FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU Odsjek za povijest Akademska godina 2014./2015. Karlovac kao jedna od prvih renesansnih tvrđava u Europi Seminarski rad Student: Renato Knezac
FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Odsjek za povijest
Akademska godina 2014./2015.
Karlovac kao jedna od prvih renesansnih
tvrđava u Europi
Seminarski rad
Student: Renato Knezac
Mentor: dr. sc. Nataša Štefanec
Datum: 18. 02. 2015.
SADRŽAJ
UVOD.........................................................................................................................................1
O OKOLNOSTIMA I RAZLOZIMA NASTANKA KARLOVAČKE TVRĐAVE.................1
IZGRADNJA KARLOVCA.......................................................................................................3
ARHITEKTONSKE KARAKTERISTIKE................................................................................6
Renesansna fortifikacijska gradnja.................................................................................6
Karlovačka tvrđava.........................................................................................................7
Slični primjeri „idealnog“ grada – Nove Zamky i Palmanova.......................................9
OSTALI PRIMJERI RENESANSNE GRADNJE...................................................................10
ZAKLJUČAK...........................................................................................................................12
BIBLIOGRAFIJA.....................................................................................................................14
UVOD
Karlovačka „zvijezda“ je tip tvrđave koji je svojedobno predstavljao vrhunac
fortifikacijske gradnje u Europi. Oblik obrambenih zidova i raspored ulica tipičan je primjer
renesansne arhitekture – tvrđava koja je bila unaprijed konstruirana i isplanirana do najsitnijih
detalja, a čija je namjena bila prvenstveno vojna, ali i civilna. Upravo ostvarenje i značaj tog
građevinskog i vojnog projekta te okolnosti zbog kojih je Karlovac uopće i nastao bit će tema
ovog seminarskog rada, a uz to ćemo spomenuti i neke slične primjere renesansne
fortifikacijske gradnje, i to tvrđava koje su bile karlovački suvremenici, ali i tvrđava nastalih u
kasnijem razdoblju.
O OKOLNOSTIMA I RAZLOZIMA NASTANKA KARLOVAČKE TVRĐAVE
Razdoblje šesnaestog stoljeća obilježila su silovita osmanska osvajanja, naročito za
vrijeme sultana Sulejmana Veličanstvenog. Brzo napredovanje Osmanlija i pustošenje
hrvatskih i slavonskih prostora nisu bili rezultat samo izuzetne osmanske vojne organizacije,
nego i krajnje loše pripremljenosti obrambenih područja. Unutarnji sukobi, neuspjelo
uvođenje izvanrednih ratnih poreza i zastarjelost obrambenog sustava samo su neki od razloga
ovakvog razvoja situacije. Jedan od ključnih faktora bila je i gotovo potpuna
nezainteresiranost europskih vladara za pružanje sredstava za obranu tzv. predziđa
kršćanstva, kako je Hrvatsko Kraljevstvo bilo opisano u jednom pismu hrvatskog plemstva
upućenom papi Aleksandru VI i njemačkom caru Maksimilijanu.1 Sredinom stoljeća počinju
se javljati promjene u vidu napretka u organizaciji protuosmanske obrane na hrvatskom i
slavonskom području. U saborskim odlukama, naročito iz šezdesetih i sedamdesetih godina,
vidljiva je povećana zainteresiranost za obnovu starih i gradnju novih utvrda. Kad se granica
prebacila s Une na Kupu Osmanlijama je put prema donjoaustrijskim pokrajinama bio otvoren
preko pokupskog područja i promjene su postale nužne.
Unatoč mnogobrojnosti feudalnih utvrda i kaštela koji su bili razbacani po hrvatskom i
slavonskom teritoriju, vrlo je brzo postalo jasno da takvi obrambeni objekti nisu u stanju
braniti šira područja. Njihova nepovezanost i nemogućnost izdržavanja dulje neprijateljske
opsade bili su njihovi glavni nedostaci i razlog zbog kojeg su ih Osmanlije bez prevelikih
problema zauzimali.2 Već je duže vrijeme postojala potreba za novom obrambenom tvrđavom
1 Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća, 49.
2 Milan Kruhek, Karlovac: utvrde, granice i ljudi, 18.
koja bi ujedno bila i središte obrane na rijeci Kupi, a konačna odluka o gradnji donesena je na
Saboru u Brucku na Muri 1578. godine. Tom zasjedanju prethodilo je nekoliko sličnih
okupljanja od kojih bi bilo važno istaknuti Bečko savjetovanje održano 1577. godine na
kojem su se okupili predstavnici njemačkih država i donjoaustrijskih pokrajina s namjerom
rješavanja problema obrane hrvatskog prostora. Na tom savjetovanju je ustanovljen iznos koji
je bio potreban za održavanje hrvatskih granica te je dogovoreno na koji će način biti
raspoređeno financiranje obrane. Još za trajanja savjetovanja kralj Rudolf odlučio je funkciju
vrhovnog upravitelja i vojnog zapovjednika na području Hrvatske i Slavonije povjeriti
nadvojvodi Karlu. Prema toj odluci Karlu će biti podređeni hrvatski i slavonski vojni
zapovjednici, a njegova dužnost će između ostalog uključivati i pitanja vojne plaće i nadzora
vojske te građevnu djelatnost u Hrvatskoj i Slavoniji.
Godine 1578. od siječnja do ožujka održano je zasjedanje Sabora u Brucku na Muri
gdje su izloženi svi podaci o stanju na granici. Prvog dana mjeseca ožujka donesene su nove
odluke za rješavanje svih bitnih problema koji su između ostalog uključivali cjelokupnu vojnu
organizaciju, ali i pitanje obnove starih i gradnje novih utvrda te uzdržavanja vojne posade
koje su u tim utvrdama bile smještene. Na kraljev prijedlog nadvojvoda Karlo je osnovao
Dvorski ratni savjet u Grazu za čijeg je predsjednika postavio Franza von Poppendorfa koji je
također bio sudionik zasjedanja 1578. godine.3 Prema tome, određeno je da Hrvatski sabor i
ban više neće imati glavnu ulogu u obrani hrvatskih krajeva, već će za to bili zadužen
novoosnovani ratni savjet. Takve promjene hrvatsko plemstvo je shvatilo kao prijetnju
slobodama i pravima Hrvatskog Kraljevstva, pa ono još u veljači traži od kralja da ne dopusti
bilo kakve promjene koje bi mogle oštetiti bansku vlast i njihove plemićke povlastice.4
Hrvatski sabor naglašava kako se hrvatski ban ne može pokoravati niti jednom kapetanu
kraljevske vojske, što je bilo i ranije istaknuto na savjetovanju u Beču.5 Osim formiranja
gradačkog Dvorskog ratnog savjeta, nadvojvoda Karlo imao je još nekoliko zamisli koje je
odlučio provesti u djelo. U svrhu odbacivanja Osmanlija dalje od rijeke Kupe i oslobođenja
izgubljenih teritorija Karlo je u proljeće 1578. godine počeo pripremati vojsku pod
3 Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća, 279.
4 Ibid, 278.
5 Ovdje se prvenstveno misli na pitanje podređenosti hrvatskog bana nadvojvodi Karlu. Kralj Rudolf je obratio
posebnu pažnju na ovaj problem te je naglasio kako je hrvatski ban samo upućen na nadvojvodu, a ne njemu
podređen.
zapovjedništvom generala Jurja Khevenhullera i hrvatskog bana Krste Ungnada.6 Osim toga,
njegova ideja bila je, uz obnovu starih utvrda, i osnivanje jedne nove tvrđave-grada u kojoj bi
bio smješten vojni zapovjednik, ideja koja je naposljetku bila uključena u odluke Sabora i za
koju je bila odvojena poprilična svota novca (ukupna svota koja je određena za obnovu starih
utvrda i izgradnju nove (karlovačke) tvrđave iznosila je 420 000 forinti7). Takva tvrđava
služila bi kao štit u slučaju osmanske navale, odnosno glavni oslonac kraljevskoj vojsci u
planiranom pothvatu oslobođenja izgubljenih krajeva.
IZGRADNJA KARLOVCA
Nakon zasjedanja u Brucku na Muri, u mjesecu lipnju iste godine nadvojvoda Karlo
imenovao je Franza von Poppendorfa predsjednikom Građevnog povjerenstva koje je bilo
zaduženo za organizaciju i provođenje obnove i gradnje obrambenih objekata na području
Krajine. Glavni stručni član ovog povjerenstva bio je vojni inženjer Joseph Vintana, koji je
bio vrhovni graditelj na području Krajine (radio je, primjerice, na križevačkoj i ivanićkoj
tvrđavi8). Već u srpnju iste godine iz Kranjske, Štajerske i Koruške na prostor Krajine dolaze
radnici koji vrše radove na starim pograničnim utvrdama, a na teren dolazi i samo Građevno
povjerenstvo s namjerom da pronađe pogodno mjesto na kojem bi se počelo s gradnjom nove
tvrđave. Kako je prostor između Ogulina i Steničnjaka bio najslabije branjen, odlučeno je da
je da je on najpogodniji za njezino pozicioniranje.9
Ovdje ćemo na kratko skrenuti s teme i objasniti prije spomenuti plan vojnog pohoda
pod zapovjedništvom Jurja Khevenhullera i Krste Ungnada jer se on započeo neposredno
nakon ophoda Građanskog povjerenstva. Taj pohod je bio usmjeren na područje Pounja s
ciljem oslobađanja okolice Bihaća od neposredne osmanske opasnosti. Njegov ishod je bio
vrlo važan za okolnosti u kojima se nova tvrđava trebala graditi. Kad bi taj pothvat bio
uspješan, Bihać bi se kao jedna od najvažnijih točaka obrane povezao sa Slunjom, Modrušom
i novom tvrđavom.10 Ipak, čini se da je odluka o mjestu gradnje donesena još prije pohoda na
6 Radoslav Lopašić, Karlovac: poviest i mjestopis grada i okolice, 16.
7 Milan Kruhek, Karlovac: utvrde, granice i ljudi, 19.
8 Anđela Horvat, Između gotike i baroka, 240-242.
9Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća, 291.
10 Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća, 291-292.
Pounje, vjerojatno u srpnju ili kolovozu 1578. godine, jer je potpukovnik Ivan Ferenberg
potkraj godine u svom izvještaju iznio svoj plan obrane (s obzirom da je Khevenhullerov
pohod bio neuspješan) te ujedno i potvrđuje mjesto gradnje za koje se odlučilo Građevno
povjerenstvo nekoliko mjeseci ranije. Nova tvrđava imala je biti sagrađena na zemljištu podno
starog grada Dubovca, između rijeka Kupe i Korane. Tom prilikom Ferenberg spominje i
gradnju mostova preko Korane i Mrežnice.11
Hrvatski sabor je također htio sudjelovati u ovako važnoj odluci, no naposljetku su svi
njegovi prijedlozi bili odbačeni. Najprije je bilo predloženo preuređivanje starog grada
Steničnjaka, a nakon što je taj prijedlog bio odbijen Sabor je iznio ideju o preuređivanju
opatije cistercita u Topuskom. Razlog zbog kojeg su predloženi ti objekti bila je zaštita donjeg
toka rijeke Kupe u svrhu obrane Siska i prekokupskog područja prema Zagrebu. Zbog
neslaganja između Hrvatskog sabora i komisije konačna odluka o mjestu gradnje nije bila
donesena sve do 3. svibnja sljedeće (1579.) godine. Tada je konačno zaključeno da će nova
tvrđava biti građena na dubovačkom posjedu između Kupe i Korane, a još ranije (u jesen
1578.) je bio određen i njezin oblik – pravilna zvjezdasta tvrđava sa šest bastiona i šest
spojnih bedema. Kako je stari grad Dubovac i dubovački posjed bio u vlasništvu obitelji
Zrinski, u ožujku 1579. dogovoreno je da će grof Juraj Zrinski ustupiti zemlju kralju za
potrebe gradnje. U travnju je nadvojvoda Karlo u jednom pismu krajiškom zapovjedniku
Weikhardu Auerspergu javio kako će na gradilište doći Martin Gambon (negdje Matija
Gambon12) kao glavni voditelj radova i Zuan Baptista Bianchini koji će biti Gambonov
zamjenik. Tom prilikom je odredio i 17. svibnja kao datum početka gradnje.13 Ipak, gradnja
službeno nije počela tada. Zbog nedostatka radne snage morala je biti odgođena do srpnja iste
godine. Na gradilištu je bilo potrebno oko tisuću radnika, a većinu su trebale prikupiti
donjoaustrijske zemlje. Taj uvjet nije bio ni približno ispunjen, a osim toga bilo je potrebno
osigurati i zaštitu gradilišta od mogućeg osmanskog napada. Ovakvi građevinski planovi nisu
mogli promaknuti Osmanlijama i postojala je velika opasnost od njihovog udara. Zaštitu je
trebalo pružiti stotinu konjanika koje je trebao predvoditi Ahaz von Thurn.14 Kako ni ovaj
uvjet nije bio ispunjen do 17. svibnja, jedino što je preostalo bilo je odgoditi početak radova.
11 Ibid, 293.
12 Rudolf Strohal, Grad Karlovac opisan i orisan, 8.
13 Milan Kruhek, Karlovac: utvrde, granice i ljudi, 23.
14 Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća, 296.
Nakon što su obavljeni pripremni radovi i okupljen dovoljan broj radnika, gradnja
nove tvrđave konačno je započela 13. srpnja 1579. godine, a gradilište je službeno otvorio
Franz von Poppendorf. Gradnja je tekla po planu, no javljali su se problemi ponajviše zbog
nedostatka radnika. Paralelno s gradnjom bastiona i bedema, unutar tvrđave se također vode
radovi. Najprije su to bili vojni objekti, no ubrzo počinju nicati i prve civilne kuće i zgrade
(prvi građani bili su Bartol Jurišić i Juraj Švarački u kolovozu 1579.godine15). Naziv
„Karlstadt“ prvi put se javlja 1. kolovoza 1579. godine.16 Kralj Rudolf je u rujnu dobio
izvještaj da je tvrđava napola gotova, a na kraju godine bastioni i bedemi bili su podignuti
dovoljno visoko da mogu zaštititi branitelje. U studenom je nadvojvoda Karlo imenovao
Weikharda Auersperga novim zapovjednikom Hrvatske krajine, a usto je odredio i kolika
treba biti karlovačka vojna posada.17 Dana 24. travnja 1581. godine kralj Rudolf je na
zamolbu nadvojvode Karla gradu Karlovcu izdao ispravu privilegija. Kako je Karlovac nastao
prvenstveno za vojne potrebe, vojska je imala prednost u gradnji kuća i vojnih objekata, pri
kupovanju stambenih objekata i zemljišta, itd. Karlovac dobiva položaj vojnog municipija i
pravo održavanja tjednih i godišnjih sajmova. Također, ovom ispravom je potvrđeno i ime
grada – Karlovca.18
Rad na tvrđavi nastavio se i narednih nekoliko godina, ali brojni problemi javili su se
već prve zime. Naime, iako je Karlovac bio na strateškom položaju okružen dvama rijekama i
na taj način vrlo dobro zaštićen, upravo zbog takvog smještaja njegova gradnja i održavanje
bili su sve samo ne jednostavni. Prije njegovog nastanka to je područje bilo prepuno bara i
močvara19, a za zimskih mjeseci Kupa i Korana su bujale izazivajući velike poplave (prva
takva poplava zbila se već u studenom 1579. godine20). Zbog ovakvog prirodnog okruženja
tvrđava nikad nije bila dovršena do kraja, već je trebalo stalno raditi na njezinoj obnovi.
Martin Gambon rukovodio je svim radovima, od samog početka gradnje pa sve do smrti 1589.
godine. U narednih nekoliko stoljeća tvrđava je bila više puta obnavljana, a u 18. stoljeću čak
je zaključeno da karlovačka tvrđava ima isuviše nedostataka, pa se počinje graditi nova
15 Ivo Ott, Z. Gerber, Karlovački leksikon, 645.
16 Radoslav Lopašić, Karlovac: poviest i mjestopis grada i okolice, 18.
17 Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća, 298.
18 Ibid, 300.
19 Rudolf Strohal, Grad Karlovac opisan i orisan, 8.
20 Ibid, 8.
tvrđava Orlica koja, međutim, nije nikada završena, nego je ipak nastavljena obnova
Karlovca. Radovi i izmjene na karlovačkoj tvrđavi bit će detaljnije objašnjeni kasnije.
Unatoč navedenim nedostacima i propustima karlovačka tvrđava je u potpunosti
izvršila svoju zadaću oduzevši Osmanlijama mogućnosti za onakve prodore kakvi su oni bili
prije no što je ona izgrađena. Prekokupski krajevi i donjoaustrijske pokrajine nisu više bile
pod izravnom osmanskom prijetnjom (čak ni sama tvrđava nije bila direktno napadnuta niti
jedan put), a usto je uspostavljena i vojna ravnoteža na kupskoj granici i okolnim
područjima.21
ARHITEKTONSKE KARAKTERISTIKE
Renesansna fortifikacijska gradnja
Zbog osmanske opasnosti u drugoj polovici 15. stoljeća dolazi do zastoja u
srednjovjekovnoj urbanizaciji, mnoga predgrađa se okružuju zidinama, a neka se i ruše kako
bi se na njihovim mjestima mogle izgraditi nove tvrđave. U razdoblju renesanse gradovi su
puno čvršće utvrđeni nego u srednjem vijeku, a unutar njihovih zidina odvijaju se sve životne
funkcije.22 S porastom moći i dometa topova postalo je jasno da je korištenje
srednjovjekovnih utvrda osuđeno na neuspjeh. Četverokutne kule bivaju zamijenjene
kružnim, a u razdoblju 16. stoljeća i kasnije bedemi se sve više snižavaju.23 Tako je formiran
tzv. renesansni tip tvrđave. Na prostoru današnje Hrvatske ovakva gradnja prvi put se javlja
1544. godine kada je vršena modernizacija varaždinske utvrde.24 Nedugo nakon toga radovi će
postajati sve učestaliji. Ipak, činjenica je da je upravo zbog osmanske opasnosti na hrvatskom
prostoru od 15. do 17. stoljeća razvoj utvrđenih gradova uvelike nazadovao za Europom.25
Karlovačka tvrđava
21 Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća, 300-301.
22 Milan Pelc, Renesansa, 23-24.
23 Ibid, 25.
24 Andrej Žmegač, Bastioni kontinentalne Hrvatske, 27.
25 Milan Pelc, Renesansa, 25.
Karlovac je jedan od rijetkih gradova za koji se zna točan datum njegovog nastanka.
Razlog tome je između ostalog i činjenica da nije nastao nadogradnjom neke starije utvrde ili
sličnog objekta, već je bio izgrađen kao potpuno nova tvrđava na novom zemljištu iz temelja.
Kao što se može vidjeti na tlocrtu (slika 1.), bedemi i šanci tvrđave imaju oblik pravilne
šesterokrake zvijezde koja je u uglovima pojačana sa šest niskih bastiona.26 Važno je
napomenuti da ovakav plan nije bio neka velika novost jer je nastao na temelju sheme koju je
izradila talijanska graditeljska škola nekoliko desetljeća ranije.27 Što se tiče unutrašnjosti
tvrđave, u središtu se nalazi kvadratičan trg oko kojeg su ulice raspoređene u ortogonalnoj
mreži. Postoje dva ulaza u tvrđavu, no oni nisu direktno povezani sa središnjim trgom jer su
pomaknuti bliže
bastionima.28
Svaki od šest
bastiona imao je i svoj naziv.
Tako imamo redom: 1.
Kranjski bastion, 2. Karlov
bastion, 3. Josipov bastion,
4. Elizabetin bastion, 5.
Koruški bastion i 6. Banski
bastion.29 Jedna od važnijih
pojedinosti su flanke
bastiona koje su na
najstarijem postojećem tlocrtu (iz 1579.) označene kao uvučene (u svakoj od njih nalazio se
sniženi topovski položaj), a isto takve su prikazane i na dvama tlocrtima iz 1639. i 1657.
godine. Međutim, na tlocrtima koji su nastali kasnije flanke su ravne.30
Godine 1638. karlovačku tvrđavu došla je pregledati carska građevinska komisija
kojoj je na čelu bio Govanni Pieroni. Zaključeno je da je tvrđava u iznimno lošem stanju,
26 Bastioni su kao platforme postavljene na strateškim položajima tvrđave u renesansi postali najvažnije oružje
protiv neprijatelja. U njima je bila smještena glavnina artiljerije, a činjenica da se s jednog bastiona mogao
nadzirati pristup i dvama susjednim značila je veliki napredak.
27 Milan Kruhek, Karlovac: utvrde, granice i ljudi, 22.
28 Andrej Žmegač, Bastioni kontinentalne Hrvatske, 56.
29 Damir Krajnik, Preobrazba bastionskih utvrđenja u europskim i hrvatskim gradovima, 41.
30 Andrej Žmegač, Bastioni kontinentalne Hrvatske, 114-115.
nesposobna za bilo kakvu obranu. Bedemi i bastioni bili su znatno oštećeni, a šanci su se
napunili zemljom. Godinu dana kasnije poslao je svoj izvještaj caru u Beč i uskoro je počela
obnova koja je potrajala i narednih nekoliko godina. Ipak, već 1647. komisija ponovno dolazi
provjeriti stanje i zaključuje da je tvrđavi ponovno potrebna obnova. Problem su predstavljale
i mnoge kuće koje su se s unutarnje strane naslanjale na bedeme, na taj način
onemogućavajući kontakte između bastiona.31 Na tvrđavi ponovno započinju radovi.
Slične rezultate zatekla je komisija i 1660. godine na čelu koje je bio vojni inženjer
Martin Stier. On je predlagao, kao i Pieroni prije njega, da se unutar tvrđave izgradi retirada
koja bi bila i posljednja obrambena pozicija branitelja u slučaju da neprijatelj uđe u tvrđavu.
Ovaj prijedlog naposljetku ipak neće biti ostvaren.32
Izuzev manjih radova koji su vođeni potkraj 17. stoljeća, ovdje je važno istaknuti
djelatnost Antonia Weissa, koji je godine 1721. u svom izvještaju detaljno opisao stanje
tvrđave. U njemu navodi kako je tvrđava u toliko lošem stanju da nema smisla ni započinjati
njezinu obnovu. U ovoj zamisli mu se pridružio i Doxat Demeret, i na kraju je odlučeno da bi
bilo najbolje započeti gradnju nove tvrđave. Ta nova tvrđava, poznatija kao Orlica, građena je
u blizini karlovačke, ali zbog ekonomskih razloga taj projekt je napušten pa su se ponovno
počeli smišljati planovi za obnovu Karlovca.33 Radovi su nastavljeni 1739. i 1740. godine, a
tada je započeto i obzidavanje bedema koje, međutim, nikad neće biti dovršeno (obzidat će se
samo dva bastiona i bedem između njih).34 Tada je podignut i toranj za barut u Karlovom
bastionu, povišena je glasija tvrđave, započeta je gradnja ravelina, a obnovljeni su i mostovi. 35
Osim toga, dovršeno je ukupno pet fleša (fleša nije načinjena samo ispred Kranjskog
bastiona). Na strani okrenutoj prema rijeci Kupi naselje (koje je nastalo ranije) zaštićeno je
bedemom i šancem. 36 Kompletna obnova završena je 1777. godine, a nakon toga tvrđava nije
doživjela veće promjene sve do polovice 19. stoljeća, kada se sve više pažnje počinje
pridavati gradnji grada, dok sama tvrđava gubi svoju funkciju.
Slični primjeri „idealnog“ grada – Nove Zamky i Palmanova
31 Milan Kruhek, Karlovac: utvrde, granice i ljudi, 38.
32 Ibid, 40.
33 Ibid, 49.
34 Andrej Žmegač, Bastioni kontinentalne Hrvatske, 116.
35 Milan Kruhek, Karlovac: utvrde, granice i ljudi, 49.
36 Andrej Žmegač, Bastioni kontinentalne Hrvatske, 116.
Karlovačka tvrđava bila je svakako jedno od prvih ostvarenja renesansne
fortifikacijske gradnje. Postojalo je svega nekoliko takvih tvrđava za koje bi se moglo reći da
su „idealne“. Kao dva najznačajnija primjera istaknut ćemo tvrđavu Nové Zámky na prostoru
današnje Slovačke i Palmanovu izgrađenu u blizini Udina, u Italiji. Moglo bi se reći da su ove
dvije tvrđave, zajedno s Karlovcem, uistinu najbolji primjeri renesansne fortifikacijske
gradnje jer, iako su i u kasnijim razdobljima građene tvrđave po sličnim nacrtima i planovima,
samo se za navedene tvrđave Karlovac, Nové Zámky i Palmanovu može reći da su potpuno
geometrijski pravilne.
Što se tiče Palmanove, tvrđave izgrađene u blizini Udina na prostoru nekadašnje
Mletačke Republike, za nju se isto kao i u slučaju s Karlovcem zna kojeg je datuma osnovana
– dana 7. listopada 1593. godine. Tvrđava je to s ukupno devet bastiona, i jedna od najvećih
tvrđava svoga vremena. Prve
nacrte Palmanove izradili su
vojni arhitekt Giulio Savorgana
i Bunaiuto Lorini. Na njihovom
tlocrtu svi bastioni bili su
povezani sa središnjim
deveterokutnim trgom.37 Na
kasnijem tlocrtu iz 17. stoljeća
(Slika 2.) može se primijetiti da
su samo tri bastiona vezana sa
središnjim trgom, što ukazuje na
činjenicu da je tvrđava, koja je u početku isto kao i Karlovac imala prvenstveno vojnu
funkciju, prilagođena za potrebe civilnog stanovništva.
37 Horst de la Croix, Military considerations in city planning: fortifications, 51.
Tvrđava Nové Zámky, smještena na području današnje Slovačke, mnogo je
zanimljivija za ovaj slučaj iz razloga što s Karlovcem dijeli mnoge zajedničke karakteristike.
Osim toga, osnovana je 1580.
godine, gotovo u isto vrijeme
kad i karlovačka tvrđava. Kao
što se može vidjeti na tlocrtu
(Slika 3.), Nové Zámky je
tvrđava u obliku pravilnog
šesterokuta sa šest bastiona u
uglovima koji tvore
karakterističan izgled
šesterokrake zvijezde. I ovdje,
kao i na primjeru Karlovca,
možemo primijetiti da su
flanke uvučene. Nadalje, u
središtu tvrđave nalazi se kvadratičan trg oko kojeg je pravilno raspoređena mreža ulica, što je
također jedna velika sličnost. Ipak, važno je zamijetiti neke osnovne različitosti. Za početak,
ulazi u tvrđave smješteni su na različitim dijelovima bedema (usporediti Sliku 1. i Sliku 3.).
Dok su kod karlovačke tvrđave ulazi smješteni bliže bastionima, Nové Zámky ima ulaze
točno na sredini bedema. Na tlocrtu je vidljivo da su na taj način gradski ulazi direktno
povezani sa središnjim trgom, što u Karlovcu nije slučaj.38 Na isti je način u Karlovcu izostalo
povezivanje bastiona sa središnjim trgom39, što je u tvrđavi Nové Zámky s dva bastiona
ostvareno.40
OSTALI PRIMJERI RENESANSNE GRADNJE NA PROSTORU HRVATSKE I
SLAVONIJE
Što se tiče ostalih utvrđenja na prostoru Hrvatske i Slavonije na kojima su vidljivi
tragovi renesansne fortifikacijske gradnje možemo istaknuti primjerice Križevce, Koprivnicu,
Ivanić, Slavonski Brod i Staru Gradišku. Renesansni elementi javljali su se i drugdje, no u
ovom seminarskom radu zadržat ćemo se na navedenim primjerima. 38 Andrej Žmegač, Bastioni kontinentalne Hrvatske, 56.
39 Takva povezanost bastiona i ulaznih gradskih vrata sa središnjim trgom karakteristična je za vojne tvrđave.
40 Andrej Žmegač, Bastioni kontinentalne Hrvatske, 57.
Križevci. Nedugo nakon pada Čazme, godine 1553. po carskom nalogu počinje
modernizacija srednjovjekovne u Križevcima. Gradnja je vršena prema nacrtima talijanskih
inženjera, no zbog nedostatka radne snage i sredstava trajala je dugo i često je bila prekidana.
Na tlocrtima se može vidjeti modernizirana bastionska tvrđava s proširenjima smještenima uz
bedeme. Tvrđavu okružuje šanac, a izvan nje se nalaze još dvije manje utvrde.41
Koprivnica. Krajem šezdesetih godina 16. stoljeća koprivnički kaštel i naselje još su
uvijek bili zasebni. Nakon požara 1559. godine42 započinje obnova, a na tlocrtu iz godine
1574. vidljivo je da je naselje pretvoreno u tvrđavu približno pravokutnog oblika koja je
okružena šancem. Na tri ugla nalazili su se bastioni, a u četvrtom je bio obnovljeni kaštel.
Narednih godina na Koprivničkoj tvrđavi vršeni su radovi, a tlocrt iz 1582. jasno pokazuje da
su formirani prostrani nejednaki bastioni s uvučenim flankama. Ravelini se prvi put spominju
1615., a u prikazima iz 18. stoljeća naznačeni su kao zatvoreni.43
Ivanić. Nije sigurno kada je točno izgrađena utvrda u Ivaniću, no poznato je da je od
1552. provođena njena obnova. Tlocrti iz 1598. pak pokazuju da je te godine počela gradnja
potpuno nove ivanićke tvrđave, jer je stara bila građena od drveta. Nova tvrđava trebala je biti
prostranija, bastionskog tipa i pravokutnog tlocrta, no plan je ubrzo izmijenjen pa je na kraju
odlučeno da će tvrđava biti u obliku kvadrata. Bedemi Ivanića bili su okruženi prirodnom
močvarom, a odmah pored nalazio se i otok sa utvrđenim naseljem.44
Slavonski Brod. Što se tiče ove tvrđave, ona je nastala u 18. stoljeću, s obzirom da je
Slavonski Brod konačno oslobođen od Osmanlija 1691. godine. Radovi su započeli 1715., a
planirani projekt uključivao je tvrđavu kvadratnog tlocrta s tri ravelina i rogom na strani
okrenutoj Savi. Najprije su izgrađeni kvadratno tijelo tvrđave i rog, nakon čega su bedemi
obzidani, a godine 1724. započinje gradnja ravelina. U razdoblju od 1726. do 1731. Brod
posjećuje Doxat Demoret, prema čijim se prijedlozima potom provodi obnova. Bilo je
potrebno kazamantirati bedeme, što je konačno i dovršeno 1738. godine. Osim toga, trebalo je
dovršiti linete i kontragarde, a izgrađen je i kavalir. Svi ovi radovi trajali su otprilike do 1784.
godine, kada je tvrđava konačno dovršena.45
41 Andrej Žmegač, Bastioni kontinentalne Hrvatske, 124.
42 Milan Pelc, Renesansa, 80.
43 Andrej Žmegač, Bastioni kontinentalne Hrvatske, 120-122.
44 Ibid, 112.
45 Andrej Žmegač, Bastioni kontinentalne Hrvatske, 151.
Stara Gradiška. Kao i Slavonski Brod, i Stara Gradiška je od Osmanlija konačno
oslobođena 1691. godine. Tih godina uz rijeku Savu stajala je malena srednjovjekovna utvrda
koja je imala dva bastiona prema kopnu, a oko koje se nalazilo naselje trokutnog oblika
okruženo bedemom. Gradnja nove tvrđave započela je poslije 1725. godine. Na prikazu iz
1729. godine jasno se vidi da je tvrđava u procesu izgradnje, da je stara utvrda zadržana i da
su okolni bedemi dobili dva bastiona i tri ravelina prema kopnu, a uz rijeku dva polubastiona.
U šezdesetim godinama započinje preuređenje tvrđave u svrhu proširenja vojnih funkcija, a
tijekom tih radova stara utvrda je uklonjena. Tijelo tvrđave je obzidano 1788. godine, ali ne i
ravelini. Sve se veća pozornost pridaje strani tvrđave koja je okrenuta rijeci, a sve u svrhu
poboljšanja njezine sposobnosti obrane.46
Osim navedenih primjera postoji još mnogo utvrda na području Hrvatske i Slavonije
na kojima su bili vidljivi renesansni elementi gradnje, kao što su utvrđeni gradovi Varaždin,
Petrinju, Osijek i drugi. Velik dio njih nije sačuvan, što se između ostalog može pripisati tome
što su se te utvrde uglavnom gradile od zemlje (i dijelom kamenja). Ipak, svima njima
zajednička je jedna stvar – sve su imale stare srednjovjekovne jezgre na temelju kojih je
obnovom i modernizacijom u razdoblju od 16. do 17. stoljeća stvoren novi utvrđeni kompleks
s karakterističnim elementima renesansne fortifikacijske gradnje.
ZAKLJUČAK
Karlovac je kao jedna od prvih renesansnih tvrđava u Europi bio također i primjer
„idealnog“ renesansnog grada. Osnovni preduvjet za to bila je odluka da se tvrđava neće
nadovezivati na bilo kakve stare konstrukcije, nego da će biti izgrađena na golom zemljištu iz
temelja. Strateški položaj tvrđave između dvije rijeke ubrzo se pokazao kao jedan od njezinih
glavnih nedostataka, s obzirom da su joj svake godine veliku štetu nanosile poplave, a osim
toga njezino širenje bilo je ograničeno. Ipak, unatoč svim nedostacima Karlovac je kao vojna
tvrđava potpuno zadovoljio potrebe obrane i od svog osnutka služio je kao štit ne dozvolivši
Osmanlijama provale koje su dotad bile vrlo česte. Stoga možemo zaključiti da je nastanak
grada Karlovca 1579. godine bio jedan od ključnih događaja kojim je postignuto povezivanje
linije obrane i kojim je pružena sigurnost prekokupskom prostoru, ostacima ostataka
Hrvatskog Kraljevstva i donjoaustrijskim zemljama.
46 Ibid, 157-158.
BIBLIOGRAFIJA
Literatura:
De la Croix, Horst. Military considerations in city planning: fortifications. New York: George
Braziller, 1972.
Horvat, Anđela. Između gotike i baroka : umjetnost kontinentalnog dijela Hrvatske od oko
1500. do oko 1700.. Zagreb: Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, 1975.
Krajnik, Damir. Preobrazba bastionskih utvrđenja u europskim i hrvatskim gradovima.
Zagreb: Arhitektonski fakultet, 2011.
Kruhek, Milan. Karlovac: utvrde, granice i ljudi. Karlovac: Matica hrvatska,1995.
Kruhek, Milan. Krajiške utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća. Zagreb:
Institut za suvremenu povijest, 1995.
Lopašić, Radoslav. Karlovac: poviest i mjestopis grada i okolice. Zagreb: Matica hrvatska,
1879.
Ott,Ivo, Z. Gerber. Karlovački leksikon. Zagreb: Školska knjiga, 2008.
Pelc, Milan. Renesansa. Zagreb: Naklada Ljevak, 2007.
Strohal, Rudolf. Grad Karlovac opisan i orisan. Karlovac: vl. naklada, 1906.
Žmegač, Andrej. Bastioni kontinentalne Hrvatske. Zagreb: Golden marketing - Institut za
povijest umjetnosti, 2000.
Izvori za slike:
Slika 1: Andrej Žmegač, Bastioni kontinentalne Hrvatske, 114.
Slika 2: http://web.tiscali.it/icaria/urbanistica/palmanova.htm (zadnji posjet 18.2.2015.)
Slika 3: http://en.wikipedia.org/wiki/Nov%C3%A9_Z%C3%A1mky (zadnji posjet 18.2.2015)