fileU klonule duše vratila se radost zasjale od sreće zaplakane oči, jer čudo se zbilo od svih drugih veće: na novi je život uskrsnula Ljubav

•

•

U klonule duše vratila se radost zasjale od sreće zaplakane oči, jer čudo se zbilo od svih drugih veće: na novi je život uskrsnula Ljubav iz tamne grobne noći.

\.

• •

•.

.. > ••..

I • • • • •

, • • •• ,.

-�...•• , ... ..

. I 11'

.- -li...,; JJI'!'. • •• •

.-,...-•ti,:'.

!"9.,,,..-..-.:c . ' ... • • • •

• • .. , ... , . . .. ., . ·---.... ,..,, '. ,.,

·.· .... --., . . ..,,,,.., ... ""•... J t,

..•• • • • •

•

. • ,•.

•

i' :

,· .I � •• • •

•

. ? • •

•• •

• • •. r. . .: .

� ... ,. -:• • ) :' i ·,·� • I.. • • •

• • ••

• • • • • •

•

•

• . •.

•• • •

• • ••

• •• ·-·· • • • ••

., ........ ., . ""··· . .. __,. . ·-.

.. '· •• •

• •

•,

• • •• . -•• • '•

• •,

• •

-

,, •• • • • • •

• •• •,

... . . .• . • • • • . . • . • •• • • • •• •

.... . •.· .

•••

• • •• ••

..')> •• • • • • • •• • • ••

. •,. •.

. ,.

• •, ••••. ·,

• • ••• • •• •• •••• •

•• •• • • •• •••• • • •

• •• • •• •• • • • •• •.

�� •• •

• • • • • • • • •• ••• • ..

••

U slomljena srca vratila se nada, koja naše boli tako brzo liječi; porasla je vjera u božanstvo Tvoje i shvatili sad su, premnogi već kasno, snagu Tvojih riječi ...

Tvoje, Kriste, Tijelo izranjeno prije od bičeva oštrih modro i krvavo pod križem je teškim izneIToglo pala, kako nam se krasno nakon uskrsnuća iz hladnoga groba bijelilo i sjalo ...

Tvoje oči svete, koje su bile prepune suza kad si s križa gledao ljudsku �ržnju i zlobu i sad su se sjale, skrivene bile kao da nisu u hladnome grobu .

Zasjalo je nebo pomladjenim suncem, zapjevale ptice himne Tvojoj slavi, sakrili se ljudi oholi i grubi, a oči je Tvoje plavetne i svete gledati mogla samo čista duš�, koja Te, Kriste, beskrajno ljubi ... A.Ko . ,

lC

VJERSKO-INFORMATIVNI LIST

BACKO KLASJE xxxxxx GOD 11 BR. 18 11 IV 1982.

BŠ Knjižnica I. Kujundžića

zkvh

.org.r

s

• • o novi e s a sna a

• a n e

Katolički novinar,iako kao novinar pra­ti i piše o konkretnim dogadjajima unutar cijele Crkve ili jednog njezinog dijela i dok se trudi prenijeti poruku spasa uvijek u ruhu razumljivu njegovu času, mora uvi­jek živim vjerničkim osjećaj_em osluškivati što Duh poručuje Crkvi, ili bilo života je dne Crkve. Neki put to bilo života Crkve može biti ovito tajnom šutnje i velike pat nje, kao što je priroda u cik proljeća . To je zapravo uvijek iznova proživljavanje ta jne Kristovog trpljenja, umiranja i uskrs­muća. U pojedinim trenutcima života Crkve ili pojedinog njezinog dijela dolazi do os jetnijeg porasta rada sila tame, koje zna­ju posve zamračiti horizonte i prividno su spendirati,zaustaviti svaku njezinu vidlji vu djelatnost. Tada ona postaje slična gra nama stabla u proljeće koje izgledaju pos ­ve bespomoćno prazne i bez velikog izgleda za daljnji rast. No to je samo bio privid. Stvarnost je drugačija. I neka se samo is ­puni vrijeme i neka sunce svojim zrakama pomiluje te grane najednom smo svjedoci'' ču da", ne samo mladice nego i sam panj da je sposoban procvasti novim životom. Tada svi vihori zime koji su tako prijeteći savija­li stablom i granama nestaju kao privid ko ga se jedva tko sjeća. Lako je o tom razmi šljati u proljeće, ali je veoma dobro i na to misliti dok još zima traje i dok još i vjetrovi tame zavijaju i kao da se uvlače u svaku poru . Ovu istinu nam je sa novom snagom navijestio Gospodin Isus i sa svo­jim wniranjem i uskrsnućem posvjedočio . Još više On nam je posvjedočio da je ta pobje ­da tako snažna da daleko nadilazi nad sva ku patnju kojom se plaća . Zato su takovi trenutci za svakog iskrenog vjernika pravi izazov da se u svakoj kriznoj situaciji u svakom sukobu sa silama tame sa koje go se strane pojavile i u kojem god ruhu bile odjevene postavi sa živom vjerom u otajst ­vo Kristovog trpljenja i umiranja , te dase protiv tih sila bori sa jednom oslobadjaju ćom istinom , ali da aa ljudima po kojima sile djeluju bori jedinim sredstvom ljubav lju. A Uskrs sigurno slijedi i ne samo taj u vječnosti u budućem kraljevstvu nego i ovdje na zemlji u vidljivom životu Crkve i onda najednom ostanemo zapanjeni kada iz staroga panja izbija nova životna mladica .

I naša mjesna Crkva iako nije poštedje­na od udarca sil tame izvana i iznutra,· ipak ovog Uskrsa bilježi jednu novu radost ovozemaljskog uskr a. U Subotici u sjeni crkve Isusova Uskrsnuća diže se novo lije ­po zdanje novog samost na sestara Naše Gas

USKRSNA NOĆ

Ponoć ... Gus ina mrc1ka kunnle kri V

• Svodov· ka e r 1 u ovoj st kla o· Stao je 'ap ...

arr1.

Vrijeme je alo ~ .. ve s oJi ...

Stojim i j • • i moJe srce ... Misli moje stale ne znam ...

ipak os j ećarr, Svi oko mene stoje bez daha, bez rep Stoji sve i sve ček Svečani Alelujd

Uskrsne noći

• 12.

Dionizij

•

\

'' Ljudski život obilježen je znakom križa, njegova bitnost nije nego tajni bol,a sla sti su tako rijetke,da srećom zovemo samo ono kad nema bolova . Tolstoj

pe: kao novi izdanak iz vjekovnog stabl ove redovničke zajednice ovdje u Subotic· gdje će , uz sestre pastoralna zauzete i toj župi , boraviti stare sestre da u miru zagledane u lik Gospe Anuncijate koja se je sva otvorila i stavila na raspolag~nje Bogu , i one po njoj i snjom provode svoj najvredniji dio života u neposrednom pri -

• V •

premanJu za s usret sa Zarucnikom . I na južnom dijelu grada Subotice nova

mladica stasa , župna crkva Marije Majke Crkve , kao dar Uskrsnuloga . No još je t ­ješnija činjenica da u tolikim d šamara ­ste nova ml dica Crkve . To eto neka bude živim zalogom nade svima nama koji podno­simo teret , žegu dana da sve to ima svoje osmišljenje u Isus Raspetom , Uskrsnulom .

•

BŠ Knjižnica I. Kujundžića

zkvh

.org.r

s

''Uskrsnuh i s tobom s ,m ,alel uja ''Ovim za zivom počimala misna liturgija Uskrsa pre ma tridentinskom obredu . Kao da je tim su­gestivnim riječima uzetim iz bogatog sadr­žaja psalama Crkva htjela živo dozvati u svijest svako~ pojedinom vjerniku,kako taj Isus Uskrsli nije neka daleka stvarnost ma kar je on svojim uzašašćem u svom božanst­vu i u svom čovještvu sjeo s desna Ocu, ne go da je Isus tu, da je prisutan živ u na­šoj neposrednoj blizini, da živi u Crkvi, kao njezina nevidljiva Glava, kao i stvar­nost makar je on svojim uzašašćem u svom božanstvu i u svom čovještvu sjeo s desn E Ocu, nego da je Isus tu, da je prisutap živ u našoj neposrednoj blizini, da živi u Crkvi, kao njezina nevidljiva Glava, kao stvarnost od koje i u kojoj Crkva živi, mi če se i jeste, te da je po njoj sredstvo spasenja čovječanstva i svijeta. Ova isti na kao da se je nekako zamaglila u našoj svijesti .

Zašto je izblijedila svijest o prisutno sti Uskrsloga?

Teologija poslijednjih desetljeća izaz­vana racionalističkim nijekanjem same osob nosti i povijesnosti Isusa Krista i razumi je se time i njegovog Uskrsnuća, pokušala, je svim raspoloiivim sredstvima dokazivati samu činjenicu Isusovog opstanka i života i na poseban način stvarnost njegova uskrs nuća . U tom traženju svih povjesnih dokume nata, od onovremenih zapisa do činjenice , Crkve danas, svo je naše vjerničko propov jedanje i proživljavanje bilo usmjereno na to da se /činjenica/ stvarnost Isusova us ­krsnuća učvrsti u dušama vjernika i u svi ­jestu :rkve, kao temeljna istina, jer je već i Pavao naučavao : ''Ako K1'ist nije uskr snuo bez ikakve je vrijednosti vjera vaša'' /I Kor. 15,17/ No čovjek je takav, da i u jednoj te istoj stvarnosti, dok obraća paž nju na jedan detalj zaboravlja drugi, a pu no puta i cjelinu . Zato Crkva kao dobri do maćin iznosi svojoj djeci iz blaga božje , objave one istine koje su udatoj situaci ­ji potrebitije za život Crkve i svijeta .

Današnji čovjek osjeća potrebu Kristove prisutnosti .

Dramatične mogućnosti u naoružanju sa kojima suvremeni čovjek raspolaž , te sve veći razdori medju ljudima i narodima, sve više dovode u pitanje sam ljudski opstanak u pitanje . U takvim trenucima čovjek spon ­tano ··raži cijelim svojim bićem jednu spa -

3

siteljsku stvarnost. Sa druge strane cije­lo je čovječanstvo, zahvaljujući sredstvi-ma društvenog prioćivanja postala jedna o­bitelj a svijet kao pozornica . čovjek posta je svjestan iskustva tolikih pojedinaca i naroda, da spas može doći jedino, ako u me djudskim i medjunarodnim odnosima zavlada,

• o o • • o V o o

lJubav. LJubav Je u stanJu riJesiti sve za strašujuće probleme koji se nadvijaju nad suvremenim čovječanstvom.

II. Vatikanski koncil je ovo uočio

Nakon Kalcedonskog koncila tek na II Va tikanskom koncilu, Duh je progovorio Crkvi o toj Isusovoj prisutnosti u njoj samoj po zivajući se na Matejev tekst: ''Gdje su dvo j ica ili trojica sabrane u moje ime, t11 sam ja medju njima.'' (18,20) Tako ona Isusova­izjava: ''Ja sam s vama u sve vrijeme pa do svršetka svijeta. (Mt. 28,20) dobiva posve

V • novo znacenJe. U dokumentu o liturgiji II . Vatikanskog

koncila govori se o različitim vidovima o ­ve Isusove prisutnosti od same osobe posve ćenog službenika, koji u njegovo ime krsti predsjeda Euharistiji, preko Riječi koja se izgovara u Crkvi, kada se čitaju Pisma Prisutan je svojom moći u sakramentima , po naj pače pod euharistij s kim prilikama, '' jer se svećeničkom službom sada prinosi onaj i to isti koji je onda na križu prikazao se be'' (Tridenski sabor sjednica XIII) i ko ­načno prisutan je u Crkvi na temelju obeća nja; gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, tu sam ja medju njima .

Isus je dakle prisutan u svojoj Crkvi i to na poseban način , da tako ispuni svoje obećanje dano učenicima na rastanku da je , s nama do konca vremena . Svi ti vidovi Isu sove prisutnosti smjeraju ka tome da bi u Crkvi porastao nivo ljubavi , kojom se osi ­gurava njegova živa prisutnost u Crkvi . Za to kršćani čitaju, razmatraju i nastoje ži vjeti Božju Riječ , kako bi ih taj vid Isu­sove prisutnosti ispunio Božjim sadržajem , istim mislima koje Isus ima . Sakramenti , nas upriličuju Isusu Kristu , da postajemo , Božja djeca - njegova braća , Božji pomazani ­ci , koji se po pokori čiste i ponovno pos ­većuju , pomazuju za pojedine službe unutar Božjeg naroda kao i za posebne životne bor be (bolesničke pomazanje) a nada sve kada se hranimo Euharistijom postajemo dionici Kristovog božanskog života . Sve to činimo, sa željom , da bi smo postali što sličnijii bliži Isusu Kristu našem ideal~ , te tako i postali proslavom Božjom već ovdje na zem ­lji, a po djelotvornoj ljubavi , koja je i plod svih ovih susreta s Isusom , trebali , b i smo svijetu pružiti svjedočanstvo rados ti, nade i života . Nastavak na str . 14 .

•

' ••

,

U Lt~rak , ~ . siječn~~ 198 . ~ · sahr~ -j ,- je cl3 najveće ;_it~t'gij.:, S 0 var1osti

u zagreha'koj kateJra:i kardiral dr Frunjo šeper . To je bio završetak blagGslovlj enog životnog puta od rodjenja u Osijeku (2 . X

• • '7 V • o l ~n5 . ) do :agreba i Rima . Gavrsio Je teo -l Jške studije i zaredjen za svećenika u Ri mu :6 . X 1930 . god . Poslije raznih dužnos ­t i, u 3agrebu je posvećen za biskupa 21 . IX 1 954 . godine, a 5 . :II 1g60 . godine imeno ­van je zagrebačkim nad?iskupom i metropoli tom . Papa Pavao VI imenovao ga je kardina ­lom 22 . II . 1966 . godine, a za pročelnika Sve t e kongregacije za nauk vjere u Vatika ­nu izabran je 8 . I . 1968. gcdine .

• o • V y ' • ,.

To Je bio uspJesan zivotni put posvecen dobru sveukupne Crkve i Crkve u Hrvdta u službi Gospodinu koji ga jek sebi pozvao i nagradio 3o . prosinca 1981 . godine .

Kao širom naše zemlje , tako i u subotič koj katedrali u subotu 2 . siječn1a 1982 . god . Biskup Matija Zvekanović služioje sve čanu sv . Misu zadušni u u zajedništvu sa bro1nim svećenicima .

U prigodnoj homi 1 i:i bisl<ur M. 7v vić je istakao zndČ3J i raj bl3gopo kardinala cr . Fra;1jF !:.c"' Y i, 11 · ~r>

kano -•

OJ rog DC'SPb

• no naglasio njego·Ju pc\1 t- r i - • za mladu Subotičk11 bis}: pi · . . 1, -' ivr1i iu­hovnik mladih dr . fyanjJ • per bio jP u Su bot ici početkrr 1340 . g0d . ra +FČ'3 . \1 i to za mlade . Zd til'1 je dr fr . ~PpeY • i..) 11 Subo tic i kad j e c • I I 1 g S F • i" 0 i . I , .-;, + i j ".. v e ka nović posv~ćer Zct tir~J~d.

Na dan velike svć~nJst · xa~3 j "o . VI 1968 . god . progle;ena Su~O, alr 1 Jto ička biskupija, 11z brojne biskup, i · verenike bio je i kardinal dr . Fr . "'eper J<nj i jE" i p redvodio ~večano euharisTijsKO sl3vli~ i održao lijep gov~r u ko~em je novrj bisku ­piji i njenim vjerniri~a, na Č€1J 3 bis ­kupom i svećenicima, 7aželio ~nopo Božjeg blagoslova i napretk; 11 d 1r1:i· 1 r: rr živoTu .

I daliE" je dr• . fr. ~eper brižn pra i i pomagao u svim problewirrtil nove ubo i~ke bivkupije . Zahvalnos za sve ;5klZdna mu j0 ~1 velikog broja vjernika na sv. misi

1 lušnici u suho ičkoj katedrali. Na Sdhrani u Zagrebu uz biskup1

''vekanovića bilo je pet svećenika ke biskupije i više vjernika .

Mat.ju t1botič -

moja sjećanja na kard. šepera

Imao sam sreću da mi je za vrijeme čet ­verogodišnjih studija u Zagrebu , rektor bo­goslovije i neposredni poglavar bio blago ­pokojni kardinal dr . Franjo šEPER . I ndkon skoro četrdeset godina ,lik ovogđ rKvenogi dostojanstvenika živi u meni u najljepšim , najugodnijim uspomenama .

Visok ,jak čovjek .uvi jek u propisnorr1 kle ričkom odijelu , s ozbiljnim i dostojanstve ­nim nastupom , nama klericima,ulijevao je po §tovanje . U saobraćanju sa svojim pitomcima bio je strog , ali pravičan.Vidjelo se da je ljubio Crkvu i njoj odgojiti svete i disci plinirane svećenike . Vodio je brigu o sva -kom bogoslovu , upozoravao na propuste , savje tovao i molio , a ponekad se poslužio i kaz­nenim mjerama . Iako je imao velik broj pito maca ,nij ednog nije zaboravljao,nego je vo ­dio brigu o svakom kako se snalazi u sveće ničkom životu .

Sjećam se jednog takvog dogadjaja . Svete 1975 . godine hodočastili smo u Rim . Za svetu Misu mi svećenici subotičke biskupije obla čili smo se u jednom dijelu sakristije crk ve sv . Petra . Sasvim na drugom kraju sakris ­tije ugledao sam kardinala šepera kako raz govara u manjem društvu . Pomjšl jao sam,dali da mu se javim?Možda ću smetati.I dok sam

• • povremeno bacao pogled prema nJemu,na moJe iznenadjenje ugledam ga kako preko cijele sakristije stupa odlučnim korukom i to baš prema našoj grupi . Pristupi Y meni ,pruži mi ruku i veselim glasom progovori : 11 'ako s te Gabriću? 11 Ja sam mu zbunjen nešto odgovo -rio i nakon izmjenjenih još nekoliko reče ­nica , oprostio se od mene i vratio svom pri jašnjem društvu . Bio sam radostan što me ni je zaboravio , a medju svećenicima i ponosan što me je l'ar,jinal prvog oslovio .

Koliku j~ brigu vodio o izobeazbi mla ­dih klcriku,u svježem sjećanju ostao mi je slijedeći dogadjaj . U to vrijeme , za ručkom u velikoj blagovaonici,povremeno su se bo ­goslovi vježbali u govorništvu . Popeli b i se na veliku propovjedaonicu i dok su dru ­gi jeli on je morao izgovoriti svoju pro ­povijed . Baš došao na red Dj . P . , koji se po ­malo nespreman pojavio . Već od samog počet­ka propovijedi zamuckivao je i zastajao , na stojeći naći riječ . Kad odjekne sna~ni rek torov glas : " Domine , descende ! '' /Gospodine , si djite ! / . Naš drug postidjen i pokunjen si ­šao je , sjeo na mjesto u blagovaonici , a da nije okus io jela . Sigurno je u sebi donio o

t: ·" 1 1< nct str . 7 .

•

•

---·

BŠ Knjižnica I. Kujundžića

zkvh

.org.r

s

•

Pobožnost prema Euharistiji,ljubav pre­ma Isusovoj muci bile su trajne oznake Fra njine pobožnosti. Razmatrajući o Kristovoj muci, Franji je Bog postao ljepota koia za ludjuje, ljubav koja usrećuje. Počelo je i to u kasnu jesen 1206. godine.

Jednoga dana prolazio je pjevajući kraj crkvice svetog Damjana, koja je bila tako trošna i zapuštena da joj je prijetila o­pasnost da se svali. To ga je najednom po­treslo. Zašto? Prošao je pokraj nje hilja­du puta i nije se ni ganuo. Sad najedno~ , nešto ga pogodilo. Božji udar?Ušao je,klek nuo pred oltar. Nad oltarom je visio veli ki bizantijski križ s kojega su se neolič­no zračile blagost i patnja. Susret skri­žem u tišini i samoći lako se pretvara, i to u glasan govor. Franjo je uronio u molit vu. Tišina u srcu, mir oko njega. U takvom trenutku f!"anjo začu glas s križa:'' Idi, Franjo, i popravi mi kuću koja je - kako vidiš - u rasulu!''

Stresao se kao od električnog udara.Raz govor s križem zabo mu se duboko u srcu. Križ na kojemu Krist oživljuje i s kojega govori, zapušten u zapuštenoj crkvi. Nikad se Franjo više neće riješiti te slike, tog potresnog prizora. Duša mu se doslovno ras plakala. Taj Isus ismijan, ponižen, osramo ćen radi istine, dobrote i ljubavi,izbačen iz ljudskog društva nakon što je proglašen ludim, završio je medju razbojnicima i to na Kalvariji. Takvu ljubav ljudi zovu lu­došću, a u ludost nije moguće vjerovati,pa čak je treba ismijavati i progoniti. Ljudi ga nisu shvatili, a on je išao do svog kra ja bezumlja pa je svojima govorio:''Ljubite .L svoje neprijatelje'', a sam je umirući mo lio: '' Oprosti im Oče, jer ne znaju što či ne!''. Krist je razapeta ljubav na križu. To je najdublja spoznaja do koje se može dovinuti čovjek. Potresen do u srž, Franjo više neće prestati o tom misliti. I Postav lja sebi dramatska pitanje; što je on sam do sada učinio za ljubav, koJa se za njega i za sve ljude dala razapeti? Kakva je to ljubav koja ne trpi s voljenim? Franjo sin Petra Bernardona pronašao je svoju ljubav s kojom će trpjeti i plakati. I doista,čes tc~.su ga vidjali gdje sjedi i plače. što-

.. MW „k ... _ ==>tw: .... == wic1,..,c:=::::::,wukc::::= -,c1,..c=::::::,-1• .. c::::=:>1-1 ...... ==

više, zaustavljao je i prolaznike i pozi­vao ih da plaču zajedno s njim.

U korizmi 1218. povlači se na jedan sa­motni otočić Trazimenskog jezera. Sa sobom je ponio dva samunčića kruha. četrdeset da na razmišlja o otajstvu Kristove muke. Vra tio se na Veliki četvrtak s kruhom i pol u torbici. Pojeo je dakle samo pola samunčića za četrdeset dana! Bio je to dostojan odgo vor ''neljubljenoj ljubavi''.

J o š drastičnije postupio je u korizmi i to godine 1221. Tada je sebi dopustio koji put malo kuhana mesa pa kasnije nije mogao to sebi oprosti ti. Poslije propovijedi, u katedrali prisilio je svoga vikara da mu stavi konop oko vrata i tako ga, provede u licama grada Asiza. Zaustavio se na glav­nom trgu uz crkvicu svetog Nikole i tu, sa povišenog mjesta, obavijestio sve prisutne o čemu se radi. Pred kraj života sveti Franjo osjeća potre bu da se još više povuče u samoću, da se s Bogom malo duže zadrži, Zato odluči, otići na Vernu. Ta samotna planina bila mu je mi la. Uzeo je sa sobom petoricu braća. On će se zavući u jednu udubinu, a oni neka iza­beru za sebe sklonište kako žele. Po svom ustaljenom običaju naredio je bratu Leonu da tri puta otvori evandjelje kako bi saz­nao o čemu mu je razmišljati. Sva tri puta pred očima se pojavio tekst o muci Isuso­voj. Za Franju je to bilo dosta, saznao je za duhovnu hranu. Zamoli Leona da ga pasje [uje dva puta u dvadeset četiri sata. Jed­nom danju, kad će mu doneti malo kruha,vo­de, drugi put noću kad će zajedno izmoliti Jutarnju .

Tako su prolazili dani. Kako? U stvari to nitko nezna, to je Franjina tajna. Zna mo to da je muka Kristova, križ Kristov za njega bio doslovno sve. Franjo j~ čuo Kris­ta kako govori s križa.Samo onaJ ko je čuo Isusa govoriti .može za njim ovako čezniti. U križu je vidio otajstvo ljubavi,neshvat­ljivoga Boga na djelu. To je bezumlje lju­bavi koje će uvijek očaravati tankoćutne duše . Kad je ono čuo Krista govoriti, duša mu se potresla u tem~lju, srca je pronašlo tajnu svojih nemira, duša predmet iskon­skih težnji. Sad mu se sve više otvara no­vi svijet. Pogled u taj svijet proširuje se već duge godine, vidi ga sve jasnije,te doživljuje sve dublje, žudi ga sve jače, i kreće se sve brže, dolazi sve bliže, i sad se već našao pred ulazom Kraljevstva Bož-• Jega .

Oko Franje sve iščezava, s vrha i Verne dosiže nebesa koja se otvaraju. Iz njih iz lijeće seraf s plamenim krilima, spušta se dotiče njegove ruke, noge, da toj žarkoj , ljubavi utisne neizbrisiv pečat božanske ljubavi. Toliko je Kristu postao sličan, toliko patnjom i razmišljanjem uronio je u njegovu muku, toliko trpio s njim,da mu je na tijelo utisnu~ vidljive znakove svoje muke. Bio je to dan 14. rujna, blagdan Uz­višenja svetog Kr1za. fo Yves Ivonidesu

priredio A. Gabrić

I

''

Teško je slijediti Papinu djelatnost i to od izlaska prošlog broja do danas, jer se je toliko zbilo u Crkvi i svijetu , što je imalo posebnog odjeka u njegovu životu i djelovanju . Spomenimo samo neke; progla šenje ratnog stanja u njegovoj Domovini Poljskoj sa svim peripetijama s time pove ~anima ; smrt blizog mu suradnika kard .Fra nje šepera, izlazak papinske pobudnice ''Fa miliaris consortio" pa putovanje u Afriku.

Osjećaj za sve što je živo u Crkvl . Sredinom prosinca izlazi PQpina pobud ­

nica "Familiaris consortio'' posvećena su ­vremenoj obiteljskoj problematici . ~naje zapravo plod rada Sinode biskupa u jesen, 1980 . na kojoj se je tretirala zadaća krš ­ćanske obitelji u suvremenom svijetu . Pa ­pa je sabrao sve plodove te Sinode i pre ­dao ih svoj zajednici Božjeg naroda,a ot ­vorene probleme, koji tište suvremenu obi telj ostavio je ljudima od znanosti i teo ­logiji , da ih studiraju i produbljuju . O­vaj dokumenat ima izrazito životni i pas -. . ,,. . . toralni karakter i postat ce, VJeruJemo , magna carta obiteljskog apostolata . Toli­ke praktične inicijative tu će naći ne sa

• • • • • • mo SVOJU inspiraciJu, nego l pravno oza -konjenje . Zaručnički tečajevi ili tečaje ­vi pripreme za brak, rad sa obiteljima o ­sobito mladjima, i tolike druge zdrave i­nicijative , koje su došle iz baze Crkve , našle su u srcu Ivana Pavla II . odjek te ih je on ozakonio . Ovim dokumentom i seri jom svojih izlaganja na generalnim audijen cijama srijedom, Papa otvara novu teolo ­giju ne samo braka nego cijelog obiteljs ­kog života . To je jedno od vitalnih pod­ručja života Crkve na koja se Papa uvijek iznova vraća, uz mlade, trpeći i moleći za svećenički podmladak . Hvala mu da nam tako živo doziva u svijest prave životne vrijednosti kojima uvijek moramo davati prednost u našem vjerničkom životu i radu

Još jedno svjedočanstvo Papine posebne ljubavi prema F-I:c~vatima

Koncem prosinca (3o - og) prošle godine , umro je u Rimu bliski suradnik Pape Ivana Pavla II . Hrvatski kardinal Franjo šeper , nekada nadbiskup zagrebački , a gotovo do smrti prefekt sv . Zbora za nauk vjere ci ­jele Katoličke crkve . Ni ovu priliku nije propustio , da ponovno izrazi svoju ljubav i svoje poštovanje Crkvi medju Hrvatima kroz telegrame , izraze sutući , a osobito u divnom govoru koji je održao na Misi zaduš nici, dne 2 . siječnja o . . i to u vatikans koj bazilici sv . Petr : '' Jeka je hvala Gos

,

'' (IVAN PAVAO li)

podinu koji Crkvi svojoj daje ljude takova kova . Takav je bio čelik - značaj kardinala šepera snažan i nepokolebljiv poput njego ­ve rodne Hrvatske kojoj je doista bio na tast cijelim svojim životom u službi Kris ­ta i Crkve . "Svaka pohvala sa njegove stra ne za svakog poštenog Hrvata - katolika je o baveza, da svojim životom odgovorimo tom povjerenju i ljubavi . Po koji put se ponav lja u njegovu životu ona Pavlova da želi biti svima sve!

Papina ljubav prema Domovini dobiva no ­ve dimenzije

Uvijek je Papa s zdravim ponosom isti ­cao svoju pripadnost narodu i Crkvi Polja ­ka sa radošću i krišćanskim ponosom primao je svoje sunarodnjake i time pisao nove i neslućene stranice povjesne dimenzije Pa ­pinstva, koje još Vatikan nije do tada vi ­dio (napr.rastanak od svojih sunarodnjaka , poslije izbora za Papu) . Ali tužni doga ­djaji koji su zahvatili Poljsku proglaše -njem ratnog stanja otvorili su neslućenedi menzije Papina srca iz kojeg danomice izvi ru nova konkretna svjedočanstva prema Naro du i Crkvi iz kojega je potekao . Ne znaš dali je delikatniji, kad moli svjetsku jav nost da pomognu njegovom ispaćenom Narodu ili onda kada s ljubavlju , prima bilo crk ­vene i političke predstavnike svoga naroda i kada ih očinski upućuje na dogovor i su ­radnju i u ovim teškim trenutcima ili onda kada se u velikoj vjeri obraća presvetojBo gorodici Jasnogorskoj Pany (Gospi) da zaš ­titi rodnu mu grudu . Vjerski nas tisak o tom detaljno i obilato izvještava . Ovi red ci imaju samo jednu nakanu da se u ova j trenutak ujedinimo sa Papom u zajedničkoj molitvi da §og sačuva Poljsku , ali da nas potaknu na djelotvornu pomoć svoj trpećoj braći u Poljskoj , bilo da svoju pomoć ša ­ljemo osobno na atrese biskupskih i nadbis kupskih ordinarijata u Poljskoj ili preko našeg Car itasa u Zagrebu . Tako se ljubi na rod božji .

Briga za sve Crkve . Premda se sa svim srcem zauzima i to za

svoju Domovinu to nije suzilo radijus nje ­gova djelovanja . Tokom ovog razdoblja Papa prima predsjednike Pakistana , Egipta i Fra ncuske . Osobito je zapažen Papin ovogodiš ­nji prijem za diplomate, gdje se svojski zauzima za načelo da svaki narod mora moći raspolagati vlastitom sudbinom . Gotovo isto vremeno u povodu kineske Nove godine (25.s ječnja) piše list svim katoličkim biskupi-

.., . . . ma sirom SVlJeta .

•

' •

BŠ Knjižnica I. Kujundžića

zkvh

.org.r

s

•

U pismu, kako sam kaže: '' Ljubav Kristo­v a koja nab bratski sjedinjuje i teška od­govornost koja mi je povjerena kao vrhov­nom pastiru opće Crkve potiču me da vam ot varim svoje srce da bih vam izrekao svoju brigu za Crkvu koja je u Kini . ''Na kraj u lista posebno moli da b i se univerzalna Cr kva sjedinila u molitivi da bi braća i ses tre u Kini mogli živjeti svoju vjeru i bez zapreka ostajući u katoličkom jedinstvu Cr kve! Istovremeno se gotovo nakon pet sto­ljeća uspostavljaju diplomatski odnosi iz­medju Vatikana i Engleske Papa ne zaborav­lja ni onu našu braću koja su izvan katoli čkog jed~nstva . Preporuča da ekumenizam, nadje mjesto u katoličkoj katehezi. Poseb­no je osjetljiv za one točke svijeta na ko jima netko osobito trpi . Zato su posebne pažnje vrijedni njegovi govori i postupci gdje brani opća ljudska i kršćanska načela bilo da se radi o bratoubilačkim ratovima u Salvadoru i Gvatemali, gdje posebno isti čeda Crkva ostane na strani većine trpe­ćega naroda ; bilo da se radi ne priznava­nju opstojnosti pojedinih grkokatoličkih -Crkava u istočnoevropskim zeml1ama. Sa po­sebnimje suosjećanjem dijelio radosti i na de te tuge i boli sa Crkvom medju česima i Slovacima , kada je biskupe tih naroda pri­mio u audijenciju '' ad Limina'' 11. ožuljka Iznoseći pred cjelokupnu katoličku javnost probleme Crkve u ovim narodima; od nepopu­njenih biskupskih stolica (devet) do ogra­ničenog svećeničkog broja suosjećanje~ kan d i data pa do suspendiranog rada redovnič,­kih zajednica , kao i druge rane koje nosi Crkva medju česima i Slovacima .

A onda tek najav ljena putovanja u Por­tugal, Englesku , Svicarsku , Poljsku i špa­njolsku , uz pohode pojedinim talijanskim -regijama i gradovima ; Asiz, Bologna itd. Sve to pokazuje široko apostolsko crce Iva na Pavla II .

U pohodu '' Crkvi budućnosti '' Od 12 - 19 . veljače 1982 . Papa je obavio

svoje drugo apostolsko putovanje po Africi posjetivši ovoga puta četiri zemlje ; Nige ­riju , Benin , Gabon i Ekvatorijalnu Gvinije U svojih četrdesetak govora i javnih nas ­tupa tokom ovoga puta Papa se je obraćao s v im slojevima vjernika t i h mladih afrič-

prigodom audijecije k o d Pa p e

kih Crkava, kao i mladim narodima Afrike . Navješćivao je izvorne evandjeoske vrij ed ­nosti i ukazivao na opasnosti koje prij ct~ mltldi~ afričkim Narodima i Crkvama, bilo sa strane indu·strij ali zi ranog i ma te rij ali ziranog Zapada, bilo sa strane samih st 1-rih problema na vlastitom tlu, kao što s u napr. plemenski razdori. Papini govori s u bili otvoreni i spremni na dijalog bez o L­zira dali se je radilo o odnosima i to me­dju različitim kršćanskim zajednicama, o odnosima sa Islamom ili velikim animisti č ­kirr1 religijama Afrike. Papa je davao sas ­viL 1 onkretne smjernice različitim slojevi ma vj~r~ika; intelektualcima, ženama, katP histima, redovništvu, kleru i patnicima. č i ni se da bi se veoma opsežna djelatnost Pa pinau Africi dala svesti na ono što je re­kao nigerijskim biskupima u Lagosu: navješ tajte Evandjelje narodima poštivajući nji­hovu kulturu! Vječni princip istinske evan gelizacije, ali na žalos tako puno puta zaboravljen i korišten u svrhu nametanjaje dne kulture ili nadvlasti jednoga naroda nad drugim. Zato je ova Papina poruka Afri ci veoma aktuelna i za nas stare narode Ev rope, koji obilježdvamo visoke jubileje na še kristijanizacije.

LIK

Nastavak sa str.4. dluku za cijeli život:za propovijed se uvi jek treba dobro spremiti.Danas je Dj.P. je dan od najboljih propovjednika i pučki mi­sionar zagreDačke nadbiskupije.

Jecanput sam i sam slično prošao.Bijaše to u šestom tečaju,kad sam bio mladomisnik. Mi mladomisnici smo spremno i rado pomaga­li zagrebačkim župnicima,služeći sv. Mise, sahranjujući pokojnike.:upnik iz sv.Obite­lji zamoli me jedno popodne da mu obavim u zagrebačkom groblju Miroguj jednu sahranu. Ućinio Sctm to tim spremnije što je to bila i mala ispomoć za skromni mladomisničkipri hod.Pošto nisam baš dobro poznavao zagre -bački obrednik,kod sahrane sam bio pomalo nesiguran . To je primjetila pokojnikova rod bina.Nakon par duna,po prefektu poruči rek tor šeper,da mu dodjem na razgovor. Rekao mi je ovo:''Vi ste,domine,ovih dana obavili jednu sahranu na Mirogoju.Od pokojnikoveje rodbine stigla primjedba da ste kod samoga obreda bili nesigurni i to se primjetilo.P molim vas,sahrana je veoma odgovoran ide­likatan posao svakog svećenika.Mora se oba viti znalački,sa sigurnošću i s puno dosta janstva i pijeteta prema pokojniku i njege voj rodbini.Zapamtite to jednom zauvijek!" Bio sam postidjen,ali sam dobronamjernu o­pomenu zaista prihvatio za čitav svoj sve­ćenički život . Sahrane obavljam uvij~k obu­čen u najljepše liturgijska odijelo,s<l pu­no pažnje prema pokojnikovoj rod ini · ni­kada nisu stigle ozbiljne zamjerk~.

Još bih mogao naredati više ov~kv·11 l

da , iz kojih se vidi velika skrt n.·t ki~ dr Franje šepera,da se crkven ~urk~ij ~­bavljaju sa najvećom odgovornoi;ćt1. '- tc1 ...,3.1 mu puno zahvala.n,i vijest o nj f;l1Vc · r,011 .­danoj smrti veomd ~ 0 j pogodila.~ i o­gao otići na sah1•anu,ali zato lik r. ~i log kardinala s 1~uv, t ću kroz cij · ··v

An tur, G • rL

BŠ Knjižnica I. Kujundžića

zkvh

.org.r

s

na pokoljenja. I Bog mu je u tome pomogao . Po s lao je u župu plemeni tu i ~alentovanu dj e vojku koja se zanašala sličnim idejama . Osjećala je u sebi poziv da osnuje djelo i to gdje će se čini t i '' svako moguće dobro '' .

Bila je to dvadesetgod i šnja Alix Le Clerc .

Nakon dugih molitava , pokusa i kušanja uz velike teškoće Petar Fouri er skupio je četu hrabrih djevojaka koje su željele dl i jediti otmjenu Alix u predanju Bogu i du­šama . Kad je u velikom dvorcu D~Apremont priprava ovih budućih redovnica bila goto ­\•a , otvorena je pokusna škola 1598 . godine na Pousseyskom brežul jku . A već 1603 . god . i prva prava škola sa samos t alnom u Matain co urtu .

Potrebna odobrenj a su dolazila postup­no pona j prij e od b i sk upa na č ij em terenu su se Fourierove kćer i Naše Gospe nastani ­l e , a onda i od sv . Stolica iz Ri ma .

Al i x l e Cl erc istrošena radom , molitvom , i pokorom umrl a j e 9 . 1 . 1622 . u svo j oj 46 go d i ni, Prog la še n a j e b l až e nom .

Pe t a r Fo uri e r, t a j ve l ik i re f o rmator i dobroč inite lj Loren e , dož ivio j e i t o da , je b io progran iz svog zav i čaj a . U progon­s t vu j e preminuo 9 . 1 2 . 16 40 . u s vo j o j 75. godi n i života n a glasu s vetos ti. Proglašen j e i svetim .

ŠIRENJE I ZVAN FRANCUSKE

Redo vnice Kongregacije sestara Naš e Gos pe za odgo j djevojčica raširile su se i na

Subotica: bLagoslov kamena temeLjca

a i preko granice Francuske. Ta ko su došle i u Njemačku .

Tijekom stoljeća ova Ko ngregacija, kao i ostali crkveni instituti, doživljavala je uništenje i obnavljanja. Tako je u Nje ­mačkoj u t.zv . kulturnoj revoluciji počet­kom 19 . stoljeća nastala svih samostana se stara Naše Gospe s njihovim školama . Ali , našao se opet jedan Božji čovjek koji će , od mrvica ostataka redovnica sestara Naše Gospe obnoviti tu redovni2ku ustanovu za odgoj djevojčica. Bio je to župnik Mihael Wit~mann , kasnije biskup u Regensburgu . On je uz pomoć svećenika Sebastijana Jobb ito bivšom učenicom sestara Naše Gospe , Karali nom Gergardubger ibnovio i reformirao Kon ­gregaciju pod naslovom : '' Kongregacija sira mašnih školskih sestara Naše Gospe s usta ­ljenom Maticom u Munchenu .

Pravni oblik i zamah u svom radu dobila j e ova ustanova u Njemačkoj 1834. godine . Lijepo se razvijala i dobivala priznanja i to od Crkve i društva radi svog odgoja .

Nastojanjem svećenika Gabriela Schnei -der iz gradića llirschau došle su ove redov n i ce i u češku . Tu su po odluci biskupa Ja na Jiršik iz Budweissa već 1853 . postale i to samostalne . Za časnu Majku ove male Dru žbe Naše Gospe postavljena je s . M. Terezi j a od Isusa , mlada sestra Celestina Franz.

Za plodan rad ovih sestara učitelgica , saz nao je kaločki nadbiskup Kunszt Josip . Posredovanjem biskupa iz Budweissa i nekih re do vnica u spjelo mu je dobiti od č . Majke M. Terezije Franz da njezine sestre dodj u u Madjarsku sa istom svrhom odgoja žensk e mladeži .

Dana 9 . 9 . 1 860 . god i ne bilo je svečano otvo r e nj e s amostana Si romašnih školskih s s Naš e Gos p e u Ka loč i. život i rad je zapo­čeo s 5 zav j e t o vanih sestara , 6 novakinja, i 4 kandi dati c e ko j e je dovela osobno i t o č. Majka M. Terezi ja Franz .

Prilike u č eskoj su se tako komplicira­le, da j e č. Maj ka M. Terezija Franz mora­la ostati zauv i jek u Kaloči . Tko je stje ­cajem oko lno sti već i ste godine 1860 . god . Kongregac ija s iromaš nih školskih ss . Naše Gospe u Madjarskoj osamostaljena sa sjedi š temu Kaloči.

Odatle se brzo širola po tadašnjem aus­tro-ugarskorn t e rito r iju . Kad se u I . svjet skorn ratu carstvo raspalo , Madjarska ost la samostalna i stvorena Kraljevina SHS , na teritoriju Bačke bilo je već oko 2o san1os-tana kaločke Družbe gdje su sestre radile, u škola ma .

10 ~~~~~~z~n-'-=a~č~a~J-·n~i~~~~~~~_c:;d~a~t ~u_m_____.c.i~~~~~~ .....

JUBILEJ U SUBOT~C=

Neki se od nas sigurno još sjećaju kako se 1974 . godine na sv . Tvana fvandjelistu, u našem gradu Subotici ~lvila loo-godišnji ca dolaska sestara Na:~ raspe u Suboticu.

Toga dana skupili su se vjerhi gradjani u svoju Katedralu da zajedno sa svojim ''ča snim sestrama " zahvale Gospodinu Bogu i Na šoj Gospi na stoljetnoj prisutnosti redov­nica učiteljica u njihovu gradu okruženome beskrajnim žitnim poljima što se talasaju, i čekaju žetvu.

Na kraju ove divno organizirane i pro -tekle Euharistijske svečanosti, dok su or­guJje po prstima naših sestara svečanoori le.brujale , u srcima ovih redovnica nizale su se uspomene na milosti i darove za koje žele zahvaliti Bogu ...

Kako se je jubilej odnosio na samostan, u Subotici, to se opširnije zadrža\1arr na po vijesti toga samostalna.

SAMOSTAN U SUBOTICI

Pod upravom č. Majke M. Terezije Franz, vrhovne glavarice Kaločke Družbe počela je stogodišnja epopeja aktivnosti, trpljenja, i radosti kćeri Naše Gospe u Subotici .

Dne 2o. 9. 1874. sve je bilo i gotovo : zgrada, dvorane, kapela na nekadašnjem Zri njskom trgu 22. Po rukama nadbiskupa Hay­naldi sišao je Božji blagoslov na ovu kuću na njezine stanovnike tada i u budućnosti, kao i na njihov rad kroz stoljeće koje je tada započimalo.

Stiglo je prvih 6 redovnica- učiteljica kojima će zahvalni gradjani starog1 Terezi anuma povjeriti svoju djecu. Išlo je pola ­ko ali sigurno . Otvorena je Pučka škola pa Djevojačka škola, kasnije pretvorena u Gra djensku .

stara kuća

Sl ijedilo je pokoljenje budnih djevica, koje su ostavljale trag redovničkih krepo­sti u ovom samostanu. Tako na pr. za dr11g 11

predstojnicu ove red. kuće, s. !1. Baptist11 Piuković zapisana je da je bila ''redovni~a puna kreposti" . A za s. M. Filomenu Tumbas koja ju je naslijedila par godina ka:nije, zapisala je č. M. M. Terezija Franz rned1u ostalim napomenama i ovo:

''Posjetila sam ovu kuću, da utješim do bre sestre radi gubitka njihove revne pog­lavarice . Sve sam našla u najbolje~ redu. Dobar redovnički duh, ljubav prema rlrugina i vjerno vršenje dužnosti bila je odlike te drage nam pokojnice . Neka taj duh pro -"' . ,,. . zme i sestre ove kuce, kao i sve nas koji smo svjedoci njezinih kreposti'' ...

Spomenute dobre redovnice kao i mnoge iza njih počivaju ovdje na groblju,koje je ekipa· naših sestara u sklopu ovog jubile ­ja posjetila, Medju njima je našla svoje smirenje i naša č. Majka M. Anucijata Ko ­punović kojoj ovaj grad mnogo duguje . Svje doci smo njezine blažene vjerničke smrti i veličanstvenog spovoda na kojem su je is­pratila pokoljenja njezinih učenica i r e­dovnica.

Poznato nam je da veljki samostan koji se nalazio na bivšem Zrinjskom trgu višene pripada sestrama Naše Gospe, jer je kaoito liki drugi po našoj zemlji, prešao u dr ­žavnu svoj inu. K-ra c:}(o je i bio naš iza ra­ta . Već u proljeće 1946 . su sestre morale napustiti i poslednji kutić te drage kuće . Ali dobrotom blagopokojnog biskupa Lajče Budanovića one su odmah dobile svoje sklo ­nište u bivšem svećenikom Domu, gdje i da­nas ~ive i suredjuju s mjesnom Crkvom .

nova kuća

•

•

•

m.

BŠ Knjižnica I. Kujundžića

zkvh

.org.r

s

NOVI VLASTITI DOM - POVRATAK .

Nije to jedino mjesto gdje se redovnice Naš~ Gospe zalažu . Uz rad u Biskupiji, Sje meništu i bezbroj župa gdje r<lde naše su­sestre po Bačkoj, pred desetak godina naš ­le su se članice naše ~ružbe i u župi Isu­sova Uskrsnića na zapadu grada Subotice.

Pobožni starci NN i NN željeli su svo ­Je malo imanje, t. j . kućicu s dvorištem pokloniti u vjerske svrhe . Naše sestre s~ preuzele brigu za starca bać Vecu i nakon njegove smrti kuća s terenom pripala je u njihovo vlasništvo.

Ova stara kuća je vlažna, dotrajala, pa je tražila puno ulaganja,a bez pravih re zultata . Zato je Poglavarstvo Družbe odlu­~i~o gradi~i . na tom terenu s lijepim polo­zeJem u ulici M. Bursać, kraj velikog grad skog parka, kod Kalvarije . . Za ~ašu malu Družbu Naše Gospe značajna Je godina 1980- 81 . Prohujalo je pola sto ­ljeća otkako je ova Družba Dekretom Rima, sv . Kongregacije, osamostaljena. Zaorala je ona tada nove brazde na tlu ove naše zem­lje .

Vrijeme, situacija u svijetu i opće ras polaženje nije nam priuštila velika slav -lja . A srce je mirno moglo izricati Bogu svoju hvalu ...

Neće li biti dostojna proslava ZLATNOG JUBILEJA naše Družbe upravo dovršenje ove nove kuće koja će se dizati na mjesto vlaž ne prizemnice trskom pokrivene!?

Kroz minulih So godina radilo se i žrt­vovalo na sve moguće načine pa nije ni ču ­do što članice počinju stariti i bolovati . I taj vrijedni dio Mističnog Tijela Kristo va treba dostojno smjestiti u vlastiti,dom za kojim već decenijama tragamo na terenu gdje je Družba nikla .

Sv . Otac Ivan Pavao II. očinski potiče redovništva, da u vraćanju na izvor2 neza ­borave mjesta koje ih je odnjihala .

Zato će se i redovnice Družbe ss . Naše Gospe s Maticom u dragom Zagrebu rado sje ­ćati Nancya gdje je kanonski formiran prvi samostan redovnica u kojem su počinuli os taci prve Majke Alix le Clerc . I bavarskog centra u Munchenu s posmrtnim ostacima bla V

zeno preminule M. Terezije Gerhardinger kao i tihoga groba u Kaloči koji krije tijelo velike žene M. Terezije Franz .

Ali najradije pomišljat će ona na svoju vlastitu Kolijevku u zeleni lu grada i to s prostranim ulicama koje poput raširenih ru ku primaju svakog tko se rado u nj navra ­ća . Tu je pokopana ona . koja je mnogo res ­kirala da sačuva mali izdanak na velebnom stablu Kongregacije našu Družbu ss . Naše Gospe .

Ako su tu na temeljima svojeg radjanja izgubile materijalno tlo , ostaje im uvjek mogućnost da se iz Ljubavi žrtvuju za bli žnje očekujući Bož j e Kraljevstvo u dušama .

Neka im u tome pomogne i malo zdanje u tišini kraj crkve Isusova Uskrsnuća čijem otvorenju se radosno nadamo .

S . A. K.

1·

DEKANAT U JEDNO SABRAN

I ove god~ne je Bač bio svjedokom jedi stva i sloge vjernika cijelog dekanata.21 siječnja su se okupili ministrar1ti svih ž 1 pa Bačkog dekanata, da bi 3o . siječnja doi li pjevači i pjevačice i konačno 13. velj, če članovi Paatoralnih vijeća . Program jE za svaki susret u biti isti: razmatranje . pokornička bogoslužje, zajednička sveta mj s~, zakuska - agape, pa još jedno predava­nJe. Kad su prošle godine u povodu Medjun2 rodnog Euharistijskog kongresa organizira­ni prvi put takvi susreti, medju sudionici ma se rodila ideja, da se tako nas tavi i L

buduće . Prijedlog vjernika se svidio i sve ćenicima Bačkog dekanata .

Svaki svećenik je primio na se obavezu da organizira po jedno razmatranje, pokor ­nička bogoslužje, predavanje . Dekan, g . La ­zar Ivan Krmpotić je svaki put u konceleb ­riranoj svetoj misi održao prigodnu homili ju. Teško bi bilo izdvojiti jedan susret k~~ naj~j~pši . Lijepo je bilo gledati paž·­lJive ministrante, kako slušaju razmatra ­nj~ i ~omiliju, ili ka~o s pažnjom gledaju slike iz Isusove domovine. Za susret pje ­vača puno je učinila , s. Mirjana Pandžić koja je iz Subotice došla sa skupinom pje ~ vača te je održala vrlo lijepo predavanje o psalmima . Budući da više župa u ovom de ­kanatu nema orguljaše bila je to prilika , da ~e uvježba po koja aklamacija, po koja antifona za psalam. Kod susreta članova Pa storalnih vijeća je posebno bila zanimlji ­va diskusija, koju je svojim razlaganjem otvorio kotarski dekan . . Treba reći, da su se aa pripremu stola , i ove godine pobrinule vrijedne časne ses ­tre u Baču . Nije ni ovoga puta uzmanjkala pomoć omladine i starijih . L1epota i ra­dost ~ajedničkog susreta gdje se čuje i go

• V • • • • • -

vari na cetiri Jezika, gdJe se svako radu -je susretu s jednim Bogom, gdje se svatko hrani jednim Kruhom, učinit će, da se ovi

V • o • • o •

rasprseni VJernici i dogodine nadju sabra ni u jedno. .

St Jepan Beretić

0000000000000000000 ž U D N J A

Subotice moja,

što nam kriješ već godine

Gledaš staru , trošnu kuću

mnoge ! ?

ovu ... Za koga

Znam da

• V V V ,

Je cuvas ..... sapni! ...

u njoj dva nam dobra srca biju,

tajnu svoju neće da otkriju .

A Providnost jednog dana

stavi na nju ruku svoju .

Sestrama od Naše Gospe ona -ce • i uskoro samostan se zvati .

Mjesto kuće ove stare, trošn

sad se diže lijepa, nova,

se dati

'

ostvarena želja naših mnogih snova.

S. lvana Cvij in

V

B. MONOSTOR Prema Pravilniku PastorQlnih vijeća naše

Biskupije, Pastoralna vijera su dužna stvo riti svoj plan za slijedeću godinu. Na sje dnici Pastoralnog vije~a u Bačkom Monošto­ru u prvi plan je ušao duhovni život župe. Primijetilo se, da bolesti duhovnog živo­ta, koje se danas šire po čitavom svijetu brzim koracima, zahvaćaju na~a sela, izme­dju kojih ne izostaje ni Bački Monoštor.

Razlog tome je mišljenje ljudi u današ­nje vrijeme. Veliki dio ljudi radi u gra­dovima, a mladi se škc,luju po gradovima , pa uz dobre i kulturne tekovirte života mla di još više tonu u zlu gradskih navika, a napose što se tiče vjerskog života. Padaju tradicije i stari običaji. Tradicijom pada ju dobri običaji sela, a ne unose se pozi­tivni običaji grada, vec dosta toga što je negativno. Nakon konstatacije svega toga, za pokus napravljen -jE.• pl ·1n gndišnj ih du­hovnih obnova za sve slo-jeve vjernika župe

Sve te duhovne obnovP bi se obavile za zimskih dana dok ne dodje posao.

Zimski raspust je iskorišten za mlade,a kasnije za starije.

Prvi su od mladih bili ministranti, ko jih ima u Bačkom Monoštn1l 35. Po grupama -dolaze svaki dan, a p s8bno su bili revni za vrijeme Došašca na 70rnicama, kada su skoro svaki dan svi bili na broju. Nedje -ljom pojedina grupa, dežura cijeli dan ŠTO baš nije lako, jer nedjeljom ima filmova na televizi, pa s1 utakmice, a treba i na blagoslov dolaziti; oni se trude, da budu vrijedni. Svoju duhovnu obnovu imali su drugog tjedna raspusta tri dana. Svaki dan je bilo po dva predavanja, i to jedno du­hovno, koje je držao župnik Ivan Vizenta -ner, a drugo praktično, koje je držao vele časni kapelan Marijan Djukić.

Nakon ministranara imali su svoju obno- 1

vu mladi srednjoškolci koji su se okuplja ­li u dvorani svaki dan i slušali vrlo kori sna i lij epa predavanja velečasnog Andrije Kop ilovića . Završio je treći dan klanja ­n jem u crkvi gdje su se angažirali i mladi. Do lazilo je oko 7o mladih, što muškaraca , što djevojaka, a primjetila se jedna poja­va da je skoro svaki dan bilo više muška ­raca , nego djevojaka. Tema predavanja su bile : Vjera, ufanje i ljubav .

Od starijih su bili sami članovi Pasto ­ralnog vijeća, koji su isto tri večeri slu šali o. Ladislava Markovića koji jekao pra vnik stručno iznosio pravni položaj čla­nova vije ća , pa pravni položaj vjerskih za jednica u našem društvu i stav i duhovni život svakog člana vijeća.

Bio je pokušaj i sa pripravom na brak sa starijom mladeži. Org~nizator prima na se krivnju što je organ:z~cija bila brzop-

•

leta i nije izabrana zgodno vrijeme, pa ni je urodila plodom.

Nakon Pastoralnog vijeća imali su svoju obnovu najmladji bra~ni drugovi,~ ji su u braku najviše S godina. Predavanja je i o­pet držao velečasni Andrija Yop· ović i to s temoIT.: Moja osobna vjera. t-Ja 6 a vjer•a 11

braku i vjerski odgoj djece od malena . tla ovim pr~davanjima je učestvovala je oko 27 pari. Predavanja rc1 -iako 11spjela . Mladi su bili oduševljeni i neki su molili više to­ga. Obnova je isTo završena klanjanjem,tre će veče sa djvnim i prakTičnim razmišlja -

• • nJima. Najuspjelij je bila obnova za aračne -

parove srednje i već starije dob" u koju, se uključilo oko 60 pari. T~ma je b~la is­ta kao i sa mladima, a obnovu je vodio ve­lečasni Augustin Ljubić, salezijanoc jz Be log Manastira. Predava11-j1 cU bila po meto ­di sv. Don Boska, a trajal<l su sat i više i ljudi su na kraju govor ili: ''Još narn daj­te toga, slušat će mo vas još''. "' 0va se za•1.ršila isto sa klanjanjem u cr.kvi. To je do sada bilo i pokazalo se jako potrebno i korisno, a uvjereni smo da neće ni plodovi • • .1.zostati .

Korizma traje, a snjom i obnova će se i dalje nastaviti. Kr~nićarska društva ima lasu svoj sastanak, a za ~jih je predvi ­djeno,za listopad prije listopadske pobož ­nosti i nedjeljom po grupama.

Još ovog mjesaca imat će SVJju obnovu stari, jer ovo je godina starih. Problemi starih ne zaostaju ništa za problemima mla adih. Danas se na medjunarodnoj sceni ras­pravlja o gorućem problemu starih . Danas, ri sela ne izostaju u tim problemim~. Ob ­nova će biti 22. i 23 ož11jkalpredavač je ve lečasni Bela Stantić. Nadamo se da uspjeh neće izostati . Još bi meoju starijima želi li obuhvatiti proble~P neudatih i neoženje nih i mladjih udovi 'a. za njih će biti krat ka obr1ova 28. ožLlj\a u nedjelju navečer.Go vorit će o. lv2r Keravin

Još nam o~ta~u bolesnici, ali za njih . moramo čekati toplije dane i po planu, za njih bi bio dan Presvetog Trojstva.

To su p~kušaji koji su već kao pokušaji uspjeli i jako korisni, a za buduće ako bu de volja Božja nastojat će ,no još bolje or ganizirati pa da se to ustali i da bude na veću slavu Božju i spas duša i dobro naše-ga naroda. I.V.

prizor sa predavanja

•

•

BŠ Knjižnica I. Kujundžića

zkvh

.org.r

s

Biskup otvara ek . susret

EK UMENSK I SUSR ET

U SUBOTICI U crkvi '' I s usova Uskrsn JĆd '' . už · k i

održan je Ekumenski mo1..:_tv1;-r.i ::;at,na f\. ·E

su prisustvovali vjernici: ri~okat ličkE pravoslavne, evangelistič P i re~ormirdn~ vjerske zajednice .

Pored vjernika, prisustvovali s~ i ve ćenici , kao i gospoda pastori na ~olit,e­nom satu . Msgr . Matija Zvekanovi0 je fGZ­dravio skup u ime domaćina; poželio ~ : " Bu~emo svi jedno u Gospodinu", a na l< r ~ j 1

molitvenog sata je podijelio blagoslov. "Hvala Ti za sve! Veličamo Te Gospodine za Tvoje dobrote ! 11

Ov~j . prvi susret ovakve vrste što su ga organizirale žene ove četiri vjerske zajed nice, P?budio je veliki interes, tako daje crkva bila puna . Program je bio dobro pri ­premljen pa je bilo veoma ugodno pratiti. Katolici Hrvati su počeli, te Evangelic..:_ nastavili da onda opet iza njih preuz~..1 Ka tolici l1adžari . Srpska pravislavna Crkvctje nastavila, a Reformirani su završili . Krund ovog 1noli tvenog skupa je bio '' Oče naš'' čto s~ sve za~ednice na svoj način i svojim je zi~?m ~olile , odnosno pjevale . Na kraju je sliJedio blagoslov .

Iako je cijeli program trajao sat i pol vremena . konačni dojam je bio da nije bilo dugačko .

• • Neka je hvala Bogu koji se nadahnjivati ljud9ka srca " cla no ,1 •

• niJ e umo1~io S V i f Ud li led

B I J E L E N O ć I

tJel1mornj .:;;ati

bolove mi drot;e

i polako p,:! im

bez žalbe i molbe.

Sve su tih so1'f .

Ali za vratima

boli crne zlolJ(

b e s a ni m s d t i rn a

ci 1 l u li oj ' svo j e . S t iri,1nc1C'

13

-B A C •

}i' •

oLAVLJ~ PEDESETGODišNJAKA

13. veljače 1982 . popodne u 17 ~at· u pio . E u bačkoj župnoj crkvi lijepi 1- rr j vjernika . U sreoištu pozornosti bili su ~..1

pljani r·odjeni 1932 . godine . Sa slavl j ni­ci~a dodjoše ~ članovi njihovih clitel"i prijatel li, ostali župljani. Ozr.J."' jr •1 cr{ vi je onako blagdansJ<o . Svečct-[) . ~cF-c1 i-

. . '"' . na za;ecnickom sveto misorr z J-,•.1 ;c r io kctzivda je cijela župa svo·u zur •

to Gu ,linu, Zdjecno str r · l I c; -,.

t

• koji ove godine slave svoj zl tn· dan.

-

S kolikom radosti lif't-;,.;,l rač i V • •

~ Upnil ::_ one starije I'latice , s t( ~ · kc,rr t l · listaju ove najnovije. ;::,ok ""ie 191 . i,.;

lu i< i •

r C u bačku Maticu kr"ter1iJ- Ut _;_ l · f ;,;r, i

t12nja,ov,_ godine, iako je ';e' Lr ir izmaku, niti jedno. Kako prij1~nj~~ ~te ni ove godine nisu bili zajedno svi oni KO ji su prije pedeset godina ugleda}· svjet lo svijeta . Neki su umrli, nekirra Ste zar,eo trag. Jedni su dal~ko po svi "etu a dobar dio je ipak ostao 11 sjeni rJri=,·,ni~ bačkih tornjeva pori zidinarrc1 svoje t,•rdjave .

Kroz peceset godina se mnogo toga promi jenilo. Ipak, ljubav i zahvalnost prer r s~odinu, prema Crkvi gori u srcimct slavlje nika . Kroz propovijed sjetiše se oni svo ­jih vršnjaka , školskih dana, svojih obite ­lji, svoga života i svojih planova . Za sve to dadoše rvalu Bogu pjevajući s punom crk vom : Tebe Boga hvalimo . Pri~ivši čestitke

a hrvatskom, madžarskom i njemačkom jezi k,.1 , okrijeµljeni Kruhom života pred crkvom primaju čestitke svojih prijatelja, da bi se zatim u jednom od bačkih restorand za ­jedno proveselili oko S' ečano~ stola Srt o talim s·1ojirn vršnjacimd .

Bačkim pedesE:tgodiš 11aci~a r'E:':itita i Ba čko kl=i.sje preporučt,ju'~ ii-; u rrolitve svo ­jih čitatel"ia .

Stjepa 1 B8retić

1) ,i E- 1' I . ( , -f- I c, k . ,''li,')' t

14 __

SONTA : - , I I

.:;

50. GODINA -,. ':::--" -

•

VJENCANJA ".c: ;s

--U četvrtak,Ll , s1.JecnJa l~~L . g . u Santi

je proslavljena vrlo svečano rijetka sveča nost.Dva bračna para:MATO MILOš I JANJA DO Mić,i PAJO POTURICA I MARIJA VIDAKOVIć pro slavili su 50 . obljetnicu braka . Bračni par Miloš dao je sv.Crkvi dva svećenika :Antuna sada župnika na žedniku kraj Subotice ,i Ma tu,karmelićanina,sada na dužnosti u Sombo ­ru . I bračni par Poturica dao je svojoj lo­kalnoj crkvi svoga sina Stipu koji je još od svoje šeste godine u službi crkve .Naj ~ prije kao ministrant ,zat im orguljaš ,a sada zvonar i sakristan . Dvije dobre kršćanske c bitelji.

U krasno uredjenoj crkvi svečari su ima li svoja posebna mjesta pred oltarom : kleca la i sjedala pokrivena divnim šokačkim po njavama . Na jednom stoliću isto tako ukraše nom bili su darovi . Svečana Misa počela je u lo sati . Predvodio ju je vl . Antun Miloš,a o . Mato je vodio svetim obredima . U koncele ­braciji bilo je šest svećenika . Prigodnu je propovijed održao 0 . Ivan Keravin , prior ka rmelićana u Somboru .Na prikazanje slavlje nici su donijeli na oltar ove darove :Milo­ševi po jednu košaricu So bijelih i crve ­nih karanfila, kao znak žrtve i uzajamne ljubavi,Poturice pak kruh i vino plod sa svojih njiva.

...A ' a

?

Premda je bio običan dan, crkva je bila dupko puna . Za orguljama je bio orguljaš , sin Stipo Poturica, koji izvrsno je pripre mio crkveni zbor za tu jedinstvenu zgodu, a čitavo mnoštvo je prihvaćala .Valja spo menuti da je Santa poznata po cijeloj Bač koj po svome skladnom pjevanju . Treba i sta ći prisutnost župskog pastoralnog vijeća kao i vrlo živog i djelatnog ženskog Tre­ćeg reda svetog Franje .

Na kraju svečanosti vlč . Antun Miloš je kratko i sažeto zahvalio se svojim ro ­diteljima za sve što su učinili za svoju djecu a imali su ih osam živih . Zahval i o se župniku što je omogućio i sve učinio da se ova svečanost što bolje obavi , propovjedni ku, prisutnim svećenicima , pjevačima kao i svim prisutnim vjernicima. U crkvi je sve završilo pjevanjem Domjanićeve pjesme " Fa ­la''. Izlazeći iz crkve vjernici su govori ­li: Ovo Santa još nije doživjela ! ''

Jedan širi krug vjernika je bio poz -van na župni dvor gdje im je ponudjeno uz pogačice i razno voće i piće . Bilo je pjes me u čast slavljenika koji su bili i vrlo zadovoljni i razdragani . Svaka je obite lj imala kod-sebe na objedu svoju najužu rod­binu, da bi se istakao više duhovni značaj same prosleve . Svećenici su bil i kod Milo­ševi na objedu . Karmelićani su na povratku za Sombor navratili i kod obitelj i Poturi ­ca i kod njih se malo zadržali .

O . Ivan Keravin karmelićanin

USKRSNUH I STOBO M SAM

Nastavak sa str . 3 . Ali jE.: potrebn i na·a Gur ,Jnj1.

Sva gore nabrojana sred~tvtl 1 11m r1 r spologanju, :i. zašto je ipak tako r lo rct sti, nade i živo a, medju nam1? Prcmd1o j svijesti , da se sva ta vr0la Isu o JE pr'l. u tnosti trebaju svjes i ije kori,titi. ČLt ti, slušati i napose nastojati živjeti Ri­ječ sa sviješću, da je svaka Riječ svjedo­čanstvo Božje ljubavi prema ndmd i dct je u svakoj poruka ljubavi za svakog od nas,ko­ju treba ostvariti u svom životu i ddd o­na postaje sv~dočanstvo ljubavi za oru~oga Svaka življena evandjeoska Riječ postaje i djelotvornom ljubavlju prema drugomr . Bile da nas potiče na poniznost, na pokoru ili djelotvornu ljubav , kad je ona ostvarena i svaka takova riječ za blišnjeg je ljubav , bilo da je svjedokom naše poniznosti, ili, dara našeg odricanja ili djelot~orne lju ­bavi . Sa vjerom primljeni sakramenti tako ­djer povećavaju i potiču u nama djelotvor­nu ljubav prema Bogu i bližnjemu , osobito to vrijedi za Euharistiju , čiji je direk ­tni i prvotni plod djelotvorna ljubav pre ma Bogu , a koja se ostvaruje na poseban način u odnosu prema bližnjemu . Ali je tu

V • ' veoma potrebna nasa svJesna 1. zauzeta su-radnja . A sva ova nastojanja već su lju­bav , ali za to da bi smo osigurali Isuso­vu prisutnost potrebno je posebno nastoja­nje da ljubimo braću i to da ih ljubimo, i to radi I susa i na Isusov način tojest da smo spremni život dati život za brata , kao što nam je to Isus naredio, da ljubimo i to bližnjega kao samoga sebe (MT 19,19) da smo spremni položit i vlastiti život (Iv . 15,13) . Razumije se da tako možemo ljubi­ti brata samo poradi Isusa. I gdje se ovi uvjeti ispune t\1 je Is11s prisutan . A nje­gova prisutnost se osjeća kao duhovno kao svjetlo kao i životna snaga i nadasve ra ­dost . Prizor sa učenicama na putu u Emaus to bjelodane pokazuje, gdje im je konač­no bilo dana i vlastitim očima vidjeti Us­krsnuloga, a koliko je svjetlo,snaga i ra ­dost izbijala iz tiga susreta. To nije je­dino iskustvo doživljene Isusove prisutnos ti. Tolika mjesta u Novom zavjetu govore o tom toliko iskustvo svetaca , ali to iskust vo i tolikih krišćana naše boli . To može postati i tvoje iskustvo, ako se ozbiljno zauzmeš da u sve tvoje odnose uneseš lju-. . .,. "' . . . . . . bav , osJet it ees kako se m1.JenJaJu s1.tuac1. je i odnosi , kako se u tvoju sredinu uvla­či mir, radost , životna snaga, vedrina i nada . život jednostavno postaje lijep i is mišljen . Hoćeš li.ovo iskustvo napraviti i ovog Uskrsa? To isključivo zavisi od tvog nastojanja!

=:Mk::::===•k===:Mk====~••kk====Mk====~•kk====Mk::::===Wkk===:M

Uskrs ! Opet je mogućnost za Tebe i mene . Krist nam nudi život . U zamjenu za Smrt . ''Ne ću smrti grješnika , nego da se obrati i ži -

. ,, k . 'Y. . • I v 1. . . . , re ao Je cn,:\,V) •

•

-

•

BŠ Knjižnica I. Kujundžića

zkvh

.org.r

s

k===>1-ri-==-r1e,.=::::,c,c,.=::::,( UMRO o . MICHAL LACKO

Na svetkovinu sv . Josipa - 19 . o3, je u Ri­mu neočekivano preminuo od teške srčane bo lesti vlč . o . Michal Lacko , isusovac . Bio je profesor Crkvene povijesti balkanskih i istočnih zemalja na ?apinskom istočnom za ­vodu i na sveučilištu Grogorijani .

Rodjen je 19 . 1 . 1920 . u Krasnoj nad Ho rnadom kraj Košica u Slovačkoj . Novicijat je započeo 1938 . godine u Zagrebu zajedno sa sadašnjim zagrebačkim pomoćnim biskupom preuzv. g . msgr . Mijom škvorcom . Tu je po­ložio prve redovničke zavjete i izvršiostu dij filozofije . TEologiju je završio na te ološkim učilištima u inost~anstvu . God_948 je bio zaredjen za svećenika po bizantisko slavenskom obredu . God . 1953 . je postigao doktorat iz filozofije na Državnom sveuči­lištu u Rimu , a 1955 . god . doktorat iz crk­vene povijesti na Gregorijanskom sveučiliš tu u Rimu . God . 1956 . je postao profesor Crkvene povijesti na Papinskom istočnom za vodu .

Napisao je i izdao više znaatvenih ras ­prava i knjiga iz crkvenopovijesne struke. Posebno je značajno što je napisao i uči ­nio za grko -katoličke vjernike i organiza ­ciona uredjenje njihovog vjerskog života·; Suradjivao je pri izdavanju više svjetovno priznatih enciklopedija i leksikona .

Iskreno je vol i) Hrvate i ostale Slavene u našoj domovini . Više puta je rJsjetio na šu domovinu i razne mlške i žer · p redovni čke samostane katoličke i pravo ,~~vne .

Takodjer je volio i više puta pohodio mnoga mjesta u naš o j biskupiji .

Na hrvatskom jeziku je priprenic ,omen ­tare i dokumente ::.I Vatikanskog sab)''::J. . Ko ­mentar o Dekretu ) istočnim katolick:im Cr­kvama je u pripremi i uskoro treba izaćiiz tiska . Time je htio izraziti svoju zahvalu za sve što je tokom svoje redovničke forma cije primio kod nas .

Posve je razumljivo da je žarko volio svoje sunarodnjake - Slovake kako u njiho­voj domovini , tako i one izvan domovine . Mnogo je pomagao kod osnivanja Slovačkog zavoda sv . ćirila i Metoda u Rimu - kultur nogi pastoralnog središta Slovaka izvan domovine , zatim kod osnivanja i upravlja -n ja znanstvenog Slovačkog zavoda u Rimu,te konačno kod osnivanja samostalne eparhije /biskupije/ sv . ćirila i Metoda za Slovak grko - katolike u Kanadi .

Sahran je n je 25 . 3 . 1982 . god . li Rimu . Sjetimo ga se i mi u svojim molitv,ma . Počivao u miru

M. Z .

•

15

UMRO JE ĐON FILIP čULQ c, ===-r-r1,cc==::::-r-r 11-~=~l(k,c==-r

Više od godinu dana boravio je u našoj sredini (u župi Isusova Uskrsnuća u Suboti ci, Bačkoj Palanci i Sivcu) na rehabilita ciji i kroz to vrijeme je pomagao kao duha vni suradnik svećenicima na spomenutim žu­pama, ostavivši svugdje svjedočanstvo svo je djelotvorne kršćanske ljubavi i dobrote 28 . veljače ove godine umro je, nakon obav ljenih duhovnih vježbi, u Zagrebu u stanu, svoje tetke od udara moždane kapi. Pokopan je u svom rodnom selu Bukova Gora župa Gra bovica, dne 3 . ožujka o . g. Na veličanstve­nom pokopu sudjelovalo je uz generalnog vi kara mostarske biskupije dr . Ante Brajko , sudjelovalo je oko 80 - tak sveeenika (bisku pijskih i franjevačkih)i mnoštvo rodbine i župljana . Na sprovodu je sudjelovao i odgo vorni urednik '' Bačkog klasja'' Mr . Lazar I ­van Krmpotić. Ova sahrana i poslijednji da ni dan filipova života bili su svjedočans ­tvo posebne Božje ljubavi, prema njegovoj duši i prema prezbiteriju mostarske Crkve, što je na sahrani bilo osobito vidljivo i osjetivo . Njegovu dušu kao i velike potre ­be njegove rodne biskupije preporučamo mo ­litvama naših čitalaca .

FRANJO BOGišić 1<>1 ==~>Cl<k ==,(,ci::==:>>CIJoki::==~,(

U popodnevnim satima 3o . lipnja 1 98 1 . poz vao je Gospodin u svoj pok~j,nakon duge,pa tničke životne staze svećenika franju Bagi šića . Primivši pri punoj svijesti sakramen ­te umirućih i sa vjerom odložio križ svoga zamaljskoga života,koji je toliki niz godi na pritiskao njegova ledja,a još više dušu Gdjegod je boravio kao svećenik,kateheta,i li upravitelj župe , svugdje je za sobom os ­tavljao dojam čovjeka Božjeg . Jedan od nj~­govih učenika , koji ga je osobno poznavao t vrdi da je njgov primjer svećeničkog živb ­ta bio presudan u njegovom vjerničkom živo tu , te da mu je uveliko pomagao kad je imao odgovoriti na Božji poziv . Taj mladić je po stao svećenik ,a sada je već i biskup . ''Ako ­ga nije bilo u stanu , govorio je,tada smo z nali da je u crkvi pred svetohraništem .

Unatoč svojoj bolesti živo se je intere sirao o svim zbivanjima u Crkvi,osobito u vrijeme Koncila i nakon njega . V1erujemo da je taj živi interes zadovoljen i uživanjem Božjeg lica , zasluženog strpljivim i dugo­godišnjim nošenjem Križa .

SUBOTICA FRANJEVCI k==-r„i::==>1-r><c:::::="'l<k ==>« Zimsko doba vjernicima Subotice S\'ake go

dine bude ispunjena duhovnim s sretima što oni iskoriste za svoje d hovno obogaćenje . Tako je bilo od 2 .- 11 . veljače o.g. u fra ­njevačkoj crkvi, gdje je o. Zla tko P,1p jako lijepo vo io vjernike u Marijine s~t­ženje l3ogu i ljt1dima.

Pobožnost je bila uvijek na\1ečer zanosti sa sv. Mison1.

Istov1'emer10 i tc1kva pobo'110 t kcll" l'ali-b,'lzilici 11, 111 dž. l'' 01n j

r )\'

ila iku.

li

------------------ ----------- --- -" Cij„li n,š život jt djer1 dn vj čno~ti,k

an:i i i ralio ni j

k :1 • • 1 l

n p )110\'l _i .

\' i t i'' . J 3. I•

•

' l '-"' -

o -t

16

IVAN PRćić - NOVI DJAKON

Subotička katedrala,na blagdan sv . Ivana evandjeliste ,ljubljenog Is~so:1og

11 učeni~a ~

na treći dan Isusova PorodJenJa , porodila je Crkvi po rukama mons .Matije ~vekanovića biskuna,jedno nov~ duhovno zvanJe .

Ivan Prćić sin Paje i Tone Prćić iz su-' . . . botičke župe Isusova Uskrsnuća primio Je prvi stupanj svećeničkog Reda _~ djakonat . 0 vog ljeta~ po završetku studiJa u Zagrebu na Jordanovcu - sprema se za svećeničku s-

. ~

lužbu i Mladu Misu . Zato će mu trebati nase obilate molitve . Poželimo mu ustrajnost !

župnik

SELENč:A

• • V • • • U našem selu osim katolika ~ive i VJer -nici evangeličke vjeroispovijesti . Sve vi ­še uvidjamo kako je to bolno i neispr~vno što smo vjerski odijeljeni . Zato žarko mo­limo za jedinstvo svih kršćana ''Da svi bu-

• • • du jedno ... '' i rado učestvuJemo i na zaJe dničkim molitvama za to jedinstvo.

Tako smo ove godine na prvi petak u mar tu već po drugi puta učestvovali na molit ­vama, koje su pripravile i predvodile že ­ne evangeličke vjeroispovijesti u ovduš ­njoj evangeličkoj crkvi prigodom Svjetsko~ ekumenskog dana molitava žena . Na tim moli tvarna su učestvovali i župnici evangeličke i katoličke vjerske zajednice i na kraju zajedno podijelili svim prisutnima blagos­lov.

Učesnik

SUBOTI CA - DEV TNICA SV . JOSIPA •

Kad se u Subotici spomene ''Devetnica sv . Josipa ''mnogim subotičkim vjernicima to bu ­di veoma ugodne asocijacije. Stara je topo božnost i veoma omiljena , koja se drži de ­vet dana prije blagdana sv . Josipa u crkvi sv. Roka. Započeo ju je tadašnji župnikBla ško Rajić. Razni i čuveni propovjednici su kroz to milosno vrijeme otkrivaju lik sv . Josipa.

I ove godine je bilo tako . Sadašnji žup nik dr. Marin šemudvarac održao je dosadaš nju praksu. Skoro uvijek ovu omiljenu de ­vetnicu završi biskup mons . Matija Zvekana vjć , . iskup je u propovjedi povezao sv . Te· rez· ·u Veliku čiju 400 godišnjicu smrti o ­ve godine slavimo. Ta dva uzora su poticaj Ra žarču molitvu i žrtvu za dobra duhovna zvanja, rekao je_ biskup.

Uredništvo toplo dobročiniteljima

z a h v a 1 j u j Bačkog klasja i ž

• e svim e 1 i

' SRETAN USKRS !

okatke ma ke kod Pape

u ponedjeljak 26 . listopada o . g. papa Ivan Pavao II . primio je u privatnu audi­jenciju u Vatikanu četvo~ic~ svećenika : karmelićane:o . Srećka Kop rivnJaka , o. Matu Miloša, o . šandora Ožvara i jednog svećeni ka iz subotičke biskupije s njihovim majka ma, koji su u povodu Franjine g?dine hodo ­čast ili na svečev grob. Sa Svetim Ocem sve ćenici su slavili Euharistiju u njegovoj i privatnoj kapeli, a kasnije je Papa s nji ma razgovarao 15 minuta . Majke su darovale Sve tom Ocu jedan ć ilim j jednu torb11, sve ručni rad šokačkih Hrvata iz Bačke. Naže­lju Pape svećenici su i njihove .majke Zd

vrijeme mise pjevali hrvatske pJesme, a u audijenciji pjesmu : ''Lijepo ime Papa " te na madžarskom jeziku papinu himnu. Ukupno je bilo deset hodočasnika, od toga 4 Hrvata, jedna Njemica i 5 Madžara - svi iz Bačke. Papa je svima poklonio po dvije krunice i spomen - sličice sa svojim autogramom .

Iz ''Gla sa Koncila''

TAVANKUT DEVETNICA

Skroffina , ali nama lijepa i draga kuća na ših časnih sestara Dominikanki,posvećena u čast Gospe Lurdske . Tu se svake godine pred blagdan Gospe Lurdske okupljaju mnogi nje­ni štovatelji , da bi pred ~o spinim likom,ko ji je donešen i z Lurda,prik~zali s':'oje mo­litve zamolili je za pomoć,iskazali hvalu. Ove g~dine okupljao se izuzetno veliki, od kojih , lijepi broj mladih i djece . ~aš gospo din Antun Gabrić svaku večer nam Je tako lijepo go v o r io o sv . Franji , da dmo ~v~ još više , u ovoj Franjinoj godini , zavolili ovog velikog i neobičnog sveca . časne se~tre su predmolile krunicu i prikazivale film?~e . U malim prostori jama nije b i lo baš previse ~ dobno ali nam je svima bilo lijepo . Za sami blagd~n došao je u pomoć za ispovij 7~anj:? svećenik iz Male Bosne g . Marko Forgic , koJi je ostao i na n ašem '' proštenju kod časnih' '

, . Tavankucanin

'' Bačko klasJe '' izdaje : Bački dekanat.ski ured Bačka Palanka . GLAVNI I ODGOVORNI URF D NIK : Mag LAZAR IVAN KRMPOTić , 21400 Bačka Pa lanka , Trg Bratstva- jedinstva 3o . Telefono~l 74 - 423 . Uredjuje : UREDNičKO VIJE-ćE .- SuradnJe i dopis i šalju se na adresu odgovornog ure dnika . ADMINISTRACIJA LISTA : župni ured I?u sova Uskrsnuća , 24000 Subotica , Gajeva 2 . Te ­lefon 024 21496 . Narudžbe i uplate slati ad ministraciji . Ci jena pojedinog broja lo di ­nara . TISAK : štamparija '' GLOBUS " Batina . V.­Nazora 47 . List izlazi povremeno .

Oslobodjeno od poreza na promet , na os ­novu mišljenja Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje , nauku i kulturu , Novi Sad , broj : 413 - 523/78 od 27 . X 1978 . godine .

•

I