KONGRES OSOBA SA ŠEĆERNOM BOLEŠĆU HRVATSKE · zani analgetski učinak. Prevencija i pravovremeno liječenje dijabetičke polineuropati-je bitno će poboljšati kvalitetu života

ZBORNIK SAŽETAKA

12.KONGRES OSOBA SA ŠEĆERNOM BOLEŠĆU HRVATSKEAKTIVNA SKRB O KRVOŽILNOM I ŽIVČANOM SUSTAVU

16. - 19. travnja 2015.Mali Lošinj

HOTEL AURORAHOTEL VESPERA

Znanjem možemo ukloniti nejasnoće o životu s dijabetesom.Mi u Novo Nordisku vjerujemo da znanjem možemo poboljšati život ljudi s dijabetesom.Saznajte više na: www.mijenjamo-dijabetes.hr

Izd

anje

: 1-1

7.3.

2014

.

ZBORNIK SAŽETAKA

mr. Davor Bučević, prof.Predsjednik Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga SADRŽAJ

ZBORNIKAPoštovani sudionici 12. Kongresa HSDU-a,

Članovi naših 55 udruga te stručnjaci iz područja zdravstva, zadovoljstvo nam je što sudjelujete na našem 12. Kongresu HSDU-a u Malom Lošinju.Zahvaljujemo tvrtkama, sponzorima, donatorima bez kojih ne bismo mogli organi-zirati ovaj kongres na kojem sudjeluje petstotinjak sudionika.Njihova i naša svjesnost primjene svjetske marketinške doktrine kojom ulaganje u organizaciju ovakvih okupljanja i edukacija zasigurno zajednički podiže društvenu skrb o osobama sa šećernom bolešću u Hrvatskoj.

Vjerujemo kako ćemo ponajprije uživati u novim zajedničkim i međunarodnim sus-retima na kongresu i otići educiraniji, posebice motiviraniji za stalnu, svakodnevnu i upornu kontrolu naše šećerne bolesti.Zahvaljujemo i našoj Udruzi Cres-Lošinj na domaćinstvu 12. Kongresa i našem boravku u predivnom prirodnom okolišu Malog Lošinja. I on zasigurno dobro utječe na naše dobre regulacije šećera u krvi.

POZDRAV ORGANIZATORA

Dijabetes i hipertenzijaDr.sc. Miro Bakula, dr.med.

Dijabetička neuropatija Prim.dr.sc. Ante Barada, dr.med.

Intenzivirano liječenje inzulinom i putovanje avionomIgor Bjelinski, dr.med.

Hipoglikemije u tipu 2 šećerne bolesti - podcjenjujemo li rizik?Kristina Blaslov, dr.med.

Sinergija programa i standarda uspješnih edukacijsko-rehabilitacijskih kampova za djecu i mladeMr. Davor Bučević, prof.

Kada u naših bolesnika uvodimo inzulin - iskustvo Regionalnog centra u OsijekuSilvija Canecki-Varžić, dr.med.

Dijabetes i aterosklerotske promjene karotidnih arterijaMr.sc. Vesna Dermanović Dobrota, dr.med.

Dnevni centar za rehabilitaciju KoračićiLana Ješić

Uloga Referentnog centra za dijebetes u Republici HrvatskojProf.dr.sc. Lea Smirčić Duvnjak, dr.med.

Iskustva našeg kampa za djecu i mlade u Ohridu, MakedonijaTatjana Gjorgovski, dipl.med.sr.

Kontinuirana subkutana inzulinska infuzija CSII – inzulinska pumpaMladen Grgurević, dr.med.

Uspješan prijedlog projektaSnježana Ivčić, univ.spec.oec.

Kardiovaskularna sigurnost novih lijekova za liječenje šećerne bolesti tipa 2Prof.dr.sc. Marica Jandrić Balen, dr.med.

Bolje spriječiti nego liječiti (Prevencija komplikacija šećerne bolesti) Zorica Kovač, med.sr.Tea Buljan, med.sr.

Dijabetes i promjene na kožiKovačević Maja, dr.med., prof.dr.sc. Stanimirović Andrija, dr.med.

Hipoglikemija u djece i mladih sa šećernom bolešću tip 1 (ŠB1) Prim. Lavinia La Grasta Sabolić, dr.med.

Informacijska i komunikacijska tehnologija primijenjena za bolji život s dijabetesomProf.dr.sc. Ratko Magjarević

Evaluacija tjelovježbe pomoću inercijskih i magnetskih senzora u stvarnom vremenuProf.dr.sc. Ratko Magjarević

Važnost tjelesne aktivnosti u regulaciji šećerne bolestiKrešimir Martinac, dr.med.

Šećerna bolest i parodont Prof.dr.sc. Marinka Mravak-Stipetić, dr.dent.med.

On-line ilustrirane dijabetičke dijete na portalu PLIVAzdravlje.hr – novi pogled na zdravljeNatalija Hinić, mag.pharm, mag.med.biokem.

Nacionalni program zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolesti 2015.-2020. Dr.sc. Tamara Poljičanin, dr.med.

Suvremene mogućnosti samokontole glukoze Prim.mr.sc. Manja Prašek, dr.med.

Kronične komplikacije šećerne bolestiDoc.dr.sc. Dario Rahelić

Dijabetes i kardiovaskularni rizikDr.sc. Mario Sičaja, dr.med.

Tjelesna aktivnost i dijabetes: Da li je vježbanje obećavajuća vrsta intervencije za pacijente oboljele od dijabetesa? Prof.dr.sc. Goran Sporiš

Liječenje tip 1 šećerne bolesti – jučer, danas, sutraDoc.dr.sc. Gordana Stipančić, dr.med.

Moj život s dijabetesomDanijela Sušilović

Hipertenzivna retinopatijaDr.sc. Romano Vrabec, dr.med.

Zašto šećer nije sladakProf.dr.sc. Tina Tičinović Kurir, dr.med.

Anksioznost i depresivnost kod osoba oboljelih od dijabetesaLana Žigić, mag.psych.

1

2

3

4

5

6

7

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

3031

33

34

Dijabetes i hipertenzijaDr.sc. Miro Bakula, dr.medinternist, endokrinolog i dijabetologKB Sveti Duh

Arterijska hipertenzija i šećerna bolest su najčešći poremećaji u kliničkoj praksi i dobro poznati čimbenici rizika za kardiovaskularne bolesti. Učestalost hipertenzije u oboljelih od dijabetesa je oko dva puta veća nego u nedijabetičkoj populaciji. Hipertenzija u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 je usko povezana s oštećenjem bubrežne funkcije i dijabetičkom bolesti oka, a u šećernoj bolesti tipa 2 s debljinom i dislipidemijom što samo po sebi pogoršava osnovnu bolest i doprinosi porastu krvnog tlaka.Povišeni krvni tlak najčešće nema kliničkih simptoma. Zbog toga je potrebno re-dovno kontrolirati krvni tlak, a pri dijagnozi pozornost treba obratiti na ostale rizične čimbenike i oštećenje ciljnih organa.Dijagnoza hipertenzije treba biti temeljena na prosjeku dva ili više mjerenja učinjena tijekom dva ili više posjeta liječniku u vremenskom odmaku. Pravilno mjerenje krvnog tlaka je ključno za dijagnozu hipertenzije kao i za praćenje terapijskog učinka. Iako se ordinacijsko mjerenje može smatrati referentnim, kombiniranje više oblika mjere- nja arterijskog tlaka (ordinacijsko, kućno i kontinuirano 24-satno mjerenje) omo-gućuje bolju procjenu kardiovaskularnog rizika. Prema najnovijim smjernicama ciljne vrijednosti krvnog tlaka u oboljelih od šećerne bolesti su niže od 140/85mmHg.Liječenje arterijske hipertenzije uključuje higijensko-dijetetske mjere i medikamentnu terapiju.Zbog pogubnog učinka na zdravlje bolesnika potrebno je podići svijest i posvetiti se ranijem otkrivanju, kao i energičnom liječenju ove bolesti.

Dijabetička neuropatija Prim.dr.sc. Ante Barada, dr.med.specijalist neurologKB Merkur, SK Vuk Vrhovac

Dijabetička neuropatija je najčešća komplikacija šećerne bolesti, a podrazumijeva oštećenje perifernog i autonomnog živčanog sustava. Više je različitih oblika di-jabetičke neuropatije. Najčešća je dijabetička polineuropatija (72% bolesnika), a zatim sindrom karpalnog kanala (12% bolesnika).

Dijabetička polineuropatija predstavlja simetrično oštećenje najudaljenijih dijelova perifernih živaca u sklopu šećerne bolesti. Učestalost dijabetičke polineu-ropatije povećava se trajanjem šećerne bolesti, lošijom regulacijom glikemije i s dobi bolesnika. Oštećenja su najizrazitija na stopalima, potkoljenicama i šakama. Kao posljedica oštećenja živaca javljaju se osjećaj hladnoće, obamrlosti, utrnuća, mravi-njanja, žarenja, bockanja, grčeva, probadajućih ili sijevajućih bolova. Intenzitet tego-ba najveći je u mirovanju, poglavito noću, kada se javljaju spontano ili pak provoci-rane i najblažim dodirom. Postupno slabi snaga mišića stopala te se javljaju smetnje u hodu u vidu „zapinjanja o podlogu“. Koža na stopalima postaje suha i raspucala. Obzirom da je intenziteta bolova najizrazitiji noću ima za posljedicu poremećaj spavanja. Ukoliko bolovi potraju dulje do 3 mjeseca (kronična bol) javlja se reaktivna tjeskoba i potištenost. Osnovu prevencije i liječenja bolne dijabetičke polineuropatije čine: regulacija glikemije, njega stopala i redovita tjelovježba. U slučaju umjerene ili intenzivne „neuropatske“ boli (žarenje, oštra ubodna bol poput uboda igle, sijevajuća bol poput udara munje, bolni grčevi) učinkovita je terapija antiepilepticima (gabapen-tin, pregabalin), antidepresivima (triciklički antidepresivi, duloksetin, venlafaksin) ili pak opioidima (tramadol). Transkutana elektrostimulacija (TENS) također ima doka-zani analgetski učinak. Prevencija i pravovremeno liječenje dijabetičke polineuropati-je bitno će poboljšati kvalitetu života bolesnika i smanjiti rizik razvoja dijabetičkog stopala. Karpalni sindrom predstavlja oštećenje živca n.medianusa u zapešću šake. Kara- kteristični su trnci i sjevajuća bol u šaci (prva 3 prsta) sa širenjem prema podlaktici i ramenu. Smetnje su izrazitije noću. Zbog postupnog propadanja mišića „korijena palca“ (tenara) javlja se slabost stiska šake, otežano je pisanje i predmeti ispadaju iz ruke. Pri blažem stupnju oštećenja navedenog živca provodi se liječenje fizikalnom terapijom. Korištenje udlaga za zapešće olakšat će tegobe bolesnika. Međutim, pri značajnijem stupnju oštećenja nužna je operativna dekompresija živca.

1 2

Intenzivirano liječenje inzulinomi putovanje avionomDr. Igor Bjelinski, KB Merkur, Sveučilišna klinika Vuk Vrhovac

Vremenske zone označavaju 24 regije Zemlje od kojih svaka ima jedinstveno vrijeme. Određuju se prema geografskoj dužini (1 vremenska zona = 15º geografske dužine = 1 sat).

Središnji ili nulti meridijan prolazi kroz Greenwich u Engleskoj. Tako određeno vrijeme zove se Greenwich Mean Time (GMT).

Kad se krećemo prema istoku, svakoj vremenskoj zoni dodajemo 1 sat, a kreta- njem prema zapadu oduzimamo 1 sat.

Za cijelo vrijeme putovanja avionom neka vrijeme na Vašem satu odgovara vre-menu polazne destinacije.

Trebate znati koliko sati djeluje svaka doza bazalnog inzulina koju primate.Kad sletite, prebacite sat na lokalno vrijeme. Izračunajte dokad djeluje zadnja doza bazalnog inzulina i prema njezinom trajanju odlučite kad ćete dati sljedeću dozu bazalnog inzulina i trebate li primiti korektivnu dozu kratkodje-lujućeg analoga inzulina.

Hipoglikemije u tipu 2 šećerne bolesti - podcjenjujemo li rizik?Kristina Blaslov, dr.med.SK Vuk Vrhovac, KB Merkur

Postizanje i održavanje dobre glukoregulacije u cilju sprečavanja razvoja i progresije vaskularnih komplikacija šećerne bolesti je neupitno. Pojava i učestalost hipoglike-mija vrlo često se vezuju uz upotrebu inzulina te se kao takve smatraju jednim od temeljnih faktora ograničenja u liječenu šećerne bolesti (ŠB) tipa 1, njihova pojavnost u osoba sa ŠB tipa 2 nije u dovoljnoj mjeri sustavno ispitivana, a u skladu s tim vrlo je vjerojatno i podcijenjena. Hipoglikemije u tipu 2 ŠB uglavnom se vezuju uz inzulinsku terapiju koja svoje terapijsko mjesto nalazi u sve većem broju ove skupine bolesnika, poglavito zbog produženja životnog vijeka, prevalencije razvijenih komplikacija bolesti u toj dobnoj skupini, a ujedno i duljeg trajanja bolesti kada se unatoč farmaceutskim iskoracima druge terapijske mogućnosti iscrpe. S druge strane, hipoglikemije mogu uzrokovati i mnogi peroralni hipoglikemizantni lijekovi (OHL). Tu se prvenstveno misli na lijekove starije generacije, sekretagoge, koji kako im i ime govori potiču gušteraču na lučenje inzulina. Često se gubi iz vida da i lijekovi koji pojačavaju osjetljivost perifernih tkiva mogu voditi u hipoglikemije, osobito ako se kombiniraju sa niskokaloričnim dijetama ili se uzimaju neovisno o obroku. Na koncu, ne postoje dokazi koji govore u prilog da bi osnovni faktori rizika za pojavnost hipoglikemija kao konzumacija alkohola, kofeina, intenziteta fizičke aktivnosti i sl. značajno manje utjecali na rizik od hipogli-kemija u tipu 2 ŠB nego u tipu 1 ŠB. Simptomatologija je u oba tipa isto tako vrlo slična iako manje izražena u mlađih osoba sa ŠB tipa 2. U svakom slučaju, hipogli-kemije su u oba tipa bolesti zasigurno jedan od uzroka nesuradljivosti bolesnika i posljedične loše glukoregulacije, problem na koji je potrebno ukazati i bolesnicima i liječnicima u cilju boljeg odgovora na liječenje i posljedične prevencije razvoja i progresije komplikacija bolesti.

3 4

“Kada u naših bolesnika uvodimo inzulin - iskustvo Regionalnog centra u Osijeku”Dr.sc. Silvija Canecki-Varžić, dr.med., Klinički odjel za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma, Klinički bolnički centar Osijek, Medicinski fakultet Osijek, Hrvatska

Obzirom na progresivni tijek tipa 2 dijabetesa, u značajnog broja bolesnika postoji potreba za uvođenjem inzulinske terapije. Da bismo pokušali odgovoriti na pitanje “Kada u naših bolesnika uvodimo inzulin?” u našem smo Centru proveli ispitivanje čiji je cilj bio odrediti kliničke karakteristike naših bolesnika s tipom 2 dijabetesa u trenutku uvođenja inzulinske terapije, s naglaskom na pokazatelje glikemijske kon-trole te status kroničnih dijabetičkih komplikacija. Analizom smo obuhvatili bolesnike s tipom 2 dijabetesa u kojih je u razdoblju od 2010. do 2014. godine putem Regio-nalnog centra za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma u Osijeku uvedena inzulinska terapija, nakon neuspjeha liječenja peroralnim antidijabeticima. Rezultati: ispitivanjem je ukupno obuhvaćeno 499 bolesnika s tipom 2 dijabetesa, prosječne životne dobi 63 godine (56-72), od čega 39,5% muškaraca i 60,5% žena, prosječnog trajanja dijabetesa od 10 godina (4-15) te indeksa tjelesne mase 29,7% (26,9-33,1). U trenutku uvođenja inzulinske terapije prosječna je vrijednost HbA1c-a iznosila 10% (8,6-11,5). Razvitak dijabetičke retinopatije u trenutku uvođenja inzulina dijagnosti-ciran je u 20,4% bolesnika, dijabetičke polineuropatije u 70%, a oštećenje bubrežne funkcije u 29,2% bolesnika. Zaključak: unatoč danas nepobitno dokazanim dobro-bitima pravovremenog uvođenja inzulinske terapije, u našim se uvjetima ista uvodi relativno kasno, kada je u značajnog broja bolesnika već došlo do razvitka kroničnih komplikacija šećerne bolesti. Od strane bolesnika još uvijek postoji određeni otpor uvođenju inzulinske terapije, ali dio problema svakako je i pitanje kliničke inercije liječnika te organizacije sustava zdravstvene skrbi.

Sinergija programa i standarda uspješnih edukacijsko-rehabilitacijskih kampova za djecu i mlade Mr. Davor Bučević, prof., Predsjednik Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga

Edukacijsko rehabilitacijska okupljanja djece i mladih jedan je od najvažnijih seg-menata rada udruga. Danas je postojana različitost u tipovima organizacije udruga koje skrbe o djeci i mladim osobama sa šećernom bolešću. Negdje su organi-zirane kao udruge roditelja, negdje kao segment unutar postojećih udruga osoba s dijabetesom. Postojani su i različiti programski koncepti višednevnih kampova za djecu u različitim zemljama. Upoznavanje s ovim različitim programima, preuzimanja najboljih iskustava ili pojedinih segmenata organizacije kampova iz drugih zemalja, benchmarking na konkretnoj problematici unapređivanja kampova za djecu i mlade, svrha je organizacije ovog bloka na kongresu.

5 6

Suženje ACI 50-70 % zahtijeva daljne ultrazvučno pračenje, a suženje iznad 70 % daljnju neuroradiološku obradu- MSCT angiografiju, MR angiografiju ili DSA angiografiju uz konzultaciju vaskularnog kirurga i intervencijskog radiologa o even-tualnom daljnjem liječenju- stentiranju ili operativnom zahvatu. Stoga se preporuča ultrazvučno praćenje aterosklerotskih promjena na karotidnim arterijama kao zlatni standard - kao neštetna ali visoko pouzdana metoda praćenja napretka ateroskle-rotske bolesti u dijabetičara.

Dijabetes i aterosklerotske promjene karotidnih arterijaMr.sc. Vesna Dermanović Dobrota, dr.med. spec neurologKB Merkur, Sveučilišna klinika za dijabetes Vuk Vrhovac, Zagreb

Dijabetes tip 2 je značajan rizični faktor za razvoj promjena na karotidnim arterijama tijekom 5 godina bolesti. Mnogi autori navode tri puta češći razvoj suženja karoti-dnih arterija dijabetičara tip 2 nego nedijabetičara. Pacijent najčešće ne prepozna prijeteće znakove sužavanja karotidnih arterija jer je mozak dobro oprskrbljen krvlju putem dobro organizirane kolateralne cirkulacije. Ateroskleroza čija je posljedica arterijska okluzivna bolest je najčešća komplikacija dijabetesa a dijabetes je najvažniji rizični faktor cerebrovaskularne bolesti. Ateroskl-eroza se brže i ranije razvija u dijabetičara nego u nedijabetičara, stoga su krvne žile dijabetičara oko 10 godina starije nego krvne žile nedijabetičara.

Ultrazvuk karotidnih arterija preporuča se u dijabetičara ako imaju:

1. Šum nad karotidnim arterijama na vratu kod dugogodišnjih dijabetičara2. Ranije dijagnosticiranu karotidnu bolest ili preboljeli moždani udar3. Kod dijabetičara sa srčanom bolešću4. Kod dijabetičara s aterosklerotskim promjenana na donjim ekstremitetima5. Kod dijabetičara s dijabetičkom retinopatijom6. Kod svih dijabetičara starijih od 60.g. ako su pušači s povišenim tlakom i hiperli-pidemijom7. Kod dijabetičara tip 1 s dugogodišnjom loše reguliranom glikemijom8. Kod dijabetičara tipa 2 s dijabetičkom nefropatijom

Kod aterosklerotske bolesti karotidnih arterija najčešće se uznapredovali i složeni plakovi nalaze na stražnjoj stijenci završnog dijela zajedničke karotidne arterije (ACC) i početnog dijela unutarnje karotidne arterije (ACI) u segmentu od 2-3 cm. Važan kriterij je li suženje značajno osim postotka suženja jest lokalno ubrzanje strujanja krvi. Kod suženja unutarnje karotide arterije iznad 50 % važna je brzina strujanja krvi - ista količina krvi kroz suženi dio mora proći u istom vremenu pod većim tlakom tj. brzinom. Stoga su za stupanj određivanja suženja unutarnje karotidne arterije doneseni NASCET kriteriji za određivanje stupnja stenoze ACI (Grant et al, 2003.g.) prema brzini strujanja krvi. Brzine do 125-150 cm/sek se smatraju urednima, a brzine iznad 230 cm/sek zahtijevaju svakako praćenje. Iako treba napomenuti da brzina strujanja krvi ovisi i o zakrivljenosti krvne žile i o vrsti aterosklerotskog plaka.

7 8

Dnevni centar za rehabilitaciju Koračići Radna jedinica u SolinuLana Ješić

Dnevni centar Koračići je ugovorna ustanova socijalne skrbi s Ministarstvom socijalne politike i mladih.Proteklih 15-tak godina Koračići su pružali usluge psihosocijalne rehabilitacije potrebitim grupama korisnika kroz dnevni obuhvat u Centru.Izmjenama i dopunama Pravilnika i Zakona o socijalnoj skrbi mogućnost u obimu i vrsti pružanja socijalnih usluga ukazala se i kroz programe pomoći i njege u kući kao i kroz sve vrste usluga psihosocijalne podrške od grupne do individualne, a koje usluge se mogu koristiti kako u samom centru tako i u kućnom okruženju.

Kroz izradu standarda kvalitete pružanja navedenog sadržaja centar se odlučio napraviti iskorak i svoju uslugu približiti specifičnoj grupi - osobama koje se sreću s problemom i dijagnozom dijabetesa u svakodnevnici.

Svjesni da na području RH djeluje 55 udruga za dijabetes, a novopridošli članovi kao i oni postojeći možda nemaju izgrađene smjernice u trenucima kada nastupi akutno stanje vezano za ovu dijagnozu, naša ideja je uključiti se u ovu zajednicu kroz naš tim sastavljen od stručnih radnika na terenu te tako doći u obitelj, besplatno i ažurno pružiti svaku vrstu ispomoći kroz savjetovanje, preuzimanje obveze izvršenja svih onih zadataka koji su vezani uz dijagnozu dijabetesa - kao dostava opreme i pomagala koja su odobrena na doznakama HZZO-a za korisnika, prijevoz osobe do institucije i natrag, pomoć u izvršavanju svakodnevnih obveza.

Stoga pod geslom „korak po korak do velikog iskoraka“, onaj inicijalni korak bi dakle bio - idemo zajedno do sretnog i ispunjenog čovjeka.Kako je napisao jednom jedan naš štićenik - život je zbroj malenih koraka koji su dovoljni da udome vječnost.

Uloga Referentnog centra za dijebetes u Republici HrvatskojProf.dr.sc. Lea Smirčić Duvnjak, dr.med., Predstojnica Sveučilišne Klinike Vuk Vrhovac

Sveučilišna Klinika ‘Vuk Vrhovac’ je jedinstvena organizacijska jedinica bolničkog tipa u Republici Hrvatskoj koja zbrinjava gotovo isključivo dijabetološke bolesnike te provodi zdravstvenu zaštitu na tercijarnoj razini pružajući najsloženije dijagnostičke i terapijske postupke u skladu sa važećim svjetskim smjernicama. Djelatnici Klinike u skladu sa ‘Hrvatskim modelom’ još od 1972. godine kroz izgradnju trodimenzionalne mreže ustanova za zdravstvenu zaštitu šećerne bolesti usporedno provode preventi-vni i kurativni dio zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću. Po određivanju Sveučilišne klinike za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma »Vuk Vrhovac« 2005. godine Referentnim centrom za dijabetes Ministarstva zdravlja, uz pružanje zdravstvene zaštite na tercijarnoj razini, Klinika ujedno unapređuje i koordinira rad zdravstvenih ustanova na regionalnoj i županijskoj razini. Kao temeljna odrednica preventivne aktivnosti u vezi sa šećernom bolesti, edukacija je također dio redovi-tih aktivnosti Referentnog centra za šećernu bolest. Na taj je način omogućeno da obavjesti o problemima šećerne bolesti dospiju do osoba sa šećernom bolešću, nji-hovih obitelji, ali i opće populacije. U ostvarivanju tog, gotovo najvažnijeg koraka ka prevenciji, ranoj dijagnostici i liječenju kroničnih komplikacija šećerne bolesti neza-mjenjivu ulogu ima komunikacija s udrugama oboljelih koja ujedno pridonosi i boljoj organizaciji i sadržaju rada Klinike. Kontinuiranom inicijativom zajedničkog djelovanja i vizije suradnje, Klinika i Hrvatski savez dijabetičkih udruga pokušavaju ujediniti sve napore u sustavni edukativni rad s općom populacijom u smislu povećanja znanja i budnosti o šećernoj bolesti. Posljednji primjer uspješne suradnje očituje se i kroz inicijativu ‘Zajedno protiv dijabetesa’ iz 2014. godine čiji je cilj unaprijediti efikasnost provedbe Hrvatskog modela zaštite osoba sa šećernom bolešću te Nacionalnog programa zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću kao i Saborske rezolucije o šećernoj bolesti.

9 10

Kontinuirana subkutana inzulinska infuzija CSII – inzulinska pumpaMladen Grgurević, dr.med.SK Vuk Vrhovac, KB Merkur

Kontinuirana subkutana inzulinska infuzija CSII (Continuous subcutaneous insulin infusion) predstavlja jedan od načina primjene inzulina u liječenju šećerne bolesti, i to prije svega tipa 1 (ŠBT1). Od samih početaka, odnosno od 1922.g., primjena inzulina se nastojala približiti fiziološkome radu gušterače, te od 60-tih god. 20 st. započinje CSII putem inzulinske pumpe kao najvjernija imitacije prirodnog lučenja inzulina. Inzulinska pumpa je medicinsko pomagalo, odnosno uređaj koja omoguću-je kontinuiranu isporuku inzulina u potkožno tkivo kroz 24 sata. U primjeni su dvije vrste, klasična i tzv. „patch“ pumpa. Klasična se sastoji od promijenljivih spremnika inzulina i infuzijskog seta odnosno katetera (dužine 40-60 cm) s kanilom koja se pričvršćuje na kožu te kučišta s izvorom napajanja (baterijom), motorom i zaslonom, dok se „patch“ pumpa satoji od daljinskog upravljača sa zaslonom i promijenljivog kučišta zalijepljenog na kožu u kojemu su baterija, motor, spremnik inzulina i kanila. Infuzijski set se mijenja svaka 3 dana kada je potrebno promijeniti i napuniti sprem-nik inzulinom. U CSII koriste se samo ultrakratkodjelujući inzulinski analozi (aspart i lispro inzulin) kako za bazalnu potrebu za inzulinom, tako i za boluse inzulina pred obroke. Na taj način izbjegnuta je potreba za dugodjelujućim inzulinima čije su varijacije u apsorpciji iz potkožnog tkiva veće u odnosu na ultrakratkodjelujuće, pa stoga i varijacije u njihovom djelovanju. Tijekom 24 sata pumpa isporučuje unaprijed programiranu bazalnu dozu inzulina ovisno o potrebama bolesnika, a pred obroke prema izačunu ugljikohidratnog kalkulatora (ovisno o količini ugljikohidrata u hrani i aktualnoj glikemiji) koji je sastavni dio pumpe bolesnik pritiskom na gumb isporučuje potrebnu bolus dozu. Prednosti CSII nad višekratnim dnevnim subkutanim injek-cijama inzulina (MDII) su bolja metabolička regulacija, manje hipoglikemija, manje dnevne oscilacije glukoze u plazmi, manja potreba za inzulinom te poboljšanje kvalitete života, prije svega smanjenjem broja uboda za aplikaciju inzulina (1825 na 130 godišnje). Za razliku od prednosti, nedostaci CSII su brzi razvoj hiperglikemije i ketoacidoze u slučaju prekida isporuke inzulina uslijed začepljenja infuzijskog seta, infekcije i alergijske reakcije na mjestima insercije kanile te cijena (godišnja cijena liječenja putem CSII u odnosu na MDII je 2,5 puta veća). Također svakako treba naglasiti i potrebu za većom razinom edukacije kako u smislu svladavanja tehičkih karkteristika rada pumpe tako i nužno poznavanje računanja ugljikohidrata u obroku. Indikacije za liječenje putem CSII su loša glukoregulacija usprkos višekratnim (5-6) dnevnim dozama inzulina, učestale i neprepoznate hipoglikemije, liječenje djece i adolescenata, prekoncepcija i trudnoća te gastroenteropatija. CSII putem inzulinske pumpe danas predstavlja sam vrh terapijskih mogučnosti u liječenju prije svega ŠBT1, ali nije za sve bolesnike te se u izboru strategije liječenja treba strogo držati indikacija.

Iskustva našeg kampa za djecu i mlade u Ohridu, MakedonijaTatjana Gjorgovski, dipl.med.sr.Glavna sestra Centra za dijabetesKlinika za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma, Skopje, Make-donija

Organizator kampa je Klinika za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma iz Skopja i Udruga za pacijente s dijabetesom tipa 1 iz Ohrida.Medicinsko osoblje, tim koji vodi kamp čine: prof.dr.sc. Goran Petrovski, dr. Marija Živković, dipl.med.sr. Tatjana Gjorgovski i med.sr. Zore Dimoska. Prenijet ću naša iskustva o sudionicima u kampu, koji su ciljevi kampa, kako je orga-niziran i koja pravila vrijede u kampu. Koje su glavne aktivnosti, edukacija o dijabe-tesu, druženje, razmjena znanja i iskustava, tjelesna aktivnost, primjer jednog dan u kampu. Također i o aktivnim radionicama kuhanja, rješavanju problema, kvizu, temi: facebook i dijabetes te na kraju svega zaključci.

11 12

Kardiovaskularna sigurnost novih lijekova za liječenje šećerne bolesti tipa 2Prof.dr.sc. Marica Jandrić Balen, dr.med.OB „Dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod

Šećerna bolest tip 2 je višegenska, vrlo složene patofiziologije, a povezana s velikom učestalošću i ranom pojavom vaskularnih komplikacija. Zato je vrlo važno rano dija-gnosticiranje i pravilno liječenje. U terapiji su poželjne sve logične kombinacije kako bi se adekvatno djelovalo na bitne komponente patofizioloških promjena. Danas raspolažemo velikim izborom hipoglikemijskih lijekova s različitim mehanizmom djelovanja i poželjnim kombinacijama. Uz poznatu učinkovitost i sigurnost met-formina, SU, glinida, TZD, IG, zadnjih nekoliko godina na raspolaganju nam je nova skupina lijekova-inkretini. Tu spadaju inhibitori DPP-4 ( inkretinomimetici, odnosno inkretinski pojačivači) i analozi inkretina ( agonisti GLP-1receptora). DPP-4 inhibito-ri, inhibiraju, visoko selektivno, aktivnost DPP-4 i omogućuju produženu aktivnost endogenog GLP-a 1. Agonisti GLP-1 receptora djeluju poput fiziološkog GLP-1, ali u farmakološkim dozama i s produljenim djelovanjem na 12 sati /exenatide/, 24 sata /liraglutide, lixiksenatide/ te tjedno (exenatide-Bydureon). Inkretini stimuliraju lučenje inzulina iz beta stanice i inhibiciju glukagona iz alfa stanice ovisno o glukozi. Učinko-vito reduciraju Hba1c, ne izazivaju hipoglikemiju i povoljno utječu na TT. Unatrag 6 mjeseci na raspolaganju nam je još jedna korisna opcija za liječenje DM2. Radi se o inovativnom inzulin neovisnom pristupu odstranjenja suviška glukoze putem bubre-ga. Novi lijekovi su inhiboitori SGLT2 kotransportera, koji smanjuju reapsorpciju glu-koze u proximalnim tubulima, odstranjuju suvišak glukoze iz organizma te povoljno djeluju na redukciju HbA1c, gubitak TT uz povoljan utjecaj na krvni tlak. Novi lijekovi su učinkoviti u regulaciji glukoze, s povoljnim utjecajem na TT i bez značajnog rizika za hipoglikemiju što je poželjna odlika svakog oralnog hipoglikemika. Međutim,kod registracije novih lijekova, uz procjenu ukupne neškodljivosti, nužno je isključiti po-većanje makrovaskularnog rizika, tj. rizika kardiovaskularne bolesti. Zbog istog 2008. godine FDA u suradnji s CDER donosi smjernice o dokazivanju kardiovaskularne si-gurnosti i procjeni KV rizika lijekova za liječenje dijabetesa. Svaki novi lijek za liječe-nje dijabetesa mora dokazati da nije povezan s neprihvatljivim povećanjem KV rizika. Gornja granica 95% intervala pouzdanosti (CI) za omjer rizika (koja se treba koristiti kao ključni kriterij za isključenje neprihvatljivog rizika) treba biti < 1,3. Meta analize KV događaja u kliničkim fazama 2 i 3, nisu pokazale povećan KV rizik za nove grupe antidijabetika. Studije za KV procjenu u visoko KV rizičnih dijabetičkih bole-snika (SAVOR,EXAMINE,TECOS)su završene ili su tijeku (CAROLINA, CARMELINA, VERTIS, DECLARE) dizajnirane prema zahtjevima FDA, sa svojim ishodima trebaju potvrditi dugoročnu KV sigurnost za novu skupinu lijekova u liječenju šećerne bolesti tip 2.

Uspješan prijedlog projektaSnježana Ivčić, univ.spec.oec.

Tema ove radionice/predavanja je uspješno pisanje prijedloga projekta. Kroz radi-onicu/predavanje sudionici će dobiti odgovor na pitanje što je to dobar projekt, kako planirati projekt, što je projektni ciklus, koje se analize najčešće koriste pri osmišlja-vanju projekta, kako definirati ciljeve i korisnike, kako napraviti kvalitetan financijski plan projekta te ostale korisne stvari. Naglasak je na nacionalnim i lokalnim projek-tima, ali sudionici će biti informirani i o mogućnostima EU fondova te upućeni gdje i kako se informirati o EU natječajima.

13 14

Bolje spriječiti nego liječiti(Prevencija komplikacija šećerne bolesti) Zorica KovačMedicinska sestra, prvostupnica sestrinstvaTea BuljanMedicinska sestra, prvostupnica sestrinstvaDom zdravlja Osijek, Patronažna služba

Šećerna bolest je bolest modernog doba povezana s nezdravim načinom života, ima trend porasta, a predviđa se udvostručenje broja oboljelih u idućih 15 godina. Sve češće obolijevaju mladi ljudi, uz oko 50% oboljelih koji službeno nisu registrira-ni; u svjetskim razmjerima to je oko 183 milijuna ljudi. U borbi protiv širenja šećerne bolesti ključno je spriječiti da do nje dođe pravovremenim djelovanjem na čimbenike okoline, rano otkrivanje te smanjivanje razvoja dijabetičkih komplikacija. Provedeno je kratko ispitivanje oboljelih od šećerne bolesti tipa 1 i tipa 2, kako bismo saznali što ispitanici znaju o bolesti, gdje dobivaju informacije, znaju li normalne vrijednosti GUK-a, kako kontrolirati glikemiju te o komplikacijama bolesti. Poznavanje načina reguliranja šećera u krvi, pravilne prehrane, svijesti o utjecaju prekomjerne tjelesne težine i važnost smanjenja tjelesne težine, provođenje tjelesne aktivnosti te praćenje i uočavanje znakova dijabetičke polineuropatije (osjećaj žarenja/trnaca u stopalima, izostanak perifernog osjeta, smetnje s vidom), važni su u sprečavanju komplikacija dijabetesa koje mogu završiti narušavanjem kvalitete života i trajnim invaliditetom. Primjenjen je anonimni anketni list koji sadrži opće podatke te 19 pitanja zatvorenog tipa. Rezultati su pokazali da nema značajne razlike u spolnoj strukturi uzorka. ¾ ispitanika su stariji od 65 godina, umirovljeni. Znanje o dijabetesu želi unaprijediti 64% ispitanika. Polovica ispitanika je prekomjerne tjelesne težine te je značajan udio pretilih 22%. Zadovoljava poznavanje normalnih vrijednosti šećera u krvi (90% točnih odgovora), ali trećina ispitanika samo 1x mjesečno kontrolira razinu šećera u krvi. Nasuprot značajnom udjelu ispitanika s prekomjernom tjelesnom težinom i svjesti da to pogoduje razvoju bolesti, većina se ne pridržava preporuka o broju i vrsti obroka te ne vode dnevnik prehrane. Gotovo polovica ispitanika pasivno provodi slobodno vrijeme i ima znakove dijabetičke polineuropatije. Temelj pomoći oboljelima je edukacija, čiji uspjeh ovisi o svakom pojedincu, stavu prema šećernoj bolesti, spremnosti na promjene životnih navika i razumijevanju o ozbiljnosti bolesti. Dijabetes je bolest današnjice, ali i sutrašnjice. Svijest o šećernoj bolesti u društvu raste, a zahvaljujući dostupnosti i razmjeni informacija povećava se znanje o njoj te imamo priliku djelovati na rizične čimbenike u smislu prevencije DM-a.

Dijabetes i promjene na kožiKovačević Maja, dr.med.1, Prof.dr.sc. Stanimirović Andrija, dr.med.2,3, Krnjević-Pezić Gordana, dr.med.4, Maričić Goran, dr.med.41 Hrvatski savez oboljelih od vitiliga, Zagreb2 Katedra za kliničku medicinu, Zdravstveno veleučilište, Zagreb3 Privatna ordinacija za kožne i spolne bolesti, Zagreb4 Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju „Naftalan“, Ivanić Grad

Šećerna bolest zahvaća oko 5% ukupne populacije, a u trećine bolesnika se pojav-ljuju promjene na koži. Javljaju se kao posljedica neurovaskularnih komplikacija kod oboljelih, zbog poremećaja imunološkog sustava ili kao komplikacija liječenja. Neke od promjena na koži se javljaju i do nekoliko godina prije pojave dijabetesa pa je pravovremena dijagnostika promjena na koži ponekad i od ključnog značenja u ranoj dijagnozi šećerne bolesti. Cilj ovog predavanja je istaknuti najčešće promjene nakoži u bolesnika sa šećernom bolešću te dati smjernice za njihovo liječenje. U pre-davanju će biti obuhvaćene neke od najčešćih dermatoza koje se javljaju u oboljelih kao što su dijabetička dermopatija, necrobiosis lipoidica i acanthosis nigricans. Također će biti riječi i o dermatozama koje se pojavljuju kao komplikacija liječenja,posebice o dijabetičkom stopalu, bakterijskim i gljivičnim infekcijama kože te o dermatozama koje se javljaju zbog poremećaja imunološkog sustava u oboljelih - scleroderma adultorum i vitiligo. Ključna je dobra suradnja dermatologa i dijabetolo-ga u dijagnostici i liječenju ovih poremećaja.

15 16

Hipoglikemija u djece i mladih sa šećernom bolešću tip 1 (ŠB1) Prim. Lavinia La Grasta Sabolić, pedijatar endokrinolog i dijabetologKlinika za pedijatriju KB Sestara MilosrdnicaOdjel za endokrinologiju i dijabetes

Hipoglikemija je najčešća akutna komplikacija ŠB1. Definira se kao potencijalno ugrožavajuća epizoda snižene razine šećera u krvi. Ona nerijetko priječi postizanje zadovoljavajuće kontrole bolesti, emocionalno opterećuje oboljelog i njegovu okolinu te narušava kvalitetu njihova života. Glikemija od 3.9 mmol/l smatra se graničnom vrijednošću, budući da predstavlja donju granicu normalne razine šećera u krvi, odnosno granicu ispod koje se aktiviraju obrambeni hormonalni mehanizmi u zdravih osoba. Prag za pojavu simptoma promjenjiv je i u velikoj mjeri ovisi o kontroli bolesti i učestalosti hipoglikemija u prethodnom razdoblju. Ponavljajuće, česte hipoglikemije doprinose naime gubitku simptoma i neprepoznavanju ovog stanja, čime se poveća-va rizik za pojavu teške hipoglikemije. U dječjoj dobi razvoju hipoglikemije pogoduju varijabilnost obroka i nepredvidivost tjelesne aktivnosti s posljedičnim poteškoćama prilagodbe doze inzulina kao i nemogućnost male djece da prepoznaju ili iskažu njezine simptome. U pubertetu je pak zbog prevladavanja fiziološke inzulinske rezistencije potrebna veća doza inzulina, što uz povremeno zanemarivanje samokon-trole i konzumaciju alkohola povećava rizik za razvoj hipoglikemije. Djeca mlađa od 5 godina osobito su ugrožena hipoglikemijom, budući da je u vrijeme sazrijevanja živčanog sustava rizik od njegovog oštećenja s posljedičnim kognitivnim deficitima povećan. Stoga kod postavljanju ciljnih vrijednosti šećera u krvi treba uzeti u obzir i dob bolesnika, pri čemu u vrlo male djece vrijednosti treba prilagoditi na način da se izbjegnu teže hipoglikemije. Djelotvorni mehanizmi za smanjenje rizika od hipogli-kemije uključuju dobru edukaciju djeteta u skladu s njegovom dobi ali i roditelja čiji je nadzor često neophodan, modifikaciju prehrane i tjelesne aktivnosti, prilagodbu inzulinske terapije, redovitu samokontrolu i trajnu suradnju s dijabetološkim timom. U izvanbolničkim uvjetima glikemija se određuje glukometrom ili pomoću sistema za kontinuirano mjerenje glukoze, retrospektivno ili u stvarnom vremenu. U novije vrijeme zvučni ili vibracijski alarmi sistema za kontinuirano mjerenje glikemije mogu pomoći da se izbjegnu noćne hipoglikemije te da se prevlada problem neprepozna-vanja hipoglikemije. Umjetna gušterača koja integrira sistem za kontinuirano mjere-nje glikemije i inzulinsku pumpu (tzv. „zatvorena petlja“) budi nadu u mogućnost gotovo potpune eliminacije ovog potencijalno ugrožavajućeg stanja.

Informacijska i komunikacijska tehnologija primijenjena za bolji život s dijabetesomRatko Magjarević1, Siniša Drobnjak2, Luka Celić1, Sara Žulj1, Tomo Stjepović2, Goran Šeketa1, Dominik Džaja1

1 Sveučilište u Zagrebu Fakultet elektrotehnike i računarstva2 S. D. Informatika d.o.o.

Godinama pratimo pokazatelje porasta prevalencije i incidencije dijabetesa i drugih kroničnih nezaraznih bolesti u Hrvatskoj, Europi i u svijetu. Porast broja osoba s dijabetesom i drugim kroničnim bolestima prijeti zagušenjem zdravstvenog sustava zbog povećanja radnog opterećenja zdravstvenog osoblja i značajnog povećanja troškova liječenja. Svugdje u svijetu istražuju se i grade strategije za učinkovitije liječenje i praćenje oboljelih te se predlažu nova tehnološka rješenja, od kojih su mnoga temeljena na informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji (IKT). Mijenja se međutim i pristup liječenju i oboljelima – novim pristupom želi se osposobiti i opunomoćiti osobe za brigu o vlastitom zdravlju (engl. patient empowerment). Svaka osoba u tom slučaju razumije svoje zdravstveno stanje, osposobljena je sudjelovati u donošenju odluka o svom zdravlju i liječenju zajedno sa zdravstvenim stručnjaci-ma, razumije potrebu za promjenama u svom načinu života i najvažnije, preuzima odgovornost za svoje zdravlje te aktivno traži pomoć u zdravstvenom sustavu samo kada je to potrebno. Za osobe s dijabetesom ključno je pratiti razinu glukoze u krvi i dovesti ta mjerenja u vezu s terapijom, prehranom, dnevnom redovitom aktivnošću i tjelovježbom na jed-nostavan i sustavan način. Za sudjelovanje u donošenju relevantnih odluka o svom zdravlju, osobe moraju imati točne i pravovremene informacije i dobrog savjetnika. To je upravo onaj dio u cijelom procesu opunomoćavanja pacijenata koji omogućuje IKT. Točnost informacija se postiže iščitavanjem memorije glukometara, a podatci o aktivnosti i tjelovježbi mjerenjima (za razliku od prethodnih načina prikupljanja poda-taka pisanjem dijabetičkih dnevnika i ispunjavanjem upitnika o tjelesnoj aktivnosti). Zahvaljujući vlastitom istraživanju, razvijamo platformu uniGluko koja omogućuje praćenje navedenih veličina, a uvijek i svuda je dostupna budući da je smještena „u oblaku“. Pristupa joj se isključivo autoriziranim (uz korisničko ime i lozinku) pristu-panjem tako da su svi podatci maksimalno zaštićeni. Omogućeno je povezivanjeglukometara i pametnih telefona pomoću malog prijenosnog sučelja nazvanog my-Gluko i prijenos podataka o izmjerenim razinama glukoze iz glukometra na portal. Na portalu su (već) pohranjeni podaci o prethodnim mjerenjima glukoze i ostali vlastiti relevantni podatci te je na portalu omogućen pristup savjetima za osobe s dijabete-som.

17 18

Grafičko sučelje na portalu omogućuje pregled svih novounesenih i ranije unesenih podataka na odgovarajući standardizirani način i postoji mogućnost generiranja upo-zorenja korisnicima u slučaju da su vrijednosti izvan zadanih granica. U platformu integriramo senzore za praćenje dnevne aktivnosti i pokreta prilikom tjelovježbe što će biti prikazano na zasebnoj radionici u okviru Kongresa. Platforma nam omogućuje jednostavan razvoj sučelja za unos i integraciju bilo kojeg dodatnog parametra koji može utjecati na zdravlje i boljitak pojedine osobe, a time i personalizaciju aplikacija.

Ovo istraživanje je dio projekta „Tehnološka platforma za nove ICT strategije u terapiji i kontroli dijabetesa“ sufinanciranog od Europske unije kroz Europski fond za regio-nalni razvoj.

Evaluacija tjelovježbe pomoću inercijskih i magnetskih senzora u stvarnom vremenuGoran Šeketa1, Dominik Džaja1, Luka Celić1, Tomo Stjepović2, Sara Žulj1, Siniša Drobnjak2, Ratko Magjarević1

1 Sveučilište u Zagrebu Fakultet elektrotehnike i računarstva2 S. D. Informatika d.o.o.

Praćenje pokreta koristi se u medicini i rehabilitaciji dugi niz godina. Sustavi koji se pritom koriste najčešće nisu dostupni širokoj populaciji za korištenje kod kuće. Za vrijeme tjelovježbe bitne su stručne osobe koje kontroliraju izvodi li osoba određenu vježbu ispravno. Neophodno je razviti sustave koji bi korisniku omogućili provođenje tjelovježbe kod kuće uz direktnu povratnu vezu u stvarnom vremenu.U ovom sustavu pokreti koji se izvode prilikom tjelovježbe prate se pomoću senzor-skog čvora. Senzorski čvor sadrži inercijske senzore (akcelerometar i žiroskop) te magnetometar, pomoću čijih se podataka dobiva orijentacija senzorskog čvora u prostoru. Senzorski čvor se pričvršćuje na pojedine segmente tijela, ovisno o pokretu koji se želi pratiti prilikom pojedine vježbe. Sustav za tjelovježbu se sastoji od vizuali-zacije pomoću dva virtualna lika - prikaza korisnikovog pokreta u stvarnom vremenu te od virtualnog trenera. Za vrijeme tjelovježbe, korisnik treba izvoditi vježbu na način koji definira i pokazuje virtualni trener. Virtualni trener sadrži unaprijed snimljene zapise propisanih vježbi. Ovisno o spremnosti korisnika koristi se nekoliko različitih opcija brzine izvođenja vježbe. Za vrijeme izvođenja jednog pokreta vježbe pomoću podataka sa senzorskog čvora uspoređuju se pokreti korisnika u odnosu na pokrete virtualnog trenera. Za svaku vježbu empirijski su određeni pragovi pogreške, koji korisniku omogućuju male pogreške, ali u kojima se vježba i dalje smatra ispravnom. Ako su razlike u izvedenim pokretima unutar dozvoljenog intervala pogreške, pokret se procjenjuje kao ispravan, dok se u protivnom pokret procjenjuje kao neispravan. Sustav u stvarnom vremenu daje korisniku povratnu informaciju o tome radi li pokret ispravno ili ne. Na kraju zadanog niza vježbi, jednostavni algoritam na temelju broja ispravno izvedenih pokreta daje konačnu evaluaciju cjelokupnog vježbanja.Inicijalno istraživanje je pokazalo da algoritmi koji se koriste za evaluaciju tjelovježbe uspješno razlikuju korisnikove pokrete koji su slični pokretima virtualnog trenera od onih koji se značajno razlikuju. Pragovi na temelju koji se donosi odluka o uspješnos-ti mogu se odabirati kako bi se sustav prilagodio mogućnostima korisnika.Ovo istraživanje je dio projekta „Tehnološka platforma za nove ICT strategije u terapiji i kontroli dijabetesa“ sufinanciranog od Europske unije kroz Europski fond za regio-nalni razvoj.

19 20

Važnost tjelesne aktivnosti u regulaciji šećerne bolestiKrešimir Martinac, dr.med.SK Vuk Vrhovac, KB Merkur

Podaci pokazuju da je većina ljudi sa šećernom bolesti neaktivna, a tjelesna aktiv-nost važna je i gotovo neizostavna pomoć regulaciji tjelesne težine i šećerne bolesti. Važno je znati da brojna klinička ispitivanja doista pokazuju da fizička aktivnost zaista donosi brojne blagodati poput bolje regulacije šećerne bolesti, smanjenja nastanka komplikacija šećerne bolesti, smanjenja krvnog tlaka, tjelesne težine, lošeg koleste-rola (LDL), povećanja dobrog kolesterola (HDL), povećanja kardiorespiratornog ka-paciteta, smanjenja ukupne smrtnosti i pobo- ljšanja kvalitete života.Postoje dvije glavne vrste sportske aktivnosti: aerobna i anaerobna. U aerobne aktivnosti ubrajamo npr. trčanje, plivanje, vožnju biciklom, a u anaerobne npr. dizanje utega. Brojna su ispitivanja provedena da bi se dokazalo koja je aktivnost veća pomoć zdravlju i rezultati su doduše često bili različiti, ali jedno je sigurno, bilo kakva sportska aktivnost puno je bolja za zdravlje od nikakve; a čini se da je najbolja kom-binacija aerobnih i anaerobnih aktivnosti.

Šećerna bolest i parodont Prof.dr.sc. Marinka Mravak-Stipetić, dr.dent.med.Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Klinika za stomatologiju KBC Zagreb, Klinički zavod za oralnu medicinu

Šećerna bolest i parodontitis su kronične bolesti koje uzajamno utječu jedna na drugu pri čemu je stupanj regulacije šećera u krvi važna varijabla ovog odnosa. Povišena razina glukoze i u tekućini gingivnog sulkusa, otežava cijeljenje inicijal-ne rane parodonta uzrokovane parodontnim patogenima. Premda su male razlike u bakterijskim uzročnicima parodontitisa između dijabetičkih bolesnika sa parodon-titisom i nedijabetičkih bolesnika s parodontitisom, promjene u odgovoru domaćina, vezano uz promjenu funkcije neutrofila, monocita i makrofaga imaju daleko značaj-niju ulogu u stupnju oštećenja parodonta u bolesnika sa šećernom bolešću. Dokazi upućuju na to da je šećerna bolest rizični čimbenik za pojavnost i težinu parodonti-tisa, a koliko je međuzavisnost parodontitisa i šećerne bolesti jaka, govori podatak da se parodontitis smatra šestom komplikacijom dijabetesa. Mehanizmi kojima šećerna bolest utječe na parodont u mnogim su aspektima slični patofiziologiji klasičnih dijabetičkih komplikacija. Vaskularne promjene koje se pojavljuju u drugim tkivima zbivaju se i u parodontu, a događaju se češće u bolesnika sa slabo reguli-ranom šećernom bolešću. Promjene na krvnim žilama mijenjaju odgovor tkiva na parodontne patogene i infekciju što uzrokuje povećano oštećenje tkiva. Također i parodontna infekcija može štetno djelovati na regulaciju šećera u krvi. Parodontna infekcija šesterostruko povećava rizik slabe regulacije šećera u krvi. Stoga parodon-tno liječenje ima povoljan učinak na regulaciju glukoze kao što regulacija glukoze u krvi ima važnu ulogu u odgovoru na parodontno liječenje pa o njoj u velikoj mjeri ovisi ishod stomatološkog liječenja . Povezanost sustavnog i oralnog zdravlja u bolesnika sa šećernom bolešću upućuje na potrebu stalne suradnje medicinskih i stomatoloških stručnjaka u liječenju ovih bolesnika.

21 22

On-line ilustrirane dijabetičke dijete na portalu PLIVAzdravlje.hr – novi pogled na zdravljeNatalija Hinić, mag.pharm, mag.med.biokem., PLIVA Hrvatska

Internetski portal PLIVAzdravlje specijalizirani je zdravstveni portal koji doprinosi edukaciji o zdravlju i promicanju zdravog načina života u Hrvatskoj i cijeloj regiji te osigurava interaktivne alate koje pacijenti sami ili uz pomoć medicinskog osoblja mogu koristiti. Područje Šećerna bolest obrađuje se u člancima: simptomi šećerne bolesti, šećernu bolest tip 1 i tip 2, planiranje obroka i tjelovježba.

Uz članke na raspolaganju su on-line alati:- Kalkulator kalorija koji izračunava potreban dnevni energijski unos odraslih osoba - Dijabetičke dijete gdje je predstavljeno 13 jelovnika s fotografijama pojedinih jela. Jelovnici su podijeljeni prema broju kcal i broju obroka tako da su prihvatljivi i za osobe na određenim vrstama inzulina (tri obroka dnevno). Uz svaki jelovnik s foto-grafijama namirnica pridružena su još četiri jelovnika u obliku tablice iste kalorijske vrijednosti i istog broja obroka.- Tablice skupina namirnica - Svaki obrok ima istaknute UH jedinice i količine namir-nice u gramima. Na pojedini obrok tj. namirnicu u njemu uvršteni su linkovi na tablice skupina namirnica (Kruh i zamjene, Meso i zamjene, Masnoće i zamjene, Voće, Povrće, Mlijeko i zamjene) tako da pojedinac može jednostavno mijenjati pojedine namirnice u jelovniku. - Kalkulator za izračun rizika od razvoja šećerne bolesti tipa 2, povišenog tlaka i kardiovaskularnih bolesti- Opća uputa za provođenje samokontrole glukoze u krvi

Portal PLIVAzdravlje.hr danasTijekom 14 godina postojanja portal PLIVAzdravlje.hr postao je vodeći zdravstveni portal u Hrvatskoj s prosječno 500.000 posjetilaca mjesečno.Pouzdanost i vjerodostojnost pruženih informacija te ukupnu kvalitetu sadržaja garantira posjedovanje važećeg HONcode (Health on Net) – to je međunarodni certifikat koji garantira pouzdanost podataka na zdravstvenim portalima. Sadržaj na PLIVAzdravlje.hr portalu razvija se u suradnji s vodećim imenima hrvatske medicine i eminentnim stručnjacima iz pojedinih područja. Stranice nude jednostavnu navigaci-ju, sistematiziran i lako dostupan sadržaj te funkcionalne pretraživače. Sadržaj je or-ganiziran u kategorijama prema dobi, prema pojedinim skupinama bolesti odnosno organskim sustavima. Interakciju s korisnicima omogućuju on-line alati kao što su: Medicinski leksikon, servis Pitajte liječnika, Prehrana po bolestima, Peludna prog-noza, kako koristiti inhalator u terapiji astme, procijeniti trenutnu kontrolu astme ili na temelju simptoma procijeniti prisutnost bolesti., Indeks tjelesne mase BMI i Kale-ndar ovulacije. Sadržaji portala prilagođen je korištenju na pametnim telefonima, a dostupne su i aplikacije za mobilne uređaje poput Prehrane po bolestima, Peludne prognoze i Virtualnog atlasa.

Nacionalni program zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolesti 2015.-2020. Dr.sc. Tamara Poljičanin, dr.med., Dr.sc. Mario Šekerija, dr.med.Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Nacionalni program za šećernu bolest prvi puta je donesen u Republici Hrvatskoj 2007. pod nazivom Nacionalni program zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću s posebnim ciljem prevencije bolesti. Program je inicijalno donesen na razdoblje od 5 godina, a i nakon isteka definiranog razdoblja, 2012. godine, i dalje su se kontinuirano provodile aktivnosti definirane programom. Analiza dosizanja postavljenih ciljeva Nacionalnog programa donesenim 2007. ukazuje na zadovolj-avajući uspjeh provedbe u aspektima prevencije komplikacija međutim analiza učestalosti preventivnih i sistematskih pregleda u obiteljskoj medicini s druge strane ukazuje na izrazito nepovoljne trendove. Zbog nezadovoljavajućih rezultata u dijelu provedbe kao i novih izazova koji su postavljeni na dijabetološku skrb potenciranjem liječenja predominantno na primarnoj razini zdravstvene zaštite neizostavna je bila revizija i donošenje novog Nacionalnog programa za dijabetes. Ciljevi programa su povećanje svjesnosti o rizičnim ponašanjima za razvoj bolesti uz utjecaj na njihovu promjenu, otkrivanje što većeg broja oboljelih uz pružanje odgovarajuće zdravstvene skrbi i odgađanje/ sprječavanje razvoja kasnih komplikacija bolesti te poboljšanje kvalitete života osoba sa šećernom bolešću. Uz navedene opće ciljeve programom su definirani i specifični ciljevi: usvajanje smjernica za organizaciju zdravstvene zaštite uz definiranje razina skrbi i ovlasti uz poticanje „diabetes friendly“ obiteljskih liječnika unutar grupnih praksi, unapređenje interoperabilnosti (prihvat podataka iz panela unutar primarne zdravstvene zaštite uz postizanje odgovarajućeg obuhvata) u cilju unapređenja sustava nadzora nad učinkovitošću zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolesti kao i kontrola HbA1c u svih osoba sa šećernom bolešću barem jednom godišnje te redoviti nadzor lipida, tlaka i tjelesne težine. Usvajanje Nacional-nog programa predviđeno je za travanj 2015. godine.

23 24

Suvremene mogućnosti samokontole glukoze Prim.dr.mr.sc. Manja Prašek, Sveučilišna klinika Vuk Vrhovac, KB Merkur

Od uvođenja inzulinske terapije u liječenje šećerne bolesti, edukacija bolesnika i samokontrola glukoze u kućnim uvjetima predstavljaju osnove liječenja tipa 1 šećerne bolesti. Primjena glukometara započela je ranih 80-tih godina prošlog stoljeća, a razvojem tehnologije metode su se značajno usavršile. Od proizvođača glukometara i traka danas zahtijevamo preciznost, točnost, jednostavnost, a sve dodatne funkcije pomažu bolesniku u postizanju bolje regulacije šećerne bolesti (elektronski dnevnik, podsjetnik na mjerenje, upozorenje o učestalim hipo ili hiper-glikemijama pa do izračuna potrebne doze inzulina na temelju unesenih parametara o količini ugljikohidrata u obroku i sl). Kako bolesnik na temelju izmjerenih vrijednosti sam odlučuje o promjeni inzulinske terapije, izuzetno važna je točnost dobivenog rezultata pa su danas i ISO standardi za točnost glukometara znatno stroži. Glukozu je potrebno izmjeriti prije obroka i apliciranja inzulinske terapije kako bi se odredila potrebna količina inzulina, ali je svakako potrebno i vidjeti rezultat, dakle povremeno provjeriti vrijednost glukoze 2 sata iza obroka, tijekom noći ili između obroka u akutnim situacijama (osjećaj hipo ili hiperglikemije). Tako s 4 mjerenja dnevno postepeno dolazimo i do 10 mjerenja što je prezahtjevno i naravno financijskiteško provedivo. S druge strane povremena mjerenja tijekom dana mogu prika-zivati velike razlike u odnosu na ostale pokazatelje regulacije šećerne bolesti kao HbA1c. Često velike oscilacije s puno hipo i hiperglikemija rezultiraju boljim nalazom glikoziliranog hemoglobina, a sam bolesnik svjestan je loše regulacije bolesti. Kako bi se dobio uvid u kretanje glikemije i između osnovna 4 mjerenja tijekom 24 sata, subkutano kontinuirano mjerenje glikemije kroz nekoliko dana u mnogim slučajevima pomože u otkrivanju razloga loše regulacije. Razvojem tehnologija, danas se kon-tinuirano mjerenje glukoze može provoditi preko kože, zjenice oka ili potkožno, no u primjeni za sada je ovo posljednje jer s minimalno invazivnim načinom dobivaju se izuzetno dobri rezultati koji mogu značajno doprinijeti rješavanju mnogih problema u adaptaciji terapije.Povezivanjem dvaju tehnološki sve više usavršenih sustava za liječenje šećerne bolesti (inzulinska pumpa i kontinuirano mjerenje glukoze) dolazimo do „umjetne gušterače“ koja je oduvijek bila ideja svih dijabetologa, a želja svih bolesnika. Njihova primjena za sada je još u istraživačkoj fazi, ali brzim razvojem tehnologije i pouzdanosti rezultata mjerenja, umjetna gušterača više neće biti samo neispunjena želja. Samokontrola glukoze u krvi u osoba s tipom 2 šećerne bolesti koji ne primaju inzu-linsku terapiju još uvijek izaziva velike dileme, kako medicinskog osoblja, a naročito zdravstvenog osiguravatelja. Mišljenja su podijeljena, ali samokontrola glukoze u krvi ima mjesto u liječenju tipa 2 šećerne bolesti na peroralnoj terapiji, naročito u osoba koje su dobro educirane o načinu, vremenu i potrebi mjerenja glukoze te promjeni životnih navika ovisno o dobivenim rezultatima. Rezultati povremenih mjerenja u kućnim uvjetima, daju uvid medicinskom osoblju u kretanje glikemije i eventualnu potrebu za promjenom terapije.

Kronične komplikacije šećerne bolestiDoc.dr.sc. Dario RahelićZavod za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma

Šećerna bolest je jedan od najznačajnijih medicinskih i socioekonomskih problema suvremenog društva. Prema procjenama Svjetske dijabetološke federacije (IDF) trenutno 382 milijuna osoba boluje od šećerne bolesti u svijetu. Do 2035. godine očekuje se da će navedena brojka oboljelih premašiti 592 milijuna. U 2013. godini u CroDiab registru registrirano je 241.990 odraslih osoba s dijagnozom šećerne boles-ti. Procjenjuje se da u Republici Hrvatskoj oko 400.000 osoba ima šećernu bolest. Budući da šećerna bolest godinama može biti neprepoznata, mikrovaskularne i mak-rovaskularne komplikacije često su prisutne već u trenutku otkrivanja šećerne bolesti. Hipoglikemija, dijabetička ketoacidoza i hiperosmolarno stanje, kao akutne kompli-kacije šećerne bolesti, česti su uzroci hospitalizacije osoba sa šećernom bolešću. Međutim, još češće osobe sa šećernom bolešću budu hospitalizirane zbog kroničnih komplikacija. Upravo kronične komplikacije predstavljaju najveći izazov u liječenju osoba sa šećernom bolešću. Akutni srčani infarkt, moždani udar, dijabetičko stopalo, amputacija ekstremiteta zbog gangrene, sljepoća uslijed dijabetičke retinopatije, za-tajenje bubrega zbog dijabetičke nefropatije ili bolovi u nogama zbog dijabetičke po-lineuropatije posljedica su neregulirane šećerne bolesti. Komplikacije šećerne bolesti čine najveći dio troškova liječenja osoba sa šećernom bolešću. Smrtnost osoba sa šećernom bolešću dvostruko je veća u odnosu na opću populaciju. Dvije trećine osoba sa šećernom bolešću umire od srčanožilnih bolesti. Dijabetička retinopatija glavni je uzrok sljepoće u razvijenim zemljama, a dijabetička nefropatija najčešći je uzrok bubrežnog zatajenja. Pravovremenim otkrivanjem bolesti i odgovarajućim liječenjem mogu se spriječiti ili barem odgoditi kronične komplikacije. Zato je važno u osoba sa šećernom bolešću postići i održavati zadovoljavajuće koncentracije glukoze u plazmi natašte i dva sata nakon obroka, lipidnog profila i arterijskog tlaka te smanjenje tjelesne mase. Pravovremenim otkrivanjem i odgovarajućim liječenjem, kronične komplikacije šećerne bolesti se mogu spriječiti ili barem odgoditi, čime se mogu smanjiti troškovi liječenja ali i, što je još važnije, značajno popraviti kvaliteta života osoba sa šećernom bolešću.

Klinička bolnica Dubrava

25 26

Dijabetes i kardiovaskularni rizikDr.sc. Mario Sičaja, dr.med.

Kardiovaskularne bolesti su glavni uzrok mortaliteta i morbiditeta kod bolesnika sa šećernom bolesti tip 2, štoviše procjenjuje se da će oko 65% bolesnika sa dijabete-som razviti komplikaciju srčane bolesti ili moždanog udara s nepovoljnim ishodom. Neregulirana glikemija kod odraslih povisuje rizik za srčani udar, razvoj koronarne bolesti srca i manifestaciju angine pektoris, kao i razvoj bolesti krvnih žila čitavog organizma. Također bolesnici sa šećernom bolesti tip 2 imaju učestalo povišeni krvni tlak, povišene masnoće, kao i prekomjerenu tjelesnu težinu, koji svi zajedno pridonose povišenom kardiovaskularnom riziku. Pušenje udvostručuje rizik kardio-vaskularnih komplikacija kod bolesnika s dijabetesom. Temelj djelovanja mora se temeljiti na edukaciji bolesnika i redukciji pojedinačnih čimbenika rizika. Uspjeh se temelji na optimalnoj kontroli glikemije (HbA1c <7,0%), kontroli krvnog tlaka (RR ≤140/85mmHg), LDL manji od 1,8 mmol/L uz redovitu tjelesnu aktivnost, optimalnu prehranu, prestanak pušenja i redovito uzimanje propisanih lijekova. Samo multi-disciplinarnim i sveobuhvatnim pristupom moguće je optimalno rješenje problema redukcije kardiovaskularnog rizika.

KB Dubrava

Tjelesna aktivnost i dijabetes: Da li je vježbanje obećavajuća vrsta intervencije za pacijente oboljele od dijabetesa? Izv.prof.dr.sc. Goran SporišZoran Milanović, mag.cin.

Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Kod osoba oboljelih od dijabetesa priprema za sigurno i ugodno vježbanje jednako je važna kao i tjelesna aktivnost sama. Opće preporuke za tjelesnu aktivnost kod bolesnika s dijabetesom slične su onima cjelokupne populacije te uključuju odgo-varajuće zagrijavanje i hlađenje, tako da se svako sastoji od 5-10 minuta aerobne aktivnosti (hodanje, trčanje, brzo hodanje, bicikliranje, itd) niskog intenziteta. Kao dodatak zagrijavanju je potrebno 5-10 minuta aktivnog istezanja kako bi se održao odgovarajući nivo gibanja aktivnih mišića za glavni dio tjelesne aktivnosti. Prema ranijim znanstvenim dokazima po preporuci mnogih zdravstvenih organizacija kon-tinuirano vježbanje umjerenog intenziteta je bilo preferirani oblik tjelesne aktivnosti. Međutim, danas znanstvena istraživanja potvrđuju da je intervalni trening visokog intenziteta jednako učinkovit kao i kontinuirane umjerene vježbe. Unatoč tim ne-suglasicama svi autori podržavaju zaključke da je bilo koji oblik tjelesne aktivnosti i aktivnog načina života bolji od neaktivnosti i sjedilačkog načina života. Dodatno je uz intervalni trening visokog intenziteta i kontinuirano umjereno vježbanje, danska skupina autora utvrdila da je momčadski sport kao što je nogomet učinkovit način da se spriječi pojava dijabetesa, ili umanje njegove neželjene posljedice, bez obzira na dob, spol ili radni status. Oni su također zaključili da momčadski sportovi predstav-ljaju vrlo motivacijske aktivnosti za aktivne sudionike uključene u program vježbanja te je primijećeno da je njihov napor bio manji u usporedbi s drugim uobičajenim programima tjelovježbe. Čini se da bi momčadski sportovi mogli biti obećavajuća aktivnosti za bolesnike oboljele od dijabetesa.

27 28

Liječenje tip 1 šećerne bolesti – jučer, danas, sutraDoc.dr.sc. Gordana Stipančić, dr.med,Klinika za pedijatriju, KBC Sestre milosrdnice Zagreb

Do dvadesetih godina prošlog stoljeća prognoza tipa 1 šećerne bolesti bila je žalos-na. Mogućnosti liječenja bile su ograničene odnosno nikakve. Dvije do tri godine po otkrivanju bolesti ishod je bio fatalan i to u stanju dijabetičke ketoacidoze. Liječenja je uključivalo dijetetske mjere s malim unosom ugljikohidrata u pokušaju da se postigne kontrola razine šećera. Životni vijek bolesnika bio je tek neznatno produžen, ali u stanju pothranjenosti što je povećavalo rizik od infekcija, uzrokovalo iscrpljenost i slabu kvalitetu života. Stoga su izolacija i purifikacija inzulina u seriji eksperimena-ta ranih dvadesetih godina prošlog stoljeća označili veliku prekretnicu u liječenje šećerne bolesti te su se tijek i prognoza bolesti značajno promijenili. Terapija inzulinom popravlja središnji defekt u patofiziologiji šećerne bolesti. Od njegovog uključenja u terapiju prošlo je gotovo 100 godina i inzulin je doživio velike promjene u čistoći pripravka te sposobnosti da novim pripravcima osigura što fiziološkiju kontrolu razine šećera u plazmi. Različita kombiniranja tih inzulina daju mogućnost koncipiranja terapije za svakog pojedinca koja će zadovoljiti njegove potrebe vezano uz dob, fazu bolesti, način života.Prvi inzulini primjenjivali su se pomoću staklene štrcaljke i igle za višekratnu upotrebu koje su se sterilizirale iskuhavanjem nakon svake upotrebe. Gotovo 50 godina to je bio jedini način isporuke inzulina s time da je šezdesetih godina uvedena štrcaljka za jednokratnu upotrebu. Prva inzulinska pumpa ušla je u primjenu sedamdesetih godi-na prošlog stoljeća a prvi inzulinski injektor osamdesetih godina. Od tada dogodio se značajan napredak u oba sistema.Određivanje glukoze u kapilarnoj krvi, uvedeno sedamdesetih godina prošlog sto-ljeća, bilo je prvi korak koji je vodio ka postizanju metaboličke kontrole bolesti koja će omogućiti prevenciju kroničnih komplikacija. Prethodno je bilo moguće odrediti jedino glukozu u mokraći. Međutim uvid u trajne varijacije glikemije možemo postići samo čestim mjerenjem glukometrom ili uz kontinuirano mjerenje glukoze a to pak najbolje može razotkriti što se sve krije iza i dobrih vrijednosti glikoliziranog hemoglo-bina. Nažalost uz sve napore koji su učinjeni i rezultirali velikim promjenama u ishodu šećerne bolesti mi i nadalje ne znamo što bolest uzrokuje te ju stoga ne možemo izliječiti, a još manje spriječiti. Stoga dok to ne postignemo moramo koristiti sve raspoložive terapijske mogućnosti te poticati njihov daljnji razvoj nastojeći očuvati zdravlje i spriječiti razvoja kroničnih komplikacija.

Moj život s dijabetesom

Danijela SušilovićVolonterka Hrvatskog saveza dijabetičkih udrugaInternational Diabetes Federation - Young Leader in Diabetes

Kada sam dobila šećernu bolest - prvi znaci, aktiviranje u lokalnoj udruzi, općenito neke stvari o dijabetesu, zanimljivosti, koja je meni težina živjeti s dijabetesom - moje iskustvo. Projekti u kojima sam sudjelovala putem HSDU-a, kampovi na kojima sam prisustvovala, projekt DiaEuro, moj prvi međunarodni kongres u Dubaiu - program Young Leaders in Diabetes - što je, iskustva iz drugih država, Melbourne, Australija - drugi kongres gdje nas je sudjelovalo duplo više mladih leadera, kako se program dalje razvija, koje su novosti. Moja iskustva kroz sve ove godine. Navest ću primjere za neke od zemalja Svijeta kako je situacija loša te da smo mi u prednosti za razliku od njih.

29 30

Hipertenzivna retinopatija

Poliklinika za kronične komplikacije, OftalmologijaSveučilišna klinika Vuk VrhovacKB Merkur ZagrebDr.sc. Romano Vrabec, dr.med.

Hipertenzija je povišenje krvnog tlaka, a najčešće se povezuje s arterijskom hiperten-zijom krvožilnog sustava. Arterijska hipertenzija je jedna od najčešćih bolesti odraslih osoba u razvijenim zemljama. Prema današnjim smjernicama dijagnoza povišenog krvnog tlaka se postavlja kada su vrijednosti više od 140/90 mmHg. Pretpostavlja se da u razvijenim zemljama oko 25% odraslih te oko 60% starijih od 60 godina ima povišeni krvni tlak. Povišeni krvni tlak negativno utječe na kardiovaskularni sustav i na brojne druge organe.

Hipertenzivna retinopatija predstavlja promjene koja nastaju na krvnim žilama očne pozadine usljed povišenog krvnog tlaka. Postoji nekoliko vrsta hipertenzije, a za promjene na očima najznačajnije su primarna (esencijalna) hipertenzija i maligna hipertenzija. Primarna hipertenzija je puno češća, a vrijednosti krvnog tlaka su više od 140/90 mmHg. Maligna je puno rjeđa no ima izraženije promjene na očima, a vrijednosti krvnog tlaka su više od 200/140 mmHg. Osim najčešćih promjena na krvnim žilama mrežnice (retine) kod povišenog krvnog tlaka mogu nastati promjene na vidnom živcu i krvnim žilama žilnice (korioideje). Pretpostavlja se da 15% bolesni-ka s povišenim krvnim tlakom ima neki oblik promjena na krvnim žilama u oku, a u slučaju kada postoji još neka druga bolest krvnih žila, kao npr. diabetes mellitus taj postotak je puno veći.

Kod kronične hipertenzivne retinopatije pacijenti dobro vide i oni sami u pravilu ne primjećuju nikakve simptome na očima. Promjene zahvaćaju arteriole retine koje postaju uže, izvijugane, te je vidljiv pojačani svjetlosni refleks. Na temelju tog refleksa krvne žile mogu izgledati poput bakrenih i srebrnih „žica“. Ukoliko povišeni krvni tlak duže traje i nije dobro reguliran nastaje sužavanje vena na mjestima križanja arterija i vena na očnoj pozadini. Vene ispred mjesta suženja postaju šire, tamnije i izvijugane. Osim toga mogu se javiti krvarenja, a nakon začepljenja pojedinačnih arteriola na razini živčanih vlakana mogu nastati nakupine koje izgledaju kao kuglice pamuka. Kod dugotrajnih promjena i kronične hipertenzije može nastati začepljenje većih vena, pojave makroaneurizmi i optikoneuropatije.

Maligna hipertenzija je rjeđa, ali može dovesti do značajnog gubitka vida na svega 5-10%. Može je javiti i glavobolja, dvoslike i zamućen vid. Očne promjene kod ma-ligne hipertenzije obuhvaćaju promjene na mrežnici (retini), žilnici (korioideji) i vidnom živcu. Nastaju krvarenja, nakupljanje tekućine u makularnom području (edem) i otok (edem) vidnog živca. Vrlo brzo dolazi i do nakupljanja lipidnih depozita u makularno

području. Pritom nastaju brojne nakupine kuglica poput pamuka i promjene na razini žilnice.

Dijagnozu promjena na krvnim žilama oka povezanih s povišenim krvnim tlakom moguće je postaviti na specijalističkom očnom pregledu očne pozadine (fundus) sa širenjem zjenica. Prema stanju krvnih žila moguće je odrediti stupanj promjena od 1, što je bolji nalaz, do 4 što predstavlja najlošje stanje. Osim samog pregleda promjene na krvnim žilama moguće je dijagnosticirati i snimanjem - fotografiranjem fundusa. Ukoliko su promjne uznapredovale ili su nastale komplikacije potrebno je učiniti snimanje očne pozadine s kontrastom fluoresceinsku angiografiju (FAG). Ako promjene zahvaćaju centar najjasnijeg vida uz nakupljanje tekućine na raspolaganju postoji i optička koherentna tomografija (OCT) kojom je moguće prikazati slojeve mrežnice koji su važni za stvaranje slike.

Terapija hipertenzivne retinopatije temelji se na što boljoj regulaciji povišenog krvnog tlaka te što boljoj kontroli ostalih bolesti koje zahvaćaju krvne žile, kao npr. diabetes mellitus. Adekvatna terapija dovodi do zaustavljanja napredovanja promjena na krvnim žilama. Ako su prilikom prvog pregleda nađena suženja arteriola, suženja na križanjima arterija i vena te promjene ostaju i dalje, ali uz odgovarajuću terapiju ne napreduju. Manja krvarenja i manje nakupine poput pamuka mogu se povući uz pravilnu terapiju povišenog krvnog tlaka. Neka veća krvarenja kod začepljenja većih krvnih žila u oku isto se mogu povući. Ukoliko promjene duže traju uz slabiju prokrv-ljenost potrebno je učiniti laser, a moguće je i primjena lijekova direktno u oko. Većinu promjena na očima koja nastaje kod kronično povišenih vrijednosti krvnog tlaka moguće je držati pod kontrolom uz adekvatnu terapiju. Kod ljudi s povišenim vrijednostim krvnog tlaka preporučaju se redovite kontrole očne pozadine (fundusa) kod specijalista za očne bolesti (oftalmolog, okulist) jedan puta godišnje.

31 32

Anksioznost i depresivnost kod osoba oboljelih od dijabetesa

Lana Žigić, mag.psych.

Psihološke teškoće, poput anksioznosti i depresivnosti, sastavni su dio procesa pri-lagodbe na dijagnozu kronične bolesti. Velik broj osoba oboljelih od dijabetesa, ali i članova njihovih obitelji susreće se s učestalim pitanjima vezanim uz bolest, osjeća-jem bespomoćnosti, strahom te pitanjem zašto se navedena bolest događa baš nji-ma. Vrlo često u procesu prilagodbe na bolest, a posebno u periodu prvotnog šoka, mogu se javiti simptomi anksioznosti i depresivnosti. Anksioznost se, prema lite-raturi, javlja u oko 25-40% oboljelih od dijabetesa, dok je depresija 29% češća kod osoba oboljelih od dijabetesa u odnosu na zdravu populaciju. Navedene teškoće mogu negativno utjecati na kontrolu glukoze u krvi, što se pretvara u jedan „začarani krug“ iz kojeg je ponekad teško izaći bez stručne pomoći.

Zašto šećer nije sladak

Pročelnica Zavoda za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizmaKBC Split Prof.dr.sc. Tina Tičinović Kurir, dr.med.

Šećerna bolest je kronična progresivna bolest koju karakterizira povišena razina glukoze u krvi. Postoje dva osnovna tipa bolesti: šećerna bolest tipa 1 koja se u preko 90% slučajeva javlja u djece i adolescenata te šećerna bolest tipa 2 koja se dominantno javlja u populacije starije od 40 godina života. Tip 1 bolesti nastaje zbog oštećenja stanica koje proizvode inzulin, hormona koji je važan za unos glukoze u stanicu, dok tip 2 dominantno povezujemo sa smanjenim djelovanjem inzulina na stanice. U posljednje desetljeće bilježi se dramatičan neočekivani porast broja oboljelih od šećerne bolesti. Danas se procjenjuje da u svijetu od šećerne bolesti boluje oko 370 milijuna bolesnika, dok u Hrvatskoj prema registru bolesnika imamo oko 250 000 oboljelih, ali pretpostavlja se da je pravi broj bolesnika i dvostruko veći. U našoj Splitsko-dalmatinskoj županiji prema posljednjim podatcima ima registriranih oko 24 000 bolesnika sa šećernom bolesti. Ovakav porast oboljelih povezuje se sa sve većim porastom pretilosti, današnje pandemije, zatim sedentarnim načinom živo-ta, manjkom tjelesne aktivnosti... No, poražavajući podatak nije samo porast broja oboljelih, već i činjenica da su zahvaćene sve mlađe dobne skupine, tako da u djece bilježimo značajan porast oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 prvenstveno zbog sve većeg broja pretile djece. Jedna od glavnih karakteristika šećerne bolesti je što većina bolesnika nema simptoma i upravo je to čini opasnim „tihim ubojicom”. Klasične simptome šećerne bolesti kao što su pojačana žeđ i unos tekućine, pojačano mokrenje većina bolesni-ka nema, već se šećerna bolest dijagnosticira kao slučajan nalaz (primjerice prili-kom sistematskih pregleda) ili nažalost kada su već nastupile ozbiljne komplikacije bolesti. Potrebno je posebno naglasiti da šećerna bolest započinje 5 do 10 godina prije postavljanja dijagnoze, tako da većina bolesnika pri dijagnozi već ima razvijene komplikacije. Šećerna bolest dovodi do oštećenja niza organa kao što su bubrezi, oči, srce i krvne žile, živci te su komplikacije šećerne bolesti danas najčešći uzrok sljepoće, kroničnog zatajenja bubrega, netraumatskih amputacija udova i sl. Naj-važnije je naglasiti da je šećerna bolest suputnik bolestima srca i krvnih žila koje su ujedno i najčešći uzrok smrti ovih bolesnika. Izrazito važan korak u borbi protiv šećerne bolesti jest prevencija; populaciju je potrebno educirati o šećernoj bolesti, mogućnostima liječenja i sprečavanja kom-plikacija, o važnosti pravilne prehrane i redovite tjelovježbe. Također vrlo je važno istaknuti da nijedan lijek ne može izliječiti šećernu bolest bez promjena životnih navika i suradnje bolesnika u liječenju. I na kraju jasno je da šećer nije sladak, ali uz pravilnu prehranu, tjelesnu aktivnost i dobru regulaciju šećera u krvi život možemo učiniti slađim.

33 34

ABCD

Pod pokroviteljstvom

Predsjednice Republike HrvatskeVeleposlanstva Kraljevine Danske u Republici Hrvatskoj

Ministarstva zdravlja Republike HrvatskePrimorsko-goranske županije

Grada Mali Lošinj

Brončani sponzori

Generalni sponzor

Sponzori kongresa

Organizator kongresa

team novo nordisk Tour of Croatia

Utrka s dijabetesomPro Team Novo Nordisk biciklistički je tim koji okuplja profesionalne bicikliste dijabetičare iz cijelog svijeta. Njihova misija je nadahnuti, educirati i motivirati ljude pogođene dijabetesom. Oni se utrkuju kako bi mijenjali dijabetes.

Dođite i podržite ih na utrci Tour of Croatia Dubrovnik - Zagreb od 21.-26.4.2015.

teamnovonordisk.com

Izdan

je: 1-5.3.2015.