*od. II. Pradp :, sa dan; jednaka Pojad Šibenik, u subotu 10. ožujka 1906. Br. 89. Predplata van Šibenika tromjesac 3 K r . — po godine 6 Kr. - - idplata u Šibeniku sa donašanjem lista u kuću jednaka je kao I van Šibenika. Pojedini broj stoji 6 para. w VATSKA RIEC Predplate i pisma šalju se Uredništvu. Nefrankirana s a - pisma ne primaju. Rukopisi se ne vraćaju. Oglasi, prl- obćena pisma, zahvale itd. tiskaju se po 20 para redak <=» = ni po pogodbi. <= «= IZLAZI SRIEDOM I SUBOTOM. Hnienje D.ra L Majstrovića U POStU PREGOVORU Olan našeg uredništva primio je, uzi da bi ' pi i" Pišem ti pod dojmom uvodnika dvaju l/.a(liijili brojeva plemenite „Hr. Rieći". lim da si ili ti napisao; ako nisi, stalan sam, da ih odobravaš, kao i ja. Odkad dodjosmo do političke sviesti i programa. Za me prava- iždnih i naravnih evolucija, je pravaška miso pročistila, rivendikaoiju hrvatske poli- nosti u granicama prirodnoga *iČno državno pravo kao po- k ostvarenju pravaškog ko- iidg cuja. Had pravaške stranke t e / i u •ome redu za ujedinjenjem hrvatskih ze- lja. S toga meni. dalmatinskom pravašu, uviek je lebdilo i lebdi pred očima sjedi- uje kao jedini cilj, prama komu treba je upravljen svaki naš politički rad. '"jm pred očima podpisao sam Riečku revoluciju, koja je značila ne samo •nnian sjedinjenju. Ogroman je to korak . svestranog sutjecaja — kao do sad ni- ioj političkoj manifestaciji — a zamašit narod za prvi put ivojoj povjesti prešao svoj Rubikon, bez . je sjedinjenje bilo i ostaje šuplja reto- fraza. •ešna jo tvrdnja nekih, da narodni okupljeni na Rieci, no bijahu" oriti resoluciju. Nijedan zaključak. kosi se sa nijednim jirogramom ni u slovu pojcdinili •ograuia, niti u cilju, koji je svim progra- mima zajednički, a na temelju kojih izabrani su učostnici konferenciji. Riečka resolucija lije dirnula u nijedno stranačko načelo, "sjekla novi pravac u pitanju po- ličke taktike, što je bez dvojbe do samo- -edjeljenja i nadležnosti narodnog zastup- Čim je rodila Riečka resolucija to već iže svak zna i vidi; samo obični naiv- u se još nečem nadati. Na komu •nost s ovog novog neuspjeha, to iti oni, koje je Riečka konferen- ciin resolucije, a odgo- onim, koji su ih odabrali, a p o lome narodu. koliko je god istina da je Riečka i sebi stvar korektna, toliko je >db< ria sljedicu drugu, još krupniju. Dok po naj- elementarnijim načelima parlamentarne ko- ili nalog udieljen im na Rieci na Čistoj i izključivoj podlozi zaključaka resolucije (koja nije bila drugo već otvoreni mandat za gospodu delegate), ili da 6e na svojim man- datima zahvale, oni naprotiv saziv Iju na Rieku konferenciju hrvatsko-slavonsko-dalmatinske (sic!) delegacije i predstavnika hrvatskih i srbskih stranaka, da odluči o temelju za vodjenje pregovora sa inagjarskim delegatima! Time plenum narodnih zastupnika, koji dođjoše na Rieku, da nešto odluče i nešto odlučiše, zalagajuči svoje poštenje, svoj obraz i svoju savjest, stavljen je pod kuratelu hr- vatsko-slavonsko-dalmatinske delegacije! — Ja sam uvjeren da je ovo najveća bruka, koja je ikada bila nanesena narodnom za- stupstvu, a to zaslugom same delegacije Primietimo li, da su odredbe starješin- fitva neosporive i nepogriešive, po odredbam pismenog pravilnika, koji se izradjuje, tada je jasno da, ili je hrvatsko-slavonsko-dalma- tinska pastva dobila donapokon svog poli- tičkog papu, ili je na Rieci stvorena ne- ozbiljna, smiešna diktatura. Žalostno! gdje toliki zanosi, strepnje i nade cielog jednog mukotrpnog naroda nagradjuju se običnom paradom, da će mu još dugo ostati na srdeu i na želudcu Poklade godine 1906! Niz nekorektnosti počinjenih od rieč- kih delegata ne ovlaštuje ipak nikoga da izreče konačno osudu o samim pregovorima sa Magjariina; ne ćemo da iztrčavamo pred rudo; naša je dužnost da čekamo izvješće istome biti će Ali i bi „temelju za pregovaranje". U svojoj poli- tičkoj dokučivosti i uvidjavnosti, uz hrvat- sko-s)avonsko-dalmatinske^ delegate nalaze shodnim brzojavno pozvati fia-"Ss,VJ6tT vje- štake i pravne konsulate, da im pomognu naći temelj, a ovi mjesto temelja usrećiše njih i javnost poznatom sablažnjivom epi- zodom u spodobi prljave novinarske afere. Nije čudo da, uz toliko baba, ako ae je zlo počelo, još se gore svršilo. Da se po- krije posvemašnji neuspjeh, ili radje da se stvori „jedini konkretni uspjeh Riečke re- solucije", kao što piše naprednjačko glasilo, htjelo se je sjajnim konačnim vatrometom zablištiti oči našoj javnosti; htjelo se spa- sa coup (V etat, kakovim smo zadnje doba, a to, dakako, Či- m, KOJI je od naprednjačkog novinstva d komandi proglašen „historičnog zama- ija". Stvorilo se je starješinstvo hrvatske i bske zajednice, koje je službeno po sa- ome starješinstvu označeno „kao vidni gospode delegata, a pr im sudjeno. Samo da se polaganjem računa odviše ne oteže, kao sto se još uviek oteže izvojštenjem narodne sankcije za stranačku fuziju u Dalmaciji, jer, bude li to, moglo bi se i ne dočekati računa te krojiti osudu na temelju djela i podataka, kojih je i više nego li bi se dalo želiti od gospode delegata. Meni po tome i nije bilo na umu da izrečem kakav sud u meritum pregovora, već jedino da žigošem posvemašnje batalje- nje parlamentarizma i dužnih obzira prama narodu i njegovome predstavničtvu, što je kod nas postalo pravim sistemom. Tim lak- še mi je, bez ikakovog obzira, bilo to ura- diti, što je postupak riečkih delegata poku- dio indirektno sam Franjo Košut. U svojoj brzojavci, od 22. veljače on želi i naglašuje I,, „da se sastanak odgodi u bolja doba... kada budu svi (magjarski) učestnici opet zadojaili svoje mandat«," Mužu dakle poli- Sltl sit privikl >redstavnik save uh stranaka (V (dsieduii dh prisut- ticke vneunosti branje Košuta, KojTse uz' ; drugove svjetski poznate političare ustruča- va voditi dalje pregovore, dok svi ne zado- biju mandate — jer je taj obzir dužan sebi i probudjenoj ustavnoj sviesti svoga naroda, — hrvatsko-slavonsko-dalmatinski narod ša- lje na megdan uz delegate riečke konferen- cije, koji igraju skoro podrednu ulogu, još i nekakve samoniklice, što bez ikakovog mandata, stupaju na mezevo po milosti u nas vladajućih klika. Pak zar, abstrahirajuć od stanovitog magjarskog šovenstva i očite protivnosti pra- gma hrvatsko-magjarskom sporazumu, nije :donekle simptomatično što je post festum 'pisao Pester Lloijd: „Koalicija je došla u dodir sa manje vriednim hrvatskim i dal- matinskim zastupnicima. Čitava je afera jed- ila komedija, koja se ne može ozbiljnom Smatrati..." Može li itko jamčiti, da u toj prostačkoj inače uvredi magjarakog lista ni- je tražiti donekle izraz javnoga mnenja u Magjarskoj te i same koabčije i nebi li se moglo još i u tome tražiti razlog, s čega se je, bez ikakovog valjanog razloga, sa- stankom odgadjalo, sada pod jednom, sada pod drugom izlikom, dok je razpustom par- lamenta stvar za uviek sretno riesena? U tome slučaju bilo bi istina ono, što su ne- ke naše novine u svojoj zamjernoj bezazle- nosti pisale, da je parlamenat razpušten, eda se Riečka Konferencija osujeti, ali bi ta istina bila gorka za naše pomazane i nepo- mazane delegate, te za one koje su oni za- stupali, niti bi tu gorčinu mogle zasladiti udvorne rieci upravljene od Košuta Haram- basiću i Zagorcu. Mi medjutim čekajmo, a budućnost će 6vaku razjasniti. Da si mi zdravo i veselo! Tvoj stari drug i pobratim Dr. Ivan Majstrović. Split, 6. ožujka 1906. Kriza u Ugarskoj. U sjednici uprav, odbora koalicije, Kossufh je izvjestio o Banfrvevom izstupu iz vodstva i up- ravnog odbora koalicije, što je uzeto na znanje. Istodobno je izstupio iz upravuog odbora koalicije Karlo Etvos, koji ie u istom bio kao član Banf- fyeve nove stranke. Dosadašnji zastupnik barun Nikola Veszelenv javlja, da izstupa iz Banffveve stranke i prelazi u Kossuthovu stranku. Iz Banffveve stranke preći će u Kossuthovu više odličnijih dosadašnjih Banffyevih pristaša. Iz' pouzdana izvora dnjhzi vi'si*. </a c e kon- cem ožujka biti provedeno novačenje na silu, bez učestvovanja gradjanskih oblasti. Službeni list donosi imenovanje trijuh novib ministara Hegedusa, Voszta i Papa. Županijska skupština u Balaszagvarnatu zak- ljučila je uztrajati u pasivnoj rezistenciji i ne pri- znati zakletvu velikog župana. Činovnicima je do- zvoljeno, da sa vebkim županom obće samo u službenim poslovima. BanftVev izpad proti kabinetu Fejervaryjevu izazvao - je u klubu napredne stranke začudjenje. U klubu se tvrdi, da je Banffy u pismu na sege- dinske izbornike iznio isti program kao i Fejervary, te ako sada sa energirnim gestom odbija svaku suglasnost sa Fejervaryevom strankom — čini to, jer je još do juče bio jedan od glavnih faktora u koaliciji. Kubinji, vrhovni grof Komurnske županije, koji je vrlo istiman s barunom Fejervarvjem izjavio je u krugu političkih ličnosti, da Vlada ne namje- rava provesti nove izbore prije god. 1908. Krunisanje hrvatskoga kralja Stjepana II. (III) u Šibeniku. . prepisa XIII. vieka iz zbornika sai flana ,,de Pinis« kod Spljeta, dana: uici 8V. Marka. svorna listina izdana je kod i i od Stjepa i, jedna u : iskopata, napo dri Iržaja točno ga naznačiti, po tomu dakle vatski priestolj, te opaža, kako se u objema dosta upliv prvih u Spljetu, mi dapače cienimo da Stje- pan II. iza kako izadje iz samostana sv. Stjepana kod Spljeta. nije više ni zavirio u taj grad. Spljet nije mogao biti nego udesan Krešimi- rovićim, u njemu oni nisu mogli obstati, već kao duševni i tjelesni robovi, jer je tu uviek bio pre- težniji upliv latinjana. Na protiv hrvatski grad Šibenik sjećao je Stjepana na sretne one dane, kad je uz bok svoga strica brvatskoga kralja Petra Krešimira Velikoga, U šibenskoj listini veli kralj 5 Chroacice et Dalmacice nobiUbus collai Zvonimir veli „si/nodali et concordi i populi eleetione". Ako ove rieči Zvonimirove sa gor Štjepanovim uzporedimo, tad nalazim i idj« oj to narodno sudjel icimt uh tu sličuost, okolišen sjajem hrvatskih župa posto je ljubavlju hrvatsko; je i zd:ii ;emo ka- tvrdu, d¡ i uprava s e j e i da je pok. Ljubić sasvim razložito tvrdio Stjepan I I . 8 . rujna 1089, okrunjen na š saboru po Lovriću nadbiskupu spljetskon I sama činjenica, da koludrice sv. 1 u Spljetu, ostavljaju svoj samostan, te Šibenik da im kralj potvrdi i podkriepi stopro preminuvšega kralja Zvonimira, sin Stjepan okrunjen u Šibenik irod: iilo u Šibeniku, i pošto u njemu svoju mladost. U Šibeniku . tomu gradu, cienimo je prvi put pred očima sjaj hrvat velmoža, vjer- proveo bio iblještio mu e nasljedne tja strica na ivnika t. oba bio D. lack „1 I . j. U p: župane, •vatskoga voj- ¡0 je ponosio u mladosti, naslov, io u sužanjstvu i žalosti: „Ego 'lustris dux Chroatarum " sporedne, ali izpravne činjenice, criepe i obrazlože nmienje prof, vatski kralj Stjepan II. sazvao u estolnicu Krešimirovića, hrvatske irkvene dostojanstvenike, plemiće, tvo i puk, i da je od istih bio priestolje, na kojemu on veli da lotci i pradjedi njegovi. (Sliedi.)