe i potlačene, čak slabiće, sve zajedno u vatri. Zbog čega? Zato što su ih slijedili. I puno drugih ājeta u Allāhovoj, dţelle we 'alā, Knjizi, u kojima se govori o tome:

''Reći će potlačeni (u dţehennemu) oholnicima: ''Naprotiv, vi ste dan i noć spletkarili i

naređivali nam da činimo kufr Allāhu i da postavljamo Njemu endāde (laţna boţanstva)''.'' 7

Kao što to naređuje Semir Imamović i drugi mušrici, koji nisu shvatili fetwu Ibn Bāza, jer Ibn Bāz nije dozvolio postavljanje predsjednikā, a širk je da Allāhu postaviš nidda, a On te je stvorio. Da Allāhu postaviš ortaka, partnera, da postaviš nekog ko Njemu otima pravo, samo Njegovo pravo.

Pa će reći potlačeni svojim vođama: ''Naprotiv, vi ste dan i noć spletkarili i naređivali

nam da činimo kufr Allāhu i da postavljamo Njemu endāde'', pa će u vatri biti i vođe i njihovi sljedbenici u kufru i širku, u postavljanju Allāhu endādā. Tako se pripadnici svake grupacije koja je ovakvog karaktera, tipa zajednice, nazivaju mušricima svi do jednog, pa makar se pripisivali islāmu, kao Hamas. Vođe Hamasa koje su u parlamentu su tāgūti i svi oni koji se njima pripisuju a znaju im hāl (stanje), pa makar i ne upali direktno u veliki širk, ali se nisu odrekli njih, već se svrstavaju u njihovu grupu – svi imaju isti propis, svi su mušrici, i policija, i vojske, svi su mušrici. Štaviše, policija i vojska su gore od potlačenih, jer su one te koje tlače, to su vojske oholnika. Pa kaţem: Ako se Semir Imamović, 'AbdusSamed Bušatlić, Samir Avdić i ostala kompanija ne pokaju – obzirom da se oni oboţavaju mimo Allāha i da ljudima naređuju

5 sūra el-Beqare, 166. i 167. ājet. 6 sūra Ibrāhīm 21. ājet. 7 sūra Saba', 33. ājet.

da čine kufr u Allāha i da Mu postavljaju endāde i obzirom da dan i noć prave spletke laţući na Allāha i na Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i na neke koje oni nazivaju ''ulemom'' – biće zajedno sa svojim sljedbenicima u kufru i širku u dţehennemskoj vatri, oni i svi koji ih slijede u tome i koji znaju njihovo stanje, a zatim se nisu odrekli od njih, već kaţu: ''Oni su naša braća, mi smo zajedno''. Svi će biti zajedno u dţehennemu, a zatim kada budu bili u dţehennemu, ovi će se odricati i govoriti: ''Kamo sreće da se vratimo nazad, pa da se odreknemo njih...'', tj. na dunjāluku, ''...da ih više ne slijedimo i da nemamo nevjernički odnos sa njima, da ih se odreknemo kao što se oni sada odriču od nas''.

To je Allāhov, dţelle we 'alā, sud u Qur'ānu. Jasan sud, jer koliko ima ājeta: oni potlačeni i

oholi, svi zajedno. Oni koji se oboţavaju i oni koji ih oboţavaju, svi zajedno. I zato ovo morate znati, a onda morate znati koliko je ludo nazvati tāgūta i mušrika muslimanom i nazvati njegovu vojsku i policiju muslimanima. Štaviše, koliko je opasno da takve grupacije nazoveš muslimanima, a kamoli – Allāhu moj – da na to nadoveţeš obavezu branjenja takvih kada ih neko napadne.

Obzirom da su šejh Hamed bin 'Atīq i ostali učenjaci tewhīda pričali o tim područjima i

njihovim propisima, zamislite da su krstaši i Ţidovi napali ta područja. Obzirom da su oni ta područja opisali da svojstvom ţešćeg i kvantitativnijeg kufra nego što su to bila područja mušrikā i murteddā poslije smrti Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, da li mislite da bi učenjaci Nedţda izdali fetwe da je muslimanima obaveza da se bore i da ta borba predstavlja dţihād na Allāhovom putu, da je obaveza braniti te ljude i da je svakom muslimanu obaveza da ide u borbu? Da li bi to uradili? Ne bi. Ne bi to uradili, već bi rekli (tj. u smislu): ''Šta nas briga? Svaki potlačeni musliman koji ne moţe da ispoljava svoj dīn, koji nema snage, neka dođe kod nas, neka učini hidţru.''

Postoji idţmā' (konsenzus) da je muslimanu koji ţivi u dārul-kufru i ne moţe da ispoljava

dīn duţnost da učini hidţru i da ostavi imetak i sve u cilju da spasi dīn, a ne obavezivati potlačenog koji ne moţe da ispolji vjeru da se on bori sām, a on ne moţe ni da ispolji vjeru, a kamoli da se bori. I nema oprečnosti između obaveze hidţre i obaveze dţihāda kada se napadne dārul-islām i kada se ima snage, ali se svaka spušta na svoje mjesto. Iz ovoga proizilazi greška onih koji su ova područja nazvali muslimanskim, a zatim stanovništvo nazvali muslimanima sa aspekta uopštenosti, jer Qur'ān govori uopšteno:

''Stanovnici tog mjesta su zaista bili dhulumćari. Reče (Ibrāhīm): ''U njemu je Lūt''.'' 8

Iako je u tom mjestu i Lūt, nema oprečnosti između Lūta, 'alejhis-salātu wes-selām, kao jedinke i između uopštenosti. Uopštenost je jedno, a posebnost (izuzetak) je drugo. Pa su ovi koji danas griješe nadovezali na ova područja, koje su nazvali muslimanskim, propis dţihāda i oborili princip ispoljavanja vjere i čuvanje tog principa kroz hidţru u dārul-islām ako on postoji. A što je najgore još da mušrika nazoveš muslimanom, pa da ga braniš.

Iz svega ovoga vidim da danas po svijetu među bradonjama i među mnogim od onih koji se pripisuju borbi na Allāhovom putu vladaju velike zablude u pogledima i osnovnim

8 sūra el-'Ankebūt, 31. i 32. ājet.

pitanjima tewhīda koji proizilaze i veţu se upravo za išārete i temelje koji su protkani kroz ovu fetwu Hameda bin 'Atīqa. Da su kršćani napali el-Ahsā', meni bi se zgadilo da idem tamo i da ih branim, iako oni klanjaju. Što su ćutali? Što ćute kad se radi širk? Da li bi nekolicina ljudi, vladara kāfirā i njihove vojske, mogli da sprovode kufr i laičke zakone da stanovnici sa aspekta uopštenosti nisu zadovoljnii time? Da li bi ovi mogli vladati da narod to neće? Ne bi mogli vladati, šanse nema, kada bi se narod pobunio. Kako su mogli u Rumuniji da maknu Čeušeskua, pa po Ukrajini revolucije, u Srbiji isto tako.

Svuda u svijetu kad se narod pobuni, kada odluči da se pobuni, promijenit će vladu.

Međutim, kada dođemo do pitanja širka i do onih koji govore da im je on odvratan i da im se od njega gadi i koji ne mogu da ga trpe – tu otvaramo vrata neke nemoći, nesposobnosti i slabosti koje ima samo u bajkama i knjigama za djecu. Nije tačno da ljudi nemaju snagu. Naprotiv, danas su ljudi koji se pripisuju islāmu moţda na vrhu snage. Dokaz za to je što mogu da slome sve kāfirske vojske u Irāqu, pa su time dokazali, kada se opiru, da ih niko ne moţe osvojiti i nametnuti im svoje. Međutim, zašto se šutjelo oko Saddama? Ja ne vjerujem i ne prihvatam utemeljenje onoga koji kaţe da nisu imali snage, to je glupo utemeljenje. Naprotiv, te vojske, sluţbe i aparati su hapšeni od naroda i zato propis koji se veţe za zajednicu ljudi nije došao od kamena, u smislu da je kamen kāfir, pa se zbog toga ova zemlja zove kāfirskom. Drvo nije kāfir, kamen nije kāfir. Naprotiv, sve to čini tesbīh Allāhu, dţelle we 'alā (slavi Ga), već je kāfir onaj koji to (kufr i širk) radi. 'Āqil (razuman), on je ili mu'min ili je kāfir.

Pa kada društvom nadvlada kufr i širk i kada on dobije snagu – onda je to društvo dārul

kufr i dobilo je ime od ljudi (njihovih postupaka), a nije ga dobilo od kamenja. Tako je naziv za to područje (da je to dārul-kufr, kāfirsko područje) neodvojiv od ljudi sa aspekta uopštenosti. To je neodvojivo. Ispade da su stotine hiljada ljudi ili milioni ljudi na īmānu i na tewhīdu, a da dvije-tri hiljade ljudi (kāfirā) imaju vlast i drţe policiju, i ovi prvi nemaju snage da im se suprotstave i niko ne smije da ispoljava vjeru. Na to ne ukazuju Qur'ān i sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem.

Ovdje su u pitanju emocije. Ovdje je u pitanju to što se veliki broj onih koji ţive u takvim

zemljama, veliki broj muslimanā i onih koji se pripisuju islāmu, našao u vremenu koje je došlo nakon kolonijalizma i osjetio je jaram arapskih tāgūtskih vladā i zaostalost tih zemalja, ne zbog islāma, već zbog kufra i ''dahtanja'' tih zemalja za zapadnim kāfirom; osjetio je potrebu da se oslobodi i zatim je došlo do neke uskovitlanosti emocija nad tim zemljama, koje se najčešće sastaju na vanjskom neprijatelju, kakav su Ţidov i Amerikanac koji jesu neprijatelji kao i svaki drugi neprijatelj od kāfirā u osnovi, ali kada takvi ljudi (koji se pripisuju islāmu) za ''domaćeg'' kaţu da je neprijatelj, a ne kaţu za njega da je kāfir – to nije dovoljno. Zato se veliki broj njih buni kada se spomene Mubarak ili kada se spomene neki drugi i govore da takvi njima ne trebaju, ali kada ga pitaš da li je učinio kufr u njega (zanijekao ga, protekfīrio ga) – saznaš da on nije učinio kufr u njega. Tako ta mrţnja prema njima (vladarima) nije vjerska mrţnja, već je to ona prirodna mrţnja: zbog para, zbog poreza,... On ga mrzi zbog toga, a ne zbog Allāha, zbog vjere. Tako da su ljudi potrebni da'we i onih koji se neće bojati ničijeg ukora, nego će jasno govoriti, da bi se stvari vratile na svoje mjesto i da bi se trud stavio na ispravne temelje, a zatim se usmjerio ka ispravnom cilju.

Dakle, ispoljavanje vjere, tj. one dvije stvari koje spominje šejh Muhammed (bin

'AbdulWehhāb) da su osnova dīni islāma i njegov stub, a zatim poziv u to, pa kada situacija sazre

– dţihād na tome. Međutim, istina je da je u prošlosti dţihād najčešće bio ''američki'' dţihad. Recimo, dţihād u Afgānistānu je bio ''američki'' dţihād. Zašto je saudijska 'ulema presudila da je Afgānistān ''dārul-islām'', kada znaju fetwu Hamed bin 'Atīqa? Tako i nad bilo kojom drugom zemljom, gdje su Rusi napali i gdje se šteta vraćala na Ruse? Nije to bio dārul-islām, to je sasvim jasno, a stanovništvo (sa aspekta uopštenosti) nisu muslimani, dok pojedinac ima poseban status u sjenci onoga što smo prenijeli od Hameda bin 'Atiqa.

Zašto su govorili da je (Afgānistān) dārul-islām? Zato što su to tāgūti i zato što namjerno

mijenjaju vjeru da bi uvijek išla u sklopu sa interesima Amerike koju brani Saudija. Isto tako, ''dţihād'' u Bosni nije bio dţihād, zato što zemlja nije bila dārul-islām i što stanovnici (sa aspekta uopštenosti) nisu bili muslimani. U suprotnom, neka se javi onaj koji je bio na pravom tewhīdu. Pa, kako bi to mogao biti dţihād i kakve to veze moţe imati sa Allāhovim dţihādom?

Kaţe: 9 ''Ti obezvrjeđuješ borbu bošnjačkog naroda''. Ja iskreno kaţem: Ko borbu bošnjačkog

naroda i borbu afgānistānskog naroda tada ili bilo koga ko je bio u širku i kufru smatra vrijednom – taj nije musliman, zato što Allāh kaţe: ''Ko uradi neko djelo i u njemu Mi nekoga pridruži – ostaviću i njega i njegov širk'', pa je Allāh ponizio njegov širk. Također, Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, je rekao: ''...a čija hidţra bude radi dunjāluka i radi ţene da bi se njome oţenio – eto mu je hidţra onome što je uradio''. Pa šta je uradio Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem? Obezvrijedio mu je hidţru zato što mu nijjet nije bio ispravan i zato što mu cilj nije bio ispravan. Pa onaj koji širku dā vrijednost – takav čovjek nije musliman. Ali onaj ubuđali cuko, kojeg je Allāh, dţelle we 'alā, iskušao, a ne dao mu Allāh da ga kazni, on ţeli da nas uvuče u drugu stvar koje se ne plašimo. On ţeli da bošnjački narod pridobije za svoj kufr u ime islāma, da bi se bošnjački narod podigao protiv nas koji pozivamo u islām. Molim Allāha da sačuva Svoj dīn od njegovog šerra, da mu se osveti zbog dhuluma koji nam je nanio i da mu se osveti što prije, da ga ne ostavi za kasnije. Kada ovo (da je to ''saudijsko-američki dţihād'') mnogi od mene čuju, reći će da sam ja munāfiq i da odvraćam od borbe na Allāhovom putu i sve ājete o munāficima spustiće na mene. Jer, po njima je taj dţihād bio fard 'ajn, a ja odvraćam od njega i kaţem da to nije dţihād, pa će zaključiti da sam ja munāfiq, moţda i da sam kāfir zato što sam ga porekao. Nije problem u osnovi propisa, jer se mi ne bunimo u osnovi propisa, 10 već u primjeni tog propisa u praksi.

Druga stvar: Navešću vam primjer jedne kāfirske fetwe i otvoreno ću početi sa ovom

da'wom. Ratovala su dva Jemena, Sjeverni Jemen i Juţni Jemen. Sjeverni Jemen je u sebi vjerovatno imao malo kufra, demokratije, nacionalizma, sekularizma i ostalih stvari, a Juţni Jemen je bio komunistički, jer je potpao pod uticaj ruske navale socijalizma i komunizma koji su bio provalili u Siriju, Palestīnu i u Arapski svijet, pa je odatle komunistička Bass partija u Palestini i u drugim zemljama. Cilj ruske navale na te prostore je bio da uspostave dominaciju nad energetskim izvorima kao što je nafta i slično. Kada je izbio rat između ove dvije grupe (a komunisti su kāfiri bez sumnje, a ne znam detaljnije kakav je bio hāl ovog Sjevernog Jemena), Amerika je od Saudijske Arabije traţila da se umiješa u rješavanje ovoga spora, da prestane rat

9 Autor ovime aludira na optuţbu koju mu je uputio Semir Imamović u jednom članku u nacionalističko-mušričkom časopisu ''Saff'', čiji je i urednik. Autor ovih predavanja i knjige je spomenutome odgovorio na taj članak objavljivanjem čitave knjige pod naslovom ''Trijumf vjerovjesničkog monoteizma nad da'wom širka i nacionalizma''. (napomena izdavača) 10 Tj. o osnovi propisa dţihāda (napomena izdavača)

između Sjevernog i Juţnog Jemena, pa je Ibn Bāz napisao jedno pismo, nasīhat (savjet) u kome kaţe: ''Nasīhat (savjet) vođama Jemena u kojem ih poziva da prekinu taj međubratski rat...''

...i u njemu ''plače'' za ubijanjem nevinih ţena i djece, ništenjem usjeva i širenjem nereda na zemlji.

Kaţe:

''Kada bi to bilo od vaših neprijatelja, od neprijatelja vašeg dīna – bilo bi shvatljivo, ali kako da se to desi narodu čija je Knjiga jedna, qibla jedna i vjerovjesnik jedan?''

...pa ih poziva da ostanu na ostatku ''bratske, islāmske'' veze. Komunisti Jemena i ovi

drugi, na sjeveru Jemena. Kad je bio rat u Afgānistānu, obavezao je na borbu protiv komunista. Zašto? Zato što je

tada to odgovaralo Americi. Kakav je propis onoga koji komuniste nazove muslimanima? To je kāfir u Allāha, tebāreke we te'ālā. Ovo nije njegov jedini kufr, već je ovo pravi pravcati kāfir, a ova fetwa stoji u ''Zbirci fetawā i izrekā Ibn Bāza'' u osmom tomu.

Ovo je kufr. Sāmo nazivanje Fahda muslimanom i nazivanje njegove vlasti legitimnom je

kufr. Prijateljevanje sa njima (vladarima) je kufr, izdavanje fetwe o ubijanju muslimanā i muwehhidā je kufr, nazivanje njih haridţijama i tekfirovcima je kufr. Kada je Americi bilo potrebno da se uspostavi primirje između Ţidovā i Palestinacā, opet su umiješali Saudiju. Sada kada su se dogovorili ''Hamas'' i ''Feth'', sastali su se u Mekki. Šta su tamo dogovarali? Da ostanu na bratskim vezama, ''Hamas'' i ''Feth''. I mnogi koji se pripisuju dţihādu nisu protekfirili kāfira (pokret ''Hamas'') i odrekli se od njega onda kada je uradio kufr (tj. ušao u parlament), već su se odrekli od ''Hamasa'' tek kada se ''Hamas'' odrekao ''dţihāda'' (kako oni kaţu) protiv Ţidovā, a prije toga je sve bilo u redu.

Uvijek je američko sredstvo – Saudija, kralj Abdullāh, ovaj, onaj, i fetwe uvijek idu od

''Stalne komisije za fetwe''. Nekada nije bilo povoljno i ispravno da se ima primirje sa njima, sa Ţidovima i nije se mogao riješiti taj problem, kako kaţe Ibn Bāz, osim da ta problematika bude islāmskog karaktera, odnosno putem dţihāda. Međutim, kada je iz ''Bijele Kuće'' došla direktiva, naloţena od strane saudijske vlasti, tada Ibn Bāz poziva palestinski narod (ne kaţe: ''muslimanski'', već: ''palestinski'' narod) da se pokori svom welijjul-emru (legitimnom vladaru). Kome? Jaseru Arafatu u sklapanju ovog primirja ako u tome ima koristi za njih, jer je i Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, sklopio ugovor sa Qurejšijama na Hudejbiji. Pa Bin Bāz u toj fetwi Jasera Arafata naziva legitimnim vladarom, i ovo je kufr u Allāha, dţelle we 'alā, a ova fetva stoji u njegovoj ''Zbirci fetwi i izrekā'' u osmom tomu.

Ibn 'Uthejmin, koga isto tako brane, je upitan o onome koji kritikuje saudijsku vladu i

koji kaţe da je saudijska vlada kriva za svo zlo u drţavi i da ona nije selefijska, šta on kaţe o njima? Kaţe: ''Kaţem o njima kao što je rekao Allāh za one koji su za Vjerovjesnika, sallallāhu 'alejhi we sellem, govorili da je pjesnik ili da je lud.''

A zatim kaţe: ''Lajanje paščadi ne šteti oblacima''.

Pa su muwehhidi i oni koji su kritikovali tāgūta – paščad, a saudijska vlada su oblaci. A da ne spominjemo prisegu koju je njima (tāgūtima Saudije) lično dao, kao što sam spominje i to što ih je branio čitavog ţivota.

U drugoj fetwi, nakon što ga je neki dţāhil pitao:

''Zašto islāmske vlade danas ne vode dţihād na Allāhovom putu?'' On odgovara govorom o islāmskim vladama u mnoţini, u smislu da, ako islamske vlade

danas nisu u stanju da ratuju, nemaju grijeha zbog toga. Pa se pitamo na koje je to ''islāmske vlade'' mislio. Sigurno je mislio na njegovu (saudijsku), ali na koju još? I kufrova i kufrova... Znate li koliko ima kufrova? Ima bezbroj kufrova, a ja sam se odlučio, sa Allāhovom, dţelle we 'alā, dozvolom (mada će neki ljudi reći: ''Vidite, ovi ni 'ālime nisu ostavili na miru'') sve to staviti u odgovor mušriku koji je prodao svoju vjeru Mustafi Ceriću i robu dinara i dirhema, 11 da narod vidi, sa izvorima iz njihovih fetwi, šta je osnova onoga što mi pričamo. Ako se ne slaţu sa našim tekfīrom, nemoj da nam poriču, zato što imamo šerī'atske temelje, a i dokaze iz stvarnosti.

Nastavljamo... Nakon što smo objasnili prvu grupu razumnih tāgūta, a to su oni koji su

zadovoljni tim 'ibādetom (njima), imamo drugu grupu kojima se čini 'ibādet mimo Allāha, ali koji time nisu zadovoljni i oni se ne nazivaju tāgūtima. U to ulaze vjerovjesnici Allāha, dţelle we 'alā, meleki Allāha, dţelle we 'alā, i svi dobri vjernici kojima se čini 'ibādet mimo Allāha, dţelle we 'alā. Ājeti koji na to ukazuju su ājeti koji se tiču 'Isā'a, 'alejhis-salātu wes-selām, ājeti koji se tiču melekā, itd.

Oni kojima se čini 'ibādet mimo Allāha, dţelle we 'alā, vjerovjesnici i meleci, oni time nisu

zadovoljni i taj 'ibādet (namjeren njima) nije otišao njima, već je otišao onome koji je naredio da im se taj 'ibādet čini, a to je šejtān. Pa je zato šejtān prvak, prvi među glavešinama tāgūtā, jer poziva da se čini 'ibādet nekom drugom mimo Allāha, dţelle we 'alā, kao što pozivaju ovi koji dozvoljavaju postavljanje predsjednikā, kao što ovi isto pozivaju da se čini 'ibādet njima mimo Allāha, dţelle we 'alā, pa su postali isto kao šejtān. Da je šejtān ostao samo na prvom kufru – on bi bio samo oholi kāfir, ali je on na sebe uzeo da bude tāgūt, tj. da poziva u širk.

Zato, kada je upitana ''Stalna komisija za fetwe'' u fetwi koju sam vam prenio... A zašto

citiramo ''Stalnu komisiju za fetwe''? Zato što je to ''njihovo oruţje'', pa ih tučemo ''njihovim oruţjem'', a oni ne smiju ovo da prenesu, pa da vidi narod da ima i ovo.

Pitanje: ''Kada za čovjeka poimenično i lično smijemo reći da je on tāgūt?'' Pa odgovara ''Stalna komisija za fetwe'':

''Kada poziva u širk...'' Kaţem: ''Magistre'' i ''profesore'', potraţi se ovdje i shvatićeš zbog čega kaţem da si ti

tāgūt.

11 Autor ovime aludira na Semira Imamovića i na knjigu u vidu odgovora njemu, koju je tada pripremao, a koja je već štampana i objavljena na internetu. Vidi jednu od prethodnih fusnotā. (napomena izdavača)

''Ili poziva da se njemu čini 'ibādet ili pozove se da (on) zna nešto od znanja gajba (skrivenog), ili namjerno presudi zakonom suprotnim Allāhovom zakonu, i slično tome.''

...i onda citiraju Ibn Qajjima. Šta smo rekli? ''Kada poziva u širk''. Ko poziva u širk – on je tāgūt. Zato se čuvajte ovoga i

pazite kako ćete u praksi primjeniti primjer vođā i grupā koje znaju stanje vođā, ali se nisu od njih odrekli, već kaţu: ''Mi smo od njih i mi smo sa njima''. Tada tu u grupi svi oni imaju isti propis, jer oni više nemaju ime islāma. Nema jedenja mesa ţivotinje koje su oni zaklali, nema namāza za njima (u dţemā'atu) i nad njima (dţenāze, kad umru) i svih propisa koji se veţu za ime islāma, a koje su izgubili, jer se moraš odreći mušrikā.

Zato, kada znate da postoji skupina ljudi koja dozvoljava postavljanje predsjednikā

(putem glasanja) – ta skupina je skupina kufra i širka. Kada znate da postoji čitava skupina koja dozvoljava suđenje pred tāgūtom – ta skupina je skupina kufra ili širka. Tako je i sa svakom drugom vrstom širka. Ili, kada znate za skupinu koja ne radi širk i ne dozvoljava širk, ali ne tekfīri tāgūte i mušrike – ta skupina je skupina kufra i širka.

Citirali smo fetwu od 'uleme Nedţda u kojoj kaţu da je od stvari koje, kada se ostvare,

za sobom povlače dţihād jeste netekfīrenje mušrikā. Osnova dīni islama i njen stub nije samo pitanje činjenja velikog širka, već i pitanje principa mrţnje, principa neprijateljstva, principa tekfīra, principa odricanja uopšteno i što se tiče svega ovoga, čak i onaj koji se suzdrţava je kāfir. Tj. onaj koji kaţe: ''Ne znam da li da ga mrzim ili da ga ne mrzim'' – on je kāfir. ''Ne znam dal da mu budem prijatelj ili neprijatelj'' – to je kāfir. ''Ne znam da li da ga tekfirīm ili da ga ne tekfirīm'' – to je kāfir. ''Ne znam je li halal ili je veliki kufr da se ide u laičku sudnicu (da bi se pokrenula parnica)'' – to je kāfir. ''Ne znam je li kufr da se postavljaju predsjednici'' – to je kāfir, jer je šejh Muhammed (bin 'AbdulWehhāb) u onoj risāli spomenuo: ''Među njima ima i onih koji niti mrze širk, niti ga vole.'',

Pa je spomenuo princip suzdrţavanja, ali samo na primjeru ljubavi i mrţnje, a nije

govorio o neprijateljstvu, da bi mi izvukli zaključak o neprijateljstvu i ostalim stvarima, a o suzdrţavanju se izrazio tumačeći hadīth Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem: ''Ko kaže ''Lā ilāhe illAllāh'' i učini kufr u sve čemu se čini 'ibādet mimo Allāha, dželle we 'alā...'', pa do kraja hadītha.

Pa poslije toga kaţe:

''A što se tiče onoga koji se suzdrţava i oklijeva nije mu sačuvan imetak''“, Suzdrţavanje i oklijevanje, to je poseban razlog, grijeh, zločin.

''Što se tiče onoga koji se suzdrţava i oklijeva, neće mu biti zaštićeni imetak i ţivot sve dok tome ne doda kufr u tāgūta''.

Pa on mora da mrzi, mora da bude neprijatelj i mora da tekfīri, a ako to ne uradi – on nije

musliman. I ovo je dīn Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, i ko bude na ovome – osjetiće vezu sa Muhammedom, sallallāhu 'alejhi we sellem, sa vjerovjesnikom koji nije znao da čita ni piše. Kod Allāha će se ostat – sastat suparnici? Ova 'aqīda je jasna ''kao dan'' i kada mi učimo ove

temelje moramo da ih sprovodimo na svakome, ali smo mi sad da'ije i oni koji pozivaju da spašavaju ljude iz vatre u Allāhovo zadovoljstvo, da ih vode. Kratko rečeno, dovom od koje ne treba više: Molimo Allāha, dţelle we 'alā, da meni, vama i svim muslimanima i muslimankama dā svako dobro na oba svijeta.


Završili smo govor u kome smo objasnili da se tāgūti, obzirom na način činjenja kufra u

njih, dijele na dvije vrste: razumni (tj. ţiva bića) i nerazumni (ono mimo njih). Pa smo ţiva bića podijelili na dvije skupine:

prva skupina su oni koji su zadovoljni time da im se čini 'ibādet mimo Allāha, dželle we 'alā, poput fir'auna (faraona), Ebū Leheba, Ebū Dţehla, kāfirā od ljudi i dţinnā i

druga skupina, skupina koja nije zadovoljna da im se čini 'ibādet mimo Allāha, dželle we 'alā, poput vjerovjesnikā, melekā, vjernikā od ljudi i dţinnā.

Sada dolazimo do drugog odjeljka i drugog podnaslova koji glasi: ''NAČIN ČINJENJA

KUFRA U RAZUMNOG TĀGŪTA''. Ovdje se misli na onoga koji je zadovoljan time. Način činjenja kufra u razumnog tāgūta,

jer se onaj koji se oboţava mimo Allāha, dželle we 'alā, a time nije zadovoljan, ne naziva tāgūtom, ali je on ipak uzet za lažno božanstvo mimo Allāha, dželle we 'alā, ne htjevši to.

''Način činjenja kufra u razumnog tāgūta (mukellefa, punoljetnog, razumnog)''. Opis ili

kakvoća činjenja kufra u razumnog tāgūta se ostvaruje sa nekoliko stvari. Četiri stvari su vezane za sāmog tāgūta:

Kao prvo: Uvjerenje u neispravnost 'ibādeta tāgūtu. Šta ovo znači? Prvi stepen kufra u

tāgūta jeste 'aqīda kod svakog pojedinca, bez čega čovjek ne moţe biti musliman i bez čega mu neće biti ispravan rukn potvrde jeste uvjerenje, čvrsto ubjeđenje da je neispravno činiti 'ibādet tāgūtu. Čvrsto ubjeđenje se gradi na znanju i to je prvi šart za ispravnost šehādeta ''Lā ilāhe illAllāh'', znanje koje stoji nasuprot neznanju u pogledu onoga što je osnova dīna u smislu negacije i u smislu potvrde. Pa kada dođemo kod kufra u tāgūta i kada kaţe šejh Muhammed ili neko drugi, uzevši ovo iz Allāhove Knjige: ''Uvjerenje u neispravnost (ništavnost) 'ibādeta učinjenog tāgūtu'', što znači da ovome mora da prethodi znanje. Zašto šejh nije spomenuo znanje? Zato što se ono podrazumijeva. Da li je moguće da onaj čovjek koji za sebe kaţe da je musliman, a ne zna ko je tāgūt, šta je tāgūt, ne zna šta je 'ibādet, kako se čini kufr u tāgūta, da li je moguće da on ima ovaj šart broj jedan (tj. znanje)? Nije moguće, što znači da je prvi stepen na putu ka Allāhu odricanje od neznanja. Da se odrekneš neznanja, a najgore neznanje koje je samo po sebi nevjerstvo je neznanje o osnovi vjere. Tako je prva hidţra koju moraš učiniti i prvo iskušenje s kojim te Allāh iskušao da napustiš neznanje i da se iseliš u znanje, da učiniš hidţru iz neznanja u znanje, da učiniš kufr u to neznanje i da kaţeš neznanju: ''Odričem se tebe, mrzim te i ti si kufr. Neprijatelj sam ti i mrzim svakog ko tebe ima i ko ti nije neprijatelj'', zato što je ovo neznanje sāmo po sebi tāgūt. Neznanje osnove vjere je tāgūt u smislu ideologije širk – kufr a svaki kufr je tāgūt. Pa je prvi tāgūt koga se čovjek morao kloniti i koga je morao da pljune jeste neznanje. Svaki vjernik mora to da uradi sa neznanjem, pogotovo u osnovi vjere, jer će u suprotnom biti nedžes (prljav), biće mušrik:

''O vi koji ste povjerovali, uistinu su mušrici nedžes (prljavština).'' 1

1 sūra et-Tewbe, 28. ājet.

Nečist u znanju, tj. neznanju kojeg oni nazivaju znanje, 'aqīdi, riječima i djelima. Znak mušrika je:

''Više im strah prouzrokujete u prsima vi nego Allāh. To je zbog toga što su oni narod koji ne zna (ne razumije). Nikad se protiv vas oni neće boriti ''prsa u prsa'', osim u dobro utvrđenim gradovima ili iza zidova'' 2

Zato oni koji nisu učinili kufr u tāgūta neznanja u osnovi vjere ne smiju da dođu lice u lice da razgovaraju sa Qur'anom i sunnetom, zato što su mušrici i zato što u sebi imaju ovu mušričku osobinu, a to je kukavičluk:

''Ubacićemo u srca onih koji ne vjeruju užas i paniku zbog toga što su Allāhu pridružili one o kojima nikakva dokaza nije objavio.''3

Veoma ćeš rijetko naići na čovjeka koji ima neznanje u osnovi vjere, koji je na širku ili na pratiljama širka koje ruše osnovu dīna, koji je od onih koji ti se suprotstavljaju, a da smije da dođe da priča s tobom, a kamoli da uradi nešto više od priče. Zato ćemo naći takve jadnike da ne smiju doći da pričaju i samo čuješ kako dobacuju, laju u daljini, a niko ne smije da dođe, da javno priča.

Moţda isti taj kada ga vidiš govori: ''Jā akhī, jā akhī...'' (tj. o, brate). Kod njih je ''jā akhī'' isto kao i ''Lā ilāhe illAllāh'', tj. nema ga nikako, kao što je kod velikog broja Arapā ''inšā'Allāh''. I ne samo kod Arapā, već i kod mnogih drugih. Pa je prva stvar koje se treba odreći, ako je čovjek vjernik u Allāha, ako je spoznao, jeste neznanje. Koliko je tebi trebalo da se odrekneš neznanja u osnovi vjere? Što ga se nisi odrekao ranije? Što nisi vjerovao u Qur'ān i sunnet, što si poklonio svoju vjeru ''svećenicima'' (tzv. učenjacima) i ''monasima'' (tzv. poboţnjacima)? Prva hidţra – hidţra iz neznanja u znanje, prvo odricanje – odricanje od neznanja ka znanju, prvi tāgūt – tāgūt neznanja, kao što kod mnogih moţe biti tāgūt metafora s kojom su srušili suštinu Allāhovog bića i Njegovih osobina. I to je isto neznanje, neznanje koje ga je navelo da negira Allāhova svojstva. Nekima moţe njihova ''narodno-oslobodilačka borba'' da bude tāgūt, a i ona je bazirana na neznanju. ''Partizanska'' borba, samo nek' se tekbira i nek se spominje malo Allāh, kao što su to mušrici radili, i odmah je (za njih) to ''tewhīd''.

Bez znanja nema osnove dīna i svako treba da se plaši za sebe. Onaj koji za sebe ţeli da

kaţe da je na vjeri Allāha, na onoj vjeri sa kojom je poslao vjerovjesnike, on mora da ovo isčisti, zato što je ovo neznanje kufr, ovo ne smiješ ne znati.

Ovdje ima jedna mes'ela. Kaţe šejh Muhammed: ''Uvjerenje u neispravnost činjenja 'ibādeta

tāgūtu''. Šta mislite o onome ko smatra da ono djelo koje tāgūt radi ili zbog kojeg je postao

2 sūra el-Hašr, 13. i 14. ājet. 3 sūra Ālu Imrān, 151. ājet.

tāgūtom (a poteklo je od onoga koji ga oboţava), šta mislite o onom tipu koji za to djelo, bez obzira da li je poteklo od tāgūta ili od oboţavalaca tāgūta, kaţe da je to mali kufr ili mali širk, a govori da je to neispravno? Znači, on za to djelo koje tāgūt radi vjeruje da je ono bātil (neispravno). Također, za pokornost čovjeka njemu u tom djelu (ili kroz to djelo) zbog kojeg je postao tāgūtom (bivši zadovoljan) kaţe da je (to djelo) bātil, ali kaţe da je to mali kufr ili mali širk. Da li je takav čovjek ostvario tačku broj jedan? Nije. Zašto? Nije ga se odrekao.

Kako ga se nije odrekao? Šta proizilazi iz tvrdnje da je djelo tāgūta ili oboţavaoca tāgūta

mali kufr? Iz toga neminovno proizilazi – ako kaţeš da je djelo tāgūta ili oboţavaoca tāgūta mali kufr i mali širk – da je tāgūt tvoj brat, iako si ti rekao da je njegovo djelo bātil, zato što je onaj koji radi mali širk i mali kufr još uvijek musliman, pod uslovom da ga ne ohalāli, a moţda bude opravdan čak i ako ga bude ohalālio, ako se osobe slične njemu opravdavaju u neznanju sličnog ili dotičnog propisa.

Čuli ste za riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, kada je rekao:

''Ko dođe sa džāhilijjetskom da'wom – recite mu neka ugrize svog baba za onu stvar''. Ja naveo ovaj hadīth Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i rekao ''onu stvar'',

a munāfici i bradati mušrici iz konteksta izvadili moje riječi: ''...neka ugrize svog baba za onu stvar'', pa ''namiksali'' i samo to puštaju i govore: ''Gledaj kakav ahlāq ima Ebū Muhammed''. A čuo sam i da su naporavili ''miks'' iz mojih dersova, iz kojih su iz konteksta iščupali takve izreke i ''namiksali'', da bi ljudi vidjeli kakav je Ebū Muhammed. Ja sve takve pozivam, a prvo sam pozivao njihove šejhove (još malo pa će početi da probijaju debelo crijevo, kao sūfije i znate šta da rade). Pozivamo ih da dođu, da se upoznamo.

Ako neko kaţe da je djelo tāgūta mali kufr i mali širk ili kaţe da je djelo onoga koji ga

oboţava, koji mu se u tome pokorio mali kufr i mali širk – taj nije uradio kufr u tāgūta, jer iz toga neminovno proizilaze mnoge stvari. Jedna je stvar koja se veţe za ovo sāmo djelo i druga stvar koja se veţe za oboţavanog i onoga koji se oboţava, što će obojica biti braća. Prva stvar koja se veţe za djelo, obzirom da ga je nazvao malim kufrom i malim širkom, jeste da on ne zna svoj dīn. On ne zna šta je njegov dīn, jer dīn vjerovjesnikā jeste da je onaj kome se čini 'ibādet mimo Allāha, a time je zadovoljan, da je on tāgūt i da je onaj koji njemu čini 'ibādet mimo Allāha njega uzeo za laţno boţanstvo i da je zato mušrik. To je dīn vjerovjesnikā, pa on napušta dīn vjerovjesnika ako ga napusti makar u jednom djeliću, kao što su uradili narodi. Jer, narodi nisu uradili širk u svemu u čemu se širk moţe uraditi, već su jedni narodi i skupine uradili širk u jednoj stvari, a drugi narodi u drugoj stvari. Zar 'Adij ibn Hātim nije rekao: ''Allāhov Poslaniče, mi im nismo činili 'ibādet?''

Dakle, ne zna svoj dīn. Kad ne zna svoj dīn – nije se kako treba odrekao toga djela, jer je

to djelo kod njega na nivou kamate i zināluka (bluda). Kod njega nema razlike između kufra i širka (sa jedne strane) i bluda i kamate (sa druge strane). Kada bi većinu njih pitali: ''Kada bi onaj tvoj kandidat i predsjednik države trebao učiniti blud ili da pojede meso svinje sa onom jabukom u ustima, bi li mu dao glas?''

E ne, to ne bi. A kad treba da oponaša Gospodara svjetova u nečem što ne priliči

nijednom stvorenju, pa makar bilo najjače stvorenje kod Allāha, kao Dţibrīl – e tu nema problema, to moţe.

Zato kaţemo: ''Njihov dīn i naš dīn nije isti''. Nama i njima nije isti dīn, oni imaju svoj dīn, a mi imamo naš dīn. Njima njihov dīn, a nama naš dīn, zato što je u našem dīnu to 'ibādet i ta osoba je tāgūt, i mi to znamo, a on to ne zna, tako da se nama suprotstavio u osnovi znanja odnosno neznanja, a zatim u svemu što se na to nadovezuje. Zatim na to dolazi nazivanje tāgūta muslimanom, nazivanje mušrika muslimanom u dotičnom pitanju, a zatim na to dolazi nadovezivanje rušenja osnove neprijateljstva i osnove mrţnje i ostavljanje tekfīra u osnovi: sve one stvari koje ti trebaju za kufr u tāgūta. Najgore će tu biti, ne kada za tāgūta kaţe da je musliman, već kad kaţe: ''Ovo je vaš vladar i morate da mu se pokoravate''. Moţe li ovo da kaţe pametan čovjek? Da za tāgūta kaţe: ''Ovo je vaš vladar, njemu morate da se pokoravate''? Zar nije dosta što je taj uzeo Allāhovu vlast u zakonima, nego još treba i da natjeraš ljude da mu se pokore, još treba da se krade Allāhova vlast i to najviše liči na ţidovsku 'ulemu.

Slušajte ove ājete: kao da su spušteni za njih, pa neka je hvala Allāhu, Gospodaru

svjetova:

''Zar nisi vidio one kojima je dat dio knjige kako vjeruju u sihr i tāgūta i kako onima koji ne vjeruju govore: 'Vi ste na boljem putu (upućeniji) nego oni koji vjeruju'' 4

Tako je i kod ovih bolji tāgūt, mušrik i kāfir nego tekfīrovac i haridţija.

''To su oni koje je Allāh prokleo. A koga Allāh prokune – nećeš mu naći pomagača.'' 5

Jel to oni imaju udio u vlasti? Kada bi tako bilo, oni ljudima ne bi dali ni koliko je ona nīt koja postoji u datuli ili koliko je ona sasvim mala košpica. Hoće da trgaju vlast, kao Ţidovi, a kada se domognu te vlasti, hoće da uzmu zakonodavstvo, Gospodarstvo, a zatim tim otetim Gospodarstvom od Allāha zavlada Njegovim stvorenjima i uzima Mu vlast na kāfirski način i opet nakon toga moţe neko doći i reći: ''Taj čovjek je musliman-fāsiq'', ili: ''Taj 'ālim koji ga je nazvao muslimanom, on je još uvijek musliman'', pa će za njega govoriti: ''rahimehullāhu te'ālā'', a odreći se od mene i od onog koji tog tāgūta smatra nemuslimanom“. Kakve to veze ima sa tewhīdom? Odričeš se od mene, a ne odričeš se od njega? Kakve to veze ima sa vagom tewhīda uopšte?

Za ''bin ovoga'' i za ''bin onoga'' govoriš ''rahmetullāhi 'alejh'' a za nas govoriš da smo ovakvi, da smo onakvi, nemaš edeba prema nama nikako. Za što nije došao kao junak, pa da bude bijelog obraza, ako hoće da pokaţe da je junačina, ali to je znak širka i pratiljā širka, nema obraza sa širkom,. Uz širk obraza nema. Bilo je mnogi mušrikā u vrijeme Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, koji su itekako imali obraza. Ebū Sufjān, recimo, kad je bio mušrik, nije htio slagati, sram ga je bilo. Kada je bio kod Herakla i kad su ga ispitivali za Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, imao je dobru priliku da slaţe i da ima koristi od toga. Ali


je kasnije o tome govorio: ''Tako mi Allāha, da me nije bilo sramota – tada bih slagao.'' Pa, odakle se, kaţem, ''nakotiše'' ovi ljudi? I vjerujte mi: ova riječ ''nakotiše'' je velika stilistika, ovo je belaga, rječitost.

Allāh, dželle we 'alā, za Ţidove kaţe:

''Nemojte po zemlji nered širiti'' 6

Pa je (Uzvišeni Allāh) spomenuo glagol ''we lā ta'thew'', koji dolazi od riječi koja se upotrebljava za jednog malog insekta koji uništava sve u što uđe. I zato oni koji ne razumiju belagu i stilistiku Qur'ana, kaţu: ''Vidi kakav mu je ahlāq'', pa su poistovjećeni sa ovim bubama, vaškama, gnjidama i slično, ali ne zna. Ima l' neko da nije znao? Ima.

Allāh kaţe:

''...a ne na put onih koji ne znaju (koji su skrenuli u zabludu).'' 7

Ovi ne znaju, ali prvi znaju, i zato se Allāh rasrdio na njih, uspostavlja argument nad njima. Moţe neko biti gnjida i da se nakoti, ali da ne zna, i onda nalaziš iste te kako tako nazivaju vladare i njihovu 'ulemu, a nas napadaju.

Ima druga grupa, koja tekfīri tāgūta, ali ima lojalnost prema 'ulemi tāgūta, a odriče se od

nas, a nema razloga da nas se odrekne jer mu ništa nismo uradili. Prvo, nismo pogriješili u vjeri, a ne sjećam se da smo nekom dhulm učinili. Pa odakle to odricanje? A moţda opet prema mušriku imaju taj wilājet, lojalnost i ljubav, i stoje iza njega i tepaju mu različitim imenima. Nije dozvoljeno da mušriku ili tāgūtu kaţeš: ''Šejh'', ''Magistre'' ili ''Doktore'', da ga poštuješ. To se u osnovi sudara i kosi sa osnovom kufra u tāgūta, sagledanoj u mrţnji i neprijateljstvu prema njima. Jedino moţeš da im se obratiš kao što se Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, obratio: ''Heraklu, velikanu Bizantinaca''. Ali, ne moţeš da kaţeš (samo) ''velikanu''.

Zato kada se obraćaš sudovima, sudijama i sličnim institucijama, nikako i nikada ne

smiješ da kaţeš: ''Poštovani sudijo'', ''Poštovani sude'' ili – ne dao Allāh – ''Visoki sude''. Kada to neko kaţe – on je odmah kāfir. Allāh se srdi ako bi neko munāfiqu rekao: ''Gospodine'', u dozvoljenom smislu koje je došlo na zabranjenom mjestu, na munāfiqa. Pa kako onda da mušriku kaţeš ''šejh'' i kako da tāgūtu, onome koji se oboţava mimo Allāha, kaţeš ''šejh'', '' 'allāme'', da ga nazivaš počasnim imenima i da mu diţeš stepen, a Allāh i Njegov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, ga je spustio u širk, štaviše u nedžes (nečist)? Gdje je ljubav i mržnja u ime Allāha? Da je mudro, spomenuo bih neka imena, a tiče se nekih ''dā'ijā''.

Iz toga proizilazi da su obje osobe muslimani: i tāgūt i onaj koji ga oboţava, i da se sruši

sve ono ostalo,. I zato nema sumnje da osnova kufra u tāgūta pod tačkom broj jedan jeste da si

6 sūra el-Beqare, 60. ājet 7 sūra el-Fātiha, 7. ājet

ubjeđen u neispravnost činjenja 'ibādeta tāgūtu, u smislu da si ubijeđen da je to njegovo djelo veliki širk i veliki kufr. U suprotnom, on ne bi mogao postati tāgūtom ako to njegovo djelo nije veliki kufr i veliki širk. Šta ćemo sa onim koji ne zna ove termine? Recimo, čovjek muwehhid, iz pustinje došao, svojom neiskvarenom fitrom vjeruje da Allāh postoji, čuo je za Ibrāhīma, 'alejhis-selām, čuo je za vjerovjesnike i zna za Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, došao kod njega i vjeruje mu da mu je prozborio Gospodar svjetova, Ţivi i Vječni, i da mu je spustio zakon. Pred njim je izgovorio šehādet, shvatio značenje šehādeta, namāz, zekāt i vratio se kući. Vratio se kući, a nikada u ţivotu nije čuo za veliki širk i za veliki kufr. Šta ćemo s njim? Kako će on učiniti kufr u tāgūta, a ne zna te termine?

Za neke neuke ljude prosto nije poznavanje definicija. Ima nekih koji to ne znaju, ali

svojom prirodom, poput muwehhidūna prije poslanstva, kada vide ta njihova djela, znaju da im kaţu kao što su govorili Zejd ibn 'Amr ibn Nufejl i 'Amr ibn Abbasa: ''Wallāhi, to je prava zabluda''. Ali, ne zabluda u smislu da je to (što oni rade) veliki grijeh, nego zabluda u smislu da oni nemaju nikakve veze sa Gospodarom svjetova. Ne mora da kaţe da je to veliki kufr ili veliki širk, ali zna da taj njihov dīn nije njegov dīn.

Pazite kako je Gospodar svjetova rekao:

''Vama vaš dīn, a meni moj dīn''. 8

Zejd ibn 'Amr ibn Nufejl je Qurejšijjama govorio: ''Tako mi Allāha, nema niko od vas da je na vjeri Ibrāhīma, osim mene''. Pa nije rekao da je njihovo djelo veliki kufr ili veliki širk, ali zna i vidi da je takva stvar samo Allāhovo pravo i zna da ko god to uradi nema više veze sa Allāhom, zna da to (što ovi rade) nije dīn Ibrāhīma, a kad to nije dīn Ibrāhīma – onda je to neki drugi dīn.

To znači da neuki čovjek moţe da ostvari kufr u tāgūta kada god ga (tāgūta) vidi i čuje za

njega, čak i ne znavši da kaţe da je to veliki kufr ili veliki širk, ali zna da ga raspozna, da ga kudi i da ga se kloni. Čak je moţda bilo beduinā koji bi rekli: ''Tāgūt'' – jer ta riječ kod njih postoji, to je arapska riječ – ili bilo koju drugu riječ, ali ga nikada ne smije nazvati muslimanom, zato što zna šta je musliman i zato što zna da je islām: predanost Allāhu, dželle we 'alā, slijeđenjem Muhammeda, sina 'Abdullāha, pečata vjerojesnikā, 'alejhis-salātu wes-selām, odricanjem od širka i mušrikā, odricanjem od poklanjanja 'ibādeta nekom drugom mimo Allāhu i (odricanjem od) onih koji to rade'', i to svaki beduin zna. Međutim, danas je problem u ovima koji kaţu da nisu beduini, koji nose ''Versaći'' i ''Armani'' odijela i ''Police'' naočare, a kada ga čarneš – uvidiš da je beduin za njega 'ālim na zdravoj fitri, nije se pokvario.

To je odgovor za neuke. Ne kaţemo neukom: ''Ne znaš reći 'veliki kufr', 'veliki širk' – ti

nisi musliman''. Ne, ne, ali ne smije za tāgūta i za mušrika reći da su muslimani i mora shvatiti da je to stvar koja se ne smije dati nikome drugom mimo Allāha, dželle we 'alā, i to on mora da osjeća, to osjeća svaki muwehhid. Osnova je da svaki čovjek nauči ove stvari s dokazom, ali ako ne moţe, kao što kaţe Ebū Batīn u fetwi koju smo citirali, onda će uraditi ovo što moţe na ovakav način.

8 sūra el-Kāfirūn, 1. ājet

Je li dovoljno kada se kaţe da jedan hadīth prenose el-Buhārī i Muslim? Dovoljno je, ne trebaš od toga praviti naučnu studiju. A ima jedan tip, da ga Allāh uputi, koji je zasluţio da mu se izruguju u ime Allāha, koji kaţe: ''Bilježe ga el-Buhārī, Muslim, et-Tirmidhī, Taberānī, Darequtnī, el-Bejheqī, ed-Dārimī...'', a dovoljno je da kaţe: ''Bilježi ga el-Buhārī'' i da se skoncentriše na riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Trebaš podučiti narod onome što su i beduini znali, a el-Buhārī i Muslim su sasvim dovoljni kao prenosioci hadītha. Ako ga prenosi Ebū Dāwūd i za njega kaţe da je sahīh, onda kaţi da ga prenosi Ebū Dāwūd i to je dovoljno, a kada dođe neki učen čovjek, onda moţeš citirati ko ga sve prenosi.

''Obzirom da ste ovo spoznali, oni tāgūti koji to naređuju ljudima i za to sami sebe predlažu, od stanovnika Hardža i drugih, čija je stvar opšte poznata i opštem krugu i užem krugu, su kāfiri koji su se otkinuli od islāma. Pa ko se u njihovu korist raspravlja, ili poriče onome ko ih tekfiri, ili kaže da njih to njihovo djelo, iako je bātil, ne izvodi iz vjere – najmanje stanje ovakvog raspravljača je da se kaže...'' – pa do kraja fetwe. Gdje je dokaz u ovim riječima? Mislim, nije ovo šerī'atski dokaz, nego dokaz njegovih riječi, ali ima jasno uporište u Qur'ānu i sunnetu. Dokaz u njegovim riječima (tj. za ono što dokazujemo) je sljedeći dio fetwe:

''...ili kaže da njih to njihovo djelo, iako je bātil, ne izvodi iz vjere...''

Pa šta kaţe kasnije o tom čovjeku? Kaţe:

''Naprotiv, nije ispravan dīni islām, osim odricanjem od tih tāgūtā i tekfīrom njih''.

To znači da onaj koji za djelo tāgūta ili za djelo onoga koji ga oboţava kaţe da ga ono (tj. to djelo), iako je bātil ne izvodi iz vjere – tom čovjeku nije ispravna vjera, on nije uradio kufr u tāgūta i nije se odrekao njih. Hajde da se vratimo ovim riječima šejha Muhammeda kada kaţe: ''Uvjerenje u neispravnost 'ibādeta tāgūtu''. Ja sam ranije zaista mislio da ovim riječima treba nešto da se doda, da se trebaju objasniti, ali danas shvatam da ne treba ništa dodavati jer je ovdje sve spomenuto.

''Neispravnost činjenja 'ibādeta njemu''. Gdje je poenta, gdje je ključ? Neispravnost činjenja

'ibādeta njemu, njoj, njima. Zar usmjeravanje 'ibādeta nekom drugom mimo Allāha moţe biti nešto drugo, osim veliki kufr i veliki širk? A šta je činjenje 'ibādeta nekom drugom mimo Allāha ili usmjeravanje 'ibādeta nekom drugom mimo Allāha, dželle we 'alā? Veliki širk, izjednačavanje nekog sa Allāhom i u ovim riječima ima išāret (ukazivanje) na tu stvar. A ako bi neko rekao da nema, mi dodajemo: ''...ali kažemo da ima išāreta u ovim riječima''. Svaki onaj koji kaţe da su danas djela tāgūta zakona ili bilo kojih tāgūtā i onih koji ih oboţavaju na način koji izvodi iz vjere, da je to mali kufr – za njega kaţemo da je mušrik, da nije musliman i da nije ostvario kufr u tāgūta prije broja jedan, u znanju i odricanju od neznanja.

Ko je to radio od današnje 'uleme? To je radio el-Albānī koji je fitna (iskušenje) i smutnja

mnogima, i koji je riječi Ibn 'Abbāsa: ''Kufr dūne kufr'' primijenio nad tāgūtima današnjice i nijednog nije tekfīrio, niti je tekfīrio njihove tāgūtske vojske i rekao da je njihovo djelo mali kufr, kao što nije tekfīrio psovača Allāha, dželle we 'alā, ako razlog njegove psovke bude njegov loš odgoj ili nemarnost. Na kraju je i Ibn Bāz počeo da petlja, na kraju ţivota je počeo da petlja da se ''izvuče''. Skontao kako kod el-Albānija to dobro ide, pa ili je, kada bi ga neko pitao o tāgūtima, on davao odgovor koji se tiče islāmskog qadije, ili je, kao što neki kaţu, on promijenio mišljenje pred kraj. Zbog čega je promijenio mišljenje pred kraj? Da ne bi morao da tekfīri tāgūte i da ne

moţe niko da mu kaţe: ''Ti, šejh, moraš da ih tekfīriš, jer imaš ovakve temelje''. Nego ''fino'' promijenio temelje i ne moţeš više da natjeraš čovjeka da ostvari ono što mu je Allāh naredio od osnove vjere. Čak i da ne zna, tj. čak i da je teoretski opravdan u neznanju ''kufr dūne kufr'' u ovoj mes'eli, nije opravdan u imenu zato što nije ostvario kufr u tāgūta. Ali. ovaj čovjek zna, jer se od toga pokajao, što znači da se nad njim ostvario argument u tim stvarima u potpunosti.

Prva stvar u kojoj smo uhvatili ljude, kada počnemo da detaljišemo o ovim stvarima,

hvatamo ljude prije broja jedan, tj. uvidimo da nikada nisu ni ušli u islam. Zbog čega? Ne moţeš, ''ubiše'' te dersovi o tahāretu (čistoći i čišćenju). Ne moţeš, nemaš kad da stigneš, jer onaj priča o tahāretu, a ovaj o tejemmumu, ovaj priča o bračnim problemima, ovaj priča o hajdhu i nifāsu i o bijelom iscijedku. Za ovoga što priča o bijelom iscijedku kaţu da je čitavu tu temu ukrao sa neke hrvatske sramotne stranice ili se konsultovao sa nekim sa stranice za bezobrazne hrvatske časopise, kontaktirao sa njima, dobio sve informacije o bijelom iscijedku, to napisao i tu svoju knjigu nazvao ''Islamske riznice'', a u njoj o tewhīdu ni traga ni glasa.

Zato je tim ljudima zabranjeno da čine da'wu, jer ne zna da radi da'wu, na zna u šta

treba ljude da poziva, pa narod zbog njih radi širk. I bolje je da ţiviš u vrijeme Zejda ibn 'Amra ibn Nufejla, nego da ţiviš s ovima sada u okruţenju.

Ovi kada te otjeraju u kufr i širk sa Qur'ānom i sunnetom, ko će odatle izvaditi nakon

Allāha, dželle we 'alā? Ko? Hajd' probaj. Otiđi u Linc, otiđi u bilo koje mjesto, grad u Bosni i probaj da izvučeš ljude iz neznjanja u osnovi vjere. Ne moţe, ''zavario neko'' i treba dugo vremena da se to sada rastavi, ali oni zasluţuju, kao što kaţe 'ulema da'we: ''Vrijeđanje njih i činjenje njih ružnih riječima i vrijeđanjem: sve je to kufr u tāgūta''. Sa prkosnicima se treba izrugivati.

Uvjerenje u neispravnost činjenja 'ibādeta tāgūtu. Dokaz iz Qur'āna je:

''Mi smo svakom narodu poslanika poslali: 'Činite 'ibādet (samo) Allāhu, a klonite se

tāgūta'.'' 9

Ili ājet:

''To je zbog toga što je Allāh Haqq (Istiniti, istinito božanstvo) i zbog toga što je sve ono čemu se mole mimo njega bātil.'' 10

I ona djela koja su upućena nekom drugom, mimo Njega, su bātil, pa ovaj ājet direktno u sebi spominje bātil i neispravnost.

Vidite, ko je i pomislio da ćemo o ovoj vrsti broj jedan da govorimo čitavo predavanje?

Ja nisam, već sam mislio da ćemo da dođemo do sledeće teme.

9 sūra en-Nahl, 36. ājet. 10 sūra el-Hadţdţ, 62. ājet.

Kada govorimo o velikom širku i malom širku, ovdje ulazi i spada svaki onaj koji kaţe da je glasanje mali širk i mali kufr, svaki koji kaţe da je parničenje pred tāgūtom mali kufr. Sve su to ljudi koji nisu učinili kufr u tāgūta. Ko kaţe da je parničenje pred tāgūtom mali kufr, on spada u ovo. Morate, analogno ovom temelju koji imamo, njemu pridruţiti sve mes'ele koje imaju isti opis. Pa ako neko kaţe: ''Idi da se sudiš u tu sudnicu'', taj nije učinio kufr u tāgūta. Ili ako neko kaţe: ''Glasanje je mali kufr'', taj koji to kaţe nije učinio kufr u tāgūta, itd.

Kufr u Taguta - Imam Ebu Muhammed Nedžad Balkan

Documents