Karma u buddhističkoj filozofiji

Karma u buddhističkoj filozofiji

Krsnik, Martina

Undergraduate thesis / Završni rad

2015

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Faculty of Humanities and Social Sciences / Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:142:618133

Rights / Prava: In copyright

Download date / Datum preuzimanja: 2022-09-09

Repository / Repozitorij:

FFOS-repository - Repository of the Faculty of Humanities and Social Sciences Osijek

https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:142:618133

http://rightsstatements.org/vocab/InC/1.0/

https://repozitorij.ffos.hr

https://repozitorij.ffos.hr

https://zir.nsk.hr/islandora/object/ffos:366

https://repozitorij.unios.hr/islandora/object/ffos:366

https://dabar.srce.hr/islandora/object/ffos:366

Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku

Filozofski Fakultet

Preddiplomski studij filozofije i engleskog jezika i književnosti

Martina Krsnik

Karma u buddhističkoj filozofiji

Završni rad

Mentor: doc.dr.sc. Martina Žeželj

Sumentor: dr.sc. Ivan Stublić

Osijek, 2015.

Sažetak

Ovaj završni rad tematizira i objašnjava shvaćanje karme u buddhističkoj filozofiji. Kao jedan od

temeljnih nauka buddhističke filozofije, karma ima vrlo važnu ulogu u sveukupnosti ove

filozofije. Teme ovog završnog rada su: značenje termina karma, povezanost karme s

buddhističkim naukom o patnji i uzrocima patnje, nirvana, Plemeniti osmerostruki put koji vodi

k prestanku karme, moral, zakonitost i vrste karme, ponovno rođenje te determinizam. Rad se

sastoji od uvoda i dvanaest zasebnih dijelova, od kojih je prvi karma kao djelovanje. Drugi dio,

karma i Prva Plemenita Istina, podijeljen je na dva dijela, prvi o Prvoj Plemenitoj Istini, a drugi o

supstanciji. Zatim slijede: karma kao prirodni zakon, karma kao uzrok patnje, vrste i prestanak

karme, prestanak patnje te dobra i loša karma. Osmi dio rada naslovljen je Plemeniti

osmerostruki put i podijeljen je na pet dijelova. Ti dijelovi su ispravno shvaćanje, ispravna

namjera, ispravan govor, koji je opet podijeljen na suzdržavanje od laži, ogovaranja, grubog te

besmislenog govora, zatim ispravno djelovanje, koji je podijeljen na suzdržavanje od oduzimanja

života, krađe te neprikladnog seksualnog ponašanja. Posljednji dio osmog dijela rada je ispravan

način života. Sljedeći dio nosi naslov „karmičke posljedice“, a slijede ga karma i moral, karma i

ponovno rođenje te, naposljetku, determinizam.

Ključne riječi: karma, volja, posljedica, patnja, nirvana

Uvod

Zadatak ovog završnog rada je objasniti shvaćanje karme, koja u buddhističkoj filozofiji ima vrlo

važnu ulogu. U prvom poglavlju objašnjavam značenje karme kao voljnog djelovanja koje se

očituje na tri načina: tjelesno, verbalno i mentalno. Također, prikazat ću koliko je i zašto volja

važna za buddhistički nauk o karmi. U drugom dijelu rada objašnjavam povezanost karme i

patnje na način da ukratko objasnim Prvu plemenitu istinu buddhističke filozofije. U ovom

dijelu, da bih objasnila povezanost karme i patnje, uključujem i buddhističko shvaćanje

supstancije. U trećem poglavlju objašnjavam na koji način i zbog kojih razloga se, suprotno

uobičajenom shvaćanju, karma u buddhističkoj filozofiji smatra prirodnim, a ne moralnim

zakonom. Na to nadovezujem četvrto poglavlje u kojem karmu prikazujem kao uzrok patnje, na

način da je dovedem u vezu s Drugom plemenitom istinom. U petom poglavlju prikazujem četiri

vrste karme i njezinih posljedica, od kojih posljednja dovodi do prestanka patnje, odnosno same

karme. Zatim, u šestom poglavlju, objašnjavam Treću plemenitu istinu koja govori o prestanku

patnje, odnosno nirvani. Ovdje ću pobliže objasniti ulogu nirvane kao oslobođenja od karme i

njezinih posljedica. U sedmom poglavlju objašnjavam podjelu karme na dobru i lošu

navođenjem uzroka i korijena tih vrsta karme. Također, objašnjavam zašto karmičke posljedice

proizvode čak i ona djela koja čovjek ne učini s prethodnom namjerom. U osmom poglavlju

objašnjavam Plemeniti osmerostruki put koji vodi k prestanku karme i ostvarenju nirvane. Ovdje

ću pobliže objasniti dijelove Plemenitog osmerostrukog puta koji se izravno odnose na karmu i

njene posljedice, a to su: ispravno shvaćanje, ispravna namjera, ispravan govor, ispravno

djelovanje, te ispravan način života. U devetom poglavlju detaljnije govorim o posljedicama

karme i navodim nekoliko primjera koji pokazuju odnos dobrih i loših posljedica s njihovim

vjerojatnim uzrocima. U desetom poglavlju objašnjavam karmu na način da je dovedem u vezu s

današnjim shvaćanjem morala. Zatim, u sljedećem poglavlju opisujem ulogu karme kod

buddhističkog shvaćanja ponovnog rođenja. U posljednjem poglavlju ovog rada postupno

objašnjavam kako je i u kolikoj mjeri, prema buddhističkom shvaćanju, moguć čovjekov utjecaj

na vlastitu karmu.

1. Karma kao djelovanje

Učenje o karmi jedno je od temeljnih dijelova buddhističke filozofije. Naime, Thanissaro

Bhikkhu napominje da, iako su neki smatrali da učenje o karmi uopće nije važno za buddhističku

filozofiju, rani su buddhisti smatrali „Buddhino učenje o karmi jednim od osnovnih učenja koje

ga je odvajalo od njegovih suvremenika“1 i da su njegova učenja o karmi „u temelju svega

ostaloga što je naučavao.“2 Doslovno prevedena, riječ karma znači djelovanje. Iako se pod

djelovanjem obično smatra samo neki fizički čin, karma se ne smije shvatiti na taj način jer

djelovanje se ostvaruje preko tijela, govora i uma. Dakle, karma se izražava na tri načina: „volja

izražena preko tijela je tjelesno djelovanje; volja izražena kroz govor je verbalno djelovanje; i

volja koja proizlazi iz misli, planova, ideja i drugih mentalnih stanja bez vanjskog izražaja, je

mentalno djelovanje.3 Iza svakog ljudskog čina postoji volja koja nas potiče na taj čin, bio on

tjelesan ili verbalan. No, čak i kada čovjek ima namjeru nešto učiniti, ali taj čin nije izvršen, bilo

bi krivo pretpostaviti da sama volja neće proizvesti karmičku posljedicu. Story objašnjava da je

svako djelo pokrenuto „zato što postoji želja za rezultatom; ima cilj, svrhu.“4 Dakle, svako

djelovanje mora biti pokrenuto nekom željom koja nastaje u umu. Zbog toga, prema

buddhističkoj filozofiji, karma nije bilo kakvo djelovanje nego samo „voljno djelovanje“5 jer je

upravo volja ono što nas pokreće. Volja je vrlo važna jer se često događa da ono što smo naumili

ne uspijemo izvršiti onako kako smo zamislili. Svaki čovjek može, u želji da učini dobro, negdje

pogriješiti i postići suprotan rezultat. Isto tako, može se dogoditi i obrnuta situacija. Upravo zbog

toga najvažnija je volja koja stoji iza svakog čina i koja je, prema buddhističkom shvaćanju, i

sama djelovanje. Čovjek je odgovoran ne samo za vlastite postupke, već i za namjeru koja stoji

iza tih postupaka.

1 Thanissaro, B., »Karma«, Access to Insight (Legacy Edition), 8 March 2011,

http://www.accesstoinsight.org/lib/authors/thanissaro/karma.html.



3 Bodhi, B., The Noble Eightfold Path, The Way to the End of Suffering, Buddhist Publication Society, Kandy, 1994,

str. 16.

4 Story, F., »Action«, u: Kamma and Its Fruit, Buddhist Publication Society, Kandy, 2006, str. 4.

5 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 32.

Prema Rahuli, sam Buddha je karmu definirao kao volju jer svojom voljom čovjek usmjerava

sve svoje aktivnosti i radnje.6 Iako je volja povezana sa svime, razlikuje se od osjećaja i opažaja.

Naime, osjećaj i opažaj nisu nešto na što čovjek može utjecati ili što može kontrolirati te zbog

toga oni ne proizvode posljedicu. S druge strane, voljne radnje kao što su: „pažnja, odluka,

odlučnost, povjerenje, koncentracija, razumijevanje, energija, žudnja, odbojnost ili mržnja,

neobmanutost, taština, ideja o sebi, itd.“7 proizvode karmičku posljedicu. Važno je naglasiti da,

za razliku od uobičajenog shvaćanja karme, karma ne označava posljedicu ili rezultat djelovanja,

već samo djelovanje.

2. Karma i Prva plemenita istina

2.1.Prva plemenita istina

Zbog ispravnog razumijevanja karme potrebno je pobliže objasniti buddhistički nauk o Četiri

plemenite istine s kojima je nauk o karmi usko povezan. Primjerice, Prva plemenita istina

buddhističke filozofije je Plemenita istina patnje (Pali dukkha). Prema Rahuli, ova plemenita

istina je često shvaćena kao da je život samo „patnja i bol“.8 No, to nije točno jer uz uobičajeno

shvaćanje termina 'patnja', buddhističko shvaćanje patnje uključuje puno šira značenja, kao što

su „'nesavršenost', 'prolaznost', 'praznina', 'neodrživost'.“9 Dakle, buddhističko učenje ne niječe

iskustvo sreće nego priznaje različite oblike sreće u ljudskom životu, ali su svi ti oblici sreće

zapravo uključeni u dukkhu. Naime, tijekom života čovjek iskusi razne ugodne osjećaje i

doživljaje, ali patnja se uvijek javlja kada ti podražaji nestanu. Prema tome, ugoda jest patnja

upravo u tome što je prolazna i nestalna. Patnja se javlja u tri vrste: „patnja (dukkha) kao

uobičajena patnja (dukkha-dukkha), patnja prouzrokovana promjenom (viparinama dukkha) i

patnja kao uvjetovana stanja (samkhara-dukkha).“10

Zbog shvaćanja ovog trećeg stajališta promatranja patnje, kojem pripada i karma, potrebno je

napomenuti da se u buddhističkoj filozofiji pojedinac shvaća kao „kombinacija stalno

mijenjajućih fizičkih i mentalnih sila ili energija koje se mogu podijeliti na pet grupa ili

skupina.“11 Prva skupina je skupina materijalnih svojstava, kojoj pripadaju „čvrstoća, biti tekuć,

toplina i kretanje“12, osjetilni organi (oko, uho, nos, jezik, tijelo) te „njima odgovarajući objekti u

6 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 22. 7 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 22-23. 8 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 16. 9 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 17. 10 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 19. 11 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 20. 12 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 20.

vanjskom svijetu, tj. oblik, zvuk, miris, okus i opipljive stvari.“13 Druga skupina je skupina

osjećaja, koja uključuje sve ugodne, neugodne ili neutralne osjećaje koje pojedinac doživljava u

svom odnosu s vanjskim svijetom. Ova skupina spada u ono što se nalazi u umu. Razlika između

uma i osjetilnih organa je u tome što um osjeća ideje i misli, ono što nije vidljivo osjetilnim

organima. Treća skupina je skupina opažaja, kojih, kao i u prethodnoj skupini, ima šest.

Kontaktom ljudskih tjelesnih i mentalnih organa s vanjskim svijetom nastaju „opažaji koji

prepoznaju objekte, bili oni fizički ili mentalni.“14 U četvrtu skupinu, odnosno skupinu mentalnih

formacija, pripada karma. Ova skupina uključuje „sve voljne aktivnosti, bile one dobre ili

loše.“15 Naposljetku, peta skupina je svjesnost. Ona također uključuje već spomenutih šest

organa i njima odgovarajuće objekte. Svjesnost nije isto što i opažanje, ona ne prepoznaje

opažaje nego znači samo da je čovjek svjestan onoga što opaža. Prema buddhističkom shvaćanju,

svjesnost ovisi o „materiji, osjećaju, opažaju i mentalnim formacijama te ne može postojati

neovisno o njima.“16

2.2.Supstancija

Dakle, pojedinac je sastavljen od ovih pet skupina koje su neprestano u kretanju i promjeni, što

uzrokuje patnju. Rahula navodi riječi samog Buddhe koji kaže da je svijet „'u neprekidnom toku

i prolazan je.'“17 Sve je nečim uvjetovano, sve ima svoj uzrok i bez njega ne bi postojalo. Još

važnije, ništa od toga nije trajno i nepromjenjivo. Prema buddhističkom shvaćanju u realnosti ne

postoji supstancija. Tek kada ovih pet skupina djeluju povezano mi imamo ideju o sebi, ali „to je

samo lažna ideja, mentalna formacija“, pa su stoga tih pet skupina zajedno zapravo osnova za

patnju. Ovaj stav da zapravo ne postoji supstancija vjerojatno je jedan od buddhističkih stavova

koje je najteže shvatiti ili prihvatiti. Mnogim ljudima, kako u prošlosti, tako i danas kada se

cijeni čovjekova individualnost, ovaj se stav može činiti vrlo pesimističnim. Uistinu, može biti

teško prihvatiti da ne postoji ono 'ja' koje ima svoju osobnost, svoje vrline i mane koje čovjeka

čine posebnim. Čovjek danas vrlo cijeni svoju individualnost jer zna da ne može osjetiti ono što

drugi osjećaju, ima samo sebe i svoje osjećaje. No, često upravo to postaje izvor sebičnosti i

nanošenja štete i boli drugima. Možda prihvaćanje buddhističkog stava prema kojem to 'ja'

realno ne postoji može pomoći iskorijeniti sebičnost i sebeljublje te tako proizvoditi dobru karmu

13 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 20. 14 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 22. 15 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str .22. 16 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 25. 17 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 26.

i prekinuti patnju. Prema Buddhinim riječima „'onaj tko vidi patnju vidi i nastanak patnje, vidi i

nestanak patnje te vidi put ka nestanku patnje,'“18 čime nestaje i karma te njene posljedice.

3. Karma kao prirodni zakon

Karma bi se mogla shvatiti kao moralni zakon koji pretpostavlja postojanje nekog višeg bića

koje odlučuje o tome kakvo je naše djelovanje. Uistinu, postoje razne religijske i filozofske

teorije koje ljudsko djelovanje vežu s moralom i najvišim bićem koje, sukladno s našim

djelovanjem, određuje kakve ćemo posljedice trpjeti, hoćemo li biti nagrađeni ili kažnjeni.

Nadalje, mnogi misle da će, bez obzira na svoja djela, molitvom ili kajanjem ostvariti želje i tako

postići dug život, tjelesnu ljepotu, bogatstvo, zdravlje i ostale vrste ugode. No, buddhistička

filozofija se tome suprotstavlja argumentom da se te stvari ne mogu postići molitvom jer „Kad bi

se one mogle postići molitvom i željama, kome bi nedostajale?“19 Isto tako, neki smatraju da

neko više biće upravlja samim našim djelovanjem ili da je sve što činimo predodređeno nekom

višom silom. No, karma nije moralni zakon postavljen od nekog višeg bića jer, ako postoji

vrhovno biće koje upravlja nama i našim djelovanjem, „nema želje, nema truda [u mišljenju]:

'Ovo bi trebalo učiniti. Ovo ne bi trebalo učiniti.' Kada netko ne može ustanoviti kao istinu ili

stvarnost što bi trebalo, a što ne bi trebalo učiniti, on živi zbunjen i nezaštićen.“20 Dakle, karma

nije nikakav produkt ili instrument nekog višeg bića. Karma je ljudsko djelovanje, ljudska

slobodna volja koja nas usmjerava, jer da bismo trpjeli posljedice, bile one dobre ili loše,

moramo imati mogućnost sami birati svoja djela. Karma je „prirodni zakon koji nema veze s

idejom pravde ili nagrade i kazne“21, ona pokazuje da „svako djelovanje ima posljedicu.“22

Ottama karmu uspoređuje sa zakonima fizike i koristi se primjerom kapljice vode koju je

nemoguće uništiti.23 Ona može naizgled nestati, ispariti, ali se radi samo o promjeni oblika, ona

nije uništena. Isto tako, „svaka naša volja iza sebe ostavlja otisak ili pupoljak energije u našim

umovima i kada ti karmički impulsi sazriju pod prikladnim vanjskim uvjetima, oni će donijeti

neki rezultat.“24 Netko može tvrditi da sve što se ljudima događa, sva bol i patnja, čak i sreća ili

18 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 27. 19 Thanissaro, B. »Karma«, Access to Insight (Legacy Edition), 8 March 2011. 20 Thanissaro, B. »Karma«, Access to Insight (Legacy Edition), 8 March 2011. 21 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 32. 22Ottama, A., »The Message in the Teachings of Kamma, Rebirth, & Samsara, A Gateaway to Deeper

Understanding«, u: The Wheel Publication No. 425/427, Buddhist Publication Society, Kandy, 2011, str. 7.

23Ottama, A., »The Message in the Teachings of Kamma, Rebirth, & Samsara, A Gateaway to Deeper


24 Ottama, A., »The Message in the Teachings of Kamma, Rebirth, & Samsara, A Gateaway to Deeper


ugoda, nemaju nikakav uzrok i da je sve slučajno, što se protivi buddhističkom nauku.25 Bullen

navodi da svi primjećuju i prihvaćaju zakon uzroka i posljedice na fizičkoj, materijalnoj razini,

dok taj zakon često ne vide na moralnoj razini. Zaista, o fizičkom svijetu koji nas okružuje danas

znamo jako puno, znamo za prirodne i fizikalne zakone, znamo da svaka akcija proizvodi

reakciju. Zakone fizike i kemije danas nije teško shvatiti jer se oni uvijek mogu i fizički

dokazati. Ipak, zakone karme nije moguće dokazati na isti način i možda je zbog toga karma

često shvaćena na krivi način, kao moralni, a ne prirodni zakon. No, prema buddhističkom

učenju, bez obzira na to što ljudi često ne mogu razabrati posljedice karme na djelu i što ne mogu

otkriti uzrok nečije sreće ili nesreće, „zakon uzroka i posljedice se primjenjuje jednako točno i

jednako nepromjenjivo u moralnoj sferi, kao i fizičkoj oblasti.“26

4. Karma kao uzrok patnje

Upravo o uzrocima i nastanku patnje govori nam Druga plemenita istina. Rahula navodi da su

uzrok patnje „'žeđ', čežnja, pohlepa, žudnja“27 koje se pojavljuju na različite načine i uzrokuju

nestalnost bića jer „žudnja nikada ne može biti potpuno zadovoljena.“28 'Žeđ' kao uzrok patnje

pojavljuje se kao: težnja za osjetilnim ugodama, težnja za postojanjem i težnja za nepostojanjem.

No, ta žeđ nije u apsolutnom smislu prvi uzrok patnje jer i žeđ uvijek ovisi o nečemu drugome.

Prema buddhističkom shvaćanju ne postoji apsolutno prvi uzrok jer je sve „relativno i

međuovisno.“29 Osim težnje za tjelesnim ugodama 'žeđ' uključuje i težnju za bogatstvom, ali i

raznim idejama i vjerovanjima. Svaki čovjek teži prema nečemu što će njemu donijeti ugodu,

bila ona fizička ili mentalna, i zbog toga će često prouzrokovati probleme i sukobe koji mogu

prijeći na širu razinu. Prema tome, „svi ekonomski, politički i socijalni problemi su ukorijenjeni

u ovoj sebičnoj 'žeđi'.“30 Osim hrane, kontakta naših osjetilnih organa s vanjskim svijetom i

svjesnosti, za nastavak i ponovni nastanak bića potrebna je voljnost ili volja. Upravo ta volja,

odnosno karma, je ono što omogućava ponovni nastanak bića. Ona „stvara korijen postojanja i

neprekidnosti, težeći prema naprijed putem dobrih i loših djela.“31 Dakle, uzrok patnje je karma,

25 Thanissaro, B., »Karma«, Access to Insight (Legacy Edition), 8 March 2011. 26 Bullen, L. A., »Action and Reaction in Buddhist Teachings«, u: Kamma and Its Fruit, ur: Nyanaponika Thera,

Buddhist Publication Society, Kandy, 2006, str. 14.

27Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 29.

28 Gunaratna, V. F., »The Significance of the Four Noble Thruts« u: The Wheel Publicatin No. 123, Buddhist

Publication Society, Kandy, 2008, str. 9.



31 Rahula, W., What the Buddha Taught, str. 31.

koja označava volju za postojanjem i ponovnim nastajanjem. Važno je napomenuti da uzrok

patnje nije izvan nje, nego u njoj samoj, isto kao i prestanak patnje. Karma je ta koja pokreće

ponovno nastajanje bića, a tek kada se čovjek oslobodi karme oslobađa se ponovnog rađanja i

patnje.

5. Vrste i prestanak karme

Kako prenosi Thanissaro Bhikkhu, buddhizam razlikuje četiri vrste karme i njezinih posljedica,

od kojih posljednja vodi k prestanku karme. Te vrste karme su: „karma koja je tamna s tamnom

posljedicom; karma koja je svijetla sa svijetlom posljedicom; karma koja je tamna i svijetla s

tamnom i svijetlom posljedicom; i karma koja nije ni tamna niti svijetla s ni tamnom niti

svijetlom posljedicom i vodi prema svršetku karme.“32 Prva vrsta karme odnosi se na situaciju

kada čovjek učini, izgovori nešto štetno ili ima namjeru koja je štetna. Prema buddhističkom

učenju o karmi, takav čovjek neće osjetiti sreću i ugodu nego štetne posljedice. On će iskusiti

„osjećaje koji su isključivo bolni, poput onih koje osjećaju bića u paklu.“33 Druga vrsta karme,

ona koja je svijetla i nosi svijetlu posljedicu dolazi od čovjeka koji ne čini, ne govori i ne

namjerava ništa štetno. Takav čovjek će, kao posljedicu svoje karme, iskusiti isključivo ugodne

osjećaje.34 U trećem slučaju, osoba će činiti, govoriti ili misliti nešto što je štetno za druge, kao i

ono što nije štetno za druge. Prema buddhističkom učenju, takve će posljedice i osjetiti. Pojavit

će se u svijetu u kojem će ga dotaknuti i dobre i loše posljedice, „užitak pomiješan s boli, kao

kod ljudskih bića.35 Četvrta vrsta karme je upravo namjera „za napuštanjem ove karme koja je

tamna s tamnom posljedicom...ove karme koja je svijetla sa svijetlom posljedicom...ove karme

koja je tamna i svijetla s tamnom i svijetlom posljedicom.“36 Ta posljednja vrsta karme vodi ka

konačnom oslobođenju od same karme, pa tako i patnje.

6. Prestanak patnje


http://www.accesstoinsight.org/lib/authors/thanissaro/karma.html. 33 Thanissaro, B., »Karma«, Access to Insight (Legacy Edition), 8 March 2011,





O prestanku patnje govori Treća plemenita istina. Za prestanak patnje potrebno je „ukloniti

glavni korijen patnje, odnosno 'žeđ'.“37 Upravo ovo uklanjanje uzroka patnje je nirvana. Prema

Rahuli, zbog nedostataka ljudskog jezika, riječima se ne može dobro objasniti što je zapravo

nirvana i da ne bismo došli do krivog zaključka opisujući nirvanu pozitivnim terminima, ona je

najčešće „izražena negativnim terminima.“38 Zato je nirvana često opisana kao 'gašenje žeđi',

ono neuvjetovano, odsutnost žudnje, prestanak.39 Prema tome, nirvana je stanje u kojem nema

'žeđi', nema žudnje, mržnje, ona je potpuno oslobođenje od patnje. Rahula napominje da budući

da se nirvana iskazuje negativnim terminima, često je shvaćena kao negativan pojam, kao

uništenje bića, odnosno sebe. No: „Nirvana zasigurno nije uništenje bića jer ne postoji biće koje

bi se moglo uništiti. Ako išta, to je uništenje iluzije, lažne ideje o sebi.“40 Nirvana je „Apsolutna

sloboda, sloboda od svih zala, sloboda od žudnje, mržnje i neznanja, sloboda od svih uvjeta

dualnosti, relativnosti, vremena i prostora.“41 Onaj tko ostvari nirvanu oslobođen je od patnje jer

zna da su svi doživljaji i osjećaji ugode ili neugode samo prolazni i zbog toga za njih ne prianja.

Nirvanu se često naziva i apsolutnom istinom, a apsolutna istina za buddhiste je to da „u svijetu

ne postoji ništa apsolutno, da je sve relativno, uvjetovano i prolazno te da ne postoji

nepromjenjiva, vječna, apsolutna supstancija kao što je ja, duša ili atman.“42 Važno je naglasiti

da, nasuprot čestom shvaćanju, nirvana nije nekakav rezultat jer kada bi bila rezultat, odnosno

posljedica nečega, to bi značilo da ima uzrok. No nirvana nema nikakav uzrok jer je potpuno

neuvjetovana, ona je „iznad uzroka i posljedice.“43 Isto tako, nema ničega poslije nirvane jer je

upravo nirvana istina poslije koje ne može biti druge istine. Nadalje, netočno je i shvaćanje da je

nirvana nešto u što se ulazi. Takvo shvaćanje sa sobom nosi predodžbu da je nirvana „stanje,

područje ili položaj u kojem je neki način postojanja“ i taj način postojanja shvaćamo u smislu

postojanja koji je nama poznat, što opet nije točno. Kada čovjek ostvari nirvanu i vidi Istinu sve

ono što je uzrokovalo patnju, neprekidnost i iluziju „postaje mirno i nesposobno dalje proizvoditi

formacije karme.“44 Buddhističko shvaćanje nirvane možda nije lako razumjeti jer je to nešto

što nikada nismo osjetili. No, važnost nirvane je upravo u tome što se nirvana ne osjeća. Nirvana

nije sreća kakvom ju većinom smatramo, u smislu osjećanja neke vrste ugode. Važnost je u tome

što je Nirvana oslobođenje od patnje, od karme i njezinih posljedica. Ako više nema volje i žeđi,

37 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 35. 38 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 36. 39 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 36. 40 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 37. 41 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 38. 42 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 39. 43 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 40. 44 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 43.

onda nema ni neugode i patnje koja se javlja zbog te žeđi. Kada čovjek ostvari Nirvanu i vidi

Istinu sve ono što je uzrokovalo patnju, neprekidnost i iluziju „postaje mirno i nesposobno dalje

proizvoditi formacije karme.“45

7. Dobra i loša karma

Loša karma je djelovanje koje donosi neugodne posljedice i ne približava čovjeka oslobođenju

od patnje, dok dobra karma donosi ugodne posljedice za onoga koji djeluje i pomaže mu na putu

oslobođenja od patnje. Bodhi navodi deset vrsta loše karme: oduzimanje života, krađa,

neprikladno ponašanje glede osjetilnih zadovoljastava, laž, ogovaranje, grub govor, besmisleni

govor, pohlepa, zlonamjernost, pogrešno shvaćanje.46 Razlučivanje karme na dobru i lošu temelji

se na korijenima na kojima ona nastaje. Tako su korijeni loše karme „pohlepa, odbojnost i

obmana.“47 Korijeni dobre karme su ovi termini izraženi negativno, ali upućuju na odricanje i

velikodušnost, ljubaznost i suosjećanje te mudrost.48 Svako djelovanje, bilo ono potaknuto

dobrom ili zlom namjerom, donosi posljedice, kako fizičke tako i mentalne. Ako čovjek napravi

nešto potaknut zlom namjerom, on neće osjećati sreću i mir nego će biti obuzet osjećajem koji ga

je potaknuo na taj čin, npr. mržnjom. S druge strane, djelovanje dobre namjere i nesebičnosti

ojačat će postojeći mentalni čimbenik dobre namjere i u budućnosti će pokazati svoju posljedicu

u mentalnom stanju činitelja, koji će osjećati sreću.49 No, iako proizvodi neko djelo, djelovanje

koje nije voljno „ne proizvodi posljedice u smislu ojačanih mentalnih čimbenika i posljedice u

smislu buduće sreće ili patnje. Gdje ne postoji volja, nema moralnog ili nemoralnog elementa.“50

No, Story navodi da prema buddhističkom učenju, djelovanje bez namjere koje se pokaže

štetnim za druge, ipak može imati loše karmičke posljedice jer se djeluje s manjkom svjesnosti,

45 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 43. 46 Bodhi, B., The Noble Eightfold Path, The Way to the End of Suffering, Buddhist Publication Society, Kandy,

1994,str. 18.

47 Bodhi, B., The Noble Eightfold Path, The Way to the End of Suffering, Buddhist Publication Society, Kandy,

1994,str. 18. 48 Bodhi, B., The Noble Eightfold Path, The Way to the End of Suffering, Buddhist Publication Society, Kandy,

1994,str. 18. 49 Bullen, L. A., »Action and Reaction in Buddhist Teachings«, u: Kamma and Its Fruit, ur: Nyanaponika Thera,

Buddhist Publication Society, Kandy, 2006, str. 15. 50 Bullen, L. A., »Action and Reaction in Buddhist Teachings«, u: Kamma and Its Fruit, ur: Nyanaponika Thera,

Buddhist Publication Society, Kandy, 2006, str. 15.

razboritosti i razmatranja koje je potrebno vježbati u sklopu Plemenitog osmerostrukog puta.51

Neki se možda ne bi složili s tim da moraju preuzeti odgovornost ili trpjeti posljedice za nešto

što nisu učinili s prethodnom voljom i namjerom. No, prema buddhističkom učenju, čovjek je

sam odgovoran za sve svoje postupke upravo zato što ima mogućnost razvijanja vrlina i

sposobnosti koje bi mu pomogle da izbjegne nanošenje boli drugim ljudima. Buddha se služi

primjerom zrcala52, koje reflektira odraze, kako bi pokazao da čovjek treba reflektirati, odnosno

dobro razmisliti o svakom svom postupku prije nego ga napravi. Kada čovjek dobro razmisli o

tome hoće li njegovo djelo ili riječi imati dobre ili štetne posljedice prije nego bilo što učini,

može spriječiti nanošenje štete sebi ili drugima i proizvođenje loše karmičke posljedice. Isto

tako, dok nešto čini, misli ili izgovara trebao bi i dalje razmišljati o tome što radi i posljedicama

koje će nastati. Čak i kada je nešto već učinjeno, pomišljeno ili izgovoreno, čovjek bi trebao opet

razmisliti o tome što je napravio i kako je to utjecalo na druge ljude. U slučaju da je učinjeno

djelo nekome naštetilo treba ga priznati i vježbati suzdržavanje od toga u budućnosti. Slično, ako

promišljanjem čovjek utvrdi da je njegova pomisao bila štetna, treba se osjećati „užasnuto,

poniženo i zgroženo time.“53 Također, vježbom je potrebno naučiti se suzdržavati od takvih

pomisli u budućnosti. Buddhizam naučava da se trebamo kloniti djela koja su nevješta.

„Oduzimanje života je nevješto, uzimanje onoga što nije dano, neprikladno seksualno ponašanje,

laž, grub govor, govor razdora, isprazan govor, pohlepa, zlonamjernost i pogrešna gledišta su

nevješti.“54 Prema buddhističkom nauku vrlo je važno vježbati izbjegavanje ovih djela, što nas

dovodi do Četvrte plemenite istine i Plemenitog osmerostrukog puta.

8. Plemeniti osmerostruki put

Četvrta plemenita istina tiče se puta koji vodi prestanku patnje. Taj put se često naziva „'Srednji

put' (majjhima patipada) jer izbjegava dvije krajnosti.“55 Jedna od tih krajnosti je potraga za

srećom putem zadovoljavanja osjetila, a druga putem mučenjem samih sebe u nekom obliku

asketizma. Obje krajnosti se pokazuju beskorisnima i zato je jedini pravi put srednji put,

poznatiji kao Plemeniti osmerostruki put, koji vodi do „mira, uvida, prosvjetljenja, nirvane.“56

51 Story, F., »Action«, u: Kamma and Its Fruit, Buddhist Publication Society, Kandy, 2006, str. 15. 52 Thanissaro, B., »Karma«, Access to Insight (Legacy Edition), 8 March 2011,



http://www.accesstoinsight.org/lib/authors/thanissaro/karma.html. 55 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 45. 56 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 45.

Plemeniti osmerostruki put sastoji se od: ispravnog shvaćanja, ispravne namjere, ispravnog

govora, ispravnog djelovanja, ispravnog načina života, ispravnog napora, ispravne svjesnosti te

ispravne koncentracije. Samo ovim putem moguće je ukloniti patnju i neznanje te dostići

mudrost koja se ostvaruje preko uvjeta „koje smo mi u mogućnosti razviti.“57

8.1.Ispravno shvaćanje

Budući da naša shvaćanja i pogled na svijet imaju veliki utjecaj na način na koji živimo, vrlo je

važno imati ispravno shvaćanje. Naime, ta shvaćanja „uvjetuju djelovanje“58, što znači da sva

naša djela, pa tako i njihove posljedice, proizlaze iz našeg ispravnog ili neispravnog shvaćanja.

Ispravna shvaćanja „odgovaraju onome što je stvarno“59, dok neispravna shvaćanja „odstupaju

od stvarnog i potvrđuju ono što je pogrešno.“60 Dakle, samo ispravno shvaćanje će nas usmjeriti

na pravi put oslobođenja od patnje. Bodhi navodi dvije primarne vrste ispravnog shvaćanja, a to

su svjetovno i nadsvjetovno ispravno shvaćanje. Svjetovno ispravno shvaćanje uključuje

„ispravno shvaćanje zakona karme,“61 dok nadsvjetovno ispravno shvaćanje uključuje

„razumijevanje Četiriju plemenitih istina.“62 Dakle, kao što je već rečeno, čovjek je odgovoran

za sve svoje postupke, čak i za one za koje nije znao da su loši, jer ispravnim shvaćanjem ima

mogućnost takve situacije izbjeći.

8.2. Ispravna namjera

Prema Bodhiju, Buddha ispravnu namjeru smatra trostrukom: „namjera odricanja, namjera dobre

volje i namjera neškodljivosti“63, kojoj su suprotne tri vrste pogrešne namjere: „namjera vođena


1994, str. 10. 58 Bodhi, B., The Noble Eightfold Path, The Way to the End of Suffering, Buddhist Publication Society, Kandy,






1994, str. 26.

žudnjom, namjera vođena lošom voljom i namjera vođena škodljivošću.“64 Budući da su

ispravne namjere blisko povezane s ispravnim shvaćanjem, one također utječu na ljudsko

djelovanje, odnosno na karmu.

8.3. Ispravan govor

Kao dio Plemenitog osmerostrukog puta, ispravan govor uključuje suzdržavanje od lažnog

govora, ogovaranja, grubog govora i besmislenog govora.

8.3.1. Suzdržavanje od laži

Izgovaranje laži uvijek ima neki motiv, kao što su mržnja, pohlepa ili nekakva korist. Prema

buddhističkom učenju, „ljudi mogu živjeti samo u zajednici koja se temelji na uzajamnom

povjerenju, gdje imaju razloga vjerovati da će drugi govoriti istinu“65. Naime, osim uništavanja

povjerenja i stvaranja kaosa u društvu, laž stvara jednako loše posljedice na osobnoj razini. Kada

netko izgovori laž, obično tu laž mora potkrijepiti drugim lažima i tako se zapliće u lanac lažnih

iskaza iz kojega se gotovo nemoguće poslije izvući. Laž stvara iluziju, dok istina ima veliku

vrijednost, kako na osobnoj, tako i na višoj razini. Bodhi tvrdi da se „mudrost sastoji u

razumijevanju istine“66 i da je istina „priroda stvari kao takvih.“67 Govoreći laži i stvarajući

iluzije čovjek je sve dalje od prave istine, a samo „istinit govor uspostavlja slaganje naše

unutarnje biti s pravom prirodom pojava.“68 Tako najmanje teška karmička posljedica

izgovaranja laži „kada netko postane ljudsko biće, vodi do toga da ga se krivo optuži.“69 Moglo

bi se zaključiti da ovakav pogled na laž uključuje sve vrste laži, čak i one male, naizgled nevažne

laži, kao i one koje bismo čak i mogli opravdati dobrom namjerom. Danas je problem laži često

u 'sivom' području jer, hipotetski, može nastati velik broj situacija u kojima bi se laž ispostavila

kao bolje rješenje od istine. Mnogi ljudi će opravdanima smatrati one najmanje laži, koje su

izrečene kako bi se netko osjećao bolje, pa sve do ozbiljnijih primjera u kojima bi nekome laž


1994, str. 26 65 Bodhi, B., The Noble Eightfold Path, The Way to the End of Suffering, Buddhist Publication Society, Kandy,




1994, str. 46. 69 Thanissaro, B., »Karma«, Access to Insight (Legacy Edition), 8 March 2011,


mogla spasiti život. Dakako, karmičke posljedice, prema buddhističkom učenju, uvijek će ovisiti

o prvobitnoj namjeri i težini izgovorene laži.

8.3.2. Suzdržavanje od ogovaranja

Namjera ogovaranja proizlazi iz zavisti prema drugoj osobi, s ciljem da se tu osobu ponizi i ocrni

pred drugima. Motiv ogovaranja je najčešće mržnja prema nekome te donosi loše karmičke

posljedice. Nadalje, prema buddhističkom učenju, kada o nekome govorimo služeći se lažima,

ogovaranje i laž se spajaju „da bi proizveli iznimno moćnu nezdravu karmu.“70 Najmanje štetna

karmička posljedica ogovaranja, kada osoba opet postane ljudsko biće, je „prekid

prijateljstava.“71 S druge strane, govor ljubavi i prijateljstva potječe iz suosjećanja i ljubaznosti te

stvara dobru karmu.

8.3.3. Suzdržavanje od grubog govora

Grubi govor se koristi da bi se nekoga povrijedilo, a proizlazi iz ljutnje. Budući da se ovaj govor

najčešće koristi impulzivno, „bez promišljanja, prijestup je manje ozbiljan od ogovaranja pa su i

karmičke posljedice obično manje ozbiljne.“72 Bez obzira na to, grubi govor i dalje proizvodi

lošu karmu i ne približava nas oslobođenju od patnje. Za suzdržavanje od grubog govora

potrebno je strpljenje. Moramo naučiti tolerirati kritike drugih, „suosjećati s njihovim manama,

poštovati razlike u mišljenjima, izdržati vrijeđanje bez osjećanja potrebe za osvetom.“73

8.3.4. Suzdržavanje od besmislenog govora

Prema Bodhiju besmislen govor je „govor bez svrhe ili dubine.“74 Takav govor je govor o

stvarima koje nisu važne i korisne te u kojem se riječi ne biraju pažljivo. Isto tako, besmislen

govor vrlo lako može dovesti i do ogovaranja. Bodhi navodi da je u današnje vrijeme još teže

izbjegavati besmislen govor zbog naglog razvoja tehnologije i medija koji nas obasipaju raznim

nevažnim informacijama. On smatra da ta postignuća koja su „naivno prihvaćena kao 'napredak'

prijete zatupljivanjem naše estetske i duhovne osjetljivosti i oglušuju nas za viši poziv



http://www.accesstoinsight.org/lib/authors/thanissaro/karma.html. 72 Bodhi, B., The Noble Eightfold Path, The Way to the End of Suffering, Buddhist Publication Society, Kandy,



1994, str. 48.

mislilačkog života.“75 Najlakša posljedice karme u ovom slučaju, „kada netko postane ljudsko

biće, vodi do riječi koje ne vrijede toliko da bi se shvaćale ozbiljno.“76

8.4. Ispravno djelovanje

8.4.1. Suzdržavanje od oduzimanja života

Čovjek koji se suzdržava od oduzimanja života je „savjestan, milosrdan, osjetljiv za korist svih

živih bića.“77 Osim ubijanja ljudskog bića, prema buddhističkoj filozofiji, oduzimanje života

uključuje i ubijanje drugih živih bića kao što su životinje i insekti. Biljke u ovu kategoriju nisu

uključene jer, iako su živa bića, nemaju svijest kao ljudi i životinje. Oduzimanje života, bilo to

ubojstvo ili mučenje drugog bića, proizvodi lošu karmu. Karmička posljedica ovisi o cilju,

motivu i naporu.78 Kako prenosi Thanissaro Bhikkhu, najlakša posljedica oduzimanja života

„vodi kraćem životnom vijeku.“79 Dakle, postoji razlika u težini prijestupa kod ubojstva čovjeka

i ubojstva životinje. Isto tako, posljedice karme ovise i o osobinama i kvalitetama ubijenog

čovjeka. Iako se danas u većem dijelu svijeta oduzimanje tuđeg života smatra nemoralnim činom

vrijednim najveće kazne, ipak se katkad smatra opravdanim oduzeti život čovjeku koji je učinio

puno zla i nepravde drugima, kao na primjer serijskom ubojici. Naravno, velik broj ljudi dijeli

mišljenje da se oduzimanje života ne može opravdati, bez obzira na djela ili osobnost ubijenog

čovjeka. Također, mnogi ubijanje životinja smatraju jednako lošim činom kao što je ubojstvo

čovjeka. S druge strane, pozitivni vid suzdržavanja od oduzimanja života je „ljubaznost i

suosjećanje s drugim s bićima.“80

8.4.2. Suzdržavanje od krađe







1994, str. 51.

Prema buddhističkom učenju, krađa uključuje oduzimanje tuđeg vlasništva, bilo to potajno,

pomoću prijetnji, laži ili prijevarom. Isto, tako prijestupom se smatra i „uskraćivanje drugima

onoga na što imaju pravo.“81 No, nisu rijetki slučajevi u kojima osoba krade, ne da bi naštetila

drugima, nego da bi preživjela ili prehranila obitelj. Težina karmičke posljedice i u ovom je

slučaju povezana s osobinama osobe čija je imovina oduzeta, vrijednošću imovine koja je

oduzeta i motivu krađe. U ovom slučaju, najmanje teška posljedica „kada osoba postane ljudsko

biće, dovodi do gubitka njezina bogatstva.“82 Naime, motiv krađe može biti „pohlepa ili

mržnja.“83 Djelovanje iz mržnje proizvodi teže karmičke posljedice jer takva krađa znači da je

nečije vlasništvo oduzeto samo da bi ga se povrijedilo. S druge strane, suzdržavanje od krađe je

način života koji uključuje iskrenost i poštovanje prema vlasništvu drugih, kao i odricanje od

svoje imovine da bismo pomogli drugima.

8.4.3. Suzdržavanje od neprikladnog seksualnog ponašanja

Buddhističko učenje uključuje ovo pravilo jer je važno „zaštititi bračne odnose od vanjskih

remećenja i razviti povjerenje i vjernost unutar bračne zajednice.“84 Osim kod ljudi koji su

prisegnuli na celibat, unutar buddhističke filozofije, seksualno ponašanje koje ne ozljeđuje

nikoga se ne osuđuje. No, seksualni odnosi s osobama koje su u braku ili vezi s nekom drugom

osobom, odnosi s rođacima ili osobama koje su u celibatu te odnosi s osobama koje su pod

nečijom zaštitom smatraju se neprikladnima jer nanose patnju drugim ljudima. Dakako, u ovo

ulazi prisiljavanje i nasilan seksualni odnos. Najlakša karmička posljedica neprikladnog

seksualnog ponašanja „vodi do suparništva i osvete.“85 Vjernost i povjerenje u braku ili vezi te

poštivanje partnera označavaju suzdržavanje od neprikladnog seksualnog ponašanja. Isto tako,

„kada se zrele, neovisne osobe, iako nevjenčane, upuste u seksualnu vezu uzajamnim

pristankom, sve dok nijedna druga osoba nije povrijeđena“86, prema buddhističkom učenju,

nema prijestupa u slijeđenju Plemenitog osmerostrukog puta. Ovakav stav buddhističke filozofije

čak i danas na mnogim područjima se može smatrati prilično liberalnim jer, što se tiče







1994, str. 55.

seksualnog ponašanja, još uvijek vladaju moralni zakoni koji osuđuju seksualni odnos prije

braka.

8.5. Ispravan način života

Ispravan način života tiče se „osiguravanja da netko zarađuje za život na pravedan način.“87 Ovo

uključuje stjecanje imovine legalno i bavljenje poslom koji ne ozljeđuje druga živa bića. Svaki

posao koji uključuje neispravno djelovanje nije ispravan način života, ali i „druga zanimanja, kao

što su prodaja oružja ili opojnih sredstava“88 su loša „zbog njihovih posljedica za druge.“89

Dakako, budući da je danas mnogima teško doći do posla, prihvatit će svaki posao, bez obzira na

to kakve posljedice bavljenje tim poslom može ostaviti na druge. Isto tako, samo rijetki će

razmišljati o tim posljedicama jer im je najvažnije prehraniti obitelj da bi uopće mogli živjeti.

Prema buddhističkom učenju, ispravan način života ostvaruje se kada radnik vrijedno i savjesno

obavlja svoj posao, kada vlada poštivanje i suosjećanje među radnicima, kao i između radnika i

poslodavca, kada radnici međusobno surađuju, a ne natječu se te kada se proizvodi rada, odnosno

predmeti koji se prodaju, procjenjuju po njihovoj pravoj vrijednosti.90 Naravno, većina ljudi bi se

s ovim stavom vjerojatno složila, ali, nažalost, u današnjem društvu takav način rada je vrlo

rijedak i teško ostvariv. Sukladno s tim, ljudi se prilagođavaju sustavu i prihvaćaju ga onakvog

kakav jest.

9. Karmičke posljedice

Posljedice karme „nazivaju se vipāka, 'dozrijevanje'”91 i moraju se jasno razlikovati od karme.

Naime, posljedice karme određene su prijašnjom karmom, dok je karma djelovanje koje

proizlazi iz našeg izbora, naše slobodne volje i na koje možemo utjecati.92 Nadalje, Story

objašnjava da osobe koje su rođene s nekim hendikepom vjerojatno doživljajaju rezultate loše

karme iz nekog prošlog života. No, to ne znači da one ne mogu svojom dobrom voljom i

nesebičnim djelovanjem ove teške posljedice usmjeriti prema pozitivnim djelima za sebe i za

druge. Ovom dobrom karmom, osoba će proizvesti dobre rezultate za sljedeći život. No, postoje





1994, str. 36. 91 Story, F., »Action«, u: Kamma and Its Fruit, Buddhist Publication Society, Kandy, 2006, str. 5. 92 Story, F., »Action«, u: Kamma and Its Fruit, Buddhist Publication Society, Kandy, 2006, str. 5.

brojni slučajevi ljudi koji su, iako se činilo nemogućim, uspjeli prevladati svoj hendikep. Story

tvrdi da „uz pomoć neke dobre karme iz prošlosti, zajedno s velikim trudom i povoljnim

okolnostima u sadašnjem životu (što, naravno, uključuje suosjećajnu pomoć drugih), cijele

posljedice njihove loše karme mogu biti ublažene ovdje i sada.“93

Posljedice karme povezane su s težinom djela i namjerom koja mu prethodi. To znači da će

posljedica uvijek biti toliko dobra ili loša koliko je bila namjera počinjenog djela. Iako nekada ni

sami nismo svjesni prave prirode svojih namjera, ne želimo priznati da neko nesebično djelo

činimo iz zapravo sebičnih razloga, no to ne znači da ćemo izbjeći karmičku posljedicu. Kada je

djelovanje izvršeno „ono je završeno, što se tiče njegova stvarnog učinka. Ono je također

nepovratno.“94 Svako djelovanje mora u nekom trenutku ostvariti svoj rezultat, sve dok se karma

ne iscrpi. No, kada se jedna karma iscrpi to ne znači da je došao kraj doživljavanju karmičkih

posljedica jer u svakom trenutku svojim mišljenjem, govorom i fizičkim djelovanjem čovjek

stvara karmu, a samim time i njezine posljedice.

Ottama navodi nekoliko primjera koji pokazuju koliko je volja važna kada je u pitanju karmička

posljedica. Na primjer, čovjek koji pokušava nekome spasiti život, ali pri tome sam umre, u

prošlom je životu vjerojatno proizveo lošu karmu koja je uzrokovala njegov kratak životni vijek

u ovom životu. On će se ponovno roditi i nastaviti krug patnje, ali dobra karma koju je proizveo

ovim nesebičnim činom donijet će mu dobre rezultate u sljedećem životu.95 Isto tako, bogataš

koji donira veliku količinu novca samo da bi smanjio poreze i povećao svoj ugled stvara

pomiješanu karmu.96 Iako je napravio dobro djelo, njegovi motivi ne moraju biti nesebični, zato

u ovom slučaju karmička posljedica ovisi o „čistoći davatelja, o čistoći primatelja i vrijednosti

dara.“97 Sljedeći primjer govori o čovjeku koji je primjetio prijateljeve financijske probleme i

pokušao mu pomoći nudeći mu novac, ali prijatelj iz ponosa taj novac odbija prihvatiti i njihovo

prijateljstvo se prekine. Iako je čovjek koji je nudio pomoć to napravio na krivi način, ono što je

važno je njegova volja da pomogne prijatelju u nevolji. On se neposredno nakon toga vjerojatno

osjeća loše, ali proizveo je dobru karmu. S druge strane, čovjek koji odbija primiti novac

93 Story, F., »Action«, u: Kamma and Its Fruit, Buddhist Publication Society, Kandy, 2006, str. 5. 94 Story, F., »Action«, u: Kamma and Its Fruit, Buddhist Publication Society, Kandy, 2006, str. 6. 95 Ottama, A., »The Message in the Teachings of Kamma, Rebirth, & Samsara, A Gateaway to Deeper

Understanding«, u: The Wheel Publication No. 425/427, Buddhist Publication Society, Kandy, 2011, str. 10. 96 Ottama, A., »The Message in the Teachings of Kamma, Rebirth, & Samsara, A Gateaway to Deeper



vjerojatno je u problemima zbog loše karme iz prošlosti, ali i stvara dodatnu lošu karmu svojom

ljutnjom na onoga tko mu želi pomoći.98

10. Karma i moral

Netko može pomisliti da buddhističko učenje nameće neka moralna pravila po kojima bi se ljudi

trebali ponašati da bi stvarali dobru karmu. Nadalje, mnogi mogu buddhističke upute za dobar

život i ostvarenje nirvane smatrati nemogućima za ispuniti. No, buddhistička filozofija i nauk o

karmi nije nešto što bi nam trebalo biti strano ili nemoguće. Upravo suprotno, ostvarenje nirvane

tijekom života je moguće i upravo tome nas buddhistički nauk želi poučiti. Kada Buddha kaže

„Kada ne bi bilo moguće odbaciti ono što je nevješto, ne bih vam rekao 'Odbacite što je

nevješto,'“99 pokazuje da, iako nije lako, svakako je moguće osvariti nirvanu slijedeći Plemeniti

osmerostruki put. Na tom putu čovjek je prepušten samom sebi jer samo vlastitom voljom i

vlastitim djelovanjem može voditi dobar život koji vodi k oslobođenju. Isto tako, važno je

naglasiti da Buddha svoj nauk o karmi ne temelji niti razrađuje prema nekom primjeru

uobičajenih društvenih moralnih zakona. Naime, čak i danas se nerijetko događa da cijela

skupina ljudi slijepo slijedi neke davno nametnute moralne zakone koji su u nekom drugom

dijelu svijeta potpuno neprihvatljivi. Također, unutar jedne države ili jednog grada možemo

pronaći nekoliko skupina ljudi koji opet slijede neka druga, jedinstvena, moralna pravila jer ih

smatraju ispravnima. U tom slučaju teško je biti objektivan i tvrditi da baš mi znamo što je

moralno ispravno, a što ne. Upravo zato, prema Buddhinom učenju, „moralni standardi su

objektivni i nepromjenjivi.“100 Drugim riječima, kada bi postojali, istinski moralni zakoni morali

bi biti univerzalni za sve ljude, bez obzira na vrijeme ili mjesto u kojem žive jer „zakon karme

odražava samu stvarnost; njegova djelovanja su prepoznatljiva preko uvida u izravno

funkcioniranje realnosti.“101 Ovo još jednom potvrđuje da karmu trebamo shvatiti kao prirodni, a

ne moralni zakon te da u svom djelovanju ovisimo o samima sebi i svojoj procjeni dobra i zla. U

buddhističkom učenju naglasak je upravo na vlastitoj procjeni, na tome da ne odbacujemo neke

osobine samo zato što nam je tako rekao autoritet nego tek kada sami uvidimo da „'Ove osobine

98 Ottama, A., »The Message in the Teachings of Kamma, Rebirth, & Samsara, A Gateaway to Deeper

Understanding«, u: The Wheel Publication No. 425/427, Buddhist Publication Society, Kandy, 2011, str. 10. 99 Thanissaro, B., »Karma«, Access to Insight (Legacy Edition), 8 March 2011,


1994, str. 20. 101 Ottama, A., »The Message in the Teachings of Kamma, Rebirth, & Samsara, A Gateaway to Deeper


su nevješte; ove osobine su krive; ove osobine mudri kritiziraju; ove osobine kada se usvoje i

izvrše vode do boli i patnje' – tada ih trebate odbaciti.“102

11. Karma i ponovno rođenje

Ovdje je važno ponovno naglasiti da u buddhizmu ne postoji nepromjenjivo 'ja' i da je ideja o

tome 'ja' samo obmana. Ova ideja nastaje samo zbog izmjene misaonih trenutaka.103 Zabluda o

'ja' nastaje prvo kao shvaćanje 'ja jesam'. Iz te ideje proizlazi naše uspoređivanje s drugim

ljudima u smislu da smo jednaki, bolji ili lošiji od njih. Ono što je pogrešno u ovim

formulacijama nije to da smo bolji, lošiji ili jednaki nekome, nego upravo to što imamo iluziju o

postojećem 'ja'. Druga razina iluzije 'ja' je vjerovanje da imamo osobnost i karakter koji se ne

mijenja, da imamo nešto što tijekom cijelog našeg života ostaje stabilno i isto. Bez obzira na to

što neki ljudi ovim 'ja' smatraju tijelo, a drugi dušu koja je odvojena od tijela, svima je

zajedničko što 'ja' gledaju kao nešto svoje, kao sebe same.104 Ideja o 'ja' je duboko ukorijenjena u

ljudskom umu, ali prema Ottami, ona je „veliki teret, beskorisni teret.“105 Ostvarenjem nirvane

gubi se ova iluzija o 'ja'. To ne znači da se tom spoznajom moramo odvojiti od drugih ljudi i da

ona proizvodi nešto negativno. Upravo suprotno, ostvarenjem nirvane uviđamo pravu istinu i

pravu realnost u kojoj, prema buddhističkoj filozofiji, ne postoji duša ili 'ja'. Ono što uzrokuje

nastavak života u nekom drugom obliku je karma koju proizvodimo tijekom svakog života i koja

nestaje tek ostvarenjem nirvane.

Za razumijevanje smrti i ponovnog rođenja u buddhističkoj filozofiji potrebno je prvo shvatiti

Četiri plemenite istine i stav da pojedinac nije „ništa drugo nego kombinacija fizičkih i

mentalnih sila ili energija.“106 Smrt nastupa kada fizičko tijelo prestane funkcionirati, ali prema

buddhizmu, ne nestaju sve sile od kojih je pojedinac sastavljen. Najveća sila je „volja, voljnost,

želja, žeđ za postojanjem, za nastavljanjem, za postajanjem sve više i više“107, koja „pokreće


http://www.accesstoinsight.org/lib/authors/thanissaro/karma.html. 103 Ottama, A., »The Message in the Teachings of Kamma, Rebirth, & Samsara, A Gateaway to Deeper



Understanding«, u: The Wheel Publication No. 425/427, Buddhist Publication Society, Kandy, 2011, str. 17. 106 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 32-33. 107 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 33.

cijele živote, cijela postojanja i koja čak pokreće cijeli svijet.“108 Pojedinac je sastavljen od pet

stalno mijenjajućih skupina koje su u svakom trenutku „rođene i umiru.“109 Ovo se može shvatiti

preko činjenice da čovjek u različitim razdobljima svoga života nije ista, ali ni potpuno drugačija

osoba, nijedan odrastao čovjek ne ostaje isti kao u djetinjstvu nego se mijenja i fizički i psihički.

Isto tako, osoba koja umre i rodi se ponovno nije više ista osoba, ali nije ni druga jer zadržava

energiju iz prošlog života. Dakle, s umiranjem fizičkog tijela, sile ne nestaju nego nastavljaju

postojati u nekom drugom obliku koji nazivamo „drugi život.“110 Ponovno rađanje je neprekidni

proces, a „razlika između smrti i rođenja je samo misaoni trenutak: zadnji misaoni trenutak u

ovom životu uvjetuje prvi misaoni trenutak u takozvanom sljedećem životu, koji je zapravo

nastavak istog niza.“111 Dakle, naša karma je ono što određuje gdje, kada, u kojem obliku i kojim

uvjetima ćemo se ponovno roditi. Primjerice, Thanissaro Bhikkhu prenosi da uporna i česta

konzumacija alkoholnih pića dovodi do „pakla, do ponovnog rođenja u obliku obične

životinje“112, dok je najlakša posljedica ovakve karme u ljudskom obliku „mentalna

poremećenost.“113

12. Determinizam

Iako karma ima najveći utjecaj na ljudske živote, nije sve što nam se događa predodređeno

karmom. Naime, buddhizam „učenje o karmi smatra samo jednim vidom složenog i višestrukog

zakona uzroka i posljedice.“114 No, karma i njezine posljedice su velikim djelom zaslužni za

količinu sreće ili boli koje čovjek iskusi tijekom života. Isto tako, neka djelovanja možda nikada

neće imati posljedicu jer su takva djelovanja „obično slaba i relativno nevažna, djelovanja koja

nisu započeta neki snažnim poticajem i koja sa sobom nose malo moralne značajnosti.“115 Ona

karma koja je djelovanje koje se učestalo ponavlja, kao navika, uvijek će prije proizvesti

rezultate nego ova djelovanja koja se smatraju relativno nevažnima. No, ovo ponavljano

djelovanje se ne smije shvatiti u smislu da će samo takvo djelovanje donijeti rezultate. Naime,

Buddha jasno objašnjava da „ako je istina da što god netko čini često u tom smjeru se razvija

108 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 33. 109 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 33. 110 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 33. 111 Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974, str. 33. 112 Thanissaro, B., »Karma«, Access to Insight (Legacy Edition), 8 March 2011,


http://www.accesstoinsight.org/lib/authors/thanissaro/karma.html. 114 Ottama, A., »The Message in the Teachings of Kamma, Rebirth, & Samsara, A Gateaway to Deeper

Understanding«, u: The Wheel Publication No. 425/427, Buddhist Publication Society, Kandy, 2011, str. 9. 115 Story, F., »Action«, u: Kamma and Its Fruit, Buddhist Publication Society, Kandy, 2006, str. 11.

njegov život, onda nitko nije osuđen na područje siromaštva ili nije osuđen na pakao.“116 Jasno je

da ubojica provede manje vremena ubijajući nego ne ubijajući, a kradljivac provede manje

vremena kradući nego ne kradući. Zbog toga se, osim učestalo ponavljanog djelovanja, mora u

obzir uzeti i težina počinjenog djela, pa makar to djelo bilo počinjeno samo jednom.

Story objašnjava da su sve situacije u životu čovjeka određene s više čimbenika. Naime, neka

bolest ili nesreća je rezultat više različitih čimbenika, ali karma je onaj utjecaj koji osigurava da

se ti čimbenici spoje i tako stvore neki rezultat. U situacijama koje uključuju moralni čimbenik,

neka prošla karma je ono što utječe na situaciju u kojoj se čovjek nalazi. Ovu tvrdnju on

oprimjeruje čovjekom koji živi u dubokom siromaštvu pa se okreće kriminalu i krađi da bi

preživio.117 Iako je njegova prošla karma zaslužna za siromaštvo u kojem se našao, taj čovjek i

dalje ima izbor i slobodnu volju koja oblikuje daljnje karmičke posljedice. On nije primoran ni

na što jer svojom slobodnom voljom može izabrati težak život i siromaštvo, a ne činiti

kriminalne i nemoralne radnje koje mu, dugoročno gledano, neće donijeti ništa dobro. Prošla

karma oblikuje čovjekov fizički izgled i mentalno stanje u sadašnjosti. Ona je uvjetovana

djelovanjem i neznanjem iz prošlih života. No, proces koji se događa u isto vrijeme je sadašnja

karma, koja označava voljno djelovanje i mogućnost izbora.118 Iako čovjek neke karakteristike,

kao što je fizički izgled, ne može promijeniti, on itekako može utjecati na svoje djelovanje i

način na koji živi. Sadašnja karma „upravlja čimbenicima čežnje, shvaćanja i postajanja.“119

Prema buddhističkoj filozofiji, čovjek se ne može razlikovati od svog djelovanja, „mi smo naša

djelovanja i ništa drugo.“120 Prema buddhističkom shvaćanju, karma ne djeluje na način da

postupci i događaji iz prošlosti uvjetuju sadašnjost. Naime, karma je djelovanje u kojem je

„sadašnji trenutak oblikovan djelovanjem u prošlosti, ali i u sadašnjosti; radnje u sadašnjosti

oblikuju ne samo budućnost nego i sadašnjost.“121. Kada ne bi bilo ovako ne bi uopće bilo

slobodne volje i ljudsko djelovanje bi bilo već potpuno predodređeno prošlošću. Isto tako, kada

čovjek ne bi mogao utjecati na svoju volju, ostvarenje nirvane i prestanak patnje ne bi bio

moguć, što se izravno protivi buddhističkom učenju. Od velike važnosti u buddhističkoj filozofiji


http://www.accesstoinsight.org/lib/authors/thanissaro/karma.html. 117 Story, F., »Action«, u: Kamma and Its Fruit, Buddhist Publication Society, Kandy, 2006, str. 8. 118 Story, F., »Action«, u: Kamma and Its Fruit, Buddhist Publication Society, Kandy, 2006, str. 8. 119 Story, F., »Action«, u: Kamma and Its Fruit, Buddhist Publication Society, Kandy, 2006, str. 8. 120 Story, F., »Action«, u: Kamma and Its Fruit, Buddhist Publication Society, Kandy, 2006, str. 9. 121 Thanissaro, B., »Karma«, Access to Insight (Legacy Edition), 8 March 2011,


je vjerovanje da svaka osoba za života može ostvariti nirvanu i tako zaustaviti karmu i ponovno

rađanje nakon smrti. Pravi cilj buddhističke filozofije je ostvarenje nirvane, s kojom prestaje sve

što čovjeka tjera na ponovno rađanje, čime se postiže mir i konačno oslobođenje od patnje.

Popis literature

1. Thanissaro, B., »Karma«, Access to Insight (Legacy Edition), 8 March 2011,


2. Bodhi, B., The Noble Eightfold Path, The Way to the End of Suffering, Buddhist Publication

Society, Kandy, 1994.

3. Bullen, L. A., »Action and Reaction in Buddhist Teachings«, u: Kamma and Its Fruit, ur:

Nyanaponika Thera, Buddhist Publication Society, Kandy, 2006.

4. Gunaratna, V. F., »The Significance of the Four Noble Thruts« u: The Wheel Publicatin No.

123, Buddhist Publication Society, Kandy, 2008.

5. Ottama, A., »The Message in the Teachings of Kamma, Rebirth, & Samsara, A Gateaway to

Deeper Understanding«, u: The Wheel Publication No. 425/427, Buddhist Publication

Society, Kandy, 2011.

6. Rahula, W., What the Buddha Taught, Grove Press, New York, 1974.

7. Story, F., »Action«, u: Kamma and Its Fruit, Buddhist Publication Society, Kandy, 2006.

Karma u buddhističkoj filozofiji

Documents