KROZ PRO[LOST ZAGREBA^KIH KAVANA Z agreba~ki kavanar Göschl 1832. preporu~uje svoj »Kaffehhaus Fortuna« na Markovu trgu, u ku}i u kojoj se do izgradnje Sabornice 1907. nalazi- la Gradska ljekarna. Na neobaveznoj {etnji kroz pro{lost zagreba~kih kavana zaustavit }emo se kod »Fortune« zbog onog arhai~nog oblika rije~i Kaffeh {to nas odmah odvo- di skoro tisu}u godina unatrag, na izvore tog mirisnog napitka. Danas ga pi- jemo onako s nogu, u tijesnim kafi}ima, u `urbi, bez u`ivanja, osjetila oku- sa i mirisa skoro indiferentna, otupjela, spram toga slavnog napitka kojemu je neko} Johann Sebastian Bach posvetio jednu svoju kantatu, a u Balzaco- vu radnom kabinetu u Parizu izlo`ena je na istaknutu mjestu njegova por- culanska grijalica u kojoj je uvijek bilo vrele kave, {to je pisca Ljudske kome- dije odr`avala budnim i o kojoj je s toliko `ara pisao i pripovijedao. Arapski je poluotok pradavna postojbina kave koja se tamo u`iva ve} od oko 875. go- dine. Neki izvori, me|utim, tvrde da je kava svoj pohod po svijetu po~ela iz etiopske pokrajine Kafa. Do Carigrada je stigla istom u doba Sulejmana II. pa ju je ubrzo sav muslimanski svijet po~eo u`ivati, tako da je postala ~ak i politi~ki problem, jer su d`amije opustjele, a kavane se punile. U Europu je stigla tek u 17. stolje}u, ali zahvaljuju}i Turcima Sarajevo i Beograd pili su kavu ve} stolje}e ranije. U nas se kavanarski obrt (caffearius, caffecoctor) javlja sedamdesetak godina nakon spomena o prvom kavanaru u Be~u. Prvi put je zabilje`en u doku- mentima kada je caffearius Valentinus Oro (Horro), kojem ne znamo podrije- tlo, godine 1756. 1 dobio pravo gra|anstva u Zagrebu, a posjedovao je ~ak i svoju ku}u na broju 8 u dana{njoj ulici Tita Brezova~kog, nekad Markovoj, gdje je `ivio od 1762. do 1783. 2 Godine 1777. zabilje`en je kao zagreba~ki gra|anin caffearius Josephus Delavina iz Belgije, zatim 1778. Joannes Szol- tner, 1779. Austrijanac Franciscus Blei, ranije sobar kod grofa Ladislava 257 1 Podaci o pravu gra|anstva uzeti su iz djela: Povijesni spomenici grada Zagreba, Povijesni muzej Hrvat- ske, gra|u pripremili Emilij Laszowski i Lelja Dobroni}, sv. XX, Zagreb 1971., i Protoccolum civium li- berae regis civitatis zagrebiensis 1733-1864., Dr`avni arhiv Zagreb. 2 Lelja Dobroni}: Zagreba~ki Gornji grad nekad i danas, Zagreb 1967., str. 131.
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
KROZ PRO[LOST ZAGREBA^KIH KAVANA
Zagreba~ki kavanar Göschl 1832. preporu~uje svoj »Kaffehhaus Fortuna«
na Markovu trgu, u ku}i u kojoj se do izgradnje Sabornice 1907. nalazi-
la Gradska ljekarna.
Na neobaveznoj {etnji kroz pro{lost zagreba~kih kavana zaustavit }emo se
kod »Fortune« zbog onog arhai~nog oblika rije~i Kaffeh {to nas odmah odvo-
di skoro tisu}u godina unatrag, na izvore tog mirisnog napitka. Danas ga pi-
jemo onako s nogu, u tijesnim kafi}ima, u `urbi, bez u`ivanja, osjetila oku-
sa i mirisa skoro indiferentna, otupjela, spram toga slavnog napitka kojemu
je neko} Johann Sebastian Bach posvetio jednu svoju kantatu, a u Balzaco-
vu radnom kabinetu u Parizu izlo`ena je na istaknutu mjestu njegova por-
culanska grijalica u kojoj je uvijek bilo vrele kave, {to je pisca Ljudske kome-
dije odr`avala budnim i o kojoj je s toliko `ara pisao i pripovijedao. Arapski
je poluotok pradavna postojbina kave koja se tamo u`iva ve} od oko 875. go-
dine. Neki izvori, me|utim, tvrde da je kava svoj pohod po svijetu po~ela iz
etiopske pokrajine Kafa. Do Carigrada je stigla istom u doba Sulejmana II.
pa ju je ubrzo sav muslimanski svijet po~eo u`ivati, tako da je postala ~ak i
politi~ki problem, jer su d`amije opustjele, a kavane se punile. U Europu je
stigla tek u 17. stolje}u, ali zahvaljuju}i Turcima Sarajevo i Beograd pili su
kavu ve} stolje}e ranije.
U nas se kavanarski obrt (caffearius, caffecoctor) javlja sedamdesetak godina
nakon spomena o prvom kavanaru u Be~u. Prvi put je zabilje`en u doku-
mentima kada je caffearius Valentinus Oro (Horro), kojem ne znamo podrije-
tlo, godine 1756.1 dobio pravo gra|anstva u Zagrebu, a posjedovao je ~ak i
svoju ku}u na broju 8 u dana{njoj ulici Tita Brezova~kog, nekad Markovoj,
gdje je `ivio od 1762. do 1783.2 Godine 1777. zabilje`en je kao zagreba~ki
gra|anin caffearius Josephus Delavina iz Belgije, zatim 1778. Joannes Szol-
tner, 1779. Austrijanac Franciscus Blei, ranije sobar kod grofa Ladislava
257
1 Podaci o pravu gra|anstva uzeti su iz djela: Povijesni spomenici grada Zagreba, Povijesni muzej Hrvat-
ske, gra|u pripremili Emilij Laszowski i Lelja Dobroni}, sv. XX, Zagreb 1971., i Protoccolum civium li-
berae regis civitatis zagrebiensis 1733-1864., Dr`avni arhiv Zagreb.2 Lelja Dobroni}: Zagreba~ki Gornji grad nekad i danas, Zagreb 1967., str. 131.
Erdödyja, 1796. Franciscus Susich (nobilis croata), 1815. Bavarac Joannes
1829. Joseph Stallenberg, 1832. Andreas Czerny iz Moravske, 1834. Nijemac
Joannes Göschl i 1835. [tajerac Josef Hönig. Tu bismo mogli zavr{iti s pre-
gledom kavanara iz prve polovice 19. stolje}a, jer od tada postoji ve} i vi{e
vijesti o samim kavanama.
Ne znamo kako su i gdje kuhali i to~ili kavu ti prvi na{i kavanari, jedino {to
bismo, prema podacima o prvim be~kim kavanama, mogli pretpostaviti jest
da su i u nas vladale sli~ne prilike i obi~aji. Zanimljivo je pogledati kako je
258
Kavana »Zagreb« na Zrinjevcu 1898.
to bilo u Be~u i zbog prvog njihovog kavanara,3 ro|enog u Somboru od maj-
ke Srpkinje, koji se izdavao za Poljaka, {to nije ni ~udo budu}i da je njego-
va kavanarska karijera po~ela u vrijeme turske opsade Be~a kad su Poljaci s
Janom Sobjeskim bili zacijelo vrlo cijenjeni. Zvao se Georg Franz Kols-
chitzky, a najprije je sa svojim pomo}nikom \or|em Mihajlovi}em bio au-
259
3 Werner J. Schweiger: Kolschicky — das Ende einer Sage. Die Pestsäule, Monatsschrift für Politik, Literatur
und Kultur, Wien 1972., Nr. 3, S. 225-229; autor ka`e da mu je pravo ime Kulczycki, ali da ne potje~e iz
poljskog Sambora nego iz »ju`nougarskog slobodnog gradi}a Sombora ili Zombora«.
strijski tuma~ u turskom vojnom logoru (Khays. Türkischer Hoffcurier) te je ~e-
sto putovao izme|u Be~a i Beograda. Pod imenom Goldschütz zabilje`en je
godine 1678. kao srpski Orientwaren-Importeur.
260
[etnja Zrinjevcom
Ipak, ~ini se da Kolschitzky nije bio prvi koji je Be~ane upoznao s kavom.
Ne{to ranije javlja se Beogra|anin Dimitrije Domasy, a upravo za opsade
Be~a i neki Grk Teodat koji je pod otvorenom boltom to~io kavu. Ubrzo na-
kon opsade 1683. Kolschitzky je, obu~en u tursko odijelo, kru`io gradom sa
svojim kotli}em i daskom o koju su bili obje{eni lon~i}i i vr~evi te se zaustav-
ljao gdjegod na ulici ili u kakvoj ve`i i kuhao svoju turkische Suppe Kaffeh. To-
~e}i kavu, usput je pri~ao gostima o svojim putovanjima i juna~kim djelima
u turskim logorima i nudio im posljednje zanimljive vijesti. Tako je ta mala
putuju}a kavana sadr`avala, u stvari, sve {to }e se kasnije na}i i doga|ati u
pravim kavanama. Kasnije je Kolschitzky otvorio posve skromno namje{ten
lokal. Nekoliko primitivnih drvoreza po zidovima i nekoliko stolaca bio je
sav inventar prve be~ke kavane koja }e kasnije svojim ure|enjem, podvor-
bom i svim ostalim sadr`ajima postati uzorom, takore}i, cijeloj Europi.
No, vratimo se u Zagreb gdje se, dakle, kava javno to~ila ve} u 18. stolje}u
a prve kavane bili su {atori na zapadnoj strani Harmice4 koja je tada kao saj-
261
Hotel »Palace«, 1907.
4 Antun Cuvaj: »Povijest trgovine, obrta i industrije«, rkp. dep. Arhiv Hrvatske, sv. III, str. 811.
Terasa »Velike kavane« 1910.
mi{ni trg bila odre|ena uglavnom za prodaju stoke, pe~enjare i kr~mare, dok
se ostala roba prodavala na Markovu trgu pod {atorima ili pod boltama.
Me|u prvim zagreba~kim kavanama spominje se »Kazali{na« u starom
Amadeovu teatru u Demetrovoj ulici, a uz nju se nalazila gostionica i slasti-
~arnica.5 Da je Zagreb po~etkom 20. stolje}a morao imati kavane, svjedo~i i
naredba Ugarskoga namjesni~kog vije}a o radu u kavanama u kojima se igra-
ju igre svake vrste, me|u njima i biljar, {to se zbog pobo`nosti ne dopu{ta
nedjeljom poslije podne do 4 sata, a ne smije se igrati dulje od 11 sati no}u.6
Povijest »Kazali{ne kavane« mo`emo pratiti uz povijest same kazali{ne
zgrade, jer se 1836. obznanjuje da se u novoj kazali{noj zgradi na Markovu
trgu, koju je 1833-1834. dao podi}i zagreba~ki trgovac Kristofor Stankovi},
izdaju prostorije za kavanu na neograni~eno vrijeme.7
263
»Velika kavana« u ku}i Pavla Hatza na Jela~i}evu trgu, neposredno prije ru{enja 1928. Na tom je mjestuizgra|en hotel »Dubrovnik«.
5 L. Dobroni}, dj. n. u bilj. 2, str. 155.6 A. Cuvaj, n dj.7 Podaci o kavanama, trgovinama i dnevnom `ivotu grada u prvoj polovici 19. stolje}a uzeti su iz vi{e
godi{ta novina »Agramer politische Zeitung«, ~asopisa »Luna« i »Novina Horuatzko-Slavonsko-Dal-
matinskih« (»Ilirskih narodnih novina«).
I na suprotnom uglu, na broju 9, u lokalu koji jo{ i danas postoji, povreme-
no se nalazila kavana, gostionica pa i kazali{na restauracija. »Fortunu« mo-
ramo ponovno spomenuti, jer 1834. kavanar Göschl nudi i preno}i{te za put-
nike koji dili`ansom prolaze kroz Zagreb na putu Be~-Zadar pa bismo pre-
ma tome mogli zaklju~iti da je po{tanska postaja bila na Gornjem gradu. Za
doru~ak Göschl putnicima nudi kavu i ~okoladu.
Dru{tveni `ivot zagreba~koga srednjeg sloja u prvoj polovici devetnaestog
stolje}a bio je pro`et njem{tinom i ilirci su do{li u pravi ~as. Gra|ane zabav-
ljahu njema~ke dramske i operne dru`ine, a tek ponekad se davala kajkav-
ska komedija, politi~ke obavijesti bijahu u jedinim novinama »Agramer po-
litishe Zeitung«, a literarne u ~asopisu »Luna«, tako|er na njema~kom je-
ziku. Tu je, dodu{e, bila otisnuta i koja kajkavska pjesmica ili u ono vrijeme
popularna {arada u stihovima koje je autor bio i sam Ljudevit Gaj. Sadr`aj-
no, pak, bez obzira na jezik i politi~ke vijesti prenesene iz njema~kih slu`-
benih novina, list je pru`ao dosta bogatu i zanimljivu sliku dru{tvenog `ivo-
ta. Zagrep~ani su kupovali u trgovinama koje su sve odreda nosile njema~-
264
Kavana »Palajnovka« na Ilirskom trgu 1836.
ke nazive, na primjer, »Zum roten Maltezer Kreuz«, »Zur Schöner Dalma-
po gostionicama i hotelima i nude svoju robu i usluge {to se sve mo`e vidje-
ti ili obaviti za nekoliko dana njihova boravka u hotelskim sobama ili za ka-
vanskim stolom. Tu se damama i gospodi nudi friziranje po najnovijoj modi,
269
Unutra{njost kavane »Korzo« 1906.
potom `enske kape i jutarnje haljine, slikar ogla{ava izradu minijatura i por-
treta, »me{tar zubarstva i kirurgije polag sadanjeg stupnja umetnosti i nau-
ka« brzo popravlja zube, u~itelj plesa daje poduku u francuskoj kadrili, ma-
zurki, litvanki i gitani. Malom gradu od svega deset tisu}a stanovnika staja-
le su, kako vidimo, na raspolaganju razli~ite zabave, od kavana i gostionica
do cirkusa i kazali{ta.
Osim nekoliko ve}ih kavana, od kojih su neke jo{ i danas u promijenjenu
ruhu na istom mjestu, bilo ih je tada ve} mnogo na raznim stranama grada, a
mijenjale su ~esto i vlasnike i zakupnike. O onim glavnima ostalo je pone-
{to zapisano u memoarima, putopisima ili knji`evnosti pa ih mo`emo slije-
diti prema tim izvorima. Mijo Kre{i} (1818-1888), poznati zagreba~ki trgo-
vac, ro|eni Karlov~anin, urednik i izdava~ ~asopisa »Na{e gore list«, ~lan
mnogih dru{tava i organizacija, ostavio nam je vrlo privla~nu i dragocjenu
knji`icu svojih uspomena o `ivotu u starom Zagrebu. Tako nam opisuje go-
stionicu i kavanu »Zum Kaisenwirt« (»Carskom gostioni~aru«) koja se nala-
zila u ku}i Stjepana Jela~i}a Bu`inskog na uglu Harmice i Ilice. Tu ku}u je
kupio Kristofor Stankovi} 1833. i nadozidao jo{ jedan kat. Iz 1818. sa~uvan
je crte` graditelja Bartola Felbingera,9 a zgrada postoji jo{ i danas kao trokat-
nica. U Kre{i}evo vrijeme, upravo 1833., »...ova najglavnija gostiona staja{e
samo jedan kat visoka, na uglu gdje danas stoji Stankovi}eva ku}a, niska
kano da je u zemlju propala, te se je s ulice moralo i}i dolje kroz stube kao
u pivnicu do restauracije i kavane, koju je neki Leiber, Nijemac, otvorio i
prvi po~eo praviti sladoled, jer o kakovu slasti~aru nije onda u Zagrebu bilo
ni spomena...«.10
Jacobus Leiber imao je 49 godina kad je 1826. postao zagreba~kim gra|ani-
nom, a bio je tada i ~lan Narodne stra`e.11 Do danas nam se sa~uvao portret
mu{karca zrelih godina, crne kratke kose, u plavu kaputu i bijelu prsluku, s
bijelom maramom oko vrata na kojoj je zapisano da je to Fr. Leiber, kavanar
u Zagrebu, a navedena je i godina 1835. Je li to mo`da Jakob iz dvadesetih
godina ({to bi se po frizuri i odje}i moglo mo`da pretpostaviti), ili neki nje-
gov nasljednik, nije bilo mogu}e istra`iti, no to i nije toliko va`no, ve} je za-
nimljivo da se taj kavanar spominje i rije~ju i djelom, pa ~ak u toj maloj Kre-
{i}evoj `anr sli~ici naziremo i prostor njegove kavane. Jo{ je jedna mala ne-
obi~nost vezana uz Jacobusa Leibera. Godine 1834. ogla{uje da se u njego-
270
9 Lelja Dobroni}: Bartol Felbinger i zagreba~ki graditelji njegova doba, Zagreb 1971., si. 64-66.10 Mijo Kre{i}: Autobiografija, Zagreb 1898., str. 7-8.11 Spisi grada Zagreba, 1826., br. 344. PAZ.
voj kavani na Harmici mo`e svako jutro dobiti vrlo zdrava i ukusno prire|e-
na juha od kupusa. Takvi se oglasi, naime, u ono vrijeme kod nas ne mogu
na}i. Sve su kavane nudile tada i jelo, ali ih od gostionica ponajprije razliku-
ju izbor tiska i dru{tvene igre. Kre{i} nadalje ka`e: »...Prve nedjelje na{eg
novog gospodstva po|osmo ja i moj novi prijatelj u kavanu Kruni ugarskoj
(hoteli s kavanama ‘Kruni ugarskoj’ i ‘Caru austrijanskom’ nalazili su se u
Ilici br. 4 i 6 — danas NaMa, op. a.) odjeveni po modi u tijesnih hla}ah, u
modrom fraku sa repovi do pete i pozla}eni gumbi. Danas je gostiona Kod
krune ugarske jedna od ni`ih, no onda bija{e to etablissement finije vrsti sa
jednim rokoko biljarom. Najodli~nija gospoda i bogati gra|ani sastajali su se
u novoj kavani u Dugoj ulici (Are{i}eva ku}a) (danas Pavla Radi}a br. 24.,
op. a.) Zur goldenen Krone...«.12 Antun Vakanovi} (1808-1894), jedan od ista-
knutih karlova~kih iliraca i politi~ar, zapisao je, me|utim, da se ta kavana
zvala »Zlatnom Vr~u« i da su se tu 1832. obi~avali sastajati Gaj i njegovi pri-
jatelji.13 Na Jela~i}evu trgu (Harmici), na mjestu hotela »Dubrovnik«, staja-
la je impozantna ugaona pala~a Pavla Hatza, vlasnika trgovine k »Zlatnom
leme{u«. U prizemlju je njezin graditelj Felbinger predvidio prostor za ugo-
stiteljstvo. Tu je do 1829. imao kavanu Josip Stallenberg koji se tada prese-
lio u susjednu Felbingerovu ku}u, nakon njega slijedi Petar Gilly, a 1832. lo-
kal je zatra`io Andrija ^erni.14 ^ini se da ga nije dobio, jer je tu ve} sljede}e
godine kavana Josipa Höniga »Bijelom kri`u«. Hönig obavje{tava »cijenje-
nu publiku, osobito pripadnike plemstva i gospodu oficire« da dr`i »Aug-
sburger allgemeine Zeitung«, »Wiener Theater Zeitung« i »Agramer poli-
tische Zeitung« koje nabavlja prema ~itala~kim potrebama, a uz to dnevno
servira i sladoled koji se dr`ao naro~itom poslasticom. Kasnije se ta kavana
pro{irila, nazvana je »Velikom« i postala je ubrzo sastajali{tem putnika i tr-
govaca. Za Drugoga svjetskog rata tu se, uz kavene nadomjestke, me{etari-
lo i {vercalo svim i sva~im, od vagona cementa, do maslaca i ko`e za potpla-
te.
U ilirskom Zagrebu postala je slavnom ^ernijeva »Narodna kavana«, odmah
do »Velike«, sastajali{te patriotski raspolo`enog gra|anstva, ali i onih iz »hor-
vatsko-vugerske« stranke, {to je ~esto znalo dovesti do burnih diskusija i
sva|a. Sam je Andrija ^erni, ina~e po narodnosti Moravac, bio vatreni ilirac.
Slikar Josip Malignani naslikao ga je 1840. u odori narodne stra`e.15 U njego-
271
12 Mijo Kre{i}, n. dj., str. 14-15. Godine 1820. ku}a je vlasni{tvo udovice Nauma Demetra.13 Josip Horvat: Ljudevit Gaj, Zagreb 1975., str. 67.14 Spisi grada Zagreba, 1832., br. 1554 i Protocollum... 1832. Povijesni arhiv Zagreb.15 Katalog kulturno-historijske izlo`be grada Zagreba, 1925., str. 81.
voj se kavani moglo abonirati na »teatralna ilirska predstavljanja«. Nem~i} u
svojim sjajnim Putositnicama iz 1843.16 opisuje uzbu|uju}u politi~ku atmos-
feru koja je vladala u to burno preporodno vrijeme oko uvijek prepunih sto-