Osnovna literatura: V. Belaj: Hod kroz godinu, Golden Marketing
1998.
KOMPARATIVNA (POREDBENA SLAVENSKA) MITOLOGIJA2. oujka 2006.
Osnovni pojmoviMITOLOGIJA ili bajoslovlje: + , mythos i logos: =
rije, govor, slovo, besjeda, pripovijedanje, pripovijest", = rije,
govor, slovo, besjeda, pripovijedanje, pripovijest" "Mitologija" je
"govor o govoru", ili "rije o rijei", slovo o slovu itd. < IE
mudh-, *mdh- u znaenju eznuti, teiti za ime, biti usmjeren na neto.
novoperzijski mja = tuba (tenja za uspostavom pravednoga stanja)
gotski maudjan = nekoga podsjetiti na neto (eli mu se osvjeiti
pamenje), engleski mind = misao, namjera, sjeanje praslavenki
*mysl, hrvatski =misao (posljedak tenje za razumijevanjem),
litavski masti = eznuti. Sve su to pojmovi koji oznauju neto to
nije konkretno, to nemamo u rukama, za ime se tei, to bismo tek
htjeli ostvariti. < starogrki , lego "skupljati, zbirati,
brojiti, pripovijedati, itati, kazati, rei". itati; slovenski brati
= "itati") legenda "to to se treba itati" (Ivan Belostenec, 1674.:
Gazofilacium: = Knjiga itka sveteh) Vladimir Ani (Rjenik hrvatskoga
jezika, 1991.) = predaja o ivotu neke osobe ili o nekom dogaaju,
pria o neobinu dogaaju. rijei izvedene iz korijena *leg- odnose se
na konkretne, ostvarene pojmove: latinski legio = legija, postrojba
probranih vojnika, elegans = izabrano, ukusno, elegantno lex =
zakon je rije, govor, pripovijedanje, slovo o bogovima i njihovim
zgodama. O junakim djelima bogova, pria o djelima koja obian
smrtnik ne moe izvesti i koja su takva znaaja da ih se ne moe
razumom objasniti - moemo samo teiti njihovu razumijevanju.
Komparativna mitologija
2
obuhvaa podruje loginoga, racionalnoga, onoga to se moe razumski
shvatiti pa onda i objasniti. Mitologija je razumsko objanjavanje
inae po svojem suu nerazumljivih pripovijesti o bogovima. ritual =
obred (psl.*obrd; ono to je ob redu, u redu, ureeno). lat. ritus =
"propisani in" < IE *ar-, "broj, brojati" (tj. p o r e d a t i
brojke) sanskrtski rtm = "dobro sloeni sveti red", avestijski ratu-
= "vremenski odsjeak", staroirski rim = "broj", cymriki rhif =
"broj", staronordijski rim = "raun, obraun" (to su sreeni brojevi)
rima = "ureene rijei" u stihu. kranska frazeologija: ritus =
"propisom ureeni nain obavljanja liturgije" sakralno iz lat. sacer
= svet, nekom bogu posveen, od sacro, -are posvetiti latinski
sancio, -nxi, -nctum = posvetiti, potvrditi zakon, sankcionirati,
sanctus = svet, bogu ugodan, poten. lat. saepio, -psi, -ptum
ograditi, saepta ograda unutar koje su Rimljani glasovali; sakralno
bi bilo izvorno smjeteno u sveti, ograeni prostor. profano iz lat.
profanus: pro- ispred + fanum hram; profano je ono to je ispred
hrama. Etnologija pristupa predmetu prouavanja iz vana i iz nutra
Kako ui u mitologiju koja vie ne ivi?
Kratki teaj obredne antropologije1. Zato antropologija? (prvi
tragovi vjerovanja, nastanak homo sapiensa i sadraj njegove
evolucionistike paralele, kulturnopovijesna prakultura,
univerzalije) 2. Funkcija mita: Mit pripovijeda o dogaajima koji su
se dogodili izvan naega svakodnevnog svijeta, izvan naega vremena:
dogodili su se prije poetka vremena (in illo tempore, u ono doba;
ti su najvaniji), dogaaju se mimo njega, dogodit e se nakon njegova
isteka (u punini vremena) Mit poduava mlade o tome kako je ustrojen
svijet, da se mogu po tome ravnati; Mit prati obredni in kao
komentar ili simbol radnje u inu; Mit nije beletristika i ne
pripovijeda se onima kojih se to ne tie. Svjetonazor onoga vremena:
dvolane opreke (binarne opozicije), objanjavaju i svijet oko nas (
goredolje, naprijednazad, sprijedastraga, svjetlotama, suhovlano,
lijevodesno, tugaradost, dobroloe, toplohladno itd. itd.) i cijeli
Svemir. kulture,
2
Komparativna mitologija
3
Trolane opreke (trokutne) su samo za ono najvanije, najsvetije,
poput Presvetoga Trojstva u kranstvu.Taj se spoznajni model javja u
filozofiji i znanosti sve do danas. Dovoljno e biti podsjetiti na
trinitarni model dijalektike (teza-antiteza-sinteza), na kransku
Kabbalu (gornji trokut sefiretskoga stabla: Bina
[inteligencija]-Chochma [mudrost]-Kether Eljon *najvia kruna+), na
Giambattista Vica i njegovu podjelu povijesti u tri doba (kojima
odgovaraju tri vrste naravi, tri vrste obiaja, plemenskoga prava,
republika, jezika, pisama itd. (Vico, Prinzipi di una scienza nuova
dintorno alla commune natura della Nazioni, 1725), na trokutnu
strukturu Hegelove Encyklopdie der philosophischen Wissenschaften
(Heidelberg, 1817; ovo je cijelo djelo podijeljeno na dijelove,
odjele, odsjeke itd. po naelu I., II., III., A., B., C., a), b),
c), ), ), ), a da se nigdje ne nastavlja IV., D., d) ili ), na
Morganovu shemu kulturne evolucije (3 stadija: divljatvo,
barbarstvo, civilizacija, svaki razdijeljen u donji, srednji i vii
stupanj; Lewis Henry Morgan, Ancient Society. Researches in the
Lines of Human). Obred kao cjelina poiva na tri elemenata. To su:
misao (spoznaja) o katastrofinosti situacije i o zadatku,
prevladati ju; obredni in () s kojim emo postii taj zadatak; tekst
() koji prati obredni in. Mitovi o nastanku opisuju: o o o stanje
prije stvaranja (Zemlja bijae pusta i prazna; tama se prostirala
nad bezdanom, i Duh Boji lebdio je nad vodama. Post 1,1-2.) sam
stvaralaki in kozmosa iz kaosa, kao serija pojedinanih stvaranja
pokuaj unitavanja stvorenoga; sukob izmeu Stvoritelja i njegova
suparnika temelj je razumijevanju svijeta oko nas.
Ta spoznaja, koju dobivamo iz mita, omoguuje nam da obrednim
inom prevladamo opasnost (tj. ponovno uspostavimo red)., a jer neke
boanske inove ne moemo ponoviti, simboliziramo ih pripovijedanjem
mita. Kaosom su posebno optereeni konac vremenskoga razdoblja (dan,
mjesec, godina) i prjelazni trenitci u ljudskome ivotu: roenje,
svadba, smrt.
inObred = spoznaja o propasti + obredni in () +
mis ao
govor
Mitski svjetonazor izjednauje mikrokozmos i makrokozmos, ovjeka
i svemir. U mitovima je uoljiv paralelizam izmeu ljudskoga tijela i
prirode oko nas: tijelo krv kosa kosti zemlja voda drvee kamen
3
Komparativna mitologijaoi dah sunce vjetar
4
i tako dalje. Lijepo je to vidljivo u drevnome islandskom tekstu
koji opisuje stvaranje svijeta iz tijela pradiva Ymira:Od Ymirova
mesa bijae oblikovan svijet i od krvi mora, brjegovi od kostiju,
drvea od kose i od lubanje nebo. (Grimnisml 40)
Opreka KozmosKaos = rednered = sakralnoprofano. Obnavljanje
reda/svetoga treba se provoditi ob redu. Zato su mitovi sloeni u
ureenu, vezanu govoru (pjesmi). Budui da je u Pradoba bio stvoren
cijeli na svijet, svetost (ureenost) proima sav ivot, sve okolje.
Sve je sakralizirano, moe se govoriti o svesakralnosti,
svesvetosti. Ovo shvaanje jedna je od najvanijih crta mitskoga
svjetonazora. No isto se tako posvuda osjea djelovanje sila Nereda.
Sukob izmeu Kozmosa i Kaosa vodi se u svim segmentima stvarnosti.
Postoji toka u svijetu, u kojoj postoji maksimum svetosti: To je
ona toka u prostoru i vremenu gdje je, i kada, stvoren svjetski
poredak. U tom sakralnom sreditu svijeta, tamo gdje je vrhunac
svetosti, dolazi do odsudnoga sukoba izmeu Kozmosa i Kaosa.
Spoznaja o organskom jedinstvu prostora i vremena!
rtvaVrhunac obreda, latinski sacrificium, od sacrum facere initi
svetost stoji u opreci s kriminalnim inom. hrvatski rtva <
praslav. *rtva je particip perfekta pasivnoga od glagola *rti initi
rtvu, rtvovati. *rc, rec: staroindijski grnati = pjevati, hvaliti,
gir hvala, latinski gratus = ugodan, gratia = hvala, slava,
litavski girti = hvaliti, slaviti, staroirski bard = pjesnik, sve
od indoeuropskoga *gwer()- povisiti glas, moliti se. usp. ie.
*gweu- govoriti, guditi prasl. *erti, derati (ie. *gwer- jesti,
piti). Obredi imaju tri osnovne funkcije: religijsko-moralnu
(mitovi objanjavaju kako se ljudi trebaju ponaati, obredi to
omoguuju) zatitnu (vojniku; drutvo treba zatititi pred napadima
neprijatelja) gospodarsku (obredima treba osigurati rodnost i
plodnost).
4
Komparativna mitologija
5
Etolozi su otkrili, da i ivotinje poznaju neke kretnje koje
ponavljaju u odreenim prilikama, pa se tako moe govoriti o nekoj
vrsti protorituala koji su stariji od jezika. To znai da je jezik
mogao nastao kao dodatak, naglasak, tumaenje (eksplikacija) obreda.
Jezik je u okviru obreda mogao preuzeti ulogu nekih drugih,
starijih i jednostavnijih sustava komuniciranja. Obredni in =
sredite ivota prvih zajednica koje su kroile na stazu ljudske
povijesti, na samome poetku ljudskoga roda! Osjeaj Svetoga neto je
to ovjek nosi u sebi od poetka Vremena.
Izvori za poznavanje i rekonstrukciju praslavenskoga
bajoslovljaA. Arheoloki izvoriArheoloki su izvori za rekonstrukciju
naega bajoslovlja, naalost, jedva uporabivi. Arheolozi su, dodue,
uspjeli pronai nekoliko praslavenskih hramova, ak i kipova
praslavenskih boanstava. No ni to nije prolo bez nesporazuma, pa ak
i mistifikacija. O vjerovanju u ivot poslije smrti svjedoe brojna
poganska groblja (to vjerovanje je, uostalom bilo kulturna svojina
ljudi jo u srednjem paleolitiku, prije pojave suvremenoga ovjeka,
homo sapiensa), no ni ona ne otkrivaju bajoslovlje, barem ne
neposredno. Moramo se podsjetiti: mit je u osnovi surjeje, tekst
koji pripovijeda o bogovima i njihovim zgodama. Slaveni su pak, i s
njima Prahrvati, nekim paraznanstvenim hipotezama usprkos, ivjeli
sve do doticaja s kranstvom bez pisma, jedino to su gatali
znakovima urezanima u tapie. , Prije Slaveni ne imahu knjiga, nego
crtama i zarezima itahu *brojahu?+ i gatahu dok bijahu pogani,
napisao je jo u X. stoljeu neki makedonski ili bugarski redovnik
imenom Hrabar. To znai da nam arheolozi, naalost, ne mogu i ne e
moi podastrijeti nikakva praslavenska surjeja, ak niti imena
praslavenskih bogova. Arheoloki izvori mogu, dodue, mnogota
ispripovijedati, ali o stvarima koja nas ovdje zanimaju, a to je
pripovijest o dogaajima, nuno ute. Oni mogu, u najboljem sluaju,
potvrditi neke zakljuke do kojih dolazimo drugim putem.
Najkorisniji su kada otkriju na nalazitu neke strukture koje su
prepoznate u svetim tekstovima. U takvim je sluajevima njihova
vrijednost nemjerljiva. Pokazali su to svojim sjajnim
istraivanjima, primjerice, Aleksandar Durman na ranoindoeuropskome
gradivu na Vuedolu, te Andrej Pleterski na slavenskome u istonim
Alpama.
B. Pisani izvoriDruga vrsta izvora mnogo je iscrpnija. Pisane
izvore moemo, u naelu, podijeliti u dvije skupine. Jedno bi bili
izvori koji svjedoe o praslavenskom poganstvu iz vremena kada su
Slaveni jo inili jednu, po svojoj kulturi cjelovitu zajednicu, a
drugo izvori koji
5
Komparativna mitologija
6
govore o vjeri, bogotovlju i bajoslovlju koje su razvili
pojedini slavenski ogranci nakon razlaza negdje u VI. stoljeu. No,
vijesti iz prvoga razdoblja zapravo i nema. Stariji su se istraivai
slavenskoga bajoslovja pozivali, dodue, na grkoga istraivaa,
etnologa i povjesnika Herodota (490./485.-430./429.) i njegovu
vijest o Neurima: Ti su ljudi arobnjaci. Skiti i Grci o njima
govore, da se Neur svake godine jednom na nekoliko dana preobrazi u
vuka a zatim povrati u svoje oblije1. Drali su, naime, Neure
Slavenima, no to se miljenje moe sve tee braniti. Uope se prema
novijim, dosta dobro argumentiranim postavkama litavskih
jezikoslovaca, u Herodotovo doba jo ne moe govoriti o Slavenima kao
posebnoj indoeuropskoj jezinoj skupini2. Idua vijest mlaa je punih
tisuu godina, a potjee iz pera bizantskoga povjesnika Prokopija iz
Cezareje (VI. stoljea poslije Krista). Ona zavrjeuje da ju, barem u
prijevodu, navedem u cijelosti: Oni, naime, priznaju da je jedan
bog, tvorac munje, jedini gospodar svega; njemu prinose za rtvu
vola i sve ivotinje rtvene. Sudbinu uope ne poznaju niti joj
pripisuju ikakva znaenja u ivotu ljudi, a kada im grozi smrt, u
bolesti ili u ratno doba, obeavaju bogu spravljanje rtve za svoje
izbavljenje. Po uminuu opasnosti ispunjavaju obeanje i vjeruju da
toj rtvi zahvaljuju spas svojega ivota. Odaju takoer poasti
rijekama, nimfama i drugim demonima i njima takoer prinose rtve, no
svoja proricanja ine samo kod onih prvih rtava. ( Bellum Gothicum
III, 14, 23). Prokopije je ovdje opisao vjerovanje jedne skupine
slavenskih Anta koja je u ono doba ivjela jo sjeverno od Dunava, no
to isto pokoljenje uskoro je prelo Dunav prema jugu. Bili su to,
dakle, juni Slaveni neposredno prije no to su doista postali
junima. To je ujedno jedina vijest o izvornom junoslavenskom
poganstvu. Juni su Slaveni, naime, uskoro prihvatili kranstvo (prvi
bijahu Hrvati) i njihovo poganstvo nije, barem za neko vrijeme,
bilo zanimljivom temom koju bi valjalo pribiljeiti. ak su se i
posredne vijesti o hrvatskome poganstvu pokazale kao krivo
interpretirane. Vrijedi to za navodni spomen boga Hrvata kod
Konstantina Porfirogeneta (to se pokazalo kao, najvjerojatnije,
nespretnost u prepisivanju, vidi Katii 1985a), a moda i za biljeku
u poznatoj ispravi ostrogonskoga nadbiskupa Felicijana iz 1134. o
tome da je sv. Ladislav oko 1094. osnovao biskupiju u Zagrebu