Simo Elakoviæ UDK:130.32:316.7:32 Filozofski fakultet Originalni nauèni rad Beograd KRIZA MODERNE KAO KRIZA POLITIÈKOG (KA KRITICI OBIÈAJNOSNOG UMA) Apstrakt: Krizu moderne kao krizu politièkog, autor vidi, pre svega kao krizu „mere“ kriterija politièkog odluèivanja i delovanja. Ta kriza se u prvom redu shvata kao kriza samosaznanja i prakse obièajnosti. Ovaj problem prvi je pokušao je da reši Makijaveli uvodeæi pojam virtus, koji je postao temeljni princip moderne politièke filozofije. Meðutim, mnogi moderni i savremeni tumaèi Makijavelijevog uèenja èesto zanemaruju socijalni i politièki konteksta u kojem je nastalo politièko uèenje Firen- tinskog mislioca. Naime, Makijavelijevo nastojanje da pronaðe autentiènu formu po- litièkog èina kojim bi bila omoguæena harmonizacija i stabilizacija tadašnjih dramatiènih politièkih prilika koje su vladale u italijanskim gradovima, zahtevala je pouzdanu dijagnozu i adekvatna sredstva za uspešnu terapiju obolelog organizma zajednice. Epohalni novum u Makijavelijevoj politièkoj teoriji predstavlja prelazak sa antièke teoretizacije vrline na njenu modernu operacionalizaciju. Meðutim, ova pro- mena èesto se tumaèi kao radikalno suprotstavljanje grèkog pojma arete i rimske virtus, koja se grubo svodi samo na srèanosot i snagu koje su neophodne za osvaja- nje i oèuvanje politièke vlasti. Va`an deo puta u svojoj filozofiji politike Hegel – više nesvesno nego svesno – ide s Makijavelijem i Šelingom – posebno kad je u pitanju shvatanje neophodnosti snage i srèanosti u procesu operacionalizacije duha slobode u istoriji posredstvom „negacije“ kao „moæi zla.“ Posredovanje subjektivnosti i supstancijaliteta zbiva se, po Hegelu, u dr`avi surovim kroæenjem svetskog duha u kojem on `rtvuje ne samo po- jedinca, veæ i èitave narode – prema slobodi, odnosno njenom ostvarenju u obièajno- snoj zajednici. „Nevolja vremena“ posledica je razdvajanja ja i sveta (Entzweiung), i proistièe iz redukovanog politièkog uma koji za politièko delovanje i odluèivanje nema kriterijuma obièajnosnog totaliteta. Ovaj se um rutinizira razdvajanjem obi- èajnosti koja redukuje politièko delanje na ogoljenu tehniku osvajanja i zadr`avanja politièke moæi. Autor na kraju razmatra krizu politièkog odluèivanja i ukazuje u èemu je njen globalni i supstancijalni smisao za povesnu stvarnost na kraju XX veka. Kljuène reèi: kriza, moderna, mera, politièka filozofija, obièajnost, arete, virtus, zlo, sloboda, totalitet, moæ. Kriza Moderne kao kriza politièkog, pre svega kao kriza „mere“, kriterija politièkog odluèivanja i delovanja, a koja u stvari odaje krizu filozofije same – kao unutrašnje povesti realiteta – bit æe 61 FILOZOFIJA I DRUŠTVO XXI
25
Embed
KRIZA MODERNE KAO KRIZA POLITIÈKOG (KA KRITICI ...instifdt.bg.ac.rs/wp-content/uploads/2002/09/S.Elakovic-2002-1.pdfKljuène reèi: kriza, moderna, mera, politièka filozofija, obièajnost,
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Simo Elakoviæ UDK:130.32:316.7:32
Filozofski fakultet Originalni nauèni rad
Beograd
KRIZA MODERNE KAO KRIZA POLITIÈKOG
(KA KRITICI OBIÈAJNOSNOG UMA)
Apstrakt: Krizu moderne kao krizu politièkog, autor vidi, pre svega kao krizu
„mere“ kriterija politièkog odluèivanja i delovanja. Ta kriza se u prvom redu shvata
kao kriza samosaznanja i prakse obièajnosti. Ovaj problem prvi je pokušao je da reši
Makijaveli uvodeæi pojam virtus, koji je postao temeljni princip moderne politièke
filozofije. Meðutim, mnogi moderni i savremeni tumaèi Makijavelijevog uèenja èesto
zanemaruju socijalni i politièki konteksta u kojem je nastalo politièko uèenje Firen-
tinskog mislioca. Naime, Makijavelijevo nastojanje da pronaðe autentiènu formu po-
litièkog èina kojim bi bila omoguæena harmonizacija i stabilizacija tadašnjih
dramatiènih politièkih prilika koje su vladale u italijanskim gradovima, zahtevala je
pouzdanu dijagnozu i adekvatna sredstva za uspešnu terapiju obolelog organizma
zajednice.
Epohalni novum u Makijavelijevoj politièkoj teoriji predstavlja prelazak sa
antièke teoretizacije vrline na njenu modernu operacionalizaciju. Meðutim, ova pro-
mena èesto se tumaèi kao radikalno suprotstavljanje grèkog pojma arete i rimske
virtus, koja se grubo svodi samo na srèanosot i snagu koje su neophodne za osvaja-
nje i oèuvanje politièke vlasti.
Va`an deo puta u svojoj filozofiji politike Hegel – više nesvesno nego svesno
– ide s Makijavelijem i Šelingom – posebno kad je u pitanju shvatanje neophodnosti
snage i srèanosti u procesu operacionalizacije duha slobode u istoriji posredstvom
„negacije“ kao „moæi zla.“ Posredovanje subjektivnosti i supstancijaliteta zbiva se,
po Hegelu, u dr`avi surovim kroæenjem svetskog duha u kojem on `rtvuje ne samo po-
jedinca, veæ i èitave narode – prema slobodi, odnosno njenom ostvarenju u obièajno-
snoj zajednici. „Nevolja vremena“ posledica je razdvajanja ja i sveta (Entzweiung),
i proistièe iz redukovanog politièkog uma koji za politièko delovanje i odluèivanje
nema kriterijuma obièajnosnog totaliteta. Ovaj se um rutinizira razdvajanjem obi-
èajnosti koja redukuje politièko delanje na ogoljenu tehniku osvajanja i zadr`avanja
politièke moæi. Autor na kraju razmatra krizu politièkog odluèivanja i ukazuje u
èemu je njen globalni i supstancijalni smisao za povesnu stvarnost na kraju XX veka.
skih zemalja. Rezultat je bio potpuno suprotan – rat ih je uèinio sve
manje stabilnim.“17 Naravno, više je nego oèigledno, da je „savršeni
promašaj“ o kojem Mandelbaum govori nastupio usled odsustva
onog napred opisanog odmeravanja i procenjivanja, neophodnog u
svakoj uspešnoj, a da ne ka`emo kreativnoj politici, pa je baš zato
ispao, kako navodi amerièki analitièar, kontraproduktivan u seriji bit-
nih elemenata. „Savršena greška“ je usledila, prema tome, zbog neu-
zimanja u obzir èitavog niza onih slo`enih saznanja koja se odnose na
specifiène faktore i pretpostavke politièke odluke kao napred opisa-
nog, samorazumevajuæeg suda (Urteil) i zakljuèka (Schluss). Reè je o
egzaktno i neegzaktno utvrdljivim motivima, topoima, i uvek speci-
fiènim obièajnosnim resursima. A baš ovi obièajnosni motivi i resursi
u Srbiji su svakom, s iole zdravim smislom za politièko rasuðivanje,
sugerisali da æe srpski narod i vojska prihvatiti Drugu kosovsku bitku
– kako se i sluèilo: kao ono samorazumljivo iskustvo, „Stimmung“,
nalog svoje povesti. Reè je o politièkoj odluci kojoj prethodi ona cela
tradicija „odluèujuæeg“ (Entscheidenede), o kojoj govori W. Hennis,
a to znaèi da ona proishodi kako iz opšteg obièajnosnog naloga, re-
spective iz same supstance obièajnosnog uma kao duha slobode (He-
gel), ali i iz obièajnosnog `ivota/uma jednog naroda èija se specifièna
„povesnost“ – kao vekovima sedimentirano povesno vreme – uspo-
stavlja kao permanentna borba za slobodu i njezino oèuvanje, naroda
èija odanost i ljubav prema slobodi ima doista istorijski uslovljenu
spekulativnu strukturu: da bi se za nju kroz istoriju izborio, i u`ivao, –
štaviše, da bi na specifiènom geostrateškom prostoru i istorijskoj
vetrometini uopšte opstao – on se uvek prethodno „negirao“, tj. pod-
nosio `rtve.18
Povrh toga, kao antimanipulativni resurs našeg naroda, ko-
sovski mit ima posebno, odlikovano mesto. U stvari, ovaj mit, kao
mitopoetski momenat, kao `ivotvorno predanje, saèuvan je, pre
81
FIL
OZ
OF
IJA
ID
RU
ŠT
VO
XX
I
17 List Politika, od 8.X.1999.18 Oèigledno, imajuæi upravo ove obièajnosne resurse Jugoslavije u vidu francu-
ski istorièar Christophe Reveillard u nedavnom intervjuu veli: „Stanovništvo, kao i
voðstvo, Jugoslavije sazrelo je u prošlim i sadašnjim tragedijama i pokazalo velike mo-
guænosti otpora... Novi svjetski poredak je, èini se neka`njeno djelovao van okvira baš-
tinjenih iz istorije i strateških zahtjeva, i sasvim je moguæe da æe one koji su to èinili
pogoditi reakcija onih sa kojima su se poigravali.“ (List Dan Podgorica, 6.I. 2000.)
svega, u pesnièkom stvaralaštvu naroda. Meðutim, ovo `ivotvorno
mitopoetsko iskustvo nema karakter puke alegorijske prièe – koja bi
stajala za „nešto drugo“ – veæ njegova delotvornost kao naloga pove-
sti proishodi iz objedinjavanja pripovesti i povesti, pošto ovde
mitsko nije nikakva maštarija, još manje istorijska „naplavina“, veæ
autentièni, izvorni èovekov impuls – predstavljen u formi pripovesti
– da odbrani i oèuva svoj slobodni, `ivot, kao svoju suštinu.19
Mitska, taènije mitopoetska pripovest, ima u stvari, istovre-
meno logosnu strukturu, koja se posredovana istorijom – pri èemu
va`i i vice versa (Dupre) da ova biva posredovana pojmom mita –
javlja kao povesno iskustvo. Odavde njezina delotvornost kao pove-
sna `ivotna snaga predanja i èini va`an, supstancijalni momenat obi-
èajnosnog uma.20
Da zakljuèimo: optirajuæi za politièku teoriju kao izvedenu a
ne sui generis nauku, veæ citirani Hennis se, napr. zala`e za sintezu
pretpostavki i elemenata stare politike, telosa i toposa, sa modernim
egzaktnijim konsideracijama u politièkoj teoriji. Nama se ovo njego-
vo optiranje èini instruktivnim i prihvatljivim ukoliko se ova sinteza
razumeva, pre svega, kao propedeutika za umeæe politièkog, situira-
no unutar obièajnosnog uma, kao umeæe vladanja, odnosno samo-
vladanja. Optirano, dakle, za politièku teoriju kao propedeutiku, jer
za jedan deo politièkog delovanja i odluèivanja mo`e obrazovati,
ve`bati i trenirati, dok je drugi deo, èini se va`niji, uvek stvara krea-
tivnog izazova. To je, dalje razlog da u odnosu na uobièajene termi-
ne, veština ili umetnost politike, favoriziramo termin umeæe politike
jer umeæe, podrazumeva politièku veštinu – što se da nauèiti – ali i
momenat umetnosti (politike) – koji se ne da do kraja pedagoški ruti-
nizirati. Veština je, dakako, va`an deo politièke procedure odluèiva-
nja i delovanja, neophodan momenat tehnologija politièkog u okviru
onog procesa operacionalizacije arete. Meðutim, drugi deo umeæa
politièkog se ne da nauèiti, buduæi da on predstavlja uvek stvaralaèki
akt obièajnosnog uma – rekli smo da je ovde recept, da gotovog re-
cepta nema. Ovaj deo politièkog umeæa nesvodiv je na tehnicistièki
82
SIM
OE
LA
KO
VIÆ
19 V. èlanak Wilhelma Duprea, Tautegorija i mit: Neke napomene uz Šelingovu
filozofiju mitologije, u: Filozofski godišnjak, br. 8, Beograd, 1995, str. 295-308.20 U Istoriji srpske revolucije, L. Ranke, koji je dr`ao da je oseæanje slobode i
samostalnosti neobièno razvijeno u srpskom narodu, piše kako je ovaj narod „u rop-
stvu `iveo pod patrijarhalnim uredbama i pesnièkim mislima (pod. –S.E.), pretvara-
juæi to u suštu zbilju i rat, kad je nastalo vreme da se oslobodi.“
proces ili kalkil, veæ saèinjava tehne politike – dakle stvaralaèku di-
menziju politièkog – sa svim elementima „karijere“ ovog pojma od
njegovog razumevanja, preko baštine nemaèkog klasiènog ideali-
zma – primerice: tehne prirode (Kant) ili misaona figura genija
(Schelling) – do opisane tradicije „odluèujuæeg“ (Entscheidende)
(Hegel, Schmitt, Hennis) etc.,etc.
Nije li, uostalom, znaèaj potonje, kreativne dimenzije politiè-
kog odluèivanja onaj stvarni razlog što i Platon, i toliko vekova iza
njega Machiavelli, piše svoja filozofska i politièka dela u išèekivanju
vladara stvaraoca, koji kreativno i vizionarski oblikuje uvek speci-
fièni, neponovljivi nalog povesti u `ivotu jedne politièke zajednice.
No, sa vladarima u pogledu njihovog stvaralaèkog dara i uèenika –
uostalom to je priroda svake vrste stvaralaštva – jednom narodu,
odnosno politièkoj zajednici stvar mo`e da se posreæi ili ne posreæi.
Kad se, pak, u `ivotu jednog naroda, odnosno politièke zajednice,
sretno „slo`e“ i pro`mu: (1) hrabar, kreativan i mudar vladar (izvršna
vlast), na èelu (2) samosvesnih graðana, i socijalnih grupa (pokret,
klase, nacije etc.), koje zajedno rukovodi (3) opisani obièajnosni sa-
morazumevajuæi um, èini se, da tek tad u njihovoj istoriji nastaju one
sreæne, ali retke epohe koje baš zato nazivamo zlatnim i velikim.
Ali, upravo zbog potonjeg – retkosti ovih epoha – va`na je
uloga propedeutièkih resursa politièkog, zbog njihova znaèenja u
„operacionalizaciji“ kreativnog obièajnosnog delovanja pojedinca,
kao individualne subjektivnosti, i socijalnih grupa kao aktera politiè-
kog delovanja i odluèivanja u svakodnevnom `ivotu. U socijalnoj,
odnosno kritièkoj teoriji ovo se delovanje, implicitno ili eksplicitno,
instruktivno razmatra posredstvom tzv. teatarske metafore (Joas,
Goffman, Brecht, Stanislavski, Allcock).21 Reè je o paraleli izmeðu
teatarske metafore i „dramaturgije“ svakodnevnog `ivota koja, èini
se pru`a dublji uvid u strukturu svakodnevnog delovanja, osobito u
svakodnevlje kao sferu posredovanja kontinuiteta povesnog zbiva-
nja na tragu opisanog obièajnosnog uma. Ovde, sad primerice, pod-
seæamo da, sposobnost da pojedinac u svakodnevnom `ivotu
obnavlja tzv. „emotivno pamæenje“, odnosno da definiše (emocio-
nalnu) situaciju, pretpostavlja njegovu moæ zahvatanju u iskustvo i
83
FIL
OZ
OF
IJA
ID
RU
ŠT
VO
XX
I
21 O ovom više videti u našoj knjizi Sociologija slobodnog vremena i turizma.
Fragmenti kritike svakodnevlja, Savremena administracija, Beograd, 1989, osobito
poglavlje pod naslovom: Svakodnevlje kao topos integralnog delovanja.
analogne emocionalne kontekste, tj. uspostavu odnosa prema pro-
šlosti kao onom iskustvu koje prireðuje individualnu emocionalnu
kreaciju. Bez obzira na notorne razlike izmeðu teatarske scene i sva-
kodnevnog `ivota, smatra se da nipošto nije realno istaknuti i upozo-
riti na znaèaj principa artistièke kreacije – kao što je delovanje prema
središtu zbivanja u predstavi, te uva`avanje temporalne dimenzije –
za primereno osvetljavanje i analizu svakodnevnog `ivota. Ovo je
još uoèljivije, kad se ima u vidu izuzetno instruktivna paralela
izmeðu tzv. distance prema ulozi na sceni i kritièke distance prema
najrazlièitijim socijalnim ulogama koje pojedinac obavlja u svako-
dnevnom `ivotu. Odluèujuæe je pritom, da pojedinac ili socijalna
grupa, svoju socijalnu ulogu, koja je uvek faktièki istovremeno i mo-
menat socijalnog ugovora, prihvata i asimilira i kao samoodreðujuæi
odnos i formu intersubjektiviteta koji nije optereæen odnosom moæi
(Joas). Ovo je još transparentnije u Brechtovom konceptu teatra
„uliène scene“, gde kritièka distanca, odnosno alijenacija prema ulo-
zi – u „pokazivanju potuðenja“ (Verfremdungseffekt), kad se sagle-
davaju koreni, uzroci i posledice toka stvari – postaje uslovom
stvaralaèkog tj. antimanipulativnog, oslobaðajuæeg delovanja lièno-
sti u svakodnevnom `ivotu.
Simo Elakoviæ
THE CRISIS OF MODERNITY AS THE CRISIS
OF THE POLITICAL: TOWARDS A CRITIQUE
OF THE REASON OF THE ETHOS
Summary
The crisis of modernity as the crisis of the political is seen by the author pri-
marily as a crisis of the “measure” of the criterion of political decision making and
action. This crisis is understood in the first place as a crisis of self-awareness and
practice of the ethos. Machiavelli was the first to attempt a solution to this problem
by introducing the concept of virtus, which became the fundamental principle of mo-
dern political philosophy. However, many modern and contemporary interpreters of
Machiavelli’s thought often ignore the social and political context in which the politi-
84
SIM
OE
LA
KO
VIÆ
cal doctrine of the Florentine thinker arose. Namely, Machiavelli’s effort to find an
authentic form of the political act that would make possible a harmonization and sta-
bilization of the dramatic political circumstances then prevailing in Italian cities re-
quired a reliable diagnosis and adequate means for a successful therapy of the sick
organism of the community.
The epochal novelty in Machiavelli’s political theory was the shift from the
ancient theorization of virtue to its modern operationalization. Nevertheless, this
shift is often interpreted as a radical opposing of the Greek concept of arete to the Ro-
man virtus, which is crudely and simplistically reduced to bravery and strength nec-
essary for taking and keeping political power.
Hegel in his political philosophy travels an important part of the road – uncon-
sciously rather than consciously – along with Machiavelli and Schelling. This particu-
larly holds for his understanding of the necessity of strength and bravery in the process
of operationalizing the spirit of freedom in history through the mediation of “negation”
as “the power of evil”. The mediation of subjectivity and substantiality, according to
Hegel, takes place in the state by the brutal bridling of the world spirit where not just in-
dividuals but whole peoples are sacrificed – toward freedom, i.e. its realization in the
community of the ethos. The “trouble of the times” is a consequence of the separation
between I and the world (Entzeiung) and stems from a reduced political reason which
lacks the criterion of the ethical totality for political action and decision making. By the
separation of the ethos this reason get routinized and political action is reduced to na-
ked technique of winning and keeping political power. In the concluding segment of
the paper the author points to some global consequences of the crisis of political deci-
sion making in the historical reality at the end of 20th century.
Key words: crisis, modernity, political philosophy, ethos, arête, virtus, evil,